SEARCH

Pretražite zakone, komentare, pitanja i odgovore te druge sadržaje sa online platforme

Propisi - Zakonski akti, Federacija BiH, Građansko i procesno pravo

U generalnu pretragu upišite naziv traženog dokumenta. Da biste suzili pretragu, koristite ponuđene opcije



Naslov Teritorija Objavljeno u Datum objave Preuzmi PDF Izmjene i dopune
Zakon o dopunama Zakona o prostornom planiranju i korištenju zemljišta na nivou FBiH Federacija BiH Službene novine FBiH 85/21 22.10.2021 SN FBiH 45/10, SN FBiH 13/10, SN FBiH 04/10, SN FBiH 32/08, SN FBiH 72/07, SN FBiH 02/06 prostorno planiranje,zemljište ZAKON O DOPUNAMA ZAKONA O PROSTORNOM PLANIRANJU I KORIŠTENJU ZEMLJIŠTA NA NIVOU FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE Član 1. U Zakonu o prostornom planiranju i korištenju zemljišta na nivou Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 2/06, 72/07, 32/08, 4/10, 13/10 i 45/10) iza člana 21. dodaje se novi član 21a. koji glasi: "Član 21a. Prostorni i urbanistički planovi, koje donosi Parlament, su razvojni planski dokumenti i donose se na period od 20 godina. Planski period se može odlukom Parlamenta produžiti za određeni period, najviše za 10 godina, ukoliko u okviru planskog perioda Ministarstvo uradi analizu, a Vlada predloži njegovo produženje.". Član 2. U članu 22. iza stava (2) dodaje se novi stav (3) koji glasi: "Detaljni planski dokumenti, koje donosi Parlament, su provedbeni planski dokumenti i donose se na period do 10 godina, a važe do donošenja izmjena i dopuna, odnosno donošenja novog plana, ukoliko isti nije u suprotnosti sa planskim dokumentom višeg reda."
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izvršnom postupku FBiH Federacija BiH Službene novine FBiH 46/16 15.06.2016 SN FBiH 35/12, SN FBiH 39/09, SN FBiH 39/06, SN FBiH 33/06, SN FBiH 52/03, SN FBiH 32/03 izvršni postupak Број 46 - Страна 2 СЛУЖБЕНЕ НОВИНЕ ФЕДЕРАЦИЈЕ БиХ Сриједа, 15. 6. 2016. Na osnovu člana IV.B.7. a)(IV) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, donosim UKAZ O PROGLAŠENJU ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O IZVRŠNOM POSTUPKU Proglašava se Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izvršnom postupku, koji je usvojio Parlament Federacije Bosne i Hercegovine na sjednici Predstavničkog doma od 30.05.2016. godine i na sjednici Doma naroda od 02.06.2016. godine. Broj 01-02-326-02/16 09. juna 2016. godine Sarajevo Predsjednik Marinko Čavara, s. r. ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O IZVRŠNOM POSTUPKU Član 1. U Zakonu o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u članu 89. stav (5) mijenja se i glasi: "(5) Ako nekretnina ne bude prodata ni na drugom ročištu, sud će u roku najmanje od 15 do najviše 30 dana zakazati treće ročište. Na ovom ročištu nekretnina može biti prodata bez ograničenja najniže cijene u odnosu na utvrđenu vrijednost isključivo uz prethodno pribavljenu saglasnost Porezne uprave Federacije Bosne i Hercegovine. Ako Porezna uprava Federacije Bosne i Hercegovine uskrati saglasnost za predloženu cijenu nižu u odnosu na utvrđenu vrijednost, dužna je sudu predložiti realnu vrijednost za koju nekretnina može biti prodata na ovom ročištu u roku 15 dana od dana prijema zahtjeva za davanje saglasnosti na prodajnu cijenu.". Član 2. U članu 138. iza stava (5) dodaje se novi stav (6) koji glasi: "(6) Svi nivoi vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (Federacija, kanton, grad i općina) koji imaju izvršne sudske presude dužni su u svojim budžetima predvidjeti sredstva za isplatu sudskih izvršnih rješenja na teret tih budžeta u iznosu najmanje 0,3% ukupno planiranih prihoda u budžetu.". Član 3. Iza člana 187. dodaje se novi član 187a. koji glasi: "Član 187a. Izuzimanje od izvršenja Ne može se odrediti izvršenje na dionici, ostalim registriranim vrijednosnim papirima, osnivačkom ili drugom ulogu u pravnom licu koji su u vlasništvu Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, općina i gradova.". Član 4. Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH". Predsjedavajuća Doma naroda Parlamenta Federacije BiH Lidija Bradara, s. r. Predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH Edin Mušić, s. r. Temeljem članka IV.B.7. a)(IV) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, donosim UKAZ O PROGLAŠENJU ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OVRŠNOM POSTUPKU Proglašava se Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o ovršnom postupku, koji je usvojio Parlament Federacije Bosne i Hercegovine na sjednici Zastupničkog doma od 30.5.2016. godine i na sjednici Doma naroda od 2.6.2016. godine. Broj 01-02-326-02/16 9. lipnja 2016. godine Sarajevo Predsjednik Marinko Čavara, v. r. ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OVRŠNOM POSTUPKU Članak 1. U Zakonu o ovršnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u članku 89. stavak (5) mijenja se i glasi: "(5) Ako nekretnina ne bude prodana ni na drugom ročištu, sud će u roku najmanje od 15 do najviše 30 dana zakazati treće ročište. Na ovom ročištu nekretnina može biti prodana bez ograničenja najniže cijene u odnosu na utvrđenu vrijednost isključivo uz prethodno pribavljenu suglasnost Porezne uprave Federacije Bosne i Hercegovine. Ako Porezna uprava Federacije Bosne i Hercegovine uskrati suglasnost za predloženu cijenu nižu u odnosu na utvrđenu vrijednost, dužna je sudu predložiti realnu vrijednost za koju nekretnina može biti prodana na ovom ročištu u roku 15 dana od dana prijema zahtjeva za davanje suglasnosti na prodajnu cijenu.". Članak 2. U članku 138. iza stavka (5) dodaje se novi stavak (6) koji glasi: "(6) Sve razine vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (Federacija, kanton, grad i općina) koji imaju ovršne sudske presude dužne su u svojim proračunima predvidjeti sredstva za isplatu sudskih ovršnih rješenja na teret tih proračuna u iznosu najmanje 0,3% ukupno planiranih prihoda u proračunu.". Članak 3. Iza članka 187. dodaje se novi članak 187a. koji glasi: "Članak 187a. Izuzimanje od ovrhe Ne može se odrediti ovrha na dionici, ostalim registriranim vrijednosnim papirima, osnivačkom ili drugom ulogu u pravnoj osobi koji su u vlasništvu Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, općina i gradova.". Članak 4. Ovaj zakon stupa na snagu narednoga dana od dana objave u "Službenim novinama Federacije BiH". Predsjedateljica Doma naroda Parlamenta Federacije BiH Lidija Bradara, v. r. Predsjedatelj Zastupničkoga doma Parlamenta Federacije BiH Edin Mušić, v. r.
Zakon o izmjeni i dopuni Zakona o eksproprijaciji FBH Federacija BiH Službene novine FBiH 25/16 05.04.2016 SN FBiH 25/12, SN FBiH 36/10, SN FBiH 70/07 eksproprijacija,fbih,zakon Na osnovu člana IV.B.7. a)(IV) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, donosim UKAZ O PROGLAŠENJU ZAKONA O IZMJENI I DOPUNI ZAKONA O EKSPROPRIJACIJI Proglašava se Zakon o izmjeni i dopuni Zakona o eksproprijaciji, koji je usvojio Parlament Federacije Bosne i Hercegovine na sjednici Predstavničkog doma od 19.04.2016. godine i na sjednici Doma naroda od 03.03.2016. godine. Broj 01-02-258-02/16 28. aprila 2016. godine Sarajevo Predsjednik Marinko Čavara, s. r. ZAKON O IZMJENI I DOPUNI ZAKONA O EKSPROPRIJACIJI Član 1. U Zakonu o eksproprijaciji ("Službene novine Federacije BiH", br. 70/07, 36/10 i 25/12) u članu 3. iza riječi: "saobraćajne infrastrukture," dodaju se riječi: "poslovnih i industrijskih zona,". Član 2. U članu 6. u stavu 1. iza riječi: "preduzeća" dodaje se zarez i riječi: "njihovih zavisnih društava u njihovom 100% vlasništvu". Član 3. Član 31. mijenja se i glasi: "(1) Korisnik eksproprijacije stiče pravo na posjed eksproprisane nekretnine danom pravomoćnosti rješenja o eksproprijaciji ukoliko je do tada ranijem vlasniku isplatio naknadu za eksproprisanu nekretninu, odnosno predao u posjed drugu odgovarajuću nekretninu, a u protivnom danom isplate naknade, odnosno predajom u posjed druge odgovarajuće nekretnine, ukoliko se raniji vlasnik i korisnik eksproprijacije drugačije ne sporazumiju. (2) Izuzetno, kada se radi o izgradnji ili rekonstrukciji objekata javne infrastrukture (prometne, energetske, vodnoprivredne, telekomunikacijske, komunalne) Vlada može na zahtjev korisnika eksproprijacije koji je iznio valjane razloge za potrebu hitnog stupanja u posjed nekretnine, ako utvrdi da je to neophodno zbog hitnosti slučaja ili da bi se otklonila znatnija šteta, dozvoliti da mu se ta nekretnina preda u posjed prije pravomoćnosti rješenja o eksproprijaciji, odnosno prije isplate naknade za eksproprisanu nekretninu. (3) Prije podnošenja zahtjeva iz stava 2. ovog člana, korisnik eksproprijacije dužan je vlasnika nekretnine na usmenoj raspravi ili na drugi odgovarajući način upoznati sa potrebom hitnog stupanja u posjed nekretnine, predočiti mu razloge hitnosti i to pitanje s njim pokušati riješiti sporazumno. (4) Na zahtjev korisnika eksproprijacije usmenu raspravu iz stava 3. ovog člana dužna je održati općinska služba za upravu o čemu se sačinjava zapisnik. (5) Prije donošenja rješenja iz stava 2. ovog člana moraju se osigurati dokazi o stanju i vrijednosti eksproprisanih nekretnina (nalaz i mišljenje vještaka, drugi relevantni dokazi u vezi sa procjenom vrijednosti eksproprisanih nekretnina). (6) Odredba stava 2. ovog člana ne odnosi se na slučajeve kada je predmet eksproprijacije stambena ili poslovna zgrada za koju korisnik eksproprijacije nije osigurao drugu odgovarajuću nekretninu. (7) Protiv rješenja iz stava 2. ovog člana ne može se izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred nadležnim sudom.". Број 34 - Страна 26 СЛУЖБЕНЕ НОВИНЕ ФЕДЕРАЦИЈЕ БиХ Сриједа, 4. 5. 2016. Član 4. U članu 45. st. 4. i 5. mijenjaju se i glase: "(4) Izuzetno od stava 2. ovog člana za bespravno izgrađene stambene objekte za koje nadležni organ nije donio pravomoćno rješenje o uklanjanju, a koji predstavljaju jedinu stambenu jedinicu graditelja i članova njegove uže porodice (supružnici i djeca) graditelju, odnosno njegovom pravnom sljedniku pripada pravo na naknadu u visini građevinske vrijednosti tog objekta. (5) Pravo na naknadu iz stava 4. ovog člana pripada samo u slučaju da je bespravno izgrađeni stambeni objekt evidentiran na službenom orto-foto snimku teritorije Federacije Bosne i Hercegovine u razmjeri 1:5000 koji je uradila Federalna uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove." Član 5. Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objave u "Službenim novinama Federacije BiH". Predsjedavajuća Doma naroda Parlamenta Federacije BiH Lidija Bradara, s. r. Predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH Edin Mušić, s. r. Temeljem članka IV.B.7. a)(IV) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, donosim UKAZ O PROGLAŠENJU ZAKONA O IZMJENI I DOPUNI ZAKONA O IZVLAŠTENJU Proglašava se Zakon o izmjeni i dopuni Zakona o izvlaštenju, koji je usvojio Parlament Federacije Bosne i Hercegovine na sjednici Zastupničkog doma od 19.4.2016. godine i na sjednici Doma naroda od 3.3.2016. godine. Broj 01-02-258-02/16 28. travnja 2016. godine Sarajevo Predsjednik Marinko Čavara, v. r. ZAKON O IZMJENI I DOPUNI ZAKONA O IZVLAŠTENJU Članak 1. U Zakonu o izvlaštenju ("Službene novine Federacije BiH", br. 70/07, 36/10 i 25/12) u članku 3. iza riječi: "prometne infrastrukture," dodaju se riječi: "poslovnih i industrijskih zona,". Članak 2. U članku 6. u stavku 1. iza riječi "poduzeća" dodaje se zarez i riječi: "njihovih ovisnih društava u njihovom 100% vlasništvu". Članak 3. Članak 31. mijenja se i glasi: "(1) Korisnik izvlaštenja stječe pravo na posjed izvlaštene nekretnine danom pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju ukoliko je do tada ranijem vlasniku isplatio naknadu za izvlaštenu nekretninu, odnosno predao u posjed drugu odgovarajuću nekretninu, a u protivnom danom isplate naknade, odnosno predajom u posjed druge odgovarajuće nekretnine, ukoliko se raniji vlasnik i korisnik izvlaštenja drukčije ne sporazumiju. (2) Iznimno, kada se radi o izgradnji ili rekonstrukciji objekata javne infrastrukture (prometne, energetske, vodnogospodarske, telekomunikacijske, komunalne), Vlada može na zahtjev korisnika izvlaštenja koji je iznio valjane razloge za potrebu žurnog stupanja u posjed nekretnine, ako utvrdi da je to neophodno zbog žurnosti slučaja ili kako bi se otklonila znatnija šteta, dozvoliti da mu se ta nekretnina preda u posjed prije pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju, odnosno prije isplate naknade za izvlaštenu nekretninu. (3) Prije podnošenja zahtjeva iz stavka 2. ovoga članka korisnik izvlaštenja dužan je vlasnika nekretnine na usmenoj raspravi ili na drugi odgovarajući način upoznati s potrebom žurnog stupanja u posjed nekretnine, predočiti mu razloge žurnosti i to pitanje s njime pokušati riješiti sporazumno. (4) Na zahtjev korisnika izvlaštenja usmenu raspravu iz stavka 3. ovoga članka dužna je održati općinska služba za upravu, o čemu se sačinjava zapisnik. (5) Prije donošenja rješenja iz stavka 2. ovoga članka moraju se osigurati dokazi o stanju i vrijednosti izvlaštenih nekretnina (nalaz i mišljenje vještaka, drugi relevantni dokazi glede procjene vrijednosti izvlaštenih nekretnina). (6) Odredba stavka 2. ovoga članka ne odnosi se na slučajeve kada je predmet izvlaštenja stambena ili poslovna zgrada za koju korisnik izvlaštenja nije osigurao drugu odgovarajuću nekretninu. (7) Protiv rješenja iz stavka 2. ovoga članka ne može se izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred mjerodavnim sudom.". Članak 4. U članku 45. st. 4. i 5. mijenjaju se i glase: "(4) Iznimno od stavka 2. ovoga članka za bespravno izgrađene stambene objekte za koje mjerodavno tijelo nije donijelo pravomoćno rješenje o uklanjanju, a koji predstavljaju jedinu stambenu jedinicu graditelja i članova njegove uže obitelji (supružnici i djeca), graditelju, odnosno njegovom pravnom sljedniku pripada pravo na naknadu u visini građevne vrijednosti toga objekta. (5) Pravo na naknadu iz stavka 4. ovoga članka pripada samo u slučaju da je bespravno izgrađeni stambeni objekt evidentiran na službenom orto-foto snimku teritorija Federacije Bosne i Hercegovine u razmjeru 1:5000 koji je uradila Federalna uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove." Članak 5. Ovaj zakon stupa na snagu narednoga dana od dana objave u "Službenim novinama Federacije BiH". Predsjedateljica Doma naroda Parlamenta Federacije BiH Lidija Bradara, v. r. Predsjedatelj Zastupničkoga doma Parlamenta Federacije BiH Edin Mušić, v. r. ПРЕДСЈЕДНИК ФЕДЕРАЦИЈЕ БОСНЕ И ХЕРЦЕГОВИНЕ 932 На основу члана IV.В.3.7.а)(7) Устава Федерације Босне и Херцеговине ("Службене новине Федерације БиХ", број 1/94 и 13/97) и чланова 4. и 17. у свези члана 2. Закона о помиловању ("Службене новине Федерације БиХ", број 22/09), Предсједник Федерације БиХ доноси ОДЛУКУ О ПОМИЛОВАЊУ ПРАВОМОЋНО ОСУЂЕНИХ ЛИЦА ОДБИЈАЈУ СЕ ЗАМОЛБЕ ЗА ПОМИЛОВАЊЕ ОСУЂЕНИМ ЛИЦИМА: 1. Косовић (Хамид) Назиф 2. Крехмић (Ениз) Мирнес 3. Кадушић (Хусеин) Аган
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku FBiH Federacija BiH Službene novine FBiH 98/15 23.12.2015 SN FBiH 19/06, SN FBiH 73/05, SN FBiH 53/03 zakon,parnični postupak,fbih Godina XXII - Broj 98 Srijeda, 23. 12. 2015. godine S A R A J E V O ISSN 1512-7079 PARLAMENT FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE 1966 Na osnovu člana IV.B.7.a)(IV) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, donosim UKAZ O PROGLAŠENJU ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PARNIČNOM POSTUPKU Proglašava se Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, koji je usvojio Parlament Federacije Bosne i Hercegovine na sjednici Predstavničkog doma od 27.10.2015. godine i na sjednici Doma naroda od 19.11.2015. godine. Broj 01-02-925-02/15 16. decembra 2015. godine Sarajevo Predsjednik Marinko Čavara, s. r. ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PARNIČNOM POSTUPKU Član 1. U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 53/03, 73/05 i 19/06) u članu 2. iza stava 1. dodaje se novi stav 2. koji glasi: "(2) Sud ne može odbiti da odlučuje o zahtjevu za koji je nadležan.". Dosadašnji stav (2) postaje stav (3). Član 2. Član 7. mijenja se i glasi: "(1) Stranke su dužne iznijeti sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i izvoditi dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. (2) Sud će razmotriti i utvrditi samo činjenice koje su stranke iznijele i odrediti izvođenje samo onih dokaza koje su stranke predložile, ako zakonom nije drugačije određeno. (3) Sud je ovlašten utvrditi i činjenice koje stranke nisu iznijele i naložiti izvođenje dokaza koje stranke nisu predložile ako iz rezultata rasprave i dokazivanja proizilazi da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (član 3. stav 2.).". Član 3. U članu 10. dodaje se novi stav 1. koji glasi: "(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.". Dosadašnji stav (1) postaje stav (2). Član 4. Član 16. mijenja se i glasi: "(1) Sud do pravomoćnosti odluke, po službenoj dužnosti, pazi da li rješavanje spora spada u sudsku nadležnost. (2) Kada sud u toku postupka, do pravomoćnosti odluke, utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud nego neki drugi organ vlasti oglasit će se nenadležnim, ukinuti provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu. (3) Kada sud u toku postupka utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud u Bosni i Hercegovini, po službenoj dužnosti proglasit će se nenadležnim, ukinut će provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu.". Član 5. Član 17. mijenja se i glasi: "Sud do pravomoćnosti odluke, po službenoj dužnosti, pazi na svoju stvarnu nadležnost.". Član 6. U članu 25. dodaje se stav 2. koji glasi: "(2) Sud u slučaju sumnje o postojanju i obimu imuniteta može zatražiti obavještenje od ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa.". Član 7. Iza člana 32. podnaslov i član 33. mijenjaju se i glase: "Nadležnost u sporovima radi zaštite prava na osnovu pisane garancije proizvođača Član 33. Za suđenje u sporovima za zaštitu prava na osnovu pisane garancije protiv proizvođača koji je dao garanciju nadležan je, osim suda opće mjesne nadležnosti za tuženog, i sud opće mjesne nadležnosti za prodavca koji je pri prodaji stvari uručio kupcu pisanu garanciju proizvođača.". Broj 98 - Strana 2 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 23. 12. 2015. Član 8. Iza člana 33. dodaje se podnaslov i novi član 33a. koji glase: "Nadležnost u sporovima radi zaštite prava potrošača Član 33a. Za suđenje u sporovima za zaštitu prava potrošača, pored suda opće mjesne nadležnosti, nadležan je i sud na čijem području potrošač ima prebivalište, odnosno boravište.". Član 9. Član 53. mijenja se i glasi: "(1) Parnični postupak se pokreće tužbom. (2) Tužba mora sadržavati: 1) određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih potraživanja (tužbeni zahtjev), 2) činjenice na kojima tužilac zasniva tužbeni zahtjev, 3) dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, 4) naznaku vrijednosti spora, 5) druge podatke koje u skladu sa odredbama člana 334. ovog zakona mora imati svaki podnesak. (3) Ako je tužilac u tužbi naveo pravni osnov, sud nije vezan uz njega.". Član 10. U članu 54. u stavu 1. iza riječi "odnosa", dodaju se riječi: "povredu prava ličnosti". Iza stava 2. dodaju se novi st. 3. i 4. koji glase: "(3) Tužba za utvrđenje može se podnijeti radi utvrđivanja postojanja, odnosno nepostojanja činjenice ako je to predviđeno posebnim zakonom ili drugim propisom. (4) Tužba za utvrđenje povrede prava ličnosti može se podnijeti, bez obzira na to da li je postavljen zahtjev za naknadu štete ili drugi zahtjev u skladu sa posebnim zakonom.". Dosadašnji st. (3) i (4) postaju st. (5) i (6). U stavu 6. broj "3" zamjenjuje se brojem "5". Član 11. U članu 56. iza stava 1. dodaje se novi stav 2. koji glasi: "(2) Ako tužilac preinačuje tužbu zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe tako da iz iste činjenične osnove zahtijeva drugi predmet ili novčanu sumu, tuženi se takvom preinačenju ne može protiviti.". Dosadašnji stav (2) postaje stav (3). Član 12. U članu 58. stav 1. mijenja se i glasi: "(1) Tužilac može, do zaključenja glavne rasprave, svoju tužbu preinačiti tako da umjesto prvobitno tuženog tuži drugu osobu.". Član 13. Član 59. mijenja se i glasi: "(1) Tužilac može povući tužbu bez pristanka tuženog prije nego što je tužba dostavljena tuženom. Tužba se može povući i nakon dostave tuženom sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženi na to pristane. Ako se tuženi u roku osam dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje. (2) Tužba se, uz izričit pristanak tuženog, može povući i nakon zaključenja glavne rasprave do pravomoćnosti odluke kojom se postupak pred prvostepenim sudom dovršava. U tom slučaju tuženi svoj zahtjev za naknadu troškova postupka mora postaviti najkasnije u svojoj saglasnosti za povlačenje tužbe. (3) Ako u slučaju iz stava 2. ovog člana dođe do povlačenja tužbe prije nego što je prvostepeni sud donio svoju odluku, odnosno prije nego što je ona u povodu žalbe dostavljena drugostepenom sudu, prvostepeni sud će rješenjem utvrditi da je tužba povučena, odnosno rješenjem utvrditi da je presuda bez pravnog dejstva i utvrditi da je tužba povučena. Tim će rješenjem odlučiti i o zahtjevu tuženog za naknadu troškova postupka. (4) Ako dođe do povlačenja tužbe pred prvostepenim sudom nakon donošenja prvostepene odluke, dok je postupak u povodu žalbe u toku pred drugostepenim sudom, prvostepeni sud će odmah obavijestiti drugostepeni sud da je došlo do povlačenja tužbe. (5) Ako u slučaju iz stava 2. ovog člana dođe do povlačenja tužbe nakon što je predmet dostavljen drugostepenom sudu, drugostepeni sud će, ako prije toga nije odlučio po žalbi, rješenjem utvrditi da je presuda bez pravnog dejstva i da je tužba povučena. Istim rješenjem sud će odlučiti i o zahtjevu tuženog za naknadu troškova postupka. (6) Podnesak kojim se, u slučaju iz stava 2. ovog člana, povlači tužba, podnosi se putem prvostepenog suda koji može, ako cijeni da je to potrebno, održati ročište sa strankama radi provjere jesu li ispunjeni uvjeti za povlačenje tužbe. (7) Tužilac može svoju tužbu povući i na ročištu pred drugostepenim sudom. (8) Povučena tužba smatra se kao da nije ni bila podnesena i može se ponovo podnijeti.". Član 14. Iza člana 61. dodaje se novo poglavlje IIIa. i čl. od 61a. do 61f. koji glase: "IIIa. - POSTUPAK ZA RJEŠAVANJE SPORNOG PRAVNOG PITANJA Član 61a. (1) Ako u postupku pred prvostepenim sudom u većem broju predmeta postoji potreba da se zauzme stav o spornom pravnom pitanju koje je od značaja za odlučivanje o predmetu postupka pred prvostepenim sudovima, prvostepeni sud će po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke zahtjevom pokrenuti postupak pred Vrhovnim sudom Federacije radi rješavanja spornog pravnog pitanja. (2) Sud koji je pokrenuo postupak za rješavanje spornog pravnog pitanja dužan je zastati sa postupkom dok se ne okonča postupak pred Vrhovnim sudom Federacije. Član 61b. (1) Zahtjev iz člana 61a. stav 1. ovog zakona treba sadržavati kratak prikaz utvrđenog stanja stvari u konkretnoj pravnoj stvari, navode stranaka o spornom pravnom pitanju i razloge zbog kojih se sud obraća sa zahtjevom za rješavanje spornog pravnog pitanja. Sud će uz zahtjev priložiti i sopstveno tumačenje spornog pravnog pitanja. Zahtjev se ne dostavlja strankama na izjašnjavanje. (2) Ako stranka predloži pokretanje postupka za rješavanje spornog pravnog pitanja, a protivna stranka nije bila u mogućnosti izjasniti se o prijedlogu, sud će dostaviti prijedlog drugoj stranci na izjašnjenje u roku osam dana od dana dostavljanja prijedloga. (3) Prvostepeni sud dužan je uz zahtjev za rješavanje spornog pravnog pitanja dostaviti predmet i Vrhovnom sudu Federacije. Član 61c. (1) Vrhovni sud Federacije odbacit će nepotpun ili nedozvoljen zahtjev za rješavanje spornog pravnog pitanja. Srijeda, 23. 12. 2015. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 98 - Strana 3 (2) Zahtjev iz stava 1. ovog člana je nedozvoljen ako je o takvom zahtjevu Vrhovni sud Federacije već donio odluku. Član 61d. (1) Vrhovni sud Federacije rješava sporno pravno pitanje po pravilima postupka za usvajanje pravnih stavova. (2) Vrhovni sud Federacije odbit će riješiti sporno pravno pitanje ako ono nije od značaja za odlučivanje u većem broju predmeta u postupku pred prvostepenim sudom. (3) Vrhovni sud Federacije dužan je riješiti sporno pravno pitanje u roku 60 dana od dana prijema zahtjeva. Član 61e. (1) U odluci povodom zahtjeva za rješavanje spornog pravnog pitanja Vrhovni sud Federacije iznosi razloge kojima obrazlaže zauzeto pravno shvatanje. (2) Odluka iz stava 1. ovog člana dostavlja se sudu koji je pokrenuo postupak i objavljuje na internet stranici Vrhovnog suda Federacije ili na drugi pogodan način. Član 61f. Ako je Vrhovni sud Federacije riješio sporno pravno pitanje, stranke u postupku u kome se postavlja isto sporno pravno pitanje nemaju pravo tražiti njegovo rješavanje u parnici koja je u toku.". Član 15. U članu 71. stav 2. mijenja se i glasi: "(2) Ako tuženi osporava tužbeni zahtjev, odgovor na tužbu mora sadržavati i razloge iz kojih se tužbeni zahtjev osporava, činjenice na kojima tuženi zasniva svoje navode i dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.". Član 16. U članu 73. dodaje se stav 2. koji glasi: "(2) Ukoliko odgovor na tužbu bude odbačen ili povučen u skladu sa članom 336. stav 3. ovog zakona, smatrat će se da tuženi nije odgovorio na tužbu.". Član 17. Iza člana 78. dodaje se novi član 78a. koji glasi: "Član 78a. Ako stranka ili njen zakonski zastupnik nije u stanju jasno i određeno izjasniti se o predmetu raspravljanja, a nema punomoćnika, sud će upozoriti na potrebu da uzme punomoćnika.". Član 18. U članu 83. st. 1. i 2. mijenjaju se i glase: "(1) Ako pred istim sudom teče više parnica između istih osoba ili u kojima je ista osoba protivnik raznih tužilaca ili raznih tuženih, sud može, na prijedlog stranaka ili po službenoj dužnosti, rješenjem spojiti sve te parnice radi zajedničkog raspravljanja, ako bi se time ubrzalo raspravljanje ili smanjili troškovi. Za sve spojene parnice sud će donijeti zajedničku presudu. (2) Sud može, na prijedlog stranaka ili po službenoj dužnosti, odrediti da se odvojeno raspravlja o pojedinim zahtjevima iz iste tužbe, te će nakon završetka odvojenog raspravljanja donijeti posebne odluke o tim zahtjevima.". Član 19. U članu 87. iza riječi "postupka" dodaju se riječi: "do njegovog pravomoćnog okončanja". Iza stava 1. dodaje se novi stav 2. koji glasi: "(2) Ako je sudska nagodba zaključena nakon donošenja prvostepene presude, prvostepeni sud donijet će rješenje kojim će utvrditi da je prvostepena presuda bez dejstva.". Član 20. U članu 92. dodaje se stav 4. koji glasi: "(4) Ako sudska nagodba bude poništena, postupak se nastavlja kao da sudska nagodba nije ni bila zaključena.". Član 21. U članu 99. u stavu 1. u tački 2) iza riječi "tužbu," dodaju se riječi: "uključujući izvođenje dokaza čitanjem isprava". Član 22. U članu 103. riječ "iznose" zamjenjuje se riječima: "mogu iznijeti". Član 23. U članu 112. u stavu 3. na kraju druge rečenice, iza riječi "obaviještena" dodaje se zarez i riječi: "osim ako su na tom ročištu iznesene nove činjenice". Iza stava 3. dodaje se stav 4. koji glasi: "(4) Sud može po službenoj dužnosti odgoditi zakazano ročište samo u slučajevima predviđenim ovim zakonom.". Član 24. U članu 114. dodaje se stav 2. koji glasi: "(2) Ako se ročište drži pred novim sudijom sud može, uz saglasnost stranaka, odlučiti da se ponovo ne saslušavaju svjedoci i vještaci i da se ne obavlja novi uviđaj, već da se pročitaju zapisnici o izvođenju tih dokaza.". Član 25. U članu 115. stav 3. se briše. Dosadašnji st. (4), (5) i (6) postaju st. (3), (4) i (5). Član 26. U članu 124. dodaje se stav 2. koji glasi: "(2) Ako stranka ne postupi po nalogu suda, sud je ovlašten po službenoj dužnosti pribaviti i izvesti te dokaze.". Član 27. Iza člana 129. dodaje se novi član 129a. koji glasi: "Član 129a. (1) Ako sudu nije poznato pravo koje važi u stranoj državi, zatražit će obavještenje od organa uprave nadležnog za poslove pravosuđa. (2) Sud može i od stranke zatražiti da podnese javnu ispravu izdatu od nadležnog inozemnog organa, kojom se potvrđuje koje pravo važi u stranoj državi.". Član 28. U članu 132. u stavu 1. iza riječi "pravno" dodaju se riječi: "ili fizičko". Član 29. U članu 164. dodaju se novi st. (2) i (3) koji glase: "(2) Sud može odlučiti da se sasluša samo jedna stranka ako se uvjeri da drugoj stranci, odnosno osobi koja se ima saslušati za tu stranku nisu poznate sporne činjenice ili ako saslušanje te stranke nije moguće. (3) Ako u toku postupka stranka umre ili ponovno saslušanje stranke nije moguće ili je otežano iz drugih razloga, sud će pročitati zapisnik sa iskazom te stranke.". Član 30. Član 183. se briše. Član 31. U članu 191. stav 4. mijenja se i glasi: "(4) U obrazloženju sud će izložiti: zahtjeve stranaka, činjenice koje su stranke iznijele i dokaze koje su Broj 98 - Strana 4 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 23. 12. 2015. izveli, koje je od tih činjenica sud utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koji su dokazi izvedeni, te kako ih je ocijenio. Sud će posebno navesti koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasnit će se, ako je to potrebno, i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora, te o njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima nije dao svoje razloge u odlukama koje je već donio tokom postupka.". Član 32. U članu 192. dodaje se novi stav 3. koji glasi: "(3) Ako stranka ne predloži donošenje dopunske presude u roku iz stava 1. ovog člana, smatrat će se da je tužba u tom dijelu povučena.". Član 33. U članu 208. dodaje se novi stav 2. koji glasi: "(2) Presuda zbog propuštanja ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.". Dosadašnji stav (2) postaje stav (3). Iza stava 3. dodaje se stav 4. koji glasi: "(4) Kada se presuda na osnovu priznanja i presuda na osnovu odricanja pobija zbog toga što je izjava o priznanju ili odricanju data u bitnoj zabludi ili pod uticajem prisile ili prevare, stranka može u žalbi iznijeti i nove činjenice, te predložiti nove dokaze koji se tiču tih mana u volji.". Član 34. Član 209. mijenja se i glasi: "(1) Povreda odredaba parničnog postupka postoji ako sud u toku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovog zakona, a to je bilo od uticaja na donošenje zakonite i pravilne presude. (2) Povreda odredaba parničnog postupka uvijek je od uticaja na donošenje zakonite i pravilne presude u sljedećim slučajevima: 1) ako je u donošenju presude učestvovao sudija koji je po zakonu morao biti isključen ili izuzet (član 357. ZPP); 2) ako je odlučeno o zahtjevu koji nije u sudskoj nadležnosti (član 16. ZPP); 3) ako je sud odlučio o tužbenom zahtjevu za koji je stvarno nadležan viši sud; 4) ako je protivno odredbama ovog zakona sud zasnovao svoju odluku na nedozvoljenim raspolaganjima stranaka (član 3. stav 3. ZPP); 5) ako je sud donio presudu bez glavne rasprave; 6) ako je protivno odredbama ovog zakona sud donio presudu na osnovu priznanja, presudu na osnovu odricanja i presudu zbog propuštanja; 7) ako je protivno odredbama ovog zakona sud odbio zahtjev stranke da se u postupku služi svojim jezikom i pismom i da prati tok postupka na svom jeziku; 8) ako je u postupku kao tužilac ili tuženi učestvovalo lice koje ne može biti stranka u postupku, ili ako stranku koja je pravno lice nije zastupalo ovlašteno lice, ili ako parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili ako zakonski zastupnik, odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice ili pojedine radnje u postupku, ako vođenje parnice, odnosno obavljanje pojedinih radnji u postupku nije bilo naknadno odobreno; 9) ako je odlučeno o zahtjevu o kojem već teče parnica ili kojeg se tužilac odrekao ili o kojem je već prije pravomoćno presuđeno ili o kojem je već zaključena sudska nagodba ili nagodba koja po posebnim propisima ima svojstvo sudske nagodbe; 10) ako je protivno zakonu bila isključena javnost na glavnoj raspravi; 11) ako je presudom prekoračen tužbeni zahtjev; 12) ako je odlučeno o nepravovremeno podnesenoj tužbi, a zbog toga je tužbu trebalo odbaciti (član 67. stav 1. tačka 2.); 13) ako prije podnošenja tužbe nije proveden zakonom predviđen postupak mirnog ili drugačijeg ostvarivanja prava, a zbog toga je tužbu trebalo odbaciti. (3) Zbog povreda odredaba parničnog postupka iz stava 2. tačka 7. ovog člana, žalbu može izjaviti samo stranka koje se ti nedostaci tiču.". Član 35. U članu 213. u stavu 3. iza riječi "odrekla" dodaju se riječi: "prava na žalbu", a iza riječi "od" dodaje se riječ "izjavljene". Član 36. Iza člana 213. dodaje se novi član 213a. koji glasi: "Član 213a. U slučaju da podnosilac žalbe odustane od izjavljene žalbe, prvostepeni sud će rješenjem utvrditi odustanak od žalbe.". Član 37. U članu 215. dodaje se novi stav 3. koji glasi: "(3) Primjerak objašnjenja u povodu navoda žalbe sudija prvostepenog suda dostavit će strankama koje mogu dati svoje izjašnjenje u roku osam dana.". Član 38. U članu 216. dodaje se novi stav 3. koji glasi: "(3) U slučaju iz stava 2. ovog člana na odgovarajući način će se primjenjivati odredbe člana 215. stav 3. ovog zakona.". Član 39. U članu 217. dodaje se novi stav 3. koji glasi: "(3) Ako drugostepeni sud ocijeni da bi prvostepenu presudu trebalo ponovo ukinuti nakon što je ona već jednom ukinuta povodom žalbe, dužan je zakazati raspravu, osim ako se radi o presudi na osnovu priznanja, presudi na osnovu odricanja i presudi zbog propuštanja.". Dosadašnji st. (3) i (4) postaju st. (4) i (5). Član 40. U članu 221. iza riječi "postupka" dodaju se riječi: "iz člana 209. stav 2. tač. 2), 3), 8), 9), 12) i 13) ovog zakona". Član 41. U članu 224. dodaje se novi stav 2. koji glasi: "(2) Prvostepena presuda se povodom žalbe može ukinuti i predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje samo jednom, osim ako se radi o presudi na osnovu priznanja, presudi na osnovu odricanja i presudi zbog propuštanja.". Član 42. Iza člana 224. dodaje se novi član 224a. koji glasi: "Član 224a. Sud će rješenjem utvrditi da je prvostepena presuda bez dejstva i da je žalilac odustao od žalbe, ako su stranke zaključile sudsku nagodbu u toku postupka po žalbi.". Srijeda, 23. 12. 2015. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 98 - Strana 5 Član 43. U članu 225. dodaju se novi st. 2. i 3. koji glase: "(2) Drugostepeni sud će rješenjem utvrditi da je podnosilac žalbe odustao od podnesene žalbe ako je to propustio učiniti prvostepeni sud. (3) Ako je podnosilac žalbe odustao od žalbe u postupku pred drugostepenim sudom, sud će rješenjem utvrditi odustanak od žalbe." Član 44. Član 227. mijenja se i glasi: "(1) Drugostepeni sud će u sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave rješenjem ukinuti prvostepenu presudu i predmet vratiti istom prvostepenom sudu radi održavanja nove glavne rasprave ako utvrdi da postoji jedan od sljedećih razloga iznesenih u žalbi: 1) ako je protivno odredbama ovog zakona sud donio presudu na osnovu priznanja ili presudu na osnovu odricanja ili presudu na osnovu propuštanja; 2) ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a posebno propuštanjem dostave nije data mogućnost da raspravlja pred sudom, a to je postupanje bilo od uticaja na donošenje zakonite i pravilne presude; 3) ako je sud donio presudu bez glavne rasprave; 4) ako je presudu donio sudija koji je po zakonu morao biti isključen ili izuzet; 5) ako je protivno odredbama ovog zakona sud odbio zahtjev stranke da se u postupku služi svojim jezikom i pismom i prati tok postupka na svom jeziku. (2) Ako drugostepeni sud utvrdi da je u prvostepenom postupku odlučeno o zahtjevu koji nije u sudskoj nadležnosti ili o zahtjevu po tužbi koja je podnijeta poslije zakonom propisanog roka ili ako prije podnošenja tužbe nije proveden zakonom predviđeni postupak mirnog ili drugačijeg ostvarivanja prava, a zbog toga je tužbu trebalo odbaciti, ili o kojem već teče parnica ili o kojem je već prije pravomoćno presuđeno ili kojeg se tužilac odrekao ili o kojem je već zaključena sudska nagodba, ukinut će prvostepenu presudu i odbaciti tužbu. (3) Ako drugostepeni sud utvrdi da je u prvostepenom postupku kao tužilac ili tuženi učestvovala osoba koja ne može biti stranka u postupku ili ako stranku u postupku koja je pravno lice nije zastupala ovlaštena osoba ili ako parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili ako zakonski zastupnik, odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebna ovlaštenja za vođenje parnice, odnosno obavljanje pojedinih radnji u postupku, ako vođenje parnice, odnosno obavljanje pojedinih radnji u postupku nije bilo naknadno odobreno, s obzirom na prirodu povrede ukinut će prvostepenu presudu i vratiti predmet nadležnom prvostepenom sudu ili će ukinuti prvostepenu presudu i odbaciti tužbu. (4) Ako drugostepeni sud utvrdi da je prvostepenu presudu donio stvarno nenadležan sud, ukinut će prvostepenu presudu i predmet ustupiti stvarno nadležnom sudu. (5) Kad drugostepeni sud ukine presudu prvostepenog suda i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje, može narediti da se nova glavna rasprava ili pripremno ročište održi pred drugim sudijom. (6) U obrazloženju rješenja kojim se prvostepena presuda ukida treba navesti koje su odredbe parničnog postupka povređene i u čemu se povrede sastoje.". Član 45. Iza člana 227. dodaje se novi član 227a. koji glasi: "Član 227a. (1) Drugostepeni sud će rješenjem ukinuti presudu prvostepenog suda i predmet vratiti na ponovno suđenje ako utvrdi da je prvostepenom presudom prekoračen tužbeni zahtjev na način da je odlučeno o nečemu drugom a ne o onome što je traženo. (2) Ako utvrdi da je prvostepenom presudom prekoračen tužbeni zahtjev na način da je dosuđeno više od onoga što je traženo, drugostepeni sud će rješenjem ukinuti presudu prvostepenog suda u dijelu u kojem je prekoračen tužbeni zahtjev.". Član 46. U članu 229. tačka 5) mijenja se i glasi: "5) ako je prvostepeni sud iz činjenica koje je utvrdio izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica na kojima je zasnovana presuda.". Član 47. Član 232. mijenja se i glasi: "Drugostepeni sud vratit će sve spise prvostepenom sudu sa dovoljnim brojem ovjerenih prepisa svoje odluke radi predaje tom sudu, strankama i drugim zainteresiranim osobama. Prvostepeni sud dužan je odmah dostaviti odluke drugostepenog suda, a najkasnije u roku osam dana računajući od dana prijema spisa.". Član 48. Iza člana 232. dodaje se član 232a. koji glasi: "Član 232a. (1) Ako je drugostepeni sud propustio odlučiti u pogledu svih dijelova presude koji se pobijaju žalbom ili ako je propustio donijeti sve odluke koje je odbacujući, odnosno odbijajući ili uvažavajući žalbu trebalo donijeti ili ako je propustio odlučiti u pogledu jedne ili više žalbi, žalilac može u roku 30 dana od dostave drugostepene odluke predložiti drugostepenom sudu da svoju odluku dopuni. (2) Prijedlog za donošenje drugostepene dopunske odluke ne može se podnijeti zbog toga što drugostepeni sud nije odlučio o svim razlozima zbog kojih je žalba izjavljena ili na koje je bio dužan paziti po službenoj dužnosti. (3) Prijedlog iz stava 1. ovog člana podnosi se prvostepenom sudu, koji ga je dužan bez odgode zajedno sa spisom proslijediti drugostepenom sudu. (4) Na postupak u povodu prijedloga iz stava 1. ovog člana na odgovarajući način se primjenjuju odredbe čl. od 192. do 194. ovog zakona.". Član 49. Član 237. mijenja se i glasi: "(1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku 30 dana od dana dostave prijepisa presude. (2) Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 30.000,00 konvertibilnih maraka a u privrednim sporovima 50.000,00 konvertibilnih maraka. (3) Izuzetno, Vrhovni sud Federacije može dopustiti reviziju u svim predmetima ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Broj 98 - Strana 6 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 23. 12. 2015. (4) U slučajevima u kojima revizija nije dozvoljena prema odredbi stava 2. ovog člana, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostepene presude ako odluka o sporu zavisi od rješenja nekog materijalnopravnog ili procesno-pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a naročito u slučaju: 1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvatanje odlučujući u pojedinim predmetima na sjednici odjeljenja, a riječ je o pitanju u kojem postoji različita praksa drugostepenih sudova; 2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvatanje, ali je odluka drugostepenog suda zasnovana na shvatanju koje nije podudarno sa tim shvatanjem; 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvatanje i presuda se drugostepenog suda zasniva na tom shvatanju, ali bi naročito uvažavajući razloge iznesene tokom prethodnog prvostepenog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sistemu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda BiH, Evropskog suda za ljudska prava trebalo preispitati sudsku praksu. (5) U reviziji iz stava 3. ovog člana stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.". Član 50. Član 241. mijenja se i glasi: "(1) Revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom, u granicama razloga navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava. (2) U povodu revizije iz člana 237. stav 3. ovog zakona, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo, uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.". Član 51. U članu 244. dodaje se stav 2. koji glasi: "(2) U slučaju da je podnosilac revizije odustao od podnesene revizije prvostepeni sud će rješenjem utvrditi odustanak od revizije.". Član 52. Član 247. mijenja se i glasi: "(1) Nedozvoljenu reviziju odbacit će revizijski sud rješenjem, kao i nepravovremenu ili nepotpunu reviziju, ako to, u granicama svojih ovlaštenja, nije učinio prvostepeni sud. (2) Revizija je nedozvoljena ako nije izjavljena putem punomoćnika iz člana 301b. ovog zakona, ako ju je izjavila osoba koja nije ovlaštena na podnošenje revizije, ili osoba koja je odustala od revizije, ili ako osoba koja je izjavila reviziju nema pravni interes za podnošenje revizije, ili ako je revizija izjavljena protiv presude protiv koje se po zakonu ne može podnijeti. (3) Revizijski sud će rješenjem utvrditi da je podnosilac revizije odustao od podnesene revizije ako je to propustio učiniti prvostepeni sud. (4) Reviziju iz člana 237. stav 3. ovog zakona sud će rješenjem odbaciti kao nedozvoljenu i ako u reviziji ne bude određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg se podnosi uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, kao i zato što u njoj nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnosilac smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. (5) Revizijski sud će reviziju iz člana 237. stav 3. ovog zakona odbaciti i ako ocijeni da pravno pitanje zbog kojeg je ona izjavljena nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. (6) U obrazloženju rješenja iz st. 4. i 5. ovog člana treba se samo pozvati na odredbe navedenih stavova koje predviđaju odbacivanje takve revizije zbog tamo navedenih razloga. Ako ocijeni da bi to bilo svrsishodno, sud može odlučiti i da se posebno obrazlože razlozi zbog kojih je donijeto takvo rješenje. (7) Ako sud, u slučaju iz stava 5. ovog člana, nađe da samo neko od više istaknutih pravnih pitanja nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, revizija će se odbaciti samo u pogledu tog pitanja.". Član 53. U članu 248. iza riječi "izjavljena" dodaju se riječi: "kao ni razlog na koji pazi po službenoj dužnosti". Član 54. Član 249. mijenja se i glasi: "(1) Ako utvrdi da postoji povreda odredaba parničnog postupka zbog koje se revizija može izjaviti, osim povreda određenih u st. 2. i 3. ovog člana, revizijski sud će, s obzirom na prirodu povrede, presudom preinačiti presudu drugostepenog suda ili rješenjem ukinuti u cijelosti ili djelimično presudu drugostepenog i prvostepenog suda ili samo presudu drugostepenog suda i predmet vratiti na ponovno suđenje istom ili drugom sudiji prvostepenog suda, odnosno istom ili drugom vijeću drugostepenog suda, odnosno drugom nadležnom sudu. (2) Ako je u postupku pred prvostepenim ili drugostepenim sudom odlučeno o zahtjevu koji nije u sudskoj nadležnosti ili po tužbi koja je podnijeta poslije zakonom propisanog roka ili ako prije podnošenja tužbe nije proveden zakonom predviđeni postupak mirnog ili drugačijeg ostvarivanja prava, a zbog toga je tužbu trebalo odbaciti ili o kojem je već prije pravomoćno presuđeno ili kojeg se tužilac odrekao ili o kojem je već zaključena sudska nagodba, revizijski sud će ukinuti rješenjem donesene odluke i odbaciti tužbu. (3) Ako je u postupku pred prvostepenim ili drugostepenim sudom kao tužilac ili tuženi učestvovala osoba koja ne može biti stranka u postupku ili ako stranku u postupku koje je pravno lice nije zastupala ovlaštena osoba ili ako parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik ili ako zakonski zastupnik, odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebna ovlaštenja za vođenje parnice ili za pojedine radnje u postupku, ako vođenje parnice, odnosno obavljanje pojedinih radnji u postupku nije bilo naknadno Srijeda, 23. 12. 2015. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 98 - Strana 7 odobreno, revizijski sud će, s obzirom na prirodu povrede, postupiti prema odredbama st. 1. ili 2. ovog člana.". Član 55. Član 251. mijenja se i glasi: "(1) Ako utvrdi da je drugostepenom, odnosno i prvostepenom presudom prekoračen tužbeni zahtjev na način da je odlučeno o nečemu drugom a ne o onome što je traženo, revizijski sud će rješenjem ukinuti samo presudu drugostepenog suda ili i presudu prvostepenog suda i predmet vratiti drugostepenom, odnosno prvostepenom sudu na ponovno suđenje. (2) Ako utvrdi da je drugostepenom presudom, odnosno i prvostepenom presudom prekoračen tužbeni zahtjev na način da je dosuđeno više od onoga što je traženo, revizijski sud će rješenjem ukinuti presudu drugostepenog suda, odnosno i presudu prvostepenog suda u dijelu kojim je prekoračen tužbeni zahtjev.". Član 56. Član 252. mijenja se i glasi: "Odluka revizijskog suda dostavlja se prvostepenom sudu putem drugostepenog suda sa dovoljnim brojem ovjerenih prijepisa svoje odluke za sud, stranke i druge zainteresirane osobe, a prvostepeni sud je dužan odluku dostaviti strankama u roku osam dana od dana prijema.". Član 57. U članu 255. u tački 1) riječ "izuzet" zamjenjuje se riječju "isključen". Iza tačke 5) dodaju se nove tač. 6), 7) i 8) koje glase: "6) ako stranka stekne mogućnost da upotrijebi pravomoćnu odluku suda koja je ranije između istih stranaka donijeta o istom zahtjevu; 7) ako se odluka suda zasniva na drugoj odluci suda ili na odluci nekog drugog organa, a ta odluka bude pravomoćno preinačena, ukinuta, odnosno poništena; 8) ako je naknadno pred nadležnim organom na drugačiji način, pravomoćno, odnosno konačno riješeno prethodno pitanje (član 12.) na kojem je sudska odluka zasnovana;". Dosadašnja tačka 6. postaje tačka 9. Član 58. U članu 256. u stavu 2. iza broja "1" riječ "i" zamjenjuje se zarezom, a iza broja "6" dodaju se brojevi: ",7, 8 i 9". Član 59. U članu 257. u stavu 1. tačka 5) mijenja se i glasi: "5) u slučajevima iz člana 255. tač. 6., 7., 8. i 9. ovog zakona od dana kada je stranka mogla iznijeti sudu nove činjenice, odnosno nova dokazna sredstva.". Član 60. Iza člana 261. dodaje se novi član 261a. koji glasi: "Član 261a. Nepravovremen, nepotpun ili nedozvoljen prijedlog za ponavljanje postupka odbacit će rješenjem sudija pojedinac drugostepenog suda, ako to u granicama svojih ovlaštenja nije učinio prvostepeni sud.". Član 61. U članu 263. u stavu 4. iza riječi "sudija" dodaju se riječi: ", koji nisu učestvovali u donošenju odluke u ranijem postupku". Član 62. Iza člana 264. dodaje se novi član 264a. koji glasi: "Član 264a. (1) Kada Evropski sud za ljudska prava utvrdi povredu kojeg ljudskog prava ili osnovne slobode zagarantovane Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i dodatnih Protokola uz Konvenciju, koje je ratifikovala Bosna i Hercegovina, stranka može u roku 90 dana od konačnosti presude Evropskog suda za ljudska prava podnijeti zahtjev sudu u Bosni i Hercegovini, koji je sudio u prvom stepenu u postupku u kojem je donesena odluka kojom je povrijeđeno ljudsko pravo ili osnovna sloboda, za izmjenu odluke kojom je to pravo ili osnovna sloboda povrijeđeno. (2) Postupak iz stava 1. ovog člana provodi se uz odgovarajuću primjenu odredaba o ponavljanju postupka. (3) U ponovljenom postupku sudovi su dužni poštovati pravne stavove izražene u konačnoj presudi Evropskog suda za ljudska prava, kojom je utvrđena povreda osnovnog ljudskog prava i slobode.". Član 63. U članu 269. u stavu 2. u prvoj rečenici, iza riječi: "predlagač osiguranja" dodaju se riječi: "a na prijedlog protivnika osiguranja,". Član 64. U članu 282. stav 3. mijenja se i glasi: "(3) O žalbi odlučuje drugostepeni sud u roku 15 dana od dana prijema spisa.". Član 65. Član 285. mijenja se i glasi: "(1) Ako predlagač osiguranja u roku određenom rješenjem o određivanju mjere osiguranja ne podnese dokaz iz člana 280. ovog zakona, sud će rješenjem staviti van snage izrečenu mjeru osiguranja, ukinuti provedene radnje i obustaviti postupak. (2) Rješenje iz stava 1. ovog člana sud će na prijedlog protivnika osiguranja donijeti i u sljedećim slučajevima: 1) ako su se okolnosti zbog kojih je mjera određena kasnije promijenile tako da više nije potrebna; 2) ako protivnik osiguranja položi sudu dužni iznos potraživanja koje se osigurava sa kamatama i troškovima; 3) ako protivnik osiguranja učini vjerovatnim da je potraživanje u vrijeme donošenja rješenja o određivanju mjere osiguranja već bilo naplaćeno ili dovoljno osigurano; 4) ako je pravomoćno utvrđeno da potraživanje nije nastalo ili je prestalo. (3) U slučajevima iz stava 1. i stava 2. tač. 3. i 4. ovog člana troškove prouzrokovane određivanjem i provođenjem mjere osiguranja predlagač osiguranja dužan je nadoknaditi protivniku osiguranja.". Član 66. U članu 296. u stavu 2. tačka 4) mijenja se i glasi: "4) ako je prebivalište i boravište tuženog nepoznato, a tuženi nema punomoćnika;". Iza stava 3. dodaje se stav 4. koji glasi: "(4) Ako se tokom postupka nakon podnošenja tužbe i u odnosu na tužioca ostvare razlozi zbog kojih je prema odredbama iz st. 1. i 2. ovog člana moguće tuženom postaviti privremenog zastupnika, sud će privremenog zastupnika postaviti i tužiocu.". Član 67. U članu 298. dodaje se stav 2. koji glasi: "(2) Oglas iz stava 1. ovog člana sadrži: naziv suda koji je postavio privremenog zastupnika, zakonski osnov, ime tuženog kojem se postavlja zastupnik, predmet Broj 98 - Strana 8 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 23. 12. 2015. spora, ime zastupnika i njegovo zanimanje i boravište, kao i upozorenje da će zastupnik zastupati tuženog u postupku sve dok se tuženi ili njegov punomoćnik ne pojavi pred sudom, odnosno dok organ starateljstva ne obavijesti sud da je postavio staratelja.". Član 68. U članu 301. stav 1. mijenja se i glasi: "(1) Punomoćnik može biti advokat, advokatsko društvo ili uposlenik službe za besplatnu pravnu pomoć, kao i za pravna lica uposlenik tog pravnog lica, a za fizička lica bračni, odnosno vanbračni drug stranke ili srodnik stranke po krvi po pravoj liniji do bilo kojeg stepena, u pobočnoj do četvrtog stepena zaključno, odnosno srodnik po tazbini zaključno do drugog stepena.". Iza stava 2. dodaju se st. 3. i 4. koji glase: "(3) U radnim sporovima radnika može, besplatno, zastupati i osoba uposlena za pružanje pravne pomoći pri sindikatu, pod uvjetom da je diplomirani pravnik i ima položen pravosudni ispit. (4) Ako u punomoći nisu bliže određena ovlaštenja, punomoćnik iz stava 3. ovog člana ima ovlaštenja iz člana 307. ovog zakona.". Član 69. Iza člana 301. dodaju se novi čl. 301a. i 301b. koji glase: "Član 301a. Ako u parnicama o imovinskopravnim zahtjevima vrijednost predmeta spora prelazi iznos 50.000 konvertibilnih maraka, punomoćnici pravnih lica mogu biti samo osobe koje imaju položen pravosudni ispit. Član 301b. (1) Stranka može podnijeti reviziju putem punomoćnika koji je advokat. (2) Izuzetno od stava 1. ovog člana, stranka može sama podnijeti reviziju ako ima položen pravosudni ispit, odnosno za nju može reviziju podnijeti kao punomoćnik osoba koja je prema odredbama ovog ili kojeg drugog zakona ovlaštena zastupati je u tom svojstvu iako nije advokat, ako ima položen pravosudni ispit.". Član 70. U članu 310. u stavu 4. broj "15" zamjenjuje se brojem "30". Član 71. Član 311. mijenja se i glasi: "(1) Punomoć prestaje smrću fizičkog lica, proglašenjem za umrlo i gubitkom poslovne sposobnosti. (2) Ako je punomoćniku fizičkog lica dato ovlaštenje da može poduzimati sve radnje u postupku a stranka, odnosno njen zakonski zastupnik umre ili postane poslovno nesposoban ili ako zakonski zastupnik bude razriješen dužnosti, punomoćnik je ovlašten poduzimati radnje u postupku koje ne trpe odgađanje.". Član 72. U članu 312. stav 2. mijenja se i glasi: "(2) U slučaju stečaja ili likvidacije punomoć koju je izdao stečajni, odnosno likvidacioni dužnik prestaje kada prema važećim propisima nastupe pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka, odnosno likvidacije.". U stavu 3. broj "15" zamjenjuje se brojem "30". Član 73. U članu 316. u stavu 1. riječi ", osim u slučajevima u kojima se vrijednost spora ne može izraziti u novcu" se brišu. Član 74. U članu 325. u stavu 5. riječi: "vojsci Federacije" zamjenjuju se riječima: "Oružanim snagama Bosne i Hercegovine". U stavu 6. broj "4" zamjenjuje se brojem "5" a riječi: "vojske Federacije" zamjenjuju se riječima: "Oružanih snaga Bosne i Hercegovine". Član 75. U članu 330. dodaje se stav 2. koji glasi: "(2) Povrat u prijašnje stanje nije dozvoljen ako se propuštanje stranke može pripisati povredi postupka zbog koje se može izjaviti pravni lijek.". Član 76. U članu 332. dodaje se novi stav 3. koji glasi: "(3) Ako stranka koja je podnijela prijedlog za povrat u prijašnje stanje ne dođe na ročište zakazano povodom prijedloga a uredno je obaviještena, smatrat će se da je prijedlog povučen.". Član 77. Član 333. mijenja se i glasi: "(1) Protiv rješenja kojim se usvaja prijedlog za povrat u prijašnje stanje nije dozvoljena žalba, osim ako je usvojen nepravovremeno i nedozvoljen prijedlog. (2) Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog za povrat u prijašnje stanje žalba je dozvoljena.". Član 78. U članu 337. dodaju se novi st. 2., 3. i 4. koji glase: "(2) Osoba koja vrši dostavljanje dužna je na zahtjev osobe kojoj se dostavljanje vrši dokazati svojstvo osobe ovlaštene za dostavljanje. (3) Osobe koje dostavljač zatekne na mjestu na kojem treba da se izvrši dostavljanje dužne su na njegov zahtjev pružiti podatke o svom identitetu. (4) Nadležni organ sudske policije dužan je da na zahtjev suda pomogne prilikom obavljanja poslova dostavljanja.". Član 79. Iza člana 337. dodaju se novi čl. 337a. i 337b. koji glase: "Član 337a. (1) Ako se tuženi prije podnošenja tužbe sudu u pisanom sporazumu sklopljenom sa tužiocem saglasio da mu se dostava u sporovima na koje se sporazum odnosi vrši na određenoj adresi u Federaciji ili putem određene osobe u Federaciji, tužba i druga pismena u postupku tuženom će se, na prijedlog tužioca, dostavljati na tu adresu ili toj osobi. Smatrat će se da je dostava tuženom obavljena kada je pismeno dostavljeno osobi naznačenoj u sporazumu. (2) Ako se dostava iz stava 1. ovog člana nije mogla izvršiti, sud će odrediti da se daljnje dostave tuženom vrše stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda. Smatrat će se da je dostava izvršena istekom 15 dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču suda. (3) Tužilac je dužan uz tužbu priložiti sporazum iz stava 1. ovog člana, ako u njoj predlaže da se dostava vrši na adresu ili putem osobe iz tog sporazuma. Tužilac koji u tužbi nije predložio da se dostava vrši na adresu ili putem osobe iz sporazuma može i kasnije tokom postupka predložiti da se tuženom dostava vrši na tu adresu ili putem te osobe ako mu se nije mogla uredno obaviti na adresi naznačenoj u tužbi. (4) Sporazum iz stava 1. ovog člana može se sklopiti u pogledu određenog spora koji je već nastao ili u Srijeda, 23. 12. 2015. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 98 - Strana 9 pogledu budućih sporova koji mogu nastati iz određenog pravnog odnosa. (5) Ako je tuženi fizičko lice koje ne obavlja registriranu djelatnost, sporazum iz stava 1. ovog člana valjan je samo ako je na njemu potpis tuženog javno ovjeren. Ako tuženo fizičko lice obavlja registriranu djelatnost, sporazum iz stava 1. ovog člana u vezi sa sporovima koji se ne tiču te djelatnosti pravno je valjan samo ako je na njemu potpis tuženog javno ovjeren. Član 337b. (1) Ako se određenim osobama na osnovu njihovog zahtjeva i odobrenja predsjednika suda dostava vrši u sudu, pismena koja im upućuje sud, osim prvostepene presude, polažu se za njih u posebne pretince u za to određenoj prostoriji suda. Dostavu vrši službena osoba suda. (2) Predsjednik suda može rješenjem odrediti da svi advokati koji imaju kancelariju na području njegovog suda sudska pismena, osim prvostepene presude, primaju putem pretinaca iz stava 1. ovog člana. Protiv tog rješenja advokat ima pravo žalbe predsjedniku neposredno višeg suda u roku osam dana. (3) Pismena koja se dostavljaju putem pretinca ne smiju biti dostupna osobama kojima se dostavljaju prije nego što potpišu dostavnicu. Pismena se dostavljaju u zatvorenim omotnicama u kojima se dostava vrši putem pošte. Prilikom uzimanja pismena moraju se preuzeti sva pismena položena u pretinac. (4) Na svako pismeno koje se dostavlja na način predviđen u st. 1. i 2. ovog člana naznačit će se dan kada je položeno u pretinac osobe kojoj se dostava tako obavlja. (5) U slučajevima iz st. 1. i 2. ovog člana, osobe iz st. 1. i 2. ovog člana dužne su pismeno podići iz pretinca u roku osam dana na način određen st. 3. i 4. ovog člana. Ako pismeno ne bude podignuto u tom roku, dostava će se obaviti stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda. Smatrat će se da je dostava obavljena istekom 15 dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču suda. (6) Dostava u slučajevima iz st. 1. i 2. ovog člana uredna je i ukoliko umjesto putem pretinca bude obavljena na drugi zakonom predviđen način. (7) Predsjednik suda stavit će van snage odobrenje iz stava 1. ovog člana ako utvrdi da osoba kojoj je ono dato, neredovno preuzima pismena ili pokušava zloupotrijebiti takav način dostave.". Član 80. U članu 339. stav 1. mijenja se i glasi: "(1) Dostava fizičkim licima obavlja se predajom pismena osobi kojoj se dostava ima obaviti na adresu označenu u tužbi, odnosno na adresu prebivališta ili boravišta upisanu kod organa nadležnog za vođenje evidencije o ličnim kartama, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.". Član 81. Iza člana 343. naziv odjeljka 2.: "Dostava putem pošte" i član 344. se brišu. Član 82. U članu 345. stav 1. mijenja se i glasi: "(1) Dostavljanje fizičkim licima po pravilu se vrši predajom pismena osobi kojoj se dostava ima obaviti.". Stav 2. mijenja se i glasi: "(2) Ako se osoba kojoj se pismeno ima dostaviti ne zatekne u svom stanu, dostava se obavlja predajom pismena nekome od njenih odraslih članova domaćinstva koji je dužan primiti pismeno, a ako se oni ne zateknu u stanu, pismeno će se predati susjedu ako on na to pristane.". Stav 4. mijenja se i glasi: "(4) Ako je predaja pismena obavljena drugoj osobi koja učestvuje u parnici kao protivnik osobe kojoj se dostavljanje ima obaviti, dostava će se smatrati neurednom.". Član 83. U članu 346. stav 2. se briše. Dosadašnji stav 3. postaje stav 2. Član 84. Član 348. mijenja se i glasi: "(1) Ako se utvrdi da je osoba kojoj se pismeno ima dostaviti privremeno odsutna i da joj osobe navedene u članu 345. st. 2. i 3. ovog zakona ne mogu pismeno na vrijeme predati, vratit će pismeno sudu uz naznaku gdje se odsutni nalazi, a dostava će ponovo biti pokušana u odgovarajuće vrijeme. (2) Ako dostavljač utvrdi da osoba kojoj se pismeno ima dostaviti ne stanuje na adresi na kojoj se dostava pokušava obaviti, ali istovremeno utvrdi tačnu adresu te osobe, dostava će se obaviti na naknadno utvrđenoj adresi. Ako dostavljač ne može utvrditi tačnu adresu osobe kojoj se pismeno ima dostaviti, pismeno će vratiti sudu, a sud će od stranke koja je prvobitno sud obavijestila o adresi te osobe, zatražiti da dostavi tačnu adresu, odnosno adresu njenog prebivališta u Federaciji prema podacima o njenom prebivalištu, koji će se pribaviti iz evidencije nadležnog organa. (3) Ako je utvrđeno da tuženi kojem se dostava pismena ima obaviti ne stanuje na adresi svog posljednjeg poznatog prebivališta a njegovo sadašnje boravište ili radno mjesto se ne mogu utvrditi, dostava pismena obavit će se objavljivanjem pismena na oglasnoj ploči suda, a u slučaju da se dostavlja tužba, i u najmanje jednim dnevnim novinama koje se distribuiraju u Federaciji. (4) Dostava se smatra obavljenom istekom roka 15 dana od dana objavljivanja. (5) U objavi se, osim pismena koje se ima dostaviti, navodi i ime i prezime osobe kojoj se dostava obavlja, predmet spora i obavijest o tome kada se dostava pismena smatra obavljenom. Prilikom objave u dnevnim novinama, ako je pismeno koje se dostavlja predugo da bi bilo objavljeno u cijelosti, objavljuje se samo kratak sadržaj pismena. (6) Troškove objave u dnevnim novinama predujmljuje tužilac. (7) Ako u roku koji odredi sud tužilac ne predujmi troškove objavljivanja tužba će se odbaciti.". Član 85. Član 349. mijenja se i glasi: "(1) Dostava organima vlasti i pravnim licima, po pravilu, vrši se predajom pismena jednom od lica iz člana 339. stav 2. ovog zakona. (2) Pravnom licu koje je upisano u određeni sudski ili drugi upisnik dostava se vrši na adresu navedenu u tužbi predajom pismena jednom od lica iz člana 339. stav 2. ovog zakona. (3) Ako dostavljanje na adresu navedenu u tužbi ne uspije, dostavljanje će se obaviti na adresu sjedišta te osobe upisane u sudski registar - upisnik. Ako dostava ne uspije ni na toj adresi, obavit će se stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda. Smatrat će se da je Broj 98 - Strana 10 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 23. 12. 2015. dostava obavljena istekom 15 dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču suda. (4) Ako je adresa upisanog sjedišta pravnog lica iz stava 1. ovog člana adresa navedena u tužbi, dostava iz stava 1. ovog člana neće se ponoviti na tu adresu, već će se obaviti stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda. (5) Odredbe st. 1. i 2. ovog člana primjenjuju se i na fizička lica koja obavljaju određenu registriranu djelatnost kada se tim licima dostava obavlja u vezi sa tom djelatnošću.". Član 86. Iza člana 356. naziv glave XIX. mijenja se i glasi: "ISKLJUČENJE I IZUZEĆE". Član 87. Član 357. mijenja se i glasi: "(1) Sudija ne može vršiti sudijsku dužnost (isključenje): 1) ako je sam stranka, zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke, ako je sa strankom u odnosu saovlaštenika, saobveznika ili regresnog obveznika ili ako je u istom predmetu saslušan kao svjedok ili vještak; 2) ako mu je stranka ili zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke srodnik po krvi u pravoj liniji a u pobočnoj liniji do četvrtog stepena ili mu je bračni, odnosno vanbračni supružnik srodnik po tazbini do drugog stepena, bez obzira na to da li je brak prestao ili nije; 3) ako je staratelj, usvojitelj ili usvojenik stranke, njenog zakonskog zastupnika ili punomoćnika ili ako između njega i stranke, njenog zakonskog zastupnika ili punomoćnika stranke postoji zajedničko domaćinstvo; 4) ako između sudije i stranke teče neka druga parnica; 5) ako je u istom predmetu učestvovao u postupku medijacije, ili u zaključenju sudske nagodbe koja se pobija u parnici, ili je donio odluku koja se pobija, ili je zastupao stranku kao advokat; 6) ako je u stečajnom postupku učestvovao u donošenju odluke povodom koje je došlo do spora. (2) Sudija može biti izuzet ako postoje okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristrasnost (izuzeće).". Član 88. Član 358. mijenja se i glasi: "(1) Stranka podnosi zahtjev za isključenje, odnosno izuzeće sudije čim sazna da postoji neki od razloga za isključenje, odnosno izuzeće, a najkasnije do završetka rasprave, a ako nije bilo rasprave, do donošenja odluke. (2) Stranka može u pravnom lijeku ili u odgovoru na pravni lijek poimenično navesti sudiju koji ne bi mogao učestvovati u donošenju odluke zbog razloga iz člana 357. ovog zakona. (3) U zahtjevu se mora navesti zakonski razlog zbog kojeg se traži isključenje ili izuzeće, okolnosti iz kojih proizilazi da je prijedlog pravovremeno podnijet i činjenice na kojima se zasniva postojanje razloga za isključenje ili izuzeće. (4) Stranka može tražiti isključenje ili izuzeće samo poimenično određenog sudije koji u predmetu postupa.". Član 89. Iza člana 358. dodaje se član 358a. koji glasi: "Član 358a. (1) Nepravovremen, nepotpun i nedozvoljen zahtjev za isključenje ili izuzeće odbacit će sudija ili vijeće pred kojim se postupak vodi. (2) Nije dozvoljen zahtjev za isključenje ili izuzeće: 1) kojim se uopćeno traži isključenje ili izuzeće svih sudija nekog suda ili svih sudija koji bi mogli učestvovati u nekom postupku; 2) o kojem je već odlučeno; 3) u kojem nije obrazložen zakonski razlog zbog kojeg se isključenje ili izuzeće traži; 4) ako stranka zahtijeva isključenje, odnosno izuzeće sudije koji ne postupa u tom predmetu; 5) ako stranka zahtijeva isključenje, odnosno izuzeće predsjednika suda, izuzev kada postupa u tom predmetu. (3) Ako je zahtjev iz stava 1. ovog člana podnijet na ročištu, sudija će ga odbaciti i nastaviti ročište. (4) Protiv rješenja iz stava 1. ovog člana nije dozvoljena posebna žalba." Član 90. Član 359. mijenja se i glasi: "(1) O zahtjevu za isključenje ili izuzeće sudije odlučuje predsjednik suda. (2) Ako stranka traži isključenje ili izuzeće predsjednika suda, odluku o isključenju ili izuzeću donosi predsjednik neposredno višeg suda. (3) O zahtjevu za isključenje ili izuzeće predsjednika Vrhovnog suda Federacije odlučuje se na općoj sjednici ovog suda. (4) Prije donošenja odluke o isključenju ili izuzeću uzet će se izjava sudije čije se isključenje ili izuzeće traži, a po potrebi obavit će se i drugi izviđaji. (5) Protiv rješenja kojim se usvaja zahtjev za isključenje ili izuzeće nije dozvoljena žalba, a protiv rješenja kojim se zahtjev odbija nije dozvoljena posebna žalba.". Član 91. Član 360. mijenja se i glasi: "(1) Kada sazna da postoji neki od razloga za isključenje iz člana 357. stav 1. ovog zakona ili čim sazna da je stavljen zahtjev za njegovo isključenje, sudija je dužan prekinuti svaki rad na tom predmetu i o razlozima za isključenje odmah obavijestiti stranke i predsjednika suda koji će odlučiti o isključenju. (2) Do donošenja rješenja o zahtjevu za isključenje sudija će poduzimati samo one radnje za koje postoji opasnost od odgađanja. (3) Kad sudija sazna da je stavljen zahtjev za njegovo izuzeće ili čim sazna da postoji neki od razloga za izuzeće iz člana 357. stav 2. ovog zakona, dužan je odmah o tome obavijestiti predsjednika suda, a postupak nastaviti bez odgađanja do donošenja odluke o izuzeću. Ako se radi o izuzeću predsjednika suda, on će sebi odrediti zamjenika iz reda sudija tog suda, a ako to nije moguće, postupit će po članu 49. ovog zakona.". Član 92. Iza člana 360. dodaje se novi član 360a. koji glasi: "Član 360a. (1) Ako zahtjev za isključenje bude usvojen, sud će ukinuti sve radnje koje je poduzeo isključeni sudija. Srijeda, 23. 12. 2015. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 98 - Strana 11 (2) Ako zahtjev za izuzeće bude usvojen, sud će ukinuti radnje koje su bile poduzete poslije podnošenja zahtjeva, osim ako se stranke ne saglase da se poduzete radnje ne ukidaju. (3) U slučaju podnošenja zahtjeva za isključenje ili izuzeće u toku rasprave pred drugostepenim sudom primjenjuju se odredbe iz st. 1. i 2. ovog člana.". Član 93. U članu 362. dodaje se novi stav 3. koji glasi: "(3) Nakon što se tuženi upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, bez njegovog pristanka ne može uz tužioca pristupiti novi tužilac.". Dosadašnji stav 3. postaje stav 4. Član 94. U članu 363. u stavu 1. iza riječi: "da bude" dodaje se riječ "pravomoćno". Član 95. U članu 371. u stavu 3. dodaje se rečenica koja glasi: "Pravni lijek je dozvoljen ukoliko mu se stranka izričito ne protivi.". Član 96. Iza člana 371. dodaje se podnaslov i novi član 371a. koji glasi: "1a. Intervencijsko dejstvo presude Član 371a. (1) U parnici između stranke i umješača koji joj se pridružio umješač ne može osporavati utvrđeno činjenično stanje, kao i pravne kvalifikacije sadržane u obrazloženju pravomoćne presude (intervencijsko dejstvo presude). (2) Izuzetno od stava 1. ovog člana, stranka koja je bila umješač ima pravo istaći prigovor da je stranka iz ranije parnice kojoj se pridružio kao umješač pogrešno vodila prethodnu parnicu ili da je sud propustio dostaviti joj pozive, podneske ili odluke. (3) Sud može usvojiti prigovore iz stava 2. ovog člana samo ako stranka iz stava 1. ovog člana koja je bila umješač dokaže da: 1) u vrijeme stupanja u prethodnu parnicu nije pravovremeno bila obaviještena o parnici koja je prethodno vođena i time bila spriječena poduzimati radnje koje bi dovele do povoljnijeg ishoda te parnice; 2) stranka iz parnice kojoj se pridružila kao umješač, namjerno ili iz grube nepažnje, propustila je poduzimati parnične radnje koje bi dovele do povoljnijeg ishoda prethodne parnice, a za mogućnost njihovog poduzimanja ranije umješač nije znao ili nije mogao znati; 3) stranka iz prethodne parnice svojim parničnim radnjama sprečavala je da nastupi dejstvo radnji njenog umješača. (4) Ako stranka iz stava 1. ovog člana koja je bila umješač uspije sa prigovorom iz stava 2. ovog člana, sud će dozvoliti da stranke ponovo raspravljaju o činjeničnim i pravnim pitanjima o kojima je raspravljano u prethodnoj parnici.". Član 97. U članu 372. dodaje se novi stav 3. koji glasi: "(3) Odredbe člana 371a. ovog zakona na odgovarajući način se primjenjuju i na treću osobu koja je obaviještena o otpočetoj parnici.". Član 98. Iza člana 375. dodaju se čl. 375a., 375b. i 375c. koji glase: "Član 375a. (1) Ročišta pred sudom mogu se tonski snimati. (2) O tonskom snimanju rješenjem odlučuje sud sam ili na prijedlog stranke. (3) Protiv tog rješenja žalba nije dozvoljena. (4) Tonski snimak ročišta dostavlja se strankama. Član 375b. (1) Tonski snimak ročišta dio je spisa sudskog predmeta. (2) Način pohranjivanja i prijenosa tonskog snimka, tehnički uvjeti i način snimanja uređuju se sudskim poslovnikom. Član 375c. (1) Tonski snimak prenijet će se i u pisani oblik u roku osam dana od dana snimanja. (2) Tonski snimak u pisanom obliku sačinjava se u skladu sa odredbama člana 374. ovog zakona mora sadržavati sve što je snimljeno u tonskom snimku. (3) Stranke mogu tražiti prijepis tonskog snimka u skladu sa odredbama ovog zakona. (4) Prijepis tonskog snimka stranke mogu zatražiti u roku osam dana od dana kada je tonski snimak sačinjen. (5) Ako se prijepis tonskog snimka i tonski snimak u bitnom razlikuju, stranka ima pravo podnijeti prigovor u roku osam dana od dana dostave prijepisa. Prigovor mora biti obrazložen. (6) Sud će po prigovoru stranke iz stava 5. ovog člana u roku tri dana rješenjem prihvatiti i izmijeniti prijepis tonskog snimka ili prigovor odbiti. Protiv tog rješenja nije dozvoljena posebna žalba.". Član 99. Iza člana 377. naziv glave XXIII. mijenja se i glasi: "PREKID, ZASTOJ I OBUSTAVA POSTUPKA". Član 100. U članu 378. u tač. 1) i 2) riječi: ", a nema punomoćnika u toj parnici" se brišu. Član 101. Iza člana 382. dodaju se novi čl. 382a. i 382b. koji glase: "Član 382a. (1) Sud će zastati sa postupkom kada je to propisano zakonom. (2) Rješenjem o zastoju postupka sud određuje vrijeme trajanja zastoja. (3) Protiv rješenja o zastoju postupka nije dozvoljena posebna žalba. (4) Sud nastavlja postupak po službenoj dužnosti čim prestanu razlozi koji su izazvali zastoj postupka. (5) Kada sud zastane sa postupkom, može poduzimati samo one radnje za koje postoji opasnost od odgađanja. (6) Zastoj postupka ne utiče na rokove za poduzimanje parničnih radnji. Član 382b. (1) Postupak se obustavlja kada umre ili prestane postojati stranka u postupku o pravima koja ne prelaze na njezine nasljednike, odnosno pravne sljednike. (2) U slučajevima iz stava 1. ovog člana, sud će rješenje o obustavi postupka dostaviti protivnoj stranci, te nasljednicima, odnosno pravnim sljednicima stranke nakon što oni budu utvrđeni. (3) Sud će nasljednicima umrle stranke, na prijedlog protivne stranke ili po službenoj dužnosti, postaviti privremenog zastupnika kojem će dostaviti rješenje o obustavi postupka ako ocijeni da bi ostavinski postupak mogao duže trajati. Broj 98 - Strana 12 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 23. 12. 2015. (4) Rješenje o obustavi postupka doneseno iz razloga što je pravno lice prestalo postojati dostavit će se protivnoj stranci i njenom pravnom sljedniku nakon što on bude utvrđen, a ako pravno lice nema pravnog sljednika sud će na prijedlog protivne stranke ili po službenoj dužnosti rješenje o obustavi postupka dostaviti pravobranilaštvu. (5) U rješenju o obustavi postupka sud će odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove u postupku koji je prethodio donošenju rješenja o obustavi. (6) Na postupak o obustavi na odgovarajući način primjenjivat će se odredbe ovog zakona o prekidu postupka.". Član 102. Član 395. mijenja se i glasi: "Odredbe o troškovima primjenjuju se i na stranke koje zastupa javno pravobranilaštvo. U tom slučaju troškovi postupka obuhvataju i iznos koji bi se stranci priznao na ime nagrade advokatu.". Član 103. U članu 429. u stavu 1. broj "3.000" zamjenjuje se brojem "5.000". Član 104. U članu 432. u st. 1. i 2. broj "3.000" zamjenjuje se brojem "5.000". Član 105. Iza člana 453. dodaje se nova glava XXXa. i čl. od 453a. do 453h. koji glase: "XXXa. - TUŽBA ZA ZAŠTITU KOLEKTIVNIH INTERESA Član 453a. (1) Udruženja, tijela, ustanove ili druge organizacije osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kada je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izričito predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičkog ili pravnog lica koje obavljanjem određene djelatnosti ili uopćeno radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. (2) Interesi iz stava 1. ovog člana mogu biti interesi koji se tiču čovjekove okoline i životne sredine, zatim moralni, etnički, potrošački, antidiskriminacijski i drugi interesi koji su zakonom zagarantovani i koji moraju biti teže povrijeđeni ili ozbiljno ugroženi djelatnošću, odnosno uopće postupanjem lica protiv kojeg se tužba podnosi. (3) U parnicama po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa primjenjivat će se ostale odredbe ovog zakona, ukoliko ovim članom i čl. od 453b. do 453h. ovog zakona ne postoji posebna odredba. (4) Ukoliko je nekim posebnim zakonom, kojim je propisano pravo na podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa, predviđeno nešto drugo, odredbe ovog člana i čl. od 453b. do 453h. ovog zakona neće se primjenjivati. Član 453b. (1) Podnosilac tužbe iz člana 453a. stav 1. ovog zakona može, ako posebnim zakonom nije drugačije propisano, zatražiti: 1) da se utvrdi da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženog, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava lica koje je tužilac ovlašten štititi; 2) da se zabrani poduzimanje radnji kojima se povrjeđuju ili ugrožavaju interesi ili prava lica koje je tužilac ovlašten štititi, uključujući i korištenje određenih ugovornih odredaba ili poslovne prakse; 3) da se tuženom naloži poduzimanje radnji radi otklanjanja nastalih ili mogućih općih štetnih posljedica nastalih nedozvoljenim postupanjem tuženog, uključujući i uspostavu prijašnjeg stanja ili stanja koje će po mogućnosti najviše odgovarati tom stanju ili stanju u kojem moguća povreda zaštićenih kolektivnih interesa ili prava ne bi mogla nastupiti; 4) da se presuda kojom će biti prihvaćen neki od zahtjeva iz tač. od 1. do 3. ovog stava objavi na trošak tuženog u medijima. (2) Postupanja tuženog iz stava 1. tačka 1. ovog člana, kojima mogu biti povrijeđeni ili ugroženi interesi i prava lica koje je tužilac ovlašten štititi, mogu biti i donošenje određenih pravila o uvjetima i načinu obavljanja djelatnosti tuženog ili odgovarajuća njegova praksa, izgradnja određenih objekata, propuštanje ugradnje propisanih zaštitnih ili drugih uređaja, imisije i drugo. Član 453c. Fizička i pravna lica mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz člana 453a. stav 1. ovog zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženog, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava lica koje je tužilac ovlašten štititi. U tom slučaju sud će biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se to lice na njih pozvati. Član 453d. U postupku koji je pokrenut određenom tužbom iz člana 453a. stav 1. ovog zakona mogu se kao umješači sa položajem jedinstvenog suparničara na strani tužioca, ako se on sa tim saglasi, umiješati i drugi ovlašteni podnosioci takve tužbe. U taj postupak mogu se umiješati kao umješači i fizička i pravna lica radi zaštite čijih je kolektivnih interesa tužba iz člana 453a. stav 1. ovog zakona podnesena. Član 453e. O tužbi iz člana 453a. stav 1. ovog zakona u prvom stepenu odlučuje sud opće mjesne nadležnosti za tuženog ili mjesta na kojem je počinjena radnja kojom se povrjeđuju kolektivni interesi ili prava radi zaštite kojih je ta tužba podnesena, ako posebnim propisom nije drugačije određeno. Član 453f. U presudi kojom prihvaća zahtjev iz tužbe iz člana 453a. stav 1. ovog zakona sud može odlučiti da žalba ne zadržava izvršenje ili odrediti kraći rok od propisanog za ispunjenje činidbi koje su naložene tužbom. Član 453g. (1) Prije pokretanja ili tokom postupka pokrenutog tužbom iz člana 453a. stav 1. ovog zakona sud može, na prijedlog tužioca, odrediti sudske mjere osiguranja predviđene ovim zakonom, ako tužilac učini vjerovatnim: 1) da je tuženi postupao na način kojim je povrijedio ili ozbiljno ugrozio kolektivne interese ili prava čija se zaštita tužbom traži i 2) da je određivanje mjere potrebno radi otklanjanja opasnosti nastupanja nenadoknadive štete ili sprečavanja nasilja. (2) Sudskom mjerom osiguranja iz stava 1. ovog člana može se zatražiti od suda da privremeno utvrdi pravila po kojima će tuženi u obavljanju svoje djelatnosti postupiti u skladu sa zatraženom izmjenom, odnosno dopunom njegovih pravila ili prakse. Srijeda, 23. 12. 2015. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 98 - Strana 13 Član 453h. (1) Fizičko ili pravno lice koje obavlja određenu djelatnost u vezi sa kojom osobe ovlaštene za podnošenje tužbe iz člana 453a. stav 1. ovog zakona iznose tvrdnje da se njome povrjeđuju ili ugrožavaju kolektivni interesi ili prava lica koje je taj podnosilac ovlašten štititi takvom tužbom, ovlaštena je podnijeti tužbu kojom će zatražiti da se utvrdi da određenim postupanjem, uključujući i propuštanjima, ne povređuje, odnosno da ne ugrožava te kolektivne interese ili prava, odnosno da ih ne povrjeđuje ili ugrožava na nedozvoljen način. Tužilac u toj parnici može zatražiti da osobi ovlaštenoj za podnošenje tužbe iz člana 453a. stav 1. ovog zakona zabrani određeno ponašanje, naročito određeno istupanje u javnosti, naknadu štete te objavu presude na trošak tuženog u sredstvima javnog informiranja. (2) Tužbom iz stava 1. ovog člana tužilac može obuhvatiti kao tužene i osobe koje su ovlaštene zastupati ovlaštenika za podnošenje tužbe iz člana 453a. stav 1. ovog zakona ili su članovi njegovih tijela, ali može i bitne članove koji u njegovo ime istupaju u javnosti. (3) Tužilac iz stava 1. ovog člana može zahtjeve iz st. 1. i 2. ovog člana istaknuti i protivtužbom u parnici pokrenutoj protiv njega tužbom iz člana 453a. stav 1. ovog zakona. (4) Tužilac iz stava 1. ovog člana može zatražiti da se podnosilac tužbe iz člana 453a. stav 1. ovog zakona i osobe koje su ga ovlaštene zastupati osude na naknadu posebne štete čiju visinu će sud utvrditi po slobodnoj ocjeni ako se pokaže da je tužba iz člana 453a. stav 1. ovog zakona bila očito neosnovana i da su vođenjem parnice u povodu te tužbe, a naročito njenim praćenjem u sredstvima javnog informiranja, teže povrijeđeni ugled i poslovni interesi tog tužioca.". Član 106. (1) Postupci u predmetima u kojima do dana stupanja na snagu ovog zakona ne bude donesena prvostepena odluka suda provest će se prema odredbama ovog zakona. (2) Postupci u predmetima u kojima do dana stupanja na snagu ovog zakona bude donesena prvostepena odluka suda provest će se prema ranije važećim odredbama ovog zakona. Član 107. Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH". Predsjedavajuća Doma naroda Parlamenta Federacije BiH Lidija Bradara, s. r. Predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH Edin Mušić, s. r. Temeljem članka IV.B.7.a)(IV) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, donosim UKAZ O PROGLAŠENJU ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PARNIČNOM POSTUPKU Proglašava se Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, koji je usvojio Parlament Federacije Bosne i Hercegovine na sjednici Zastupničkog doma od 27.10.2015. godine i na sjednici Doma naroda od 19.11.2015. godine. Broj 01-02-925-02/15 16. prosinca 2015. godine Sarajevo Predsjednik Marinko Čavara, v. r. ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PARNIČNOM POSTUPKU Članak 1. U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br: 53/03, 73/05 i 19/06), u članku 2. iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi: "(2) Sud ne može odbiti odlučivati o zahtjevu za koji je mjerodavan.". Dosadašnji stavak (2) postaje stavak (3). Članak 2. Članak 7. mijenja se i glasi: "(1) Stranke su dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i izvoditi dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. (2) Sud će razmotriti i utvrditi samo činjenice koje su stranke iznijele i odrediti izvođenje samo onih dokaza koje su stranke predložile, ako zakonom nije drukčije određeno. (3) Sud je ovlašten utvrditi i činjenice koje stranke nisu iznijele i naložiti izvođenje dokaza koje stranke nisu predložile ako iz rezultata rasprave i dokazivanja proizilazi da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (članak 3. stavak 2.).". Članak 3. U članku 10. dodaje se novi stavak 1. koji glasi: "(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.". Dosadašnji stavak (1) postaje stavak (2). Članak 4. Članak 16. mijenja se i glasi: "(1) Sud do pravomoćnosti odluke, po službenoj dužnosti, pazi spada li rješavanje spora u sudsku mjerodavnost. (2) Kada sud tijekom postupka, do pravomoćnosti odluke, utvrdi da za rješavanje spora nije mjerodavan sud nego neko drugo tijelo vlasti, oglasit će se nemjerodavnim, ukinuti provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu. (3) Kada sud tijekom postupka utvrdi da za rješavanje spora nije mjerodavan sud u Bosni i Hercegovini, po službenoj dužnosti će se proglasiti nemjerodavnim, ukinut će provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu." Članak 5. Članak 17. mijenja se i glasi: "Sud do pravomoćnosti odluke, po službenoj dužnosti, pazi na svoju stvarnu mjerodavnost." Članak 6. U članku 25. dodaje se stavak 2. koji glasi: "(2) Sud u slučaju sumnje o postojanju i opsegu imuniteta može zatražiti obavijest od ministarstva mjerodavnog za poslove pravosuđa.". Članak 7. Iza članka 32. podnaslov i članak 33. mijenjaju se i glase: "Mjerodavnost u sporovima radi zaštite prava na temelju pismenog jamstva proizvođača Članak 33. Za suđenje u sporovima za zaštitu prava na temelju pismenog jamstva protiv proizvođača koji je dao jamstvo mjerodavan je, osim suda opće mjesne mjerodavnosti za tuženika, i sud opće mjesne mjerodavnosti za prodavca koji je pri prodaji stvari uručio kupcu pismeno jamstvo proizvođača.".
Zakon o nasljeđivanju u FBiH Federacija BiH Službene novine FBiH 80/14 01.10.2014 nasljeđivanje,zakon,fbih Jezik Službena glasila Oglašavanje Izdavaštvo Pretraga Info Kontakti Vijesti Pregled Dokumenata| Broj 80/14 Početna Dokumenti Službene novine Federacije BiH Dokumenti pregled Službene novine Federacije BiH, broj 80/14 Na osnovu člana IV.B.7 a)(IV) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, donosim UKAZ O PROGLAŠENJU ZAKONA O NASLJEĐIVANJU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE Proglašava se Zakon o nasljeđivanju u Federaciji Bosne i Hercegovine, koji je donio Parlament Federacije Bosne i Hercegovine na sjednici Predstavničkog doma od 25.06.2014. godine i na sjednici Doma naroda od 10.07.2014. godine. Broj 01-02-711-02/14 22. septembra 2014. godine Sarajevo Predsjednik Živko Budimir, s. r. ZAKON O NASLJEĐIVANJU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE Ostavitelj može ugovorom o nasljeđivanju ili testamentom raspolagati svojom imovinom na način i u granicama koji su određeni u zakonu. Ostavina bez nasljednika Član 7. Smrću ostavitelja koji nema nasljednika ostavinu stiče općina, odnosno grad određen ovim zakonom koji time dobivaju jednak položaj kao da su nasljednici ostaviteljevi, osim što se oni ne mogu odreći naslijeđa. II. NASLJEĐIVANJE NA OSNOVU ZAKONA A. ZAKONSKI NASLJEDNICI 1. NASLJEDNI REDOVI Krug zakonskih nasljednika Član 8. (1) Ako ovim zakonom nije drukčije određeno, na osnovu zakona, umrlog nasljeđuju: svi njegovi potomci, njegovi usvojenici i njihovi potomci, njegov bračni partner, njegovi roditelji, njegovi usvojitelji, njegova braća i sestre i njihovi potomci, njegovi djedovi i nane i njihovi potomci, njegovi ostali preci. (2) Osobe iz stava (1) ovog člana nasljeđuju po nasljednim redovima. (3) Nasljednici bližeg nasljednog reda isključuju iz nasljedstva osobe daljnjeg nasljednog reda. Vanbračni partner kao zakonski nasljednik Član 9. (1) Na osnovu zakona ostavitelja nasljeđuje i njegov vanbračni partner koji je u pravu nasljeđivanja izjednačen s bračnim. (2) Vanbračnom zajednicom u smislu ovog zakona smatra se zajednica života žene i muškarca u skladu s odredbama zakona koji uređuje porodične odnose, a koja je prestala ostaviteljevom smrću. a) Prvi nasljedni red Potomci i bračni partner ostavitelja Član 10. (1) Ostavitelja nasljeđuju prije svih njegova djeca i njegov bračni partner. (2) Nasljednici prvog nasljednog reda nasljeđuju na jednake dijelove. (3) Kad ostavitelj nema potomaka bračni partner ne nasljeđuje u prvom nasljednom redu. Pravo predstavljanja Član 6. Raspolaganje ugovorom o nasljeđivanju ili testamentom (5) Ko je naslijedio ostavitelja, njegov je sveopći pravni sljednik. (4) Nasjedno pravo se stiče u trenutku ostaviteljeve smrti. Sticatelj nasljednog prava može ga se po odredbama ovog zakona odreći, pa će se uzeti kao da ga nikada nije niti stekao. (3) Nasljedno pravo se stiče po odredbama ovog zakona, a na osnovu ugovora o nasljeđivanju, testamenta ili zakona. (2) Svaka osoba sposobna je naslijediti ako zakonom nije što drugo određeno. (1) Umrlo fizičko lice (ostavitelj) nasljeđuje onaj koji je njegovom smrću stekao nasljedno pravo (nasljednik). Član 5. Pozivanje na nasljedstvo (2) U slučaju potpunog usvojenja prestaju međusobna nasljedna prava usvojenika i njegovih potomaka sa njegovim srodnicima po krvi. (2) Ako su oba ostaviteljeva roditelja umrla prije ostavitelja dio ostavine koji bi svakome od njih pripao da je nadživio ostavitelja nasljeđuju njihovi potomci, prema odredbama stava (1) ovog člana. (3) U svim slučajevima ostaviteljeva braća i sestre samo po ocu nasljeđuju na jednake dijelove očev dio ostavine, braća i sestre samo po majci nasljeduju na jednake dijelove majčin dio, a rođena braća i sestre nasljeđuju na jednake dijelove s braćom i sestrama po ocu očev dio, a s braćom i sestrama po majci majčin dio. Nasljeđivanje jednog roditelja koji je umro bez potomstva Član 14. Ako je jedan ostaviteljev roditelj umro prije ostavitelja, a nije ostavio nijednog potomka, dio ostavine koji bi mu pripao da je nadživio ostavitelja nasljeđuje drugi roditelj, a ako je i ovaj umro prije ostavitelja, njegovi potomci nasljeđuju ono što bi pripalo i jednom i drugom roditelju, prema odredbama člana 12. ovog zakona. c) Treći nasljedni red Djedovi i nane umrlog Član 15. (1) Ostavitelja koji nije ostavio ni potomke, ni bračnog partnera, ni roditelje, niti su ovi ostavili nekog potomka, nasljeđuju njegovi djedovi i nane. (2) Jednu polovinu ostavine nasljeđuju djed i nana s očeve strane, a drugu polovinu djed i nana s majčine strane. Prava djeda i nane iste loze Član 16. (1) Djed i nana iste loze nasljeđuju na jednake dijelove. (2) Ako je neki od predaka jedne loze iz stava (1) ovog člana umro prije ostavitelja, dio ostavine koji bi mu pripao da je nadživio ostavitelja nasljeđuju njegova djeca i njegovi potomci, po pravilima koja važe za slučaj kad umrlog nasljeđuju njegova djeca i ostali potomci. (1) Vanbračno srodstvo izjednačuje se u pogledu nasljeđivanja sa bračnim, a srodstvo potpunog usvojenja sa srodstvom po krvi. Član 4. Nasljeđivanje vanbračnih srodnika i srodnika iz potpunog usvojenja (2) Stranci su u nasljeđivanju ravnopravni s državljanima Bosne i Hercegovine. (1) Sva fizička lica su pod istim uvjetima ravnopravna u nasljeđivanju. Član 3. Ravnopravnost u nasljeđivanju Nasljeđivati se mogu stvari i prava koja pripadaju fizičkim licima, osim onoga što se ne može naslijediti zbog svoje pravne prirode ili po zakonu. Član 2. Predmet nasljeđivanja (2) Ovim se zakonom uređuju pravila po kojima sud, drugi organi i ovlaštene osobe u Federaciji postupaju u nasljednim stvarima. (1) Nasljedno pravo u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija) ostvaruje se po odredbama ovog zakona. Član 1. DIO PRVI NASLJEDNO PRAVO I. OPĆE ODREDBE Ostvarivanje nasljednog prava (5) Ako nema pradjedova i pranana jedne loze, dio ostavine koji bi im pripao da su živi nasljeđuju pradjedovi i pranane druge loze. Ostali preci Član 20. Iza pradjedova i pranana ostavitelja nasljeđuju daljnji njegovi preci redom, po pravilima po kojima nasljeđuju njegovi pradjedovi i njegove pranane. Nasljeđivanje ostavine bez nasljednika Član 21. (1) Smrću ostavitelja koji nema nasljednika, nekretnine i s njima izjednačena prava prelaze na općinu, odnosno grad na čijem se području nalaze. (2) Smrću ostavitelja koji nema nasljednika pokretnine i s njima izjednačena prava prelaze na općinu, odnosno grad gdje je ostavitelj u trenutku smrti imao prebivalište na području Federacije. (3) Ako ostavitelj u trenutku smrti nije imao prebivalište na području Federacije, a imao je boravište, pokretnine i s njima izjednačena prava prelaze na općinu, odnosno grad gdje je ostavitelj u trenutku smrti imao boravište na području Federacije. (4) Ako ostavitelj u trenutku smrti na području Federacije nije imao ni prebivalište niti boravište, pokretnine i s njima izjednačena prava prelaze na općinu, odnosno grad gdje je ostavitelj u trenutku smrti bio upisan u knjigu državljana Bosne i Hercegovine i Federacije. 2. Posebne odredbe za neke nasljednike a) Nepotpuno usvojenje Član 11. Dio ostavine koji bi pripao ranije umrlom djetetu da je nadživjelo ostavitelja nasljeđuju njegova djeca, ostaviteljeva unučad na jednake dijelove, a ako je neko od unučadi umrlo prije ostavitelja, dio koji bi njemu pripao da je bio živ u trenutku ostaviteljeve smrti nasljeđuju njegova djeca, ostaviteljeva praunučad na jednake dijelove i tako redom sve dok ima ostaviteljevih potomaka. b) Drugi nasljedni red Bračni partner i roditelji umrlog Član 12. (1) Ostavinu umrlog koji nije ostavio potomke nasljeđuje njegov bračni partner i njegovi roditelji. (2) Roditelji umrlog nasljeđuju jednu polovinu ostavine na jednake dijelove, a drugu polovinu ostavine nasljeđuje bračni partner umrlog. (3) Ako iza umrlog nije ostao bračni partner, roditelji umrlog nasljeđuju cijelu ostavinu na jednake dijelove. Braća i sestre umrlog i njihovi potomci Član 13. (1) Ako je jedan ostaviteljev roditelj umro prije ostavitelja, dio ostavine koji bi mu pripao da je nadživio ostavitelja nasljeđuju njegova djeca (braća i sestre ostavitelja), njegova unučad i praunučad i njegovi daljnji potomci, po pravilima koja važe za slučaj kada umrlog nasljeđuju njegova djeca i ostali potomci. (3) U svemu ostalom za nasljedno pravo djeda i nane jedne loze i njihove djece važe pravila po kojima nasljeđuju ostaviteljevi roditelji i njihovi potomci. Nasljeđivanje djeda i nane jedne loze koji su umrli bez potomstva Član 17. Ako su djed i nana jedne loze umrli prije ostavitelja, a nisu ostavili ni jednog potomka, dio ostavine koji bi im pripao da su nadživjeli ostavitelja nasljeđuju djed i nana druge loze, njihova djeca, njihovi unuci i njihovi daljni potomci, kako je određeno u članu 16. ovog zakona. d) Četvrti nasljedni red Pradjedovi i pranane umrlog Član 18. (1) Ostavitelja koji nije ostavio ni potomke ni roditelje, niti su ovi ostavili nekog potomka, ni bračnog partnera, ni djeda i nanu, niti su ovi ostavili nekog potomka, nasljeđuju njegovi pradjedovi i pranane. (2) Jednu polovinu nasljeđuju pradjedovi i pranane s očeve strane, a drugu polovinu nasljeđuju pradjedovi i pranane s majčine strane. Prava pradjeda i pranane iste loze Član 19. (1) Od dijela koji pripada ostaviteljevim pradjedovima i prananama s očeve strane jednu polovinu nasljeđuju na jednake dijelove roditelji njegovog djeda po ocu, a drugu polovinu roditelji njegove nane po ocu. (2) I pradjedovi i pranane s majčine strane nasljeđuju na način određen u stavu (1) ovog člana dio koji im pripada. (3) Ako nema koga od tih predaka, dio koji bi mu pripao da je živ nasljeđuje predak koji mu je bio bračni partner. (4) Ako nema jednog para tih predaka, dijelove koji bi im pripali da su živi nasljeđuje drugi par iste loze. (1) Usvojenik iz nepotpunog usvojenja i njegovi potomci imaju prema usvojitelju ista nasljedna prava kao i usvojiteljeva djeca i drugi njegovi potomci, osim ako pri usvojenju ta prava nisu ograničena ili sasvim isključena. (2) U slučajevima u kojima usvojenik i njegovi potomci nasljeđuju usvojitelja kao njegova djeca, usvojitelj nasljeđuje usvojenika i njegove potomke. (3) Usvojitelj ima na ostavinu usvojenika i njegovih potomaka ista nasljedna prava koja ima odgovarajući predak usvojenika prema svojim potomcima. (4) Usvojenik i njegovi potomci ne nasljeđuju usvojiteljeve srodnike, njegovog bračnog partnera, ni druge njegove usvojenike. Član 27. (1) Kada su roditelji koji nemaju nužnih sredstava za život pozvani na naslijeđe sa ostaviteljevim bračnim partnerom, sud može na njihov zahtjev odlučiti da naslijede i jedan od onog dijela ostavine koji bi po zakonu trebalo da naslijedi bračni partner. (2) Sud može odlučiti da roditelji naslijede cijelu ostavinu ako je ona tako male vrijednosti da bi njenom podjelom roditelji zapali u oskudicu. (3) Ako je između ostaviteljevih roditelja zajednica života trajno prestala, a samo jedan roditelj nema sredstava nužnih za život, ovaj roditelj može zahtijevati povećanje nasljednog dijela kako prema bračnom partneru tako i prema drugom ostaviteljevom roditelju. (4) Ako je jedan ostaviteljev roditelj umro prije ostavitelja, nadživjeli roditelj koji nema nužnih sredstava za život može zahtijevati povećanje svog nasljednog dijela i prema nasljednicima umrlog ostaviteljevog roditelja. (5) Pri odlučivanju u slučajevima iz st. 1. i 2. ovog člana sud će uzeti u obzir sve okolnosti, a naročito imovinske prilike i sposobnost za privređivanje roditelja, imovinske prilike bračnog partnera, odnosno nasljednika umrlog roditelja i njegovu sposobnost za privređivanje i vrijednost ostavine. B. NUŽNI NASLJEDNICI 1. NUŽNI NASLJEDNICI I NUŽNI I RASPOLOŽIVI DIO OSTAVINE Nužni nasljednici Član 28. (1) Nužni nasljednici su: djeca ostavitelja, njegovi usvojenici iz potpunog usvojenja te njegov bračni partner. (2) Ostali potomci umrlog, njegovi usvojenici iz nepotpunog usvojenja i njihovi potomci, njegovi roditelji i njegova braća i sestre nužni su nasljednici samo ako su trajno nesposobni za rad i nemaju nužnih sredstava za život. (3) Osobe navedene u ovom članu su nužni nasljednici kad su po zakonskom redu nasljeđivanja pozvane na nasljedstvo. Nužni i raspoloživi dio Član 29. (1) Nužni nasljednici imaju pravo na dio ostavine s kojim ostavitelj ne može raspolagati i koji se naziva nužni dio. (2) Nužni dio nasljednika iz člana 28. stav 1. ovog zakona iznosi jednu polovinu, a nužni dio ostalih nasljednika jednu trećinu onog dijela koji bi svakom pojedinom od njih pripao po zakonskom redu nasljeđivanja. (3) Ostatkom ostavine može ostavitelj raspolagati po svojoj volji i taj dio ostavine naziva se raspoloživi dio. (5) Srodnici usvojitelja i njegov bračni partner kod nepotpunog usvojenja ne nasljeđuju usvojenika ni njegove srodnike. (6) Nepotpunim usvojenjem ostaju nedirnuta prava nasljeđivanja između usvojenika i njegovih srodnika. Gubitak prava usvojenika Član 23. Usvojenik iz nepotpunog usvojenja i njegovi potomci ne mogu naslijediti usvojitelja ako je usvojitelj podnio zahtjev za raskid usvojenja, a poslije njegove smrti se utvrdi da je zahtjev bio osnovan. b) Djeca Povećanje nasljednog dijela djece Član 24. (1) Kada su djeca koja nemaju nužnih sredstava za život pozvana na nasljeđe, sud može na njihov zahtjev odlučiti da naslijeđe i jedan dio onog dijela ostavine koji bi po zakonu trebalo da naslijede ostali nasljednici prvog nasljednog reda. 2) od utvrđene vrijednosti dobara koja je ostavitelj imao u trenutku smrti odbijaju se troškovi sahrane ostavitelja, iznos troškova popisa i procjene ostavine i iznos dugova ostavitelja; 3) dobijenom ostatku dodaje se vrijednost svih poklona koje je ostavitelj učinio ma na koji način nekom zakonskom nasljedniku, pa i poklona učinjenih nasljednicima koji se odriču naslijeđa, kao i onih poklona za koje je ostavitelj naredio da se ne uračunavaju nasljedniku u njegov nasljedni dio, kao i poklona za koje je ostavitelj u posljednjoj godini svog života učinio drugim osobama koje nisu zakonski nasljednici, osim manjih uobičajenih poklona. (2) Pri utvrđivanju vrijednosti ostavine neće se uzeti u obzir vrijednost poklona učinjenih za postignuće općekorisnih svrha, kao ni poklona koji se na osnovu samog zakona ne uračunavaju nasljedniku u njegov nasljedni dio. Poklon i određivanje njegove vrijednosti Član 32. Kao poklon u smislu ovog zakona smatra se i odricanje od prava, oproštaj duga ono što je ostavitelj za vrijeme svog života dao nasljedniku na ime nasljednog dijela, ili radi osnivanja ili proširenja domaćinstva, ili radi obavljanja zanimanja, kao i svako drugo raspolaganje ostavitelja bez nadoknade. Procjenjivanje poklona Član 33. Pri procjenjivanju poklona uzima se vrijednost poklonjene stvari u trenutku ostaviteljeve smrti, a prema njenom stanju u vrijeme kada je poklon učinjen. Poklon u vidu osiguranja Član 34. Kada se poklon sastoji u osiguranju u korist poklonoprimca, kao vrijednost poklona uzet će se zbir premija koje je uplatio ostavitelj, ako je taj zbir manji od osigurane sume; a ako je zbir premija veći od osigurane sume, kao vrijednost poklona uzet će se iznos osigurane sume. b) Imovina koja se izdvaja iz ostavine Izdvajanje u korist potomka koji su privređivali sa ostaviteljem Član 35. (2) Sud može odlučiti da djeca naslijede cijelu ostavinu ako je ona tako male vrijednosti da bi njenom podjelom djeca zapala u oskudicu. (3) Pri odlučivanju u slučajevima iz st. 1. i 2. ovog člana sud će uzeti u obzir sve okolnosti, a naročito imovinske prilike i sposobnost za privređivanje svakog djeteta i bračnog partnera, trajanje bračne zajednice, kao i vrijednost ostavine. c) Gubitak prava na nasljeđivanje bračnog i vanbračnog partnera Kad bračni i vanbračni partner nema pravo na nasljedstvo Član 36. (1) Nadživjelom bračnom partneru i ostaviteljevim potomcima koji su živjeli sa ostaviteljem u istom domaćinstvu pripadaju predmeti domaćinstva koji služe za zadovoljavanje njihovih svakodnevnih potreba, kao što su pokućstvo, namještaj, posteljina i slično, ali ne ako su ovi predmeti znatnije vrijednosti. (2) Tako izdvojeni predmeti ne uzimaju se u obzir pri izračunavanju nužnog dijela, niti se uračunavaju nasljedniku u njegov nasljedni dio. c) Smanjenje raspolaganja pravnim poslovima za slučaj smrti i vraćanje poklona zbog povreda nužnog dijela Povreda nužnog dijela Pokloni i raspolaganja putem pravnih poslova za slučaj smrti učinjeni u korist nužnih nasljednika Član 37. (1) Kada je povrijeđen nužni dio, raspolaganja pravnim poslovima za slučaj smrti (testament, ugovor o nasljeđivanju) smanjit će se, a pokloni će se vratiti ukoliko je potrebno da bi se namirio nužni dio. (2) Nužni dio je povrijeđen kada ukupna vrijednost raspolaganja ugovorom o nasljeđivanju, testamentom i poklonom prelazi raspoloživi dio. (3) Pri utvrđivanju ukupne vrijednosti raspolaganja pravnim poslovima za slučaj smrti i poklona uzimaju se u račun i oni pokloni i raspolaganja za koja je ostavitelj naredio da se ne uračunavaju nužnom nasljedniku u njegov nasljedni dio. (4) Od poklona i raspolaganja pravnim poslovima za slučaj smrti koja se uračunavaju nužnom nasljedniku u njegov nasljedni dio uzima se u račun pri utvrđivanju ukupne vrijednosti raspolaganja samo onoliko za koliko oni premašuju njegov nužni dio. Red smanjenja i vraćanja Član 38. Kada je povrijeđen nužni dio prvo se smanjuju raspolaganja testamentom, zatim raspolaganja ugovorom o nasljeđivanju, pa ukoliko nužni dio time ne bi bio namiren, vraćaju se pokloni. Srazmjerno smanjenje raspolaganja testamentom, ugovorom o nasljeđivanju i privilegovani legat Član 39. (1) Raspolaganja testamentom smanjuju se u istoj srazmjeri, bez obzira na njihovu prirodu i na njihov obim i bez obzira na to da li se nalaze u jednom ili više testamenata, ako iz testamenta ne proizilazi nešto drugo. (2) Odredba stava 1. ovog člana primjenjuje se i na ugovor o nasljeđivanju. (3) Ako je ostavitelj ostavio više legata i naredio da se neki legat isplati prije ostalih, taj će se legat smanjiti samo ukoliko vrijednost ostalih legata ne dostiže da se namiri nužni dio. Srazmjerno smanjenje legata naloženih testamentarnom nasljedniku ili legataru Član 40. Član 25. (1) Pravo nasljeđivanja na osnovu zakona između bračnih partnera prestaje razvodom braka ili poništenjem braka. (2) Bračni partner nema pravo na nasljeđe: (1) Vraćanje poklona vrši se počev od posljednjeg poklona i ide dalje obrnuto po redu kojim su pokloni učinjeni. (2) Pokloni učinjeni istovremeno vraćaju se srazmjerno. Položaj poklonoprimca koji vraća poklon Član 42. U pogledu poklonjene stvari koju je dužan vratiti poklonoprimac se smatra savjesnim posjednikom do dana kada je saznao za zahtjev za vraćanje poklona. Ko može tražiti smanjenje raspolaganja pravnim poslovima za slučaj smrti i vraćanje poklona Član 43. (1) Smanjenje raspolaganja testamentom, ugovorom o nasljeđivanju i vraćanje poklona kojim je povrijeđen nužni dio mogu tražiti samo nužni nasljednici. (2) Pravo iz stava 1. ovog člana nasljedivo je samo ako je nužni nasljednik prije svoje smrti već podnio zahtjev za nužni dio. Zastara prava na traženje smanjenja raspolaganja pravnim poslovima za slučaj smrti i vraćanje poklona Član 44. Smanjenje raspolaganja testamentom može se tražiti u roku tri godine od proglašenja testamenta, a raspolaganje ugovorom o nasljeđivanju i vraćanje poklona u roku tri godine od ostaviteljeve smrti, odnosno od dana kada je rješenje o njegovom proglašenju za umrlog, odnosno rješenje kojim se utvrđuje njegova smrt postalo pravomoćno. 3. ISKLJUČENJE NUŽNIH NASLJEDNIKA IZ NASLIJEĐA I LIŠENJE NUŽNOG DIJELA U KORIST POTOMAKA a) Isključenje nužnih nasljednika Razlozi isključenja Član 45. (1) Ostavitelj može isključiti iz nasljedstva nasljednika koji ima pravo na nužni dio: 1) ako se on povredom neke zakonske ili moralne obaveze koja proizlazi iz njegovog porodičnog odnosa s ostaviteljem teže ogriješio prema ostavitelju, 2) ako je namjerno počinio neko teže krivično djelo prema njemu ili njegovom bračnom partneru, djetetu ili roditelju, 3) ako je počinio neko od krivičnih djela protiv integriteta Bosne i Hercegovine ili čovječnosti i vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, 4) ako se odao neradu ili nepoštenu životu. (2) Isključenje iz nasljedstva može biti potpuno ili djelomično. Uvjeti za punovažnost isključenja Član 46. (1) Ostavitelj koji želi isključiti nasljednika mora to izraziti u testamentu ili u ugovoru o nasljeđivanju na izričit način i navesti razlog za isključenje. (2) Razlog za isključenje mora postojati u vrijeme sastavljanja testamenta ili ugovora o nasljeđivanju. 1) ako je ostavitelj bio podnio tužbu za razvod braka, a poslije ostaviteljeve smrti se utvrdi da je tužba bila osnovana, 2) ako njegov brak sa ostaviteljem bude oglašen za nepostojeći, ili bude poništen, poslije ostaviteljeve smrti, iz uzroka za čije je postojanje nadživjeli bračni partner znao u vrijeme zaključenja braka, 3) ako je njegova zajednica života sa ostaviteljem bila trajno prestala njegovom krivicom ili u sporazumu sa ostaviteljem. (3) Vanbračni partner nema pravo na nasljedstvo ako je njegova zajednica života s ostaviteljem bila trajno prestala prije ostaviteljeve smrti. b) Lišenje nužnog dijela u korist potomaka Član 48. (1) Ako je potomak koji je imao pravo na nužni dio prezadužen ili je rasipnik, ostavitelj ga može na izričit način lišiti u cjelini ili djelomično njegovog nužnog dijela u korist njegovih potomaka. (2) Ovo lišenje ostaje punovažno samo ako u trenutku otvaranja naslijeđa lišeni ima maloljetne ili punoljetne potomke koji su nesposobni za rad i nemaju nužnih sredstava za život. (3) Lišeni nasljednik nasljeđuje ostavitelja u dijelu koji nije obuhvaćen lišenjem. (4) Lišeni nasjednik nasljeđuje ostavitelja i kad pretpostavke za lišenje više ne postoje u času ostaviteljeve smrti. C. URAČUNAVANJE POKLONA I LEGATA U NASLJEDNI DIO Uračunavanje poklona zakonskom nasljedniku Član 49. (1) Svakom zakonskom nasljedniku uračunava se u nasljedni dio sve što je na bilo koji način dobio na poklon od ostavitelja. (2) Plodovi i druge koristi koje je nasljednik imao od poklonjene stvari sve do ostaviteljeve smrti se ne uračunavaju. (3) Poklon se ne uračunava ako je ostavitelj izjavio u vrijeme poklona ili kasnije, ili u testamentu ili u ugovoru o nasljeđivanju da se poklon neće uračunati u nasljedni dio, ili se iz okolnosti može zaključiti da je to bila ostaviteljeva volja. (4) Pri tome ostaju u važnosti odredbe o nužnom dijelu, s tim da se nužnom nasljedniku uvijek u vrijednost njegovog nužnog dijela uračunavaju pokloni koje je dobio. Uračunavanje legata zakonskim nasljednicima Član 50. (1) Legat ostavljen zakonskom nasljedniku uračunava se u njegov nasljedni dio, osim ako iz testamenta ili iz ugovora o nasljeđivanju proizilazi da je ostavitelj htio da nasljednik dobije legat pored svog dijela. (2) Pri uračunavanju vrijede odredbe o nužnom dijelu, s time da se nužnom nasljedniku uvijek u vrijednost njegovog nužnog dijela uračunavaju legati koji su mu namijenjeni. Uračunavanje poklona i legata Član 51. (1) Uračunavanje poklona i legata vrši se na taj način što ostali nasljednici dobivaju iz ostavine odgovarajuću vrijednost, a poslije toga ostatak ostavine dijeli se među svim nasljednicima. (2) Ako dobra koja je ostavitelj imao u trenutku smrti nisu dovoljna da ostali nasljednici dobiju odgovarajuću vrijednost, nasljednik kojem se vrši uračunavanje poklona i legata nije dužan vratiti im nešto od onoga što je dobio. (3) U slučaju iz stava 2. ovog člana ostaju važiti odredbe o nužnom dijelu. Povećanje nasljednog dijela bračnog partnera Član 26. Član 22. (1) Kada je bračni partner koji nema nužnih sredstava za život pozvan na naslijeđe sa nasljednicima prvog ili drugog nasljednog reda sud može, na zahtjev bračnog partnera, odlučiti da bračni partner naslijedi i jedan dio onog dijela ostavine koji bi po zakonu trebalo da naslijede ostali nasljednici, a može odlučiti i da bračni partner naslijedi cijelu ostavinu, ako je ona tako male vrijednosti da bi njenom podjelom bračni partner zapao u oskudicu. (2) Pri odlučivanju u slučaju iz stava 1. ovog člana sud će uzeti u obzir sve okolnosti, a naročito imovinske prilike i sposobnosti za privređivanje bračnog partnera, trajanje bračne zajednice, imovinske prilike ostalih nasljednika i njihovu sposobnost za privređivanje i vrijednost ostavine. d) Roditelji Povećanje nasljednog dijela roditelja Pravo na nužni dio je nasljedno pravo (2) Nasljednik ima pravo zahtijevati ispunjenje legata samo u granicama raspoloživog dijela. Pravo vraćanja poklona Član 54. (1) Nasljednik ima pravo da poklonjenu mu stvar vrati u ostavinu. (2) U tom slučaju neće mu se njena vrijednost uračunati u nasljedni dio, a u pogledu troškova koje je učinio za stvar i u pogledu oštećenja koja je pretrpjela, smatrat će se za savjesnog držaoca, ukoliko se ne dokaže njegova nesavjesnost. Određivanje vrijednosti poklona pri uračunavanju Član 55. Određivanje vrijednosti poklona pri uračunavanju poklona nasljedniku u nasljedni dio vrši se u skladu sa odredbama člana 33. ovog zakona. Poklon u vidu osiguranja Član 56. Vrijednost poklona u vidu osiguranja određuje se u skladu sa odredbama člana 34. ovog zakona. Troškovi izdržavanja nasljednika Član 57. (1) Ono što je potrošeno na izdržavanje nasljednika i na njegovo obavezno školovanje neće se uračunati u njegov nasljedni dio. (2) Da li će se izdaci koje je ostavitelj učinio za daljnje školovanje nasljednika uračunati u njegov nasljedni dio i u kojoj mjeri, odlučit će sud na zahtjev nasljednika prema okolnostima, uzimajući u obzir naročito vrijednost ostavine i troškova školovanja i osposobljavanja za samostalan život ostalih nasljednika. Uobičajeni manji pokloni Član 58. Uobičajeni manji pokloni ne uračunavaju se u nasljedni dio. Član 59. (1) Pokloni učinjeni osobi umjesto koje nasljednik dolazi na naslijeđe uslijed smrti te osobe ili uslijed njegovog odricanja od naslijeđa, uračunavaju se i u nasljedni dio. (2) Pokloni učinjeni osobi umjesto koje nasljednik dolazi na naslijeđe zbog nedostojnosti te osobe, ili zbog njenog isključenja iz naslijeđa ili zbog lišenja nužnog dijela, ne uračunavaju se nasljedniku u nasljedni dio. Uračunavanje nasljednikovog duga ostavitelju Član 60. Član 30. (1) Nužnom nasljedniku pripada određeni dio svake stvari i prava koji sačinjavaju ostavinu, ali ostavitelj može odrediti da nužni nasljednik primi svoj dio i u određenim stvarima, pravima ili u novcu. (2) Na zahtjev neke od stranaka sud može, kad nađe da je to opravdano, odlučiti da nužnom nasljedniku pripadne dio u određenim stvarima, pravima ili u novcu, ako to već nije pravnim poslom odredio ostavitelj. 2. IZRAČUNAVANJE NUŽNOG I RASPOLOŽIVOG DIJELA, SMANJENJE RASPOLAGANJA PRAVNIM POSLOVIMA ZA SLUČAJ SMRTI I VRAĆANJE POKLONA a) Izračunavanje nužnog i raspoloživog dijela Utvrđivanje vrijednosti ostavine III. NASLJEĐIVANJE NA OSNOVU TESTAMENTA A. UVJETI ZA PUNOVAŽNOST TESTAMENTA Sposobnost za sačinjavanje testamenta Član 62. (1) Testament je strogo lični akt koji može sastaviti svaka osoba sposobna za rasuđivanje koja je navršila 15 godina života. (2) Testament je ništavan ako u vrijeme njegovog sastavljanja zavještatelj nije imao 15 godina života ili ako nije bio sposoban za rasuđivanje. Ako se ne dokaže suprotno, smatrat će se da je zavještatelj u trenutku sastavljanja testamenta bio sposoban za rasuđivanje. Zavještatelj nije bio sposoban za rasuđivanje ako u tom trenutku nije bio u stanju shvatiti značenje svog izjašnjenja i njegove posljedice, ili nije bio u stanju vladati svojom voljom toliko da postupa u skladu s tim znanjem. (3) Gubitak sposobnosti za rasuđivanje koji bi nastupio pošto je testament sačinjen ne utiče na njegovu punovažnost. Ništavnost testamenta Član 63. (1) Ništavan je testament ako je zavještatelj bio nesposoban za rasuđivanje, ili nije imao 15 godina, ili je bio natjeran prijetnjom, ili prinudom da ga sastavi ili se odlučio da ga sačini uslijed toga što je bio prevaren ili što se nalazio u zabludi. (2) Prijetnja, prinuda ili prevara povlači ništavnost testamenta i kad potiče od treće osobe. (3) Raspolaganja testamentom su ništavna i kad postoji zabluda o činjenicama koje su pobudile zavještatelja da učini ta raspolaganja. (4) Ako su samo neke odredbe testamenta unesene u testament pod prijetnjom ili prinudom, uslijed prevare ili u zabludi, ništavne su samo te odredbe. Član 64. (1) Poništenje testamenta ili pojednih njegovih odredaba iz razloga utvrđenih u čl. 62. i 63. ovog zakona može tražiti samo osoba koja ima pravni interes i to u roku jedne godine od kada je doznala za postojanje uzroka ništavnosti, a najkasnije za deset godina od proglašenja testamenta. (2) Rok od jedne godine ne može početi teči prije proglašenja testamenta. (3) Poništenje testamenta prema nesavjesnoj osobi može se tražiti za 20 godina od proglašenja testamenta. Forma testamenta kao uvjet za njegovu punovažnost Član 65. (1) Punovažan je onaj testament koji je sačinjen u formi utvrđenoj u zakonu i pod uvjetima predviđenim zakonom. (2) Poništenje testamenta zbog nedostatka forme može tražiti poslije otvaranja naslijeđa samo osoba koja ima pravni interes i to u roku jedne godine od kada je saznala za testament, a najduže za deset godina od proglašenja testamenta. (3) Rok od jedne godine ne može početi da teče prije proglašenja testamenta. B. OBLICI TESTAMENTA Svojeručni testament Član 31. (1) Vrijednost ostavine na osnovu koje se izračunava nužni dio utvrđuje se na sljedeći način: 1) prvo se popisuju i procjenjuju sva dobra koja je ostavitelj imao u trenutku smrti, računajući tu i sve ono čime je raspolagao ugovorom o nasljeđivanju i testamentom, kao i sva njegova potraživanja, pa i ona koja ima prema nekom nasljedniku, osim potraživanja koja su očigledno nenaplativa; (1) Ostaviteljevi potomci i usvojenici koji su živjeli u zajednici sa ostaviteljem, svojim radom, zaradom ili mu na drugi način pomagali u privređivanju imaju pravo zahtijevati da im se iz ostavine izdvoji dio koji odgovara njihovom doprinosu u povećanju vrijednosti ostaviteljeve imovine. (2) Tako izdvojeni dio ne spada u ostavinu i ne uzima se u obzir pri izračunavanju nužnog dijela, niti se uračunava nasljedniku u njegov nasljedni dio. Izdvajanje predmeta domaćinstva Testamentarni nasljednik čiji bi nasljedni dio morao biti smanjen da bi se namirio nužni dio, može tražiti srazmjerno smanjenje legata koje treba isplatiti ako iz testamenta ne proizlazi nešto drugo. Isto važi i za nasljednika po ugovoru o nasljeđivanju i za legatara kojem je ostavitelj naložio da iz svog legata nešto isplati. Red vraćanja poklona Član 68. (1) Testament može zavještatelju sačiniti po njegovom kazivanju sudija nedležnog suda koji će prethodno utvrditi identitet zavještatelja. (2) Pošto zavještatelj ovakav testament pročita i potpiše, sudija će potvrditi na samom testamentu da ga je zavještatelj u njegovom prisustvu pročitao i potpisao. Sudski testament ako zavještatelj nije u stanju da ga pročita Član 69. (1) U slučaju da zavještatelj nije u stanju da pročita testament koji mu je sačinio sudija, sudija će ga pročitati zavještatelju u prisustvu dva svjedoka. (2) Zavještatelj će zatim u prisustvu dva svjedoka potpisati testament ili staviti na njega otisak prsta pošto izjavi da je to njegov testament. (3) Svjedoci će se potpisati na testamentu. (4) Sudija će na testamentu potvrditi da su sve ove radnje izvršene. Notarski testament Član 70. (1) Testament može zavještatelju sačiniti notar u formi notarski obrađene isprave u skladu sa posebnim zakonom kojim se uređuje postupak notarske obrade isprava. (2) Notarski testament iz stava 1. ovog člana je oblik redovnog i javnog testamenta. Predaja testamenta na čuvanje Član 71. (1) Zavještatelj može svoj testament sam čuvati ili ga povjeriti na čuvanje kojem drugom fizičkom ili pravnom licu. (2) Ako zavještatelj želi povjeriti svoj testament na čuvanje sudu, notaru ili u inozemstvu konzularnom, odnosno diplomatsko-konzularnom predstavniku Bosne i Hecegovine, taj ga je dužan primiti na čuvanje, bez obzira na to ko je testament sastavio, te postupiti pritom po pravilima ovog zakona, odnosno zakona koji uređuje notarsku službu. Sačinjavanje pismenog testamenta pred svjedocima i sudskog testamenta Član 72. (1) Pri sačinjavanju pismenog testamenta pred svjedocima i sudskog testamenta svjedoci će biti punoljetna lica koja nisu lišena poslovne sposobnosti i koja znaju čitati i pisati, a kod sudskog testamenta i koja razumiju jezik na kojem je testament sačinjen. Član 41. (3) U slučaju spora o opravdanosti isključenja dužnost dokazivanja da je isključenje opravdano leži na onome ko se na isključenje poziva. Posljedice isključenja Član 47. Testament sačinjen pred konzularnim ili diplomatskim predstavnikom u inozemstvu Član 74. Testament može sačiniti državljaninu Bosne i Hercegovine u inozemstvu po odredbama koje važe za sačinjavanje sudskog testamenta, konzularni predstavnik ili diplomatski predstavnik Bosne i Hercegovine koji obavlja konzularne poslove. Testament sačinjen na bosanskohercegovačkom brodu i u avionu Član 75. (1) Na bosanskohercegovačkom brodu i u avionu testament može sačiniti zapovjednik broda, odnosno aviona po odredbama koje važe za sačinjavanje sudskog testamenta. (2) Testament koji je sačinjen na bosanskohercegovačkom brodu, odnosno u avionu prestaje važiti po isteku 30 dana nakon povratka zavještatelja u Bosnu i Hercegovinu. Testament sačinjen za vrijeme mobilizacije ili rata Član 76. (1) Za vrijeme mobilizacije ili rata može po odredbama koje važe za sačinjavanje sudskog testamenta, sačiniti testament osobi na vojnoj dužnosti zapovjednik čete ili drugi starješina njegovog ili višeg ranga, ili koja druga osoba u prisustvu koje od ovih starješina, kao i svaki starješina odvojenog odjeljenja. (2) Ovako sačinjen testament prestaje važiti po isteku 60 dana po završetku rata, a ako je zavještatelj ranije ili kasnije demobiliziran po isteku 30 dana od demobiliziranja. Usmeni testament Član 77. (1) Zavještatelj može izjaviti svoju posljednju volju usmeno pred dva svjedoka samo ako uslijed izuzetnih prilika nije u mogućnosti da sačini pismeni testament. (2) Usmeni testament prestaje da važi po isteku 30 dana od prestanka izuzetnih prilika u kojima je sačinjen. Svjedoci pri sačinjavanju usmenog testamenta Član 78. Pri sačinjavanju usmenog testamenta mogu biti svjedoci samo osobe koje mogu biti svjedoci pri sačinjavanju sudskog testamenta, ali ne moraju znati čitati i pisati. Dužnost svjedoka usmenog testamenta Član 79. Isključenjem nasljednik gubi nasljedna prava u obimu u kojem je isključen, a pravo ostalih osoba koje mogu naslijediti ostavitelja određuju se kao da je isključeni umro prije ostavitelja. Pravo nasljednika koji se odrekao od naslijeđa Član 53. (1) Nasljednik koji se odrekao od naslijeđa zadržava poklon u granicama raspoloživog dijela. Nasljedniku se uračunava u njegov dio ono što je dugovao ostavitelju. Zahtjev za uračunavanje Član 61. Testament uništen slučajem ili radnjom neke druge osobe, izgubljen, sakriven ili zaturen poslije smrti zavještatelja ili prije njegove smrti, ali bez njegovog znanja, proizvest će djelovanje punovažnog testamenta ako zainteresirana osoba dokaže da je testament postojao, da je uništen, izgubljen, sakriven ili zaturen, da je bio sačinjen u formi propisanoj u zakonu i ako dokaže sadržaj onog dijela testamenta na koji se poziva. C. MEĐUNARODNI TESTAMENT Punovažnost međunarodnog testamenta Član 82. (1) Međunarodni testament je punovažan u pogledu forme, bez obzira na mjesto gdje je sačinjen, gdje se nalaze dobra, državljanstvo, prebivalište ili boravište zavještatelja, ako je sačinjen u formi međunarodnog testamenta, u skladu sa odredbama čl. od 83. do 89. ovog zakona. (2) Ništavnost međunarodnog testamenta iz stava 1. ovog člana ne utiče na njegovu eventualnu punovažnost u pogledu forme kao testamenta druge vrste. Član 83. Ovaj zakon ne primjenjuje se na formu testamentarnih odredaba koje su u istom pismenu sačinile dvije ili više osoba. Forma međunarodnog testamenta Član 84. (1) Međunarodni testament mora biti sačinjen u pismenoj formi. (2) Zavještatelj ne mora svojeručno napisati međunarodni testament. (3) Međunarodni testament može biti napisan na bilo kojem jeziku, rukom ili na neki drugi način. Član 85. (1) U prisustvu dva svjedoka i osobe ovlaštene za međunarodni testament, zavještatelj izjavljuje da je pismeno njegov testament i da je upoznat sa njegovim sadržajem. (2) Zavještatelj nije dužan da sa sadržajem međunarodnog testamenta upozna svjedoka niti ovlaštenu osobu. Potpisi na međunarodnom testamentu Član 86. (1) U prisustvu svjedoka i ovlaštene osobe zavještatelj potpisuje međunarodni testament ili, ako ga je prethodno potpisao, priznaje i potvrđuje potpis za svoj. (2) Ako zavještatelj nije u stanju da se potpiše, saopćit će razlog ovlaštenoj osobi koja će to zabilježiti na međunarodnom testamentu. Zahtjev da se u nasljedni dio jednog nasljednika uračunaju pokloni i legati mogu podnositi samo njegovi sunasljednici, odnosno nasljednici sunasljednika. Član 66. (1) Testament je punovažan ako ga je zavještatelj napisao svojom rukom i ako ga je potpisao. (2) Za punovažnost svojeručnog testamenta nije nužno da je u njemu naznačen datum kada je sačinjen, ali je poželjno da datum bude naznačen. Pismeni testament pred svjedocima (3) Svaki list mora biti obilježen brojem. Datum međunarodnog testamenta Član 88. (1) Datum međunarodnog testamenta je datum pod kojim ga je potpisala ovlaštena osoba. (2) Ovaj datum mora biti stavljen na kraju međunarodnog testamenta od ovlaštene osobe. Izjava o čuvanju međunarodnog testamenta Član 89. (1) Ako ne postoji obavezan propis o čuvanju međunarodnog testamenta ovlaštena osoba upitat će zavještatelja da li želi da da izjavu u pogledu čuvanja međunarodnog testamenta. (2) U tom slučaju, i na izričit zahtjev zavještatelja, mjesto gdje on ima namjeru da čuva međunarodni testament zabilježit će se u potvrdi predviđenoj u članu 90. ovog zakona. Potvrda međunarodnog testamenta Član 90. Ovlaštena osoba priložit će međunarodnom testamentu potvrdu u skladu sa odredbama člana 91. ovog zakona kojim se utvrđuje da su poštovane obaveze propisane ovim zakonom. Član 91. Potvrda koju izdaje ovlaštena osoba sastavlja se u sljedećoj formi: Član 92. Ovlaštena osoba čuva jedan primjerak potvrde, a drugi predaje zavještatelju. Član 93. Osim ako se ne dokaže suprotno, potvrda ovlaštene osobe uzima se kao dovoljan dokaz formalne punovažnosti pismena kao međunarodnog testamenta u smislu ovog zakona. Član 94. Nepostojanje ili nepravilnost potvrde ne utiče na formalnu punovažnost međunarodnog testamenta napravljenog u skladu s ovim zakonom. Opoziv međunarodnog testamenta Član 95. Međunarodni testament podliježe redovnim propisima o opozivanju testamenta. Sastavljanje i čuvanje međunarodnog testamenta Član 96. (1) Ovlaštena osoba za postupanje pri sastavljanju međunarodnog testamenta, u smislu ovog zakona, jeste sudija općinskog suda, konzularni predstavnik ili diplomatski predstavnik Bosne i Hercegovine koji obavlja konzularne poslove, notar i zapovjednik bosanskohercegovačkog broda, odnosno aviona. Član 67. (1) Zavještatelj koji zna da čita i piše može sačiniti testament na taj način što će ispravu koju je neko drugi sastavio svojeručno potpisati u prisustvu dva svjedoka, izjavljujući pred njima da je to njegov testament. (2) Svjedoci će se potpisati na samom testamentu, a poželjno je da se naznači njihovo svojstvo svjedoka, kao i druge okolnosti koje bi mogle koristiti njihovom lakšem pronalaženju. Sudski testament (2) Ne mogu biti svjedoci pri sačinjavanju pismenog testamenta pred svjedocima i sudskog testamenta, niti testament sačiniti po kazivanju zavještatelja u svojstvu sudije: potomci zavještatelja, njegovi usvojenici i njihovi potomci, njegovi preci i usvojitelji, njegovi srodnici u pobočnoj liniji do četvrtog stepena zaključno, bračni partneri svih ovih osoba i bračni partner zavještatelja. Raspolaganje u korist osoba koje su zavještatelju sačinile testament, svjedoka i njihovih bližih srodnika Član 73. Ništavne su odredbe testamenta kojima se ostavlja nešto osobama koje su zavještatelju sačinile testament, svjedocima pri njegovom sačinjavanju, kao i precima, potomcima, braći i sestrama i bračnim partnerima ovih osoba. Član 98. U vezi sa tumačenjem i primjenom odredaba ovog zakona vodit će se računa o njegovom međunarodnom obilježju i potrebi njegovog jednoobraznog tumačenja. D. SADRŽAJ TESTAMENTA Određivanje nasljednika Član 99. (1) Zavještatelj može testamentom odrediti jednog ili više nasljednika. (2) Nasljednik, na osnovu testamenta, jeste osoba koju je zavještatelj odredio da naslijedi cjelokupnu njegovu imovinu, ili dio imovine određen prema cijeloj imovini. (3) Nasljednikom će se smatrati i osoba kojoj su testamentom ostavljeni jedna ili više određenih stvari ili prava, ako se utvrdi da je volja zavještatelja bila da mu ta osoba bude nasljednik. Supstitucije Član 100. (1) Zavještatelj može odrediti testamentom osobu kojoj će pripasti nasljedstvo ako određeni nasljednik umre prije njega, ili se odrekne naslijeda, ili bude nedostojan da naslijedi. (2) Odredbe stava 1. ovog člana važe i za legate. (3) Zavještatelj ne može odrediti nasljednika svome nasljedniku ni legataru. Ostavljanje legata Član 101. Zavještatelj može testamentom ostaviti jedan ili više legata. Raspolaganje u dozvoljene svrhe i osnivanje zadužbine Član 102. (1) Zavještatelj može testamentom narediti da se neka stvar ili pravo ili dio ostavine ili cijela ostavina upotrijebi za postizanje neke dozvoljene svrhe. (2) Ako je zavještatelj naredio osnivanje zadužbine i odredio sredstva za postizanje njenog cilja zadužbina nastaje kada u skladu sa zakonom stekne svojstvo pravnog lica. Tereti i uvjeti Član 103. (1) Zavještatelj može opteretiti nekom dužnošću osobu kojoj ostavlja neku korist iz ostavine. Pravo nasljednika kojem se poklon ili legat ne uračunava Član 52. (1) Kada prema ostaviteljevoj volji poklon ili legat ne treba da se uračunava nasljedniku u njegov nasljedni dio, takav nasljednik zadržava poklon, odnosno legat i učestvuje s ostalim nasljednicima u diobi ostavine kao da poklona, odnosno legata nije ni bilo. (2) Kada ima nužnih nasljednika, a prema ostaviteljevoj volji poklon ili legat ne treba da se uračuna nekom nasljedniku u njegov nasljedni dio, taj nasljednik će moći zadržati poklon, odnosno legat u granicama raspoloživog dijela. Raspolaganje usmenim testamentom u korist svjedoka i njihovih bližih srodnika Tumačenje testamenta Član 105. (1) Odredbe testamenta tumače se prema pravoj namjeri zavještatelja. (2) U slučaju sumnje odredbe testamenta imaju se tumačiti tako da se primijeni ono što je povoljnije za testamentarnog nasljednika, a ne zakonskog nasljednika. (3) U slučaju sumnje o pravoj zavještateljovoj namjeri odredbe testamenta imaju se tumačiti tako da se primijeni ono što je povoljnije za osobu kojoj je testamentom naložena neka obaveza. E. LEGATI Sadržina legata Član 106. (1) Ostavitelj može ostaviti testamentom jednu ili više određenih stvari ili neko pravo određenoj osobi, ili naložiti nasljedniku ili kojoj drugoj osobi kojoj nešto ostavlja, da iz onoga što je ostavljeno dadne neku stvar određenoj osobi, ili joj isplati sumu novca, ili je oslobodi nekog duga, ili je izdržava ili uopće u njenu korist nešto učini ili se uzdrži od nečega ili nešto trpi. (2) Takvim zavještanjem se, po pravilu, ne postavlja nasljednik. (3) Takvo zavještanje naziva se legatom, a osoba kojoj je legatom nešto namijenjeno naziva se legatar. (4) Odredbe st. od 1. do 3. ovog člana i odredbe čl. od 107. do 115. ovog zakona shodno se primjenjuju i na ugovor o nasljeđivanju. Obaveza izvršenja legata Član 107. (1) Na osnovu izvršenja testamenta legatar ima pravo tražiti izvršenje legata od osobe kojoj je testamentom naloženo da legat izvrši. (2) Ako je izvršenje legata naloženo za više osoba, svaka osoba odgovara srazmjerno dijelu ostavine koji dobija, osim ako se iz testamenta može zaključiti da je zavještatelj htio da ove osobe za izvršenje legata odgovaraju na drugi način. (3) Ako je zavještatelj propustio odrediti ko je dužan izvršiti legat, obaveza izvršenja važi za sve zakonske i testamentarne nasljednike, srazmjerno njihovim nasljedničkim dijelovima. Isplata povjerilaca prije legata Član 108. Zavještateljevi povjerioci imaju pravo da se naplate prije legatara. Smanjenje legata i tereta Član 109. (1) Nasljednik nije dužan izvršiti u cjelini legate čija vrijednost premašuje vrijednost onog dijela naslijeđene imovine kojim je zavještatelj mogao slobodno raspolagati. (2) Isto važi za legatara, ako vrijednost legata ili tereta koje treba da izvrši premašuje vrijednost njegovog legata. Član 80. Ništavne su odredbe usmenog testamenta kojima se ostavlja nešto svjedocima pri njegovom sačinjavanju, njihovim bračnim partnerima, njihovim precima, njihovim potomcima, njihovim srodnicima u pobočnoj liniji do četvrtog stepena srodstva zaključno i bračnim partnerima svih ovih osoba. Član 110. Legatar ima pravo tražiti izvršenje legata i kad je osoba koja je po testamentu bila dužna izvršiti legat umrla prije zavještatelja, ili se odrekla naslijeđa, ili je nedostojna da naslijedi. Predstavnik prava legatara Član 111. (1) Važenje legata prestaje ako legatar umre prije zavještatelja, ili se odrekne legata, ili je nedostojan. (2) U slučajevima iz stava 1. ovog člana predmet legata (član 106.) ostaje osobi koja je bila dužna da ga izvrši, ako iz samog testamenta ne proizlazi kakva druga zavještateljeva namjera. Član 112. Važenje legata prestaje i kad je zavještatelj otuđio ili potrošio predmet legata ili je taj predmet inače prestao da postoji za života zavještatelja, ili je slučajno propao poslije njegove smrti. Odgovornost legatara za dugove zavještatelja Član 113. (1) Legatar ne odgovara za dugove zavještatelja. (2) Izuzetno, zavještatelj može narediti da legatar odgovara za sve ili pojedine njegove dugove, ili dio duga, ali samo u granicama vrijednosti legata. Legat ostavljen povjeriocu Član 114. Kada je zavještatelj ostavio legat svom povjeriocu, ovaj ima pravo da pored izvršenja legata traži i izvršenje svog potraživanja ako iz testamenta ne proizilazi da je namjera zavještateljeva bila drukčija. Zastara prava na izvršenje legata Član 115. Pravo na izvršenje legata zastarijeva za godinu dana od dana kad je legatar saznao za svoje pravo i bio ovlašten da traži izvršenje legata, a najkasnije u roku pet godina od dana kada je mogao zahtijevati izvršenje legata. F. IZVRŠIOCI TESTAMENTA Određivanje izvršitelja testamenta Član 116. (1) Zavještatelj može testamentom odrediti jednu ili više osoba za izvršioce testamenta. Izvršitelj testamenta može biti svaka poslovno sposobno osoba. (2) Osoba određena za izvršitelja testamenta ne mora se primiti te dužnosti. Dužnosti izvršitelja testamenta Član 117. (1) Ako zavještatelj nije što drugo htio, dužnost je izvršitelja testamenta naročito: stara se o čuvanju ostavine, njom upravlja, stara se o isplati dugova i legata i uopće stara se da testament bude izvršen onako kako je zavještatelj htio. (2) Ako ima više izvršitelja testamenta oni, vrše zajedno povjerene im dužnosti, osim ako je zavještatelj drukčije odredio. Polaganje računa i nagrada izvršitelju Član 118. (1) Izvršitelj testamenta dužan je položiti sudu račun o svom radu. Dokazivanje uništenog, sakrivenog i izgubljenog ili zaturenog testamenta Član 81. (3) Osim toga zakon prema kojem određena osoba sačinjava međunarodni testament može ovlastiti zavještatelja da zatraži da ga druga osoba, u njegovo ime, potpiše na testamentu. (4) Svjedoci i ovlaštena osoba u prisustvu zavještatelja, stavljaju istovremeno svoje potpise na međunarodni testament. G. OPOZIV TESTAMENTA Izričito opoziv testamenta Član 120. (1) Zavještatelj može uvijek opozvati testament u cjelini ili djelomičnom izjavom datoj u formi u kojoj se po zakonu može sačiniti testament. (2) Zavještatelj može opozvati pismeni testament i uništenjem pismena. (3) U svemu ostalom se u pogledu valjanosti opoziva testamenta primjenjuju na odgovarajući način pravila o valjanosti testamenta. Odnos ranijeg i kasnijeg testamenta Član 121. (1) Ako se kasnijim testamentom izričito ne opozove raniji testament, odredbe ranijeg testamenta ostaju na snazi ukoliko nisu u suprotnosti sa odredbama kasnijeg testamenta. (2) Ako je zavještatelj uništio kasniji testament, raniji testament ponovo dobija snagu, osim ako se dokaže da zavještatelj to nije htio. Isto vrijedi i u slučaju da je opozvao opoziv testamenta. Raspolaganje zavještanom stvari ili pravom Član 122. Svako kasnije raspolaganje zavještatelja određenom stvari ili pravom koje je bio nekome zavještao ima za posljedicu opoziv zavještanja te stvari ili prava. Prestanak braka Član 123. Raspolaganja zavještatelja u korist svog bračnog partnera smatrat će se opozvanima ako je brak prestao na osnovu pravomoćne presude nakon što je testament sastavljen, osim ako je ostavitelj drukčije odredio svojim testamentom. H. REGISTAR TESTAMENATA I DRUGIH NASLJEDNOPRAVNIH POSLOVA Član 124. (1) Činjenica da je sastavljen, pohranjen, opozvan, te proglašen neki testament evidentira se u registru testamenata i drugih nasljednopravnih poslova (u daljnjem tekstu: Registar). (2) Registar iz stava 1. ovog člana vodi Notarska komora Federacije Bosne i Hercegovine po pravilima koja će posebnim pravilnikom propisati federalni ministar pravde. (3) U Registar podatke iz stava 1. ovog člana dužni su dostaviti: 1) nadležni sudovi, 2) notari, 3) diplomatsko-konzularna predstavništva Bosne i Hercegovine. (4) U Registar podatke iz stava 1. ovog člana mogu dostaviti i druge osobe koje su sačinile testament. (5) Registar je javni upisnik iz kojeg se podaci prije smrti ostavitelja ne mogu nikome staviti na raspolaganje, osim ostavitelju ili osobi koju je on za to posebno ovlastio na osnovu notarski ovjerene punomoći. Član 87. (1) Potpisi se moraju staviti na kraju međunarodnog testamenta. (2) Ako se međunarodni testament sastoji od više listova svaki list mora da potpiše zavještatelj ili ako on nije u stanju da potpiše, druga osoba u njegovo ime, ili, ako ja nema, ovlaštena osoba. Član 125. Ništavan je ugovor kojim neko ostavlja svoju ostavinu ili njen dio svom saugovaraču ili trećoj osobi. Ugovor o nasljeđivanju između bračnih ili vanbračnih partnera Član 126. (1) Izuzetno od odredbe člana 125. ovog zakona, dozvoljeno je zaključivanje ugovora o nasljeđivanju između bračnih ili vanbračnih partnera. (2) Ugovor o nasljeđivanju mogu zaključiti i budući bračni partneri, a djelovanja ugovora su odgođena do zaključenja braka. (3) Ugovor o nasljeđivanju je strogo osobni akt koji mogu zaključiti samo potpuno poslovno sposobne osobe. Sadržaj ugovora o nasljeđivanju Član 127. (1) Ugovorom o nasljeđivanju se ugovorne strane međusobno određuju za nasljednike ili jedna strana drugu određuje za svog nasljednika što ova strana prihvata. (2) Ugovorom može biti obuhvaćena cijela imovina ili njen dio, sadašnja kao i buduća imovina. (3) Zaključenjem ovog ugovora nije ograničena mogućnost raspolaganja imovinom za života. Ukoliko su predmet ugovora nepokretne stvari u zemljišnoj knjizi se može izvršiti zabilježba zabrane otuđenja ili opterećenja. Forma ugovora o nasljeđivanju Član 128. Ugovor o nasljeđivanju se zaključuje u formi notarski obrađene isprave. Obaveza je notara da stranke pouči o svim nasljednopravnim posljedicama ugovora o nasljeđivanju, kao i mogućnostima njegovog raskida ili opoziva. Odnos prema drugim osnovama pozivanja na naslijeđe Član 129. (1) Ukoliko je zaključen ugovor o nasljeđivanju on ima prednost pred nasljeđivanjem na osnovu testamenta i zakona. (2) Ovim ugovorom se ne može otkloniti primjena odredaba o nužnom nasljeđivanju. Prestanak ugovora o nasljeđivanju Član 130. (1) Ugovor o nasljeđivanju stranke mogu raskinuti sporazumom koji mora biti u formi notarski obrađene isprave. (2) Ukoliko brak prestane razvodom ili poništenjem, odnosno ako prestane vanbračna zajednica, prestaje i ugovor o nasljeđivanju, osim ako u samom ugovoru nije određeno drukčije. (3) Jednostrani raskid ili opoziv ugovora o nasljeđivanju nije dopušten, osim ako je zakonom drukčije određeno. (2) Zavještatelj može međunarodni testament ostaviti na čuvanje kod općinskog suda ili notara. (3) U tom slučaju sudija će narediti da se testament stavi u poseban omot i zapečati. Svjedoci i tumači međunarodnog testamenta Član 97. (2) Ako su nakon zaključenja ugovora o nasljeđivanju na strani jedne ugovorne strane ispunjene pretpostavke za isključenje iz nasljeđivanja ili i prije toga, a druga ugovorna strana za to nije znala, druga ugovorna strana može u zakonom propisanoj formi izvršiti isključenje iz naslijeđa, čime se smatra da je izvršila opoziv svojih raspolaganja u ugovoru o nasljeđivanju, osim ako prilikom isključenja izričito ne odredi da se isključenje ne odnosi na dio obuhvaćen ugovorom o nasljeđivanju. (3) Jednostrani opoziv mora biti učinjen u formi notarski obrađene isprave i saopćen drugoj strani, inače ne proizvodi djelovanje. (4) Osoba koja je nedostojna za nasljeđivanje ne može steći ništa ni na osnovu ugovora o nasljeđivanju. Prava druge ugovorne strane ostaju nepromijenjena. Evidentiranje u Registar Član 132. Notar koji je sačinio ugovor o nasljeđivanju kao i njegov raskid, odnosno opoziv dužan je o tome dostaviti podatke u Registar shodno odredbama člana 124. ovog zakona. Ništavnost ugovora o budućem nasljedstvu ili legatu Član 133. (1) Ništavan je ugovor kojim neko otuđuje nasljedstvo kojem se nada, kao i svaki ugovor o nasljedstvu treće osobe koja je još u životu. (2) Ništavan je isto tako i ugovor o legatu ili kojoj drugoj koristi kojom se jedan ugovarač nada iz nasljedstva koje još nije otvoreno. Ništavnost ugovora o sadržaju testamenta Član 134. Ništavan je ugovor kojim se neko obavezuje da unese neku odredbu u svoj testament, ili da je ne unese, da opozove neku odredbu iz svog testamenta ili da je ne opozove. B. USTUPANJE I RASPODJELA IMOVINE ZA ŽIVOTA Uvjeti za punovažnost ustupanja i raspodjele imovine za života Član 135. Predak može pravnim poslom među živima ustupiti i razdijeliti svoju imovinu svojoj djeci i drugim svojim potomcima. Uvjet valjanosti sporazuma Član 136. (1) Ustupanje i raspodjela imovine u smislu odredaba člana 135. ovog zakona punovažni su samo ako su se s tim saglasila sva djeca i drugi ustupiteljevi potomci koji će po zakonu biti pozvani da naslijede njegovu ostavinu. (2) Ugovor o ustupanju i raspodjeli imovine za života mora biti sastavljen u formi notarski obrađene isprave. (3) Potomak koji nije dao saglasnost može je dati naknadno u istoj formi. (1) Pri sačinjavanju međunarodnog testamenta svjedoci će biti punoljetne osobe koje nisu lišene poslovne sposobnosti i koje razumiju jezik na kojem je zavještatelj izjavio da je pismeno njegov testament i da je upoznat sa njegovim sadržajem. Predmet ustupanja i raspodjele imovine Član 137. (1) Ustupanjem i raspodjelom može biti obuhvaćena samo ustupiteljeva imovina koja postoji u vrijeme sklapanja ugovora, bilo cjelokupna ili samo jedan njen dio. (2) Ništavna je odredba kojom bi bilo predviđeno kako će se raspodijeliti imovina koja se bude zatekla u ustupiteljevoj zaostavštini. Ustupljena imovina ne ulazi u ostavinu Član 138. (1) Kada predak koji je za života izvršio ustupanje i raspodjelu svoje imovine (ustupitelj) umre, njegovu ostavinu sačinjavat će samo ona njegova imovina koja nije obuhvaćena valjanim ustupanjem i raspodjelom, kao i dobra koja je naknadno stekao. (2) Obaveza je notara da stranke pouči o nasljednopravnim posljedicama iz stava 1. ovog člana i u ispravi naznači da je tako postupljeno. Ustupljeni dijelovi imovine kao poklon Član 139. (1) Ako se sa ustupanjem i raspodjelom nije saglasio koji od nasljednika, dijelovi imovine koji su ustupljeni ostalim nasljednicima smatraju se kao pokloni i sa njima će se poslije smrti pretka postupiti kao sa poklonima učinjenim nasljednicima. (2) Na isti način postupit će se i ako se ustupitelju poslije ustupanja i raspodjele izvršenih sporazumno sa svim nasljednicima rodi dijete, ili se pojavi nasljednik koji je bio proglašen umrlim. Zadržavanje prava prilikom ustupanja i raspodjele Član 140. (1) Prilikom ustupanja i raspodjele ustupitelj može za sebe ili za svog bračnog partnera, ili kao za koju drugu osobu zadržati pravo plodouživanja, pravo upotrebe ili pravo stanovanja na svim ustupljenim stvarima, ili na nekim od njih, ili ugovoriti doživotnu rentu u naturi ili novcu, ili doživotno izdržavanje ili kakvu drugu naknadu. (2) Ako su pravo plodouživanja, pravo upotrebe, pravo stanovanja, doživotna renta ili doživotno izdržavanje ugovoreni za ustupitelja i njegovog bračnog partnera zajedno, u slučaju smrti jednog od njih, to pravo ili renta ili doživotno izdržavanje pripada u cjelini preživjelom bračnom partneru do njegove smrti, ako nije što drugo ugovoreno, ili ako drukčije ne proizilazi iz okolnosti slučaja. Prava ustupiteljevog bračnog partnera Član 141. (1) Ustupitelj može ustupanjem i raspodjelom obuhvatiti svog bračnog partnera uz njegov pristanak. (2) Ako bračni partner ne bude obuhvaćen ustupanjem i raspodjelom, njegovo pravo na nužni dio ostaje neokrnjeno. (3) U tom slučaju ustupanje i raspodjela ostaju punovažne, samo se prilikom utvrđivanja vrijednosti ostavine radi određivanja nužnog dijela preživjelog bračnog partnera dijelovi ostaviteljeve imovine koji su ustupljeni njegovim potomcima smatraju kao poklon. Ustupiteljevi dugovi i pobijanje ustupanja Član 142. (2) Ne mogu biti svjedoci pri sačinjavanju međunarodnog testamenta: potomci zavještatelja, njegovi usvojenici i njihovi potomci, njegovi preci usvojitelji, njegovi srodnici u pobočnoj liniji do četvrtog stepena zaključno, bračni partneri svih ovih osoba i bračni partner zavještatelja. (3) Odredbe st. 1. i 2. ovog člana shodno se primjenjuju i na tumače. Tumačenje odredaba međunarodnog testamenta (1) Svjedoci pred kojima je zavještatelj usmeno izjavio svoju posljednju volju dužni su bez odlaganja staviti napismeno izjavu zavještatelja i što prije predati je sudu, ili je usmeno ponoviti pred sudom iznoseći i kad, gdje i u kojim prilikama je zavještatelj izjavio svoju posljednju volju. (2) Izvršenje ove dužnosti nije uvjet za punovažnost usmenog testamenta. (3) U tim slučajevima svi legati i tereti smanjuju se u istoj srazmjeri ako zavještatelj nije drukčije odredio. Član 144. (1) Ustupitelj ima pravo da zahtijeva opoziv ugovora o ustupanju i raspodjeli u pogledu određenog potomka ili bračnog partnera i zahtijevati da mu taj vrati ono što je primio ustupanjem i raspodjelom, ako je ovaj pokazao grubu nezahvalnost prema njemu. (2) Isto pravo ima ustupitelj ako potomak ili bračni partner ne daje njemu ili nekom drugom izdržavanje određeno poslom ustupanja i raspodjele, ili ako ne isplati ustupiteljeve dugove čija mu je isplata naložena istim poslom. (3) U drugim slučajevima neizvršenja preuzetih obaveza određenim poslom ustupanja i raspodjele sud će, vodeći računa o važnosti preuzete obaveze za ustupitelja i o ostalim okolnostima slučaja, odlučiti da li ustupitelj ima pravo zahtijevati vraćanje date imovine, ili samo pravo tražiti prinudno izvršenje preuzete obaveze. Prava potomaka poslije opoziva Član 145. (1) Potomak ili bračni partner koji je morao vratiti ustupitelju ono što je primio prilikom ustupanja ili raspodjele moći će zahtijevati svoj nužni dio poslije smrti ustupitelja, ako nije isključen iz naslijeđa, niti je nedostojan naslijediti ustupitelja, niti se odrekao naslijeđa. (2) Pri izračunavanju njegovog nužnog dijela dijelovi imovine koju je ostavitelj za života ustupio i raspodijelio svojim ostalim potomcima ili bračnom partneru smatrat će se kao poklon. C. UGOVOR O DOŽIVOTNOM IZDRŽAVANJU Pojam Član 146. (1) Ugovorom o doživotnom izdržavanju obavezuje se primatelj izdržavanja da prenese na davatelja izdržavanja vlasništvo na određenim stvarima ili kojim drugim pravima, a ovaj se obavezuje, kao naknadu za to, da ga izdržava i brine se o njemu do kraja njegovog života i da ga poslije smrti sahrani. (2) Ako nije drukčije ugovoreno, obaveza izdržavanja obuhvata davanje stana i hrane u domaćinstvu izdržavatelja ili na nekom drugom mjestu određenom ugovorom, kao i zadovoljavanje drugih potreba primatelja izdržavanja i pružanja potrebne njege u bolesti. (3) Prijenos vlasništva na davatelja izdržavanja ugovorom može biti odgođen do smrti primatelja izdržavanja. (4) Doživotno izdržavanje može biti ugovoreno i u korist treće osobe. (5) Ovaj ugovor mogu zaključiti i osobe koje su po zakonu obavezne međusobno se izdržavati. (6) Imovina koja je predmet valjanog ugovora o doživotnom izdržavanju ne ulazi u ostavinsku masu primatelja izdržavanja. Forma Član 147. Pravo legata kad dužnik legata ne naslijedi (2) Izvršitelj ima pravo na nadoknadu troškova i na nagradu za svoj trud koja će mu se isplatiti na teret raspoloživog dijela ostavine, a prema odluci suda. Opoziv izvršitelja testamenta Član 119. (1) Ugovoreno ograničenje otuđenja ili opterećenja do smrti primatelja izdržavanja može biti upisano u zemljišnu knjigu. (2) Ako je prijenos vlasništva na davatelja izdržavanja odgođen do smrti primatelja izdržavanja, davatelj izdržavanja može svoje pravo iz ugovora upisati u zemljišnu knjigu. Odgovornost davatelja izdržavanja za dugove primatelja izdržavanja Član 149. Davalac izdržavanja ne odgovara za dugove primatelja izdržavanja, ali se može ugovoriti da će određenim povjeriteljima odgovarati za njegove postojeće dugove. Doživotno izdržavanje u korist više osoba Član 150. (1) Kada je doživotno izdržavanje ugovoreno za više osoba, svaka od njih ima zasebno pravo na određena davanja i činjenja. (2) Smrću neke od tih osoba njegovo pravo na određena davanja i činjenja gasi se i ne prelazi na ostale osobe, izuzev ako je drukčije ugovoreno. Neprenosivost prava Član 151. Potraživanja primatelja izdržavanja prema davatelju izdržavanja ne mogu se prenositi na drugog. Raskid ugovora o doživotnom izdržavanju Član 152. (1) Ugovorne strane mogu sporazumno raskinuti ugovor o doživotnom izdržavanju i nakon što je počelo njegovo izvršavanje. (2) Ako prema ugovoru o doživotnom izdržavanju ugovaratelji žive zajedno, pa se njihovi odnosi toliko poremete da zajednički život postane nepodnošljiv, svaka strana može tražiti od suda raskid ugovora. (3) Svaka strana može tražiti raskid ugovora ako druga strana ne izvršava svoje obaveze. (4) U slučaju raskida ugovora svaka strana zadržava pravo da od druge strane traži naknadu koja joj pripada po općim pravilima imovinskog prava. Uticaj promijenjenih prilika Član 153. (1) Ako su se poslije zaključenja ugovora prilike toliko promijenile da je njegovo ispunjenje postalo znatno otežano, sud će na zahtjev jedne ili druge strane njihove odnose iznova urediti ili ih raskinuti, vodeći računa o svim okolnostima. (2) Sud može pravo primatelja izdržavanja preinačiti u doživotnu rentu, ako to odgovara jednoj i drugoj strani. Prestanak ugovora o doživotnom izdržavanju Član 154. (1) U slučaju smrti davatelja izdržavanja njegove obaveze prelaze na njegovog bračnog druga i njegove potomke koji su pozvani na nasljedstvo, ako oni na to pristanu. Sud može po prijedlogu ili službenoj dužnosti opozvati izvršitelja testamenta ako njegov rad nije u skladu sa voljom zavještatelja ili sa zakonom. (6) U Registar se evidentira i činjenica da je sklopljen, pohranjen, te opozvan/raskinut ugovor o nasljeđivanju iz člana 126. ovog zakona, kao i ugovor o odricanju od naslijeđa koje nije otvoreno iz člana 167. ovog zakona. (7) Činjenica da testament, ugovor o nasljeđivanju i ugovor o odricanju od naslijeđa koji nije otvoren, nisu evidentirani u Registru, niti bilo gdje posebno pohranjeni ne šteti njihovoj valjanosti. IV. NASLJEDNOPRAVNI UGOVORI A. UGOVOR O NASLJEĐIVANJU I O BUDUĆEM NASLJEDSTVU ILI LEGATU Ništavnost ugovora o nasljeđivanju (4) Jedna ugovorna strana može pobijati ugovor o nasljeđivanju ukoliko su pri njegovom zaključivanju postojale mane volje. Smrću osobe otvara se njezino nasljedstvo, a isto djelovanje ima i proglašenje osobe umrlom. Otvaranje naslijeđa osobe proglašene umrlom i početak toka rokova Član 156. (1) Kao dan otvaranja naslijeđa osobe koja je proglašena umrlom smatra se dan kad je rješenje o proglašenju te osobe umrlom postalo pravomoćno, ako u samom rješenju nije kao dan smrti određen neki drugi dan. (2) Rokovi koji po ovom zakonu počinju teći od dana otvaranja naslijeđa, počinju teći u slučaju proglašenja osobe umrlom tek od dana kad je rješenje o tome postalo pravomoćno. Sposobnost za nasljeđivanje Član 157. (1) Nasljednik može biti samo osoba koja je živa u trenutku otvaranja naslijeđa. (2) Dijete već začeto u trenutku otvaranja naslijeda smatra se kao rođeno, ako se rodi živo. (3) Na osnovu testamenta mogu naslijediti i pravna lica ukoliko posebnim propisima nije drukčije određeno. (4) Ako su dvije ili više osoba izgubile život u istom događaju, smatrat će se da ni jedna od njih nije bila živa u trenutku otvaranja nasljedstva druge, ako se ne dokaže suprotno. Nedostojnost za nasljeđivanje Član 158. Nedostojan je naslijediti, kako na osnovu zakona tako i na osnovu testamenta i ugovora o nasljeđivanju, kao i dobiti bilo šta na osnovu testamenta ili ugovora o nasljeđivanju: 1) ko je s umišljajem lišio ili pokušao lišiti života ostavitelja, 2) ko je prinudom ili prijetnjom natjerao ili prevarom naveo ostavitelja da sačini ili opozove testament, odnosno ugovor o nasljeđivanju, ili neku odredbu testamenta, odnosno ugovora o nasljeđivanju, ili ga je spriječio da to učini, 3) ko je uništio ili sakrio ostaviteljev testament ili ugovor o nasljeđivanju u namjeri da spriječi ostvarenje posljednje ostaviteljeve volje, kao i onaj ko je falsifikovao testament ili ugovor o ostaviteljevom nasljeđivanju, 4) ko se teže ogriješio o obavezu izdržavanja prema ostavitelju prema kojem je imao zakonsku obavezu izdržavanja, kao i onaj ko nije htio pružiti ostavitelju nužnu pomoć koju mu je mogao pružiti bez opasnosti po vlastiti život, ili ga je ostavio bez pomoći u prilikama koje su opasne po život ili zdravlje, Jednostrani raskid ili opoziv ugovora Član 131. (1) Ukoliko je nasljeđivanje jedne strane ugovorom o nasljeđivanju bilo uvjetovano ispunjenjem obaveze druge strane, ugovor se zbog neizvršenja može jednostrano raskinuti po općim pravilima obligacionog prava. (4) Ustupanje i raspodjela imovine ostaju punovažni ako je potomak koji se nije saglasio umro prije ostavitelja, a nije ostavio svojih potomaka, ili se odrekao naslijeđa, ili je isključen iz naslijeđa, ili je nedostojan. (2) Zavještatelj može u pojedinim odredbama testamenta postaviti uvjete ili rokove. (3) Nemogući, nedozvoljeni i nemoralni uvjeti i tereti, kao i oni koji su nerazumljivi ili protivrječni smatraju se kao da ne postoje. Određenost nasljednika i drugih korisnika (1) Ako nije poznato da li ima nasljednika, sud će oglasom objavljenim u "Službenim novinama Federacije BiH" pozvati osobe koje polažu pravo na nasljedstvo da se prijave sudu. (2) Ako se po isteku jedne godine od objavljivanja oglasa ne pojavi ni jedan nasljednik, utvrdit će se da je ostavina prešla u vlasništvo općine, odnosno grada određenih ovim zakonom, ali se s tim nasljednik koji bi se javio najkasnije u roku deset godina od predaje ostavine ne lišava prava da mu se preda ostavina ili dio koji mu pripada. Staratelj ostavine Član 161. (1) Kad su nasljednici nepoznati ili nepoznatog boravišta, kao i u ostalim slučajevima kad je to potrebno, sud će postaviti privremenog staratelja ostavine koji je ovlašten da u ime nasljednika podnosi tužbu, naplaćuje potraživanja i isplaćuje dugove i uopće zastupa nasljednike. (2) Sud je ovlašten, kada je to potrebno, odrediti posebna prava i dužnosti staratelja ostavine. (3) Žalba protiv rješenja o postavljenju privremenog staratelja ne odgađa njegovu provedbu. (4) O postavljanju privremenog staratelja sud će obavijestiti organ starateljstva koji može postaviti drugog staratelja. (5) U pogledu polaganja računa i nagrade privremenom staratelju primjenjuju se odredbe propisane za izvršitelja testamenta. B. STICANJE OSTAVINE I ODRICANJE OD NASLIJEĐA Prelazak ostavine na nasljednike Član 162. Ostavina umrle osobe prelazi po sili zakona na njegove nasljednike u trenutku njegove smrti. Odricanje od naslijeđa Član 163. (1) Nasljednik se može odreći od naslijeđa izjavom u formi notarski obrađene isprave ili izjavom datom na zapisnik kod suda do donošenja prvostepene odluke. (2) Odricanje važi i za potomke onoga koji se odrekao od naslijeđa ako nije izričito izjavio da se odriče samo u svoje ime. (3) Ako su potomci maloljetni, za ovo odricanje nije potrebno odobrenje starateljskog organa. (4) Nasljednik koji se odrekao od naslijeđa samo u svoje ime smatra se kao da nikad nije bio nasljednik. Član 104. Nasljednici, legatari i druge osobe kojima su testamentom ostavljene neke koristi dovoljno su određeni ako testament sadrži podatke na osnovu kojih se može utvrditi ko su oni. (1) Ugovor o doživotnom izdržavanju mora biti zaključen u formi notarski obrađene isprave. (2) Obaveza je notara da stranke pouči o nasljednopravnim posljedicama ugovora o doživotnom izdržavanju i u ispravi naznači da je tako postupljeno. Osiguranje prava primatelja i davatelja izdržavanja Član 165. (1) Ne može se odreći od naslijeđa nasljednik koji je raspolagao cijelom ostavinom ili jednim njenim dijelom. (2) Mjere koje jedan nasljednik poduzme samo radi očuvanja ostavine, kao i mjere tekuće uprave ne lišavaju ga prava da se odrekne od naslijeđa. Sadržaj izjave o odricanju od naslijeđa Član 166. (1) Odricanje od naslijeđa ne može biti djelomično ni pod uvjetom. (2) Odricanje od naslijeđa ne odnosi se na naknadno pronađenu imovinu. (3) Odricanje u korist određenog nasljednika ne smatra se kao odricanje od naslijeđa. Ovakvo odricanje se smatra kao izjava o ustupanju svog nasljednog dijela. Odricanje od naslijeđa koje nije otvoreno Član 167. (1) Odricanje od naslijeđa koje nije otvoreno nema nikakvo pravno djelovanje. (2) Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, potomak koji može samostalno raspolagati svojim pravima može se ugovorom s pretkom odreći od naslijeđa koje bi mu pripalo poslije smrti pretka. Isto vrijedi i za slučaj kad se bračni partner odriče od naslijeđa koje bi mu kao bračnom partneru pripalo nakon smrti njegovog bračnog partnera. (3) Za punovažnost ovog ugovora potrebno je da bude sastavljen u formi notarski obrađene isprave. (4) Odricanje važi i za potomke onoga koji se odrekao, ako ugovorom o odricanju ili naknadnim sporazumom nije što drugo određeno. Neopozivost izjave o odricanju ili o primanju naslijeđa i njezino poništenje Član 168. (1) Izjava o odricanju od naslijeđa ili o primanju naslijeđa ne može se opozvati. (2) Nasljednik može izjavu iz stava 1. ovog člana pobijati po općim pravilima o pobijanju pravnih poslova zbog mana volje. Priraštaj Član 169. Dio testamentarnog nasljednika koji se odrekao od naslijeđa pripada ostaviteljevim zakonskim nasljednicima, ako iz samog testamenta ne proizlazi druga namjera zavještateljeva. Član 170. Dio zakonskog nasljednika koji se odrekao od naslijeđa samo u svoje ime, nasljeđuje se kao da je taj nasljednik umro prije ostavitelja. Zastara prava na zahtjev za predaju ostavine Član 148. (2) Ako oni ne pristanu na produženje ugovora o doživotnom izdržavanju, ugovor se raskida i oni nemaju pravo tražiti naknadu za prije dato izdržavanje. (3) Ako bračni partner i potomci davatelja izdržavanja nisu u stanju preuzeti ugovorne obaveze, oni imaju pravo tražiti naknadu od primatelja izdržavanja. (4) Sud će ovu naknadu odrediti po slobodnoj ocjeni, uzimajući pri tome u obzir materijalne prilike primatelja izdržavanja i osoba koje su bile ovlaštene za produženje ugovora o doživotnom izdržavanju. V. PRELAZAK OSTAVINE NA NASLJEDNIKE A. OTVARANJE NASLIJEĐA Smrt i proglašenje osobe umrlom (1) Nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine. (2) Nasljednik koji se odrekao od naslijeđa ne odgovara za ostaviteljeve dugove. (3) Kada ima više nasljednika oni odgovaraju solidarno za ostaviteljeve dugove i to svaki do visine vrijednosti svog nasljednog dijela, bez obzira na to da li je izvršena dioba nasljedstva. (4) Među nasljednicima dugovi se dijele srazmjerno njihovim nasljednim dijelovima, ako testamentom ili ugovorom o nasljeđivanju nije drukčije određeno. Odvajanje ostavine Član 173. (1) Ostaviteljevi povjeritelji mogu zahtijevati u roku tri mjeseca od otvaranja naslijeđa da se ostavina odvoji od imovine nasljednika, ako učine vjerovatnim postojanje potraživanja i opasnost da bez odvajanja ne bi mogli namiriti svoja potraživanja. (2) U tom slučaju nasljednik ne može raspolagati stvarima i pravima ostavine, niti se njegovi povjeritelji mogu iz njih naplatiti dok se ne naplate povjerioci koji su tražili odvajanje. (3) Ostaviteljevi povjeritelji koji su tražili ovo odvajanje mogu naplatiti svoja potraživanja samo iz sredstava ostavine. (4) Odvojenoj ostavini sud može postaviti staratelja. (5) Na zahtjev ostaviteljevih povjeritelja sud može odrediti čuvanje odvojene ostavine. Troškove povjeravanja ostavine na čuvanje dužni su snositi povjeritelji koji su to zahtijevali. (6) Ako povjeritelj koji je zahtijevao odvajanje nema izvršnu ispravu ili ako već prije nije pokrenuo postupak radi ostvarenja svog potraživanja, dužan je pokrenuti postupak radi ostvarenja potraživanja u roku koji mu odredi sud rješenjem o odvajanju ostavine. Ako povjeritelj ne pokrene postupak na koji je upućen u roku koji mu je određen, sud će po službenoj dužnosti svoje rješenje o odvajanju ostavine staviti van snage. (7) O zahtjevu povjeritelja sud odlučuje rješenjem u ostavinskom postupku. Žalba protiv tog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje. D. DIOBA NASLJEDSTVA I NASLJEDNIČKA ZAJEDNICA Pravo na diobu Član 174. (1) Diobu nasljedstva može zahtijevati svaki nasljednik. (2) Pravo na diobu nasljedstva ne može zastarjeti. (3) Ništavan je ugovor kojim se nasljednik trajno odriče prava da traži diobu kao i odredba u testamentu kojom se dioba trajno zabranjuje ili ograničava. Član 155. 5) ko je krivičnim djelom sa umišljajem doveo ostavitelja u stanje stalne nesposobnosti za sačinjavanje testamenta ili ugovora o nasljeđivanju, ili je krivičnim djelom s umišljajem stekao povoljniji nasljednopravni položaj. Član 159. (1) Nedostojnost ne smeta potomcima nedostojnog i oni nasljeđuju kao da je on umro prije ostavitelja. (2) Nedostojnost prestaje oproštajem ostavitelja u formi propisanoj za punovažnost testamenta, odnosno ugovora o nasljeđivanju. (3) Ako nema izvršitelja testamenta, a nasljednici se ne slože o upravljanju nasljedstvom, sud će, na zahtjev jednog od njih, postaviti upravitelja koji će u njihovo ime upravljati nasljedstvom, ili odrediti svakom nasljedniku dio nasljedstva kojim će on upravljati. Za upravitelja sud može postaviti i nekog od nasljednika. (4) Upravitelj može sa odobrenjem suda raspolagati stvarima iz ostavine ako je za to ovlašten testamentom ili ako je to potrebno radi isplate troškova ili otklanjanja štete na nasljedstvu. Pravo nasljednog dijela prije diobe Član 176. (1) Nasljednik može prije diobe ili prije pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju prenijeti svoj nasljedni dio, potpuno ili djelomično, samo na sunasljednike. (2) Ugovor o prijenosu nasljednog dijela mora biti notarski obrađen. (3) Ugovor nasljednika sa osobom koja nije nasljednik o ustupanju nasljednog dijela obavezuje nasljednika samo da po izvršenoj diobi preda svoj dio saugovoratelja, odnosno po pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju prenese svoj dio na saugovorača. Pravo nasljednika koji je živio ili privređivao u zajednici sa ostaviteljem Član 177. (1) Na zahtjev nasljednika koji je živio ili privređivao u zajednici sa ostaviteljem sud može, kada to iziskuje opravdana potreba, odlučiti da mu se ostave pojedine stvari pokretne ili nepokretne ili grupe stvari koje bi pripale u dio ostalih nasljednika, a da im on vrijednost tih stvari isplati u novcu u roku koji sud prema okolnostima odredi. Rješenje suda kojim udovoljava tom zahtjevu je izvršna isprava. (2) Sunasljednik koji je poljoprivrednik ne mora učiniti vjerovatnom opravdanu potrebu iz stava 1. ovog člana kada se radi o nasljeđivanju poljoprivrednog zemljišta i stvari koje služe obavljanju poljoprivredne djelatnosti. (3) Za tako određeni iznos osobe iz stava 1. ovog člana imaju, radi osiguranja iznosa koji im je dužan platiti do isplate, zakonsko založno pravo na dijelovima ostavine dodijeljenim nasljedniku. (4) Ako isplata ne bude izvršena u roku, ostali nasljednici imaju pravo tražiti naplatu svog potraživanja ili predaju stvari koje bi im inače pripale na ime nasljednog dijela. Dioba predmeta domaćinstva Član 178. (3) Postojanje nedostojnosti sud utvrđuje po službenoj dužnosti osim u slučaju iz člana 158. tačka 4. ovog zakona. (1) Potomci između kojih je ustupitelj razdijelio svoju imovinu ne odgovaraju za njegove dugove, ako nije što drugo određeno prilikom ustupanja i raspodjele. (2) Ustupiteljevi povjeritelji mogu pobijati ustupanje i raspodjelu pod uvjetima predveđenim za pobijanje raspolaganja bez nadoknade. Odgovornost za nedostatke (1) Svakom nasljedniku ostali nasljednici odgovaraju po samom zakonu ako bi mu neka treća osoba, pozivajući se na neko pravo zasnovano prije diobe, oduzela stvar koja je stavljena u njegov nasljedni dio, ili inače smanjila njegovo pravo. (2) Oni jamče isto tako da stvari stavljene u njegov dio nemaju skrivenih nedostataka. Nasljednici jamče da potraživanje ostavitelja stavljeno u dio jednog nasljednika postoji i da će se moći naplatiti od dužnika do iznosa koji mu je ostavljen u dio. (3) Obaveza jamstva za postojanje i naplativnost potraživanja traje tri godine po završenoj diobi, a za potraživanja koja dospijevaju poslije diobe ona traje tri godine do dospjelosti obaveze. (4) U svim slučajevima jemstva po odredbama st. 1., 2. i 3. ovog člana, svaki nasljednik jamči i duguje naknadu srazmjerno svom nasljednom dijelu. DIO DRUGI POSTUPAK U NASLJEDNIM STVARIMA I. SASTAVLJANJE SUDSKOG TESTAMENTA, ČUVANJE I OPOZIV TESTAMENTA Nadležnost Član 180. (1) Za sastavljanje sudskog testamenta, čuvanje testamenta u sudu i za opoziv testamenta pred sudom nadležan je svaki općinski sud. (2) Poslove u vezi sa sastavljanjem, uzimanjem na čuvanje i opozivom testamenta obavlja sudija pojedinac. Sastavljanje sudskog testamenta Član 181. (1) Kada se testament sastavlja u sudu po kazivanju zavještatelja, sudija će prethodno utvrditi identitet zavještatelja. (2) Sudija će zatim saslušati kazivanje zavještatelja koje će vjerno zabilježiti u zapisnik, po mogućnosti riječima samog zavještatelja, pazeći pri tom da volja zavještatelja bude jasno izražena. (3) U zapisnik će se unijeti i sve okolnosti koje bi mogle biti od uticaja na punovažnost testamenta. (4) Kad je to potrebno, sudija će zavještatelju objasniti propise koji ograničavaju zavještatelja u raspolaganju testamentom. (5) Pošto zavještatelj sam pročita zapisnik ili mu sudija pročita ako ne zna da čita i zavještatelj izjavi da je njegova posljednja volja u svemu vjerno zabilježena, sudija će sve to potvrditi u samom zapisniku i ovjeriti svojim potpisom. (6) Zapisnik potpisuju, pored sudije, zapisničar, zavještatelj, svjedoci identiteta i svjedoci testamenta. (7) Ako zavještatelj i svjedoci identiteta ne znaju pisati, stavit će na zapisnik svoj rukoznak. Utvrđivanje identiteta zavještatelja i svjedoka Član 182. Član 143. Postupak za ostavinu kad su nasljednici nepoznati Odgovornost za materijalne i pravne nedostatke kakva poslije diobe nastaje između sunasljednika nastaje i između potomaka poslije ustupanja i raspodjele imovine koju im je izvršio njihov predak. Opoziv Član 160. (2) Isto vrijedi i u slučaju kad je nasljednik umro nakon okončanja ostavinske rasprave, a prije donošenja prvostepene odluke. (2) Svaki list zavještatelj će posebno potpisati, odnosno na njega staviti svoj rukoznak. (3) Na kraju zapisnika naznačit će se od koliko se listova sastoji testament. Čuvanje sudskog testamenta i predaja zavještatelju Član 184. (1) Testament sastavljen u sudu zavještatelj može ostaviti na čuvanje sudu, a može zahtijevati da mu se preda. (2) Ako zavještatelj ostavi sudski testament na čuvanje sudu, sudija će narediti da se testament stavi u poseban omot i zapečati, a zavještatelju će se, na njegov zahtjev, izdati potvrda da je testament sastavljen i ostavljen sudu na čuvanje. (3) Testament se u sudu čuva odvojeno od ostalih spisa. (4) Kada zavještatelj traži da mu se preda sudski testament, sudija će mu predati zapisnik o sastavljanju tog testamenta u posebnom zapisniku koji potpisuje zavještatelj, utvrdit će se da je testament sastavljen u sudu i predat zavještatelju. Sastavljanje testamenta zavještatelju koji ne zna službeni jezik ili je nijem Član 185. (1) Ako zavještatelj ne zna službeni jezik, pozvat će se sudski tumač i još dva svjedoka, pa će se testament pred njima napisati onako kako ga sudski tumač prevede na službeni jezik. (2) Ako je zavještatelj nijem, pozvat će se sudski tumač i dva svjedoka koji se sa zavještateljem mogu sporazumjeti. (3) Zapisnik o sastavljanju testamenta u slučajevima iz st. 1. i 2. ovog člana potpisuju i tumač i svjedoci. Povjeravanje testamenta sudu Član 186. (1) Kad se preda na čuvanje testament koji nije sastavljen u sudu, zavještatelj ga predaje lično sudiji, otvorenog ili u zatvorenom omotu. (2) O predaji testamenta sastavit će se zapisnik u kojem se mora navesti kako je utveđen identitet zavještatelja. (3) Otvoreni testament stavit će se u poseban omot i zapečatiti, a zavještatelju će se, na njegov zahtjev, izdati potvrda da je testament povjeren na čuvanje sudu. (4) Ako je na čuvanje predat otvoren testament sudija će zavještatelja upozoriti na nedostatke zbog kojih testament ne bi bio punovažan. Vraćanje testamenta zavještatelju Nemogućnost odricanja od naslijeđa Član 171. (1) Pravo nasljednika na zahtjev za predaju ostavine zastarijeva prema savjesnom posjedniku za godinu dana od kada je nasljednik saznao za svoje pravo i za posjednika stvari ostavine, a najduže za deset godina računajući za zakonskog nasljednika i nasljednika po ugovoru o nasljeđivanju od ostaviteljeve smrti, a za testamentarnog nasljednika od proglašenja testamenta. (2) Prema nesavjesnom posjedniku ovo pravo zastarijeva za 20 godina. (4) Ako se testament vraća punomoćniku punomoć će se priložiti zapisniku i zadržati u sudu. Čuvanje isprava o usmenom testamentu Član 188. (1) Ako su svjedoci usmenog testamenta podnijeli sudu pismeno koje sadrži volju zavještatelja, sud će prijem ovakvog pismena zapisnički utvrditi, staviti u poseban omot i zapečatiti. (2) Sud će postupiti po odredbi stava 1. ovog člana i kada svjedoci usmenog testamenta dođu u sud da usmeno ponove izjavu zavještatelja. (3) Prilikom uzimanja izjava svjedoka sud će nastojati utvrditi izjavu volje zavještatelja, a pored toga ispitat će i okolnosti od kojih zavisi punovažnost usmenog testamenta. (4) Isprave o usmenom testamentu čuvat će se u sudu odvojeno od ostalih spisa. Opoziv testamenta pred sudom Član 189. (1) Zavještatelj može pred sudom opozvati svoj testament. (2) Na opoziv testamenta pred sudom shodno će se primjenjivati odredbe ovog zakona koje važe za sastavljanje sudskog testamenta. (3) Kad zavještatelj opozove testament opoziv će se zabilježiti na testamentu koji se čuva u sudu. Sastavljanje i opoziv testamenta van sudske zgrade Član 190. U slučaju potrebe sud će sastaviti testament i primiti izjavu o opozivu testamenta i van sudske zgrade. Obavještavanje suda o zavještateljevom prebivalištu Član 191. Ako je testament sastavljen u sudu na čijem području zavještatelj nema prebivališta, ili ako je testament tom sudu predat na čuvanje, ili ako je testament pred tim sudom opozvan, taj sud je dužan o tome odmah obavijestiti sud na čijem području zavještatelj ima prebivalište. II. POSTUPAK SA TESTAMENTOM Predaja testamenta sudu Član 192. (1) Testament koji je umrli ostavio dostavit će se u sudu zajedno sa smrtovnicom. (2) Organ koji sastavlja smrtovnicu provjerit će da li je umrli ostavio testament, odnosno da li postoji isprava ili dokazi o usmenom testamentu. Proglašenje testamenta Član 193. (1) Kad sud utvrdi da je osoba koja je ostavila testament umrla ili da je proglašena umrlom otvorit će njen testament bez povrede pečata, pročitat će ga i o tome sastaviti zapisnik. (2) Ovako će se postupati bez obzira na to da li je testament po zakonu punovažan i da li ima više testamenata. C. ODGOVORNOST NASLJEDNIKA ZA DUGOVE OSTAVITELJEVE Obim odgovornosti nasljednika Član 172. (4) Dioba se provodi uz odgovarajuću primjenu pravila o diobi suvlasništva i učincima diobe, ako ugovorom o nasljeđivanju, testamentom ili ovim zakonom nije šta drugo određeno. Nasljednička zajednica Član 175. (1) Do utvrđenja koliki dijelovi nasljednog prava pripadaju pojedinim naljednicima, sunasljednici upravljaju i raspolažu svim što čini nasljedstvo po pravilima po kojima zajednički vlasnici upravljaju i raspolažu stvarima, osim onim što je povjereno na upravljanje izvršitelju testamenta ili staratelju ostavine. (2) Pošto bude utvrđeno koliki dijelovi nasljednog prava pripadaju pojedinim nasljednicima, do diobe sunasljednici upravljaju i raspolažu svime što je do tada bilo zajedničko po pravilima po kojima suvlasnici upravljaju i raspolažu stvarima, osim onim što je povjereno na upravljanje izvršitelju testamenta ili staratelju ostavine. (1) Predmeti domaćinstva koji služe za zadovoljavanje svakodnevnih potreba nasljednika koji je živio sa ostaviteljem u istom domaćinstvu, a koji nije njegov potomak ni njegov bračni partner, ostavit će se na njegov zahtjev tom nasljedniku, a njihova vrijednost će se uračunati u dio tog nasljednika. (2) Ukoliko vrijednost predmeta premašuje vrijednost nasljednog dijela, nasljednik kojem su ti predmeti ostavljeni isplatit će ovu razliku nasljednicima u novcu. 4) koji su svjedoci prisustvovali otvaranju i proglašenju testamenta. (2) Ako je prilikom otvaranja testamenta primijećeno da je pečat povrijeđen ili da je u testamentu nešto brisano, precrtano ili ispravljano ili ako se što drugo sumnjivo nađe, mora se i to u zapisniku navesti. (3) Zapisnik potpisuju sudija, zapisničar i svjedoci. (4) Na proglašeni testament sud će staviti potvrdu o njegovom proglašenju sa naznačenjem datuma proglašenja, kao i broj i datum ostalih pronađenih testamenata. Proglašenje usmenog testamenta Član 195. (1) Ako je umrli sačinio usmeni testament i o tome postoji isprava koju su svjedoci svojeručno potpisali, sud će sadržinu ove isprave proglasiti po odredbama koje važe za proglašenje pismenog testamenta. (2) Ako takve isprave nema, svjedoci pred kojima je usmeni testament izjavljen saslušat će se ponaosob o sadržaju testamenta, a naročito o okolnostima od kojih zavisi njegova punovažnost, pa će zapisnik o saslušanju ovih svjedoka proglasiti po odredbama koje važe za proglašenje pismenog testamenta. (3) Ako stranka zahtijeva da se svjedoci usmenog testamenta saslušaju pod zakletvom ili ako sud nađe da je takvo saslušanje potrebno, odredit će ročište za saslušanje ovih svjedoka na koje će prozvati predlagače, a ostale zainteresirane osobe samo ako se time ne bi odugovlačio postupak. Proglašenje nestalog ili uništenog testamenta Član 196. (1) Ako je pismeni testament nestao ili je uništen nezavisno od ostaviteljeve volje, a među zainteresiranim osobama nema spora o ranijem postojanju tog testamenta, o formi u kojoj je sastavljen, o načinu nestanka ili uništenja, kao ni o sadržini testamenta, ostavinski sud će o tome saslušati sve zainteresirane osobe i po njihovim prijedlozima izvesti potrebne dokaze, pa će taj zapisnik proglasiti po odredbama koje važe za proglašavanje pismenog testamenta. (2) Ako bi ostavina, kad ne bi bilo testamenta postala vlasništvo općine, odnosno grada, sporazum zainteresiranih osoba o ranijem postojanju testamenta, o njegovoj formi i sadržaju važi samo uz saglasnost nadležnog organa. Obaveza zaštite među nasljednicima poslije diobe Član 179. (5) Ako se odreknu od naslijeđa svi nasljednici koji u trenutku smrti ostavitelja pripadaju najbližem nasljednom redu, na nasljedstvo se pozivaju nasljednici sljedećeg nasljednog reda. Za slučaj da se nasljedstva odreknu ostali nasljednici prvog nasljednog reda bračni drug ostaje u prvom nasljednom redu. Član 164. (2) Izvorni pismeni testament, isprava o usmenom testamentu, zapisnik o saslušanju svjedoka usmenog testamenta, kao i zapisnik o sadržaju nestalog ili uništenog pismenog testamenta, čuvat će se u sudu odvojeno od drugih spisa, a njihov ovjereni prijepis priložit će se spisima. III. OSTAVINSKI POSTUPAK A. OPĆE ODREDBE Predmet ostavinskog postupka Član 198. U ostavinskom postupku utvrđuje se ko su ostaviteljevi nasljednici, što čini ostavinu, te koja još prava u pogledu ostavine pripadaju nasljednicima, legatarima i drugim osobama. Vanparnični postupak Član 199. (1) Ostavinski postupak je vanparnični postupak. (2) Ako ovim zakonom nije drukčije određeno, u ostavinskom postupku na odgovarajući se način primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje vanparnični i parnični postupak. Nadležnost za provođenje ostavinskog postupka Član 200. (1) Ostavinski postupak se u prvom stepenu provodi pred općinskim sudom u Federaciji, odnosno pred notarom kao povjerenikom suda. (2) U općinskom sudu ostavinski postupak provodi sudija pojedinac. (3) Sud će povjeriti notaru provođenje ostavinskog postupka i dostaviti mu spis bez odgađanja u skladu sa odredbama člana 261. ovog zakona. (4) Kada notar provodi radnje u ostavinskom postupku kao povjerenik suda ovlašten je, kao i sudija općinskog suda, poduzimati sve radnje u postupku i donositi sve odluke, osim odluka za koje je ovim zakonom drukčije propisano. Mjesna nadležnost Član 201. (1) Za ostavinski postupak mjesno je nadležan sud na čijem je području ostavitelj u vrijeme smrti imao prebivalište (ostavinski sud). (2) Ako ostavitelj u vrijeme smrti nije imao prebivalište u Federaciji, za ostavinski postupak mjesno je nadležan sud na čijem je području ostavitelj u to vrijeme imao boravište, ukoliko ovim zakonom ili međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno. (3) Ako ostavitelj u vrijeme smrti nije imao ni prebivalište ni boravište u Federaciji, mjesno je nadležan ostavinski sud u Federaciji na čijem se području nalazi ostavina ili pretežni dio njegove ostavine. (4) Ako se nijedan dio ostavine ne nalazi u Federaciji mjesno je nadležan sud prema mjestu gdje je ostavitelj upisan u knjigu državljana. (1) Ako je nasljednik umro prije okončanja rasprave ostavine, a nije se odrekao od naslijeđa, pravo odricanja prelazi na njegove nasljednike. Član 187. (1) Testament koji se nalazi na čuvanju kod suda vratit će se zavještatelju na njegov zahtjev. Član 202. Stranke ne mogu sporazumno mijenjati nadležnost suda u ostavinskom postupku. Stranke Član 203. Strankom se u smislu ovog zakona smatraju nasljednici i legatari kao i druge osobe koje ostvaruju neko pravo iz ostavine. Opća pravila postupanja Član 204. (1) Tokom cijelog postupka sud će paziti da prava stranaka budu što prije utvrđena i osigurana. (2) Sud je dužan naročito paziti da se zaštite i ostvare prava osoba koje se zbog maloljetnosti, duševne bolesti ili drugih okolnosti nisu sposobne brinuti o svojim pravima i interesima. (3) U ostavinskom postupku javnost je isključena. Dokazi Član 205. (1) Sud donosi odluku na osnovu rezultata cjelokupne rasprave. (2) Sud je ovlašten utvrđivati činjenice koje stranke u postupku nisu iznijele, te izvesti i dokaze koje one nisu predložile, ako ocijeni da su te činjenice i ti dokazi važni za odlučivanje u skladu s ovim zakonom. (3) Odluka se može zasnivati i na dokazima koji nisu izvedeni pred sudom koji donosi odluku. Radnje u postupku Član 206. Sudija sa zapisničarom prima izjave o odricanju od naslijeđa i izvodi dokaze. Zapisnici i bilješke Član 207. (1) O radnjama poduzetim u postupku po pravilu se sastavlja zapisnik. (2) O manje važnim izjavama stranaka i obavijestima koje sud prikuplja može se umjesto zapisnika staviti samo bilješka na spisu. (3) Zapisnik potpisuju stranke ako su prisustvovale radnji u postupku, sudija koji je sastavio zapisnik te zapisničar. (4) Bilješku na spisu potpisuje osoba koja ju je sastavila. Odluke Član 208. (1) Odluke se u postupku donose u obliku rješenja. (2) Rješenja protiv kojih je dopušten prigovor, odnosno žalba i rješenja drugostepenog suda moraju biti obrazložena. Prigovor protiv rješenja Član 209. (1) Protiv rješenja koje je kao povjerenik suda u ostavinskom postupku donio notar dopušten je prigovor u roku osam dana od dana dostavljanja rješenja strankama. (2) Testament će se vratiti i zavještateljevom punomoćniku koji ima ovjerenu punomoć za taj posao. (3) O vraćanju testamenta sastavit će se zapisnik u kojem će se navesti način na koji je utvrđen identitet osobe kojoj se vraća testament. (3) Otvaranje i čitanje testamenta izvršit će se u prisustvu dva punoljetna građanina koji mogu biti i osobe pozvane na nasljedstvo. (4) Proglašenju testamenta mogu prisustvovati nasljednici, legatari i druge zainteresirane osobe i tražiti prijepis testamenta. (2) O prigovoru odlučuje sudija pojedinac. Odluke suda o prigovoru protiv rješenja notara Član 211. (1) Nepravovremene, nepotpune ili nedopuštene prigovore sud će odbaciti. (2) Odlučujući o prigovoru protiv rješenja koji je donio notar, sud može u cijelosti ili djelomično rješenje održati na snazi ili ga ukinuti. (3) Kada sud ukine rješenje ili ga djelomično održi na snazi, sam će odlučiti o ukinutom dijelu rješenja. (4) Protiv rješenja suda kojim je rješenje notara u cijelosti ili djelomično ukinuto nije dopuštena posebna žalba. (5) U slučaju iz stava 3. ovog člana sud će provesti radnje koje ocijeni potrebnim. (6) Rješenje o prigovoru dostavit će se strankama i notaru. Žalba protiv rješenja Član 212. (1) Protiv rješenja prvostepenog suda dopuštena je žalba, ako ovim zakonom nije drukčije određeno. (2) Žalba se podnosi u roku 15 dana od dostavljanja prvostepenog rješenja. Postupak po žalbi Član 213. (1) Žalba se podnosi prvostepenom sudu koji može u povodu pravovremeno podnesene žalbe sam novim rješenjem preinačiti pobijano rješenje, ako se time ne povređuju prava drugih osoba zasnovana na tom rješenju. (2) Ako prvostepeni sud ne preinači svoje rješenje, dostavit će žalbu drugostepenom sudu, bez obzira na to je li žalba podnesena u roku koji zakon određuje. (3) Drugostepeni sud rješava, po pravilu, samo o žalbama koje su pravovremeno podnesene, ali može uzeti u obzir i žalbu koja je nepravovremeno podnesena ako se time ne povređuju prava drugih osoba koja se zasnivaju na pobijanom rješenju. (4) Ako je protiv rješenja dopuštena posebna žalba sud će, ako ne postupi prema odredbi stava 1. ovog člana, prijepis spisa sa žalbom dostaviti drugostepenom sudu. Ne čekajući odluku drugostepenog suda, prvostepeni sud poduzimat će one radnje koje je ovlašten poduzimati u ostavinskom postupku, nezavisno od ishoda žalbenog postupka, ako ovim zakonom nije drukčije određeno. Vanredni pravni lijekovi Član 214. U ostavinskom postupku nisu dopušteni vanredni pravni lijekovi. Troškovi postupka Član 215. (1) Svaka stranka snosi troškove koje je imala tokom ili u povodu postupka. (2) Ako je bilo zajedničkih troškova, sud će odrediti u kojem će razmjeru stranke snositi te troškove. (5) Općinski sud kod kojeg se testament nađe ili kojem bude podnesen otvorit će i pročitati testament iako je za raspravljanje ostavine nadležan drugi općinski sud ili inozemni organ. Zapisnik o proglašenju pismenog testamenta Član 194. (1) Zapisnik o proglašenju pismenog testamenta treba da sadrži: 1) koliko je testamenata nađeno, koji datum nose i gdje su nađeni, 2) ko je testamente predao sudu ili sastavljaču smrtovnice, (4) Ako je ostavinskom sudu predana nepotpuna smrtovnica ili samo izvod iz matične knjige umrlih, on će na zapisnik u ostavinskoj raspravi utvrditi sve podatke koje treba sadržavati smrtovnica. (5) Smrtovnica se sastavlja i u slučaju kada umrli nije ostavio imovinu. (6) Smrtovnica ima dokaznu snagu javne isprave samo u pogledu podataka koji su preuzeti iz matične knjige umrlih. Sadržaj smrtovnice Član 217. (1) U smrtovnicu se unose: 1) prezime i ime ostavitelja, po mogućnosti jedinstveni matični broj građanina, ime jednog od njegovih roditelja, ostaviteljevo zanimanje, datum rođenja i državljanstvo, a za ostavitelja koji je bio u braku i prezime koje je imao prije sklapanja braka, 2) dan, mjesec i godina, mjesto i, po mogućnosti, sat smrti, 3) mjesto u kojemu je ostavitelj imao prebivalište, odnosno boravište. (2) U smrtovnici treba, ako je to moguće, navesti: 1) prezime i ime, datum rođenja, zanimanje, prebivalište, odnosno boravište ostaviteljevog bračnog, odnosno vanbračnog partnera i bračne, vanbračne i usvojene djece, 2) prezime i ime, datum rođenja i prebivalište, odnosno boravište ostalih srodnika koji bi mogli biti pozvani na nasljedstvo na osnovu zakona, kao i osobe koje su pozvane na nasljedstvo na osnovu testamenta, 3) mjesto gdje se nalazi imovina koju je ostavio ostavitelj, ima li imovine za čije držanje, čuvanje ili prijavljivanje postoje posebni propisi, ima li gotovog novca, vrijednosnih papira, dragocjenosti, štednih knjižica ili kakvih drugih važnih isprava, da li je ostavitelj ostavio dugova i koliko, je li ostavio pisani testament ili zaključio ugovor o nasljeđivanju ili ugovor o doživotnom uzdržavanju ili ugovor o ustupanju i raspodjeli imovine za života i gdje se oni nalaze, a ako je ostavitelj napravio usmeni testament onda prezime i ime, zanimanje i boravište svjedoka pred kojima je usmeni testament napravljen, 4) očekuje li se rođenje ostaviteljeva djeteta i imaju li njegova djeca ili bračni partner staratelja, 3) da li je testament predat otvoren ili zatvoren i kakvim je pečatom bio zapečaćen, (3) Ako među zainteresiranim osobama ima osoba koje nisu sposobne da se same staraju o svojim interesima, sporazum iz st. 1. i 2. ovog člana važi samo uz saglasnost organa starateljstva. Dostavljanje i čuvanje isprava o proglašenju testamenta Član 197. (2) Sud će popis narediti i na zahtjev ostaviteljevih nasljednika, legatara ili povjerilaca. (3) Ako to zahtijevaju posebne okolnosti u kojima je ostavitelj umro, a naročito ako prijeti opasnost da bi dio ostavine mogao biti otuđen ili izgubljen, policijski službenici koji u tim okolnostima ureduju, prilikom svog uredovanja, ako je to moguće, popisat će ostaviteljeve stvari, po potrebi zapečatiti prostorije u kojima se stvari nalaze i popis dostaviti matičaru nadležnom za upis činjenice smrti. (4) U slučaju iz stava 3. ovog člana matičar će primljeni popis dostaviti ostavinskom sudu koji vodi ostavinski postupak. Sadržaj popisa Član 219. (1) Popis će obuhvatiti sve nepokretne i pokretne stvari koje su bile u ostaviteljevom neposrednom posjedu u času njegove smrti. (2) Popis će obuhvatiti i drugo što je pripadalo ostavitelju, a nalazi se kod druge osobe, uz naznaku kod koga se nalazi i po kojem osnovu, kao i ono što je ostavitelj posjedovao, a za što se tvrdi da nije njegovo vlasništvo. (3) U popisu imovine zabilježit će se ostaviteljeva potraživanja, a i dugovi, te posebno neplaćeni porezi, doprinosi i druga javna davanja. Način popisivanja Član 220. (1) Pokretne stvari popisuju se po vrsti, rodu, broju, mjeri i težini ili pojedinačno. (2) Nekretnine se popisuju pojedinačno s naznakom mjesta gdje se nalaze, kulture zemljišta, te zemljišnoknjižnih podataka ako su poznati. Obavljanje popisa Član 221. (1) Popis će obaviti sudski službenik ili notar kojeg odredi sudija koji vodi sudski postupak. (2) Popis se obavlja u prisustvu dvije punoljetne osobe, a kada je to potrebno, i uz učestvovanje vještaka. (3) Popisu može prisustvovati i svaka zainteresirana osoba. Postupak sa stvarima za koje postoje posebni propisi Član 222. Kada se prilikom popisivanja ili inače u ostavini pronađu stvari za čije držanje, čuvanje ili prijavljivanje postoje posebni propisi s njima će se nakon obavljenog popisa postupiti po tim propisima. 3. Osiguranje ostavine Predaja na čuvanje Član 223. (1) Ako sudija ne poznaje zavještatelja osobno i po imenu, identitet zavještatelja utvrđuje se osobnom kartom i ako zavještatelj nema osobnu kartu, a ni sudija ga osobno i po imenu ne poznaje, dovoljno je da njegov identitet posvjedoče dva punoljetna svjedoka. (2) Identitet svjedoka testamenta i svjedoka identiteta zavještatelja, ako ih sudija osobno ne poznaje, utvrdit će se osobnom kartom. (3) U zapisniku će se navesti način na koji je utvđen identitet zavještatelja i svjedoka identiteta, odnosno svjedoka testamenta. Testament sastavljen od više listova Postavljanje privremenog staratelja ostavine Član 224. (1) Privremenog staratelja ostavine postavlja ostavinski sud. (2) Prije postavljanja privremenog staratelja sud će, po mogućnosti, zatražiti mišljenje u pogledu staratelja od osoba koje su vjerovatno pozvane na nasljedstvo. Pečaćenje Član 225. (1) Ako ocijeni da je to cjelishodno, sud može odrediti da se prostorije u kojima se nalaze stvari iz sastava ostavine zapečate, te će odrediti osobu koju će obavezati da bez odgađanja prijavi svako oštećenje pečata nadležnoj policijskoj upravi i sudu. (2) Dopuštenje za skidanje pečata može dati samo ostavinski sud, odnosno notar kao povjerenik suda. Privremene mjere Član 226. Prije pokretanja ostavinskog postupka i tokom njega, sve dok postupak ne bude pravomoćno okončan, sud će, na zahtjev stranke radi osiguranja stvari i prava iz ostavine, odrediti privremene mjere predviđene zakonom kojim se uređuje izvršni postupak, ako stranka učini vjerovatnim opasnost da bi se bez takve mjere promijenilo postojeće stanje ili ako učini vjerovatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. C. POKRETANJE OSTAVINSKOG POSTUPKA Pokretanje postupka Član 227. (1) Ostavinski postupak pokreće se po službenoj dužnosti u roku 30 dana kad sud primi smrtovnicu ili izvod iz matične knjige umrlih, odnosno s njima izjednačenu ispravu. (2) Sud, odnosno notar koji kao povjerenik suda vodi ostavinski postupak dužan je odmah nakon što se pokrene ostavinski postupak pribaviti dokaz o činjenicama iz Registra u skladu sa odredbama člana 124. ovog zakona. Ispitivanje nadležnosti Član 228. (1) Nakon što primi ispravu iz člana 227. ovog zakona sud će ispitati je li nadležan za ostavinski postupak, pa ako ustanovi da nije nadležan, dostavit će predmet nadležnom sudu. Član 183. (1) Ako se zapisnik o sastavljanju testamenta sastoji od više listova, svi listovi će se prošiti jamstvenikom i oba kraja jemstvenika zapečatiti sudskim pečatom. (1) Zapisnik o proglašenju testamenta sa izvornim pismenim testamentom, odnosno sa ispravom o usmenom testamentu ili zapisnikom o saslušanju svjedoka usmenog testamenta dostavit će se ostavinskom sudu, a sud koji je testament proglasio zadržat će njihov prijepis. Zabrana sporazuma o nadležnosti (2) Ostavinski sud može tokom ostavinskog postupka mijenjati i ukidati mjere osiguranja ostavine koje je odredio on sam ili neki drugi sud ili organ vlasti. (3) Mjere za osiguranje, a i njihove promjene i ukidanja određuje ostavinski sud na zahtjev stranke, a i po službenoj dužnosti. Pozivanje izvršitelja testamenta Član 230. Ako je ostavitelj postavio izvršitelja testamenta, sud će mu to priopćiti i pozvati ga da se u određenom roku izjasni prima li se te dužnosti. Staratelj nerođenog djeteta Član 231. (1) Ako se očekuje rođenje djeteta koje bi bilo pozvano na nasljedstvo, ostavinski sud će o tome obavijestiti organ nadležan za poslove starateljstva. (2) Ako organ nadležan za poslove starateljstva drukčije ne odredi, o pravima još nerođenog djeteta brinut će se jedan od njegovih roditelja. Postupak kad nema imovine ili kad ima samo pokretne imovine Član 232. (1) Ako prema podacima kojima sud raspolaže umrli nije ostavio imovinu, ostavinski će sud rješenjem odlučiti da se ne provodi ostavinska rasprava. (2) Isto će tako sud postupiti i u slučaju ako je ostavitelj ostavio samo pokretnine i s njima izjednačena prava, a nijedna od osoba pozvanih na nasljedstvo ne zahtijeva da se provede ostavinski postupak. (3) Kada sud odluči da ne provodi ostavinski postupak, obavijestit će o tome organ nadležan za poslove starateljstva, ako među nasljednicima ima osoba koje nisu sposobne da se same brinu o svojim pravima i interesima, a nemaju roditelje ili druge zakonske zastupnike. (4) Ako je sud odlučio da se ne provodi ostavinski postupak zbog toga što se ostavina sastoji samo od pokretne imovine, ukinut će mjere osiguranja ostavine kako bi osobe pozvane na nasljedstvo mogle slobodno ostvarivati prava koja im pripadaju kao nasljednicima. (5) Kad u ostavinu ulaze i stvarna prava na nekretninama postupit će se kao kad su iza ostavitelja ostale nekretnine, a kad postoje ostala prava, kao da su ostale pokretnine. Odvajanje ostavine od imovine nasljednika Član 233. Kad se po odredbama zakona može zahtijevati odvajanje ostavine od imovine nasljednika, sud će na prijedlog ovlaštenih osoba odrediti to odvajanje, primjenjujući pri tome odredbe ovog zakona o privremenim mjerama za osiguranje ostavine. D. OSTAVINSKA RASPRAVA Poziv na ročište Član 234. (1) Za ostavinsku raspravu sud će odrediti ročište. (2) U pogledu prigovora iz stava 1. ovog člana, ako ovim zakonom nije drukčije određeno, na odgovarajući način se primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje žalba u parničnom i vanparničnom postupku. Postupak povodom prigovora Član 210. (1) Prigovor se dostavlja notaru koji ga je dužan bez odgađanja zajedno sa spisom dostaviti nadležnom općinskom sudu. (3) Na prijedlog jedne stranke sud može odlučiti da joj druga stranka nadoknadi troškove koje joj je prouzrokovala očito nesavjesnim postupkom. B. PRETHODNE RADNJE 1. Smrtovnica Sastavljanje smrtovnice Član 216. (1) Kad neka osoba umre ili bude proglašena umrlom matičar nadležan za upis činjenice smrti u matičnu knjigu umrlih sastavit će smrtovnicu i obavezno je dostaviti sudu u roku 15 dana po izvršenom upisu. (2) Smrtovnica se sastavlja na osnovu podataka iz matične knjige umrlih, podataka dobivenih od srodnika umrlog, od osoba s kojima je umrli živio, te od drugih osoba koje ih mogu pružiti. (3) Ako organ iz stava 1. ovog člana nije u mogućnosti pribaviti podatke za sastavljanje smrtovinice, dostavit će smrtovnicu samo s onim podacima kojima raspolaže (u daljnjem tekstu: nepotpuna smrtovnica), navodeći razloge zbog kojih nije mogao sastaviti potpunu smrtovnicu i ukazujući na podatke koji bi mogli poslužiti ostavinskom sudu za pronalaženje nasljednika i imovine umrlog. 5) datum i mjesto smrti bračnog partnera ili ostaviteljeva djeteta ili koje druge osobe koja bi mogla biti pozvana na nasljedstvo, a koja je umrla prije ostavitelja. Član 236. (1) Na ročištu za ostavinsku raspravu sud će raspraviti sva pitanja važna za donošenje odluke u ostavinskom postupku, a naročito u pogledu prava na nasljedstvo, veličinu nasljednog dijela i prava na legate. (2) Sud o pravima odlučuje, po pravilu, pošto je zainteresiranim osobama omogućio da daju potrebne izjave. Tokom ostavinskog postupka zainteresirane osobe mogu davati izjave bez prisustva drugih zainteresiranih osoba i nije potrebno da se u svakom slučaju tim osobama omogući da se izjasne o izjavama drugih zainteresiranih osoba. (3) O pravima osoba koje nisu došle na ročište, a uredno su pozvane, sud će odlučivati prema podacima kojima raspolaže uzimajući u obzir njihove pismeme izjave koje stignu do donošenja odluke. (4) Ako sud posumnja da je osoba koja po zakonu polaže pravo na nasljedstvo jedini ili najbliži ostaviteljev srodnik, može saslušati i osobe za koje smatra da bi mogle imati jednako ili jače nasljedno pravo, a može te osobe pozvati i oglasom po odredbama člana 235. ovog zakona. Nasljednička izjava Član 237. (1) Svako je ovlašten, ali niko nije dužan dati nasljedničku izjavu. 2. Popis ostaviteljeve imovine Vrijeme obavljanja popisa Član 218. (1) Popis ostaviteljeve imovine obavit će se po odluci ostavinskog suda kada se ne zna postoje li nasljednici ili gdje borave, kada su nasljednici osobe koje zbog maloljetne, duševne bolesti ili drugih okolnosti ne mogu same voditi brigu o svojim pravima i interesima, ili u drugim opravdanim slučajevima. (1) Ako se ustanovi da nijedan od prisutnih nasljednika nije sposoban upravljati ostavinom ili nečim iz njenog sastava, a nema zakonskog zastupnika, ili ako su nasljednici nepoznati ili odsutni ili kada druge okolnosti nalažu naročit oprez, policijski službenik ili druga osoba koja ureduje u ime vlasti predat će u hitnim slučajevima te stvari na čuvanje pouzdanoj osobi i o tome odmah obavijestiti sud na čijem se području te stvari nalaze, koji može tu mjeru izmijeniti ili ukinuti. (2) Gotov novac, vrijednosne papire, dragocjenosti, štedne knjižice i druge važne isprave treba u slučaju iz stava 1. ovog člana predati na čuvanje sudu ili notaru na čijem se području nađe ta imovina. (3) Ko primi na čuvanje stvari iz st. 1. i 2. ovog člana dužan je o tome izdati potvrdu koju će sudu na čijem se području te stvari nalaze predati onaj ko ih je dao na čuvanje. (8) Ako nasljednik u nasljedničkoj izjavi ne izjavi odnosi li se njegova izjava na ono što mu pripada na osnovu zakona, na osnovu ugovora o nasljeđivanju ili na osnovu testamenta, ili kao nužni dio, smatra se da se izjava odnosi na nasljedstvo po bilo kojem osnovu. (9) Sud neće zahtijevati nasljedničku izjavu ni od koga, ali nasljednik koji želi dati izjavu može to učiniti usmeno pred ostavinskim sudom na zapisnik, odnosno predajom ostavinskom sudu isprave iz stava 6. ovog člana. (10) Prilikom davanja izjave o odricanju od naslijeđa ovlaštene osobe će nasljednika upozoriti da se može odreći nasljedstva samo u svoje ime, ili i u ime svojih potomaka. Prigovor na popis Član 238. (1) Ako stranke prigovore popisu, sud može, ako to smatra potrebnim, narediti sudskom službeniku ili notaru da ponovno obavi popis. (2) Ako popis imovine nije obavljen, sud može, na osnovu podataka koje su mu dale zainteresirane osobe, sam utvrditi što ulazi u ostavinu. Upućivanje na parnicu zbog spora Član 239. (1) Sud će prekinuti ostavinski postupak i uputiti stranke na parnicu ili postupak pred upravnim organom ako su među strankama sporne činjenice od kojih zavisi neko njihovo pravo. (2) Na način predviđen odredbom stava 1. ovog člana sud će postupiti naročito ako su sporne činjenice: 1) o kojima zavisi nasljedno pravo, a naročito valjanost ili sadržaj ugovora o nasljeđivanju ili testamenta ili odnos nasljednika i ostavitelja na osnovu kojeg se po zakonu nasljeđuje, 2) od kojih zavisi veličina nasljednog dijela, vrijednost nužnog dijela ili uračunavanje u nasljedni dio, 3) od kojih zavisi opravdanost isključenja nužnih nasljednika ili postojanje razloga za nedostojnost, 4) je li se neka osoba odrekla naslijeđa, 5) od kojih zavisi osnovanost zahtjeva nadživjelog bračnog partnera i ostaviteljevih potomaka, koji su živjeli sa ostaviteljem u istom domaćinstvu da im se iz ostavine izdvoje predmeti domaćinstva koji služe za zadovoljenje svakodnevnih potreba. (4) Sud iz st. 1. i 2. ovog člana obavijestit će ostavinski sud o svim mjerama poduzetim za osiguranje ostavine. (5) Privremene mjere za osiguranje ostavine može pored ostavinskog suda narediti i sud na čijem je području ostavitelj umro te sud na čijem se području nalazi ostaviteljeva imovina. (6) Kad za ostavinski postupak nije nadležan sud u Federaciji, nadležnost domaćeg suda koji je ovlašten provoditi pojedine radnje određuje se prema odredbama st. od 1. do 5. ovog člana. (2) U pozivu na ročište sud će zainteresirane osobe obavijestiti o pokretanju postupka, o tome je li mu koji testament već predat, te će ih pozvati da odmah dostave sudu pisani testament, odnosno ispravu o usmenom testamentu ili ugovor o nasljeđivanju ili o drugom pravnom poslu za slučaj smrti, ako se kod njih nalazi, ili da naznače svjedoke usmenog testamenta. (3) Sud će u pozivu upozoriti zainteresirane osobe da mogu do donošenja prvostepenog rješenja o nasljeđivanju dati izjavu o prihvatanju i ustupanju nekom od sunasljednika ili izjavu o odricanju od naslijeđa usmeno na ročištu ili u formi notarski obrađene isprave, a ako na ročište ne dođu ili takvu izjavu ne daju, smatrat će se da žele biti nasljednici. (2) Ako u slučaju iz stava 1. ovog člana ne postoji spor o činjenicama nego samo o primjeni prava, ostavinski sud će ta pravna pitanja raspraviti u ostavinskom postupku. Upućivanje na parnicu zbog spora o sastavu ostavine Član 241. (1) Sud će prekinuti ostavinski postupak i uputiti stranke na parnicu ili upravni postupak ako su između stranaka sporne činjenice: 1) od kojih zavisi sastav ostavine, 2) od kojih zavisi predmet legata, 3) ako između nasljednika postoji spor povodom zahtjeva nadživjelog bračnog partnera ili ostaviteljevih potomaka koji su s njim živjeli u zajednici da im iz ostavine izdvoji dio koji odgovara njihovom doprinosu u povećanju vrijednosti imovine ostavitelja. (2) Sud neće prekinuti postupak u slučaju iz stava 1. ovog člana, ako su sporne činjenice koje može utvrditi na osnovu javnih isprava nego će na osnovu pretpostavke da je sadržaj tih isprava istinit donijeti rješenje o nasljeđivanju, a onoga koji tvrdi suprotno uputit će da to dokaže u parnici, odnosno u upravnom postupku. (3) Kad sud u slučaju iz stava 1. ovog člana prekida postupak, prethodno će ispitati jesu li ispunjene pretpostavke za donošenje djelomičnog rješenja o nasljeđivanju, pa će ga donijeti ako su ispunjene. (4) Prekid postupka iz stava 1. ovog člana ne odnosi se na ono što je obuhvaćeno djelomičnim rješenjem o nasljeđivanju. Ko se upućuje na parnicu i trajanje prekida Član 242. (1) Sud će uputiti na parnicu ili upravni postupak stranku čije pravo smatra manje vjerovatnim. (2) Ako sud prekine postupak, odredit će rok koji ne može biti duži od 30 dana, u kojemu upućena stranka treba pokrenuti parnicu ili upravni postupak, te o pokretanju obavijestiti ostavinski sud. (3) Ako stranka u određenom roku postupi po rješenju suda, prekid postupka trajat će dok parnica ili upravni postupak ne bude pravomoćno završen. (4) Ako je ostavitelj ostavio testament ili ugovor o nasljeđivanju, o pokretanju ostavinskog postupka sud će obavijestiti i na ročište pozvati i osobe koje bi mogle po zakonu polagati pravo na naslijeđe. (5) Ako je ostavitej postavio izvršitelja testamenta, sud će i njega obavijestiti o pokretanju postupka. Pozivanje oglasom Član 235. (1) Rješenjem o nasljeđivanju sud utvrđuje ko je ostaviteljevom smrću postao njegov nasljednik i koja su prava time stekle i druge osobe. (2) Rješenje iz stava 1. ovog člana sadrži: 1) prezime i ime ostavitelja, ime jednog od njegovih roditelja, datum rođenja, državljanstvo i, po mogućnosti, ostaviteljev jedinstveni matični broj građanina, te za osobe umrle u braku i njihovo prezime koje su imale prije sklapanja braka, 2) oznaku nekretnina s podacima iz javnih evidencija o nekretninama potrebnim za upis, kao i oznaku pokretnih stvari i drugih prava za koja je sud utvrdio da ulaze u ostavinu, 3) prezime i ime nasljednika, ime jednog od njegovih roditelja, datum rođenja, državljanstvo, njegovo prebivalište, odnos nasljednika prema ostavitelju, nasljeđuje li ga kao zakonski ili ugovorni ili testamentarni nasljednik, a ako ima više nasljednika i nasljedni dio svakog pojedinog nasljednika izražen razlomkom, te po mogućnosti nasljednikov jedinstveni matični broj građanina, 4) je li i kako nasljednikovo pravo uvjetovano, uvjetovano rokom ili opterećeno nalogom, odnosno inače ograničeno ili opterećeno i u čiju korist, 5) prezime i ime i prebivalište osoba kojima je u vezi s nasljeđivanjem ostavitelja pripalo pravo na legat ili neko drugo pravo iz ostavine s tačnom oznakom tog prava, te po mogućnosti njihov jedinstveni matični broj građanina. (3) Ako u ostavinskom postupku svi nasljednici i legatari sporazumno predlože diobu i način diobe, sud će i taj sporazum unijeti u rješenje o nasljeđivanju. Sud će isto tako postupiti ako diobu provede prema čl. 177. i 178. ovog zakona. (4) Odredbe o rješenju o nasljeđivanju primjenjuju se na odgovarajući način i na slučajeve ostavine bez nasljednika (član 21. ovog zakona), kada su ostaviteljevi nasljednici općina, odnosno grad na koje je na osnovu ovog zakona prešla ostavina. Dostava rješenja o nasljeđivanju Član 244. (1) Rješenje o nasljeđivanju dostavit će se svim nasljednicima i legatarima, kao i osobama koje su tokom postupka istakle zahtjev za naslijeđe. (2) Pravomoćno rješenje o nasljeđivanju dostavit će se nadležnoj poreznoj upravi i javnom registru nekretnina te drugim nadležnim organima. Upisi u javnu evidenciju nekretnina i predaja pokretnih stvari Član 245. (1) Ako se ne zna ima li nasljednika, sud će oglasom pozvati osobe koje polažu pravo na nasljedstvo da se prijave sudu u roku jedne godine od objavljivanja oglasa u "Službenim novinama Federacije BiH". (2) Oglas će se pričvrstiti na oglasnu ploču suda i objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i na drugi prikladan način. (3) Po odredbama st. 1. i 2. ovog člana sud će postupiti i ako je nasljedniku postavljen privremeni zastupnik zbog toga što je boravište nasljednika nepoznato, a nasljednik nema punomoćnika, ili zbog toga što se nasljednik ili njegov zakonski zastupnik, koji nemaju punomoćnika, nalaze u inozemstvu ili su nedostupni, a dostava se nije mogla obaviti. (4) Nakon što istekne rok iz stava 1. ovog člana sud će provesti ostavinsku raspravu na osnovu izjave postavljenog staratelja i podataka kojima sud raspolaže. Predmet ostavinske rasprave Kad je nasljednikovo pravo uvjetovano, uvjetovano rokom ili opterećeno nalogom, sud će na prijedlog zainteresiranih osoba odrediti potrebne privremene mjere osiguranja. Posebno rješenje o legatu Član 247. (1) Ako nasljednici ne osporavaju legat, sud može i prije donošenja rješenja o nasljeđivanju, na zahtjev legatara, donijeti posebno rješenje o legatu. (2) U tom slučaju na odgovarajući će se način primijeniti odredbe o upisima u zemljišnoj knjizi i o predaji pokretnih stvari koje se nalaze na čuvanju kod suda, notara ili po njihovu nalogu kod treće osobe. Djelomično rješenje o nasljeđivanju Član 248. Kad je sastav ostavine samo djelomično nesporan, sud će nakon što utvrdi ko su nasljednici, odnosno legatari donijeti djelomično rješenje o nasljeđivanju kojim će utvrditi nasljednike i legatare, te ono za što nije sporno da je u sastavu ostavine. Učinak pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju i legatu Član 249. (1) Smatra se da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju utvrđeno što je u sastavu ostavine, ko je ostaviteljev nasljednik, koliki mu nasljedni dio pripada, je li mu nasljedno pravo ograničeno ili opterećeno i kako, te postoje li kakva prava na legate i koja. Isto vrijedi i za djelomično rješenje o nasljeđivanju u pogledu onoga što je njima utvrđeno. (2) Što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju može pobijati jedino onaj koji po odredbama ovog zakona nije vezan pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju. On to može pobijati jedino putem parnice s osobama u čiju korist glasi utvrđenje čiju istinitost osporava. (3) Pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju nisu vezane osobe koje tvrde da im pripada neko pravo u pogledu onoga za što je utvrđeno da je u sastavu ostavine, ako nisu kao stranke učestvovale u ostavinskoj raspravi, niti su na nju bile uredno osobno pozvane. (4) Pravomoćnim rješenjem o nasjeđivanju nisu vezane osobe koje tvrde da im je zbog ostaviteljeve smrti pripalo nasljedno pravo na osnovu ugovora o nasljeđivanju, testamenta ili zakona, ili da im je pripalo pravo na neki legat, ako nisu kao stranke učestvovale u ostavinskoj raspravi, niti su na nju bile uredno osobno pozvane. (5) Pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju vezane su osobe koje su kao stranke učestvovale u ostavinskoj raspravi ili su na nju bile uredno osobno pozvane, no ipak nisu vezane: (2) Za osobu koja nije dala izjavu o odricanju od naslijeđa smatra se da želi biti nasljednikom. (3) Osoba koja je valjano dala izjavu da prihvaća naslijeđe ne može ga se više odreći. (4) Nasljedničku izjavu potpisuju, odnosno stavljaju rukoznak nasljednik ili njegov zastupnik. (5) Ako nasljednik ili njegov zastupnik nije u stanju potpisati nasljedničku izjavu, navest će razlog ovlaštenoj osobi koja će to zabilježiti u zapisniku. Član 250. (1) Ko je u dobroj vjeri povodom naplatnog sticanja neke stvari ili prava koje pripada ostaviteljevu nasljedniku postupao s povjerenjem u istinitost pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju, ne znajući da to utvrđenje nije istinito u pogledu osobe od koje je sticao, ipak je stekao tu stvar ili pravo kao što bi je stekao da je otuđiocu zaista pripadalo nasljedno pravo onako kako je navedeno u pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju. (2) Ovim se ne dira u odredbe o sticanju povjerenjem u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga kao ni u odredbe o sticanju pokretnina od nevlasnika. F. NASLJEDNIKOVI ZAHTJEVI NAKON PRAVOMOĆNOSTI RJEŠENJA O NASLJEĐIVANJU Naknadno pronađena imovina Član 251. (1) Ako se nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju pronađe imovina koja nije obuhvaćena tim rješenjem, sud neće ponovno provoditi ostavinsku raspravu, nego će ovu imovinu novim (dopunskim) rješenjem rasporediti na osnovu prije donesenog rješenja o nasljeđivanju, osim ako se neki od nasljednika odrekao nasljedstva ili svoj nasljedni dio ustupio sunasljedniku. (2) Ako prije nije bila vođena ostavinska rasprava, sud će je po službenoj dužnosti provesti samo ako su pronađene nekretnine ili s njima izjednačena prava. (3) Ako prije nije bila vođena ostavinska rasprava, a pronađene su pokretnine ili s njima izjednačena prava, sud će provesti ostavinsku raspravu samo na zahtjev zainteresiranih osoba. Naknadno pronađeni ugovor o nasljeđivanju i testament Član 252. (1) Ako se nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju pronađe testament, sud će ga proglasiti, te zapisnik o proglašenju i fotokopiju (prijepis-presliku) testamenta dostaviti ostavinskom sudu, a zadržati njezin izvornik. (2) U slučaju iz stava 1. ovog člana, kao i u slučaju da se naknadno pronađe ugovor o nasljeđivanju, ostavinski sud neće ponovno voditi ostavinsku raspravu, nego će obavijestiti zainteresirane osobe o proglašenju testamenta, odnosno o naknadno pronađenom ugovoru o nasljeđivanju i upozoriti ih da mogu svoja prava na osnovu testamenta ostvarivati u parnici. Novi nasljednik ili legatar Član 253. Osoba koju ne veže pravomoćno rješenje o nasljeđivanju ili legatu, a koja smatra da ima pravo kao nasljednik ili legatar, može to svoje pravo ostvarivati samo u parnici. Djelovanje razloga za ponavljanje postupka Član 254. (6) Izjava o primanju naslijeđa ili o odricanju od naslijeđa koja je podnesena sudu mora biti notarski obrađena, kao i punomoć za davanje nasljedničke izjave. Ovu izjavu ili punomoć sa istim pravnim djelovanjem nasljednik može dati i pred konzularnim predstavnikom ili diplomatskim predstavnikom Bosne i Hercegovine koji obavlja konzularne poslove. (7) U izjavi treba navesti da li se nasljednik prima, odnosno odriče dijela koji mu pripada na osnovu zakona, na osnovu ugovora o nasljeđivanju ili na osnovu testamenta ili se izjava odnosi na nužni dio. (2) Ako sud ustanovi da je za ostavinski postupak nadležan inozemni organ, rješenjem će se oglasiti nenadležnim i obustaviti postupak. Član 255. (1) Kad je za odlučivanje o nasljedstvu iza određenog ostavitelja nadležan inozemni organ, sud na čijem je području ostavitelj umro izdat će po prijemu smrtovnice oglas kojim će pozvati sve osobe u zemlji koje se smatraju ostaviteljevim nasljednicima, legatarima ili povjeriocima da u oglasnom roku, koji ne može biti kraći od 30 dana ni duži od šest mjeseci, a koji teče od dana objavljivanja oglasa u "Službenim novinama Federacije BiH", to prijave sudu jer će se u protivnom slučaju ostaviteljeve pokretnine predati nadležnom organu strane države, ili osobi koju on ovlasti da ih primi. (2) Oglas će se objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i na oglasnoj ploči suda, a po potrebi i na drugi prikladan način, a jedan primjerak oglasa dostavit će se najbližem diplomatskom ili konzularnom predstavniku odnosne strane države u našoj zemlji. (3) Neće se izdati oglas ako vrijednost ostavine, bez odbitka dugova, ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. (4) Ako se oglas ne objavi ostavina se ne smije predati prije nego što isteknu tri mjeseca od dana smrti stranog državljanina. Zadržavanje ostavine Član 256. (1) Ako neka osoba prijavi sudu da se smatra ostaviteljevim nasljednikom ili legatarom, sud će za vrijeme dok organ strane države ne odluči o tom njenom pravu, zadržati one ostaviteljeve stvari koje bi bile dovoljne tom njenom pravu. (2) Pošto organ strane države donese pravomoćnu odluku o njenom pravu, sud će u pogledu prijavljenog zahtjeva izvršiti ovu odluku u pogledu zadržanih stvari, a ostatak će potom predati organu strane države. (3) Ako neki ostaviteljev vjerovnik prijavi svoje potraživanje, sud će zadržati onoliko ostaviteljevih stvari koliko je potrebno za pokriće tog potraživanja sve dok ono ne bude podmireno ili osigurano. DIO TREĆI NOTARI KAO SUDSKI POVJERENICI I. PROVOĐENJE OSTAVINSKIH RASPRAVA Djelokrug notara Član 257. (1) Notari kao sudski povjerenici provode radnje i donose odluke u ostavinskom postupku u skladu sa odlukom suda o povjeravanju i odredbama ovog zakona. (2) Sud može iz važnih razloga uvijek oduzeti notaru daljnje provođenje ostavinske rasprave koje mu je povjereno i raspravu sam provesti ili povjeriti drugom notaru, te o tome prethodno ili istovremeno obavijestiti Notarsku komoru Federacije Bosne i Hercegovine. (3) Važni razlozi iz stava 2. ovog člana npr. jesu: nemogućnost notara da zbog bolesti ili kojeg drugog razloga obavlja posao, očito notarevo zanemarivanje zakonskih obaveza ili drugi važni razlozi po ocjeni suda. (4) Protiv odluke suda iz st. 1. i 2. ovog člana nije dopuštena žalba. Postupak Mjere ostavinskog suda za osiguranje ostavine Član 229. (1) Mjere za osiguranje ostavine može ostavinski sud odrediti tokom cijelog ostavinskog postupka. (1) Ako su među strankama sporne činjenice od kojih zavisi pravo na testamentom određeni legat ili drugo pravo, sud će uputiti stranke na parnicu ili postupak pred organom uprave, ali neće prekinuti ostavinski postupak. Član 259. (1) Povjereni postupak provođenja ostavinske rasprave notar je dužan provesti u razumnom roku, računajući od dana prijema predmeta. (2) U slučaju da notar iz opravdanih razloga ne uspije u roku iz stava 1. ovog člana provesti sve radnje, dostavit će o tome izvještaj sudu i Notarskoj komori Federacije Bosne i Hercegovine u kojem će obrazložiti razloge zbog kojih nije dovršio postupak. Ovlaštenja i dužnosti notara Član 260. (1) Kao povjerenik suda u ostavinskom postupku notar na osnovu odluke suda o povjeravanju provodi radnje i donosi odluke propisane ovim zakonom. (2) U slučajevima iz čl. 239., 240. i 241. ovog zakona notar će vratiti spis nadležnom sudu. (3) U slučajevima iz čl. 173., 177. i 178. ovog zakona notar može donositi odluke samo uz saglasnost svih stranaka u postupku. U protivnom vratit će spis nadležnom sudu. (4) Nakon pravomoćnosti rješenja kojim je postupak okončan, odnosno povodom izjavljenog prigovora, kao i u drugim slučajevima kada po odredbama ovog zakona vraća spis nadležnom sudu, notar će vratit spis nadležnom sudu, a u notarskom spisu zadržati prijepis spisa. Službeno sjedište notara Član 261. (1) Sud će provođenje ostavinskih postupaka povjeravati notarima koji imaju službeno sjedište na području suda ili na području njegovog odjeljenja. (2) Kad na području suda, odnosno odjeljenja suda imaju svoja službena sjedišta više notara, predmeti će im se dodjeljivati u rad ravnomjerno abecednim redom prezimena notara, na koji red neće uticati završetak kalendarske godine. (3) Ostavinske predmete u skladu sa st. 1. i 2. ovog člana sud može dostavljati notarima i elektronskim putem. II. POLOŽAJ I RAD NOTARA KAO SUDSKOG POVJERENIKA Važenje zakona Član 262. (1) Ako ovim zakonom nije drukčije propisano, za rad notara kao sudskog povjerenika važe propisi kao za sudove. (2) O razlozima za izuzeće notara odlučuje sud koji ga je postavio za svog povjerenika. Dostavljanje Član 263. Pozive i druge isprave koje sastavlja kao sudski povjerenik notar dostavlja strankama prema propisima o sudskoj dostavi. Oslobođenje od troškova taksi Član 264. U izvršenju povjerenog posla notar je ovlašten pribavljati potrebne podatke i isprave od drugih nadležnih organa. Podnesci kojima to traži oslobođeni su od troškova sudskih i administrativnih taksi. (4) Ako stranka u određenom roku ne postupi po rješenju suda, prekinuti će se postupak nastaviti i dovršiti bez obzira na zahtjeve u pogledu kojih je stranka upućena na parnicu, odnosno upravni postupak. U tom slučaju stranka koja je upućena na parnicu ili na upravni postupak može svoja prava ostvarivati u postupku na koji je upućena. (5) Ako je ostavinski sud postupio u skladu s odredbom stava 4. ovog člana, a i u slučaju da je ostavinu raspravio, a trebao je stranku uputiti na parnicu ili upravni postupak, pravomoćnost odluke ostavinskog suda ne sprječava da se o odnosnom zahtjevu pokrene parnica ili upravni postupak. E. RJEŠENJE O NASLJEĐIVANJU I LEGATU Sadržaj rješenja o nasljeđivanju Član 243. (3) O opravdanosti razloga iz stava 2. ovog člana odlučuje sud koji mu je povjerio posao, pri čemu sud može zatražiti mišljenje Notarske komore Federacije Bosne i Hercegovine. (4) Kad notar odbije povjereni posao ili kad mu sud oduzme povjereni posao, sud će narediti notaru predaju spisa i po službenoj dužnosti izvršiti svoj nalog te o tome obavijestiti Notarsku komoru Federacije Bosne i Hercegovine. (5) Notar koji odbije izvršiti nalog suda ili odbije predati sudu spise o povjerenom poslu čini povredu službene dužnosti iz člana 120. Zakona o notarima ("Službene novine Federacije BiH", br. 45/02). Prestanak rada notara Član 266. (1) U slučaju prestanka rada notara ili promjene službenog sjedišta notara, kojem je sud povjerio provođenje ostavinskog postupka, postupit će se po odredbama propisa o notarskoj službi koji se odnose na postupak sa spisima notara nakon što se uprazni mjesto notara. (2) Ako u roku od 130 dana ne bude postavljen novi notar ili vršitelj dužnosti notara kojem su povjereni svi spisi, knjige i druga dokumentacija, Notarska komora dužna je sve spise koje je sud povjerio na provođenje ostavinskog postupka vratiti nadležnom sudu, a nadležni sud će postupiti u skladu sa odredbom člana 261. ovog zakona. III. NAGRADA I TROŠKOVI NOTARA KAO SUDSKOG POVJERENIKA Nagrada i troškovi Član 267. (1) Nagrada i troškovi notara kao povjerenika suda u provođenju ostavinskog postupka određuju se tako da se jedna nagrada po pravilu odnosi na sve radnje notara u pojedinom ostavinskom postupku. (2) Pravilnikom o nagradi za provođenje ostavinskog postupka propisat će se za koje radnje notar ima pravo na posebnu nagradu (popis ostavine, dopunsko rješenje o nasljeđivanju, djelomično rješenje o nasljeđivanju i sl.). (3) Kad u ostavinskom postupku notar postupa kao povjerenik suda, ne plaća se taksa. (4) Plaćanje notarske nagrade i nadoknade vrši se u skladu s propisima o notarskoj službi i Pravilniku iz člana 268. ovog zakona. Pravilnik Član 268. (1) Visinu nagrade i nadoknade troškova za radnje iz člana 267. ovog zakona propisat će federalni ministar pravde na prijedlog Notarske komore Federacije Bosne i Hercegovine. (2) Notar smije za službene radnje koje je proveo u ostavinskom postupku kao povjerenik suda računati i naplaćivati samo nagradu po propisanoj tarifi. Zabranjeno je notaru sklapanje pogodbe sa strankama o plaćanju nagrade i troškova drukčije nego je propisano tarifom. (3) Notar će odbiti davanje klauzule pravomoćnosti i dostavljanje pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju javnim registrima, sve dok stranke ne izmire cjelokupni iznos notarske nagrade i nadoknade troškova. (1) U rješenju o nasljeđivanju sud će odrediti da se nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju provedu u zemljišnoj knjizi i katastru nekretnina potrebni upisi u skladu s pravilima zemljišnoknjižnog prava. (2) U rješenju o nasljeđivanju sud će odrediti da se nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju ovlaštenim osobama predaju pokretne stvari koje su pohranjene kod suda, notara ili po njihovu nalogu kod treće osobe. (3) Ako je testamentom nasljedniku naloženo ispunjenje ili osiguranje obaveza u korist osoba koje se nisu sposobne same brinuti o svojim pravima i interesima, ili radi ostvarenja neke općekorisne svrhe, sud će odrediti nužne mjere osiguranja. Mjere osiguranja kada je pravo nasljednika ili legatara uvjetovano (3) Sud će u roku 30 dana počevši od dana primjene ovog zakona povjeriti notarima u skladu sa odredbama člana 261. ovog zakona sve ostavinske predmete u kojima do dana primjene ovog zakona nije poduzeo ni jednu procesnu radnju. (4) Izuzetno od odredbe stava 2. ovog člana, ukoliko u ostavinskom postupku sud nije poduzeo ni jednu procesnu radnju primjenit će se procesne odredbe ovog zakona,. (5) Ako je ostavinski postupak pokrenut prije početka primjene ovog zakona, a u tom postupku su poduzete procesne radnje, a nije doneseno prvostepeno rješenje, postupak će se okončati po odredbama Zakona o vanparničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 2/98, 39/04 i 73/05). Član 270. (1) Do dana primjene ovog zakona valjanost forme testamenta i opoziva testamenta cijenit će se po odredbama dosadašnjeg Zakona o nasljeđivanju ("Službeni list SRBiH", br. 7/80 i 15/80). (2) Do dana primjene ovog zakona valjanost ugovora o ustupanju i raspodjeli imovine za života, ugovora o doživotnom uzdržavanju, ugovora o odricanju od naslijeđa i ugovora o prijenosu nasljednog dijela prije diobe primjenjivat će se odredbe Zakona o nasljeđivanju ("Službeni list SRBiH", br. 7/80 i 15/80). (3) Izuzetno od odredbi st. 1. i 2. ovog člana, pravni poslovi zaključeni u formi notarski obrađene isprave sa ovjerom ili bez ovjere od sudije do dana stupanja na snagu ovog zakona i to: ugovori o ustupanju i raspodjeli imovine za života, ugovori o doživotnom izdržavanju i sporazumi o odricanju od naslijeđa koje nije otvoreno, kao i pismeni testamenti pred svjedocima iz člana 67. ranijeg Zakona o nasljeđivanju, koje su sastavili notari u formi notarski obrađene isprave do dana početka primjene ovog zakona su punovažni. (4) Odredbe iz stava 3. ovog člana primjenjivat će se i u zatečenim postupcima pred sudovima. Član 271. (1) Federalni ministar pravde donijet će pravilnik iz člana 124. stav 2. ovog zakona u roku 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona. (2) Federalni ministar pravde donijet će pravilnik iz člana 268. stav 1. ovog zakona u roku 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona. (3) Notarska komora Federacije Bosne i Hercegovine uspostavit će Registar testamenata i drugih nasljednopravnih poslova iz člana 124. ovog zakona u roku dva mjeseca od dana stupanja na snagu pravilnika iz stava 1. ovog člana. Član 272. Na području općinskih sudova gdje do dana primjene ovog zakona nisu imenovani notari ostavinske postupke provode nadležni sudovi do imenovanja notara za područja tih sudova. Član 273. (1) Rokovi koji su počeli teći prije stupanja na snagu ovoga zakona ističu kad istekne vrijeme određeno ovim zakonom, ali ako je po odredbama koje su prestale važiti već počeo teći rok koji je duži, onda istekom tog roka. (2) Kad je ovim zakonom određen rok koji po odredbama koje su prestale važiti nije bio predviđen, taj rok ne može početi teći prije stupanja na snagu ovog zakona. Član 274. Ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine bez odgode će obavijestiti Vladu Sjedinjenih Američkih Država kao depozitara prema Konvenciji o jednoobraznom zakonu o obliku međunarodnog testamenta da su ovlaštene osobe za sastavljanje međunarodnog testamenta u Federaciji sudije općinskih sudova, notari, zapovjednici broda, odnosno aviona, a u inozemstvu konzularni, odnosno diplomatsko-konzularni predstavnici Bosne i Hercegovine. Član 275. (1) Danom početka primjene ovog zakona prestaje važiti Zakon o nasljeđivanju ("Službeni list SRBiH", br. 7/80 i 15/80). (2) Posebni propisi o nasljeđivanju ostaju na snazi ukoliko nisu u suprotnosti s odredbama ovog zakona. Član 276. Danom početka primjene ovog zakona prestaju važiti odredbe čl. od 91. do 145. Zakona o vanparničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 2/98, 39/04 i 73/05). Član 277. Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH", a počet će se primjenjivati nakon tri mjeseca od dana stupanja na snagu. Član 246. 1) u pogledu prava koja bi za njih proizlazila iz naknadno pronađenog ugovora o nasljeđivanju ili testamenta, 2) u pogledu prava čije je utvrđenje zavisilo o tome kako će neko sporno pitanje biti riješeno u parnici ili upravnom postupku na koji ih je ostavinski sud uputio, ili ih je trebao uputiti, ako to pitanje nije bilo riješeno prije pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju, 3) ako su ispunjene pretpostavke pod kojima bi u parničnom postupku mogle zahtijevati ponavljanje postupka. Sticanje od tobožnjeg nasljednika (1) Nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju ili o legatu, stranke mogu u rokovima i zbog razloga zbog kojih se može zahtijevati ponavljanje parničnog postupka pokrenuti parnicu i u njoj ostvarivati svoja prava. (2) U parnici iz stava 1. ovog člana sud će o postojanju pretpostavki za ponavljanje postupka odlučiti kao o prethodnom pitanju. G. POSTUPAK KAD JE NADLEŽAN INOZEMNI ORGAN Mjera za zaštitu domaćih nasljednika, legatara i povjerioca (3) Ako u navedenim slučajevima ne postoji spor o činjenicama, već se stranke spore o primjeni prava, ostavinski sud neće prekidati ostavinski postupak nego će raspraviti pravna pitanja u ostavinskom postupku. (4) Sud neće prekinuti postupak ni u slučaju iz stava 1. ovog člana, ako se radi o činjenicama čije postojanje zakon pretpostavlja, o činjenicama koje su općepoznate, te ako su sporne činjenice koje može utvrditi na osnovu javnih ili javno ovjerenih isprava, nego će na osnovu pretpostavke o postojanju tih činjenica, odnosno da je sadržaj tih isprava istinit donijeti rješenje o nasljeđivanju, a onoga koji tvrdi suprotno pretpostavci uputit će da to dokaže u parnici, odnosno u upravnom postupku. Član 258. (1) Notar povjerene mu radnje u nasljednim stvarima provodi u skladu s odredbama ovog zakona po kojima sud provodi taj postupak. (2) U postupku koji se provodi pred notarom stranka može biti zastupana po odredbama koje se primjenjuju na zastupanje u vanparničnom postupku. Rokovi za provođenje postupka Upućivanje na parnicu zbog spora o pravu na legat ili o drugom pravu na ostavinu Član 240. Nadzor suda Član 265. (1) Nadzor nad radom notara kao sudskog povjerenika vrši sud koji mu je povjerio posao. (2) Notar ne može, osim iz naročito opravdanih razloga, odbiti povjereni posao, a o čemu je bez odgađanja dužan obavijestiti sud i Notarsku komoru Federacije Bosne i Hercegovine. DIO ČETVRTI PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE Član 269. (1) Prava stranaka u vezi s nasljeđivanjem cijenit će se po zakonu koji se primjenjivao u času otvaranja nasljedstva. (2) Procesne odredbe ovog zakona primjenjivat će se na sve slučajeve nas ljeđivanja za koje je ostavinski postupak pokrenut nakon početka primjene ovog zakona.
Zakon o izmjenama Zakona o stvarnim pravima FBiH Federacija BiH Službene novine FBiH 100/13 18.12.2013 SN FBiH 66/13 zakon,izmjene,stvarana prava,prava Broj 100 - Stranica 2 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 18. 12. 2013. Na osnovu člana IV.B.7. a)(IV) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, donosim UKAZ O PROGLAŠENJU ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O STVARNIM PRAVIMA Proglašava se Zakon o izmjenama Zakona o stvarnim pravima, kojeg je donio Parlament Federacije BiH na sjednici Predstavničkog doma od 12.11.2013. godine i na sjednici Doma naroda od 22.11.2013. godine. Broj 01-02-1159-02/13 04. decembra 2013. godine Sarajevo Predsjednik Živko Budimir, s. r. ZAKON O IZMJENAMA ZAKONA O STVARNIM PRAVIMA Član 1. U Zakonu o stvarnim pravima ("Službene novine Federacije BiH", broj 66/13), član 370. stav 1. riječi: "Danom stupanja na snagu" zamjenjuju se riječima:"Početkom primjene". Član 2. U članu 371. u stavu 1. riječi: "Stupanjem na snagu" zamjenjuju se riječima:"Početkom primjene". Član 3. U članu 372. riječi: "dana stupanja na snagu" zamjenjuju se riječima: "dana početka primjene". Član 4. Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH". Predsjedavajući Doma naroda Parlamenta Federacije BiH Radoje Vidović, s. r. Predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH Fehim Škaljić, s. r. 2283 Temeljem članka IV.B.7. a)(IV) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, donosim UKAZ O PROGLAŠENJU ZAKONA O ZAŠTITI JAMCA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE Proglašava se Zakon o zaštiti jamca u Federaciji Bosne i Hercegovine, koji je usvojio Parlament Federacije Bosne i Hercegovine na sjednici Zastupničkog doma od 21.11.2013. godine i na sjednici Doma naroda od 24.10.2013. godine. Broj 01-02-1184-02/13 11. prosinca 2013. godine Sarajevo Predsjednik Živko Budimir, v. r. ZAKON O ZAŠTITI JAMCA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE 1. OPĆE ODREDBE Članak 1. Ovim se zakonom uređuju uvjeti i načini ostvarivanja prava jamca u Federaciji Bosne i Hercegovine. Članak 2. Cilj ovoga zakona je osigurati zaštitu prava jamca na financijskom tržištu Federacije Bosne i Hercegovine. Odnos prema drugim propisima Članak 3. Primjena odredbi ovoga zakona ne utječe na prava koja jamac ima na temelju drugih propisa. Ako ovim zakonom nije drukčije određeno, na obligacijskopravne odnose između jamca i povjeritelja primjenjivat će se odredbe Zakona o obligacijskim odnosima Federacije Bosne i Hercegovine. Članak 4. U smislu ovoga zakona pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje: Jamac je pravna ili fizička osoba koja je garant kreditnog posla i koja se obvezuje, isključivo u pisanoj formi, izvršiti namirenje povjeritelju, tek kad to nije moguće izvršiti koristeći sve instrumente osiguranja kredita sukladno odredbama ovoga zakona. Glavni dužnik je pravna ili fizička osoba koja je korisnik sredstava odobrenog kredita i koja kreditna sredstva koristi i otplaćuje povjeritelju na način definiran odredbama ugovora o kreditu. Sudužnik je pravna ili fizička osoba koja je odgovorna za naplatu svih povjeriteljevih potraživanja jednako kao i glavni dužnik. Povjeritelj je banka, mikrokreditna organizacija i lizing društvo u smislu Zakona o bankama, Zakona o mikrokreditnim organizacijama i Zakona o lizing društvima. Ugovor o kreditu/mikrokreditu ima značenje utvrđeno u zakonu kojim se uređuju obligacijski odnosi i u Zakonu o mikrokreditnim organizacijama. Profesionalna pažnja je povećana pažnja i vještina koja se utemeljeno očekuje od povjeritelja u poslovanju s korisnicima njihovih usluga, sukladno pravilima struke, dobrim poslovnim običajima i načelu savjesnosti i poštenja. Nominalna kamatna stopa znači kamatna stopa izražena kao fiksni ili promjenjivi postotak koji se na godišnjoj razini primjenjuje na iznos povučenih kreditnih sredstava. Efektivna kamatna stopa iskazuje ukupne troškove kredita koje plaća korisnik kredita, pri čemu su ti troškovi izraženi kao postotak ukupnog iznosa na godišnjoj razini. Plan otplate je tabelarni pregled svih kronološki prikazanih novčanih tokova, namijenjenih informiranju glavih dužnika i jamaca a radi ažurnijeg praćenja njihovih obveza po ugovoru o kreditu. Kreditna sposobnost tražitelja kredita predstavlja utvrđivanje boniteta dužnika, tj. njegove mogućnosti da dobije kredit i da ga zajedno s pripadajućom kamatom otplati u roku utvrđenom ugovorom. 2. POSEBNE ODREDBE Pravila i faze ugovaranja Članak 5. Povjeritelj je dužan pridržavati se odredbi iz ovoga zakona, postojećih odredbi sadržanih u drugim zakonima a koje se tiču postupka u predugovornoj i pregovaračkoj fazi, prije dodjele kreditnih sredstava i zaključivanja ugovora. Povjeritelj je obvezan, prije zaključenja ugovora o kreditu, procijeniti kreditnu sposobnost korisnika, jamca ili druge osobe koja osobno osigurava ispunjenje obveza korisnika, na temelju odgovarajuće dokumentacije i podataka dobijenih od korisnika, uvidom u kreditne registre, uz pisanu suglasnost osobe na koju se podatci iz registra odnose, kao i javne registre i baze podataka. Prije zaključenja ugovora o kreditu, povjeritelj je dužan, uz prethodnu pisanu suglasnost korisnika, jamca ili druge osobe koja osobno osigurava ispunjenje obveze korisnika, međusobno ih informirati i upoznati s dokumentacijom i podatcima pribavljenim u postupku procjene kreditne sposobnosti.
Zakon o stvarnim pravima FBiH Federacija BiH Službene novine FBiH 66/13 28.08.2013 SN FBiH 100/13 zakon,prava,stvarana prava Broj 66 - Strana 56 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 28. 8. 2013. - не поступа у складу са одредбама члана 6. ст. 1. и 2.; - се бави узгојем узгојно вриједне животиње, а није уписана у регистар-узгајивача узгојно вриједних животиња (члан 6. став 1.); - производи узгојно вриједну перад супротно одредби члана 11.; - ставља у продају матице пчела супротно одредби члана 12.; - у природном припусту користи расплодњаке супротно одредби члана 19.; - не поступа у складу са чланом 22. став. 1. и 2.; - продаје узгојно вриједне животиње супротно одредби члана 23.; - не испуњава прописане услове у погледу стручних запосленика, објеката и опреме (члан 24. став 2.); - држи и искориштава домаће животиње супротно прописима о заштити околине и добробити животиња (члан 30.); - код изградње и обнове смјештајног простора за домаће животиње поступи супротно одредби члана 31.; - на домаћим животињама у сопственом стаду обавља недопуштене захвате осим из члана 35; - на вријеме не достави овлашћеној организацији извјештаје о спровођењу узгојног програма за протеклу годину (члан 46.); - пољопривредном инспектору не омогући обављање надзора и не пружи потребне податке и обавијести (члан 53. став 1.). (2) За прекршај из става 1. овог члана биће кажњено и одговорно лице у правном лицу новчаном казном у износу од 200,00 КМ до 1.000,00 КМ. (3) За прекршај из става 1. овог члана биће кажњено физичко лице новчаном казном у износу од 200,00 КМ до 1.000,00 КМ. Члан 66. Средства добивена од новчаних казни за прекршаје и изречених мјера по одредбама овог Закона су приход Буџета Федерације. X - ПРИЈЕЛАЗНЕ И ЗАВРШНЕ ОДРЕДБЕ Члан 67. Одредбе овог Закона примјењују се на све започете поступке у којима није до ступања на снагу овог Закона донесено коначно рјешење. Члан 68. (1) Најкасније у року од једне године од дана ступања на снагу овог закона, федерални министар ће у складу са својим овлашћењима донијети прописе о: - начину вођења матичних књига, регистара и пријава, те услове које требају испуњавати домаће животиње да би биле уписане у матичну књигу и регистар (члан 5. члан 6. став 1. и члан 7. ст. 1. и 2.); - условима за производњу и дистрибуисање генетског материјала и пренос заметка (члан 8. став 2.); - поступку процјене вриједности узгојно вриједних и крижаних животиња, те поступку испитивања производности и тестирања (члан 9. став 4. и члан 10. став 2.); - садржају пријаве и поступку признавања нових пасмина, сојева и хибрида (члан 14. став 3. и став 6.); - начину рада Комисије за лиценцирање и поступак лиценцирања (члан 16. став 5. и 7.); - условима које мора испуњавати правно или физичко лице за обављање дјелатности вјештачког осјемењивања (члан18. ст. 1. и 2.); - начину рада Комисије за оцјену мушких расплодних грла (члан 20. став 3.); - облику и садржају извјештаја о вјештачком осјемењивању и природном припусту (члан 22. ст. 1. и 2.); - условима које морају испуњавати правна лица, у погледу стручних запосленика, објеката и опреме за производњу и продају генетског материјала (члан 24. став 1.); - прописима о испитивању и означавању сјемена расплодњака, заметака и јајних ћелија (члан 25. ст. 1. и 3. и члан 26. став 1.); - минимално техничко - технолошким и зоохигијен- ским условима изградње објеката за смјештај и држање домаћих животиња (члан 31. став 1.); - правилник о оспособљености и нивоу знања узгајивача члан 34. став 1.; - квалитету производа животињског поријекла (члан 39. став 1- пропис о каквоћи хране Закон о храни ("Службени гласник БиХ", број 50/04); - облику и садржају регистра узгојних организација (члан 45. став 2); - о организацији такмичења, сајмова, аукцијских изложби домаћих животиња и избору комисије за оцјену грла. (члан 45. став 1. тачка 9.). (2) До ступања на снагу прописа из става 1. овог члана, остају на снази прописи који су донесени на основу Закона о мјерама за унапређивање сточарства ("Службене новине Федерације БиХ", број 23/98), ако нису у супротности са одредбама овог закона. Члан 69. Ступањем на снагу овог Закона престаје да важи Закон о мјерама за унапређивање сточарства ("Службене новине Федерације БиХ", број 23/98). Члан 70. Овај Закон ступа на снагу осмог дана од дана објаве у "Службеним новинама Федерације БиХ". Предсједaвaјући Домa нaродa Пaрлaментa Федерaције БиХ Радоје Видовић, с. р. Предсједaвaјући Предстaвничког домa Пaрлaментa Федерaције БиХ Фехим Шкаљић, с. р. 1453 Na osnovu člana IV.B.7. a)(IV) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, donosim UKAZ O PROGLAŠENJU ZAKONA O STVARNIM PRAVIMA Proglašava se Zakon o stvarnim pravima koji je donio Parlament Federacije BiH na sjednici Predstavničkog doma od 02.07.2013. godine i na sjednici Doma naroda od 25.07.2013. godine. Broj 01-02-770-02/13 13. augusta 2013. godine Sarajevo Predsjednik Živko Budimir, s. r. Srijeda, 28. 8. 2013. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 66 - Strana 57 ZAKON O STVARNIM PRAVIMA Dio prvi OPĆE ODREDBE O STVARIMA I STVARNIM PRAVIMA Glava I POJAM Član 1. Vlasništvo i druga stvarna prava (1) Ovim zakonom uređuju se sticanje, korištenje, raspolaganje, zaštita i prestanak prava vlasništva i drugih stvarnih prava i posjeda. (2) Stvarna prava su: pravo vlasništva, pravo građenja, založno pravo, zemljišni dug, pravo stvarne i lične služnosti i pravo stvarnog tereta. (3) Odredbe ovog zakona koje se odnose na pravo vlasništva, shodno se primjenjuju na sva druga stvarna prava, osim ako za njih nije zakonom drugačije propisano niti što drugo proizilazi iz njihove pravne prirode. ČLan 2. Ograničenja stvarnih prava (1) Pravo vlasništva i druga stvarna prava mogu se protiv vlasnikove volje oduzeti ili ograničiti samo u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom u skladu s principima međunarodnog prava. (2) Zakonom se, u javnom interesu, a naročito radi zaštite prirodnih bogatstava, okoline, zdravlja ljudi, kulturnohistorijske baštine i sl., može ograničiti ili posebno urediti način korištenja i raspolaganja određenim stvarima. Član 3. Nosioci vlasništva i drugih stvarnih prava (1) Svaka fizička i pravna osoba može biti nosilac prava vlasništva i drugih stvarnih prava. (2) Samo je jedna vrsta prava vlasništva neovisno o nosiocu prava vlasništva. Član 4. Zabrana zloupotrebe prava Zabranjeno je vršenje prava iz ovog zakona suprotno cilju zbog kojeg su ta prava ustanovljena ili priznata. Glava II PREDMET I SADRŽAJ STVARNIH PRAVA Član 5. Stvari (1) Stvari u smislu ovog zakona su materijalni dijelovi prirode, koji mogu biti u vlasti fizičke ili pravne osobe, osim ako zbog svojih prirodnih svojstava ili ograničenja na osnovu posebnog zakona nisu podobne da budu objekt prava vlasništva i drugih stvarnih prava. (2) Stvari su u smislu ovog zakona i skup stvari i prava koja su zakonom izjednačena sa stvarima. Član 6. Predmet vlasništva i drugih stvarnih prava (1) Predmet prava vlasništva je individualno određena nepokretna (nekretnina) ili pokretna (pokretnina) stvar, osim onih koje nisu za to podobne ili zakonom nije drugačije određeno. (2) Nekretnine su čestice zemljišne površine, zajedno sa svim onim što je sa zemljištem trajno spojeno na površini ili ispod nje, ako zakonom nije drugačije određeno. (3) Pokretnine su stvari koje se mogu premjestiti sa jednog mjesta na drugo bez promjene njihove supstance (suštine). (4) Stvari koje su po svojoj prirodi pokretne smatraju se u pravnom smislu nepokretnim stvarima ako pripadaju nekretnini ili ih zakon izjednačava sa nekretninama. (5) Zakonom određene vrste prava ili netjelesne stvari mogu biti izjednačene sa stvarima i tad se ubrajaju u pokretne stvari, a u nepokretne samo ako su spojene sa vlasništvom nepokretnih stvari, ili su njihov teret, ili su zakonom proglašene nepokretnim. (6) U sumnji da li je nešto pokretna ili nepokretna stvar, smatra se da je pokretna stvar. (7) Životinje nisu stvari ali za njih vrijedi sve što i za stvari, ako nije što drugačije zakonom određeno. Član 7. Opća i javna dobra (1) Nisu sposobni biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava oni dijelovi prirode koji po svojim osobinama ne mogu biti u vlasti niti jedne fizičke ili pravne osobe pojedinačno, nego su na upotrebi svih, kao što su to atmosferski zrak, voda u rijekama, jezerima i moru, te morska obala (opća dobra). (2) Javna dobra su stvari koje su po zakonu namijenjene da služe svima pod jednakim uvjetima, kao što su: javni putevi, ulice, trgovi i sl. Na javna dobra se primjenjuju pravila koja važe za opće dobra, ako zakonom nije šta drugo određeno. (3) O općim i javnim dobrima vodi brigu i njima upravlja i za to odgovara određeni subjekt javnog prava (Federacija, kanton, grad ili općina) što se određuje posebnim zakonom. (4) Posebnim zakonom se uređuje stjecanje svojstva općeg ili javnog dobra kao i prestanak tog svojstva, te način upisa ovih dobara u zemljišne knjige. (5) Rudna bogatstva, vode, divljač, ribe i drugi slobodni dijelovi prirode postaju predmet vlasništva i drugih stvarnih prava kada se zahvate ili odvoje od svoga ležišta ili staništa na osnovu dozvole ili koncesije nadležnog tijela. (6) Nisu dio općeg ili javnog dobra već su samostalne nekretnine one zgrade, građevine ili naprave koje su izgrađene na općem ili javnom dobru ili ispod njih, a koje su od njega pravno odvojene koncesijom te su vlasništvo nosioca koncesije dok koncesija traje. Član 8. Dobra od općeg interesa (1) Stvari za koje je posebnim zakonom određeno da su dobra od općeg interesa uživaju posebnu zaštitu. (2) Stvari od općeg interesa, a koje nisu istovremeno opća dobra, kao što su npr. građevinska zemljišta, poljoprivredna zemljišta, šume i šumska zemljišta, zaštićeni dijelovi prirode, biljni i životinjski svijet, stvari od kulturnog, historijskog i ekološkog značaja, mogu biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava. (3) Vlasnici i nosioci drugih stvarnih prava na dobrima od općeg interesa dužni su vršiti svoja prava u skladu sa načinom upotrebe i korištenja, propisanim posebnim zakonima. (4) Posebnim zakonom se propisuje da li vlasnici dobara od općeg interesa imaju pravo na naknadu za ograničenja koja trpe i pod kojim uvjetima. (5) Ako je vlasnik u pogledu neke svoje stvari podvrgnut ograničenjima radi zaštite interesa i sigurnosti Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija), kantona ili jedinica lokalne samouprave, prirode, ljudskoga okoliša ili zdravlja ljudi, koja od njega, ali ne i od svih ostalih vlasnika takvih stvari, zahtijevaju težu žrtvu, ili ga inače dovode u položaj nalik na onaj u kojem bi bio da je izvršena eksproprijacija onda on ima pravo na naknadu kao za oduzimanje vlasništva, a što će se urediti posebnim zakonom. Broj 66 - Strana 58 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 28. 8. 2013. Član 9. Stvar i njezine pripadnosti Nosilac prava vlasništva ili drugog stvarnog prava na nekoj stvari, ima to pravo i na svim dijelovima stvari, na svemu što je s njom srazmjerno trajno spojeno (prirast), na neodvojenim plodovima kao i na pripacima, ako zakonom nije drugačije određeno. Član 10. Dijelovi stvari (1) Dio stvari koji se ne može od nje fizički odvojiti bez uništenja ili bez oštećenja same stvari (bitni dio), ne može biti samostalni objekt prava vlasništva ili drugih stvarnih prava, osim ako je zakonom drugačije određeno. (2) Dio stvari koji se može fizički odvojiti bez uništenja ili oštećenja same stvari (nebitni dio) može biti i predmet prava druge osobe. (3) Posebno pravo na nebitnom dijelu stvari prestaje, ukoliko treća savjesna osoba pribavi pravo vlasništva na cijeloj stvari. (4) Savjesnom osobom smatra se osoba koja u trenutku sticanja prava vlasništva nije znala niti je mogla znati da na dijelu stvari postoji pravo vlasništva ili drugo stvarno pravo. Smatra se da je sticalac znao da određeno pravo postoji ukoliko je to pravo bilo upisano u odgovarajući javni registar. (5) Stvar se može, bez obzira na fizičku djeljivost, pravno dijeliti na dijelove kojima je veličina računski određena njihovim srazmjerom prema cijeloj stvari (idealni dijelovi), ako nije nešto drugo određeno. (6) Odvajanjem dijela stvari ne prestaju prava koja su na njoj postojala, osim ako zakon ne određuje drugačije. Član 11. Pripadak stvari (1) Pripadak (pertinencija) je pokretna stvar koju je vlasnik namijenio da kao sporedna stvar trajno služi namjeni glavne stvari, a koja stoji u takvom prostornom odnosu prema glavnoj stvari da omogućava ispunjenje te namjene. (2) Pripadak slijedi pravnu sudbinu glavne stvari, ako nije drugačije određeno. (3) Privremeni prestanak služenja pripatka namjeni glavne stvari ne oduzima pripatku to svojstvo. (4) Mašine ili slični uređaji namijenjeni proizvodnoj, poljoprivrednoj ili drugoj djelatnosti kojoj je trajno namijenjena sama nekretnina kao glavna stvar a nisu u nju ugrađene, smatraju se pripatkom ako trajno služe namjeni glavne stvari, pod uvjetom da na tim stvarima ne postoje prava trećih osoba koje su upisane u odgovarajući javni registar. Član 12. Plodovi (1) Plodovi su stvari koje jedna stvar daje prirodno ili posredstvom nečijega rada, kao i sve drugo što ona daje s obzirom na svoju namjenu. (2) Plodovi su i prinosi koje jedna stvar ili pravo daje periodično i bez uništenja njene suštine (prirodni plodovi) kao i prinosi koje stvar ili pravo daje na osnovu nekog pravnog odnosa (civilni plodovi). (3) Plodovi pripadaju onome kome pripada stvar ili pravo koje ih donosi, ako zakonom ili pravnim poslom nije drugačije određeno. (4) Ko je dužan predati plodove stvari ili prava može zahtijevati naknadu troškova, koje je imao radi dobijanja plodova, ako bi takve troškove imao i dobar domaćin. Visina naknade ne može premašiti vrijednost plodova koje je dužan predati. Član 13. Plodovi životinje (1) Plodovi životinje i sve koristi od nje pripadaju njezinom vlasniku. (2) Onaj čija je životinja oplodila tuđu životinju nema pravo na plod, ni na nagradu, osim ako je nešto drugo određeno zakonom ili uobičajeno. Član 14. Posebno o nekretninama (1) Trava, drveće i plodovi sastavni su dijelovi zemljišta, dok se od njega ne odvoje. (2) Nisu dijelovi zemljišta one zgrade i druge građevine, koje su trajno povezane s tim zemljištem ako ih od njega pravno odvaja stvarno pravo koje svojem nosiocu daje ovlaštenje da na tom tuđem zemljištu ima takvu zgradu ili drugu građevinu u svome vlasništvu (pravo građenja). (3) Strojevi i slični uređaji koji su tjelesno povezani sa nekretninom ili koji bi se smatrali njenim nebitnim dijelom, ne smatraju se takvim već samostalnim stvarima ako je u odgovarajućem javnom registru upisano da su objekti prava treće osobe. (4) Prava koja postoje u korist neke nekretnine smatraju se pripadnošću te nekretnine. Glava III PRAVO STRANIH OSOBA Član 15. Sticanje vlasništva stranih osoba (1) Odredbe ovoga zakona primjenjuju se i na strane fizičke i pravne osobe, osim ako je zakonom ili međunarodnim ugovorom drugačije određeno. (2) Strane osobe stiču pravo vlasništva na nekretnini u Federaciji pod uvjetom reciprociteta, izuzev kada se pravo stiče naslijeđivanjem ako zakonom ili međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno. Pretpostavlja se da postoji reciprocitet. Listu zemalja s kojima ne postoji reciprocitet objavljuje Federalno ministarstvo pravde, uz prethodno pribavljeno mišljenje Ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, svake godine najkasnije do 31. januara. (3) Strane osobe koje nemaju državljanstvo Bosne i Hercegovine ne smatraju se stranim osobama prema ovom zakonu ako su rođeni u Bosni i Hercegovini ili su njihovi potomci. Član 16. Ograničenja sticanja vlasništva (1) Strana osoba ne može biti vlasnik nekretnine na području, koje je radi zaštite interesa i sigurnosti Federacije, zakonom proglašeno područjem na kojem strane osobe ne mogu imati pravo vlasništva. (2) Ako je strana osoba stekla pravo vlasništva na nekretnini prije nego što je područje na kojemu nekretnina leži proglašeno područjem iz stava 1. ovog člana, prestaje pravo vlasništva na toj nekretnini, a strana osoba ima pravo na naknadu prema propisima o eksproprijaciji. Dio drugi PRAVO VLASNIŠTVA Glava I O VLASNIŠTVU Član 17. Sadržaj prava vlasništva (1) Vlasništvo je stvarno pravo, koje vlasniku daje ovlaštenje da slobodno i po svojoj volji stvar posjeduje, koristi i da s njome raspolaže, a svakoga od toga prava isključi u granicama određenim zakonom. Srijeda, 28. 8. 2013. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 66 - Strana 59 (2) Svako je dužan da se uzdržava od povrede prava vlasništva druge osobe. Član 18. Opće ograničenje (1) Vlasnik je dužan u vršenju svog prava postupati obzirno prema općim i tuđim interesima. (2) Vlasnik je dužan trpiti zahvat u svoju stvar ukoliko je zahvat potreban radi otklanjanja štete koja nekome neposredno prijeti, a koja je nesrazmjerno veća od one štete koja za vlasnika proizlazi iz zahvata. (3) Vlasnik nekretnine je dužan trpiti zahvate u svoju stvar poduzete na tolikoj visini ili dubini koje isključuju opravdanje vlasnika da zabrani te zahvate. Član 19. Posebna ograničenja Vlasnik stvari ne smije izvršavati svoje pravo vlasništva preko granica koje su svim vlasnicima takvih stvari postavljene na osnovu ovog ili posebnog zakona radi zaštite interesa i sigurnosti države, prirode, ljudske sredine i zdravlja ljudi. Član 20. Ograničenja prava vlasništva na temelju zakona Pravo vlasništva može u javnom interesu biti oduzeto ili ograničeno uz naknadu, u skladu sa zakonom. Član 21. Ograničenja prava vlasništva na osnovu pravnog posla (1) Vlasnik može u svaku svrhu koja nije zabranjena svoje pravo ograničiti ili opteretiti. (2) Ako vlasnik pravnim poslom odredi zabranu otuđenja ili opterećenja nekretnine ta zabrana djeluje prema trećima samo ako je upisana u zemljišnu knjigu. (3) Ograničenje prava vlasništva na pokretninama radi osiguranja tražbine djelovat će prema trećoj osobi ako je to ograničenje upisano u odgovarajući javni registar ili ako je treća osoba za njega znala. Član 22. Posebno o vlasništvu osoba javnog prava (1) Pravne osobe javnog prava (općina, grad, kanton, entitet, država, javno preduzeće, ustanove i dr.) koje su nosioci prava vlasništva imaju kao vlasnici u pravnim odnosima jednak položaj kao i drugi vlasnici. (2) Nekretninama u vlasništvu osoba javnog prava raspolaže, upravlja i koristi ih tijelo koje je za to nadležno na osnovu zakona. Član 23. Sticanje vlasništva (1) Pravo vlasništva stiče se na osnovu pravnog posla, zakona, odluke suda ili drugog nadležnog organa i nasljeđivanjem, uz ispunjenje pretpostavki propisanih zakonom. (2) Pravnim poslom sticalac prava vlasništva ne može steći to pravo u većem obimu od onog kojeg je imala osoba od koje je to pravo stečeno, osim kad sticanje vlasništva u dobroj vjeri uživa zaštitu. (3) Pravo vlasništva na osnovu zakona stiče se ispunjenjem zakonom predviđenih pretpostavki. Ako nije šta drugo zakonom određeno, sticanjem vlasništva na osnovu zakona prestaju sva stvarna prava koja su do tada postojala na odnosnoj stvari, osim onih za koje je sticalac znao da postoje ili je to morao znati. (4) Odlukom suda ili drugoga tijela stiče se vlasništvo u slučajevima određenim zakonom, a na način i pod pretpostavama određenim zakonom. Sticanjem prava vlasništva odlukom suda ili drugoga tijela ne prestaju stvarna prava koja su drugim osobama pripadala na odnosnoj stvari, osim onih za koje je to određeno tom odlukom ili zakonom, te onih koja po naravi stvari ne mogu dalje postojati. (5) Nasljednik stiče vlasništvo nasljeđenih stvari u trenutku smrti ostavioca, ako zakonom nije drugačije određeno. Sticanjem prava vlasništva nasljeđivanjem ne prestaju stvarna prava koja su drugim osobama pripadala na odnosnoj stvari, osim onih za koja je to određeno zakonom ili koja po naravi stvari ne mogu dalje postojati. Sve što je određeno za nasljeđivanje, vrijedi na odgovarajući način i za svako sveopće sljedništvo (univerzalnu sukcesiju). Član 24. Sticanje prava vlasništva na osnovu zakona Po samom zakonu pravo vlasništva stiče se stvaranjem nove stvari, spajanjem, miješanjem, odvajanjem plodova, sticanjem od nevlasnika, okupacijom, dosjelošću i u drugim slučajevima određenim zakonom. Glava II SUVLASNIŠTVO I ZAJEDNIČKO VLASNIŠTVO 1. Suvlasništvo Član 25. Pojam (1) Suvlasništvo postoji kada dvije ili više osoba imaju pravo vlasništva na istoj stvari svaki prema svom udjelu srazmjerno cjelini (idealni dio). (2) Ako suvlasnički dijelovi nisu određeni pretpostavlja se da su jednaki. Član 26. Idealni dio stvari (1) Suvlasnik je vlasnik onog idealnog dijela stvari koji odgovara njegovom suvlasničkom dijelu, pa u odnosu na taj dio ima sva ovlaštenja koja pripadaju vlasniku, ako ih, s obzirom na prirodu idealnog dijela, može izvršavati. (2) Idealni dio stvari se u pravnom prometu smatra samostalnom stvari. Član 27. Korištenje i raspolaganje stvari (1) Suvlasnik ima pravo da stvar posjeduje i da se njome koristi srazmjerno svom idealnom dijelu, ne povređujući prava ostalih suvlasnika. Suvlasnik može raspolagati svojim dijelom bez saglasnosti ostalih suvlasnika. (2) Kad suvlasnik nekretnine prodaje svoj dio, ostali suvlasnici imaju pravo preče kupovine, osim ako ovim zakonom nije drugačije određeno. (3) Suvlasnik koji ima namjeru prodati svoj suvlasnički dio dužan je putem preporučene pošiljke po pravilima parničnog postupka o dostavi ili putem notara obavijestiti druge suvlasnike o tome navodeći tačne zemljišnoknjižne i katastarske podatke nekretnine, cijenu i ostale uvjete prodaje. (4) Ako ponuđeni suvlasnici ne obavijeste ponudioca na isti način na koji je učinjena ponuda u roku od 30 dana od dana prijema ponude o prihvatu ponude, suvlasnik može prodati svoj dio drugoj osobi, ali ne po nižoj cijeni ili povoljnijim uvjetima. (5) Ako suvlasnik ne izvrši prodaju svog suvlasničkog dijela u roku od šest mjeseci po isteku roka za prihvatanje ponude, dužan je u slučaju ponovne prodaje da postupi po odredbama stava 3. ovog člana. (6) Ako suvlasnik ne učini ponudu ostalim suvlasnicima u skladu sa odredbama st. 3. i 5. ovog člana, odnosno ako nakon učinjene ponude proda trećoj osobi svoj suvlasnički dio pod povoljnijim uvjetima, suvlasnici koji imaju pravo preče kupovine mogu sudskim putem zahtijevati da se Broj 66 - Strana 60 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 28. 8. 2013. ugovor poništi i da se njima pod istim uvjetima prenese vlasništvo na predmetnom suvlasničkom dijelu. (7) Tužba iz stava 6. ovog člana može se podnijeti u roku od 30 dana od dana kada je nosilac prava preče kupovine saznao za prodaju i uvjete prodaje, a najkasnije u roku od jedne godine od dana zaključenja ugovora. (8) Pravo preče kupovine suvlasnika je isključeno ako se radi o nekretnini koja je po kulturi u katastru odnosno zemljišnim knjigama označena kao pristupni ili prilazni put. Član 28. Suposjed stvari (1) Svaki suvlasnik ima pravo na suposjed stvari. (2) Suvlasnici mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i izvršavanje svih ili nekih suvlasničkih ovlaštenja. Ova odluka, kao i njen opoziv ili izmjena, spada u poslove redovnog upravljanja. Član 29. Izvršavanje prava vlasništva na cijeloj stvari (1) Plodovi i druge koristi od cijele stvari, kao i troškovi i tereti, dijele se među suvlasnicima srazmjerno veličini njihovih suvlasničkih dijelova, ako se drugačije ne sporazumiju. (2) Suvlasnik ima pravo u svako doba zahtijevati da se polože računi i da se podijele sve koristi od cijele stvari. (3) Suvlasnik nekretnine ima pravo u svako doba zahtijevati da se u korist njegova suvlasničkoga dijela nekretnine osnuje vlasništvo određenoga posebnoga dijela (etažno vlasništvo / vlasništvo na posebnom dijelu nekretnine), ako su ispunjene pretpostavke pod kojima se ono može osnovati. Član 30. Pravo na upravljanje (1) Suvlasnik ima pravo da učestvuje u odlučivanju o svim pitanjima koja se tiču stvari koja je u suvlasništvu zajedno sa ostalim suvlasnicima. (2) Ako neki suvlasnik preduzme posao na stvari koja je u suvlasništvu bez saglasnosti ostalih suvlasnika, primjenjivat će se pravila o poslovodstvu bez naloga. Član 31. Poslovi redovnog upravljanja (1) Za preduzimanje poslova redovnog upravljanja potrebna je saglasnost suvlasnika čiji dijelovi čine više od jedne polovine. (2) Ako se ne postigne potrebna saglasnost, a preduzimanje posla je neophodno za redovno održavanje stvari, svaki suvlasnik ima pravo zahtijevati da o tome odluči sud u vanparničnom postupku. Član 32. Poslovi vanrednog upravljanja (1) Za preduzimanje poslova koji prelaze okvir redovnog upravljanja (promjena namjene stvari, izdavanje stvari u zakup, zasnivanje hipoteke na cijeloj stvari, zasnivanje služnosti, veće popravke ili prepravke stvari koje nisu nužne za održavanje, i sl.) potrebna je saglasnost svih suvlasnika. (2) Ako postoji sumnja, smatra se da posao prelazi okvire redovnog upravljanja. (3) Ako se ne postigne saglasnost svih suvlasnika, a za preduzimanje posla postoje naročito opravdani razlozi, svaki suvlasnik ima pravo zahtijevati da o tome odluči sud. Član 33. Prava suvlasnika na osiguranje Suvlasnik protiv čije je volje većina odlučila da se neki posao preduzme, ili je to odlučio sud, ima pravo da zahtijeva osiguranje za buduću štetu. Suvlasnik koji je obavezan dati osiguranje svoju obavezu ispunjava davanjem zaloga ili jamstvom. a) Upravnik Član 34. Prenos prava upravljanja (1) Suvlasnici mogu saglasno povjeriti upravljanje sa stvari određenoj osobi kao upravniku, koja će djelovati kao njihov punomoćnik. Za upravnika može biti izabran jedan ili nekoliko suvlasnika, a upravljanje može biti povjereno i drugoj poslovno sposobnoj fizičkoj ili pravnoj osobi. (2) Za suvlasnika koji posjeduje stvar u suvlasništvu ili neki njen samostalni dio na osnovu odluke suvlasnika kojom su međusobno podijelili posjed stvari i izvršavanje suvlasničkih ovlaštenja, smatra se da mu je povjereno redovno upravljanje stvari odnosno samostalnog dijela stvari, ako sporazumom između suvlasnika nije drugačije određeno. (3) Ako se suvlasnici ne mogu dogovoriti o postavljanju i ovlaštenjima upravnika, svaki suvlasnik ima pravo zahtijevati da o tome odluči sud u vanparničnom postupku. Član 35. Pravni položaj upravnika (1) Upravnik je nalogoprimac suvlasnika, pa se, ukoliko suvlasnici ne odrede drugačije, u odnosu na njegova prava, dužnosti i prestanak njegovih ovlaštenja primjenjuju odgovarajuća pravila o nalogu, s tim što: 1) suvlasnici koji zajedno imaju većinu suvlasničkih dijelova mogu dati otkaz upravniku, uz otkazni rok od tri mjeseca; 2) suvlasnici koji zajedno imaju većinu suvlasničkih dijelova, mogu upravnika smijeniti u svako doba ako za to postoji važan razlog. Ako upravnik grubo zanemaruje svoje dužnosti, sud će ga smijeniti na zahtjev bilo kojeg suvlasnika i odrediti drugog upravnika. (2) Upravnik je ovlašten dati otkaz uz otkazni rok od tri mjeseca. (3) Kad upravniku prestane ovlaštenje odlukom suvlasnika koji za takvu odluku nisu imali saglasnost svih suvlasnika, ti suvlasnici su dužni da preduzmu neophodne mjere da se, do donošenja odluke o daljem upravljanju, sa stvari upravlja s pažnjom dobrog domaćina, za šta odgovaraju ostalim suvlasnicima. b) Zaštita suvlasništva Član 36. Zahtjevi suvlasnika (1) Svaki suvlasnik ima pravo da postavlja drugim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva. (2) Suvlasnik ima pravo postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, ali predaju cijele stvari u posjed može zahtijevati od trećega prema pravilima o nedjeljivim obavezama. c) Razvrgnuće suvlasništva Član 37. Potpuno ili djelomično razvrgnuće (1) Suvlasnik ima pravo zahtijevati potpuno ili djelomično razvrgnuće suvlasništva, ako je moguće i dopušteno, a to pravo ne zastarijeva. (2) Pravni posao kojim se suvlasnik unaprijed trajno odriče prava na razvrgnuće suvlasništva je ništav. Suvlasnici mogu jednoglasno odlučiti da se u roku, koji ne može biti duži od 3 (tri) godine, ne može tražiti razvrgavanje suvlasništva. (3) Suvlasnici sporazumno određuju način diobe u granicama mogućega i dopuštenoga (dobrovoljno razvrgavanje). Srijeda, 28. 8. 2013. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 66 - Strana 61 Član 38. Sudsko razvrgnuće (1) U slučaju kada suvlasnici ne mogu postići sporazum o načinu razvrgnuća suvlasništva o tome će odlučiti sud u vanparničnom postupku, na zahtjev bilo kojeg suvlasnika (sudsko razvrgnuće). (2) Ako je dioba stvari nemoguća ili je moguća samo uz znatno smanjenje vrijednosti stvari, sud će odlučiti da se dioba izvrši prodajom stvari na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos podijeliti srazmjerno suvlasničkim dijelovima (civilna dioba). (3) Ako ne uspije ni dioba prodajom stvari, sud može stvar dosuditi u vlasništvo jednom ili više suvlasnika, uzimajući u obzir veličinu njihovih suvlasničkih dijelova, njihove potrebe i druge okolnosti, uz obavezu isplate naknade tržišne vrijednosti ostalim suvlasnicima, srazmjerno njihovim dijelovima. (4) Suvlasniku kome je diobom pripala cijela stvar ili dio stvari ostali suvlasnici jamče za pravne i fizičke nedostatke stvari do visine vrijednosti svojih suvlasničkih dijelova prema pravilima obligacionog prava. Član 39. Razvrgnuće suvlasništva na nekoliko stvari (1) U postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice, sud može na zahtjev svakoga suvlasnika odlučiti da, umjesto dijela u svakoj pojedinoj stvari, svakom od njih pripadne određena stvar ili skupina stvari, srazmjerno suvlasničkim dijelovima, uzimajući u obzir njihove potrebe. (2) Ako stvari koje diobom pripadnu pojedinom suvlasniku prelaze vrijednost njegova suvlasničkoga dijela, taj suvlasnik dužan je platiti razliku ostalim suvlasnicima, prema pravilima o civilnoj diobi. Član 40. Razvrgnuće uspostavom etažnog vlasništva Suvlasnici mogu saglasno odlučiti da će umjesto diobe nekretnine svoja suvlasnička prava ograničiti tako što će s određenim idealnim dijelom povezati vlasništvo posebnoga dijela suvlasničke nekretnine (uspostaviti etažno vlasništvo), ako je takva dioba moguća. Član 41. Troškovi razvrgnuća Troškove razvrgnuća snose suvlasnici srazmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, osim ako zakon ili njihov sporazum određuju drugačije. Član 42. Tuđa prava (1) Razvrgnuće ne može biti na štetu prava trećih osoba. (2) Sva založna prava, služnosti i druga stvarna prava koja su i prije razvrgnuća teretila nepodijeljenu stvar mogu se izvršavati kao i do diobe. 2. Zajedničko vlasništvo Član 43. Neodređenost udjela u vlasništvu (1) Zajedničko vlasništvo je vlasništvo dvije ili više osoba (zajedničari) na istoj stvari čiji udjeli nisu određeni, ali su odredivi. (2) Kad je stvar u zajedničkom vlasništvu, nema uticaja činjenica da je u zemljišnim knjigama ili u drugim javnim registrima ta stvar upisana kao vlasništvo samo nekog od zajedničara, osim prema trećim osobama čije se povjerenje u prometu štiti. (3) U sumnji da li je stvar u suvlasništvu ili zajedničkom vlasništvu, smatra se da postoji suvlasništvo. Član 44. Udio zajedničara (1) Zajedničar može svoj udio u zajedničkom vlasništvu pravnim poslom prenijeti u cijelini ili djelomično samo na drugog zajedničara. (2) Udio koji zajedničar ima u zajedničkom vlasništvu prelazi na njegove nasljednike. (3) Zajedničar odgovara za dugove do visine svog udjela u zajedničkom vlasništvu. Član 45. Izvršavanje zajedničkog vlasništva (1) Zajedničar je ovlašten da izvršava sva vlasnička prava na zajedničkoj stvari samo zajedno sa svim ostalim zajedničarima, ako nešto drugo nije određeno ovim ili drugim zakonom ili sporazumom zajedničara. (2) Plodovi i druge koristi od zajedničke stvari jednako pripadaju svim zajedničarima. (3) Troškove i terete koji se odnose na zajedničku stvar snose zajedničari solidarno. (4) Svaki je zajedničar ovlašten da traži da se zajedničko pravo vlasništva na nekretnini upiše u zemljišne knjige. Član 46. Upravljanje zajedničkom stvari (1) Zajedničar ima pravo da učestvuje u odlučivanju o svemu što se tiče stvari koja je u zajedničkom vlasništvu (upravljanje sa stvari) zajedno s ostalim zajedničarima. (2) Zajedničari zajedničkom stvari upravljaju zajednički, donoseći sve odluke sporazumno, ako odlučivanje nije povjereno upravitelju. Član 47. Raspolaganja zajedničkom stvari (1) Zajedničkom stvari zajedničari raspolažu zajednički. Pojedini zajedničar može raspolagati sa stvari samo na osnovu ovlaštenja, koju su mu za to dali svi ostali zajedničari. (2) Izuzetno, radi zaštite povjerenja u pravnom prometu, treća osoba može, na osnovu pravnoga posla, koji nije sklopljen sa svim zajedničarima, steći pravo vlasništva i to: 1. na pokretnoj stvari - ako je stvar pribavila na osnovu naplatnog pravnog posla, i ako je postupala u dobroj vjeri, 2. na nekretninima - ako vlasništvo nije bilo upisano u zemljišnim knjigama kao zajedničko i ako je postupala u dobroj vjeri. (3) Odredbe stava 2. ovoga člana na odgovarajući se način primjenjuju i na sticanje drugih stvarnih prava na zajedničkoj stvari. Član 48. Zaštita (1) Zajedničar ima pravo da postavlja ostalim zajedničarima one zahtjeve koji proizilaze i iz njegova zajedničkoga vlasništva. (2) Zajedničar ima pravo da postavlja protiv svakoga one zahtjeve u vezi sa zajedničkom stvari koje može postaviti vlasnik stvari, s tim da predaju cijele stvari u posjed može zahtijevati od treće osobe samo prema obaveznopravnim pravilima o nedjeljivim obavezama. Član 49. Pravo na diobu (1) Zajedničar je ovlašten zahtijevati da se zajedničko vlasništvo podijeli na način da se odredi suvlasnički dio koji mu pripada na ime njegova udjela u zajedničkom vlasništvu, ako to nije protivno zakonu. Ovo pravo ne zastarijeva. (2) Određivanjem suvlasničkog dijela zajedničari postaju suvlasnici. Ukoliko je više zajedničara, a samo jedan Broj 66 - Strana 62 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 28. 8. 2013. zajedničar zatraži određivanje suvlasničkog dijela on postaje suvlasnik s ostalim zajedničarima, koji u preostalom dijelu ostaju zajednički vlasnici. (3) Veličina suvlasničkoga dijela koji će diobom pripasti dotadašnjem zajedničaru određuje se sporazumom svih zajedničara. U nedostatku sporazuma smatrat će se da su udjeli zajedničara jednaki. Zajedničar koji smatra da je njegov udio veći može zahtijevati da sud utvrdi veličinu njegovog udjela. (4) Sud odlučuje o veličini suvlasničkoga dijela prema mjerilima koja za određivanje veličine udjela zakon postavlja za određeni slučaj zajedničkoga vlasništva. (5) Kad zakon zabranjuje diobu zajedničke stvari, ta se zabrana odnosi isključivo na fizičku diobu stvari, ako izričito nije postavljena zabrana i za diobu određivanjem suvlasničkih dijelova, ili za druge načine diobe. Član 50. Pravo trećih osoba na diobu Osobe koje imaju pravo zahtijevati da se zajedničko vlasništvo podijeli određivanjem suvlasničkog dijela određenog zajedničara na ime njegovog dijela u zajedničkom vlasništvu su: 1) vjerovnici u odnosu na dijelove njihovih dužnika, 2) nasljednici u odnosu na ostaviočev dio, 3) svaka osoba u odnosu na bilo kojega zajedničara ko za to ima pravni interes. Član 51. Shodna primjena pravila o suvlasništvu Na zajedničko vlasništvo shodno se primjenjuju odredbe o suvlasništu ako ovim ili drugim zakonom nije drugačije određeno, niti drugo proizlazi iz prirode zajedničkog vlasništva. Glava III PRAVO VLASNIŠTVA NA NEKRETNINAMA 1. Sticanje prava vlasništva na nekretninama Član 52. Pravni osnovi sticanja (1) Sticalac prava vlasništva na nekretnini na osnovu zakona, nasljeđivanja, pravosnažne odluke suda ili konačne odluke drugog nadležnog organa, ovlašten je zahtijevati upis stečenoga prava vlasništva u zemljišne knjige. (2) Pravo vlasništva stečeno na osnovu nasljeđivanja, zakona, odlukom suda ili drugog nadležnog organa ne može se suprotstaviti pravu treće savjesne osobe koja je postupajući sa povjerenjem u zemljišne knjige podnijela zahtjev za upis svoga prava prije nego je osoba koja je stekla pravo vlasništva na osnovu nasljeđivanja, zakona odluke suda ili drugog nadležnog organa zatražila upis svog prava. a) Sticanje na osnovu pravnog posla Član 53. Sticanje uknjižbom (1) Pravo vlasništva na nekretninama na osnovu pravnog posla stiče se uknjižbom u zemljišnu knjigu ako zakonom nije drugačije određeno. (2) Pravni posao iz stava 1. ovog člana zaključuje se u obliku notarski obrađene isprave. (3) Vlasništvo se prenosi na osnovu valjano očitovane volje zemljišnoknjižnog vlasnika usmjerena na to da njegovo vlasništvo pređe na sticaoca (clausula intabulandi). Ova izjava volje može biti data u pravnom poslu koji je upravljen na prijenos vlasništva ali može biti data i u posebnoj ispravi, u kojem slučaju ta isprava mora biti notarski obrađena. (4) Provedena uknjižba djeluje od trenutka kad je sudu bio podnesen zahtjev za uknjižbu. Član 54. Sticanje predbilježbom (1) Ako nisu ispunjene sve pretpostavke koje pravila zemljišnoknjižnog prava zahtijevaju za uknjižbu prava vlasništva, može se tražiti predbilježba sticanja prava vlasništva. (2) Predbilježbom će vlasništvo biti stečeno pod uvjetom naknadnog opravdanja predbilježbe. Opravdanjem se predbilježba pretvara u uknjižbu, s učinkom od časa kad je prijedlog za predbilježbu bio podnesen. (3) Predbilježba izvršena zbog toga što isprave ne sadrže sve elemente za upis prava ili kada je prijenos vlasništva uvjetovan ispunjenjem određenih pretpostavki, opravdana je naknadnim podnošenjem potpunog zahtjeva za upis prijenosa vlasništva na sticaoca ili ispunjenjem drugih propisanih pretpostavki u određenom roku. (4) Ako je predbilježba zahtijevana zbog nedostatka clausule intabulandi predbilježba se smatra opravdanom podnošenjem clausule intabulandi. Član 55. Zaštita povjerenja u zemljišne knjige (1) Smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno održava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa ko je u dobroj vjeri postupio s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa u pogledu toga sticanja zaštitu prema odredbama zakona. U pogledu činjeničnog stanje nekretnine smatra se da je zemljišna knjiga istinita i potpuna ukoliko je zemljišna knjiga uspostavljena na osnovu podataka novog premjera. (2) Sticalac je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja pravnog posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivaocu. (3) Nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje. Član 56. Djelovanje povjerenja u istinitost i potpunost (1) Sticalac upisom stiče nekretninu kao da je stiče od njezina vlasnika, ako istu, postupajući s povjerenjem u zemljišnu knjigu, stekne u dobroj vjeri od osobe koja je bila upisana kao vlasnik te nekretnine iako to nije bila. (2) Sticalac koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri stekao pravo vlasništva nekretnine, stekao je tu nekretninu kao da na njoj ne postoje tuđa prava, tereti ni ograničenja koja u tom trenutku nisu bila upisana, niti je iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo da je zatražen njihov upis, osim ako zakonom nije drugačije određeno. (3) Brisovna se tužba može podići u rokovima u kojima se može ostvarivati osporavanje pravnog osnova upisa, ali se ne može podići ukoliko je savjesna treća osoba pouzdavajući se u zemljišnu knjigu upisala svoje pravo. Član 57. Višestruko ugovaranje otuđenja (1) U slučaju da je više osoba zaključilo sa vlasnikom pravne poslove radi sticanja vlasništva iste nekretnine, vlasništvo će steći ona osoba, koja je kao savjesna prvo podnijela zahtjev za upis u zemljišnu knjigu, ako su ispunjene i ostale pretpostavke za sticanje vlasništva. Savjesnost mora postojati u trenutku podnošenja zahtjeva za upis. (2) Ukoliko je jedna od više osoba, koje su s vlasnikom zaključile pravni posao radi sticanja vlasništva iste nekretnine podnijela zahtjev za upis u zemljišnu knjigu, odnosno ishodila upis u svoju korist, a pri tome bilo nesavjesna, savjesna osoba ima pravo u roku od tri godine Srijeda, 28. 8. 2013. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 66 - Strana 63 od izvršenog upisa podnijeti tužbu kojom traži brisanje neispravnog upisa i uknjižbu prava vlasništva u svoju korist, kao i izvršiti zabilježbu spora u svoju korist. Ovo se pravo ne može vršiti protiv treće savjesne osobe koja je, pouzdavajući se u zemljišnu knjigu, stekla neko pravo. b) Sticanje na osnovu zakona Član 58. Sticanje dosjelošću (1) Samostalni posjednik stiče dosjelošću pravo vlasništva na nekretnini, ako mu je posjed zakonit i savjestan, a nije pribavljen silom, prijetnjom ili zloupotrebom povjerenja, protekom deset godina neprekidnoga posjedovanja. (2) Samostalni posjednik nekretnine, čiji je posjed savjestan, stiče dosjelošću vlasništvo na nekretnini protekom dvadeset godina neprekidnog posjedovanja. (3) Vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. (4) U vrijeme posjeda uračunava se i vrijeme, za koje su prethodnici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali stvar kao zakoniti i savjesni samostalni posjednici, odnosno kao savjesni samostalni posjednici. (5) Uračunavanje vremena je moguće i ukoliko su posjednici različitog kvaliteta, pri čemu se vrijeme za koje su posjedovali prethodnici sadašnjeg posjednika preračunava u vrijeme potrebno za dosjelost. (6) Smatra se da je nasljednik savjesni posjednik od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavilac bio nesavjestan posjednik, ako se ne dokaže da je znao ili morao znati da mu ne pripada pravo na posjed. (7) Na prekid odnosno zastoj proteka vremena dosjelosti na odgovarajući način se primjenjuju odredbe o prekidu, odnosno zastoju proteka rokova za zastaru potraživanja. Član 59. Građenje na tuđem zemljištu (1) Zgrada koju neko sagradi na tuđem zemljištu pripada vlasniku zemljišta. (2) Vlasnik zemljišta ima pravo zahtijevati da mu se preda u posjed njegovo zemljište sa zgradom, a graditelj će moći od vlasnika tražiti naknadu, po pravilima obligacionoga prava. (3) Vlasnik zemljišta može zahtijevati da nesavjesan graditelj uspostavi prijašnje stanje ili da otkupi zauzeto zemljište po tržišnoj cijeni; u jednom i drugom slučaju vlasnik zemljišta ima pravo na naknadu štete po općim pravilima obaveznog prava. (4) Ako je vlasnik zemljišta znao za građenje, a nije se bez odgode usprotivio daljnjoj gradnji, savjesnom graditelju pripada zgrada sa zemljištem koje je potrebno za njenu redovnu upotrebu, a prijašnji vlasnik zemljišta ima pravo zahtijevati samo naknadu u visini tržišne vrijednosti zemljišta, koja se određuje prema stanju zemljišta prije građenja, a prema cijenama u vrijeme donošenja odluke suda. (5) Ako graditelj nije bio savjestan, zgrada pripada vlasniku zemljišta i kada se nije bez odgode usprotivio gradnji iako je znao za građenje, ali tada vlasnik zemljišta nema pravo zahtijevati uspostavu prijašnjeg stanja. Član 60. Gradnja tuđim materijalom (1) Ako vlasnik zemljišta izgradi na njemu zgradu tuđim materijalom, odnosno ako on ili neko drugi ugradi u nekretninu tuđu stvar, koja se ne može odvojiti bez nesrazmjerno velikih troškova, vlasništvo nekretnine se proteže i na ugrađenu stvar. (2) Prava na naknadu vlasnika materijala iz stava 1. ovog člana uređuju se po pravilima obligacionog prava. Član 61. Dogradnja, nadziđivanje, preuređenje i ulaganje (1) Dogradnjom, nadziđivanjem ili preuređenjem zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao i njihovom pregradnjom, ugradnjom ili ulaganjem u njih na može se steći vlasništvo, ako vlasnik (suvlasnici, zajedničari) dograđene, nadzidane odnosno pregrađene nekretnine nije drugačije odredio. (2) Osoba koja je dogradila, nadzidala ili preuredila zgradu, odnosno prostoriju iz stava 1. ovog člana, ili je ulagala ili nešto ugradila u takvu zgradu ili prostoriju ima pravo na naknadu po pravilima obligacionog prava. Član 62. Prekoračenje međe građenjem (1) Ako je građenjem zgrade prekoračena međa, savjesni graditelj stiče pravo vlasništva na zahvaćenom zemljištu uz obavezu isplate tržišne vrijednosti zemljišta. (2) Ako je graditelj bio nesavjestan ili ako se vlasnik zahvaćenog zemljišta bez odgode usprotivio gradnji, vlasnik zemljišta može zahtijevati uspostavu prijašnjeg stanja i naknadu štete ili ustupiti zemljište graditelju uz isplatu tržišne vrijednosti. Član 63. Građenje na tuđem pravu građenja Kad je građeno na tuđem zemljištu opterećenom pravom građenja, nosiocu tog prava pripadaju prava i obaveze vlasnika zemljišta iz člana 59. (građenje na tuđem zemljištu) i člana 62. (prekoračenje međe građenjem) ovog zakona. Član 64. Sijanje i sađenje Biljke koje puste korijenje u zemljištu vlasništvo su vlasnika tog zemljišta, nezavisno o tome ko je bio vlasnik sjemena ili sadnice. Član 65. Priraštaj zemljišta (1) Nastane li otok u sredini vodotoka koji nije opće dobro, tada otok pravno prirasta zemljištima koja leže duž tog otoka na obje obale po dužini zemljišta, u širinu do polovice vodotoka, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno. (2) Ako je otok koji nije opće dobro nastao na jednoj polovici vodotoka, u cjelini prirasta zemljištu na bližoj obali. (3) Odredbe ovog člana ne primjenjuju se ako otok nastane presušivanjem vode, diobom vode na više rukavaca ili ako zemljišta budu poplavljena. (4) Otrgne li vodotok komad zemljišta i pripoji ga drugom zemljištu, vlasnik otrgnutog komada zemljišta ima pravo u roku od godine dana vratiti taj komad zemljišta. Ako nakon isteka roka od godine dana otrgnuti komad zemljišta nije vraćen, isti postaje sastavni dio zemljišta kojem je pripojen. (5) Zemlja koju vodotok taloži na neko zemljište priraštaj je toga zemljišta. (6) O tome ko je stekao pravo vlasništva u slučajevima predviđenim u odredbama čl.60. do 65. ovog zakona odlučuje sud. 2. Ograničenje prava vlasništva na nekretninama Član 66. Opće odredbe (1) Vlasnik nekretnine ima pri izvršavanju svojih ovlasti iz prava vlasništva obavezu postupiti obzirno prema osobi, koja je vlasnik neke druge nekretnine, a koja pri tome u njegovu interesu trpi, propušta ili čini u pogledu svoje nekretnine ono što je određeno zakonom (susjedska prava). Broj 66 - Strana 64 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 28. 8. 2013. (2) Svoje pravo vlasnici drugih nekretnina mogu ostvarivati u postupku pred sudom, ako nije predviđen drugi put zaštite. Neko trpljenje, propuštanje ili činjenje, koje je predviđeno zakonom, jednako kao i vlasnik ovlašten je zahtijevati i onaj, koji nekretninu posjeduje na osnovu prava izvedenog iz prava vlasnika. (3) Susjedska prava dopušteno je izvršavati samo u mjeri i na način da se time što manje ograničava, opterećuje ili na drugi način uznemirava onoga, koji treba nešto trpjeti, propustiti ili činiti. (4) Trpljenje, propuštanje i činjenje, koje se može zahtijevati od vlasnika neke nekretnine, može se umjesto od njega zahtijevati od onoga, koji nekretninu posjeduje na osnovu prava izvedenoga iz prava vlasnika. (5) Ono što je određeno za susjedska prava vlasnika nekretnina vrijedi na odgovarajući način i za vlasnike ostalih nekretnina, uključujući i suvlasnike, na čijim je suvlasničkim dijelovima uspostavljeno vlasništvo posebnoga dijela nekretnine, ako nije suprotno zakonu ili naravi nekretnina. Član 67. Zajednička ograda (1) Ograde između susjednih nekretnina (zidovi, plotovi, ograde, živice i druge prepreke) kao i stvari, koje služe kao međašni znakovi, suvlasništvo su susjeda, osim ako se dokaže da su vlasništvo jednoga susjeda. (2) Suvlasništvo stvari, koje služe kao zajedničke ograde ili međašni znakovi, nije dijeljivo dokle god te stvari ne izgube tu namjenu. (3) Svaki od susjeda može upotrebljavati zajedničku ogradu sa svoje strane do polovine njezine širine, do te širine izgraditi slijepa vrata ili smjestiti uzidane ormare i sl., ali ne smije činiti ništa što bi ogradu dovelo u opasnost ili što bi njegova susjeda sprječavalo da je on upotrebljava sa svoje strane do polovine. (4) Troškove održavanja zajedničke ograde snose njezini suvlasnici na jednake dijelove i solidarno odgovaraju za štetu, koja bi trećima nastala zbog toga što ograda nije održavana u stanju kakvo je uobičajeno s obzirom na namjenu ograde i ograđene nekretnine, te na mjesne prilike. Član 68. Vlastita ograda (1) Ograda koja se nalazi isključivo na nekretnini jednoga vlasnika, njegovo je vlasništvo. (2) Svaki je vlasnik dužan s desne strane svog glavnog ulaza, gledano s puta, ograditi svoj prostor, ako nije drugačije propisano, niti je drugi mjesni običaj. (3) Vlasnik ograde je dužan održavati u dobrom stanju svoju ogradu i spriječiti opasnost od nanošenja štete susjedu. Član 69. Međa (1) Ako su međašni znakovi između dvije nekretnine zbog bilo kakvih okolnosti toliko oštećeni da bi se moglo dogoditi da se međe neće moći raspoznati, ili ako se međe više ne raspoznaju, ili su sporne, onda svaki od susjeda ima pravo zahtijevati da sud u vanparničnom postupku (postupku uređenja međa) obnovi ili ispravi među. (2) Sud će na licu mjesta označiti među međašnim znakovima i obnoviti ili ispraviti među prema sporazumu susjeda čija je međa u pitanju, a ne bude li postignut sporazum, prema posljednjem mirnom posjedu, a ne uspije li ga utvrditi – prema pravičnoj ocjeni. (3) Međa na građevinskom zemljištu uređuje se u sudskom vanparničnom postupku u skladu sa prostorno-planskom dokumentacijom, a ako to nije moguće onda na osnovu geodetskog premjera. (4) Od trenutka kad je sud među označio međašnim znakovima smatra se da postoji vlasništvo do te međe, a ko tvrdi suprotno, treba to dokazati. (5) I nakon što je sud u postupku uređenja međa obnovio ili ispravio među, svako može u parnici dokazivati vlasništvo i zahtijevati da se u skladu s njim označi međa. (6) Susjed, koji je sudjelovao u postupku uređenja međa, ne može to zahtijevati nakon proteka roka od šest mjeseci od dana pravosnažnosti odluke donesene u postupku uređenja međa. Član 70. Stablo na međi (1) Stablo pripada onome iz čijega je zemljišta izraslo, bez obzira na to kuda se ono nadvilo, kamo se proteže korijenje i vise grane. (2) Stablo koje je izraslo na samoj međi u suvlasništvu je susjeda s obje strane međe. (3) Što je određeno u pogledu stabla, na odgovarajući se način primjenjuje i na drugo rastinje. Član 71. Granje i korijenje (1) Vlasnik smije iz svog zemljišta istrgnuti žile i korijenje tuđeg drveća i ostalog raslinja kao i odsjeći grane tuđeg drveta i dio debla, koji se nalaze u zračnom prostoru iznad njegove nekretnine i zadržati ih za sebe, ili se pak služiti tim dijelovima tuđeg drveta, ako posebnim zakonom nije nešto drugo određeno. (2) Za štetu koju su njegovoj nekretnini prouzročile žile, korijenje ili grane tuđeg drveća, a što se ne bi dogodilo da je njihov vlasnik postupao dovoljno obzirno, vlasnik susjednog zemljišta ima pravo tražiti naknadu. (3) Odredbe iz st. 1. i 2. ovog člana ne primjenjuju se u slučaju međusobnog graničenja šuma i šumskog zemljišta. Član 72. Pristup na tuđe (1) Ako na tuđu nekretninu dospiju nečija životinja, roj pčela ili stvar koja se s njom nije povezala tako da je time prestala samostalno postojati, onaj čije su to stvari može, u primjerenom roku pristupiti na tuđe zemljište da bi ih uzeo nazad. (2) Vlasnik nekretnine može u slučaju iz stava 1. ovoga člana zabraniti pristup na svoju nekretninu jedino ako te stvari bez odgađanja sam preda njihovu posjedniku. (3) Ako je od životinje, roja pčela i drugih stvari, koje su dospjele na tuđu nekretninu ili od njihova uzimanja ili vraćanja natrag nastala šteta za vlasnika nekretnine na koju su te stvari dospjele, ili ako su s tim u vezi za vlasnika nekretnine nastali troškovi koji su bili nužni, on ima pravo zadržati stvar sve dok mu šteta i troškovi ne budu u potpunosti naknađeni. Član 73. Upotreba tuđe nekretnine radi izvođenja radova (1) Vlasnik nekretnine, na kojoj je nužno obaviti radove potrebne za njenu upotrebu ili korištenje, može privremeno upotrijebiti tuđe zemljište radi izvođenja radova, (postavljanja skele i sl.), ako se to na drugi način ne može izvesti. Za upotrebu tuđeg zemljišta plaća se na zahtjev vlasnika primjerena naknada. (2) Osoba, koja je upotrijebila tuđe zemljište za potrebe iz stava 1. ovoga člana, dužna je isto, čim prestane potreba za takvu upotrebu dovesti u stanje, u kojem se nalazila prije toga, i nadoknaditi počinjenu štetu po općim propisima o odgovornosti za štetu. Srijeda, 28. 8. 2013. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 66 - Strana 65 Član 74. Postavljanje vodova i drugih uređaja Postavljanje vodova i drugih uređaja (električnih, kanalizacionih, plinovodnih, vodovodnih, toplovodnih, telekomunikacionih i dr.) na tuđoj nekretnini bez pristanka njenog vlasnika, moguće je u općem interesu na osnovu posebnih zakonskih propisa, a u privatnom interesu prema odredbama o osnivanju služnosti vodova i drugih uređaja odlukom suda, ako zakonom nije drugačije određeno. Član 75. Potkopavanje tuđe nekretnine (1) Vlasniku nije dozvoljeno da kopa svoje zemljište ili da čini na svojoj nekretnini druge radnje, za koje je razumno očekivati da bi mogle dovesti u opasnost stabilnost tuđe nekretnine. (2) Vlasnik nekretnine, čija je stabilnost u opasnosti, može tražiti prestanak radova iz stava 1. ovog člana, ako nisu preduzete sve mjere, za koje se opravdano može očekivati da će otkloniti opasnost za stabilnost njegove nekretnine. (3) Ako mjere iz stava 2. ovog člana nije moguće uspješno provesti, njen vlasnik može zahtijevati zabranu radnji, koje ugrožavaju stabilnost nekretnine. Član 76. Imisije (1) Nekretninom se ne smije služiti ni koristiti na način da zbog toga na tuđu nekretninu dospiju dim, neugodni mirisi, čađ, otpadne vode, potresi, buka i sl., ako su prekomjerni s obzirom na namjenu koja odgovara toj nekretnini u skladu sa mjestom i vremenom, ili izazivaju znatniju štetu, ili su nedopušteni na osnovu odredaba posebnoga zakona (prekomjerne posredne imisije). (2) Vlasnici nekretnina koje su izložene prekomjernim posrednim imisijama ovlašteni su da od vlasnika nekretnine s koje one potiču zahtijevaju da otkloni uzroke tih imisija i naknadi štetu koju su nanijele, kao i da ubuduće propušta činiti na svojoj nekretnini ono što je uzrok prekomjernih imisija, dok ne preduzme sve mjere koje su potrebne da onemoguće prekomjerne imisije. (3) Izuzetno, od stava 2. ovog člana, kad prekomjerne posredne imisije potiču od djelatnosti za koju postoji dozvola nadležnog organa, vlasnici nekretnine koja im je izložena nemaju pravo dok ta dozvola traje da zahtijevaju propuštanje obavljanja te djelatnosti, ali su ovlašteni da zahtijevaju naknadu štete koju su imisije nanijele, kao i preduzimanje prikladnih mjera da se ubuduće spriječe ili smanje prekomjerne imisije, odnosno nastupanje štete. (4) Vlasnik nekretnine nije dužan da trpi da ga bilo ko bez posebnog pravnog osnova uznemirava time što posebnim uređajima ili na drugi način neposredno odašilje na njegovu nekretninu dim, neugodne mirise, čađ, otpadne vode, potrese, buku i sl. (neposredne imisije), pa je ovlašten zahtijevati da to uznemiravanje prestane i da mu se nadoknadi pretrpljena šteta. (5) Vlasnik čijoj nekretnini prijeti predvidiva opasnost s tuđe nekretnine od neposrednih ili posrednih imisija koje ne bi bio dužan trpjeti, ovlašten je da zahtijeva da se odrede i provedu odgovarajuće mjere radi njihovog sprječavanja. Član 77. Opasnost od rušenja zgrade Kad postoji ozbiljna opasnost da bi se nečija zgrada ili neki drugi dio nečije nekretnine mogao potpuno ili djelimično srušiti, od čega prijeti opasnost susjednoj nekretnini, susjed čija je nekretnina u opasnosti može od onoga čiji je to objekt zahtijevati preduzimanje svih potrebnih mjera za sprječavanje nastanka štete, kao i da zahtijeva dovoljno osiguranje naknade buduće štete. Član 78. Zabrana mijenjanja prirodnog toka vode (1) Vlasnik zemljišta ne smije na štetu drugog zemljišta mijenjati smjer ili jačinu prirodnog toka vode preko svog zemljišta ili kroz njega (podzemne vode). (2) Vlasnik je dužan da zemljište duž obala, vodotoka i jezera koristi tako da ne ometa prirodni tok vode, ne ugrožava stanje ili korištenje korita, obala i vodoprivrednih objekata na obali i pored obale i da ne sprječava njihovo održavanje. (3) Vlasnik nizvodnog zemljišta ne smije stvarati ni postavljati prepreke da na njegovo zemljište dotiče voda koja prirodno otiče sa uzvodnog zemljišta, niti vlasnik uzvodnog zemljišta smije svojevoljno učiniti nešto što bi u većoj mjeri opteretilo nizvodno zemljište. Član 79. Odvođenje kišnice s krova Vlasnik nekretnine je dužan preduzeti sve potrebne mjere da kišnica koja se slijeva sa njegove zgrade ne pada na tuđu nekretninu. 3. Vlasništvo na posebnom dijelu nekretnine a) Općenito Član 80. Pojam etažnog vlasništva (1) Vlasništvo na posebnom dijelu nekretnine (etažno vlasništvo) proizilazi i ostaje neodvojivo povezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom (idealnim dijelom) nekretnine na kojem je uspostavljeno, te se može samo zajedno sa njim prenijeti ili opteretiti. (2) Vlasništvo određenog posebnoga dijela nekretnine ovlašćuje etažnog vlasnika, da taj poseban dio nekretnine isključivo koristi i raspolaže s njim, a na zajedničkim dijelovima nekretnine ima pravo suvlasništva. (3) Etažno vlasništvo može se uspostaviti na odgovarajućem suvlasničkom dijelu nekretnine koja se sastoji od zemljišta sa zgradom ili od prava građenja sa zgradom. (4) Na pravne odnose vlasništva na posebnim dijelovima nekretnine koji nisu regulirani ovim zakonom odgovarajuće se primjenjuju opća pravila o suvlasništvu. Član 81. Objekt etažnog vlasništva (1) Etažno vlasništvo može biti uspostavljeno u pogledu dijela suvlasničke nekretnine koja čini samostalnu upotrebnu cjelinu, koja omogućuje samostalno izvršavanje ovlašćenja etažnog vlasnika kao što je stan, poslovni prostor ili druga samostalna prostorija. (2) Samostalne prostorije u smislu ovog zakona naročito su samostalne poslovne prostorije, samostalne garaže ili jasno omeđena mjesta u zgradi namijenjena ostavljanju motornih vozila. (3) Etažno vlasništvo može se protezati i na sporedne dijelove kao što su otvoreni balkoni, terase, podrumske ili tavanske prostorije, kućni vrtovi, mjesta za ostavljanje najviše do dva motorna vozila po pojedinom stanu ili drugoj samostalnoj prostoriji. (4) Da bi se etažno vlasništvo moglo protegnuti i na neki sporedni dio, taj dio treba biti jasno razgraničen od ostalih dijelova nekretnine, te dostupan s međe nekretnine ili iz njezinih zajedničkih dijelova ili iz onoga stana, odnosno samostalne prostorije čiji bi bio sporedni dio. (5) Etažno vlasništvo ne može postojati na dijelovima nekretnine koji služe kao zajednički, ili im se namjena protivi isključivoj upotrebi samo u korist određenoga Broj 66 - Strana 66 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 28. 8. 2013. posebnoga dijela nekretnine. U sumnji se uzima da dio služi kao zajednički i da mu se namjena protivi isključivoj upotrebi u korist određenoga posebnoga dijela. (6) Etažni vlasnici imaju pravo da koriste zajedničke dijelove nekretnine. U smislu ovog zakona zajednički dijelovi nekretnine su temelji, glavni zidovi, tavan, stepenice, hodnici, liftovi, električna, kanalizaciona, vodovodna i telefonska mreža i sl. (7) Za sporedne dijelove nekretnine shodno se primjenjuju pravila koja važe za pripatke stvari. Član 82. Uspostavljanje etažnog vlasništva (1) Etažno vlasništvo se uspostavlja odlukom vlasnika nekretnine (izjava o diobi) u skladu sa odrebom člana 86. ovog zakona ili sporazumom suvlasnika nekretnine (ugovor o diobi) u skladu sa odredbom člana 84. ovog zakona. (2) Za valjanost izjave o diobi i ugovora o diobi potrebna je forma notarski obrađene isprave. (3) Etažno vlasništvo se stiče upisom u zemljišnu knjigu kao pravo povezano sa određenim suvlasničkim dijelom te nekretnine. Član 83. Uknjižba etažnog vlasništva (1) Za uknjižbu prava etažnog vlasništva potrebno je sudu dostaviti izjavu o diobi ili ugovor o diobi, te plan posebnih dijelova zgrade koji se žele uknjižiti. (2) Plan posebnih dijelova zgrade mora sadržavati zemljišnoknjižnu oznaku zemljišta na kome je zgrada podignuta, oznaku zgrade po ulici i kućnom broju, skicu (crtež) iz kojeg se vidi položaj, veličina i oznaka posebnog dijela zgrade na kome se traži uknjižbu, kao i položaj i oznake dijelova zgrade koji služe zgradi kao cjelini ili samo nekim posebnim dijelovima zgrade. (3) Plan posebnih dijelova zgrade mora biti izrađen od strane ovlaštenog projektanta ili ovlaštenog geodete, stalnog sudskog vještaka arhitektonske ili građevinske struke i ovjeren od strane općinske službe nadležne za građenje. (4) Nadležna općinska služba iz stava 3. ovog člana potvrđuje da je određeni stan, poslovni prostor ili samostalna prostorija u određenoj zgradi i na određenoj zemljišnoj čestici samostalna cjelina (uvjerenje o cjelovitosti). Član 84. Pretvaranje suvlasništva u etažno vlasništvo (1) Suvlasnici nekretnine mogu se sporazumjeti da svoje idealne dijelove pretvore u etažno vlasništvo, tako što će svaki suvlasnik imati vlasništvo na stanu, poslovnom prostoru ili samostalnoj prostoriji (posebni dio) povezano sa suvlasničkim dijelom u nekretnini. Vlasništvo na posebnom dijelu može biti uspostavljeno samo na odgovarajućem suvlasničkom dijelu, osim ako se suvlasnici u skladu sa odredbom člana 85. stava 2. ne sporazumiju drugačije. (2) Suvlasnik nekretnine ne može uskratiti svoj pristanak drugom suvlasniku na uspostavu vlasništva posebnoga dijela koji ima odgovarajući suvlasnički dio, osim ako bi se uspostavom novoga vlasništva posebnoga dijela u korist toga suvlasnika ukinula ili ograničila prava koja njemu već pripadaju na osnovu njegovog ranije uspostavljenog vlasništva posebnoga dijela. U slučaju uskraćivanja odobrenja odlučuje sud u vanparničnom postupku. (3) U slučaju spora da li je suvlasnički dio odgovarajući dio da bi na njemu moglo biti uspostavljeno vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine, utvrđuje sud, ako ovim zakonom nije drugačije određeno. (4) U slučaja iz stava 3. ovog člana vlasništvo posebnoga dijela ne može se uspostaviti dok ne postane pravosnažna odluka suda o utvrđivanju korisnih površina toga stana, odnosno druge prostorije te korisnih površina svih stanova i ostalih prostorija cijele nekretnine, ako ovim zakonom nije nešto drugo određeno. Član 85. Odgovarajući suvlasnički dio (1) Odgovarajući suvlasnički dio je onaj koji odgovara odnosu korisne površine toga samostalnoga dijela prema korisnoj površini svih stanova i ostalih prostorija cijele nekretnine. (2) Svi suvlasnici nekretnine mogu saglasno ograničiti svoja suvlasnička prava tako što će s određenim suvlasničkim dijelom povezati vlasništvo posebnog dijela iako to nije odgovarajući dio. U tom slučaju će se smatrati da se radi o odgovarajućem dijelu iz kojega može proizaći i na njemu biti uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela, bez obzira na to koliki bi bio taj suvlasnički dio. Član 86. Uspostavljanje etažnog vlasništva od strane vlasnika nekretnine (1) Vlasnik nekretnine može izjavom o diobi podijeliti svoje pravo vlasništva na suvlasničke dijelove i sa svakim tih dijelova povezati pravo vlasništva na posebnom dijelu nekretnine. (2) Da bi se uspostavilo na ovaj način etažno vlasništvo, moraju biti ispunjene pretpostavke propisane ovim zakonom u pogledu uspostave prava vlasništva na posebnim dijelovima nekretnine a posebno one o odgovarajućem suvlasničkom dijelu. (3) Podijeli li vlasnik zemljišta, odnosno nosilac prava građenja svoju nekretninu, na kojoj tek treba biti izgrađena zgrada na suvlasničke dijelove, on može očitovati svoju volju da sa svakim od tih dijelova bude povezano pravo vlasništva na određenom posebnom dijelu, u kojem će slučaju vlasništvo posebnog dijela biti uspostavljeno tek ako zgrada bude izgrađena, uz pretpostavke iz stava 2. ovoga člana. (4) Vlasnik nekretnine može u toku gradnje raspolagati posebnim dijelovima zgrade. Sticalac takvog posebnog dijela zgrade se smatra privremenim etažnim vlasnikom. (5) U korist privremenog etažnog vlasnika će se radi osiguranja njegovog zahtjeva za upis vlasništva u zemljišnu knjigu u teretnom listu nekretnine na kojoj se gradi upisati predbilježba budućeg vlasništva na određenom stanu, poslovnoj prostoriji ili samostalnoj prostoriji. (6) Prije nego je izvršena predbilježba iz stava 5. ovog člana sticalac etažnog vlasništva nije dužan i prodavalac nema pravo zahtjevati od njega bilo kakve isplate na ime kupoprodajne cijene. (7) U ugovoru o prodaji će se prodavlac privremenom etažnom vlasniku obavezati da će dati sve potrebne zemljišnoknjižne izjave i poduzeti sve potrebne radnje pred nadležnim organima kako bi se izvršila uknjižba u njegovu korist. (8) Ukoliko prodavalac ne izvrši obaveze preuzete u skladu sa odredbom stava 7. ovog člana privremeni etažni vlasnik može podići tužbu i istovremeno tražiti upis zabilježbe spora. (9) Uknjižbom etažnog vlasništva u korist privremenog etažnog vlasnika, on postaje vlasnik, a po službenoj dužnosti se brišu ostali upisi koje su osiguravali njegovo sticanje. Član 87. Veličina suvlasničkog dijela i korisna površina (1) Da li je suvlasnički dio nekretnine one osobe koja zahtijeva uspostavu vlasništva na nekom određenom posebnom dijelu nekretnine za to odgovarajući, prosuđuje se prema tome da li je taj suvlasnički dio u odnosu prema vlasništvu cijele nekretnine jednak ili veći od odnosa korisne površine stana, odnosno druge samostalne prostorije u pogledu koje se traži Srijeda, 28. 8. 2013. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 66 - Strana 67 uspostava vlasništva posebnoga dijela prema korisnoj površini svih stanova i ostalih prostorija cijele nekretnine. (2) Korisna površina je ukupna podna površina stana ili druge samostalne prostorije, umanjena za širinu zidova koji je prekidaju. (3) Korisnu površinu prema projektnoj dokumentaciji određuje vlasnik nekretnine izjavom o diobi ili suvlasnici nekretnine ugovorom o diobi, a ako među njima nema saglasnosti korisnu površinu određuje sud u vanparničnom postupku. (4) Korisne površine utvrđuje sud svojom odlukom donesenom u vanparničnom postupku: 1) prilikom izračunavanja korisne površine zanemaruju razlike koje povećavaju ili smanjuju površinu, ako bi sve zajedno opravdale dodatak ili odbitak od manje od 2% korisne površine stana ili druge prostorije, 2) prilikom izračunavanja korisne površine neće se uzeti u obzir podrumske i tavanske prostorije koje po svojoj opremi nisu prikladne za stambene ili poslovne svrhe, kao ni stubišta, otvoreni balkoni i terase, a što važi i za druge dijelove nekretnine koji su pripadak nekog stana ili druge samostalne prostorije u skladu s odredbama ovoga zakona, 3) korisna se površina u pravilu izračunava prema glavnom projektu koji je sastavni dio građevinske dozvole ili koji je potvrđen po nadležnom tijelu, ali ako neki od suvlasnika učini vjerojatnim da postoje znatnija odstupanja od tog projekta, korisna će se površina izračunati prema stvarnom stanju, 4) u slučajevima utvrđivanja korisne površine iz tačke 1. do 3. ovog stava sud donosi rješenje na osnovu nalaza ovlaštenog geodete, vještaka arhitektonske ili građevinske struke. Član 88. Naknadno sudsko utvrđivanje korisnih površina (1) Ukoliko se nakon što su utvrđeni i u zemljišnu knjigu upisani odgovarajući dijelovi izmijenjene prilike i nema sporazuma među etažnim vlasnicima o novom utvrđivanju korisnih površina i odgovarjućih dijelova na zahtjev svakoga suvlasnika korisnu površinu će u vanpraničnom postupku utvrditi sud. (2) Pod promijenjenim prilikama naročito se smatra: 1) ako se utvrđena korisna površina stana, odnosno druge samostalne prostorije utvrđena prije završetka gradnje, promijenila radnjama za koje je potrebna građevinskna dozvola do završetka gradnje za najmanje 3%, s time da u tom slučaju zahtjev za ponovo utvrđivanje može biti postavljen samo u roku od godine dana od pravosnažnosti upotrebne dozvole, 2) ako se nakon završene gradnje bitno promijenila utvrđena korisna površina stana, odnosno druge samostalne prostorije takvim građevinskim zahvatima obavljenim na nekretnini za koje je potrebna građevna dozvola, s time da u tom slučaju zahtjev za ponovo utvrđivanje može biti postavljen samo u roku od godine dana od pravosnažnosti upotrebne dozvole. (3) Utvrdi li se ponovo korisna površina zbog promjene iz stava 2. ovoga člana, suvlasnici su dužni međusobno preuzeti ili prenijeti one suvlasničke dijelove koji su potrebni kako bi svakom suvlasniku pripao barem onoliki dio koji je nakon utvrđenja korisnih površina nužan za uspostavu njegova prava vlasništva na posebnom dijelu (odgovarajući suvlasnički dio). (4) U nedostatku sporazuma suvlasnika, sud koji nanovo odredi neku korisnu površinu, ujedno će utvrditi mijenja li se i koliki je zbroj svih korisnih površina stanova i ostalih posebnih dijelova iste nekretnine. Član 89. Naknadno utvrđivanje korisne površine zbog promjene stanja posebnih dijelova (1) Korisna površina će se ponovno utvrđivati i ako se prije utvrđena vrijednost promijenila zbog promjena stanja stanova, odnosno drugih samostalnih prostorija, koji neposredno prostorno graniče, ili zbog prenosa sporednih dijelova jednog posebnog dijela zgrade na drugi, ako zahtjev za ponovno utvrđivanje korisne površine stave vlasnici posebnih dijelova, koji izvode promjene ili prijenos. (2) U slučaju iz stava 1. ovoga člana utvrdit će se korisna površina stanova ili drugih prostorija na koje se odnosi promjena ili prijenos tako da bude jednak zbroj njihovih korisnih površina prije i nakon promjene ili prijenosa. (3) Ukoliko se u slučaju iz stava 1 ovog člana ponovo utvrdi korisna površina, suvlasnici čija je korisna površina povećana dužni su suvlasnicima čijim se dijelovima smanjila korisna površina platiti naknadu. Visinu naknade suvlasnici utvđuju sporazumom, a u nedostatku sporazuma naknada se plaća prema tržišnoj vrijednosti nekretnine uključujući i svu eventualnu štetu koju su oštećeni suvlasnici pretrpjeli. Član 90. Sticanje vlasništva dvije ili više osoba na posebnom dijelu nekretnine Ukoliko su dvije ili više osoba stekle, kao suvlasnici ili zajednički vlasnici, vlasništvo na posebnom dijelu, one sva prava i dužnosti vlasnika izvršavaju solidarno, te se u odnosu prema trećim osobama i ostalim suvlasnicima iste nekretnine smatraju kao jedna osoba. Član 91. Pravo preče kupovine (1) Suvlasnici jednog stana, poslovne prostorije ili samostalne prostorije imaju pravo preče kupovine. (2) Suvlasnik koji prodaje svoje etažno vlasništvo iz stava 1. ovog člana dužan je učiniti ponudu drugim suvlasnicima toga posebnog dijela, a suvlasnik zgrade koja se ne može podijeliti na posebne dijelove drugim suvlasnicima. (3) Ponuda mora biti učinjena u pisanoj formi i sadržavati zemljišnoknjižne ili katastarske oznake nekretnine i posebnog dijela nekretnine koji se prodaje. (4) Na vršenje prava preče kupovine suvlasnika stana, poslovne prostorije ili samostalna prostorije primjenjuju se odredbe ovog zakona o pravu preče kupovine suvlasnika. (5) Ako etažni vlasnik koji prodaje svoj dio ne učini ponudu u skladu s odredbama stava 3. ovoga člana, ili ako svoj dio proda pod povoljnijim uvjetima trećoj osobi, drugi suvlasnik, odnosno suvlasnici imaju pravo tražiti od suda da ugovor oglasi nevaljanim i da oni kupe taj dio pod istim uvjetima. (6) Ukoliko se drugačije ne sporazumiju suvlasnici ostvaruju pravo preče kupovine srazmjerno učešću svojih suvlasničkih dijelova na cijeloj nekretnini. b) Izvršavanje ovlasti Član 92. Uzajamni odnosi etažnih vlasnika (1) Ugovorom etažnih vlasnika uređuju se obim i način korištenja i održavanja posebnih dijelova nekretnine i dijelova nekretnine koji služe zgradi kao cjelini ili nekim njenim posebnim dijelovima. (2) Prava i obaveze utvrđene ugovorom o uzajamnim odnosima vlasnika posebnih dijelova odnose se i na kasnijeg sticaoca vlasništva posebnog dijela. Broj 66 - Strana 68 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 28. 8. 2013. (3) Ako etažni vlasnici ne zaključe ugovor o uzajamnim odnosima sud će u vanparničnom postupku, na prijedlog bilo kojeg vlasnika, svojim rješenjem urediti te odnose. Član 93. Ugovor o uzajamnim odnosima vlasnika posebnih dijelova nekretnine (1) Ugovor o uzajamnim odnosima etažnih vlasnika iz člana 92. ovog zakona zaključuje se u pismenom obliku uz ovjeru potpisa od strane notara ili drugog ovlaštenog organa. (2) Ugovor koji je sačinjen suprotno stavu 1. ovog člana ništav je. (3) Ako je vlasnik prilikom podjele odredio kako će se upravljati nekretninom, to će djelovati i prema trećima, ako je zabilježeno u zemljišnoj knjizi. (4) Ugovor o uzajamnim odnosima etažnih vlasnika može se mijenjati uz pismeni pristanak onih vlasnika čija se prava mijenjaju u formi propisanoj stavom 1. ovog člana. (5) Sud će, u vanparničnom postupku, na prijedlog jednog ili više etažnih vlasnika odrediti da li će se izvršiti promjena u ugovoru i protiv volje drugih vlasnika, ako nađe da su promjene opravdane. Član 94. Dužnost održavanja (1) Etažni vlasnik, dužan je za taj stan, odnosno drugu samostalnu prostoriju, te njima namijenjene instalacije, naročito elektrovodne, plinovodne, vodovodne, toplovodne i sanitarne naprave, kao i sve druge pripatke tog posebnog dijela, brinuti se i tako ih održavati da drugim suvlasnicima ne nastane nikakva šteta. (2) Za svu štetu, koju drugi etažni vlasnici pretrpe u vezi s izvršavanjem dužnosti iz stava 1. ovoga člana, ili zbog njena neizvršavanja, odgovoran je onaj etažni vlasnik, čija je to bila dužnost održavanja, a ako je to bila dužnost više etažnih vlasnika – oni odgovaraju za tu štetu solidarno. (3) Etažni vlasnik je dužan da odobri ulazak u stan odnosno drugu samostalnu prostoriju predstavniku upravnika zgrade ukoliko je to potrebno radi sprječavanja štete na drugim posebnim dijelovima nekretnine odnosno zajedničkim prostorijama ili radi hitnog održavanja zajedničkih dijelova nekretnine. Imovinsku štetu koju u vezi s time pretrpi dužni su mu srazmjerno svojim udjelima u nekretnini nadoknaditi etažni vlasnici koji koriste predmetne zajedničke prostorije, ako se radilo o održavanju zajedničkih prostorija, odnosno etažni vlasnik određenog stana ili samostalne prostorije. (4) Ukoliko se etažni vlasnik tome protivi, po zahtjevu upravnika rješenje o odobrenju ulaska upravnika u stan odnosno samostalnu prostoriju po skraćenom upravnom postupku donosi organ nadležne jedinice lokalne samouprave nadležan za stambene poslove. U slučaju nemogućnosti ulaska u posebni dio zgrade uprkos postojanju rješenja nadležnog organa, onda se ovo rješenje izvršava po službenoj dužnosti ili na zahtjev upravnika zgrade primjenjujući načelo hitnosti postupka. Član 95. Promjene stanja (1) Etažni vlasnik ovlašten je, ne tražeći za to odobrenje od ostalih etažnih vlasnika, u skladu s građevinskim propisima o svome trošku izvršiti prepravke u stanu ili drugoj samostalnoj prostoriji, uključujući i promjenu namjene, ako se pridržava sljedećih pravila: 1) promjena ne smije prouzročiti oštećenje zgrade i drugih dijelova nekretnine, a ni povredu onih interesa ostalih etažnih vlasnika koji zaslužuju zaštitu; naročito ne smije prouzročiti povredu vanjskoga izgleda zgrade, ni opasnost za sigurnost osoba, zgrade ili drugih stvari, 2) ako bi za promjenu bilo potrebno zadrijeti u zajedničke dijelove nekretnine, to je dopušteno samo ako je takva promjena uobičajena ili služi važnom interesu vlasnika posebnoga dijela, inače je svaki etažni vlasnik može zabraniti; ali ne može zabraniti postavljanje vodova za svjetlo, plin, energiju, vodu i telefon i sličnih uređaja, a ni postavljanje radijskih ili televizijskih antena, potrebnih prema stanju tehnike, ako nije moguć ili nije odobren priključak na postojeću antenu, 3) radi promjena na svome dijelu nije dopušteno zadrijeti u one dijelove nekretnine koji su kao posebni dio u vlasništvu drugoga etažnog vlasnika bez njegova odobrenja, ali taj etažni vlasnik će ipak morati trpjeti ono u vezi s tuđim prepravkom čime se bitno i trajno ne povređuje njegovo pravo na posebnom dijelu, a i ono što je umjesno kad se pravedno odvagnu svi interesi, 4) vlasnik posebnoga dijela koji provodi promjene na svome dijelu dužan je dati primjerenu naknadu drugomu vlasniku čija je prava time povrijedio i kad je taj bio dužan trpjeti tu povredu. (2) Ako je za promjenu namjene iz stava 1. ovoga člana potrebna dozvola organa vlasti, drugi etažni vlasnici koji tu promjenu moraju trpjeti nisu ovlašteni uskratiti svoj pristanak kad je on potreban te odgovaraju za štetu koju bi prouzročili svojim uskraćivanjem. (3) Ono što je u stavu 1. ovoga člana određeno za stanove i druge samostalne prostorije jednako važi i za sve sporedne dijelove koji su njihovi pripatci, a ove odredbe se primjenjuju i u slučaju prenosa sporednih dijelova, koji služe jednom stanu, odnosno prostoriji na drugi stan, odnosno prostoriju. (4) Za svu štetu koju drugi suvlasnici pretrpe u vezi s promjenama koje je izvršio etažni vlasnik, ako je nisu bili dužni trpjeti, odgovara im taj etažni vlasnik; više etažnih vlasnika odgovaraju za tu štetu solidarno. Član 96. Troškovi etažnog vlasništva (1) Etažni vlasnik održava taj dio o svome trošku te snosi sve javne obaveze i terete u vezi s vlasništvom tog dijela, ako nije nešto drugo zakonom određeno. (2) Kad dužnik obaveze na povremene naknade za komunalne usluge u vezi s upotrebom vlasništva posebnog dijela (naknade zbog trošenja električne energije, plina, toplinske energije, odvoza otpada i sl.) nije neka druga osoba, etažni vlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela, duguje te naknade dobavljačima, odnosno davaocima usluga. (3) Ako je dužnik obaveze iz stava 2. ovoga člana osoba koja određeni posebni dio upotrebljava ili iskorištava na osnovu najma, zakupa ili drugoga ugovora sa etažnim vlasnikom toga posebnoga dijela, za izvršenje te obaveze jamči dobavljaču vlasnik tog posebnog dijela. Član 97. Upravljanje nekretninom na kojoj je uspostavljeno etažno vlasništvo (1) Cijelom nekretninom na kojoj je uspostavljeno etažno vlasništvo upravljaju etažni vlasnici po općim pravilima o upravljanju suvlasničkom stvari, ako ovim zakonom nije drugačije određeno. Srijeda, 28. 8. 2013. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 66 - Strana 69 (2) Etažni vlasnici su dužni učestvovati u upravljanju nekretninom te odrediti osobu koja će obavljati poslove zajedničkog upravnika i osnovati zajedničku rezervu. (3) Etažni vlasnici donose odluke o preduzimanju poslova redovnog upravljanja i vanrednih poslova u pismenom obliku. (4) Ako je vlasnik prilikom podjele odredio kako će se upravljati nekretninom to će djelovati prema trećima, ako je zabilježeno u zemljišnoj knjizi. Član 98. Poslovi redovnog upravljanja Poslovi redovnog upravljanja cijelom nekretninom su naročito: 1) redovno održavanje zajedničkih dijelova i uređaja nekretnine, uključujući i građevinske promjene neophodne za održavanje; 2) stvaranje odgovarajuće zajedničke rezerve za predvidive buduće troškove; 3) uzimanje zajmova radi pokrića troškova održavanja koji nisu pokriveni rezervom, a potrebni su za obavljanje poslova urednog održavanja koji se ponavljaju u razmacima dužim od jedne godine; 4) osiguranje nekretnine; 5) imenovanje i opoziv zajedničkog upravnika; 6) određivanje i promjene kućnog reda; 7) iznajmljivanje i davanje u zakup, kao i otkazivanje zakupa stanova i drugih samostalnih prostorija nekretnine na kojima nije uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela. Član 99. Poboljšanje zajedničkih dijelova i uređaja zgrade (1) Za donošenje odluke o preduzimanju poboljšanja zajedničkih dijelova i uređaja zgrade potreban je pristanak svih suvlasnika nekretnine, osim za one poslove koji se smatraju poslovima redovnog upravljanja. (2) Izuzetno, od odredbe stava 1. ovog člana, pristanak svih suvlasnika nije potreban ako suvlasnici koji zajedno imaju većinu suvlasničkih dijelova odluče da se izvrši poboljšanje, i da će oni sami snositi troškove ili se ti troškovi mogu pokriti iz rezerve, ne ugrožavajući time mogućnost da se iz rezerve podmire potrebe redovnog održavanja, pod uvjetom da ta poboljšanja neće ići na štetu nadglasanih suvlasnika. Član 100. Ovlaštenja etažnih vlasnika na sudsku zaštitu Etažni vlasnik nekretnine je ovlašten da zahtijeva od suda da svojom odlukom odredi: 1) rok u kojem se treba obaviti neki od poslova iz člana 95. ovoga zakona o kojem je većinom glasova donesena odluka; 2) stvaranje odgovarajuće zajedničke rezerve ili opravdano povećanje, odnosno smanjenje rezerve koju je odredila većina, prema pravilu da pri određivanju rezerve i veličine doprinosa pojedinih suvlasnika treba, osim o predvidivim troškovima, voditi računa i o imovinskom stanju svih suvlasnika; 3) da se etažnom vlasniku, ako bi mu bilo nemoguće da odmah plati dio troškova nekog posla održavanja cijele nekretnine koji se javlja u vremenskim razmacima dužim od jedne godine, a nije pokriven rezervom, dopušta da plati u mjesečnim ratama u vremenskom periodu ne dužem od deset godina, uz osiguranje osnivanjem hipoteke na njegovom suvlasničkom dijelu u korist drugih etažnih vlasnika, sa uobičajenim kamatama na dug osiguran hipotekom; 4) zaključenje odgovarajućeg osiguranja od požara ili od odgovornosti trećim osobama; 5) postavljanje zajedničkog upravnika, ili smjenjivanje upravnika koji grubo zanemaruje svoje dužnosti; 6) ukidanje ili izmjenu onih odredaba kućnog reda koje je donijela većina etažnih vlasnika, ako one vrijeđaju takve interese tog etažnog vlasnika koji zaslužuju zaštitu, ili bi njihovo izvršavanje bilo nepravedno zahtijevati od njega; 7) otkazivanje ugovora o zakupu jednog mjesta u zajedničkoj garaži ili parkiralištu zbog potreba tog etažnog vlasnika. Član 101. Troškovi održavanja i poboljšanja (1) Troškove za održavanje i za poboljšanje nekretnine snose svi etažni vlasnici nekretnine srazmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drugačije određeno. (2) Doprinose za zajedničku rezervu radi pokrića troškova održavanja i poboljšanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi etažni vlasnici srazmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drugačije određeno. (3) Etažni vlasnici mogu odrediti drugačiji način raspodjele troškova i doprinosa zajedničke rezerve, nego što je to određeno st. 1. i 2. ovog člana, i to: 1) odlukom većine suvlasničkih dijelova, kad je riječ o troškovima za održavanje onih uređaja nekretnine koji nisu u podjednakom obimu korisni svim etažnim vlasnicima, kao što su troškovi za lift, centralno grijanje i dr., ako takvu odluku opravdavaju različite mogućnosti pojedinih etažnih vlasnika da te uređaje upotrebljavaju i nemogućnost utvrđivanja stvarnog utroška svakog pojedinog etažnog vlasnika; 2) saglasnom odlukom svih etažnih vlasnika, u pismenom obliku, u pogledu svih ostalih troškova za održavanje i poboljšanje nekretnine ili doprinosa zajedničkoj rezervi. (4) Etažni vlasnik može zahtijevati od suda da utvrdi odgovara li način raspodjele troškova pravilu iz stava 1. odnosno stava 2. ovog člana i da li je valjana odluka iz stava 3. ovog člana. Ako odluka o raspodjeli troškova za održavanje onih uređaja nekretnine, koji nisu u podjednakom obimu korisni svim etažnim vlasnicima nije valjana, etažni vlasnik može zahtijevati od suda da, po pravednoj ocjeni, utvrdi način za raspodjelu troškova, s obzirom na različitu mogućnost upotrebe tih uređaja. (5) Na zahtjev etažnog vlasnika, u zemljišnoj knjizi će se zabilježiti odredbe o načinu raspodjele troškova iz stava 3. ovog člana, ako su pismeno sačinjene, a potpisi etažnih vlasnika ovjereni od strane nadležnog organa, kao i pravosnažna odluka suda, koji je utvrdio način raspodjele troškova po pravednoj ocjeni. (6) Ako troškovi za nekretninu budu podmireni iz zajedničke rezerve u skladu s njenom namjenom, oni se neće dijeliti na suvlasnike, koji su uplatili svoje doprinose u rezervu. Član 102. Zajednička rezerva (1) Zajedničku rezervu čine novčani doprinosi koje su etažni vlasnici uplatili na osnovu odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekog etažnog vlasnika donio sud s obzirom na predvidive troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih etažnih vlasnika. Ovim se ne dira pravo da se posebnim propisima Broj 66 - Strana 70 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 28. 8. 2013. jedinica lokalne samouprave odredi minimalni iznos mjesečne naknade po jednom kvadratnom metru stana kako bi se osiguralo nesmetano održavanje zgrada. (2) Zajednička rezerva kao imovina svih etažnih vlasnika namijenjena je za pokriće troškova održavanja i poboljšanja nekretnine i za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova. (3) Zajedničkom rezervom upravljaju etažni vlasnici, odnosno upravnik nekretnine, kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojeg etažnog vlasnika, uloženom na način da donosi plodove. Upravnik nekretnine za raspolaganje novčanim sredstvima iz zajedničke rezerve etažnih vlasnika odgovara etažnim vlasnicima svom svojom imovinom. (4) Dopuštena su samo ona plaćanja iz rezerve koja su učinjena radi plaćanja troškova održavanja i poboljšanja nekretnine ili otplatu zajma uzetog za pokriće tih troškova. Postupak izvršenja je dopušteno provoditi na zajedničkoj rezervi samo radi podmirenja tih potraživanja. (5) Prestankom ovlaštenja za upravljanje upravnik je dužan bez odgađanja položiti račun o rezervi i ostatak predati novom upravniku. Ako sud razriješi upravnika, naložit će mu da u roku od petnaest dana preda utvrđeni ostatak iznosa zajedničke rezerve novom upravniku. (6) Etažni vlasnik koji je otuđio svoje etažno vlasništvo nema pravo zahtijevati povrat svog doprinosa u zajedničku rezervu. Taj dio doprinosa ostaje u zajedničkoj rezervi kao doprinos suvlasničkog dijela koji je otuđen. Član 103. Opasnost od štete na nekretnini (1) Etažni vlasnik je ovlašten i dužan da bez odgađanja prijavi zajedničkom upravniku štete za koje je saznao da su nastale na dijelovima ili uređajima nekretnine, i štete na onim posebnim dijelovima te nekretnine, na kojima je uspostavljeno etažno vlasništvo, ako od njih prijeti opasnost ostalim dijelovima nekretnine. (2) Kad prijeti opasnost od štete, svaki je etažni vlasnik ovlašten da preduzme hitne mjere bez pristanka ostalih etažnih vlasnika. Član 104. Dužnosti upravnika i zakupaca (1) Upravnik upravlja nekretninom i zajedničkom rezervom kao zastupnik svih etažnih vlasnika, pri čemu u odnosu prema trećima ne djeluju ograničenja koja bi mu bila postavljena pravnim poslom. (2) U upravljanju nekretninom upravnik je ovlašten da vodi postupke pred sudom ili drugim organima u ime svih etažnih vlasnika nekretnine, što uključuje i ovlaštenje da opunomoći stručne zastupnike za vođenje tih postupaka. (3) Na upravnikov odnos sa etažnim vlasnicima primjenjuju se opća pravila o zastupanju i posebna pravila o upravniku kojeg postavljaju etažni vlasnici, ako drugačije ne proizlazi iz položaja koji upravniku nekretnine daju odredbe ovog zakona. (4) Upravnik je obavezan čuvati interese svih etažnih vlasnika i u obavljanju poslova redovne uprave slijediti uputstva većine, a vanredne poslove preduzimati samo na osnovu saglasnosti svih etažnih vlasnika ili odluke suda koja je zamjenjuje. Upravnik je posebno dužan: 1) položiti svakom etažnom vlasniku uredan račun o poslovanju u prethodnoj kalendarskoj godini i staviti mu na prikladan način na uvid isprave na kojima se to zasniva, i to najkasnije do 30-tog marta svake godine; 2) izraditi pregled predviđenih poslova za održavanje i poboljšanja, kao i predvidivih troškova i opterećenja u narednoj kalendarskoj godini, i to na prikladan način objaviti najkasnije do isteka tekuće kalendarske godine; 3) prikupiti više ponuda za poslove održavanja koji se ponavljaju u razmacima dužim od jedne godine, kao i za veće radove radi poboljšanja. (5) Etažni vlasnici, u čije ime upravnik upravlja nekretninom, su dužni da o promjeni upravnika ili o promjenama njegovih ovlaštenja obavijeste zakupce na prikladan način. Obaveze koje zakupci ispune osobi koja više nije upravnik, ili više nije ovlaštena primiti ispunjenje, smatraju se valjano ispunjenim i oslobađaju dužnike obaveze, ako nisu obaviješteni ili nisu na drugi način saznali o promjenama. c) Prestanak etažnog vlasništva Član 105. Propast predmeta Etažno vlasništvo prestaje ako stan ili druga samostalna prostorija koja je bila predmetom toga vlasništva trajno prestane biti prikladna za samostalno izvršavanje ovlaštenja koja proizilaze iz etažnog vlasništva. Član 106. Brisanje (1) Osim u slučaju iz člana 105. ovog zakona, etažno vlasništvo prestaje brisanjem u zemljišnoj knjizi onog upisa kojim je vlasništvo određenog posebnog dijela nekretnine bilo uspostavljeno kao pravo povezano s određenim suvlasničkim dijelom te nekretnine. (2) Za brisanje iz stava 1. ovog člana na osnovu odreknuća nužan je pristanak svih suvlasnika i knjižnih ovlaštenika čija prava opterećuju odgovarajući suvlasnički dio. Član 107. Prestanak suvlasništva (1) Prestankom suvlasništva na nekretnini prestaje i vlasništvo posebnog dijela koji je sa njim bio povezan. (2) Prestanak etažnog vlasništva ne povlači za sobom prestanak suvlasništva na nekretnini. Glava IV PRAVO VLASNIŠTVA NA POKRETNINAMA 1. Sticanje prava vlasništva Član 108. Općenito Sve što je u ovome zakonu određeno u pogledu sticanja vlasništva na nekretninama važi i za sticanje vlasništva na pokretnim stvarima ukoliko u ovoj glavi nije drugačije određeno ili to ne proizlazi iz naravi pokretne stvari. Član 109. Sticanje pokretnine pravnim poslom (1) Na osnovu pravnog posla, pravo vlasništva na pokretnu stvar stiče se predajom te stvari u posjed sticaoca. (2) Predaja pokretne stvari smatra se izvršenom i predajom isprave na osnovu koje sticalac može raspolagati tom stvari, kao i uručenjem nekog dijela stvari ili izdavanjem ili drugim označavanjem stvari koje znači predaju stvari. (3) Kad se pokretna stvar nalazi u posjedu sticaoca po nekom pravnom osnovu, on stiče pravo vlasništva na pokretnoj stvari u trenutku zaključenja pravnog posla sa vlasnikom stvari na osnovu koga se stiče pravo vlasništva. (4) Ako sticalac prava vlasništva na pokretnu stvar ostavi tu stvar i dalje u posjedu prenosioca po nekom drugom osnovu, on stiče pravo vlasništva na pokretnoj stvari u trenutku zaključenja pravnog posla sa vlasnikom stvari na osnovu koga se stiče pravo vlasništva. (5) Pravo vlasništva na pokretnoj stvari koju drži treća osoba prelazi na sticaoca u trenutku zaključenja prvanog posla kojim mu je prenosilac prenio pravo da zahtijeva povraćaj Srijeda, 28. 8. 2013. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 66 - Strana 71 te stvari. Treća osoba ima pravo da prema novom vlasniku istakne sve prigovore koje je imao prema ranijem vlasniku. (6) Predaja pokretne stvari smatra se izvršenom i kada iz konkretnih okolnosti proizlazi da je izvršena predaja stvari. Član 110. Sticanje prava vlasništva u slučaju višestrukog otuđenja (1) Kad je više osoba sklopilo pravne poslove radi sticanja vlasništva iste pokretnine koja je individualno određena, vlasništvo stiče ona osoba koja je stvar prvoj predana u posjed, ako je savjesna i ako su ispunjene i sve druge pretpostavke za sticanje vlasništva. (2) Ako postoji više savjesnih sticalaca, pravo da zahtijeva predaju stvari u posjed ima sticalac, koji je prvi stekao pravni osnov za prenos prava vlasništva. (3) Savjesni sticalac može podnijeti tužbu za predaju stvari u posjed protiv dotadašnjeg vlasnika i nesavjesnog posjednika. Član 111. Sticanje od nevlasnika (1) Ko je u dobroj vjeri stekao samostalni posjed pokretne stvari na osnovu teretnog pravnog posla sklopljenoga radi sticanja prava vlasništva, od osobe koja nije vlasnik, stekao je vlasništvo te stvari. (2) Sticalac iz stava 1. ovoga člana, stekao je vlasništvo stvari u trenutku sticanja samostalnoga posjeda, ako mu je stvar predana u neposredni posjed ili se već otprije nalazi kod njega. Ako mu je stvar predana u samostalni posjed samim očitovanjem volje, on će pravo vlasništva steći tek kad mu stvar bude predana u neposredni posjed. (3) Sticalac je bio u dobroj vjeri ako u trenutku zaključenja pravnog posla, a ni u trenutku primanja neposrednoga posjeda nije znao, niti je s obzirom na okolnosti mogao znati da stvar ne pripada otuđivaocu. (4) Odredba stava 1. ovoga člana ne primjenjuje se ako je stvar njenom vlasniku ili osobi putem koje je on posjedovao bila ukradena, ili ju je izgubio, odnosno zaturio, osim u pogledu sticanja gotova novca, vrijednosnih papira na donosioca ili na javnoj dražbi. (5) Prava trećih koja terete pokretnu stvar prestaju sticanjem vlasništva od osobe kojoj stvar ne pripada. Ne prestaju ona prava trećih za koja je sticalac znao da postoje ili je to mogao znati u času kad je sticao vlasništvo. Smatra se da je sticalac znao da postoji založno pravo ako je upisano u registar zaloga. (6) Ne prestaju ona prava trećih osoba za koja je sticalac znao ili mogao znati da postoje u trenutku sklapanje ugovora o prijenosu prava vlasništva. Smatra se da je sticalac znao da postoji založno ili neko drugo pravo ako je o postojanju tog prava mogao saznati uvidom u odgovarajući javni registar. Navedena presumpcija ne važi ako je prodavac u okviru svog redovnog poslovanja stavio stvar u promet. Član 112. Sticanje odvajanjem (1) Plodovi i sve što se odvoji od neke stvari pripada i nakon odvajanja njenom vlasniku, ako nije što drugo određeno. (2) Posjeduje li neka osoba kao samostalni posjednik tuđu stvar od koje su se odvojili plodovi ili nešto drugo, ono je samim odvajanjem postalo vlasnikom odvojenoga, ako je u tom času bilo savjesni posjednik tuđe stvari. Član 113. Sticanje na osnovu ograničenog stvarnog prava (1) Kome na osnovu njegova ograničenoga stvarnog prava pripada pravo na vlasništvo plodova ili drugih dijelova neke tuđe stvari, taj postaje njihovim vlasnikom kad se odvoje od vlasnikove stvari, ali ako ga njegovo pravo samo ovlašćuje da uzme plodove ili dijelove neke stvari u vlasništvo, oni će postati njegovi tek kad ih za sebe ubere. (2) Posjeduje li stvar od koje su se odvojili plodovi, ili nešto drugo, neka druga osoba kao da je nosilac ograničenoga stvarnog prava na osnovu kojeg bi mu pripadalo vlasništvo plodova ili drugih dijelova te stvari, ona je samim odvajanjem postala vlasnikom odvojenoga, ali ne ako u tom trenutku nije bilo pošten posjednik tuđe stvari. (3) Nosilac ograničenog stvarnog prava na stvari, odnosno savjesni posjednik ne stiče vlasništvo plodova i drugoga što se od stvari odvojilo, ako vlasništvo toga stekne za sebe neka druga osoba po zakonskom osnovu. Član 114. Sticanje prava vlasništva spajanjem ili miješanjem stvari (1) Kada su stvari koje pripadaju raznim vlasnicima tako spojene ili pomiješane da se ne mogu razdvojiti bez znatne štete ili bez nesrazmjernih troškova, na novoj stvari nastaje suvlasništvo dotadašnjih vlasnika, i to srazmjerno vrijednosti koju su pojedine stvari imale u trenutku spajanja ili miješanja. (2) Ako je neko od vlasnika bio nesavjestan, savjestan vlasnik može zahtijevati, u roku od jedne godine od dana spajanja ili miješanja stvari, da mu cijela stvar pripadne u vlasništvo ili da cijela stvar pripadne u vlasništvo nesavjesnom vlasniku. Sticalac je dužan drugome nadoknaditi tržišnu vrijednost njegove stvari. (3) Ako od dvije spojene ili pomiješane stvari jedna ima neznatnu vrijednost u odnosu na drugu, vlasnik vrjednije stvari stiče pravo vlasništva na novoj stvari. Osoba koja je izgubila pravo vlasništva može, u roku od jedne godine od dana spajanja ili miješanja stvari, zahtijevati nadoknadu tržišne vrijednosti svoje stvari. Član 115. Sticanje vlasništva nađene stvari Nađenu stvar nalaznik može steći u vlasništvo pod pretpostavkama za sticanje stvari putem dosjelosti, s tim da je njegov posjed nađene stvari savjestan ako ne zna niti bi morao znati čija je stvar. Član 116. Dosjelost (1) Posjednik stiče dosjelošću pravo vlasništva na pokretnoj stvari koja je u vlasništvu druge osobe, protekom tri godine savjesnog, zakonitog posjeda, ako nije pribavljen silom, prijetnjom ili zloupotrebom povjerenja. (2) Posjednik stiče dosjelošću pravo vlasništva na pokretnoj stvari koja je u vlasništvu druge osobe protekom šest godina savjesnog posjeda. Član 117. Prirastanje glavnoj stvari Ako su u stvar uloženi tuđi trud ili sredstva i time nije nastala nova stvar, nego je ista prirasla postojećoj stvari kao glavnoj, a uspostava prijašnjeg stanja odnosno rastavljanje nije moguće bez nesrazmjerno velikih troškova, tada se vlasništvo glavne stvari proteže na sve ono što je toj glavnoj stvari priraslo ili je u nju uloženo i smatra se njezinom pripadnošću. Član 118. Prisvojenje (1) Na pokretnoj stvari koju niko nema u svom vlasništvu, steći će vlasništvo osoba koja uzme tu stvar u samostalni posjed s namjerom da je prisvoji, ako zakonom nije drugačije određeno. (2) Na pokretnim stvarima koje niko nema u vlasništvu, a koje se mogu nabavljati ili upotrebljavati samo uz posebnu Broj 66 - Strana 72 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 28. 8. 2013. dozvolu koju daje nadležno tijelo, vlasništvo može steći prisvojenjem samo osoba koja ima takvu dozvolu. (3) Ne može se steći prisvojenjem vlasništvo na stvarima koje po posebnom zakonu mogu biti samo u vlasništvu države, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno. Član 119. Izrađena stvar (1) Osoba koja od svog materijala svojim radom izradi novu stvar stiče pravo vlasništva te stvari. (2) Pravo vlasništva na novoj stvari pripada vlasniku od čijeg je materijala, na osnovu pravnog posla, tu stvar izradila druga osoba. (3) Ako je neko od tuđeg materijala izradio novu stvar za sebe, on na toj stvari stiče vlasništvo ako je savjestan i ako je vrijednost rada veća od vrijednosti materijala. (4) U slučaju iz stava 3. ovog člana, ako su vrijednost rada i vrijednost materijala jednake, nastaje suvlasništvo. 2. Izgubljena stvar Član 120. Izgubljena stvar i nalaznik (1) Stvar koju je vlasnik izgubio, zagubio, ili mu je ukradena, nije samim tim prestala biti njegovim vlasništvom, pa ju je nalaznik dužan bez odgode predati onome ko ju je izgubio, odnosno vlasniku stvari, ako po znakovima na stvari ili iz drugih okolnosti može za njega saznati. (2) Nalaznik koji nije nađenu stvar predao onom ko ju je izgubio, odnosno njenom vlasniku, dužan ju je bez odgode predati najbližoj policijskoj stanici ili drugom nadležnom tijelu lično ili putem osobe u čijim ju je prostorijama, prijevoznom ili sličnom sredstvu našao. Nalaznik jedino nije dužan predati nadležnom tijelu stvar čija je vrijednost prema općem shvaćanju zanemariva. Član 121. Čuvanje izgubljene stvari (1) Nadležno tijelo dužno je nađenu stvar primiti u polog, te je čuvati za onoga koji ju je izgubio, odnosno za njenog vlasnika, kao i poduzeti sve mjere radi očuvanja stvari i pronalaska vlasnika ili onoga koji ju je izgubio. (2) Nadležno tijelo će povjeriti na čuvanje pouzdanom čuvaru stvari koje ne može samo čuvati. (3) Ako je nađena stvar pokvarljiva ili su za njezino čuvanje ili održavanje potrebni troškovi nesrazmjerni njezinoj vrijednosti, stvar će se prodati na javnoj dražbi i za nju dobiveni novac položiti u sud. Član 122. Povrat stvari (1) Ako se onaj koji je stvar izgubio ili je njezin vlasnik javi u roku od godine dana od objave i dokaže da je stvar izgubio iz posjeda, odnosno da je njezin vlasnik, predat će mu se stvar ili iznos dobiven njezinom prodajom, čim se od njega naplate svi nužni troškovi u vezi s nađenom stvari, kao i nagrada nalazniku (nalaznina). (2) U sumnji kojem od više osoba treba predati nađenu stvar, ako okolnosti ne upućuju na neku drugu osobu, prednost ima ona koja ju je izgubila iz neposrednog posjeda. (3) O predaji stvari osobi koja je dokazala da ju je izgubila iz posjeda, odnosno da je njen vlasnik, nadležno tijelo dužno je odmah pisano obavijestiti nalaznika, te mu izručiti nalazninu. Član 123. Nalaznina (1) Nalazniku izgubljene stvari pripada pravo na nalazninu u visini od 10% od vrijednosti stvari, a i na naknadu za nužne troškove koje je imao u vezi s nađenom stvari. (2) Nalaznik izgubljene stvari je onaj koji je stvar prvi uzeo. Više osoba koje su zajedno našli stvar imaju pravo na nalazninu na jednake dijelove. (3) Osoba koja je dužna platiti nalazninu može zahtijevati da se iznos nalaznine pravično smanji kad bi nalaznina predstavljala nesrazmjerno veliku korist s obzirom na prilike nalaznika i osobe koja je dužna platiti nalazninu, kao i okolnosti pod kojima je stvar izgubljena i nađena. (4) Ako se vrijednost nađene stvari ne može procijeniti ili ona postoji samo za njezina vlasnika, odnosno osoba koja ju je izgubila, tada nalaznik može zahtijevati da se odredi pravični iznos nalaznine. Član 124. Predaja stvari nalazniku (1) Ako se osoba koja je izgubila stvar ili vlasnik stvari ne jave u roku od godine dana od objave oglasa o nalazu stvari, ili ne dokažu svoje pravo na stvar ili odbiju primiti stvar, tada se nađena stvar, odnosno novac dobiven njezinom prodajom predaje u neposredni posjed nalazniku. (2) Ukoliko se naknadno javi osoba koja je stvar izgubila ili njezin vlasnik, nalaznik mu mora vratiti stvar zajedno s dobivenim koristima, odnosno vratiti za nju dobiveni novac zajedno s kamatama po odbitku nužnih troškova, a onaj kome je stvar vraćena dužan je platiti nalazninu. Član 125. Nalaz blaga (1) Blagom se u smislu ovoga zakona smatraju novac, dragocjenosti i druge stvari od vrijednosti koje su bile skrivene tako dugo da se više ne može utvrditi ko im je vlasnik. (2) Nalaznik je dužan uzeti nađeno blago na primjeren način u posjed, a ako se ustanovi da zaista nema vlasnika, postaje vlasništvo jedinice lokalne samouprave na čijoj teritoriji je pronađeno. (3) Nalaznik je dužan bez odgode obavijestiti o nađenom blagu nadležno državno tijelo, a do predaje poduzeti nužne mjere za zaštitu blaga. (4) Nalaznik i vlasnik nekretnine u kojoj je nađeno blago imaju pravo na primjerenu nagradu, koja ne može biti manja od nagrade kakva bi bila za nađenu tuđu stvar ni veća od vrijednosti nađenoga blaga, a imaju pravo i na naknadu nužnih troškova. (5) Jedna polovina nagrade iz stava 3 ovog člana pripada nalazniku, a druga vlasniku nekretnine, ali onaj koji je pokušao zatajiti nalaz blaga, nema pravo na nagradu. (6) Jedinica lokalne samouprave se može osloboditi svoje obaveze davanja nalaznine, odnosno nagrade i naknade troškova za blago tako da se odrekne stvari, te da nalazniku i vlasniku nekretnine preda blago u samostalni suposjed, u kojem će se slučaju na odgovarajući način primjenjivati odredbe ovoga zakona o predaji stvari nalazniku i o sticanju vlasništva na nađenoj stvari. (7) Odredbe o pravu vlasnika nekretnine na nagradu na odgovarajući se način primjenjuju i na nosioca prava građenja, ako je blago nađeno u zgradi koja je izgrađena na pravu građenja ili njime odvojena od zemljišta. Glava V ZAŠTITA I PRESTANAK PRAVA VLASNIŠTVA 1. Zaštita prava vlasništva Član 126. Vlasničke tužbe (1) Vlasnik ima pravo da zahtijeva povrat stvari od osobe koja je u njenom posjedu, a od osobe koja ga protupravno uznemirava da prestane sa uznemiravanjem. Srijeda, 28. 8. 2013. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 66 - Strana 73 (2) Pravo na povrat stvari i na prestanak uznemiravanja ne zastarijevaju. Član 127. Vlasnička tužba na povrat stvari (1) Da bi ostvario pravo na povrat stvari vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtjeva njegovo vlasništvo i da se stvar nalazi u tuženikovom posjedu. (2) Vlasnik mora stvar čiji povrat traži opisati po njenim osobinama ili znacima koji je razlikuju od istovrsnih stvari. (3) Osoba koja je stvar posjedovala pa je posjed napustila pošto joj je dostavljena tužba, treba je o svome trošku predati vlasniku, odnosno treba joj nadoknaditi punu vrijednost stvari. Član 128. Prigovori posjednika (1) Posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed). (2) Ako povrat stvari traži osoba koja je vlasništvo i posredan posjed stekla prijenosom zahtjeva na povrat stvari tuženik može prema toj osobi istaći sve prigovore prava na posjed koje je imao prema ranijem vlasniku. (3) Ako je tuženik nesamostalni posjednik, on se od zahtjeva da preda posjed stvari može braniti imenovanjem posrednog samostalnog posjednika čiju višu vlast priznaje i iz čijeg posjeda izvodi svoj posjed. Član 129. Savjestan posjednik (1) Osoba čiji je posjed savjestan (savjestan posjednik) dužna je vratiti stvar vlasniku zajedno sa plodovima koji nisu obrani. (2) Savjestan posjednik ne odgovara za pogoršanje i propast stvari koji su nastali za vrijeme njegovog savjesnog posjeda, niti je dužan dati naknadu za upotrebu i korist koju je imao od stvari. (3) Savjestan posjednik ima pravo na naknadu nužnih troškova za održavanje stvari, kao i na naknadu korisnih troškova u mjeri u kojoj je vrijednost stvari povećana. (4) Savjestan posjednik ima pravo na naknadu troškova koje je učinio radi svog zadovoljstva ili uljepšanja stvari samo ukoliko je njena vrijednost povećana (korisni troškovi). Ako se ono što je učinjeno radi zadovoljstva ili uljepšavanja stvari može odvojiti od stvari bez njenog oštećenja, savjestan posjednik ima pravo da to odvoji i zadrži za sebe. (5) Savjestan posjednik ima pravo zadržavanja stvari dok mu se ne nadoknadi iznos nužnih i korisnih troškova koje je imao u vezi sa njenim održavanjem. (6) Vrijednost plodova i drugih koristi koje je posjednik imao od stvari, odbiće se od troškova koje posjednik osnovano traži. (7) Troškovi i vrijednost plodova obračunavaju se prema cijenama u vrijeme donošenja presude. (8) Potraživanja naknade nužnih i korisnih troškova zastarijevaju u roku od tri godine od dana predaje stvari vlasniku. Član 130. Nesavjestan posjednik (1) Nesavjestan posjednik dužan je da stvar vrati vlasniku sa svim plodovima koje je stvar dala za vrijeme njegovog posjeda. (2) Nesavjestan posjednik dužan je nadoknaditi vlasniku vrijednost ubranih plodova koje je potrošio, otuđio, kao i vrijednost plodova koje je propustio da ubere. (3) Nesavjestan posjednik dužan je nadoknaditi štetu nastalu pogoršanjem ili propašću stvari, osim ako bi ta šteta nastala i da se stvar nalazila kod vlasnika. (4) Nesavjestan posjednik ima pravo zahtijevati naknadu nužnih troškova koje bi imao i vlasnik da se stvar nalazila kod njega. (5) Nesavjestan posjednik ima pravo zahtijevati naknadu korisnih troškova samo ako su korisni za vlasnika. (6) Nesavjestan posjednik nema pravo na naknadu troškova koje je učinio radi svog zadovoljstva ili uljepšavanja stvari osim ako je njena vrijednost povećana za vlasnika. Ako se ono što je učinjeno radi zadovoljstva ili uljepšanja stvari može odvojiti od stvari bez njenog oštećenja, nesavjestan posjednik ima pravo da to odvoji i zadrži za sebe. (7) Savjestan posjednik postaje nesavjestan od trenutka kada mu je tužba dostavljena, ali vlasnik može dokazivati da je savjestan posjednik postao nesavjestan i prije dostavljanja tužbe. (8) Potraživanje vlasnika, odnosno nesavjesnog posjednika zastarijevaju u roku od tri godine od dana predaje stvari vlasniku. Član 131. Tužba iz pretpostavljenog vlasništva (1) Savjesni posjednik individualno određene stvari, koji je tu stvar stekao na osnovu podobnom za sticanje prava vlasništva i na zakonit način (pretpostavljeni vlasnik) ima pravo da zahtijeva povrat stvari i od savjesnog posjednika kod kojeg se ta stvar nalazi bez pravnog osnova ili po slabijem pravnom osnovu. (2) Kada se dvije osobe smatraju pretpostavljenim vlasnicima iste stvari, jači pravni osnov ima osoba koja može dokazati nesumnjivog prethodnika, a ako obje osobe to mogu, ili ne može ni jedna, jači pravni osnov ima osoba koja je stvar stekla teretno u odnosu na osobu koja je stvar stekla besteretno. Ako su pravni osnovi ovih osoba iste jačine, prvenstvo prava ima osoba kod koje se stvar nalazi, odnosno osoba kojoj je stvar prvoj predana. (3) Pretpostavljeni vlasnik treba da dokaže činjenice na osnovu kojih se pretpostavlja njegovo vlasništvo, kao i da je stvar koju zahtijeva u posjedu tuženog. (4) Pretpostavka vlasništva ne djeluje u korist osobe koja nije bila savjesni posjednik. (5) Na odnose pretpostavljenog vlasnika i savjesnog i nesavjesnog posjednika na odgovarajući način primjenjuju se odredbe čl. 127. do 129. ovog zakona. Član 132. Tužba na prestanak uznemiravanja (1) Ako treće osoba protupravno uznemirava vlasnika ili pretpostavljenog vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, on ima pravo da tužbom zahtijeva da to uznemiravanje prestane. (2) Kada je uznemiravanjem iz stava 1. ovog člana prouzrokavana šteta, vlasnik ili pretpostavljeni vlasnik ima pravo da zahtijeva naknadu štete po općim pravilima o naknadi štete. (3) Vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo, a pretpostavljeni vlasnik činjenice na osnovu kojih se pretpostavlja njegovo vlasništvo kao i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlaštenja u pogledu stvari. Ukoliko tuženi tvrdi da ima pravo preduzimati radnje kojima se uznemirava vlasnik, dužan je to dokazati. Broj 66 - Strana 74 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 28. 8. 2013. Član 133. Zaštita suvlasnika odnosno zajedničara Suvlasnik odnosno zajedničar ima pravo na tužbu za zaštitu prava vlasništva na cijelu stvar, a suvlasnik ima pravo i na tužbu za zaštitu svog prava vlasništva na dijelu stvari. 2. Prestanak prava vlasništva Član 134. Propast stvari Pravo vlasništva prestaje propašću stvari. Na ostatku propale stvari vlasnik zadržava pravo vlasništva. Član 135. Priraštaj na tuđoj stvari Pravo vlasništva prestaje i kad stvar priraste drugoj stvari tako da postane njezinim dijelom koji nije od nje pravno odvojen niti se može faktički odvojiti bez nesrazmjernih troškova. Član 136. Tuđe sticanje Pravo vlasništva prestaje kad druga osoba stekne pravo vlasništva na tu stvar. Član 137. Odricanje od prava vlasništva (1) Pravo vlasništva pokretnina prestaje napuštanjem posjeda stvari. Stvar se smatra napuštenom kad njen vlasnik na nesumnjiv način i slobodno izrazi volju da ne želi više da je ima u vlasništvu. (2) Vlasnik nekretnine se može odreći svog prava vlasništva izjavom o odricanju datom u formi propisanoj za zemljišnoknjižni upis. (3) Odricanjem pravo vlasništva na nekretnini prestaje brisanjem u zemljišnoj knjizi, ako zakon ne određuje drugačije. (4) Odricanje nije punovažno ukoliko je nekretnina opterećena, izuzev ako je u pitanju opterećenje stvarnom služnošću. (5) Brisanjem prava vlasništva dosadašnjeg vlasnika u zemljišnoj knjizi nekretnina postaje vlasništvo općine na čijoj teritoriji se nalazi, ako zakonom nije drugačije uređeno. Član 138. Prestanak na osnovu zakona (1) Pravo vlasništva prestaje na način određen zakonom. (2) Kad pravo vlasništva nekretnine na osnovu posebnog zakona prestane bez brisanja u zemljišnoj knjizi, takav prestanak prava vlasništva ne može ići na štetu onih koji za njega nisu znali niti su to morali znati, pri čemu se nikome ne može prigovoriti što nije istraživao vanknjižno stanje. Dio treći OGRANIČENA STVARNA PRAVA Glava I. ZALOŽNO PRAVO 1. Pojam založnog prava Član 139. Općenito (1) Založno pravo je ograničeno stvarno pravo na određenoj stvari ili pravu (zalogu) koje daje ovlaštenje svom nosiocu (založnom vjerovniku) da određenu tražbinu, ukoliko mu ne bude ispunjena nakon dospijeća, namiri iz vrijednosti te stvari, a njezin svagdašnji vlasnik (založni dužnik) dužan je to trpjeti. (2) Založnim pravom može biti opterećena pojedinačno određena pokretna ili nepokretna stvar podobna za unovčenje, kao i idealni dio takve stvari. (3) Založnim pravom može biti opterećeno pojedinačno određeno imovinsko pravo koje je prikladno da vjerovnik iz njega namiri svoju tražbinu, ako zakonom nije drugačije određeno. (4) Založnim pravom može biti opterećeno više nekretnina upisanih u različite zemljišnoknjižne uloške kao da su sve zajedno jedna stvar (zajednička, simultana hipoteka). (5) Pravo na plodove koje stvar daje posredovanjem nekoga pravnoga odnosa (najamnine, zakupnine i sl.) može biti samostalnim zalogom. (6) Sa zalogom su ujedno opterećene i sve njegove pripadnosti, ako nije nešto drugo određeno. Član 140. Neodvojivost, neprenosivost, podzalog (1) Založno pravo ne može se odvojiti od zaloga koji opterećuje, pa ko na bilo kojem pravnom osnovu stekne zalog, stekao ga je opterećenog založnim pravom, ako zakonom nije drugačije određeno. (2) Otuđenje i naslijeđivanje založnog prava moguće je samo zajedno s tražbinom koju osigurava. (3) Založno pravo ne može se prenijeti s jednoga zaloga na drugi, ako nije nešto drugo određeno. (4) Založno pravo se može opteretiti podzalogom. Za podzalog vrijedi na odgovarajući način ono što i za zalog, ako nešto drugo zakonom nije određeno, ili ne proizlazi iz pravne naravi podzaloga. Član 141. Tražbina i založno pravo (1) Tražbina osigurana založnim pravom mora biti novčana ili odrediva u novcu. (2) Tražbina mora biti određena. Tražbina je dovoljno određena ukoliko su određeni vjerovnik i dužnik, pravni osnov i visina, ili barem najviši iznos do kojega se osigurava zalogom. (3) Založnim se pravom može osigurati postojeća tražbina i tražbina koja bi tek nastala nakon nekoga vremena ili nakon ispunjenja nekoga uvjeta, ako ta tražbina ispunjava pretpostavke iz stava 1. ovoga člana. (4) Založno pravo pored glavne tražbine osigurava i namirenje sporednih tražbina, kamata, troškova za očuvanje stvari i troškova naplate tražbine. (5) Založno pravo osigurava namirenje iz vrijednosti zaloga određene tražbine kao cjeline, uključivši sve njezine pripadnosti, pa se opterećenje zaloga ne smanjuje sa smanjenjem tražbine, ako nije nešto drugo određeno zakonom ili sporazumom stranaka. (6) Ako se zalog podijeli, založno pravo nastavlja teretiti ono na što se zalog podijelio ili se od njega odvojilo. Ako se otuđi dio nekretnine koji je manji od jedne petine tražbine, vjerovnik se ne može protiviti otuđenju i oslobađanju tog dijela nekretnine od založnog prava, ukoliko založni dužnik daje odgovarajuće osiguranje za taj dio ili ostatak nekretnine pruža dovoljno osiguranje. (7) Ako zalog propadne pa umjesto njega nastane pravo koje ga nadomješta (pravo na naknadu, na iznos osiguranja i dr.), založno pravo traje i dalje na tom pravu. (8) Ako je založno pravo osnovano tako da osigurava namirenje određene tražbine iz vrijednosti više nekretnina kao jednoga zaloga (zajednička, simultana hipoteka), založni vjerovnik može slobodno birati odakle će namirivati svoju tražbinu, ako nije nešto drugo određeno. (9) Ako se smanji potraživanje sud će na prijedlog založnog dužnika dopustiti da se založno pravo ograniči na jedan ili više predmeta zaloga koji su dovoljni za osiguranje preostalog potraživanja. Srijeda, 28. 8. 2013. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 66 - Strana 75 Član 142. Prednost pri namirenju (1) Tražbina osigurana založnim pravom ima pri namirivanju iz vrijednosti zaloga prednost pred svim tražbinama koje nisu osigurane založnim pravima na tom zalogu, ako nije nešto drugo zakonom određeno. (2) Ako je zalog opterećen s više založnih prava, prednost pri namirivanju ima ona tražbina koja je ispred ostalih u prvenstvenom redu. (3) Mjesto u prvenstvenom redu određuje se prema trenutku nastanka založnog prava, ako zakonom nije drugačije određeno. (4) Prvenstveni red hipoteka i pretpostavke pod kojima je moguće valjano ustupiti mjesto u prvenstvenom redu određuju se pravilima zemljišnoknjižnoga prava. Član 143. Založno pravo kao hipoteka Hipoteku kao založno pravo moguće je osnovati jedino na nekretninama, ukoliko zakonom nije drugačije određeno. Član 144. Registarsko založno pravo (1) Na pokretnim stvarima i pravima može se osnovati založno pravo upisom u registar zaloga pod pretpostavkama i na način određen posebnim zakonom (registarsko založno pravo). (2) Na založno pravo osnovano na pokretnim stvarima i pravima primjenjuju se na odgovarajući način i odredbe ovoga Zakona koje uređuju založno pravo na nekretninama, ako nisu suprotne posebnim zakonskim odredbama, ni naravi tog prava. 2. Osnivanje založnog prava Član 145. Oblici osnivanja založnog prava (1) Založno pravo osniva se na određenoj stvari ili pravu kao zalogu na osnovu pravnog posla (dobrovoljno založno pravo), sudske odluke (sudsko založno pravo) ili zakona (zakonsko založno pravo). (2) Založno pravo je osnovano kad su ispunjeni zakonom propisani uvjeti. a) Dobrovoljno založno pravo Član 146. Način osnivanja (1) Dobrovoljno založno pravo osniva se na osnovu pravnog posla, kome je cilj uspostava založnog prava na određenoj stvari ili pravu radi osiguranja namirenja određene tražbine. (2) Suvlasnik svoj idealni dio stvari ili prava može dati u zalog bez saglasnosti ostalih. (3) Kad je stvar ili pravo koje se zalaže u zajedničkom vlasništvu svi zajedničari moraju dati saglasnost za davanje stvari ili prava u zalog. Član 147. Ugovor o davanju u zalog (1) Ugovorom o davanju u zalog, odnosno ugovorom o hipoteci, dužnik ili neko treći (zalogodavac) obavezuje se da će radi osnivanja založnog prava, predati vjerovniku određenu pokretnu stvar u zalog, ili će mu dopustiti da svoje založno pravo upiše u javni registar kao teret određene stvari, ili će mu prenijeti neko pravo radi osiguranja. Druga strana se pri tome obavezuje da će čuvati pokretni zalog i čim njegova tražbina prestane, vratiti ga zalogodavcu, ili će učiniti što je potrebno da bi se izbrisalo založno pravo iz javnog registra, ili će mu natrag prenijeti pravo. (2) Ništave su sve odredbe ugovora suprotne naravi zaloga i one tražbine koja bi trebala biti osigurana založnim pravom. (3) Ništave su odredbe ugovora da će zalog preći u vjerovnikovo vlasništvo ako dug ne bi bio plaćen u određeno vrijeme, da dužnik ne može zalog nikad iskupiti ili da ne može nikom drugom dopustiti da osnuje založno pravo na istom zalogu, ili da vjerovnik ne bi niti nakon dospijeća tražbine smio zahtijevati prodaju zaloga. (4) Ništave su i odredbe da vjerovnik može po svojoj volji ili po unaprijed određenoj cijeni otuđiti zalog ili ga zadržati za sebe, osim ako zalog ima propisanu cijenu ili ako je određena na osnovu procjene vještaka. (5) Ugovor o davanju u zalog nekretnine (ugovor o hipoteci) mora biti u formi notarski obrađene isprave. Član 148. Način sticanja založnog prava na pokretnim stvarima Založno pravo stiče se predajom pokretne stvari založnom vjerovniku na način propisan u članu 109. ovoga zakona, i to vidljivim obilježavanjem ako je založni dužnik zadržao neposredni posjed. Član 149. Način sticanja založnog prava na nekretninama (1) Dobrovoljno založno pravo na nekretnini (dobrovoljna ugovorna hipoteka) i na pravu koje je izjednačeno s nekretninom vjerovnik stiče uknjižbom toga prava u zemljišnu knjigu, ako zakonom nije šta drugačije određeno. (2) Ako nisu ispunjene sve pretpostavke koje zemljišnoknjižno pravo zahtijeva za uknjižbu, a zatražena je uknjižba založnog prava na nekretnini, ono će se osnovati predbilježbom ako su ispunjene pretpostavke pod kojim ta pravila dopuštaju predbilježbu. (3) Odredbe ovog zakona o osnivanju dobrovoljnog ugovornog založnog prava na nekretninama upisom u zemljišnu knjigu na odgovarajući način se primjenjuju i na promjene i prestanak založnog prava na nekretninama do kojih dolazi na osnovu pravnih poslova. Član 150. Način sticanja založnog prava na pravima (1) Dobrovoljno založno pravo na vrijednosnim papirima koji glase na donosioca vjerovnik stiče jednako kao i na pokretnim stvarima, na papirima po naredbi založnim indosamentom, na papirima koji glase na ime, kao i na tražbinama putem ustupanja radi osiguranja i obavještavanjem dužnika o tom ustupanju. (2) Dobrovoljno založno pravo na ostalim pravima stiče se na način koji je predviđen za prijenos tih prava, ako zakonom nije što drugačije određeno. b) Osnivanje sudskog i zakonskog založnog prava Član 151. Osnivanje prisilnog sudskoga založnog prava (1) Prisilno sudsko založno pravo osniva se na osnovu odluke suda donesene u postupku prisilnog osiguranja tražbine. (2) Ko na nekretnini stekne založno pravo na osnovu odluke suda, ishoditi će upis stečenog prava u zemljišnu knjigu. Član 152. Osnivanje zakonskog založnog prava (1) Zakonsko založno pravo osniva se prema odredbama predviđenim posebnim zakonom. (2) Zakonsko založno pravo na nekretnini upisati će se u zemljišnu knjigu na zahtjev založnoga vjerovnika. Broj 66 - Strana 76 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 28. 8. 2013. c) Osnivanje podzaložnog prava Član 153. Dobrovoljno podzaložno pravo i nadhipoteka (1) Založni vjerovnik može založenu pokretnu stvar koju posjeduje dalje založiti u granicama svog prava, a na pravnoj osnovi i na način određen za osnivanje dobrovoljnog založnog prava (podzaložno pravo). (2) Vjerovnik tražbine osigurane založnim pravom na nekretnini može, u granicama svog prava na namirenje iz te nekretnine, osnovati na postojećem založnom pravu (hipoteci) novo založno pravo u korist treće osobe (nadhipoteka), uz pismeno obavještavanje založnog dužnika. (3) U slučaju da je založni dužnik obaviješten da je zalog dalje založen podzaložnom vjerovniku odnosno sticaocu nadhipoteke, može podmiriti dug svom vjerovniku samo ako na to pristane imalac podzaložnog prava odnosno nadhipoteke, ili uz polaganje duga u sud. U protivnom zalog ostaje založen za podzaložnog odnosno nadhipotekarnog vjerovnika. (4) U slučaju postojanja protivljenja založnog dužnika ili zalogodavca za davanje zaloga u podzalog, založni će vjerovnik odgovarati i za slučajnu propast, i oštećenja zaloga do kojih inače ne bi došlo. Član 154. Sudsko i zakonsko podzaložno pravo (1) Na osnovu sudske odluke, a na način kako se osniva sudsko založno pravo, osniva se prisilno sudsko podzaložno pravo koje osigurava tražbinu založnog vjerovnika. (2) Zakonsko podzaložno pravo osniva se ispunjenjem uvjeta propisanim za osnivanje zakonskog založnog prava u skladu sa posebnim zakonom. Zakonsko podzaložno pravo na nekretnini upisat će se u zemljišnu knjigu na zahtjev založnog vjerovnika. d) Zaštita povjerenja vjerovnika Član 155. Zaštita povjerenja (1) Vjerovnik koji ima pravni osnov za sticanje dobrovoljnog založnog prava i koji je dobio u zalog tuđu pokretnu stvar bez pristanka vlasnika, stekao je založno pravo ako su ispunjeni uvjeti za sticanje prava vlasništva na toj stvari. (2) Pravilo iz stava 1. ovog člana primjenjuje se i u slučaju dobijanja u zalog vrijednosnog papira na donosioca. 3. Prava i obaveze vjerovnika Član 156. Prenos tražbine Ukoliko se tražbina, osigurana založnim pravom, prenese po bilo kojem pravnom osnovu na drugu osobu, s time se ujedno prenosi i to založno pravo, osim ako nije bilo drugačije određeno. Član 157. Zaštita prava na zalogu Založni vjerovnik je ovlašten svakome postavljati sve zahtjeve potrebne radi zaštite svog prava na zalogu. Član 158. Pravo na posjed (1) Založni vjerovnik ima na osnovu svog dobrovoljnog založnog prava na pokretnoj stvari pravo posjedovati tu stvar. (2) Založni vjerovnik ima pravo na neposredni posjed zaloga ukoliko nije nešto drugo određeno. (3) Ako je stvar u trenutku sticanja založnog prava bila založena nekom drugom, založnom vjerovniku pripada posredni posjed te stvari, sve dok stvar neposredno posjeduje onaj koji je prije stekao založno pravo na njoj. (4) Založni vjerovnik čija je tražbina osigurana sudskim, zakonskim ili registarskim založnim pravom na pokretnoj stvari nema pravo na posjed stvari. Član 159. Čuvanje i povrat zaloga (1) Založni vjerovnik obavezan je zalog koji posjeduje čuvati pažnjom dobrog domaćina odnosno dobrog privrednika, a u suprotnom odgovara za štetu. (2) Založni vjerovnik je ovlašten upotrebljavati zalog koji posjeduje i dati ga drugom na upotrebu samo ako mu je to dopustio založni dužnik, ili je to nužno da bi ispunjavao svoju dužnost čuvanja zaloga. (3) Kad prestane tražbina koja je osigurana zalogom, založni vjerovnik je dužan zalog bez odgađanja vratiti onome od koga ga je primio u posjed. (4) Ako je založnom dužniku nužno da zalog ima u svom neposrednom posjedu može i prije nego što prestane tražbina, zahtijevati vraćanje zaloga, kada u zamjenu da neki drugi zalog koji po vrijednosti odgovara prvobitnoj založenoj stvari. Član 160. Uzimanje iz vjerovnikova posjeda Založni dužnik može zahtijevati putem suda da se zalog oduzme iz neposrednog posjeda založnog vjerovnika te se preda nekoj trećoj osobi da ga čuva za račun vjerovnika kao posrednog posjednika, ako založni vjerovnik ne čuva zalog pažnjom dobrog domaćina odnosno dobrog privrednika, ako ga neovlašteno upotrebljava ili ga je neovlašteno dao drugom na upotrebu, ili je za sebe uzeo plodove i druge koristi od zaloga iako se obavezao da to neće činiti. Član 161. Plodovi zaloga (1) Plodovi i druge koristi od založene stvari pripadaju založnom dužniku. (2) Založni vjerovnik koji neposredno posjeduje založenu stvar ovlašten je plodove i druge koristi od te stvari ubrati za sebe. (3) Plodovi koje je za sebe ubrao založni vjerovnik postaju time njegovo vlasništvo, a njihova se vrijednost prebija s njegovom tražbinom, i to u prvom redu s troškovima na čiju naknadu vjerovnik ima pravo, zatim s kamatama koje mu duguje dužnik, te konačno s glavnicom. Član 162. Nužna prodaja zaloga Ako se založna pokretna stvar koju je založni vjerovnik dobio u zalog kvari ili gubi na vrijednosti, pa postoji opasnost da zalog postane nedovoljan za osiguranje tražbine založnoga vjerovnika, založni dužnik ima pravo zahtijevati od suda da se zalog odmah proda na javnoj prodaji odnosno po tržišnoj cijeni te dovoljan dio cijene položi kod suda radi osiguranja vjerovnikove tražbine. Član 163. Skriveni nedostaci Ukoliko bi zalog imao neki stvarni ili pravni nedostatak za koji vjerovnik u trenutku sticanja založnog prava nije znao niti trebao znati, a zbog kojeg zalog nije dovoljno osiguranje za namirenje tražbine, založni je vjerovnik ovlašten zahtijevati otklanjanje nedostatka od zalogodavca ili davanje drugog odgovarajućeg zaloga. Član 164. Založno pravo bez posjeda (1) Vjerovnik tražbine osigurane založnim pravom na nekretnini (hipotekarni vjerovnik) nema pravo na posjed založene nekretnine, niti ima pravo ubirati i prisvajati Srijeda, 28. 8. 2013. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 66 - Strana 77 njezine plodove i druge koristi od nje, ili bilo kako upotrebljavati tu nekretninu. (2) Odredba ugovora ili drugog pravnoga posla suprotna stavu 1. ovoga člana je ništava. (3) Pravni položaj vjerovnika čija je tražbina osigurana založnim pravom na nekretnini, na odgovarajući se način primjenjuje i na vjerovnika čija je tražbina osigurana sudskim ili zakonskim založnim pravom na pokretnoj stvari, ili koji ima registarsko založno pravo. Član 165. Održavanje vrijednosti zaloga Ako hipotekarni dužnik čini nešto što bi ugrozilo vrijednost nekretnine opterećene hipotekom, hipotekarni vjerovnik ima pravo zahtijevati da hipotekarni dužnik propusti to činiti. U slučaju da hipotekarni dužnik ne odustaje od takvog činjenja, hipotekarni vjerovnik bi mogao i prije dospijeća zahtijevati prisilnu naplatu hipotekom osigurane tražbine. Član 166. Civilni plodovi nekretnine kao zalog (1) Kad je založnom vjerovniku založeno samo pravo na plodove koje nekretnina daje na osnovu kakvog pravnoga odnosa, on ih ima pravo ubrati. (2) Vrijednost ubranih plodova prebija se s tražbinom založnog vjerovnika. Pri tome se u prvom redu prebijaju svi troškovi na čiju naknadu ima pravo, zatim kamate koje mu duguje dužnik, te konačno glavnica. Član 167. Ovlasti u pogledu zaloga prava (1) Založni vjerovnik koji ima u zalogu nečije pravo izjednačeno s pokretnom stvari, ima u pogledu toga prava ovlasti i dužnosti poput onih koje bi imao da mu je založena pokretna stvar, ako nije nešto drugačije zakonom određeno, ili ne proizlazi iz pravne naravi zaloga prava. (2) Založni vjerovnik koji ima u zalogu nečije pravo izjednačeno s nekretninom, ima u pogledu tog prava ovlasti i dužnosti poput onih koje bi imao da mu je založena nekretnina, ako nije nešto drugačije zakonom određeno, ili ne proizlazi iz pravne naravi zaloga prava. (3) Kad založena tražbina dospije za ispunjenje, založni vjerovnik je dužan učiniti što je potrebno da je dužnik ispuni i primiti ispunjenje. 4. Namirenje založnog vjerovnika Član 168. Pravo na namirenje založnog vjerovnika (1) Založni vjerovnik je ovlašten ostvarivati svoje pravo na namirenje tražbine iz vrijednosti zaloga, ukoliko se zalogom osigurana tražbina ne ispuni o dospijeću. (2) Pravo na namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti zaloga ostvaruje založni vjerovnik putem suda, na zakonom propisan način. (3) Založni dužnik ima pravo od vlasnika založene stvari, a i od svakoga trećega, zahtijevati da trpi namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti založene stvari, ako nije nešto drugačije zakonom određeno. (4) Založni vjerovnik može, bio njegov dužnik vlasnik zaloga ili ne, po svojoj volji izabrati hoće li zahtijevati namirenje svoje tražbine ponajprije iz vrijednosti zaloga ili iz imovine svog dužnika, ili istodobno i zaloga i dužnikove imovine. (5) Ako založni vjerovnik zahtijeva namirenje iz vrijednosti zaloga, ali ne uspije u cijelosti prodajom zaloga namiriti svoju tražbinu, dužnik mu ostaje dužan razliku koju će namiriti iz ostale imovine dužnika. Proda li se zalog za veći iznos od vjerovnikove tražbine, ostvareni višak pripada dužniku. (6) Ako se na založenoj stvari provodi postupak prisilnog namirenja druge tražbine, založni vjerovnik ima ovlaštenje otkupa tražbine zbog koje se provodi taj postupak do početka javne prodaje, u skladu sa zakonom o izvršnom postupku. (7) Ako založena stvar ili pravo daje plodove ili druge koristi iz čije bi se vrijednosti mogla namiriti tražbina, založni vjerovnik ovlašten je zahtijevati od suda da uspostavi privremenu upravu zalogom i postavi upravnika koji će biti ovlašten da ubire te plodove, odnosno koristi i unovčava ih, te da dobivene iznose polaže u sud radi namirenja. Član 169. Namirenje vansudskim putem (1) Založni vjerovnik ovlašten je svoje pravo na namirenje osigurane tražbine ostvarivati vansudskim putem, ako je predmet založnog prava pokretna stvar ili pravo, a založni dužnik je u pisanom obliku dao izričito dopuštenje za takvo namirenje. (2) Ako je pokretna stvar ili pravo dato u zalog za osiguranje tražbine iz trgovačkoga posla, založni vjerovnik je ovlašten vansudskim putem, nakon dospjelosti tražbine, ostvarivati svoje pravo na namirenje iz vrijednosti zaloga, ako založni dužnik nije takvo namirivanje izričito isključio u trenutku osnivanja zaloga. Tu ovlast će ostvarivati putem javne prodaje u roku od osam dana od upozorenja učinjenog dužniku odnosno zalogodavcu, ako u datim okolnostima nije prikladniji drugi način. 5. Zaštita založnog prava Član 170. Tužba založnog vjerovnika Založni vjerovnik ima pravo da zahtijeva od vlasnika zaloga da prizna i trpi njegovo založno pravo, te da trpi izvršavanje ovlaštenikova prava na založenoj stvari, da propušta činiti na zalogu ono što je zbog ovlaštenikova prava dužan propuštati i da od njega i svakog trećeg zahtijeva predaju stvari odnosno prestanak uznemiravanja. To pravo ne zastarijeva. Član 171. Tužba pretpostavljenog založnog vjerovnika Pravo na zaštitu svojega pretpostavljenoga založnoga prava ima i osoba koja u postupku pred sudom ili drugim nadležnim organom dokaže pravnu osnovu i istinit način svoga sticanja posjeda zaloga (pretpostavljeni založni vjerovnik). Član 172. Zaštita od povrede upisom u zemljišnu knjigu Založni vjerovnik ima pravo štititi se po pravilima zemljišnoknjižnog prava, ukoliko bi neko povrijedio založno pravo na nekretnini nevaljanim upisom u zemljišnu knjigu. 6. Prestanak založnog prava Član 173. Prestanak osigurane tražbine Založno pravo prestaje prestankom osigurane tražbine i sporednih tražbine kamata i troškova, ako nije nešto drugačije zakonom određeno. Član 174. Propast zaloga Založno pravo prestaje ukoliko je zalog propao, a nije nadomješten s drugom stvari ili pravom. Osigurana tražbina ostaje. Član 175. Gubitak posjeda založene stvari (1) Trajnim gubitkom posjeda založene pokretne stvari prestaje založno pravo. Broj 66 - Strana 78 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 28. 8. 2013. (2) Privremenim gubitkom posjeda založene pokretne stvari ne prestaje založno pravo ukoliko se založni vjerovnik nije odrekao svoga založnoga prava i bezuvjetno vratio posjed zaloga dužniku. Član 176. Odricanje (1) Založno pravo prestaje valjanim odricanjem od strane založnoga vjerovnika. (2) Pojedini od više vjerovnika nedjeljive tražbine osigurane založnim pravom ne može se valjano odreći založnoga prava bez pristanka ostalih vjerovnika. (3) Založno pravo upisano u zemljišnoj knjizi ili drugom javnom registru prestaje na osnovu izjave o odricanju u formi propisanoj za osnivanje brisanjem u zemljišnoj knjizi ili drugom javnom registru. Član 177. Istek roka i ispunjenja raskidnog uvjeta (1) Ako je založno pravo ograničeno rokom ili raskidnim uvjetom prestalo zbog isteka roka ili ispunjenja uvjeta, založno pravo upisano u zemljišnoj knjizi prestat će tek s brisanjem toga prava. (2) Izuzetno založno pravo na nekretnini neće prestati istekom roka ili ispunjenjem raskidnog uvjeta, ako založni vjerovnik nije znao niti je iz zemljišne knjige morao znati za to ograničenje kad je sticao tražbinu osiguranu založnim pravom. Član 178. Prestanak pravnog svojstva založnog vjerovnika Založno pravo prestaje u slučaju da pravna osoba izgubi svojstvo koje je založni vjerovnik, a nema sveopćega pravnoga sljednika. Član 179. Konsolidacija i sjedinjenje (1) Kada je ista osoba postala nosilac prava vlasništva i nosilac založnog prava na istoj stvari prestaje založno pravo. (2) Kada dođe do sjedinjenja potraživanja i duga u jednoj osobi prestaje založno pravo. Član 180. Prestanak hipoteke Ako je založno pravo upisano u zemljišnoj knjizi, prestat će tek brisanjem, ako zakonom nije drugačije određeno. Član 181. Raspolaganje neizbrisanom hipotekom (1) Vlasnik hipotekom opterećene nekretnine može, na osnovu priznanice ili druge isprave koja dokazuje prestanak tražbine osigurane tom hipotekom, prenijeti hipoteku na novu tražbinu koja nije veća od upisane hipoteke koja nije brisana. (2) Vlasnik se ne može odreći prava raspolaganja hipotekom iz stava 1. ovoga člana pri osnivanju hipoteke. Iako se vlasnik nekome obavezao ishoditi brisanje određene hipoteke, i to je u zemljišnoj knjizi zabilježeno kod te hipoteke, on ipak ne može njome raspolagati. (3) Ako se nakon prestanka hipotekom osigurane tražbine koja nije brisana u zemljišnoj knjizi proda nekretnina u izvršnom postupku radi namirenja novčane tražbine drugih vjerovnika ili se nad njom uspostavi prisilna uprava, neće se uzimati u obzir iako nije izbrisana. (4) Ako hipotekom osigurana tražbina još postoji prema trećoj osobi, ili ako vlasniku pripada naknada za ispunjenje te tražbine, vlasniku će samo u tom slučaju pripasti pravo na dio prodajne cijene. Član 182. Zabilježba zadržavanja prvenstvenog reda (1) Vlasnik može u slučaju brisanja hipoteke istodobno ishoditi u zemljišnoj knjizi zabilježbu s kojom je za upis nove hipoteke do visine izbrisane zadržan prvenstveni red za vrijeme od tri godine od odobrenja te zabilježbe. Ukoliko bi se vlasništvo promijenilo, to zadržavanje bi djelovalo i u korist novoga vlasnika, ali se u slučaju prisilne javne dražbe te nekretnine to zadržavanje ne bi uzelo u obzir, ako ne bi bilo iskorišteno prije zabilježbe rješenja kojim je dopuštena pljenidba na toj nekretnini radi naplate nečije novčane tražbine. (2) Vlasnik nekretnine može zahtijevati upis hipoteke za novu tražbinu u prvenstvenom redu i do visine hipoteke kojom je nekretnina opterećena, ali s ograničenjem da će nova hipoteka imati pravni učinak jedino ako se brisanje stare hipoteke uknjiži u roku od godine dana od odobrenja upisa nove hipoteke. (3) Ako ne bude zatraženo brisanje stare hipoteke ili ono ne bude dopušteno u roku iz stava 2. ovoga člana, prestat će nova hipoteka čim protekne rok te će se ona, zajedno sa svim upisima koji se na nju odnose, brisati po službenoj dužnosti. Hipotekarni dužnik te vjerovnik u čiju korist je upisana nova hipoteka ovlašteni su tražiti brisanje stare hipoteke. (4) Hipoteka koja je upisana na mjestu starije opterećene hipoteke u prvenstvenom redu imat će pravni učinak jedino uz daljnji uvjet, da se taj teret izbriše ili s pristankom sudionika prenese na novu hipoteku koja je upisana na njezinu mjestu. Ako starija hipoteka tereti više nekretnina zajednički (simultano), nova dobiva pravni učinak jedino uz daljnji uvjet da se starija hipoteka izbriše na svim nekretninama koje tereti. (5) Odredbe ovoga člana primjenjivat će se na odgovarajući način i u slučaju kad bi nova tražbina trebala stupiti na mjesto dviju ili više hipotekarnih tražbina koje u prvenstvenom redu dolaze neposredno jedna iza druge. Član 183. Amortizacija Prestanak založnog prava na nekretninama nastaje ukinućem na osnovu odluke zemljišnoknjižnog suda brisanjem iz zemljišne knjige. Član 184. Postupak amortizacije i brisanje hipoteke (1) Vlasnik hipotekom opterećene nekretnine, a isto tako i svaki zajednički vlasnik ili suvlasnik, mogu zahtijevati da zemljišnoknjižni sud pokrene postupak radi amortizacije i brisanja hipotekarne tražbine: 1) ako je proteklo najmanje trideset godina od uknjižbe hipotekarne tražbine, a u slučaju kad ima daljnjih upisa koji se odnose na nju - od posljednjega od tih upisa; 2) ako nije moguće pronaći ni one koji su prema upisima ovlašteni, ni njihove pravne sljednike, i 3) ako kroz ovo vrijeme nisu zahtijevani niti primljeni glavnica ni kamate, niti se pravo na koji drugi način ostvarivalo. (2) Ako zemljišnoknjižni sud nađe da postoji vjerojatnost da prijedlogu treba udovoljiti i da podnosilac ima pravni interes za to, pozvat će oglasom da se prijave svi koji smatraju da imaju prava na hipotekarnoj tražbini ili glede nje. (3) U oglasu će se točno označiti uknjižba hipoteke sa svim upisima koji se na nju odnose i odrediti rok od godinu dana Srijeda, 28. 8. 2013. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 66 - Strana 79 za prijavu, uz navod posljednjega kalendarskog dana za podnošenje prijave. (4) Oglas će se objaviti u službenom glasilu i na oglasnoj ploči suda, a po potrebi i na drugi prikladan način. (5) Protekne li oglasni rok bezuspješno, zemljišnoknjižni sud će dopustiti amortizaciju hipotekarne tražbine te će odrediti brisanje hipoteke i drugih upisa koji se na nju odnose. (6) Bude li u oglasnom roku podnesena prijava glede prava čija se amortizacija zahtijeva, sud će obavijestiti onoga koji zahtijeva amortizaciju, te ga uputiti na parnicu o postojanju hipotekarne tražbine, i obustaviti postupak amortizacije. Član 185. Prestanak sudskoga i zakonskoga založnog prava (1) Prisilno založno pravo prestaje pravosnažnošću rješenja koja ukidaju provedene radnje i mjere kojima je to pravo bilo zasnovano, a ako je u tom postupku provedeno namirenje – pravosnažnošću rješenja o namirenju, s time da hipoteka prestaje brisanjem iz zemljišnih knjiga. (2) Zakonsko založno pravo prestaje kao i dobrovoljno, a i prestankom okolnosti zbog kojih je na osnovu zakona osnovano, ako nije nešto drugačije zakonom određeno. Glava II ZEMLJIŠNI DUG Član 186. Pojam (1) Zemljišni dug je ograničeno stvarno pravo kojim se opterećuje nekretnina na način, da se onome u čiju korist je nekretnina opterećena isplati određeni novčani iznos iz vrijednosti nekretnine, a svagdašnji vlasnik nekretnine je to dužan trpjeti. (2) Zemljišni dug se može osnovati u korist vlasnika opterećene nekretnine (vlasnički zemljišni dug) ili u korist treće osobe (nevlasnički zemljišni dug). Član 187. Neakcesornost zemljišnog duga Zemljišni dug ne ovisi od postojanja ili valjanosti potraživanja. Član 188. Primjena odredaba o hipoteci Na zemljišni dug se na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovog zakona o hipoteci, ukoliko to nije u suprotnosti sa neakcesornom prirodom zemljišnog duga i ukoliko ovim zakonom nije nešto drugo određeno. Član 189. Predmet zemljišnog duga (1) Zemljišnim dugom može se opteretiti nekretnina, suvlasnički dio u nekretnini uključujući i etažno vlasništvo, pravo građenja, kao i suvlasnički udio u pravu građenja i vlasništvo na posebnom dijelu zasnovano na pravu građenja. (2) Ukoliko je sa vlasništvom na nekretnini povezano pravo na periodična davanja, zemljišni dug se proteže i na ta davanja. (3) Ukoliko je nekretenina opterećena zemljišnim dugom osigurana, zemljišni se dug kod nastupanja osiguranog slučaja proteže na osiguranu sumu. Zahtjev prema osiguravaocu prestaje ako osigurani predmet bude ponovo uspostavljen ili zamijenjen. Član 190. Osnivanje zemljišnog duga (1) Zemljišni dug se osniva na osnovu izjave volje koju je vlasnik nekretnine koja se opterećuje dao u formi notarski obrađene isprave, a nastaje upisom u zemljišnu knjigu. (2) U zemljišnu knjigu se upisuje visina, dospjelost i kamata zemljišnog duga. Član 191. Pismo zemljišnog duga (1) Zemljišni dug se može osnovati bez izdavanja pisma zemljišnog duga (knjižni zemljišni dug) ili uz izdavanje pisma zemljišnog duga (zemljišni dug uz pismo). (2) Pismo zemljišnog duga izdaje sud nadležan za vođenje zemljišne knjige nakon što je izvršena uknjižba zemljišnog duga. (3) Pismo zemljišnog duga je vrijednosni papir po naredbi, koji mora sadržavati naziv suda koji ga izdaje, vrijeme izdavanja i pečat suda, a osim toga i ime osnivača, točnu zemljišnoknjižnu oznaku opterećene nekretnine, te sve ostale podatke koji se odnose na zemljišni dug. (4) U slučaju da se sadržina pisma i zemljišne knjige ne podudaraju važi ono što je upisano u pismu. (5) Ukoliko je pismo zemljišnog duga nestalo, zatureno ili uništeno provodi se amortizacioni postupak. Član 192. Prijenos zemljišnog duga (1) Ako drugačije nije određeno, zemljišni dug se može prenositi. Ograničenja prijenosa moraju biti upisana u zemljišnu knjigu. (2) Za prijenos je potrebna izjava o ustupanju zemljišnog duga od strane imaoca zemljišnog duga koja mora biti notarski ovjerena, kao i upis u zemljišnu knjigu. Ukoliko se radi o zemljišnom dugu uz pismo upis u zemljišnu knjigu zamjenjuje predaja pisma zemljišnog duga. (3) Prijenos i zalaganje zemljišnog duga mogu se vršiti nezavisno o prijenosu ili zalaganju potraživanja. (4) Dospjele kamate se ustupaju po općim pravilima za ustupanje potraživanja. Član 193. Prigovori vlasnika opterećene nekretnine (1) Ukoliko je zemljišni dug osnovan u svrhu osiguranja potraživanja (osiguravajući zemljišni dug) ili je prvobitni vlasnički zemljišni dug prenesen u svrhu osiguranja potraživanja vlasnik opterećene nekretnine nije dužan platiti veći iznos od iznosa osiguranog potraživanja. On može prvobitnom imaocu zemljišnog duga isticati i druge prigovore iz osiguranog potraživanja. (2) Ukoliko je zemljišni dug ustupljen trećoj osobi tada vlasnik opterećene nepokretnosti može istaći prigovor iz stava 1. ovog člana samo ako je treći znao ili mogao znati da je zemljišni dug osnovan za osiguranje potraživanja. Član 194. Plaćanje zemljišnog duga (1) Vlasnik nekretnine po dospijeću zemljišnog duga mora platiti određen novčani iznos zakonitom imaocu zemljišnog pisma. (2) Vlasnik nekretnine koji je isplatio potraživanje osigurano zemljišnim dugom može zahtijevati da mu imalac zemljišnog duga prenese zemljišni dug, čime zemljišni dug postaje vlasnički zemljišni dug ili da povjerilac da izjavu za brisanje zemljišnog duga u zemljišnoj knjizi. (3) Vjerovnici sa slabijim rangom prvenstva mogu ugovoriti sa vlasnikom nekretnine da će u slučaju isplate potraživanja osiguranog zemljišnim dugom od strane vlasnika na njih preći zahtjev za prijenos zemljišnog duga. Ovaj sporazum se može upisati u zemljišne knjige. (4) Ukoliko je vlasnik djelimično isplatio povjerioca na njega prelazi samo odgovarajući dio zemljišnog duga, a koji ima rang iza zemljišnog duga koji pripada imaocu zemljišnog duga. Vlasnik u tom slučaju nema pravo na predaju pisma, ali može zahtjevati da se djelimična otplata upiše na pismu i u zemljišnoj knjizi. Broj 66 - Strana 80 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 28. 8. 2013. (5) Davalac osiguravajućeg zemljišnog duga ne može se unaprijed odreći prava na povrat zemljišnog duga. Član 195. Prinudno namirenje Ukoliko je titular zemljišnog duga ujedno i vlasnik opterećene nekretnine on ne može pokrenuti izvršni postupak niti zahtijevati naplatu zemljišnog duga. Član 196. Ugovor o svrsi osiguranja (1) Ukoliko je zemljišni dug osnovan za osiguranje potraživanja dužnik ili vlasnik opterećene nepokretnosti (davalac osiguranja) i imalac zemljišnog duga (primalac osiguranja) mogu ugovorom o svrsi osiguranja urediti uvjete i pretpostavke pod kojima je imalac zemljišnog duga ovlašten tražiti ostvarenje svog prava. (2) Ugovor o svrsi osiguranja zaključuje se u pisanoj formi. Njegova sadržina se ne upisuje u zemljišnu knjigu. Član 197. Prestanak zemljišnog duga (1) Zemljišni dug prestaje brisanjem iz zemljišne knjige po zahtjevu vlasnika kome je prethodno predato pismo zemljišnog duga ili u skladu sa odredbom člana 194. stav 2. ovog zakona. (2) Zemljišni dug ne prestaja kada se u jednoj ličnosti ujedini svojstvo vlasnika i imaoca zemljišnog duga. Glava III SLUŽNOSTI 1. Općenito Član 198. Pojam (1) Služnost je ograničeno stvarno pravo na nečijoj stvari, koje ovlašćuje svoga nosioca da se na određeni način služi tom stvari (poslužna stvar), a njen vlasnik je dužan to trpjeti ili pak zbog toga u pogledu nje nešto propuštati. (2) Služnost ima sadržaj s kojim je osnovana, ako nije kasnije zakonom izmijenjen. Član 199. Osnivanje služnosti (1) Služnost se osniva pravnim poslom, odlukom suda ili drugog organa odnosno zakonom. (2) Ako se služnost osniva pravnim poslom, način na koji je nosilac prava služnosti ovlašten služiti se poslužnom stvari, određuje vlasnik svojom voljom ili sporazumom sa sticaocem. (3) Ako se služnost osniva na osnovu odluke suda ili drugoga nadležnog tijela vlasti, način na koji je nosilac prava služnosti ovlašten služiti se poslužnom stvari, određuje se tom odlukom. (4) Na osnovu pravnog posla služnost se stiče upisom u zemljišne knjige. (5) Služnost koja se osniva odlukom suda ili drugog organa, odnosno zakonom upisat će se u zemljišne knjige. a) Osnivanje na osnovu pravnoga posla Član 200. Pravni osnov (1) Na osnovu valjanoga pravnoga posla kojemu je cilj sticanje služnosti osnivaju se prava služnosti izvođenjem iz vlasništva poslužne stvari, odnosno iz pripadanja prava koje je poslužna stvar, a na način određen zakonom. (2) Sadržaj služnosti određuje vlasnik poslužne stvari, odnosno nosilac prava koje je poslužna stvar svojom voljom, ili u sporazumu sa sticaocem pravnim poslom iz stava 1. ovoga člana. (3) Pravnim poslom iz stava 1. ovoga člana može se pravo služnosti ograničiti i opteretiti na svaki način koji je moguć, a nije nedopušten niti suprotan pravnoj naravi toga prava. (4) Pravni posao kojemu je cilj osnutak služnosti, osim što mora zadovoljavati opće pretpostavke za valjanost, treba biti i u pisanom obliku ako je poslužna stvar nekretnina. (5) Kad je nekretnina u vlasništvu nekolicine suvlasnika ili zajedničkih vlasnika, samo svi oni saglasno mogu odrediti da se ona optereti služnošću. Član 201. Način osnivanja služnosti na nekretninama (1) Pravo služnosti na nekretnini osniva se uknjižbom toga prava u zemljišnoj knjizi kao tereta na poslužnoj nekretnini, osim ako zakon omogućuje da se služnost osnuje drukčije. (2) Ako nisu ispunjene sve pretpostavke koje zemljišnoknjižno pravo zahtijeva za uknjižbu, a zatražena je uknjižba prava služnosti, predbilježbom će se osnovati to pravo pod uvjetom naknadnoga opravdanja toga upisa, ako su ispunjene barem pretpostavke pod kojima pravila zemljišnoknjižnoga prava dopuštaju predbilježbu. (3) Odredbe ovoga zakona o osnivanju prava služnosti na nekretninama upisom u zemljišnu knjigu na odgovarajući se način primjenjuju i na promjene i prestanak služnosti na temelju pravnih poslova. Član 202. Zaštita povjerenja Na zaštitu povjerenja u zemljišne knjige u pogledu prava služnosti, na odgovarajući se način primjenjuju odredbe čl. 55. do 57. ovoga zakona, ako nisu suprotne pravnoj naravi tih prava. Član 203. Način osnivanja služnosti na pokretninama (1) Pravo lične služnosti na pokretnoj stvari osniva se predajom te stvari sticaocu u nesamostalni posjed na osnovu valjano očitovane volje vlasnika usmjerene na to da se sticaocu izvede pravo služnosti, ako zakonom nije drukčije određeno. (2) Kad je vlasnik sklopio više pravnih poslova radi osnutka prava lične služnosti na istoj stvari kao poslužnoj, a te služnosti ne bi mogle istodobno postojati na istoj stvari, osnovana je ona od njih za koju je stvar prije predana, ako su ispunjene i sve druge pretpostavke za sticanje te služnosti. (3) U slučaju iz stava 2. ovoga člana odnose otuđivaoca s osobama s kojima je sklopio pravne poslove, ali one nisu stekle ličnu služnost, uređuju obveznopravna pravila. b) Osnivanje služnosti odlukom suda ili drugog organa vlasti Član 204. Osnivanje odlukom (1) Služnost može svojom odlukom, pod pretpostavkama određenim zakonom, osnovati sud u postupku osnivanja nužnoga prolaza, odnosno nužnoga osnivanja služnosti vodova ili drugih uređaja u postupku diobe i u ostavinskom postupku, a i u drugim slučajevima određenim zakonom. (2) Stvarnu služnost može, pod pretpostavkama određenim zakonom, osnovati nadležni organ vlasti u postupku izvlaštenja, komasacije, kao i u ostalim slučajevima određenim zakonom. (3) Pravo služnosti osniva se u trenutku pravosnažnosti sudske odluke iz stava 1. ovog člana odnosno konačnosti odluke drugog organa vlasti iz stava 2. ovoga člana, ako što drugo nije određeno zakonom, niti proizlazi iz cilja radi kojega se odluka donosi. Srijeda, 28. 8. 2013. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 66 - Strana 81 (4) Onaj u čiju je korist na nekretnini osnovano pravo služnosti odlukom suda ili drugoga tijela ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava u zemljišnoj knjizi. Član 205. Odluka o nužnom prolazu (1) Nužni prolaz preko neke nekretnine kao poslužne osnovat će svojom odlukom sud na zahtjev vlasnika druge nekretnine, ako do nje nema nikakve ili nema prikladne putne veze s javnim putom i ako je korist od otvaranja nužnoga prolaza za gospodarenje tom nekretninom veća od štete na poslužnoj nekretnini, a uz obavezu vlasnika nekretnine u čiju se korist nužni prolaz osniva da plati punu naknadu vlasniku poslužne nekretnine. (2) Nužni prolaz ne može sud osnovati preko nekretnina ako bi takvo osnivanje bilo protivno javnom interesu, kroz zgrade, kroz ograđena kućna dvorišta, kroz ograđena uzgajališta divljači, a kroz ograđene vrtove i vinograde može osnovati nužni prolaz samo ako za to postoji naročito opravdan razlog. (3) Sud će svojom odlukom kojom osniva nužni prolaz odrediti da se on osniva u korist određene nekretnine kao služnost prava staze, progona stoke, kolnika, ili svega zajedno, vodeći računa o potrebama povlasne nekretnine i o tome da poslužno zemljište bude što manje opterećeno, no nikad ne može osnovati nužni prolaz u korist određene osobe, niti općega dobra. (4) Sud će svojom odlukom kojom osniva nužni prolaz odrediti obavezu vlasnika nekretnine u čiju se korist osniva taj prolaz da vlasniku poslužne nekretnine plati punu novčanu naknadu za sve što će on trpjeti i biti oštećen, koja ne može biti manja od one na koju bi on imao pravo da se u općem interesu provodi izvlaštenje, te će osnutak nužnoga prolaza uvjetovati potpunom isplatom te naknade, ako su se stranke u pogledu naknade nisu drukčije sporazumjele. Član 206. Odluka o nužnim vodovima i uređajima (1) Služnost vodova ili drugih uređaja (električnih, kanalizacijskih, plinovodnih, vodovodnih, toplovodnih, telekomunikacijskih i dr.) na tuđoj nekretnini kao poslužnoj osnovat će svojom odlukom sud na zahtjev vlasnika druge nekretnine. Zahtjev će se smatrati opravdan ako do povlasne nekretnine nema nikakve ili nema prikladne veze s dobavljačem tvari, energija ili usluga koje se dostavljaju tim vodovima i drugim uređajima i ako je korist od postavljanja tih vodova odnosno uređaja za gospodarenje tom nekretninom veća od štete na poslužnoj nekretnini, a uz obavezu vlasnika nekretnine u čiju se korist osniva služnost vodova ili drugih uređaja da plati punu naknadu vlasniku poslužne nekretnine. (2) Na nužno osnivanje služnosti vodova ili drugih uređaja iz stava 1. ovoga člana, na odgovarajući se način primjenjuju pravila o nužnim prolazima. Član 207. Odluka u diobnom i ostavinskom postupku (1) Sud koji provodi diobu suvlasništva ili zajedničkoga vlasništva može odlučiti da se osnuje pravo stvarne služnosti, ako su stranke s tim saglasne, a kod geometrijske diobe nekretnine i bez njihove saglasnosti. (2) Sud koji provodi ostavinski postupak svojom će odlukom odlučiti da se osnuje pravo služnosti ako je ostavilac svojim valjanim zapisom ili nalogom bio odredio da se osnuje to pravo. (3) Pravo služnosti čije je osnivanje određeno odlukom suda u postupcima iz st. 1 i 2. ovog člana, osniva se na način koji je ovim zakonom predviđen za sticanje prava služnosti na osnovu pravnoga posla. Član 208. Zaštita povjerenja Pravo služnosti koje je na teret neke nekretnine osnovano odlukom suda ili drugog organa vlasti, ali nije upisano u zemljišnu knjigu, ne može se suprotstaviti pravu onoga koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još nije bilo upisano pravo služnosti koje je osnovano odlukom suda ili drugog organa vlasti. c) Osnivanje na osnovu zakona Član 209. Općenito (1) Neposredno na osnovu zakona pravo služnosti osnovat će se kad se ispune sve zakonom predviđene pretpostavke za dosjelost služnosti na način kako je propisano posebnim zakonom. (2) Ko stekne pravo služnosti nekretnine na osnovu zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi. Član 210. Dosjelost služnosti (1) Stvarna služnost osniva se na osnovu zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio. (2) Ne može se dosjelošću osnovati stvarna služnost ako se njezin sadržaj izvršavao zloupotrebom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužne nekretnine, silom, potajno ili na zamolbu do opoziva. (3) Ako se služnost po svojoj naravi može samo rijetko izvršavati, mora onaj ko tvrdi da je ona u korist njegove nekretnine kao povlasne osnovana dosjelošću, dokazati da je u razdoblju od najmanje dvadeset godina bar tri puta nastupio slučaj izvršavanja takve služnosti te da je on ili njegov prednik svaki taj put izvršio njezin sadržaj. Član 211. Zaštita povjerenja Pravo stvarnih služnosti koje je na teret neke nekretnine osnovano na osnovu zakona, ali nije upisano u zemljišnu knjigu, ne može se, niti kad je utvrđeno odlukom suda, suprotstaviti pravu onoga koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još nije bilo upisano to pravo služnosti koje je osnovano na osnovu zakona. d) Sticanje nečijih prava služnosti Član 212. Sticanje s povlasnom stvari Ko stekne vlasništvo povlasne stvari na bilo kojem pravnom osnovu, stekao je ujedno i svako pravo stvarne služnosti koja je njezina pripadnost, osim ako zakonom nije drukčije određeno. Član 213. Sticanje s poslužnom stvari Ko stekne vlasništvo poslužne stvari na bilo kojem pravnom osnovu, stekao ju je opterećenu svakim pravom služnosti koje je njezin teret, osim ako zakonom nije drukčije određeno. Član 214. Svrha (1) Svaka služnost mora imati razumnu svrhu. (2) Ako je svrha služnosti bolje i korisnije gospodarenje nekretninom, služnost je stvarna, inače je lična. Broj 66 - Strana 82 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 28. 8. 2013. Član 215. Neodvojivost (1) Služnost se ne može razdvojiti od poslužne stvari, niti prenijeti na drugoga ovlaštenika. (2) Služnost se prenosi samo zajedno s poslužnom stvari, a stvarna služnost i sa povlasnom stvari. Član 216. Uticaj diobe (1) Služnost je nedjeljiva i ne može se podijeliti povećanjem, smanjenjem ili komadanjem poslužne stvari, uključujući i promjene oblika, površine ili izgrađenosti katastarske čestice koja je poslužna stvar, osim ako nije nešto drugo određeno zakonom. (2) Ako se služnost izvršavala samo na pojedinom dijelu poslužne stvari, a ona bude podijeljena, može se zahtijevati ukidanja služnosti na ostalim dijelovima. (3) Ako se podijeli nekretnina koja je povlasna stvar u čiju korist postoji stvarna služnost, ta služnost ostaje i dalje u korist svih dijelova, ali se može izvršavati samo tako da se time ne poveća ukupno opterećenje vlasnika poslužne nekretnine. No, ako je svrha služnosti bila da služi samo potrebama pojedinoga dijela koji se odvojio, može se zahtijevati da ona bude ukinuta u pogledu ostalih. Član 217. Ovlaštenik služnosti Nekretnina može biti opterećena pravom služnosti, bilo u korist vlasnika povlasne nekretnine ili nosioca prava građenja na njoj, bilo u korist određene osobe. Član 218. Izvršavanje ovlasti (1) Ovlaštenik prava služnosti mora pri izvršavanju svojih ovlasti postupati u skladu sa naravi i svrsi služnosti te tako obzirno da što manje opterećuje poslužnu stvar. (2) Vlasnik poslužne stvari ne smije činiti ništa što bi onemogućilo ili bitno otežalo izvršavanje služnosti; ali nije dužan išta sam činiti, ako nije drugačije određeno. Član 219. Preinaka načina izvršavanja (1) Nosilac prava služnosti može po svojoj volji preinačiti dotadašnji način izvršavanja svojih ovlasti i mjesta na kojem ih izvršava na poslužnoj stvari, ako bitno ne mijenja dotadašnji način na koji ih je izvršavao. (2) Ako bi se bitno promijenio dotadašnji način izvršavanja ovlasti, preinaka je dopuštena samo u sporazumu s vlasnikom poslužne stvari; ako bi se time ometao dotadašnji način izvršavanja ostalih stvarnih prava na istoj stvari - promjena je dopuštena samo u sporazumu s ovlaštenicima tih prava. (3) Na preinaku iz stava 2. ovog člana odgovarajuće se primjenjuju pravila o osnivanju služnosti na osnovu pravnog posla. Član 220. Naknada Na zahtjev vlasnika poslužne nekretnine, nadležni organ utvrđuje naknadu koju vlasnik povlasne nekretnine duguje vlasniku poslužne nekretnine. Član 221. Premještanje (1) Ako se služnost stalno izvršava samo na jednom dijelu poslužne stvari, a izvršavanje služnosti na tom dijelu je vlasniku naročito teško, vlasnik poslužne stvari može zahtijevati da se služnost premjesti na neko drugo, ovlašteniku podjednako prikladno mjesto. To vlasnikovo pravo se ne može pravnim poslom isključiti niti ograničiti. (2) Troškove premještanja služnosti snosi vlasnik poslužne stvari. Član 222. Izvršavanja više služnosti na istoj poslužnoj stvari (1) Jedna nekretnina može biti opterećena s više služnosti, ali novija služnost ne može ograničiti izvršavanje onih koje su prije nje u prvenstvenom redu. (2) Ako služnosti odnosno drugi stvarni tereti koji daju pravo na koristi imaju isti prvenstveni red, a izvršavanje jednog ometa izvršavanje drugog, svaki ovlaštenik može zahtijevati da sud na pravedan način uredi izvršavanje služnosti. (3) Niko ne može imati služnost na nečijem pravu služnosti. Član 223. Troškovi održavanja (1) Troškove održavanja i popravka poslužne stvari snosi ovlaštenik, ako nije drugačije određeno. (2) Ako se poslužnom stvari služi i njezin vlasnik, on je dužan razmjerno snositi troškove održavanja i popravka, ali se te dužnosti može osloboditi ustupivši poslužnu stvar ovlašteniku, čak i protiv njegove volje. (3) Ovlaštenik koji ima na poslužnoj stvari neku napravu kojom izvršava služnost dužan je tu svoju napravu održavati o svom trošku, ako nije drugačije određeno. Član 224. Prividne služnosti Prividne služnosti su ovlaštenja i dužnosti koje daje neka služnost do opoziva. Prividne služnosti će se prosuđivati uz odgovarajuću primjenu pravila o služnostima. Član 225. Zakonske služnosti Ako je posebnim zakonom propisano da pod određenim pretpostavkama neke služnosti terete stvari (zakonske služnosti), na njih se ne primjenjuju pravila o služnostima, ako zakonom nije drugačije određeno. 2. Stvarne služnosti a) Opće odredbe Član 226. Pojam (1) Stvarna služnost je ograničeno stvarno pravo vlasnika određene nekretnine (povlasna nekretnina) da se za potrebe te nekretnine na određeni način služi nečijom nekretninom (poslužna nekretnina), čiji vlasnik to mora trpjeti ili mora propuštati određene radnje u pogledu svoje nekretnine koje bi inače imao pravo činiti. (2) Stvarna služnost vrši se na način kojim se najmanje opterećuje poslužna nekretnina. (3) Jedna nekretnina može biti opterećena sa više služnosti. Ukoliko je nekretnina opterećena sa više služnosti njihov prvenstveni red se utvrđuje po vremenu podnošenja zahtjeva za upis u zemljišne knjige. Član 227. Povlasna i poslužna nekretnina (1) Stvarna služnost može postojati i u korist nekretnina koje su javna dobra u općoj ili u javnoj upotrebi, ako se tome ne protivi njihova namjena. (2) Stvarna služnost osnovana u korist neke nekretnine kao povlasne ne može se razdvojiti od te nekretnine, te je njezin pripadak, prenosiv samo zajedno s tom nekretninom. (3) Kad je povlasna nekretnina u vlasništvu više suvlasnika ili zajedničkih vlasnika, svaki od njih ima jednako pravo izvršavanja stvarnih služnosti u korist povlasne nekretnine. (4) Kad je poslužna nekretnina u vlasništvu više suvlasnika ili zajedničkih vlasnika, svaki od njih mora trpjeti da se Srijeda, 28. 8. 2013. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 66 - Strana 83 ovlaštenik služnosti koja tereti njihovu nekretninu njome služi na način na koji ga ovlaštava ta služnost, odnosno svaki mora propuštati radnje u pogledu poslužne nekretnine koje bi bile suprotne tuđem pravu stvarne služnosti. (5) Što je određeno za vlasnika povlasne nekretnine, na odgovarajući način važi i za nosioca prava građenja, ako nije nešto drugačije određeno, niti proizlazi iz naravi toga prava. Član 228. Sadržaj ovlasti Vlasnik povlasne i vlasnik poslužne nekretnine mogu osnivati stvarne služnosti bilo kojega sadržaja koji je moguć, a nije zabranjen, bilo da time nastane stanje koje traje i nije potrebno ovlaštenikovo činjenje za izvršavanje ovlasti koje ta služnost daje, bilo da se služnost izvršava ponavljanjem ljudskih radnji, uzastopce ili na određeno vrijeme ili u određeno doba godine, osim ako je nešto drugačije zakonom određeno. Član 229. Nepravilna služnost (1) Služnost koja je po svojoj naravi stvarna može se osnovati na poslužnoj nekretnini i u korist određene osobe (nepravilna služnost). (2) Na nepravilnu služnost na odgovarajući način primjenjivati će se pravila o ličnim služnostima. (3) Ko tvrdi da je stvarna služnost osnovana u korist određene osobe, treba to i dokazati. Član 230. Osnivanje stvarne služnosti (1) Stvarna služnost zasniva se pravnim poslom, odlukom suda ili drugog nadležnog organa i dosjelošću. (2) Stvarna služnost osnovana pravnim poslom stiče se upisom u zemljišne knjige. (3) Osoba koja stvarnu služnost na nekretnini stekne na osnovu pravosnažne odluke suda ili drugog nadležnog organa ovlaštena je da traži upis svog prava služnosti u zemljišne knjige. (4) Pravo služnosti stečeno u skladu sa stavom 3. ovog člana ne može se suprotstaviti pravu savjesne osobe koja je, postupajući sa povjerenjem u zemljišne knjige, upisala svoje pravo prije nego što je bio zatražen upis prava služnosti stečenog na osnovu sudske odluke ili odluke drugog nadležnog organa. b) Pojedine služnosti Član 231. Zemljišna i kućna služnost (1) Služnost može biti osnovana da služi poljoprivrednom zemljištu, šumi i šumskom zemljištu ili drugom zemljištu; u takvom slučaju je zemljišna, inače je kućna služnost. (2) Da bi služile poljoprivrednom zemljištu, šumama i šumskom zemljištu ili drugom zemljištu, mogu se osnovati zemljišne služnosti, kao što su naročito: 1) služnosti puta, ili kao pravo staze, pravo progoniti stoku, ili kao pravo kolnika na poslužnoj nekretnini; 2) služnosti vode, ili kao pravo crpsti vodu, ili pojiti stoku, odvraćati vodu na tuđu nekretninu ili navoditi s tuđe nekretnine; 3) služnosti paše; 4) šumske služnosti, ili sječi drva, ili kupiti suho granje, žir, ili slične služnosti. (3) Da bi služile nekretninama sa zgradom, mogu se osnovati kućne služnosti koje vlasniku te nekretnine daju ovlaštenje da nešto poduzima na susjedovoj nekretnini kao poslužnoj, što je taj dužan trpjeti, kao što su to naročito: 1) imati dijelove svoje zgrade bilo u susjedovu vazdušnom prostoru, ili na susjedovu zemljištu ili ispod njegove površine ili imati svoje naprave na tuđoj nekretnini; 2) pravo nasloniti teret svoje zgrade na tuđu; 3) gredu ili dimnjak umetnuti u tuđi zid; 4) imati prozor u tuđem zidu radi svjetla, ili i radi vidika; 5) provoditi dim kroz susjedov dimnjak; 6) navoditi kapnicu sa svojega krova na tuđu nekretninu; 7) odvoditi ili prolijevati tekućine na susjedovo zemljište; ili slične služnosti. (4) Da bi služile nekretninama sa zgradom, mogu se osnovati služnosti koje vlasniku nekretnine daju ovlaštenje na to da vlasnik poslužne nekretnine nešto propušta, što bi inače slobodno činio, kao što su naročito: 1) svoju kuću ne povisivati ili je ne snižavati; 2) ne oduzimati povlaštenoj zgradi svjetlo i vazduh, ili vidik; 3) ne odvraćati kišnicu s krova svoje kuće od susjedova zemljišta kojem bi mogla koristiti za polijevanje vrta ili punjenje cisterne ili na neki drugi način; ili nešto drugačije. Član 232. Služnosti puta (1) Vlasnik povlasne nekretnine koji ima pravo staze preko tuđe nekretnine ovlašten je time hodati tom stazom; ima li pravo progoniti stoku, ovlašten je time i služiti se kolicima i biciklom; a ima li pravo kolnika, ovlašten je voziti se po poslužnoj nekretnini jednom ili više zaprega, motornim vozilom. Na isti način imalac služnosti je ovlašten k sebi puštati druge osobe. (2) Pravo hodati stazom preko tuđe nekretnine uključuje i služenje invalidskim kolicima i kolicima za djecu. Pravo hodati stazom ne obuhvaća ovlast jahati niti voziti se biciklom, a ni gurati bicikl po poslužnoj nekretnini; pravo progoniti stoku ne obuhvaća ovlast vući teške terete preko poslužnoga zemljišta; pravo voziti se po poslužnoj nekretnini ne obuhvaća pravo tuda goniti nevezanu stoku. (3) Prostor za izvršavanje na poslužnoj nekretnini prava ići stazom, progoniti stoku i prava kolnika treba biti toliki koliko je nužno da bi ih se izvršavalo, s obzirom na mjesne prilike. Ako bi putevi i staze postali neupotrebljivi zbog poplave, odrona, klizišta ili kojeg drugog slučaja, mora se do uspostave prijašnjega stanja odrediti novi prostor, ako nadležni organi vlasti ne poduzmu odmah potrebne mjere. Član 233. Nužni prolaz (1) Nužni prolaz je služnost puta koju je osnovao sud na zahtjev vlasnika nekretnine do koje nema nikakve ili nema prikladne putne veze s javnim putom uz uvjet da je korist od otvaranja nužnog prolaza za vlasnika povlasne nekretnine veća od štete koju otvaranjem nužnog prolaza trpi vlasnik poslužne nekretnine. (2) Na nužni se prolaz primjenjuju pravila koja vrijede za služnosti puta, ako u pogledu nužnoga prolaza nije nešto posebno propisano. Član 234. Služnost crpljenja, dovođenja i odvođenja vode (1) Vlasnik povlasne nekretnine koji je ovlašten crpiti vodu na poslužnoj nekretnini, ima i pravo na slobodan pristup k njoj. (2) Vlasnik povlasne nekretnine koji je ovlašten navraćati vodu s tuđe nekretnine na svoje zemljište ili je sa svojega odvraćati na tuđe zemljište, ovlašten je također postaviti za to potrebne cijevi, žljebove, brane, spremnike za vodu i Broj 66 - Strana 84 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 28. 8. 2013. druge naprave o svom trošku, a u mjeri koja se utvrđuje prema potrebama povlasnoga zemljišta. Član 235. Služnost paše (1) Ako u času sticanja prava služnosti paše nisu određeni vrsta i broj stoke niti vrijeme i mjera izvršavanja prava paše, mjerodavno je kako se mirno izvršavao posjed toga prava služnosti kroz dvadeset godina. (2) Način vršenja paše, kao i vrijeme paše određuje se općenito po ustaljenom mjesnom običaju, ali radi paše ne smije nikad biti ometano ili otežano obrađivanje zemljišta uređeno posebnim propisima. (3) Pravo paše ne proteže se ni na kakvu drugu korist, pa ovlaštenik ne smije niti kositi travu, ne smije ugroziti ispaše, niti isključiti stoku vlasnika poslužne nekretnine od paše na njegovoj nekretnini, a kad prijeti opasnost da bi stoka mogla nanijeti štetu, ona treba biti čuvana na prikladan način. Član 236. Ostale zemljišne služnosti Odredbe o pravu paše na odgovarajući se način primjenjuju i na služnost sječe drva i ostale zemljišne služnosti. Član 237. Pravo prozora (1) Pravo prozora u zidu poslužne nekretnine daje vlasniku povlasne nekretnine samo pravo na svjetlo i vazduh; a na vidik samo ako mu je ta ovlast posebno dana. (2) Osoba koja nema pravo na vidik dužna je na zahtjev vlasnika zida staviti rešetku na svoj prozor. (3) Osoba koja ima pravo prozora, dužna je čuvati otvor, ukoliko to zanemari, odgovara za štetu koja otuda nastaje. Član 238. Pravo imati dio zgrade i naprave na poslužnoj nekretnini (1) Vlasnik povlasne nekretnine kojemu njegovo pravo služnosti daje ovlast da na susjednoj nekretnini, na njezinoj površini, ispod nje ili u njezinu vazdušnom prostoru ima dio svoje zgrade, neku drugu napravu ili uređaj koji služi njegovoj zgradi, dužan je to uzdržavati o svome trošku, a vlasniku poslužne nekretnine plaćati naknadu za iskorištavanje njegove nekretnine u visini zakupnine, ako nije drugačije određeno ugovorom ili zakonom. (2) Odredba stava 1. ovoga člana na odgovarajući se način primjenjuje kad vlasniku povlasne nekretnine njegovo pravo služnosti daje ovlast da na susjednoj nekretnini, na njezinoj površini, ispod nje ili u njezinu vazdušnom prostoru ima vodove i druge uređaje (električne, plinovodne, toplovodne, telekomunikacijske, kanalizacijske, vodovodne, i dr.). (3) Vlasnik poslužne nekretnine koji je dužan trpjeti teret susjedne zgrade, umetak tuđe grede u svoj zid, prolaz tuđega dima kroz dimnjak, tuđu antenu na svom krovu, tuđu reklamu ili natpis na pročelju svoje zgrade ili nešto slično, dužan je srazmjerno pridonositi za održavanje svojega, za to određenog zida, stupa, stijene, dimnjaka, krova, pročelja i sl., ali nije dužan podupirati niti popravljati tuđu stvar. Član 239. Pravo provođenja tekućina Vlasnik povlasne nekretnine za provodenje tekućina kroz poslužnu nekretninu dužan je izgraditi potrebne jarke i kanale i iste držati dobro pokrivene i čiste i time olakšati opterećenje poslužnoga zemljišta. Član 240. Pravo kapnice (1) Vlasnik povlasne nekretnine koji ima pravo odvođenja kišnice sa svojega krova na poslužnu nekretninu (pravo kapnice) može pustiti da kišnica otječe na tuđu nekretninu slobodno ili kroz žlijeb. (2) Ovlaštenik prava kapnice smije uzdići svoj krov, ali mora poduzeti mjere da time služnost ne postane teža za vlasnika poslužne nekretnine. (3) Ovlaštenik prava kapnice dužan je održavati žljebove namijenjene otjecanju vode kao i svoj krov u takvom stanju da mlaz kišnice ne šteti opterećenoj nekretnini, a snijeg i led na vrijeme ukloniti. 3. Lične služnosti a) Općenito Član 241. Služnosti lične naravi (1) Lična služnost je ograničeno stvarno pravo koje daje ovlast određenoj osobi da se na određeni način služi tuđom stvari (poslužna stvar), a svakodobni vlasnik te stvari to mora trpjeti. (2) Lične služnosti su: pravo plodouživanja, pravo upotrebe i pravo stanovanja. Član 242. Poslužna stvar (1) Lične služnosti mogu postojati na cijeloj poslužnoj stvari, ili na idealnom dijelu ako je to moguće s obzirom na sadržaj služnosti i prirodu predmeta. (2) Lična služnost na suvlasničkom dijelu nekretnine proteže se na posebni dio (stan, poslovnu prostoriju), kao što se služnost na posebnom dijelu nekretnine proteže na s njime povezan suvlasnički dio. Član 243. Ograničeno trajanje Lične služnosti se osnivaju na određeno vrijeme i prestaju istekom vremena za koje su osnovane, a najkasnije smrću ovlaštene osobe, ako zakonom nije drugačije određeno. Član 244. Neotuđivost i nenasljedivost (1) Lične služnosti se ne mogu prenositi na drugu osobu. (2) Lične služnosti se ne mogu naslijediti, osim služnosti izričito osnovanih i za nasljednike ovlaštene osobe. (3) Lična služnost izričito osnovana i za nasljednike ovlaštene osobe gasi se smrću posljednjeg nasljednika. b) Pravo plodouživanja Član 245. Pojam (1) Pravo plodouživanja je lična služnost koja plodouživaocu daje ovlast da se služi poslužnom stvari u skladu sa njenom namjenom, ne mijenjajući njenu supstancu. (2) Pravo plodouživanja može postojati na poslužnoj pokretnoj nepotrošnoj ili nepokretnoj stvari, ili na više pokretnih stvari zajedno. Na potrošnim stvarima moguće je samo nepravo plodouživanje. (3) Na pravo plodouživanja osnovano na pravu koje daje plodove ili druge koristi shodno se primjenjuje odredba stava 2. ovog člana. (4) Predmet prava plodouživanja su i pripatci opterećene stvari ili prava. (5) Ako više osoba ima pravo plodouživanja iste poslužne nekretnine, svaka osoba je samostalni nosilac svog dijela prava plodouživanja, osim kad su u takvom odnosu da im pravo plodouživanja ili neki dio tog prava pripada Srijeda, 28. 8. 2013. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 66 - Strana 85 zajednički. U sumnji se smatra da svakoj osobi pripada jednak dio prava plodouživanja. (6) Kad je poslužna nekretnina u vlasništvu više suvlasnika ili zajedničkih vlasnika, svaki od njih mora da trpi da se nosilac prava plodouživanja služi nekretninom na način proizašao iz njegova prava. Član 246. Ovlasti (1) Plodouživalac je ovlašten da se služi poslužnom stvari u skladu s njenom namjenom, da je posjeduje kao nesamostalni posjednik i da je upotrebljava. Plodouživaocu pripada čisti prihod od čiste vrijednosti te stvari, u granicama očuvanja supstance, što uključuje i čuvanje osnovne namjene poslužne stvari. (2) Plodouživalac može pravnim poslom prenijeti drugoj osobi izvršavanje svojih ovlaštenja. (3) Vlasnik poslužne stvari smije izvršavati svoje pravo vlasništva ako time ne vrijeđa ovlaštenja plodouživaoca. Član 247. Čisti prihod od čiste vrijednosti (1) Plodouživaocu pripada sav prihod koji daje poslužna stvar. (2) Prihod poslužne stvari čine plodovi i druge koristi koje stvar daje bez umanjenja supstance. Blago nađeno u poslužnoj stvari nije prihod plodouživaoca. (3) Plodouživalac stiče plodove poslužne stvari njihovim odvajanjem. Plodouživalac stiče i sve ostalo što se odvojilo od stvari ne umanjujući njezinu supstancu u momentu odvajanja, osim ako zakonom nije drugačije određeno. (4) Odredba iz stava 3. ovog člana odnosi se i na najamnine, zakupnine, kamate, dividende i druge prihode koje stvar daje na osnovu nekog pravnoga odnosa (civilne plodove), ostvarene u vremenu dok je plodouživanje postojalo, bez obzira na to kad je prihod dospio. (5) Plodouživalac snosi sve troškove upotrebe i iskorištavanja poslužne stvari, bez obzira na iznos ostvarenog prihoda. (6) Plodouživalac je dužan kao dobar domaćin održavati poslužnu stvar u stanju u kojem je stvar primio, snositi troškove redovnog održavanja i obnavljanja stvari, javne obaveze (porezne i sl.), realne terete koji opterećuju stvar, i kamate na potraživanja osigurana hipotekom na poslužnoj stvari, u granicama vrijednosti koja ostaje kad se od prihoda poslužne stvari odbiju troškovi upotrebe i iskorištavanja. Član 248. Vanredni popravci i obnova stvari (1) Ako je zbog dotrajalosti ili više sile neophodno obaviti vanredne popravke ili vanredna obnavljanja poslužne stvari, plodouživalac je dužan bez odgađanja obavijestiti vlasnika, odnosno osobu koja za vlasnika upravlja tom stvari, osim ako je te popravke ili obnavljanja dužan učiniti o svom trošku. (2) Ako je stvar uništena uslijed više sile rizik propasti stvari snosi vlasnik a plodova plodouživalac. (3) Ako vlasnik poslužne stvari obavi vanredne popravke ili vanredna obnavljanja poslužne stvari, plodouživalac je dužan nadoknaditi kamate na vrijednost onoga što je vlasnik utrošio, u obimu u kojem se time poboljšalo njegovo plodouživanje. (4) Ako vlasnik ne može ili neće da obavi nužne popravke ili obnavljanja, plodouživalac je ovlašten da ih sam izvrši, a po prestanku plodouživanja može tražiti da mu vlasnik isplati naknadu kao poštenom posjedniku, ili primjerenu naknadu za plodouživanje koje je izgubio zbog propuštenih radova. (5) Plodouživalac je dužan o svom trošku izvršiti one vanredne popravke i vanredne obnove stvari koje je sam skrivila ili ih je prouzrokovala osoba za koju on odgovara. Član 249. Poboljšanja (1) Plodouživalac nije dužan da dozvoli vlasniku da obavlja poboljšanja na poslužnoj stvari koja nisu nužna, osim ako se vlasnik obaveže na davanje pune odštete zbog smanjene upotrebe ili prihoda koje plodouživalac gubi zbog obavljanja radova. (2) Vlasnik stvari koji je izvršio poboljšanja na poslužnoj stvari ima pravo da traži od plodouživaoca koji je tražio odštetu po odredbi iz stava 1. ovog člana da se od te odštete odbije korist koju plodouživalac ima od poboljšanja. (3) Ako je plodouživalac bez sporazuma sa vlasnikom učinio poboljšanja na poslužnoj stvari, ovlašten je da odvoji i prisvoji ono što je dodao, ako je to moguće bez oštećenja stvari. Naknadu za poboljšanja može zahtijevati samo ako bi na to bio ovlašten kao poslovođa bez naloga. Član 250. Popis i procjena (1) Vlasnik i plodouživalac mogu sačiniti popis svih poslužnih stvari s naznakom njihove vrijednosti u vrijeme sastavljanja popisa i procjene. (2) Ukoliko vlasnik i plodouživalac ne sastave popis iz stava 1. ovog člana, pretpostavlja se da je plodouživalac primio u upotrebljivom stanju poslužnu stvar srednje kakvoće, sa svim pripadnostima potrebnim za uredno plodouživanje. Član 251. Dužnost davanja osiguranja (1) Ukoliko je pri izvršavanju ovlaštenja plodouživaoca ugrožena supstanca poslužne stvari, vlasnik ima pravo da od plodouživaoca zahtijeva davanje primjerenog osiguranja. (2) Ako plodouživalac odbije dati dogovoreno osiguranje ili osiguranje koje je odredio sud, vlasnik može zahtijevati da sud ukine plodouživanje. (3) Sud neće ukinuti plodouživanje nego će postaviti upravnika poslužne stvari kad je to bolje a obzirom na okolnosti slučaja, ako to zahtijeva plodouživalac koji se obavezao da će sve troškove te uprave snositi kao troškove za upotrebu i iskorištavanje poslužne stvari. (4) Nakon postavljanja upravnika, sud će, bez odlaganja, sačiniti popis i procjenu poslužne stvari. Član 252. Povrat stvari (1) Nakon prestanka prava plodouživanja, plodouživalac je dužan predati u posjed poslužne stvari njenom vlasniku, u stanju u kojem je stvar primio. (2) Plodouživalac odgovara vlasniku stvari za smanjenje njene vrijednosti, bez obzira čime je ono prouzrokovano, osim za smanjenje vrijednosti zbog starenja ili redovne upotrebe stvari koje se nije moglo izbjeći ni otkloniti potpunim ispunjenjem dužnosti iz člana 247. stava 6. ovog zakona. (3) Plodouživalac ne odgovara za smanjenje vrijednosti poslužne stvari koje se moglo izbjeći ili otkloniti jedino vanrednim popravkama ili vanrednim obnavljanjem te stvari, osim ako je bio dužan o svom trošku izvršiti te vanredne popravke ili vanredno obnavljanje stvari. (4) Nakon prestanka plodouživanja neodvojeni plodovi pripadaju vlasniku. Vlasnik je dužan da nadoknadi plodouživaocu ili njegovom nasljedniku troškove koje je plodouživalac imao da bi dobio te plodove, prema pravilima koja određuju pravni položaj poštenog posjednika prilikom povrata stvari vlasniku. (5) Pravilo iz stava 4. ovog člana shodno se primjenjuje i za civilne plodove (najamnine, zakupnine, kamate, dividende i sl.) dospjele nakon prestanka plodouživanja. Broj 66 - Strana 86 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 28. 8. 2013. (6) Dužnosti i odgovornosti plodouživaoca terete njegovog nasljednika, odnosno drugog sljedbenika. Član 253. Nepravo plodouživanje (1) Nepravo plodouživanje osniva se na stvari koja je potrošna ili na pravu koje ne daje plodove. (2) U slučaju iz stava 1. ovog člana poslužna stvar je novčana vrijednost stvari koja će se vlasniku vratiti nakon isteka plodouživanja. (3) Za vrijeme trajanja nepravog plodouživanja osnovanog na gotovom novcu plodouživalac može raspolagati gotovim novcem po svojoj volji. Ako je to plodouživanje osnovano na već uloženoj glavnici, plodouživalac može zahtijevati samo kamate. (4) Na nepravo plodouživanje shodno se primjenjuju pravila o pravu plodouživanja, ako zakonom nije drugačije određeno niti to zahtijeva priroda takvog plodouživanja. c) Pravo upotrebe Član 254. Opće odredbe (1) Pravo upotrebe je lična služnost koja ovlašćuje određena osoba da se u granicama svojih ličnih potreba i potreba članova svojeg porodičnog domaćinstva služi nečijom stvari (poslužna stvar) prema njenoj namjeni, čuvajući njenu supstancu. (2) Pravo upotrebe može postojati na poslužnoj nepotrošnoj pokretnoj ili nepokretnoj stvari, ili na više pokretnih stvari. Na potrošnim stvarima nije moguća ni neprava upotreba. (3) Na pravo upotrebe osnovano na pravu koje daje plodove ili druge koristi, shodno se primjenjuje odredba iz stava 2. ovog člana. (4) Predmet prava upotrebe su i pripatci stvari ili prava koja su njime opterećena. (5) Pravo upotrebe ne može imati više osoba, osim ako su u takvom odnosu da im ono pripada zajednički. (6) Na pravo upotrebe na odgovarajući se način primjenjuju pravila o pravu plodouživanja, ako drugačije nije određeno zakonom niti to zahtijeva priroda prava upotrebe. Član 255. Ovlasti (1) Nosilac prava upotrebe ima pravo da stvar posjeduje kao nesamostalni posjednik, da je upotrebljava i uzima njen prihod, ne mijenjajući njenu supstancu. (2) Nosilac prava upotrebe ne može pravnim poslom prepustiti drugoj osobi izvršavanje svojih ovlaštenja iz stava 1. ovog člana. Član 256. Obim upotrebe (1) Nosilac prava upotrebe je ovlašten da se služi poslužnom stvari u okviru svojih potreba koje odgovaraju njegovom uzrastu, zvanju, zanimanju i veličini porodičnog domaćinstva. (2) Potrebe nosioca prava upotrebe određuju se prema stanju kad je osnovana služnost upotrebe. (3) Pod potrebom nosioca prava upotrebe podrazumijavaju se i potrebe njegovog porodičnog domaćinstva, kao i promjene u njegovom porodičnom domaćinstvu koje su bile prirodno očekivane i predvidive (bračni drug i maloljetna djeca, kao i osobe koje je po zakonu dužan izdržavati) i promjene koje su nužno potrebne za vođenje porodičnog domaćinstva. (4) Vlasnik poslužne stvari može izvršavati svoje pravo vlasništva uključujući prisvajanja koristi ako time ne vrijeđa tuđe pravo upotrebe. Član 257. Sticanje plodova i drugih koristi Nosilac prava upotrebe stiče plodove poslužne stvari i sve ostale koristi od stvari kad ih na osnovu ovlaštenja koje mu daje njegovo pravo upotrebe ubere za svoje potrebe. Član 258. Troškovi i tereti (1) Vlasnik je dužan snositi sve redovne i vanredne troškove i terete poslužne stvari, i dužan je održavati stvar u dobrom stanju o svom trošku. (2) Ako troškovi i tereti prelaze korist koja preostaje vlasniku, nosilac prava upotrebe dužan je da vlasniku nadoknadi razliku. d) Pravo stanovanja Član 259. Pojam i sadržaj (1) Pravo stanovanja je lična služnost koja svoga nosioca ovlašćuje da se služi nečijom stambenom zgradom ili njezinim dijelom namijenjenim za stanovanje (poslužna stvar) u skladu s tom namjenom, a čuvajući supstancu poslužne stvari. (2) Pravo stanovanja prosuđuje se po pravilima o pravu upotrebe, ako nije što drugo određeno. (3) Ako pravo stanovanja svoga nosioca ovlašćuje da se služi svim dijelovima zgrade koji su za stanovanje tako da ih, čuvajući njihovu supstancu, u cjelosti uživa, tada je to plodouživanje stambene zgrade, pa se prosuđuje po pravilima o pravu plodouživanja. (4) U svakom slučaju vlasnik zadržava pravo raspolaganja onim dijelovima nekretnine koji nisu namijenjeni za stanovanje a i stambenim dijelovima koji nisu predmet prava stanovanja, ali ne na način da time sprječava ostvarivanje prava stanovanja. (5) Ostvarivanjem prava stanovanja ne smije se vlasniku onemogućiti ili otežati potrebno nadgledanje cijele njegove nekretnine. 4. Zaštita i prestanak prava služnosti a) Zaštita Član 260. Zahtjev za poštovanje prava služnosti (1) Ovlaštenik prava služnosti ima pravo zahtijevati od vlasnika poslužne stvari da prizna i trpi njegovo pravo služnosti kao teret na poslužnoj stvari, te da trpi izvršavanje ovlaštenikova prava na njoj, odnosno da propušta činiti na njoj ono što je zbog ovlaštenikova prava dužan propuštati. (2) Ovlaštenik prava služnosti pravo iz stava 1. ovog člana može zahtijevati i od svake druge osobe koja svojim činima niječe njegovo pravo služnosti ili ga samovlasno onemogućuje ili uznemirava u izvršavanju toga prava. (3) Prava iz st. 1. i 2. ovog člana prestaje protekom roka od dvadeset godina od kad je ovlaštenik prestao vršiti to pravo. Član 261. Tužba ovlaštenika služnosti Da bi ovlaštenik prava služnosti mogao u postupku pred sudom, odnosno drugim nadležnim tijelom, ostvariti svoje pravo na zaštitu, mora dokazati svoje pravo služnosti i tuženikov čin onemogućavanja ili uznemiravanja izvršavanja toga prava. Srijeda, 28. 8. 2013. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 66 - Strana 87 Član 262. Tužba pretpostavljenog ovlaštenika služnosti (1) Pravo na zaštitu svog pretpostavljenog prava služnosti ima, poput onoga koji je dokazao svoje pravo služnosti, i onaj koji u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni osnov i istiniti način svog sticanja posjeda te služnosti (pretpostavljeni ovlaštenik služnosti). (2) Na pravo pretpostavljenog ovlaštenika na zaštitu na odgovarajući način se primjenjuju pravila o tužbi pretpostavljenog vlasnika. Član 263. Zaštita od povrede upisom u zemljišnoj knjizi Ako neko povrijedi pravo korisnika stvarne služnosti nevaljanim upisom u zemljišnu knjigu, ovlaštenik se ima pravo štititi od toga sredstvima koja za zaštitu knjižnih prava daju pravila zemljišnoknjižnoga prava. Član 264. Preinaka sadržaja Na preinaku sadržaja služnosti na odgovarajući se način primjenjuje ono što je određeno za osnivanje služnosti na osnovu pravnoga posla. b) Prestanak prava služnosti Član 265. Propast stvari (1) Propašću povlasne ili poslužne stvari prestaje i pravo služnosti, ali čim se stvar vrati u prijašnje stanje, oživljava i ona. (2) Sve što važi za propast stvari važi i za slučaj da stvar bude stavljena izvan prometa. (3) Ako je umjesto propale poslužne stvari nastalo pravo koje je nadomješta (pravo na naknadu, na osiguraninu i sl.), tada propašću stvari nije prestalo pravo plodouživanja nego ono i dalje postoji na tom nadomjestku kao poslužnoj stvari. Član 266. Sjedinjenje (1) Ako se vlasništvo povlasne i poslužne nekretnine nađu u imovini iste osobe, tada tim sjedinjenjem samim po sebi prestaje stvarna služnost. (2) Ako se vlasništvo povlasne i poslužne nekretnine razdvoji prije brisanja služnosti u zemljišnoj knjizi, služnost oživljava. Član 267. Odreknuće ovlaštenika (1) Pravo služnosti prestaje valjanim odreknućem njezina ovlaštenika, bez obzira na to na kojem je pravnom osnovu osnovana. (2) Pojedini suvlasnik ili zajednički vlasnik povlasne nekretnine ne može se odreći prava stvarne služnosti bez pristanka ostalih. (3) Vlasnik povlasne nekretnine koja je opterećena pravom plodouživanja ili založnim pravom ne može se odreći bez pristanka ovlaštenika tih prava. (4) Na osnovu odreknuća prestaje služnost bez pristanka vlasnika poslužne stvari, pa i onda kad je i on imao korist od te služnosti. (5) Ako je služnost upisana u zemljišnoj knjizi, ona će prestati tek kad bude izbrisana. Član 268. Istek roka i ispunjenje raskidnoga uvjeta (1) Služnost prestaje istekom vremena na koje je bila osnovana ili na koje je bilo osnovano pravo vlasništva iz kojega je izvedena, a isto je i kad se ispuni raskidni uvjet pod kojim je bila osnovana ona ili pravo vlasništva iz kojega je izvedena. (2) Ako je služnost osnovana za vrijeme dok treća osoba navrši određene godine, prestat će tek u to vrijeme, premda je treći umro prije tih godina, ako iz svrhe oročavanja ne proizlazi što drugo. (3) Ako je služnost upisana u zemljišnoj knjizi, ona će prestati tek brisanjem. Član 269. Neizvršavanje (1) Pravo služnosti prestaje zastarom ako se nije izvršavalo kroz dvadeset godina. (2) Pravo služnosti koje se po svojoj naravi može samo rijetko izvršavati ne prestaje zastarom dok tri puta ne nastupi prilika, u kojoj treba izvršiti njen sadržaj, a ovlaštenik to ne učini. (3) Pravo služnosti prestaje ako se vlasnik poslužne stvari protivio njegovom izvršavanju, a ovlaštenik ga zbog toga nije izvršavao neprekidno tri godine. (4) Zastara ne nastupa, niti pravo služnosti prestaje neizvršavanjem, dok na poslužnoj stvari postoji naprava namijenjena upravo izvršavanju toga prava. (5) Ako je služnost upisana u zemljišnoj knjizi, ona će prestati tek brisanjem. Član 270. Ukinuće (1) Izgubi li pravo služnosti razumnu svrhu, vlasnik poslužne stvari može zahtijevati da se ono ukine; ako nije nešto posebno određeno, odluku o ukinuću donijet će sud na zahtjev vlasnika poslužne stvari, bez obzira na pravni osnov na kojem je ta služnost bila osnovana. (2) Sud će na zahtjev vlasnika poslužne nekretnine svojom odlukom ukinuti nužni prolaz, a i drugu služnost puta, bez obzira na to na kojem je temelju osnovana, ako utvrdi da postoji drugi prikladniji, ili jednako prikladan prolaz, koji vlasniku poslužnoga zemljišta čini manje štete, ili pak jednako prikladan javni prolaz. (3) Sud će na zahtjev vlasnika poslužne stvari, kojemu plodouživalac nije dao osiguranje koje se obavezao dati ili koje je sud odredio, odlukom ukinuti plodouživanje i obavezati vlasnika na plaćanje pravedne naknade. (4) Sud koji vodi postupak radi ukidanja plodouživanja jer plodouživalac nije dao nužno osiguranje, može, umjesto da ukine plodouživanje, odlukom postaviti upravnika poslužnoj stvari, ako utvrdi da je to bolje s obzirom na okolnosti slučaja, te ako to zahtijeva plodouživalac koji se obavezao da će sve troškove te uprave snositi kao troškove za upotrebu i iskorištavanje poslužne stvari. (5) Ako je služnost upisana u zemljišnoj knjizi, ona će prestati tek brisanjem. Član 271. Zaštita tuđega povjerenja Služnost koja nije upisana u zemljišnoj knjizi prestaje kad poslužnu stvar stekne osoba koja nije znala niti je morala znati za tu služnost. Član 272. Prestanak lične služnosti (1) Pravo lične služnosti prestaje smrću ovlaštenika ili prestankom pravne osobe koja je bila ovlaštenik toga prava, ako nije drugačije određeno. (2) Ako je pravo lične služnosti izričito osnovano i za ovlaštenikove nasljednike, nasljeđivanjem će ono preći na one koji nasljeđuju zbog smrti prvoga ovlaštenika; smrću nasljednika koji je naslijedio pravo lične služnosti ona se gasi, ako nije drugačije određeno. Broj 66 - Strana 88 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 28. 8. 2013. (3) Ako je lična služnost osnovana u korist jedne porodice, prestaje kad ta porodica izumre; u sumnji se smatra da je osnovana za nasljednika, a ko tvrdi da je osnovana za porodicu, treba to i dokazati. Član 273. Rasterećenje zakonom ili odlukom organa vlasti (1) Služnosti prestaju ispunjenjem pretpostavki, koje je za to odredio posebni zakon. (2) Nadležno tijelo ukinut će služnost u slučajevima i pod pretpostavkama određenim posebnim zakonom. (3) Ako ukidanje ili prestanak služnosti ima značenje izvlaštenja, osoba čija je služnost prestala ima pravo na punu naknadu. (4) Ako je služnost upisana u zemljišnoj knjizi, ona će prestati tek brisanjem, ako zakonom nije drugačije određeno. Član 274. Prestanak stvarne služnosti (1) Stvarna služnost prestaje: 1) ako se vlasnik poslužne nekretnine protivi njenom vršenju, a vlasnik povlasne nekretnine tri uzastopne godine nije vršio svoje pravo, 2) ako ista osoba postane vlasnik poslužne i povlasne nekretnine, 3) ako propadne povlasna ili poslužna nekretnina, 4) nevršenjem u periodu od 10 godina. (2) Vlasnik poslužne nekretnine ima pravo zahtijevati da prestane pravo stvarne služnosti kada ona postane nepotrebna za korištenje povlasne nekretnine, kao i kada prestane razlog zbog kojeg je bila zasnovana. Član 275. Podijeljene povlasne nekretnine (1) Ako se podijeli povlasna nekretnina, stvarna služnost ostaje u korist svih njenih dijelova. Vlasnik poslužne nekretnine ima pravo zahtijevati da stvarna služnost vlasnika dijela podijeljene povlasne nekretnine prestane, ako ne služi za potrebe tog dijela. (2) Ako je podijeljena poslužna nekretnina, stvarna služnost ostaje samo na dijelovima na kojima je vršena. Glava IV REALNI TERETI 1. Općenito Član 276. Pojam i sadržaj Realni teret daje svom korisniku ograničeno stvarno pravo na nekretnini koju opterećuje ovlašćujući ga da mu se na teret njene vrijednosti periodično daju stvari ili čine radnje koje su sadržaj tog realnog tereta. Član 277. Osnivanje realnog tereta (1) Realni teret se osniva na određenoj nekretnini na osnovu pravnog posla i odlukom suda ili nadležnog organa. (2) Realni teret je osnovan kada su ispunjeni svi zakonom propisani uvjeti. Član 278. Osnivanje pravnim poslom (1) Na osnovu pravnog posla, realni teret se osniva njegovim izvođenjem iz vlasništva nekretnine koja se njime opterećuje, a na način određen zakonom. (2) Pravni posao o osnivanju stvarnog tereta mora biti u obliku notarski obrađene isprave i mora sadržavati odredbe o osnivanju tereta na određenoj nekretnini, njegovom sadržaju i korisniku tereta. (3) Suvlasnici ili zajednički vlasnici na nekretnini mogu samo saglasno odrediti da se optereti realnim teretom. Član 279. Upis tereta u zemljišne knjige (1) Realni teret osnovan pravnim poslom stiče se upisom u zemljišnu knjigu kao teret na njime opterećenoj nekretnini. (2) Ako nisu ispunjene sve pretpostavke određene zakonom za upis u zemljišnu knjigu, realni teret se stiče predbilježbom, pod uvjetom da se predbilježba naknadno opravda. (3) Osoba koja realni teret stekne na osnovu pravosnažne odluke suda ovlaštena je tražiti upis toga prava u zemljišne knjige. (4) Realni teret ne može se suprotstaviti pravu savjesne osobe, koja je, postupajući sa povjerenjem u zemljišne knjige upisala svoje pravo prije nego što je zatražen upis realnog tereta. Član 280. Osnivanje odlukom suda (1) Realni teret se može osnivati odlukom suda u postupku diobe, ostavinskom postupku, i u drugim slučajevima određenim zakonom. (2) Na osnivanje realnog tereta shodno se primjenjuju pravila o osnivanju služnosti. Član 281. Opterećena nekretnina (1) Realnim teretom može biti opterećena jedna ili više nekretnina koje su sposobne biti predmetom založnoga prava. (2) S opterećenom nekretninom opterećeni su i svi njeni pripatci. (3) Sve što važi za nekretninu, važi i za suvlasnički dio nekretnine. Član 282. Sadržaj realnog tereta (1) Sadržaj realnog tereta može biti moguća, dopuštena i određena, ili odrediva radnja periodičnog davanja stvari ili novca, ili drugih radnji koje imaju novčanu vrijednost. Radnja koja čini sadržaj realnog tereta ne mora biti u vezi sa ekonomskom namjenom opterećene nekretnine, niti služiti ostvarivanju ekonomske namjene korisnikove nekretnine. (2) Radnja jednokratnog davanja ili činjenja koje ima novčanu vrijednost može biti sporedni sadržaj realnog tereta. U tom slučaju shodno se primjenjuje odredba stava 1. ovog člana, ako nije drugačije određeno. Član 283. Promjena sadržaja (1) Promjena sadržaja realnog tereta dopuštena je samo u sporazumu sa vlasnikom opterećene nekretnine, a ako bi se time ometao dotadašnji način izvršavanja ostalih stvarnih prava na opterećenoj nekretnini, tada i u sporazumu sa nosiocima tih prava. (2) Na promjenu sadržaja realnog tereta shodno se primjenjuju odredbe o osnivanju realnih tereta na osnovu pravnog posla. Član 284. Osnovna obaveza (1) Realni teret obavezuje vlasnika opterećene nekretnine da korisniku tereta ispunjava sadržaj tereta, za što odgovara vrijednošću te nekretnine. (2) Obaveza iz realnog tereta prenosiva je samo zajedno s opterećenom nekretninom. (3) S prelaskom vlasništva opterećene nekretnine na drugu osobu ujedno prelazi i obaveza iz realnog tereta. (4) Osnovna obaveza iz realnog tereta ne zastarijeva. Srijeda, 28. 8. 2013. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 66 - Strana 89 Član 285. Pojedinačne obaveze davanja ili činjenja (1) Kada na osnovu vlasnikove obaveze iz člana 284. ovog zakona dospije za ispunjenje neko davanje ili činjenje, tada nastaje pojedinačna obaveza vlasnika opterećene nekretnine da to davanje, odnosno činjenje ispuni korisniku tereta kao povjeriocu. (2) Korisnik tereta ovlašten je da traži ispunjenje pojedinačne obaveze iz stava 1. ovog člana, ili njenu novčanu protuvrijednost. (3) Pojedinačne obaveze davanja i činjenja zastarijevaju u roku od tri godine od dospijeća svake pojedine obaveze. Član 286. Lična odgovornost za pojedinačne obaveze (1) Za ispunjenje pojedinačne obaveze davanja ili činjenja odgovara svom svojom imovinom osoba koja je vlasnik opterećene nekretnine u vrijeme dospijeća obaveze. Odgovornost te osobe za dospjele obaveze ne prestaje sa prestankom njenog prava vlasništva na opterećenoj nekretnini. (2) Ako je opterećena nekretnina u posjedu treće osobe, ona odgovara cjelokupnom svojom imovinom za pojedinačna davanja ili činjenja dospjela do prestanka posjeda nekretnine. (3) Plodouživalac nekretnine opterećene stvarnim teretom odgovara vlastitom imovinom umjesto vlasnika te nekretnine za pojedinačna davanja i činjenja na koja obavezuje stvarni teret. Član 287. Stvarnopravna odgovornost za pojedinačne obaveze (1) Za sve dospjele pojedinačne obaveze, davanja i činjenja koja proizlaze iz realnog tereta odgovara vlasnik vrijednošću opterećene nekretnine, a nakon diobe te nekretnine vrijednošću svojih dijelova solidarno odgovaraju svi vlasnici dijelova na koje je razdijeljena. (2) Stvarnopravna odgovornost za pojedinačnu obavezu davanja i činjenja solidarna je s ličnom odgovornošću za istu obavezu. Član 288. Neodvojivost (1) Realni teret se ne može odvojiti od nekretnine koju opterećuje. Sticanjem vlasništva na opterećenoj nekretnini stiče se nekretnina opterećena realnim teretom, ako zakonom nije drugačije određeno. (2) Pravo iz realnog tereta osnovanog u korist neke osobe ne može se prenositi sa ovlaštenika na drugu osobu, ako nije drugačije određeno, a pravo iz realnog tereta osnovanog u korist vlasnika neke nekretnine prenosi se samo zajedno sa vlasništvom te nekretnine. 2. Teret u korist vlasnika nekretnine Član 289. Teret i povlasna nekretnina (1) Realni teret u korist neke nekretnine (povlasna nekretnina) daje vlasniku te nekretnine ograničeno stvarno pravo na opterećenoj nekretnini koje ga ovlašćuje da mu se periodično daju stvari ili izvršavaju radnje koje su sadržaj tog stvarnog tereta. (2) Realni teret koji je osnovan u korist neke nekretnine kao povlasne ne može se razdvojiti od vlasništva te nekretnine te je prenosiv samo zajedno s tom nekretninom. Član 290. Uticaj diobe (1) U slučaju podjele povlasne nekretnine, realni teret postoji i dalje u korist pojedinih dijelova srazmjerno veličini svakog dijela ako su davanja i radnje djeljivi. Ako davanja i radnje nisu djeljivi shodno se primjenjuju pravila o nedjeljivim obavezama. (2) Diobom se ne smije otežati opterećenje vlasnika opterećene nekretnine. (3) Ukoliko se diobom oteža opterećenje vlasnika opterećene nekretnine vlasnik te opterećene nekretnine ima pravo da zahtijeva srazmjerno smanjenje davanja i radnji, koje su zbog diobe postale za njega teže. Član 291. Prijenos dospjele obaveze Dospjele pojedinačne obaveze davanja ili radnji, na koje je vlasnik nekretnine obavezan stvarnim teretom u korist neke nekretnine, mogu se prenijeti na drugu osobu, ako nije drugačije određeno. 3. Tereti u korist osobe Član 292. Tereti lične naravi (1) Realni teret u korist osobe daje ovlašteniku ograničeno stvarno pravo na opterećenoj nekretnini koje ovlašćuje da mu se periodično daju stvari ili izvršavaju radnje koje su sadržaj tog realnog tereta. (2) Pravo iz realnog tereta osnovanog u korist neke osobe ne može se prenositi sa ovlaštenika na drugu osobu, ako nije drugačije određeno. Član 293. Prenosivost pojedinih tražbina Dospjela pojedinačna davanja ili radnje na koje je vlasnik nekretnine obavezan realnim teretom mogu se prenijeti na drugu osobu, ako nije drugačije određeno ni suprotno prirodi radnje koja se traži. Član 294. Vrste realnih tereta Nekretnina može biti opterećena realnim teretom, u korist svakodobnog vlasnika određene nekretnine (povlasna nekretnina) ili nosioca prava građenja. Član 295. Zaštita korisnika tereta (1) Korisnik realnog tereta ima pravo tužbom zahtijevati da se prema vlasniku opterećene nekretnine utvrdi postojanje realnog tereta. (2) Ako treća osoba ometa ili sprečava korisnika u izvršavanju realnog tereta on ima pravo tužbom zahtijevati da to ometanje ili sprečavanje prestane. Član 296. Prestanak realnog tereta (1) Realni teret prestaje njegovim brisanjem u zemljišnoj knjizi. (2) Brisanje realnog tereta se može zahtijevati zbog: 1) propasti opterećene ili povlasne nekretnine; 2) stavljanje izvan prometa opterećene i povlasne nekretnine; 3) odricanja korisnika tereta; 4) isteka vremena na koje je bio osnovan ili ispunjenjem raskidnog uvjeta pod kojim je bio osnovan; 5) donošenja odluke suda o amortizaciji tereta; 6) smrti osobe u čiju je korist bio osnovan, ako stvarni teret nije izričito osnovan i za njene nasljednike. Član 297. Ukidanje realnog tereta Vlasnik opterećene nekretnine može zahtijevati da se realni teret ukine ako on izgubi svoju svrhu. Odluku o ukidanju realnog tereta donosi sud na zahtjev vlasnika opterećene nekretnine, bez obzira na pravni osnov o njegovom osnivanju. Broj 66 - Strana 90 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 28. 8. 2013. Glava V PRAVO GRAĐENJA 1. Općenito Član 298. Pojam (1) Pravo građenja je ograničeno stvarno pravo na nečijem zemljištu koje daje ovlast svom nosiocu da na površini toga zemljišta ili ispod nje ima vlastitu zgradu, a svagdašnji vlasnik tog zemljišta dužan je to trpjeti. (2) Pravo građenja je u pravnom pogledu izjednačeno s nekretninom. (3) Zgrada koja je izgrađena, ili koja bude izgrađena, na zemljištu koje je opterećeno pravom građenja pripadnost je toga prava, kao da je ono zemljište. Član 299. Sadržaj prava građenja (1) Ko je nosilac prava građenja taj je i vlasnik zgrade koja je pripadnost tog njegovog prava, a u pogledu zemljišta koje je opterećeno pravom građenja ima ovlasti i dužnosti plodouživaoca. Svaka odredba suprotna tome je ništava. (2) Nosilac prava građenja dužan je vlasniku zemljišta plaćati mjesečnu naknadu za zemljište u iznosu prosječne zakupnine za takvo zemljište, ako nije drugačije određeno. Član 300. Promjena sadržaja (1) Promjena sadržaja prava građenja dopuštena je samo u sporazumu s vlasnikom opterećene nekretnine, a ako bi se time ometao dotadašnji način izvršavanja ostalih stvarnih prava na opterećenoj nekretnini - tada i u sporazumu s ovlaštenicima tih prava. (2) Na preinaku sadržaja primjenjuje se na odgovarajući način ono što je određeno za osnivanje prava građenja na osnovu pravnoga posla. Član 301. Neodvojivost Pravo građenja ne može se odvojiti od zemljišta koje opterećuje, pa ko na bilo kojem pravnom osnovu stekne vlasništvo opterećenog zemljišta, stekao je zemljište opterećeno pravom građenja, ako zakonom nije drugačije određeno. Član 302. Nosilac prava građenja (1) Nosilac prava građenja je osoba u čiju je korist to pravo osnovano ili je na nju prešlo. (2) Vlasnik zemljišta može biti nosilac prava građenja na svome zemljištu. Član 303. Prometnost (1) Pravo građenja je otuđivo i nasljedivo kao i druge nekretnine, ako nije drugačije određeno. (2) Pravo građenja može se opteretiti služnostima, stvarnim teretima i založnim pravom, zemljišnim dugom i na svaki drugi način koji je u skladu sa zakonom i koji nije suprotan pravnoj naravi toga prava. (3) Zgrada i pravo građenja čine neraskidivo pravno jedinstvo, pa se zajedno prenose, nasljeđuju i opterećuju. Član 304. Ograničenje prava građenja Pravo građenja može se ograničiti pravnim poslom na svaki mogući način koji nije suprotan zakonu, ili njegovoj prirodi, ili pravima trećih osoba. 2. Sticanje prava građenja Član 305. Osnivanje prava građenja (1) Pravo građenja osniva se na osnovu pravnog posla ili odluke suda. (2) Pravni posao iz stava 1 ovog člana zaključuje se u obliku notarski obrađene isprave. Član 306. Upis prava građenja (1) Pravo građenja stiče se dvostrukim upisom u zemljišnu knjigu, i to njegovim upisom kao tereta na zemljištu koje opterećuje, te njegovim upisom kao posebnog zemljišnoknjižnog tijela u za to novoosnovanom zemljišnoknjižnom ulošku. (2) Upis prava građenja u zemljišnu knjigu moguć je samo na osnovu izjave volje vlasnika da time optereti svoje zemljište. (3) Ako bi pravo građenja štetilo već upisanim ograničenim stvarnim pravima na zemljištu koje bi se opteretilo pravom građenja, ono se može upisati samo s pristankom ovlaštenika tih prava. (4) Kada se na osnovu prava građenja sagradi zgrada ili postojeća zgrada odvoji od zemljišta pravom građenja, upisat će se da je na pravu građenja. (5) Kad zakonom nije drugačije određeno u pogledu načina osnivanja prava građenja, njegove promjene i prestanka, te u pogledu zaštite povjerenja u zemljišne knjige, na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe ovog zakona koje se odnose na pravo vlasništva. Član 307. Osnivanje odlukom suda (1) Pravo građenja može svojom odlukom osnovati sud u postupku diobe i ostavinskom postupku, a i u drugim slučajevima određenim zakonom. (2) Na osnivanje prava građenja odlukom suda na odgovarajući način se primjenjuju pravila o osnivanju služnosti odlukom suda. Član 308. Prijenos prava građenja Na prijenos prava građenja na odgovorajući način se primjenjuju odredbe o sticanju prava vlasništva na nekretninama na osnovu pravnog posla, odluke nadležnog tijela i nasljeđivanja, ako nije nešto drugačije određeno niti proizlazi iz pravne naravi prava građenja. 3. Zaštita prava građenja Član 309. Obim Pravo građenja kao pravo na nečijem zemljištu uživa zaštitu odgovarajućom primjenom pravila o stvarnim služnostima, a kao nekretnina u pravnom pogledu odgovarajućom primjenom pravila o zaštiti prava vlasništva. 4. Prestanak prava građenja Član 310. Način prestanka (1) Pravo građenja prestaje: 1) propašću opterećenog zemljišta, 2) sporazumom, 3) ovlaštenikovim odreknućem, 4) istekom ugovorenog roka i 5) ispunjenjem ugovorenog raskidnoga uvjeta, rasterećenjem i ukidanjem. (2) Pravo građenja upisano u zemljišnoj knjizi prestaje kad, zbog razloga iz stava 1. ovog člana, bude izbrisano kao teret Srijeda, 28. 8. 2013. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 66 - Strana 91 na zemljištu opterećenom tim pravom i kao posebno zemljišnoknjižno tijelo. Član 311. Ukinuće (1) Ne bude li na pravu građenja izgrađena zgrada u roku od deset godina od osnutka toga prava, vlasnik opterećene nekretnine može zahtijevati da se ono ukine. Ako nije nešto posebno određeno, odluku o ukidanju donijet će sud na zahtjev vlasnika opterećene nekretnine, bez obzira na pravni osnov na kojem je pravo građenja bilo osnovano. (2) Pravo građenja na kojem je bila izgrađena zgrada, ali je srušena do te mjere da se ne može upotrebljavati za svrhu kojoj je bila namijenjena, prestat će ukidanjem kao da zgrada i nije bila izgrađena, ako nije u roku od šest godina ponovno sagrađeno barem u mjeri koliko je najnužnije da služi svojoj prijašnjoj glavnoj namjeni. (3) Rok iz stava 2. ovog člana počinje teći prvoga dana one godine koja slijedi nakon godine kad je zgrada srušena, ali ne teče dok postoje okolnosti pod kojima bi zastao teći i rok dosjelosti. (4) Pravo građenja prestat će na osnovu odluke o ukidanju tek brisanjem u zemljišnoj knjizi. Član 312. Posljedice prestanka (1) S prestankom prava građenja postaje pripadnost zemljišta ono što je pravom građenja bilo od zemljišta pravno odvojeno. (2) Na odnos vlasnika zemljišta i osobe kojoj je prestalo pravo građenja na odgovarajući će se način primjenjivati pravila po kojima se prosuđuju odnosi nakon prestanka prava plodouživanja, ako nije nešto posebno određeno. (3) Vlasnik je dužan osobi kojoj je prestalo pravo građenja dati onoliku naknadu za zgradu koliko je njena nekretnina u prometu vrijednija s tom zgradom nego bez nje. Član 313. Tuđa prava (1) Tuđa stvarna prava koja su bila teret prava građenja prestaju s prestankom toga prava, ako nije drugačije određeno. (2) Založno pravo koje je teretilo pravo građenja nakon prestanka toga prava tereti naknadu koju je vlasnik dužan osobi čije je pravo građenja prestalo. (3) Služnosti, stvarni tereti i založna prava u korist i na teret prava građenja sa zgradom, ostaju kao služnosti i stvarni tereti u korist, odnosno na teret zemljišta sa zgradom, a s dotadašnjim prvenstvenim redom. Član 314. Pravo nadziđivanja (1) Pravo nadziđivanja je pravo izgradnje jednog ili više posebnih dijelova nekretnine na postojećoj zgradi. (2) Na pravo nadziđivanja odgovarajuće se primjenjuju pravila o pravu građenja, ako nije što drugo određeno zakonom i ako se ne protivi njegovoj prirodi. (3) Pravo nadziđivanja se ne može otuđiti ni opteretiti bez saglasnosti vlasnika zgrade i nosioca drugih stvarnih prava na nekretnini. (4) Nadziđivanjem u skladu sa pravom nadziđivanja i odobrenjima nadležnih organa se stiče pravo vlasništva na nadzidanom dijelu i pravo suvlasništva na cijeloj nekretnini, a pravo nadziđivanja prestaje. (5) Založno pravo na pravu nadziđivanja prelazi na nadzidani dio nekretnine i na pravo suvlasništva na nekretnini. Dio četvrti POSJED 1. Opće odredbe Član 315. Pojam posjeda (1) Posjednik stvari je osoba koja ima faktičku vlast na stvari. (2) Ko svoju faktičku vlast vrši lično ili putem pomoćnika u posjedovanju neposredni je posjednik. (3) Posredni posjed stvari ima osoba koja faktičku vlast na stvari vrši preko druge osobe, koja po nekom pravnom osnovu ima stvar u neposrednom posjedu. Ako je posjednik, prije nego je stvar prepustio neposrednom posjedniku, po nekom pravnom osnovu dobio tu stvar u neposredan posjed od treće osobe, i ta se osoba smatra posrednim posjednikom. (4) Posjed stvari ima i osoba koja faktičku vlast vrši u pogledu dijela neke stvari, koji inače ne bi mogao biti samostalni objekt stvarnih prava kao što je soba ili druga prostorija u stanu i slično. (5) S posjedom stvari izjednačeno je faktičko izvršavanje sadržaja prava stvarnih služnosti u pogledu neke nekretnine (posjed prava); na posjed toga prava se na odgovarajući način primjenjuju odredbe o posjedu stvari, ako to nije suprotno prirodi prava niti odredbama zakona. (6) Više osoba mogu imati posjed iste stvari ili prava stvarne služnosti (suposjed). Član 316. Samostalni i nesamostalni posjed (1) Samostalni posjednik je osoba koja posjeduje stvar kao da je njen vlasnik odnosno pravo stvarne služnosti kao da je njegov nosilac. (2) Nesamostalni posjednik je osoba koja posjeduje stvar ili pravo stvarne služnosti priznajući vlast neposrednog posjednika. Član 317. Pretpostavljeno vlasništvo na pokretnoj stvari Svako može u pravnom prometu valjano postupati pouzdavajući se u to da je posjednik pokretne stvari njen vlasnik, osim ako je znao ili je morao znati da nije. Član 318. Pomoćnik u posjedu Osoba koja na osnovu radnog ili sličnog odnosa ili u nečijem domaćinstvu vrši faktičku vlast ili pravo stvarne služnosti na stvari za drugu osobu i dužna je postupati po uputstvima te osobe nije posjednik nego je pomoćnik u posjedu. 2. Sticanje posjeda Član 319. Način sticanja Posjed je stečen kad sticalac uspostavi svoju faktičku vlast u pogledu stvari, bilo da ju je osnovao jednostranim činom (izvorno sticanje posjeda), ili da mu je prenesena (izvedeno sticanje posjeda). Član 320. Prijenos posjeda (1) Posjed se prenosi predajom same stvari ili sredstva kojim sticalac ima vlast na stvari, a predaja je izvršena čim se sticalac s voljom prenosioca nađe u položaju izvršavati vlast u pogledu stvari. (2) Kad se posjed prenosi osobi koja nije prisutna, predaja je izvršena kad on primi stvar ili kad je primi osoba koja ga zastupa, a predajom prevozniku samo ako prevoznik radi za račun sticaoca. (3) Kad su za robu predanu prevozniku ili skladištaru izdati vrijednosni papiri koji je zamjenjuju u pravnom prometu, Broj 66 - Strana 92 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 28. 8. 2013. predaja takvog papira znači predaju te robe. Pri tome u slučaju kad je jedna osoba u dobroj vjeri primila takav papir, a druga u dobroj vjeri primila robu – posjed robe je stekla ova druga osoba. Član 321. Predaja posjeda očitovanjem volje (1) Samim očitovanjem volje da se posjed predaje sticaocu taj stiče neposredni posjed samo ako je već u položaju da izvršava svoju vlast u pogledu stvari. (2) Samim očitovanjem volje da se posjed predaje sticaocu može posjed preći na njega tako da dotadašnji posjednik zadrži stvar, a sticaocu se prenese ili se za njega osnuje pravo da mu dotadašnji posjednik preda tu stvar; isto tako i da se stvar preda nekoj trećoj osobi, a sticalac dobije pravo da mu ona preda tu svar. (3) Predaja posjeda učinjena samim očitovanjem volje da se posjed predaje sticaocu djelovaće prema trećima samo ako su o tome obaviješteni, ili im je to inače poznato. Član 322. Sticanje posjeda stvarne služnosti (1) Posjed prava stvarne služnosti stiče se izvorno ukoliko posjednik jedne nekretnine kao povlasne počne izvršavati radnje koje predstavljaju sadržinu određene stvarne služnosti na drugoj nekretnini. (2) Ukoliko posjednik neke nekretnine u sporazumu sa posjednikom druge nekretnine počne izvršavati radnje koje predstavljaju sadržinu određene stvarne služnosti smatra se da je posjed prava stvarne služnosti predat sticaocu. (3) Posjed prava stvarnih služnosti uspostavljen u korist određene nekretnine kao povlasne prelazi zajedno s posjedom te nekretnine na sticaoca. (4) Onaj ko izvorno stekne posjed nekretnine, ne stiče samim time i posjed prava stvarne služnosti koja postoji u njezinu korist. Član 323. Nasljeđivanje posjeda (1) Nasljednik postaje posjednik u trenutku smrti ostavioca bez obzira kad je stekao faktičku vlast na stvari. (2) Kada je ostaviočev posjed na jednoj ili više stvari odnosno prava stvarnih služnosti njegovom smrću prešao na dva ili više sunasljednika, svi su oni time postali suposjednici tih stvari odnosno prava stvarne služnosti, pa će tako i izvršavati posjed, osim ako na osnovu ostaviočeve volje izražene u testamentu ili odlukom suda u ostavinskom postupku nije drugačije određeno. (3) Prelaskom ostaviočeva posjeda na njegova nasljednika ne dira se u ostale posjede iste stvari, odnosno prava. 3. Svojstva posjeda Član 324. Zakonit posjed Posjed je zakonit ako se zasniva na valjanom pravnom osnovu toga posjedovanja (pravo na posjed). Član 325. Istinit posjed (1) Posjed je istinit odnosno miran ako nije pribavljen silom, potajno ili zloupotrebom povjerenja. (2) Posjed koji je stečen silom, potajno ili zloupotrebom povjerenja postaje miran kada osobi od koje je tako pribavljen prestane pravo na posjedovnu zaštitu. Član 326. Savjestan posjed (1) Posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da nema pravo na posjed. Savjesnost prestaje saznanjem posjednika da mu ne pripada pravo na posjed. (2) Savjesnost posjeda se pretpostavlja. (3) Savjesnost i istinitost posjeda pravne osobe prosuđuje se prema savjesnosti i postupanju one fizičke osobe koja je za tu pravnu osobu ovlaštena poduzimati radnje sticanja ili izvršavanja posjeda. (4) Savjesnost i istinitost posjeda osoba koje imaju zakonskog zastupnika prosuđuje se prema savjesnosti i postupanju njihovog zakonskog zastupnika. (5) Ako je u sporu o pravu na posjed pravosnažno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov je posjed nesavjestan od časa kad mu je tužba dostavljena; to na odgovarajući način važi i kad je o pravu na posjed konačno odlučilo drugo nadležno tijelo ili sud u nekom drugom postupku. 4. Zaštita posjeda Član 327. Pravo na zaštitu posjeda (1) Posjednik ima pravo na zaštitu od samovlasnog smetanja posjeda. (2) Pravo na zaštitu posjeda ostvaruje se u sudskom postupku ili putem samopomoći. (3) Posjednik ima pravo zahtijevati sudsku zaštitu zbog smetanja posjeda u roku od 30 (trideset) dana od saznanja za smetanje i počinioca, a najkasnije od jedne godine od dana nastalog smetanja (parnica zbog smetanja posjeda). (4) Posjedovnom tužbom posjednik traži da se utvrdi čin smetanja posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja posjeda, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. (5) Sud pruža zaštitu prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, pri čemu nemaju uticaja pravo na posjed, pravni osnov posjeda i savjesnost posjednika. (6) Posjednik koji je posjed stekao silom, potajno ili zloupotrebom povjerenja, ima također pravo na zaštitu od smetanja posjeda, osim prema osobi od koje je na takav način došao do posjeda, ako od nastalog smetanja nisu protekli rokovi iz stava 3. ovog člana. Član 328. Trajnost posjeda (1) Posjed traje dok traje posjednikova faktička vlast u pogledu stvari. Posjed ne prestaje, niti se prekida, ako je smetnja ili propuštanje izvršavanja posjednikove vlasti bilo po svojoj naravi samo privremeno i nezavisno od volje posjednika. (2) Smatra se da posjed nakon što je stečen traje neprekidno dalje, a ko tvrdi da je prestao ili da je bio prekinut, treba dokazati da su nastupile okolnosti zbog kojih je posjed prestao. Član 329. Samovlast (1) Samovlast je zabranjena. Bez obzira na to kakav je posjed, niko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na posjed. (2) Ko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed. (3) Ni osoba od koje je posjed pribavljen silom, potajno ili zloupotrebom povjerenja ne smije samovlasno oduzeti taj posjed nakon što joj prestane pravo na zaštitu posjeda. (4) Nije samovlasno smetanje posjeda ako je čin oduzimanja ili smetanja posjeda dopušten zakonom ili odlukom suda odnosno drugog tijela, donesenom na osnovu zakona koji to dopušta. Samovlasno je i kad je čin oduzimanja ili smetanja posjeda učinjen u nekom javnom ili općem interesu, ako nije dopušten zakonom ili na osnovu zakona. Srijeda, 28. 8. 2013. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 66 - Strana 93 Član 330. Samopomoć (1) Posjednik ima pravo na samopomoć protiv onoga ko ga samovlasno ometa u posjedu, pod uvjetom da je opasnost neposredna, da je samopomoć nužna jer bi sudska pomoć stigla prekasno i da je način njenog vršenja primjeren konkretnoj opasnosti (dopuštena samopomoć). (2) Dopuštena samopomoć se smije vršiti u rokovima u kojima se prema ovom zakonu može podići tužba za zaštitu posjeda. (3) Dopuštenom samopomoći smije se umjesto posjednika poslužiti pomoćnik u posjedu. (4) Posjednik koji ostvari svoje pravo na zaštitu posjeda putem samopomoći, a nisu bile ispunjene pretpostavke iz stava 1. ovog člana, odgovara za štetu koju je pri tome prouzrokovao. Član 331. Sudska zaštita posjeda (1) Posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. (2) Sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni osnov posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu. (3) Pravo na poduzimanje posjedovnih čina smije se isticati i o njemu se smije raspravljati jedino u vezi s prigovorom da oduzimanje, odnosno smetanje posjeda nije bilo samovlasno. Član 332. Zaštita posrednog posjeda (1) Posredni posjednik je ovlašten tražiti zaštitu posjeda prema trećim osobama i zahtijevati predaju posjeda neposrednom posjedniku. (2) Ukoliko neposredni posjednik ne može ili ne želi ponovo preuzeti neposredni posjed koji mu je bio oduzet posredni posjednik može za sebe zahtijevati predaju stvari. (3) Posredni posjednik može postaviti zahtjev u cilju zaštite svoga posrednog posjeda od smetanja koje je počinio neposredni posjednik, samo ako za odlučivanje o tom zahtjevu ne bi bilo nužno raspravljati o njihovom pravnom odnosu. Član 333. Zaštita suposjeda (1) Svaki suposjednik je ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnog smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti. (2) Suposjednik nije ovlašten staviti zahtjev za zaštitu svoga suposjeda od smetanja koje je počinio njegov suposjednik ako bi za odlučivanje o tom zahtjevu bilo nužno raspravljati o njihovu pravnom odnosu. Član 334. Zaštita nasljedničkog posjeda (1) Svaki zajednički posjednik je ovlašten štititi nasljednički posjed koji je s ostavioca prešao na nasljednike od samovlasnog smetanja treće osobe, a od smetanja drugih sunasljednika prema pravilima koja važe za zaštitu suposjeda. (2) Kad objektom posjeda upravlja na osnovu svojega ovlaštenja izvršilac oporuke ili staralac zaostavštine, tada je on ovlašten tražiti zaštitu posjeda koji je s ostavioca prešao na nasljednika. (3) Odredbom stava 2. ovoga člana ne dira se u pravo svakoga pojedinoga nasljednika ili sunasljednika na zaštitu, no s time da može zahtijevati povrat oduzetoga jedino prema izvršiocu oporuke, odnosno staraocu zaostavštine. Član 335. Zaštita prava na posjed Pravo na posjed može se utvrđivati i štiti pred sudom, nezavisno o trajanju i ishodu postupka za zaštitu posjeda. 5. Prestanak Član 336. Prestanak posjeda stvari (1) Posjed prestaje kada prestane posjednikova faktička vlast na stvari. (2) Posjed stvari prestaje propašću stvari, kad posjednik izgubi stvar, a nema izgleda da će se opet naći, kao i kad je posjednik svojom voljom napustio stvar. (3) Posjed je prestao ako je posjed na stvari stekla osoba kojoj posjednik nije predao stvar u neposredni posjed i koja nije njen pomoćnik u posjedu kao i u slučaju da joj je posjed oduzet a ona u zakonskim rokovima nije ostvarila zaštitu svoga posjeda. (4) Posjed nije prestao ukoliko je posjed bio oduzet a posjednik ga ponovo uspostavio ili ishodio njegovu uspostavu služeći se svojim pravom na zaštitu posjeda. (5) Posjed ne prestaje, niti se prekida, ako je posjednik privremeno spriječen da vrši faktičku vlast na stvari nezavisno od svoje volje. (6) Neprekidnost posjeda se pretpostavlja. Član 337. Prestanak posjeda prava (1) Posjed prava je prestao kad je propala nekretnina na kojoj se izvršavao sadržaj toga prava ili se posjednik odrekao svog posjeda prava. (2) Posjed prava ne prestaje samim neizvršavanjem sadržaja prava stvarne služnosti dok ga njegov posjednik može izvršavati ako to želi. (3) Posjed prava prestaje kad posjednik poslužne nekretnine prestane trpjeti da se i dalje izvršava sadržaj prava služnosti na njegovoj nekretnini, odnosno prestane propuštati što je do tada propuštao, ako posjednik prava ne ostvari zaštitu svoga posjeda. (4) Posjed prava stvarne služnosti prestaje dotadašnjem posjedniku i zajedno s prestankom njegovog posjeda nekretnine u čiju ga je korist izvršavao. Dio peti PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE Glava I PRIJELAZNE ODREDBE 1. Pretvorba društvenog vlasništva Član 338. Pretvorba prava korištenja, ili upravljanja ili raspolaganja (1) Ako posebni zakonom nije određeno drugačije pravo upravljanja ili korištenja ili raspolaganja kao osnovna prava na stvarima u društvenom odnosno državnom vlasništvu koje do stupanja na snagu ovog zakona nije postalo vlasništvo druge osobe, danom stupanja na snagu ovog zakona pretvaraju se u pravo vlasništva njihovog dosadašnjeg nosioca odnosno njegovog pravnog sljednika, ako te stvari mogu biti predmet prava vlasništva. Broj 66 - Strana 94 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 28. 8. 2013. (2) Za upise prava upravljanja ili korištenja ili raspolaganja na stvarima u društvenom odnosno državnom vlasništvu, koji su provedeni u zemljišnim knjigama do dana stupanja na snagu ovog zakona, smatra se da su upisi prava vlasništva, ako društveno vlasništvo nije pretvoreno u vlasništvo druge osobe, koja je ovlaštenao ishoditi uknjižbu svoga prava. (3) Pravo upravljanja ili korištenja ili raspolaganja na stvari u društvenom odnosno državnom vlasništvu postalo je pretvorbom vlasništvo pravnog sljednika dotadašnjega nosioca prava upravljanja odnosno korištenja ili raspolaganja na toj stvari, ako je stvar podobna biti predmetom prava vlasništva, osim ako je po nekom pravnom osnovu postalo vlasništvo druge osobe a posebnim zakonom nije određeno drugačije. (4) Odredbe ovog zakona o pretvorbi prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja stvarima u društvenom odnosno državnom vlasništvu primjenjuju se i na pravne sljedbenike nosioca tih prava. Član 339. Pretvorba prava korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta Prava korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta u društvenom, sada u državnom vlasništvu, koje nije prestalo do donošenja ovoga zakona pretvara se njegovim stupanjem na snagu u pravo vlasništva dotadašnjeg nosioca tog prava ili njegovog pravnog sljednika, a upis toga prava smatra se kao upis prava vlasništva, ako posebnim zakonom nije drugačije uređeno. Član 340. Uvjetna pretvorba Pravo vlasništva i druga prava koja se steknu po odredbama ovoga zakona koje se odnose na pretvorbu prava upravljanja ili korištenja ili raspolaganja stvarima u društvenom vlasništvu i prava korištenja na neizgrađenom građevinskom zemljištu, stečena su pod uvjetom da nisu u sukobu s pravima na stvarima koje su bile u društvenom vlasništvu, a pripadaju drugim osobama na osnovu propisa o restituciji. Član 341. Presumpcije (1) Osoba, koja je u zemljišnim knjigama upisana kao nosilac prava upravljanja ili korištenja ili raspolaganja nekretninom, odnosno prava korištenja na neizgrađenom građevinskom zemljištu, smatra se vlasnikom nekretnine, ukoliko se ne dokaže suprotno a društveno vlasništvo nije pretvoreno u vlasništvo druge osobe. (2) Osoba koja se ne može osloniti na presumpciju iz stava 1. ovoga člana, ili koja dokazuje suprotno od nje, dokazat će svoje pravo vlasništva ako dokaže da je ona odnosno njen pravni predhodnik bio stekao pravo upravljanja, ili korištenja ili raspolaganja, odnosno pravo korištenja prava korištenja građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu, na valjanom pravnom osnovu i uz ispunjenje svih ostalih pretpostavka koje su se za sticanje toga prava zahtijevale u trenutku sticanja. (3) Smatra se da su državno vlasništvo sve stvari iz društvenoga vlasništva u pogledu kojih nije utvrđeno u čijem su vlasništvu niti djeluje presumpcija vlasništva iz stava 1. ovoga člana, a nosioca prava vlasništva odredit će se posebnim zakonom. Član 342. Upis neuknjiženih prava na nekretninama (1) Upis prava vlasništva nekretnine koje je nastalo pretvorbom društvenog vlasništva ili potječe od nekadašnjega prava upravljanja, ili korištenja ili raspolaganja stvari u društvenom vlasništvu provest će se po pravilima zemljišnoknjižnog prava, ako ovim zakonom nije nešto drugo propisano. (2) Osobe koje u zemljišnim knjigama nisu upisane kao nosioci prava vlasništva stečenog pretvorbom društvenog vlasništva ili prava upravljanja ili korištenja ili raspolaganja, a ne raspolažu ispravom valjanom za zemljišnoknjižni upis prava vlasništva, odnosno drugih stvarnih prava na nekretninama, upisat će pravo vlasništva tih nekretnina, odnosno drugih stvarnih prava u zemljišnu knjigu na temelju odluke suda, nakon što dokažu da su bili izvanknjižni nosioci takvog prava na nekretnini u društvenom vlasništvu. (3) Državno/entitetsko vlasništvo na nekretninama na kojima su imala pravo upravljanja ili korištenja ili raspolaganja društvenopravne osobe uknjižit će se na temelju odluke nadležnog organa. (4) Odredbe o sticanju prava uknjižbom shodno se primjenjuju i na sticanje prava vlasništva i drugih stvarnih prava upisom u knjigu položenih ugovora. Član 343. Upis vlasništva u koje se pretvorilo pravo korištenja na građevinskom zemljištu (1) Upis prava vlasništva nekretnine koje potiče od nekadašnjih prava korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta u društvenom, sada državnom vlasništvu provest će se po pravilima zemljišnoknjižnog prava, ako ovim zakonom nije nešto drugo propisano. (2) Zemljišnoknjižni sud će na zahtjev osobe, koja za to ima pravni interes dopustiti brisanje društvenog, sada državnog vlasništva i prava korištenja, te će upisati pravo vlasništva u korist osobe, koja je kao nosilac prava korištenja bila upisana u zemljišnoj knjizi. (3) Zemljišnoknjižni sud dopustit će brisanje društvenog vlasništva, te će upisati pravo vlasništva u korist osobe, koja u zemljišnim knjigama nije upisana kao nosilac prava korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta, na osnovu rješenja o oduzimanju zemljišta iz posjeda prijašnjega vlasnika ili korisnika i davanju zemljišta na korištenje radi građenja ili ugovora o međusobnim pravima i obavezama, sklopljenim u skladu s uvjetima utvrđenim u rješenju o davanju na korištenje građevinskoga zemljišta. (4) Zemljišnoknjižni sud dopustit će upis prava vlasništva u korist osobe, koja u zemljišnim knjigama nije upisana kao nosilac prava korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta, a ne može predočiti isprave navedene u stavu 3. ovoga člana, ako ona pravosnažnom presudom dokaže da je stekla to pravo. (5) Ako je pravo korištenja preneseno na više osoba uzastopce, upis će se provesti u korist zadnjeg nosioca tog prava na neizgrađenom građevinskom zemljištu, ako dokaže neprekinuti niz izvanknjižnih sticanja od knjižnoga prednika do sebe. (6) Ko tvrdi da je pravo korištenja na neizgrađenom građevinskom zemljištu u međuvremenu izvanknjižno prestalo, treba to dokazati pred sudom da bi se na osnovu sudske odluke izbrisalo to pravo odnosno pravo vlasništva u koje se ono pretvorilo. Član 344. Brisanje starih hipoteka Brišu se hipoteke upisane u zemljišne knjige prije prijenosa opterećene nekretnine u društveno vlasništvo. 2. Uspostava pravnog jedinstva nekretnine Član 345. Jedinstvenost nekretnine (1) Ovim zakonom uspostavlja se pravno jedinstvo zemljišta i zgrade ako posebnim zakonom već nije uspostavljeno. Srijeda, 28. 8. 2013. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 66 - Strana 95 (2) Vlasnik zgrade stiče pravo vlasništva na zemljištu u društvenom odnosno državnom vlasništvu, koje pripada zgradi. Član 346. Pravno sjedinjenje zemljišta i upisane zgrade (1) Ako do stupanja na snagu ovog zakona nije uspostavljeno pravno jedinstvo zemljišta i zgrade po odredbama posebnog zakona, vlasnik zgrade stiče pravo vlasništva na zemljištu ispod zgrade i na onu površinu, koja je, po regulacionom planu ili planu parcelacije, namijenjena da služi za redovnu upotrebu zgrade. (2) Ako regulacionim planom ili planom parcelacije nije utvrđena površina zemljišta, koje je potrebno za redovnu upotrebu zgrade, tu površinu utvrđuje nadležni organ uprave za imovinskopravne poslove, uz prethodno mišljenje općinskog organa uprave nadležnog za poslove urbanizma. (3) Na zemljištu iz stava 1. ovog člana neće se uspostaviti pravno jedinstvo zemljišta i zgrade prije okončanja postupka revizije po Zakonu o građevinskom zemljištu Federacije Bosne i Hercegovine. ("Službene novine Federacije BiH" br.25/03). Član 347. Pravno sjedinjenje zemljišta i neupisane zgrade (1) Ako na zemljištu u društvenom vlasništvu postoji zgrada koja nije upisana u zemljišnoj knjizi, iako je upisano zemljište na kojem je izgrađena, vlasnik zgrade stiče pravo vlasništva na zemljištu po odredbama iz člana 346. ovog zakona. (2) Ako je do stupanja na snagu ovoga zakona na zemljištu u društvenom vlasništvu izgrađena zgrada koja je u trenutku stupanja na snagu ovoga zakona u nečijem vlasništvu, a na tom je zemljištu upisano pravo privremenog korištenja građevinskoga zemljišta u društvenom vlasništvu, prvenstvenog prava korištenja u svrhu izgradnje ili prava korištenja građevinskoga zemljišta u društvenom vlasništvu u svrhu izgradnje u korist vlasnika te zgrade, nadležni zemljišnoknjižni sud će na zahtjev vlasnika zgrade odrediti upis iz stava 1. ovoga člana na temelju obavijesti organa nadležnog za vođenje poslova katastra da je na odnosnoj građevinskoj čestici izgrađena zgrada u skladu sa propisima. (3) Ako je do stupanja na snagu ovoga Zakona na zemljištu u društvenom vlasništvu izgrađena zgrada koja je u trenutku stupanja na snagu ovoga Zakona u nečijem vlasništvu, pri čemu u korist vlasnika te zgrade nije bilo upisano pravo privremenog korištenja građevinskoga zemljišta u društvenom vlasništvu, prvenstvenog prava korištenja u svrhu izgradnje ili prava korištenja građevinskoga zemljišta u društvenom vlasništvu u svrhu izgradnje, nadležni zemljišnoknjižni sud će na njegov zahtjev odrediti upis iz stava 1. ovoga člana na temelju konačnog rješenja nadležnog organa o dodjeli prava korištenja u svrhu izgradnje, s rješenjem o oduzimanju građevinskoga zemljišta iz posjeda prijašnjega vlasnika ili korisnika i o davanju toga zemljišta na korištenje, te obavijesti organa nadležnog za vođenje poslova katastra da je na odnosnoj građevinskoj čestici izgrađena zgrada u skladu sa propisima. (4) Danom stupanja na snagu ovog zakona nositelj privremenog prava korištenja i prvenstvenog prava korištenja u svrhu izgradnje ili njegov pravni sljednik postaje vlasnik cijele parcele na koju se odnosilo to pravo, a nositelj prava korištenja u svrhu izgradnje postaje vlasnik zemljišta u skladu sa članom 346. ovog zakona. Član 348. Pravno sjedinjenje nekretnine i pretvorba prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja Ako na dan stupanja na snagu ovog zakona pravo upravljanja ili pravo korištenja ili pravo raspolaganja zgradom u društvenom vlasništvu pripada osobi različitoj od one kojoj je pripadalo pravo upravljanja ili pravo korištenja ili pravo raspolaganja zemljištem, pravo vlasništva nekretnine iz člana 347. ovog zakona stiče vlasnik zgrade legalizacijom zgrade. Član 349. Uspostava jedinstva nekretnine i posebnih dijelova zgrade (1) Vlasništvo na posebnom dijelu zgrade (etažno vlasništvo), kao i pravo raspolaganja na posebnom dijelu zgrade u društvenom odnosno državnom vlasništvu, koji do dana stupanja na snagu ovoga zakona nije pretvoreno u pravo vlasništva, od stupanja na snagu ovoga zakona postaje vlasništvo posebnog dijela nekretnine po odredbama ovoga zakona. (2) Vlasništvo posebnog dijela nekretnine se neodvojivo povezuje s određenim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, koju čine zgrada i zemljište iz člana 346. ovog zakona, odnosno zgrada i zemljište, na koje su, do stupanja na snagu ovoga zakona, imali zajedničko vlasništvo vlasnici posebnih dijelova zgrade. (3) Vlasništvo određenog posebnog dijela nekretnine upisuje se u zemljišnoj knjizi uz odgovarajuću primjenu odredaba predviđenih ovim zakonom za uspostavu vlasništva na posebnom dijelu nekretnine, s tim da se već provedeni upisi prava vlasništva na posebnom dijelu zgrade, odnosno upisi prava raspolaganja na posebnom dijelu zgrade u društvenom vlasništvu smatraju upisima prava vlasništva posebnog dijela nekretnine. (4) Ukoliko se knjiga položenih ugovora ne vodi kod zemljišnoknjižnog ureda, služba koja vodi tu knjigu dužna je u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona dostaviti izvornike položenih ugovora zemljišnoknjižnom uredu mjesno nadležnog suda. (5) Na položene isprave za sticanje prava vlasništva na posebnom dijelu nekretnine na odgovarajuću naćin se primjenjuju odredbe iz člana 85. ovog zakona. (6) Troškove upisa prava vlasništva na posebnim dijelovima zgrade snose etažni vlasnici razmjerno vrijednosti (korisna površina) stana ili druge samostalne prostorije u odnosu na cijelu zgradu. (7) Ovlašćuje se Vlada Federacije Bosne i Hercegovine da na prijedlog federalnog ministra pravde donese provedbeni propis kojim će odrediti pretpostavke pod kojima će organi vlasti snositi troškove iz stava 5. ovog člana. Član 350. Posebni dijelovi nastali prenamjenom, nadziđivanjem, prigradnjom ili dogradnjom (1) Ko je do dana stupanja na snagu ovoga zakona na osnovu valjanoga odobrenja nadležnog organa, o svome trošku proveo prenamjenu zajedničkih prostorija u zgradi u društvenom vlasništvu u stan ili drugu samostalnu prostoriju, stekao je time pravo vlasništva prenamijenjenih prostorija kao posebnoga dijela nekretnine, zajedno s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine. (2) Odredba stava 1. ovoga člana primjenjuje se na odgovarajući način i na nadziđivanje, dogradnje i pregradnje nekretnine izvršene o svome trošku do dana stupanja na snagu ovog zakona na osnovu valjanog odobrenja nadležnog organa. (3) Ako je do dana stupanja na snagu ovoga zakona provedena prenamjena, nadziđivanje, pregradnja ili dogradnja prema Broj 66 - Strana 96 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 28. 8. 2013. st. 1. i 2. ovoga člana, nadležni će sud na zahtjev zainteresovane osobe odrediti upis u zemljišnoj knjizi prava vlasništva na posebnom dijelu nekretnine iz člana 346. ovog zakona na osnovu sudske odluke odnosno na osnovu sporazuma svih suvlasnika nekretnine, kojom oni priznaju sticanje vlasništva posebnog dijela nekretnine i sporazumno određuju veličinu odgovarajućega suvlasničkoga dijela. Član 351. Pripatci posebnog dijela nastali prenamjenom, nadziđivanjem, prigradnjom ili dogradnjom (1) Ko je do stupanja na snagu ovoga zakona pribavio valjano odobrenje nadležnog organa i o svome trošku provede u skladu s odobrenjem prenamjenu zajedničkih prostorija u društvenom vlasništvu u dio koji bi služio samo njegovom posebnom dijelu nekretnine, njegovo pravo vlasništva posebnoga dijela obuhvaća i taj dio, osim ako po odredbama ovoga zakona ne može biti pripadak samo toga posebnoga dijela. (2) Odredba stava 1. ovoga zakona na odgovarajući način se primjenjuje na nadziđivanje, dogradnje i prigradnje nekretnine urađene o svome trošku do stupanja na snagu ovoga zakona na osnovu valjanog odobrenja nadležnog organa. 3. Izvršavanje ovlasti u pogledu cijele nekretnine u prijelaznom razdoblju Član 352. Općenito (1) Odredbe ove glave uređuju međusobne odnose etažnih vlasnika, dok oni svoje odnose ne urede u skladu s odredbama ovog zakona o etažnom vlasništvu, ukoliko ovi odnosi nisu uređeni drugim propisma. (2) U slučaju sukoba ovog zakona sa drugim postojećim propisima primjenjuju se odredbe ovog zakona. (3) Etažni vlasnici dužni su svoje odnose urediti u skladu sa ovim zakonom u roku od pet godina od njegovog stupanja na snagu. Član 353. Ugovor o međusobnim odnosima etažnih vlasnika (1) Međusobni odnosi etažnih vlasnika u pogledu upravljanja i korištenja nekretnine utvrđuju se ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (ugovor o međusobnim odnosima etažnih vlasnika). (2) Ugovor iz stava 1. ovoga člana sadrži podatke naročito o: 1) veličini suvlasničkih dijelova nekretnine koji mogu, dok se ne steknu uvjeti da budu izračunati prema odredbama ovog zakona, biti izračunati i u skladu sa važećim kantonalnim propisima koji regulišu upravljanje i održavanje zgrada i koji služe kao osnova za određivanje prava glasa i raspodjelu troškova, 2) uvjetima i načinu upravljanja nekretninom, 3) detaljnim podacima o osobi koja će upravljati nekretninom, 4) obimu poslova koje će obavljati ta osoba, odgovornosti za obavljanje poslova i sl., 5) uvjetima i načinu prikupljanja i raspolaganja sredstvima zajedničke rezerve, 6) imenu etažnog vlasnika ovlaštenog za predstavljanje i zastupanje etažnih vlasnika prema upravniku, odnosno trećim osobama i granice njegovih ovlasti, 7) uvjetima i načinu korištenja zajedničkih prostorija, uključujući i stan namijenjen za kućepazioca zgrade, te uređaja i zemljišta, koje pripadaju određenoj nekretnini. (3) Odluke koje proizlaze iz ugovora o međusobnim odnosima etažnih vlasnika obavezuju sve etažne vlasnike ako su ugovor sklopili vlasnici čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine. (4) Odredbe ugovora o međusobnim odnosima etažnik vlasnika imaju učinak i prema etažnom vlasniku koji je to pravo stekao nakon sklapanja tog ugovora. (5) Etažni vlasnici su dužni Ugovor o međusobnim odnosima zaključiti u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovoga zakona. Član 354. Ugovor o zajedničkim dijelovima Ako se u jednoj nekretnini nalaze zajednički dijelovi i uređaji, koji koriste i drugim nekretninama (krov, oluci, fasada, konstruktivni zidovi, kotlovnica i sl.), odnosno kućepaziočev stan koji pripada i drugim nekretninama, etažni vlasnici tih nekretnina dužni su sklopiti ugovor o upravljanju i korištenju tih zajedničkih dijelova i uređaja, odnosno kućepaziočevog stana u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona. Član 355. Upravnik (1) Etažni vlasnici su dužni poslove upravljanja nekretninom povjeriti upravniku u skladu sa ugovorom koji sa njim sklapaju u roku od godine dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, a ako su već zaključili ugovor sa upravnikom, dužni su ga u ovom roku prilagoditi odredbama ovog zakona. (2) Dužnosti i ovlasti upravnika u pogledu upravljanja nekretninom određene su odredbama ovog zakona o vlasništvu posebnog dijela nekretnine. Član 356. Hitni i nužni popravci (1) Ako suvlasnici ne sklope ugovor s upravnikom iz člana 355. ovoga zakona, jedinica lokalne samouprave odredit će fizičku ili pravnu osobu za obavljanje hitnih popravki na toj nekretnini. (2) Hitnim popravcima smatraju se radovi koji se javljaju nenadano i kojima se sprečavaju štetne posljedice za život i zdravlje ljudi kao i veća oštećenja nekretnine. (3) Kad zbog oštećenja zajedničkih dijelova i uređaja nekretnine postoji opasnost za život i zdravlje ljudi nadležni organ naredit će upravniku nekretnine odnosno suvlasnicima, ako nemaju upravnika, izvršenje nužnih popravaka. (4) Potraživanje naplate troškova popravka iz stava 3. ovoga člana tražilac izvršenja će ostvariti prema odredbama Zakona o izvršnom postupku. Član 357. Prinudna uprava (1) Ako etažni vlasnici nisu osigurali upravljanje nekretninom u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona jedinica loklane samouprave će na njihov trošak odrediti prinudnog upravnika. (2) Prinudni upravnik ima sve ovlasti upravnika nekretninom propisane ovim zakonom. 4. Stvarne služnosti na građevinskom zemljištu Član 358. Ustanovljavanje stvarnih služnosti na građevinskom zemljištu (1) Stvarne služnosti na građevinskom zemljištu i na građevinama koje su podignute na tom zemljištu ustanovljava sud u vanparničnom postupku u skladu sa regulacionim planom ili planom parcelacije. (2) Do donošenja planova iz stava 1. ovog člana, stvarne služnosti ustanovljava sud u vanparničnom postupku po Srijeda, 28. 8. 2013. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 66 - Strana 97 prethodno pribavljenom mišljenju organa nadležnog za poslove urbanizma i prostornog uređenja. Glava II ZAVRŠNE ODREDBE 1. Opće odredbe Član 359. Primjena zakona (1) Na sticanje, promjenu, pravne učinke i prestanak stvarnih prava od dana stupanja na snagu ovoga zakona primjenjuju se odredbe ovoga zakona, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno. (2) Na sticanje, promjenu, pravne učinke i prestanak stvarnih prava do dana stupanja na snagu ovoga zakona primjenjuju se propisi koji su važili u trenutku sticanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. (3) Ukoliko su rokovi za sticanje i prestanak stvarnih prava počeli teći prije nego što je stupio na snagu ovaj zakon, oni će teći i nakon njegova stupanja na snagu po odredbama dosadašnjeg zakona. (4) U rok za sticanje dosjelošću nekretnina, koje su na dan stupanja na snagu ovog zakona bile u društvenom, odnosno državnom vlasništvu, kao i za sticanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa se vrijeme posjedovanja dok su na snazi bili propisi, koji su izričito isključivali dosjelost. Član 360. Tok rokova za brisovne tužbe Rokovi od tri godine za podnošenje brisovne tužbe prema ovom zakonu teku od dana stupanja na snagu ovoga zakona. Član 361. Obaveza uknjižbe stvarnih prava (1) Izvanknjižni nosioci stvarnih prava dužni su u roku od tri godine od dana stupanja na snagu ovog zakona pokrenuti postupak za upis stvarnih prava glede nekretnina i svih promjena na njima u zemljišnu knjigu. (2) Nadležno pravobranilaštvo dužno je u roku od tri godine od dana stupanja na snagu ovoga zakona pokrenuti postupke za upis stvarnih prava na nekretninama čiji je nosilac Federacija, kantoni odnosno jedinice lokalne samouprave, kao i upis javnih i općih dobara. Član 362. Stečena prava (1) Stupanje na snagu ovoga zakona nema uticaja na postojeće odnose vlasnika, odnosno suvlasnika stvari, te osobe koje su na valjanom pravnom osnovu i na valjani način stekle prava u pogledu tih stvari. (2) Prava na nekretninama, upisana u zemljišne knjige, zadržavaju svoj prvenstveni red i nakon pretvorbe društvenog vlasništva i uspostave jedinstva nekretnina. 2. Nekretnine u vlasništvu Federacije, kantona i jedinica lokalne samouprave Član 363. Raspolaganje nekretninama u vlasništvu Federacije, kantona i jedinica lokalne samouprave (1) Nekretninama u vlasništvu Federacije, kantona i jedinica lokalne samouprave mogu raspolagati nadležna tijela tih jedinica samo na osnovu javnog konkursa i uz naknadu utvrđenu po tržišnoj cijeni, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno. Ova se odredba izričito odnosi i na raspolaganje zasnivanjem prava građenja kojim se opterećuju navedene nekretnine. (2) Propis o postupku javnog konkursa iz stava 1. ovog člana donijet će federalni ministar pravde u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona. Ovim propisom federalni ministar pravde naročito urediti uvjete konkursa, način raspisivanja, rok trajanja konkursa, obavezne elemente koje on treba da sadrži, kao i način formiranja tržišne cijene kao početne cijene, a na osnovu mišljenja sudskog vještaka odgovarajuće struke. (3) Prodaja odnosno opterećenje pravom građenja nekretnina u vlasništvu Federacije, kantona i jedinica lokalne samouprave se izuzetno može izvršiti neposrednom pogodbom za potrebe izgradnje: 1) vojnih objekata i objekata za potrebe državnih organa i radi obavljanja njihovi nadležnosti, 2) objekata za potrebe stranih diplomatskih i konzularnih predstavništava, njihovih organizacija i specijalizovanih agencija, kao i organizacija i specijalizovanih agencija Ujedinjenih Nacija, 3) objekata komunalne infrastrukture, 4) objekata vjerskih zajednica, i 5) radi oblikovanja građevinske čestice. (4) Dopuštena je i neposredna zamjena nekretnine u vlasništvu Federacije, kantona i jedinica lokalne samouprave za nekretninu približno iste vrijednosti u vlasništvu druge osobe. (5) Odredbe stava 1. ovog člana ne odnose se na pravne poslove koje međusobno sklapaju država, entiteti i jedinice lokalne samouprave, pod uvjetom da je na te pravne poslove saglasnost dao nadležni pravobranilac obiju ugovornih strana i da je osigurano da takvim pravnim poslom nije narušen interes pojedine ugovorne strane kao ni opći interes njenih građana. (6) Pravni poslovi sklopljeni protivno odredbama ovoga člana ništavi su. Član 364. Promet i raspolaganje nekretninama u vlasništvu Federacije, kantona i jedinica lokalne samouprave (1) Promet i raspolaganje nekretninama u vlasništvu Federacije, kantona i jedinica lokalne samouprave u prijelaznom periodu vrši se na način i pod uvjetima određenim ovim zakonom, Zakonom o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj: 20/05), Zakonom o zemljišnim knjigama ("Službene novine Federacije BiH", br. 19/03 i 54/04), Sporazumom o pitanjima sukcesije ("Službeni glasnik BiH /dodatak – Međunarodni Ugovori/ br. 10/2001 i 41/2001), Odlukom o sprovođenju Aneksa "G" sporazuma o pitanjima sukcesije na teritoriji BiH ("Službeni glasnik BiH", broj: 2/04), Odlukom o obavezi zaštite državne imovine, finansijskih potraživanja i dugovanja pravnih osoba iz BiH u drugim državama bivše SFRJ ("Službeni glasnik BiH", broj: 2/04), međudržavnim ugovorima o rješavanju imovinsko-pravnih odnosa između država nastalih raspadom bivše SFRJ, te drugim propisima. (2) Postupak za prodaju nekretnina u vlasništvu Federacije, kantona i jedinica lokalne samouprave putem javnog konkursa/nadmetanja se vodi u skladu sa propisima iz stava 1. ovog člana, te posebnim propisima koji uređuju postupanje organa nadležnih za promet i raspolaganje nekretninama u državnom vlasništvu. (3) Odredbe st. 1. i 2. ovog člana se shodno primjenjuju i na nekretnine koje se nalaze u imovini pravnih osoba u mješovitom vlasništvu. Broj 66 - Strana 98 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 28. 8. 2013. Član 365. Poljoprivredno i drugo zemljište, zgrade, stanovi i poslovni prostori (1) Poljoprivredna i druga zemljišta, zgrade, stanovi i poslovne prostorije kao posebni dijelovi zgrada u društvenoj/državnoj svojini ne mogu biti predmet prijenosa, otuđivanja, zamjenjivanja kao i drugog oblika raspolaganja ako su pribavljena u društveno/državno vlasništvo na osnovu: 1) Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji ("Službeni list DFJ", broj: 64/45, "Službeni list FNRJ", br. 16/46, 24/46, 99/46, 101/47, 105/48, 4/51, 19/51 i ("Službeni list SRBiH", broj: 41/67); 2) Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji u NR BiH ("Službeni list NRBiH", br. 2/46, 18/46, 20/47, 29/47, 14/51 i ("Službeni list SRBiH", broj: 41/67); 3) Zakona o poljoprivrednom zemljišnom fondu društvene svojine i dodjeljivanju zemlje poljoprivred-nim organizacijama "Službeni list FNRJ", broj: 23/53 i "Službeni list SFRJ", broj: 10/65); 4) Zakona o postupanju sa imovinom koju su sopstvenici morali napustiti u toku okupacije i imovinom koja im je oduzeta od strane okupatora i njegovih pomagača ("Službeni list DFJ", broj: 36/45 i 52/45 i "Službeni list FNRJ", br. 64/46, 104/46, 88/47, 99/48 i 77/49); 5) Zakona o nacionalizaciji privatnih privrednih preduzeća ("Službeni list FNRJ", br. 98/46, 99/46, 35/48, 68/48 i 27/53); 6) Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta ("Službeni list FNRJ", br. 52/58, 3/59, 24/61 i 1/63); 7) Osnovnog zakona o eksproprijaciji ("Službeni list FNRJ", broj: 28/47), ako raniji vlasnici nisu na ime naknade dobili druge nekretnine; 8) Osnovnog zakona o postupanju sa eksproprisanim i konfiskovanim šumskim posjedima ("Službeni list FNRJ", br. 61/46, 88/47, 106/49 i 4/51); 9) Zakona o prelazu u državnu svojinu neprijateljske imovine i sekvestraciji nad imovinom odsutnih osoba ("Službeni list FNRJ", br. 63/46 i 105/46); 10) Zakona o prometu zemljišta i zgrada ("Službeni list SFRJ", br. 43/65, 67/65 i 17/69); 11) Zakona o pravu svojine na poslovnim zgradama i poslovnim prostorijama ("Službeni list SFRJ", br. 23/79, i 26/86); 12) Zakona o konfiskaciji imovine i o izvršenju konfiskacije ("Službeni list FNRJ", broj: 40/45); 13) Zakona o potvrdi i izmjenama i dopunama Zakona o konfiskaciji imovine i o izvršenju konfiskacije ("Službeni list FNRJ", broj: 61/46); 14) Zakona o iskorištavanju poljoprivrednog zemljišta ("Službeni list FNRJ", broj: 43/59). (2) Zabrana iz stava 1. ovog člana ne djeluje ako je raspolaganje dozvoljeno odredbama posebnih zakona donesenih prije stupanja na snagu ovog zakona. Član 366. Zabrana tereta i dugoročnog zakupa (1) Zabranjuje se ustanovljavanje tereta, davanje u dugoročni zakup na nekretninama na koje se odnose zakoni navedeni u članu 365. ovog zakona. (2) Zabrana davanja u dugoročni zakup, kao i zakup na određeno vrijeme neće se primjenjivati kada se zgrade, stanovi ili poslovne prostorije kao posebni dijelovi zgrada u društvenom/državnom vlasništvu daju u zakup stranim državama za potrebe njihovih diplomatskih i konzularnih predstavništava, kao i njihovih organizacija i specijalizovanih agencija kao i organizacija i specijalizovanih agencija Organizacija Ujedinjenih Nacija, kao i tijela Evropske Unije. Član 367. Nekretnine pribavljene u državno/društveno vlasništvo (1) Odredbe iz prethodnih članova se odnose i na nekretnine koje su na osnovu odluke državnog organa, a bez pravnog osnova i naknade pribavljene u društvenu/državnu svojinu, kao i na nekretnine koje su na osnovu ugovora o poklonu pribavljene u društvenu/državnu svojinu, a taj ugovor je zaključen pod prinudom. (2) Odredbe iz prethodnih članova se odnose i na nekretnine koje su pribavljene ili izgrađene sredstvima budžeta društveno-političkih zajednica, sredstvima za finansiranje zajedničkih potreba, ili sredstvima samodoprinosa. (3) Propisi kantona koji uređuju korištenje, upravljanje i održavanja zajedničkih dijelova i uređaja zgrada uskladiće se u roku od 6 mjeseci sa odredbama ovog zakona. (4) Nekretnine čije pribavljanje ili izgradnja su finansirani sredstvima iz stava 2. ovog člana, a dijelom iz drugih sredstava društvenopravnih osoba, mogu biti u prometu tek kada se utvrde suvlasnički dijelovi. Član 368. Vrijeme primjene Odredbe čl. 365., 366. i 367. ovog zakona će se primjenjivati do isteka roka za podnošenje zahtjeva za povrat ili naknadu u skladu sa propisom kojim će se urediti pitanje reprivatizacije,denacionalizacije i restitucije. Član 369. Izuzimanje od primjene Od zabrane iz čl. 365., 366. i 367. ovog zakona izuzima se nekretnina u društvenoj/državnoj svojini koju su društvenopravne osobe stekle kupovinom ili drugim teretnim pravnim poslom, građenjem, odnosno koja su stečene eksproprijacijom za koju je data druga nekretnina ili je plaćena pravična naknada prema tada važećim zakonima, bez obzira što je prednik ove društvenopravne osobe stekao nekretnine na osnovu zakona u smislu odredaba čl. 365., 366. i 367. ovog zakona. 3. Prestanak primjene postupaka i zakona Član 370. Prestanak primjene ostalih propisa (1) Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje primjena svih važećih propisa koji pitanja raspolaganja nekretninama u državnom vlasništvu određuju na drugačiji način u odnosu na odredbe ovog zakona. (2) Odredba o prestanku primjene propisa iz stava 1. ovog člana ne odnosi se na raspolaganje nekretninama u državnom vlasništvu u postupcima privatizacije i restitucije. (3) Zakonodavni organi odgovarajućih teritorijalnih jedinica su u obavezi donijeti nove, odnosno usaglasiti važeće propise u vezi sa raspolaganjem nekretninama u državnom vlasništvu sa odredbama ovog zakona u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona. Član 371. Prestanak važenja zakona (1) Stupanjem na snagu ovoga zakona prestaju važiti sljedeći zakoni: 1) Zakon o svojini na dijelovima zgrada, ("Službeni list SR BiH" br. 35/77, 38/78 i 22/84), 2) Zakon o nadziđivanju zgrada i pretvaranju zajedničkih prostorija u stanove u zgradama u društvenoj svojini, ("Službeni list SR BiH" broj: 32/87), 3) Zakon o osnovama vlasničkih odnosa ("Službeni list R BiH" broj: 37/95) Srijeda, 28. 8. 2013. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 66 - Strana 99 4) Zakon o prometu nepokretnosti, ("Službeni list SR BiH" br. 38/78, 29/80, 4/89, 22/91, 21/92 i 13/94), 5) Zakon o pravu svojine na poslovnim zgradama i poslovnim prostorijama ("Službeni list SR BiH" br. 23/79 i 26/86), 6) Zakon o uknjiženju nekretnina u društvenoj svojini ("Službeni list SR BiH" broj: 28/77), 7) Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji ("Službeni list NR BiH" br. 2/46, 18/46, 20/47, 37/49, 14/51 i 41/67) 8) Zakon o postupku ukidanja zajedničkog prava vlasništva na bivšim kmetskim selištima ("Službeni list SR BiH" broj: 22/73), 9) Zakon o zabrani raspolaganja imovinom, prijenosu sredstava i statusnih promjena pravnih osoba na teritoriji Bosne i Hercegovine iz drugih država ("Službeni list R BiH" br. 4/95 i 37/95), 10) Zakon o pravima i dužnostima republičkih organa u korištenju sredstava u društvenoj svojini ("Službeni list SR BiH" br. 33/81 i 29/90), 11) Zakon o uzurpacijama ("Službeni list SR BiH" broj: 6/78), 12) Zakon o vlasničkopravnim odnosima ("Službene novine Federacije BiH" br. 6/98 i 29/03). (2) Propisi o građevinskom zemljištu će se usaglasiti s odredbama ovog zakona u roku od tri mjeseca od dana početka primjene ovog zakona. (3) U slučaju kolizije odredbi ovog zakona sa odredbama drugog propisa primjenjivat će se odredbe ovog zakona. Član 372. Započeti postupci Postupci o sticanju, zaštiti i prestanku prava vlasništva i drugih stvarnih prava započeti na osnovu propisa koji su bili na snazi do dana stupanja na snagu ovoga zakona okončat će se po odredbama tih propisa. Član 373. Tumačenje i primjena zakonskih odredaba (1) Danom stupanja na snagu ovog zakona, odredbe propisa koji su na snazi a koji različito uređuju društveno od ostalog vlasništva će se tumačiti i primjenjivati samo u skladu s načelom jednovrsnosti vlasništva. (2) Danom stupanja na snagu ovog zakona odredbe propisa koji su na snazi, a različito uređuju pripadanje zgrada, odnosno dijelova zgrada od pripadanja zemljišta će se tumačiti i primjenjivati samo u skladu s načelom pravne jedinstvenosti nekretnine. Član 374. Stupanje na snagu Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH", a počet će se primjenjivati šest mjeseci nakon njegovog stupanja na snagu. Predsjedavajući Doma naroda Parlamenta Federacije BiH Radoje Vidović, s. r. Predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH Fehim Škalјić, s. r. Temeljem članka IV.B.7. a)(IV) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, donosim UKAZ O PROGLAŠENJU ZAKONA O STVARNIM PRAVIMA Proglašava se Zakon o stvarnim pravima koji je donio Parlament Federacije BiH na sjednici Zastupničkog doma od 02.07.2013. godine i na sjednici Doma naroda od 25.07.2013. godine. Broj 01-02-770-02/13 13. kolovoza 2013. godine Sarajevo Predsjednik Živko Budimir, v. r. ZAKON O STVARNIM PRAVIMA Dio prvi OPĆE ODREDBE O STVARIMA I STVARNIM PRAVIMA Glava I POJAM Članak 1. Vlasništvo i druga stvarna prava (1) Ovim zakonom uređuju se stjecanje, korištenje, raspolaganje, zaštita i prestanak prava vlasništva i drugih stvarnih prava i posjeda. (2) Stvarna prava su: pravo vlasništva, pravo građenja, založno pravo, zemljišni dug, pravo stvarne i osobne služnosti i pravo stvarnog tereta. (3) Odredbe ovoga zakona koje se odnose na pravo vlasništva, shodno se primjenjuju na sva druga stvarna prava, osim ako za njih nije zakonom drugačije propisano niti što drugo proizilazi iz njihove pravne naravi. Članak 2. Ograničenja stvarnih prava (1) Pravo vlasništva i druga stvarna prava mogu se protiv vlasnikove volje oduzeti ili ograničiti samo u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom sukladno principima međunarodnog prava. (2) Zakonom se, u javnom interesu, a naročito radi zaštite naravnih bogatstava, okoliša, zdravlja ljudi, kulturnopovjesne baštine i sl., može ograničiti ili posebno urediti način korištenja i raspolaganja određenim stvarima. Članak 3. Nositelji vlasništva i drugih stvarnih prava (1) Svaka fizička i pravna osoba može biti nositelj prava vlasništva i drugih stvarnih prava. (2) Samo je jedna vrsta prava vlasništva neovisno o nositelju prava vlasništva. Članak 4. Zabrana zlouporabe prava Zabranjeno je vršenje prava iz ovoga zakona suprotno cilju zbog kojeg su ta prava ustanovljena ili priznata. Glava II PREDMET I SADRŽAJ STVARNIH PRAVA Članak 5. Stvari (1) Stvari u smislu ovoga zakona su materijalni dijelovi prirode, koji mogu biti u vlasti fizičke ili pravne osobe, osim ako zbog svojih prirodnih svojstava ili ograničenja na temelju posebnog zakona nisu podobne da budu objekt prava vlasništva i drugih stvarnih prava. (2) Stvari su u smislu ovoga zakona i skupina stvari i prava koja su zakonom izjednačena sa stvarima.
Zakon o izmjeni Zakona o izvršnom postupku FBiH Federacija BiH Službene novine FBiH 35/12 25.04.2012 SN FBiH 46/16, SN FBiH 39/09, SN FBiH 39/06, SN FBiH 33/06, SN FBiH 52/03, SN FBiH 32/03 izvršni postupak Broj 35 - Stranica 2 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 25. 4. 2012. Na osnovu člana IV.B.7. a)(IV.) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, donosim UKAZ O PROGLAŠENJU ZAKONA O IZMJENI ZAKONA O IZVRŠNOM POSTUPKU Proglašava se Zakon o izmjeni Zakona o izvršnom postupku koji je donio Parlament Federacije BiH na sjednici Predstavničkog doma od 12.04.2012. godine i na sjednici Doma naroda od 02.04.2012. godine. Broj 01-02-389/12 18. aprila 2012. godine Sarajevo Predsjednik Živko Budimir, s. r. ZAKON O IZMJENI ZAKONA O IZVRŠNOM POSTUPKU Član 1. U Zakonu o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06 i 39/09) u članu 138. stav (6) briše se. Član 2. Ovaj Zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH". Predsjedavajuća Doma naroda Parlamenta Federacije BiH Karolina Pavlović, s. r. Predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH Dr. Denis Zvizdić, s. r. 683 Na temelju čl. 54., 81., 82. i 83. Poslovnika Zastupničkoga doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine i članka 52. Poslovnika o radu Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici Zastupničkoga doma, održanoj 20. ožujka 2012. godine i na sjednici Doma naroda, održanoj 2. travnja 2012. godine, donio je ODLUKU O UTEMELJENJU ZAJEDNIČKOG POVJERENSTVA ZA USUGLAŠAVANJE RAZLIČITO USVOJENIH TEKSTOVA ZAKONA U DOMOVIMA PARLAMENTA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE I. Utemeljuje se Zajedničko povjerenstvo za usuglašavanje različito usvojenih tekstova zakona u domovima Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu Zajedničko povjerenstvo). II. Zadaća Zajedničkog povjerenstva je da domovima uputi prijedlog za rješenje spornih pitanja nastalih zbog različito usvojenih tekstova zakona u domovima Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine i to usuglašavanjem spornih odredbi zakona. III. Zajedničko povjerenstvo stalno je radno tijelo s potpuno istim poslovničkim statusom, pravima i dužnostima, kao i ostala radna tijela u domovima Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine. IV. Zajedničko povjerenstvo broji deset članova, i to pet zastupnika koje bira Zastupnički dom i pet izaslanika koje bira Dom naroda. Zajedničko povjerenstvo vode predsjednik i zamjenik predsjednika Zajedničkog povjerenstva, koji se na položaju predsjednika rotiraju svakih šest mjeseci. Jednog od njih bira Zastupnički dom, a drugog bira Dom naroda. Predsjednik i zamjenik predsjednika Zajedničkog povjerenstva imaju ista prava i dužnosti kao i ostali predsjednici stalnih radnih tijela u domovima Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine. V. Ova će odluka biti objavljena u "Službenim novinama Federacije BiH". PF broj 01,02-05-522/12 29. ožujka 2012. godine Sarajevo Predsjedateljica Doma naroda Parlamenta Federacije BiH Karolina Pavlović, v. r. Predsjedatelj Zastupničkoga doma Parlamenta Federacije BiH Dr. Denis Zvizdić, v. r. На основу чл. 54., 81., 82. и 83. Пословника Представничког дома Парламента Федерације Босне и Херцеговине и члана 52. Пословника о раду Дома народа Парламента Федерације Босне и Херцеговине, Парламент Федерације Босне и Херцеговине, на сједници Представничког дома одржаној 20. марта 2012. године и на сједници Дома народа одржаној 2. априла 2012. године, донио је ОДЛУКУ О ОБРАЗОВАЊУ ЗАЈЕДНИЧКЕ КОМИСИЈЕ ЗА УСАГЛАШАВАЊЕ РАЗЛИЧИТО УСВОЈЕНИХ ТЕКСТОВА ЗАКОНА У ДОМОВИМА ПАРЛАМЕНТА ФЕДЕРАЦИЈЕ БОСНЕ И ХЕРЦЕГОВИНЕ I Оснива се Заједничка комисија за усаглашавање различито усвојених текстова закона у домовима Парламента Федерације Босне и Херцеговине (у даљем тексту: Заједничка комисија). II Задатак Заједничке комисије је да домовима упути приједлог за рјешење спорних питања насталих због разли- чито усвојених текстова закона у домовима Парламента Федерације Босне и Херцеговине и то усаглашавањем спорних одредби закона. III Заједничка комисија стално је радно тијело са потпуно истим пословничким статусом, правима и дужностима, као и остала радна тијела у домовима Парламента Федерације Босне и Херцеговине. IV Заједничка комисија броји десет чланова, и то пет посланика које бира Представнички дом и пет делегата које бира Дом народа. Заједничку комисију воде предсједник и замјеник предсједника Заједничке комисије, који се на положају предсједника ротирају сваких шест мјесеци. Једног од њих бира Представнички дом, а другог бира Дом народа. Предсједник и замјеник предсједника Заједничке комисије имају иста права и дужности као и остали предсједници
Zakon o dopuni Zakona o eksproprijaciji FBiH Federacija BiH Službene novine FBiH 25/12 21.03.2012 SN FBiH 25/16, SN FBiH 36/10, SN FBiH 70/07 eksproprijacija,fbih,zakon Srijeda, 21. 3. 2012. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 25 – Strana 7 ^lan 4. U ~lanu 71. rije~i: "upravna tijela" zamjewuju se rije~ju "slu`be", a rije~i: "15. april" zamjewuju se rije~ima: "31. mart". ^lan 5. ^lan 72. mijewa se i glasi: "Kantonalna ministarstva finansija, dostavqaju konsolidovane godi{we izvje{taje za buxete op{tina i gradova, godi{we izvje{taje za vanbuxetske fondove, kao i godi{we izvje{taje za buxete kantona, Ministarstvu finansija do 31. marta teku}e godine za prethodnu godinu". ^lan 6. Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavqivawa u "Slu`benim novinama Federacije BiH". Predsjedavaju}a Doma naroda Parlamenta Federacije BiH Karolina Pavlovi}, s. r. Predsjedavaju}i Predstavni~kog doma Parlamenta Federacije BiH Dr Denis Zvizdi}, s. r. 484 Na osnovu ~lana IV.B.7.a)(IV.) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, donosim UKAZ O PROGLA[ENJU ZAKONA O DOPUNI ZAKONA O EKSPROPRIJACIJI Progla{ava se Zakon o dopuni Zakona o eksproprijaciji koji je donio Parlament Federacije BiH na sjednici Predstavni~kog doma od 21.12.2011. godine i na sjednici Doma naroda od 23.02.2012. godine. Broj 01-02-282/12 14. marta 2012. godine Sarajevo Predsjednik @ivko Budimir, s. r. ZAKON O DOPUNI ZAKONA O EKSPROPRIJACIJI ^lan 1. U Zakonu o eksproprijaciji ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 70/07 i 36/10), u ~lanu 45. iza stava 3. dodaju se novi st. 4. i 5., koji glase: "Izuzetno od stava 2. ovog ~lana, za bespravno izgra|ene stambene objekte na trasi autoceste na Koridoru Vc i na trasama autocesta Tuzla - Br~ko - Ora{je i Tuzla - @ep~e, koji su izgra|eni do 31.12.2010. godine, graditelju pripada pravo na naknadu u visini gra|evinske vrijednosti tog objekta. Pravo na naknadu iz stava 4. ovog ~lana pripada samo graditelju koji je u bespravno izgra|enom stambenom objektu na dan 31.12.2010. godine imao prijavljeno prebivali{te odnosno boravi{te, {to se dokazuje potvrdom nadle`nog organa.". ^lan 2. Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Slu`benim novinama Federacije BiH". Predsjedavaju}a Doma naroda Parlamenta Federacije BiH Karolina Pavlovi}, s. r. Predsjedavaju}i Predstavni~kog doma Parlamenta Federacije BiH Dr. Denis Zvizdi}, s. r. Temeljem ~lanka IV.B.7.a)(IV.) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, donosim UKAZ O PROGLA[ENJU ZAKONA O DOPUNI ZAKONA O IZVLA[TENJU Progla{ava se Zakon o dopuni Zakona o izvla{tenju koji je donio Parlament Federacije BiH na sjednici Zastupni~koga doma od 21.12.2011. godine i na sjednici Doma naroda od 23.02.2012. godine. Broj 01-02-282/12 14. o`ujka 2012. godine Sarajevo Predsjednik @ivko Budimir, v. r. ZAKON O DOPUNI ZAKONA O IZVLA[TENJU ^lanak 1. U Zakonu o izvla{tenju ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 70/07 i 36/10), u ~lanku 45. iza stavka 3. dodaju se novi st. 4. i 5., koji glase: "Iznimno od stavka 2. ovoga ~lanka, za bespravno izgra|ene stambene objekte na trasi autoceste na Koridoru Vc i na trasama autocesta Tuzla - Br~ko - Ora{je i Tuzla - @ep~e, koji su izgra|eni do 31.12.2010. godine, graditelju pripada pravo na naknadu u visini gra|evne vrijednosti toga objekta. Pravo na naknadu iz stavka 4. ovoga ~lanka pripada samo graditelju koji je u bespravno izgra|enom stambenom objektu na dan 31.12.2010. godine imao prijavljeno prebivali{te odnosno boravi{te, {to se dokazuje potvrdom mjerodavnog tijela.". ^lanak 2. Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Slu`benim novinama Federacije BiH". Predsjedateljica Doma naroda Parlamenta Federacije BiH Karolina Pavlovi}, v. r. Predsjedatelj Zastupni~kog doma Parlamenta Federacije BiH Dr. Denis Zvizdi}, v. r. Na osnovu ~lana IV.B.7. a)(IV.) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, donosim UKAZ O PROGLA[EWU ZAKONA O DOPUNI ZAKONA O EKSPROPRIJACIJI Progla{ava se Zakona o dopuni Zakona o eksproprijaciji koji je donio Parlament Federacije BiH na sjednici Predstavni~kog doma od 21.12.2011. godine i na sjednici Doma naroda od 23.02.2012. godine. Broj 01-02-282/12 14. marta 2012. godine Sarajevo Predsjednik @ivko Budimir, s. r. ZAKON O DOPUNI ZAKONA O EKSPROPRIJACIJI ^lan 1. U Zakonu o eksproprijaciji ("Slu`bene novine FederacijeBiH", br. 70/07i36/10), u ~lanu 45. iza stava 3. dodaju se novi st. 4. i 5., koji glase: "Izuzetno od stava 2. ovog ~lana, za bespravno izgra|ene stambene objekte na trasi autoputa na Koridoru Vc i na trasama autoputeva Tuzla - Br~ko - Ora{je i Tuzla - @ep~e, koji su izgra|eni do 31.12.2010. godine, graditequ pripada pravo na naknadu u visini gra|evinske vrijednosti tog objekta. Pravo na naknadu iz stava 4. ovog ~lana pripada samo graditequ koji je u bespravno izgra|enom stambenom objektu na dan 31.12.2010. godine imao prijavqeno prebivali{te odnosno boravi{te, {to se dokazuje potvrdom nadle`nog organa.".
Zakon o dopuni Zakona o prostornom planiranju i korištenju zemljišta na nivou FBiH Federacija BiH Službene novine FBiH 45/10 29.07.2010 SN FBiH 85/21, SN FBiH 13/10, SN FBiH 04/10, SN FBiH 32/08, SN FBiH 72/07, SN FBiH 02/06 prostorno planiranje,zemljište ZAKON O DOPUNI ZAKONA O PROSTORNOM PLANIRANJU I KORI[TENJU ZEMLJI[TA NA NIVOU FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE ^lan 1. U Zakonu o prostornom planiranju i kori{tenju zemlji{ta na nivou Federacije Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 2/06, 72/07, 32/08, 4/10 i 13/10), u ~lanu 55. iza stava 1. dodaje se novi stav 2. koji glasi: "Izuzetno od stava 1. ta~ke 3) ovog ~lana, ukoliko je u izvodu iz zemlji{ne knjige upisano dr`avno vlasni{tvo na nekretnini koja je progla{ena nacionalnim spomenikom, uz zahtjev za izdavanje odobrenja za gra|enje investitor prila`e izvod iz zemlji{ne knjige, bez obzira na eventualno utvr|eno pravo kori{tenja nekretnine u korist tre}ih lica." Dosada{nji stav 2. postaje stav 3.
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o eksproprijaciji FBiH Federacija BiH Službene novine FBiH 36/10 16.06.2010 SN FBiH 25/16, SN FBiH 25/12, SN FBiH 70/07 eksproprijacija,fbih Srijeda, 16.6.2010. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 36 – Strana 17 utvr|enim u poslovnicima oba doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine. Odredbe stava 2. ovog ~lana shodno se primjenjuju i na dono{enje uredbi i drugih propisa koje donosi Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, a kojima se stvaraju obaveze i prava finansiranja iz bud`eta." ^lan 2. Ovaj zakon stu pa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Slu`benim novinama Federacije BiH" i primjenjuje se do stupanja na snagu Zakona o fiskalnoj odgovornosti. Predsjedavaju}i Doma naroda Parlamenta Federacije BiH Stjepan Kre{i}, s. r. Predsjedavaju}i Predstavni~kog doma Parlamenta Federacije BiH Safet Softi}, s. r. Temeljem ~lanka IV.B.7. a)(IV) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, donosim UKAZ O PROGLA[ENJU ZAKONA O DOPUNI ZAKONA O PRORA^UNIMA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE Progla{ava se Zakon o dopuni Zakona o prora~unima u Federaciji Bosne i Hercegovine koji je donio Parlament Federacije BiH na sjednici Zastupni~kog doma od 23. velja~e 2010. godine i na sjednici Doma naroda od 27. svibnja 2010. godine. Broj 01-02-301/10 9. lipnja 2010. godine Sarajevo Predsjednica Borjana Kri{to, v. r. ZAKON O DOPUNI ZAKONA O PRORA^UNIMA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE ^lanak 1. U Zakonu o prora~unima u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 19/06, 76/08, 5/09, 32/09 i 9/10) u ~lanku 80. iza stavka 1. dodaju se st. 2. i 3. koji glase: "Nijedan zakon kojim se stvaraju obveze i prava financiranja iz prora~una ne mo`e biti upu}en u parlamentarnu proceduru bez prethodno izra|ene analize u vezi sa financijskim i drugim sredstvima potrebnim za provo|enje zakona i na~ina njihovog osiguranja, kao i mi{ljenja Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, ako Vlada Federacije Bosne i Hercegovine nije predlagatelj zakona, a dostavljenog sukladno rokovima utvr|enim u poslovnicima oba doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine. Odredbe stavka 2. ovog ~lanka shodno se primjenjuju i na dono{enje uredbi i drugih propisa koje donosi Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, a kojima se stvaraju obveze i prava financiranja iz prora~una." ^lanak 2. Ovaj zakon stu pa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Slu`benim novinama Federacije BiH" i primjenjuje se do stupanja na snagu Zakona o fiskalnoj odgovornosti. Predsjedatelj Doma naroda Parlamenta Federacije BiH Stjepan Kre{i}, v. r. Predsjedatelj Zastupni~kog doma Parlamenta Federacije BiH Safet Softi}, v. r. Na osnovu ~lana IV.B.7. a)(IV) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, donosim UKAZ O PROGLA[EWU ZAKONA O DOPUNI ZAKONA O BUXETIMA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE Progla{ava se Zakon o dopuni Zakona o buxetima u Federaciji Bosne i Hercegovine koji je donio Parlament Federacije BiH na sjednici Predstavni~kog doma od 23. februara 2010. godine i na sjednici Doma naroda od 27. maja 2010. godine. Broj 01-02-301/10 9. juna 2010. godine Sarajevo Predsjednica Borjana Kri{to, s. r. ZAKON O DOPUNI ZAKONA O BUXETIMA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE ^lan 1. U Zakonu o buxetima u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 19/06, 76/08, 5/09, 32/09 i 9/10) u ~lanu 80. iza stava 1. dodaju se st. 2. i 3. koji glase: "Nijedan zakon kojim se stvaraju obaveze i prava finansirawa iz buxeta ne mo`e biti upu}en u parlamentarnu proceduru bez prethodno izra|ene analize u vezi sa finansijskim i drugim sredstvima potrebnim za provo|ewe zakona i na~ina wihovog osigurawa, kao i mi{qewa Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, ako Vlada Federacije Bosne i Hercegovine nije predlaga~ zakona, a dostavqenog u skladu sa rokovima utvr|enim u poslovnicima oba doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine. Odredbe stava 2. ovog ~lana shodno se primjewuju i na dono{ewe uredbi i drugih propisa koje donosi Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, a kojima se stvaraju obaveze i prava finansirawa iz buxeta." ^lan 2. Ovaj zakon stu pa na snagu narednog dana od dana objavqivawa u "Slu`benim novinama Federacije BiH" i primjewuje se do stupawa na snagu Zakona o fiskalnoj odgovornosti. Predsjedavaju}i Doma naroda Parlamenta Federacije BiH Stjepan Kre{i}, s. r. Predsjedavaju}i Predstavni~kog doma Parlamenta Federacije BiH Safet Softi}, s. r. 649 Na osnovu ~lana IV.B.7. a)(IV) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, donosim UKAZ O PROGLA[ENJU ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O EKSPROPRIJACIJI Progla{ava se Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o eksproprijaciji koji je donio Parlament Federacije BiH na sjednici Predstavni~kog doma od 28. aprila 2010. godine i na sjednici Doma naroda od 27. maja 2010. godine. Broj 01-02-302/10 9. juna 2010. godine Sarajevo Predsjednica Borjana Kri{to, s. r. ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O EKSPROPRIJACIJI ^lan 1. U Zakonu o eksproprijaciji ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 70/07), u ~lanu 12. iza stava 1. dodaju se novi st. 2. i 3. koji glase: Broj 36 – Strana 18 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 16.6.2010. "Izuzetno od stava 1. ovog ~lana, u slu~aju kada se radi izvo|enja radova, gra|enja, rekonstrukcije ili odr`avanja autoceste, brze ceste, magistralne, regionalne ili lokalne ceste, ekspropri{e nekretnina u vlasni{tvu Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, grada, op}ine, javnih preduze}a ili javnih ustanova, ne pla}a se naknada za eksproprisanu nekretninu. Ako se radi izvo|enja radova iz stava 2. ovog ~lana, ekspropri{e nekretnina koja je dijelom u vlasni{tvu Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, grada, op}ine, javnih preduze}a ili javnih ustanova, a dijelom u vlasni{tvu drugih pravnih i fizi~kih lica, naknada iz stava 1. ovog ~lana pripada samo tim pravnim i fizi~kim licima srazmjerno njihovom suvlasni~kom dijelu na toj nekretnini." Dosada{nji st. 2. do 4. postaju st. 4. do 6. ^lan 2. ^lan 23. mijenja se i glasi: "Prije podno{enja prijedloga za eksproprijaciju korisnik eksproprijacije du`an je putem javnog oglasa pozvati vlasnike nekretnina radi sporazumnog pribavljanja nekretnine, a sa zainteresovanim vlasnikom nekretnine korisnik eksproprijacije du`an je poku{ati sporazumno rije{iti sticanje prava vlasni{tva nad odre|enom nekretninom. Odredba iz stava 1. ovog ~lana ne odnosi se na slu~ajeve gdje postoji neslaganje zemlji{noknji`nog i fakti~kog stanja na nekretnini." ^lan 3. U ~lanu 24. u stavu 1. u ta~ki 4. rije~i: "(zapisnik o sporazumu)" bri{u se. ^lan 4. U ~lanu 31. stav 2. mijenja se i glasi: "Izuzetno, Vlada mo`e na zahtjev korisnika eksproprijacije koji je iznio valjane razloge za potrebu hitnog stupanja u posjed nekretnina, ako utvdi da je to neophodno zbog hitnosti slu~aja ili da bi se otklonila znatnija {teta, dozvoliti da mu se ta nekretnina preda u posjed prije pravosna`nosti rje{enja o eksproprijaciji, odnosno prije isplate naknade za eksproprisanu nekretninu, ukoliko vlasnik nije prihvatio sporazumno rije{iti pitanje naknade, odnosno ukoliko je raniji vlasnik odbio da zaklju~i sporazum o naknadi." ^lan 5. Ovaj zakon stu pa na snagu osmog dana od dana objave u "Slu`benim novinama Federacije BiH". Predsjedavaju}i Doma naroda Parlamenta Federacije BiH Stjepan Kre{i}, s. r. Predsjedavaju}i Predstavni~kog doma Parlamenta Federacije BiH Safet Softi}, s. r. Temeljem ~lanka IV.B.7. a)(IV) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, donosim UKAZ O PROGLA[ENJU ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O IZVLA[TENJU Progla{ava se Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izvla{tenju koji je donio Parlament Federacije BiH na sjednici Zastupni~kog doma od 28. travnja 2010. godine i na sjednici Doma naroda od 27. svibnja 2010. godine. Broj 01-02-302/10 9. lipnja 2010. godine Sarajevo Predsjednica Borjana Kri{to, v. r. ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O IZVLA[TENJU ^lanak 1. U Zakonu o izvla{tenju ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 70/07), u ~lanku 12. iza stavka 1. dodaju se novi st. 2. i 3. koji glase: "Iznimno od stavka 1. ovoga ~lanka, u slu~aju kada se radi izvo|enja radova, gra|enja, rekonstrukcije ili odr`avanja autoceste, brze ceste, magistralne, regionalne ili lokalne ceste, izvla{}uje nekretnina u vlasni{tvu Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, grada, op}ine, javnih poduze}a ili javnih ustanova, ne pla}a se naknada za izvla{tenu nekretninu. Ako se radi izvo|enja radova iz stavka 2. ovoga ~lanka, izvla{}uje nekretnina koja je dijelom u vlasni{tvu Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, grada, op}ine, javnih poduze}a ili javnih ustanova, a dijelom u vlasni{tvu drugih pravnih i fizi~kih osoba, naknada iz stavka 1. ovoga ~lanka pripada samo tim pravnim i fizi~kim osobama razmjerno njihovom suvlasni~kom dijelu na toj nekretnini." Dosada{nji st. 2. do 4. postaju st. 4. do 6. ^lanak 2. ^lanak 23. mijenja se i glasi: "Prije podno{enja prijedloga za izvla{tenje korisnik izvla{tenja du`an je putem javnog oglasa pozvati vlasnike nekretnina radi sporazumnog pribavljanja nekretnine, a sa zainteresiranim vlasnikom nekretnine korisnik izvla{tenja du`an je poku{ati sporazumno rije{iti sticanje prava vlasni{tva nad odre|enom nekretninom. Odredba iz stavka 1. ovoga ~lanka ne odnosi se na slu~ajeve gdje postoji neslaganje zemlji{noknji`nog i fakti~kog stanja na nekretnini." ^lanak 3. U ~lanku 24. u stavku 1. u to~ki 4. rije~i: "(zapisnik o sporazumu)" bri{u se. ^lanak 4. U ~lanku 31. stavak 2. mijenja se i glasi: "Iznimno, Vlada mo`e na zahtjev korisnika izvla{tenja koji je iznio valjane razloge za potrebu `urnog stupanja u posjed nekretnine, ako utvdi da je to neophodno zbog `urnosti slu~aja ili da bi se otklonila znatnija {teta, dozvoliti da mu se ta nekretnina preda u posjed prije pravomo}nosti rje{enja o izvla{tenju, odnosno prije isplate naknade za izvla{tenu nekretninu, ukoliko vlasnik nije prihvatio sporazumno rije{iti pitanje naknade, odnosno ukoliko je raniji vlasnik odbio da zaklju~i sporazum o naknadi." ^lanak 5. Ovaj zakon stu pa na snagu osmog dana od dana objave u "Slu`benim novinama Federacije BiH". Predsjedatelj Doma naroda Parlamenta Federacije BiH Stjepan Kre{i}, v. r. Predsjedatelj Zastupni~kog doma Parlamenta Federacije BiH Safet Softi}, v. r. Na osnovu ~lana IV.B.7. a)(IV) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, donosim UKAZ O PROGLA[EWU ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O EKSPROPRIJACIJI Progla{ava se Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o eksproprijaciji koji je donio Parlament Federacije BiH na
Zakon o dopuni Zakona o prostornom planiranju i korištenju zemljišta na nivou FBiH Federacija BiH Službene novine FBiH 13/10 17.03.2010 SN FBiH 85/21, SN FBiH 45/10, SN FBiH 04/10, SN FBiH 32/08, SN FBiH 72/07, SN FBiH 02/06 zemljište,prostorno planiranje ZAKON O DOPUNI ZAKONA O PROSTORNOM PLANIRANJU I KORI[TENJU ZEMLJI[TA NA NIVOU FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE ^lan 1. U Zakonu o prostornom planiranju i kori{tenju zemlji{ta na nivou Federacije Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 2/06, 72/07, 32/08 i 4/10) u ~lanu 40. iza stava 4. dodaju se novi st. 5. i 6. koji glase: "Do dono{enja Prostornog plana podru~ja posebnog obilje`ja od zna~aja za Federaciju "Autocesta na Koridoru Vc", izuzetno od odredbi st. 3. i 4. ovog ~lana, urbanisti~ka saglasnost za dionice Svilaj-Od`ak, Drivu{a-Donja Gra~anica, Vlakovo- Tar~in i Zvirovi}i-Bija~a, izdaje se na osnovu stru~ne ocjene Komisije koju imenuje Parlament Federacije Bosne i Hercego - vine od predstavnika Ministarstva i po jednog predstavnika kantonalnih ministarstava prostornog ure|enja odnosnih podru~ja. Komisija stru~nu ocjenu daje u skladu sa usvojenom Prostornom osnovom Prostornog plana podru~ja posebnog obilje`ja od zna~aja za Federaciju "Autocesta na Koridoru Vc." Dosada{nji stav 5. postaje stav 7.
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prostornom planiranju i korištenju zemljišta na nivou FBiH Federacija BiH Službene novine FBiH 04/10 27.01.2010 SN FBiH 85/21, SN FBiH 45/10, SN FBiH 13/10, SN FBiH 32/08, SN FBiH 72/07, SN FBiH 02/06 prostorno planiranje,zemljište ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PROSTORNOM PLANIRANJU I KORI[TENJU ZEMLJI[TA NA NIVOU FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE ^lan 1. U Zakonu o prostornom planiranju i kori{tenju zemlji{ta na nivou Federacije Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 2/06, 72/07 i 32/08) u ~lanu 3. stav 1. iza ta~ke 2) dodaje se nova ta~ka 3) koja glasi: "3) za{tite graditeljskog i prirodnog naslje|a;". Dosada{nje ta~. od 3) do 8) postaju ta~. 4) do 9). ^lan 2. U ~lanu 6. stav 2. ta~ka 1) alineja 4 rije~i: "Sarajevo i Mostar", bri{u se. U stavu 2. ta~ka 3) dodaje se nova alineja 1 koja glasi: "-zon ing plan,". Dosada{nje alineje 1 i 2 postaju alineje 2 i 3. ^lan 3. U ~lanu 7. ta~ka 4) rije~i: "na podru~ju gradova Sarajevo i Mostar" zamjenjuju se rije~ima: "(osim za op}ine koje ulaze u sastav gradova)". U ta~ki 7) iza rije~i "plan" veznik "i" zamjenjuje se zarezom, a iza rije~i "projekat" dodaju se rije~i: "i zon ing plan". ^lan 4. U ~lanu 11. stav 2. rije~ "~etiri" zamjenjuje se rije~ju "dvije". ^lan 5. U ~lanu 17. stav 2. u ta~ki 4) iza rije~i "hidromelioracione" dodaju se rije~i: "i agrarne". Iza stava 3. dodaje se novi stav 4. koji glasi: "Izuzetno od stava 1. ovog ~lana za podru~ja iz stava 2. ta~ka 8) ovog ~lana donosi se detaljni planski dokument". ^lan 6. U ~lanu 19. iza stava 7. dodaje se novi stav 8. koji glasi: "Prostornu osnovu i urbanisti~ku osnovu planskih dokumenata podru~ja posebnih obilje`ja iz nadle`nosti Federacije donosi Parlament na prijedlog Vlade." Dosada{nji stav 8. postaje stav 9. ^lan 7. Iza ~lana 22. dodaju se novi ~l. 22a., 22b. i 22c. koji glase: "^lan 22a. Zon ing plan je detaljni planski dokument koji se mo`e donijeti za ur bana podru~ja op}ine na osnovu prostornog plana op}ine, a za gradove na osnovu urbanisti~kog plana grada. Zon ing plan defini{e namjene pojedinih povr{ina i propisuje uslove projektovanja i izgradnje novih, odnosno rekonstrukcije postoje}ih gra|evina. Zon ing planom se odre|uju lokacijski i urbanisti~kotehni~ ki uslovi na osnovu dozvoljenih parametara odgovaraju}ih urbanisti~kih standarda, {to slu`i za pripremu glavnog projekta u svrhu odobravanja gra|enja. Urbanisti~ki standardi za potrebe utvr|ivanja lokacijskih i urbanisti~ko-tehni~kih uslova uredit }e se pravilnikom kojeg donosi Ministar. ^lan 22b. Zon ing plan sadr`i: 1) zoning kartu sa dozvoljenim i uslovno dozvoljenim namjenama sa svim parametrima odgovaraju}ih urbanisti~kih standarda, 2) zone sa specifi~nim namjenama za koje je neophodno dono{enje regulacijskih planova i urbanisti~kih projekata. ^lan 22c. Granice urbanog podru~ja za koje se mo`e donijeti zon ing plan utvr|ene su prostornim planom op}ine odnosno urbanisti~kim planom grada." ^lan 8. U ~lanu 23. stav 4. u prvom i petom redu rije~i: "detaljnog plana ure|enja" zamjenjuju se rije~ima: "planskog dokumenta". ^lan 9. U ~lanu 29. iza stava 3. dodaje se novi stav 4. koji glasi: "Evidencija, arhiviranje i uvid u planske dokumente iz nadle`nosti Federacije uredit }e se pravilnikom kojeg donosi Ministar." ^lan 10. U ~lanu 30. stav 2. iza rije~i "ure|enja" rije~i: "i okoli{a", bri{u se. ^lan 11. ^lan 33. mijenja se i glasi: "Op}inske slu`be nadle`ne za poslove prostornog planiranja i kori{tenja zemlji{ta vode jedinstvenu evidenciju o stanju prostora na jedinstvenim obrascima i du`ni su do 15. januara teku}e godine dostaviti kantonalnom ministarstvu nadle`nom za poslove prostornog ure|enja i gra|enja izvje{taj o stanju prostora, kao i izvje{taj o provo|enju planskih dokumenata na nivou op}ine. Nadle`ni organi uprave koji posjeduju, prikupljaju, izra|uju ili obra|uju podatke potrebne za formiranje jedinstvene evidencije iz ~lana 32. Zakona du`ni su podatke i dokumentaciju redovno dostavljati op}inskoj slu`bi nadle`noj za prostorno planiranje i gra|enje. Na zahtjev op}inske slu`be za prostorno planiranje i gra|enje investitori, pravna lica i druge organizacije du`ne su joj dostaviti podatke iz stava 2. ovog ~lana. Kantonalno ministarstvo nadle`no za poslove prostornog planiranja i kori{tenja zemlji{ta du`no je do 31. januara teku}e godine dostaviti Ministarstvu godi{nji izvje{taj o stanju prostora u kantonu, kao i izvje{taj o provo|enju planskih dokumenata na podru~ju kantona." ^lan 12. U ~lanu 34. stav 5. ta~ka 3) rije~i: "i Vojske Federacije Bosne i Hercegovine", bri{u se. ^lan 13. U ~lanu 35. iza stava 2. dodaje se novi stav 3. koji glasi: "Slo`ena gra|evina je sklop vi{e me|usobno funkcionalno i/ili tehnolo{ko povezanih gra|evina". U stavu 5. iza rije~i "radova" dodaju se rije~i: "u cilju eksploatacije mineralnih sirovina i arheolo{kih istra`ivanja, organizovanja sajmova, javnih manifestacija". Iza stava 14. koji postaje stav 15. dodaje se novi stav 16. koji glasi: "Nadogradnjom se smatra izgradnja jedne ili vi{e eta`a, kao i preure|enje krovi{ta odnosno tavanskog prostora na postoje}im gra|evinama kojima se dobija novi korisni prostor - stambeni, poslovni ili drugi korisni prostori." Dosada{nji st. 3. do 14. postaju st. 4. do 15., a dosada{nji st. 15. i 16. postaju st. 17. i 18. ^lan 14. U ~lanu 38. stav 1. rije~i: "ta~. od 1) do 5)" zamjenjuju se rije~ima: "ta~. 1) do 7)". ^lan 15. U ~lanu 39. stav 1. ta~ka 3) iza rije~i "dozvolu" dodaju se rije~i: "ili idejni plan upravljanja gra|evinskim otpadom". Srijeda, 27.1.2010. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 4 – Stranica 19 ^lan 16. U ~lanu 40. stav 2. rije~i: "(regulacijski plan ili urbanisti~ki projekat)", bri{u se, a rije~i: "utvr|uje urbanisti~ko-tehni~ke uslove" zamjenjuju se rije~ima: "izdaje lokacijsku informaciju". ^lan 17. U ~lanu 41. iza stava 1. dodaje se novi stav 2. koji glasi: "Pravilnikom Ministra utvrdit }e se sadr`aj idejnog plana upravljanja gra|evinskim otpadom iz ~lana 39. stav 1. ta~ka 3), detaljnog plana iz ~lana 55. stav 1. ta~ka 9) i ~lana 79. stav 2. ta~ka 5. Zakona i uslovi upravljanja gra|evinskim otpadom iz ~lana 42. stav 1. ta~ka 9) Zakona". Dosada{nji st. 2. i 3. postaju st. 3. i 4. ^lan 18. U ~lanu 42. iza ta~ke 8) dodaje se nova ta~ka 9) koja glasi: "9) uslovi upravljanja gra|evinskim otpadom i uslovi recikla`e gra|evinskog otpada ukoliko nisu propisani posebnim propisom". U ta~ki 10) rije~i: "invalidnih lica" zamjenjuju se rije~ima: "lica sa umanjenim tjelesnim sposobnostima." Dosada{nje ta~. 9) do 11) postaju ta~. 10) do 12). ^lan 19. U ~lanu 44. stav 2., bri{e se. Dosada{nji st. 3. i 4. postaju st. 2. i 3. ^lan 20. U ~lanu 45. stav 1. broj "38" zamjenjuje se brojem "39". ^lan 21. U ~lanu 46. stav 3., bri{e se. ^lan 22. Iza ~lana 46. dodaje se novi podnaslov: "b1) Lokacijska informacija" , novi ~l. 46a., 46b., 46c., novi podnaslov "b2) Lokacijska informacija za privremene gra|evine" i novi ~l. 46d. i 46e., koji glase: "b1) Lokacijska informacija ^lan 46a. Lokacijska informacija defini{e uslove za projektovanje, gra|enje i izvo|enje drugih zahvata u prostoru koji se utvr|uju na osnovu detaljnih planskih dokumenata. Lokacijska informacija izdaje se po skra}enom upravnom postupku. ^lan 46b. Zahtjev za izdavanje lokacijske informacije za objekte iz ~lana 40. Zakona podnosi se Ministarstvu. Uz zahtjev za izdavanje lokacijske informacije prila`e se: 1) izvod iz katastarskog plana, 2) idejni projekat, 3) predvi|ene tehnologije rada ako se radi o proizvodnom objektu, 4) okolinsku dozvolu ako se radi o gra|evini, djelatnosti ili zahvatu koji mogu u znatnoj mjeri uticati na okoli{, `ivot i zdravlje ljudi u Federaciji i {ire, i 5) obrazlo`enje zahtjeva sa podacima potrebnim za izdavanje lokacijske informacije. ^lan 46c. Lokacijskom informacijom, u zavisnosti od vrste gra|evine ili zahvata, utvr|uju se: 1) oblik i veli~ina parcele, 2) regulacijska i gra|evinska linija, 3) koeficijent izgra|enosti parcele, 4) nivelacione kote, 5) tehni~ki pokazatelji gra|evine, 6) prostorno organizovanje gra|evinske parcele uklju~uju}i rje{enje inertnog i prometa u mirovanju, 7) ure|enje parcele, 8) na~in i uslovi priklju~enja parcele odnosno gra|evine na saobra}ajnu povr{inu i komunalnu infrastrukturu, 9) primjena materijala i arhitektonskih smjernica, 10) uslovi za sprje~avanje stvaranja barijera za lica sa umanjenim tjelesnim sposobnostima, 11) uslovi za za{titu od prirodnih i ljudskim djelovanjem izazvanih nepogoda, katastrofa i ratnih djelovanja, 12) uslovi upravljanja gra|evinskim otpadom i uslovi recikla`e gra|evinskog otpada ukoliko nisu propisani posebnim propisom, 13) iznos tro{kova ure|enja gra|evinskog zemlji{ta, odnosno uslove za ure|enje gra|evinskog zemlji{ta ako se gra|enje vr{i na neure|enom gra|evinskom zemlji{tu, kao i druge obaveze korisnika koje su proistekle iz kori{tenja odnosnog zemlji{ta, 14) druge podatke i uslove od zna~aja za gra|enje. b2) Lokacijska informacija za privremene gra|evine ^lan 46d. Lokacijska informacija se izdaje za privremene gra|evine na lokacijama koje se nalaze na gra|evinskom zemlji{tu koje nije privedeno kona~noj namjeni utvr|enoj u planskom dokumentu, za gra|evine iz ~lana 35. stav 5. Zakona. ^lan 46e. Lokacijska informacija va`i godinu dana od dana njene pravosna`nosti u kom roku se mora podnijeti zahtjev za izdavanje odobrenja za gra|enje. Izuzetno, va`enje lokacijske informacije mo`e se, iz opravdanih razloga, produ`iti za jo{ jednu godinu." ^lan 23. ^lan 47. mijenja se i glasi: "Pripremanje i opremanje gra|evinskog zemlji{ta (u daljnjem tekstu: ure|enje gra|evinskog zemlji{ta) obuhvata izgradnju komunalne infrastrukture koja je potrebna za izgradnju i kori{tenje gra|evina i zahvata planiranih u planskim dokumentima. Izgradnja gra|evina vr{i se na ure|enom gra|evinskom zemlji{tu. Izuzetno od stava 2. ovoga ~lana, izgradnja gra|evina mo`e se vr{iti i na neure|enom gra|evinskom zemlji{tu ako se ure|enje gra|evinskog zemlji{ta vr{i u toku gra|enja gra|evine, a najkasnije do tehni~kog prijema gra|evine. U slu~aju da gra|evinsko zemlji{te nije ure|eno u momentu podno{enja zahtjeva za izdavanje odobrenja za gra|enje, investitor mo`e vlastitim sredstvima urediti gra|evinsko zemlji{te. Sredstva ulo`ena u ure|enje gra|evinskog zemlji{ta priznaju se investitoru prilikom utvr|ivanja visine naknade za ure|enje gra|evinskog zemlji{ta. U slu~aju iz stava 4. ovog ~lana investitor i or gan nadle`an za izdavanje odobrenja za gra|enje ugovorom defini{u vrstu i obim radova, potrebna finansijska sredstva i me|usobne odnose izme|u investitora, nadle`nog organa i javnog preduze}a nadle`nog za odre|enu infrastrukturu." ^lan 24. U ~lanu 54. stav 1. iza rije~i "saglasnost" dodaju se rije~i: "odnosno lokacijska informacija". ^lan 25. U ~lanu 55. stav 1. ta~ka 1) iza rije~i "saglasnost" dodaju se rije~i: "odnosno lokacijska informacija". U ta~ki 7) rije~i: "ako su podaci iz njih poslu`ili za izradu glavnog projekta", bri{u se. Iza ta~ke 8) dodaje se nova ta~ka 9) koja glasi: "9) detaljan plan upravljanja gra|evinskim otpadom". Dosada{nja ta~ka 9) postaje ta~ka 10). U stavu 2. rije~i: "urbanisti~ko-tehni~ki", bri{u se, a iza rije~i "uslovi" dodaju se rije~i: "iz lokacijske informacije". Broj 4 – Stranica 20 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 27.1.2010. ^lan 26. Iza ~lana 55. dodaje se novi ~lan 55a. koji glasi: "^lan 55a. Odobrenje za gra|enje sadr`i: 1) podatke o investitoru; 2) podatke o gra|evini sa osnovnim podacima o namjeni, gabaritu i spratnosti i oznaku katastarske ~estice; 3) naziv glavnog projekta sa nazivom pravnog lica koje je izradilo glavni projekat i imenom odgovornog projektanta; 4) izjavu da je glavni projekat sastavni dio odobrenja za gra|enje; 5) rok za po~etak izvo|enja radova; 6) obavezu investitora da prijavi po~etak radova nadle`noj gra|evinskoj inspekciji osam dana prije otpo~injanja radova; 7) druge podatke od zna~aja za specifi~nu lokaciju i gra|evinu." ^lan 27. U ~lanu 56. stav 1. rije~i: "urbanisti~ko-tehni~kim uslovima" zamjenjuju se rije~ima: "lokacijskoj informaciji". Stav 2., bri{e se. Dosada{nji st. 3. do 8. postaju st. 2. do 7. Iza stava 7. dodaje se novi stav 8. koji glasi: "Tro{kove objavljivanja javnog poziva snosi investitor". ^lan 28. U ~lanu 57. stav 2. ta~ka 1) iza rije~i "saglasnosti" dodaju se rije~i: "odnosno lokacijske informacije". ^lan 29. U ~lanu 60. stav 3. rije~i: "upotrebne dozvole" zamjenjuju se rije~ima: "odobrenja za upotrebu". ^lan 30. U ~lanu 61. stav 4. iza rije~i "saglasno{}u" dodaju se rije~i: "odnosno lokacijskom informacijom". U stavu 6. ta~ka 1) iza rije~i "saglasnost" dodaju se rije~i: "odnosno lokacijska informacija". U ta~ki 6) iza rije~i "dozvola" dodaju se rije~i: "ili detaljni plan upravljanja gra|evinskim otpadom." U stavu 8. u petom redu iza rije~i "saglasnost" dodaju se rije~i: "odnosno lokacijsku informaciju". ^lan 31. U ~lanu 62. stav 4. u {estom redu iza rije~i "saglasnost" dodaju se rije~i: "odnosno lokacijske informacije". Iza stava 4. dodaje se novi stav 5. koji glasi: "Za obavljanje geolo{kih i hidrogeolo{kih istra`ivanja mineralnih sirovina Ministarstvo izdaje urbanisti~ku saglasnost i odobrenje za gra|enje privremenih objekata." ^lan 32. U ~lanu 64. stav 3. iza ta~ke 8) dodaje se nova ta~ka 9) koja glasi: "9) detaljni plan upravljanja gra|evinskim otpadom". ^lan 33. Iza ~lana 64. dodaje se novi ~lan 64a. koji glasi: "^lan 64a. Prije po~etka gra|enja vr{i se iskol~avanje gra|evine u skladu sa uslovima utvr|enim odobrenjem za gra|enje i na osnovu glavnog ili izvedbenog projekta. Iskol~avanje gra|evine vr{i or gan nadle`an za poslove katastra samostalno ili te poslove povjerava pravnom licu registrovanom za vr{enje tih poslova. O iskol~avanju gra|evine se sa~injava zapisnik ~iji se jedan primjerak dostavlja nadle`noj gra|evinskoj inspekciji. Za {tetu proisteklu iz pogre{nog iskol~avanja gra|evine odgovara lice koje je vr{ilo iskol~avanje po op}im pravilima o naknadi {tete. Nadle`ni or gan du`an je provjeriti da li je iskop temelja gra|evine ura|en u skladu sa elaboratom o iskol~avanju i odobriti nastavak radova koje dalje prati nadle`ni gra|evinski inspektor." ^lan 34. U ~lanu 75. dodaju se novi st. 2. i 3. koji glase: "U slu~aju slo`ene gra|evine odobrenja za upotrebu se izdaju prema uslovima utvr|enim na~elnim odobrenjem za gra|enje, glavnim projektom i odobrenjem za gra|enje za taj dio gra|evine. Nakon zavr{etka slo`ene gra|evine izdaje se jedno odobrenje za upotrebu za cijelu gra|evinu bez obzira na prethodno izdato jedno ili vi{e pojedina~nih odobrenja za upotrebu za djelove slo`ene gra|evine". ^lan 35. Iza ~lana 77. dodaje se novo poglavlje "Va. UPOTREBA I ODR@AVANJE GRA\EVINE" i novi ~lan 77a. koji glasi: "Va. UPOTREBA I ODR@AVANJE GRA\EVINE ^lan 77a. Gra|evina se mo`e upotrebljavati samo na na~in koji je u skladu sa njenom namjenom. Vlasnik gra|evine du`an je odr`avati gra|evinu na na~in da se u predvi|enom vremenu njenog trajanja o~uvaju tehni~ka svojstva bitna za gra|evinu odnosno da se ne dozvoli naru{avanje njenih spomeni~kih svojstava, ako se radi o nacionalnom spomeniku. U slu~aju o{te}enja gra|evine koje ugro`ava stabilnost same gra|evine ili njenog dijela, te ako postoji opasnost za susjedne gra|evine ili ljudsko zdravlje, vlasnik gra|evine du`an je preduzeti hitne mjere za otklanjanje opasnosti i do otklanjanja opasnosti ozna~iti gra|evinu kao opasnu. Za gra|evine sa vi{e vlasnika svi suvlasnici i vlasnici posebnih dijelova gra|evine snose po principu objektivne odgovornosti solidarno nastalu {tetu tre}im licima i ne mogu pojedina~no preduzimati zamjene i popravak zajedni~kih dijelova i ure|aja zgrade suprotno odredbama Zakona o upravljanju, kori{tenju i odr`avanju zajedni~kih dijelova i ure|aja zgrada i suprotno odredbama ovog Zakona.". ^lan 36. U ~lanu 79. stav 2. iza ta~ke 4) dodaje se nova ta~ka 5) koja glasi: "5) detaljan plan upravljanja gra|evinskim otpadom". ^lan 37. U ~lanu 81. stav 6. rije~i: "i druge tehni~ke zahtjeve u vezi sa gra|evinama, njihovim gra|enjem i odr`avanjem", bri{u se. Iza stava 6. dodaje se novi stav 7. koji glasi: "Bitne zahtjeve za gra|evine koji se osiguravaju u projektovanju, gra|enju i odr`avanju gra|evina, uz uva`avanje evropskih standarda, provedbenim propisima ure|uje Ministar." ^lan 38. Iza ~lana 81. dodaje se novi ~l. 81a. i 81b. koji glase: "^lan 81a. Prije izdavanja odobrenja za upotrebu odnosno prije promjene vlasni{tva ili iznajmljivanja gra|evine ili njezinog dijela, mora se pribaviti potvrda o energetskim svojstvima gra|evine, koju izdaje ovla{teno lice. Ovla{tenje za izdavanje potvrde licu iz stava 1. ovog ~lana izdaje Ministarstvo. Uz potvrdu iz stava 1. ovog ~lana kupac ili unajmljiva~ gra|evine ili njezinog dijela ima pravo uvida prije sklapanja ugovora o kupoprodaji ili iznajmljivanju prema posebnom zakonu. Energetska svojstva i na~in obra~una toplotnih svojstava gra|evine, energetskih zahtjeva za nove i postoje}e gra|evine s izuze}ima od propisanih zahtjeva, te uslove, sadr`aj i na~in izdavanja potvrda (certificiranje) gra|evine za koje postoji Srijeda, 27.1.2010. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 4 – Stranica 21 obaveza javnog izlaganja potvrda o energetskim svojstvima i uslove za lica ovla{tena za izdavanje potvrda propisuje Ministar. ^lan 81b. Ispitivanje odre|enih dijelova gra|evine u svrhu provjere, odnosno dokazivanja ispunjavanja bitnih zahtjeva za gra|evinu te prethodna istra`ivanja bitna za projektovanje, gra|enje ili odr`avanje gra|evina, obavljaju ovla{tena lica. Ovla{tenje za obavljanje poslova iz stava 1. ovoga ~lana daje i oduzima Ministar. Uslove za obavljanje poslova ispitivanja i istra`ivanja iz stava 1. ovog ~lana u odnosu na lica, tehni~ku opremljenost, na~in i slo`enost obavljanja tih poslova, odgovornost za rezultate ispitivanja, odnosno prethodnih istra`ivanja, nezavisnost u odnosu na lica koja sudjeluju u projektovanju, gra|enju ili odr`avanju gra|evine i na~in dokumentovanja rezultata ispitivanja, odnosno prethodnih istra`ivanja, sredstva kojima pravna lica dokazuju ispunjavanje tih uslova u postupku davanja ovla{tenja iz stava 2. ovog ~lana, te uslove za produ`enje i oduzimanje tog ovla{tenja propisuje Ministar pravilnikom. Uslove za obavljanje poslova iz stava 3. ovog ~lana koji se odnose na ispitivanje i istra`ivanje vezano za za{titu od po`ara, uz saglasnost federalnog ministra unutra{njih poslova, propisuje Ministar pravilnikom." ^lan 39. U ~lanu 86. stav 1. iza rije~i "saglasnosti" dodaju se rije~i: "odnosno lokacijsku informaciju". ^lan 40. U ~lanu 93. stav 1. iza rije~i "inspektor" dodaju se rije~i: "po slu`benoj du`nosti". ^lan 41. U ~lanu 111. stav 5. iza rije~i "iz" dodaju se rije~i: "~lana 29. stav 4". ^lan 42. U ~lanu 112. stav 1. iza rije~i: "br. 63/04" dodaju se rije~i: "i 50/07". ^lan 43. U ~lanu 115. dodaje se novi stav 3. koji glasi: "Izuzetno od stava 2. ovog ~lana podru~ja koja Komisija za za{titu nacionalnih spomenika svojom odlukom proglasi nacionalnim spomenikom smatraju se podru~jem od zna~aja za Federaciju". ^lan 44. Iza ~lana 116. dodaje se novi ~lan 116a. koji glasi: "^lan 116a. Skup{tine kantona du`ne su uskladiti kantonalne zakone iz oblasti prostornog ure|enja sa odredbama ovog zakona u roku od {est mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga zakona". ^lan 45. Ovla{}uju se Zakonodavno-pravna komisija Predstavni~kog doma i Zakonodavno-pravna komisija Doma naroda Parlamenta Federacije da utvrde pre~i{}eni tekst Zakona o prostornom planiranju i kori{tenju zemlji{ta na nivou Federacije Bosne i Hercegovine.
Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku FBiH Federacija BiH Službene novine FBiH 39/09 16.06.2009 SN FBiH 46/16, SN FBiH 35/12, SN FBiH 39/06, SN FBiH 33/06, SN FBiH 52/03, SN FBiH 32/03 izvršni postupak Broj 39 – Stranica 2 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 16.6.2009. ZAKON O DOPUNAMA ZAKONA O IZVR[NOM POSTUPKU ^lan 1. U Zakonu o izvr{nom postupku ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 32/03, 52/03, 33/06 i 39/06) iza ~lana 79. dodaju se novi ~l. 79 a. i 79 b. koji glase: "^lan 79 a. (1) Ne mo`e biti predmet izvr{ewa nekretnina Federacije, kantona, grada, op{tine i javnog fonda. (2) Ne mo`e biti predmet izvr{ewa nekretnina ustanove koja se finansira u cijelosti ili djelimi~no iz buxeta, a koja je osnovana za vr{ewe djelatnosti od javnog interesa kojom se obezbje|uje ostvarivawe prava na obrazovawe, zdravstvenu za{titu, dje~iju za{titu, socijalnu za{titu, nauku, kulturu i fizi~ku kulturu, ako nekretnina slu`i za vr{ewe djelatnosti te ustanove i ako ciq vr{ewa djelatnosti nije sticawe dobiti. ^lan 79 b. Nadle`ni sud u svakom konkretnom slu~aju odlu~uje o ispuwewu uslova za izuzimawe od izvr{ewa iz prethodnog ~lana." ^lan 2. Iza ~lana 117. dodaju se novi ~l. 117 a. i 117 b. koji glase: "^lan 117 a. (1) Ne mogu biti predmet izvr{ewa stalna sredstva za rad Federacije, kantona, grada, op{tine i javnog fonda. (2) Ne mogu biti predmet izvr{ewa pokretne stvari ustanova iz ~lana 79 a. stav (2) ovog Zakona koje slu`e za vr{ewe djelatnosti od javnog interesa i koje obezbje|uju ostvarivawe prava iz ~lana 79 a. stav (2) ovog Zakona. ^lan 117 b. Nadle`ni sud u svakom konkretnom slu~aju odlu~uje o ispuwewu uslova za izuzimawe od izvr{ewa iz prethodnog ~lana." ^lan 3. Iza ~lana 137. dodaju se novi ~l. 137 a. i 137 b. koji glase: "^lan 137 a. Izuzeta su od izvr{ewa nov~ana sredstva ustanova iz ~lana 79 a. stav (2) ovog Zakona koja slu`e za vr{ewe djelatnosti od javnog interesa i koje obezbje|uju ostvarivawe prava iz ~lana 79 a. stav (2) ovog Zakona. ^lan 137 b. Nadle`ni sud u svakom konkretnom slu~aju odlu~uje o ispuwewu uslova za izuzimawe od izvr{ewa iz prethodnog ~lana." ^lan 4. Ovaj Zakon stu pa na snagu narednog dana od dana objave u "Slu`benim novinama Federacije BiH". Predsjedavaju}i Doma naroda Parlamenta Federacije BiH Stjepan Kre{i}, s. r. Predsjedavaju}i Predstavni~kog doma Parlamenta Federacije BiH Safet Softi}, s. r. Na osnovu ~lana IV.B.7. a)(IV) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, donosim UKAZ O PROGLA[ENJU ZAKONA O DOPUNAMA ZAKONA O IZVR[NOM POSTUPKU Progla{ava se Zakon o dopunama Zakona o izvr{nom postupku koji je donio Parlament Federacije na sjednici Predstavni~kog doma od 5. maja 2009. godine i na sjednici Doma naroda od 2. juna 2009. godine. Broj 01-02-270/09 9. juna 2009. godine Sarajevo Predsjednica Borjana Kri{to, s. r. ZAKON O DOPUNAMA ZAKONA O IZVR[NOM POSTUPKU ^lan 1. U Zakonu o izvr{nom postupku ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 32/03, 52/03, 33/06 i 39/06) iza ~lana 79. dodaju se novi ~l. 79 a. i 79 b. koji glase: "^lan 79 a. (1) Ne mo`e biti predmet izvr{enja nekretnina Federacije, kantona, grada, op}ine i javnog fonda. (2) Ne mo`e biti predmet izvr{enja nekretnina ustanove koja se finansira u cijelosti ili djelimi~no iz bud`eta, a koja je osnovana za vr{enje djelatnosti od javnog interesa kojom se osigurava ostvarivanje prava na obrazovanje, zdravstvenu za{titu, dje~iju za{titu, socijalnu za{titu, nauku, kulturu i fizi~ku kulturu, ako nekretnina slu`i za vr{enje djelatnosti te ustanove i ako cilj vr{enja djelatnosti nije sticanje dobiti. ^lan 79 b. Nadle`ni sud u svakom konkretnom slu~aju odlu~uje o ispunjenju uslova za izuzimanje od izvr{enja iz prethodnog ~lana." ^lan 2. Iza ~lana 117. dodaju se novi ~l. 117 a. i 117 b. koji glase: "^lan 117 a. (1) Ne mogu biti predmet izvr{enja stalna sredstva za rad Federacije, kantona, grada, op}ine i javnog fonda. (2) Ne mogu biti predmet izvr{enja pokretne stvari ustanova iz ~lana 79 a. stav (2) ovog Zakona koje slu`e za vr{enje djelatnosti od javnog interesa i koje osiguravaju ostvarivanje prava iz ~lana 79 a. stav (2) ovog Zakona. ^lan 117 b. Nadle`ni sud u svakom konkretnom slu~aju odlu~uje o ispunjenju uslova za izuzimanje od izvr{enja iz prethodnog ~lana." ^lan 3. Iza ~lana 137. dodaju se novi ~l. 137 a. i 137 b. koji glase: "^lan 137 a. Izuzeta su od izvr{enja nov~ana sredstva ustanova iz ~lana 79a. stav (2) ovog Zakona koja slu`e za vr{enje djelatnosti od javnog interesa i koje osiguravaju ostvarivanje prava iz ~lana 79a. stav (2) ovog Zakona. ^lan 137 b. Nadle`ni sud u svakom konkretnom slu~aju odlu~uje o ispunjenju uslova za izuzimanje od izvr{enja iz prethodnog ~lana." ^lan 4. Ovaj Zakon stu pa na snagu narednog dana od dana objave u "Slu`benim novinama Federacije BiH". Predsjedavaju}i Doma naroda Parlamenta Federacije BiH Stjepan Kre{i}, s. r. Predsjedavaju}i Predstavni~kog doma Parlamenta Federacije BiH Safet Softi}, s. r. 513 Temeljem ~lanka IV.B.7.a)(IV) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, donosim
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prostornom planiranju i korištenju zemljišta na nivou FBiH Federacija BiH Službene novine FBiH 32/08 04.06.2008 SN FBiH 85/21, SN FBiH 45/10, SN FBiH 13/10, SN FBiH 04/10, SN FBiH 72/07, SN FBiH 02/06 prostorno planiranje,zemljište ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PROSTORNOM PLANIRANJU I KORI[TENJU ZEMLJI[TA NA NIVOU FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE ^lan 1. U Zakonu o prostornom planiranju i kori{tenju zemlji{ta na nivou Federacije Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 2/06 i 72/07) u ~lanu 17. stav 2. iza ta~ke 7) dodaje se nova ta~ka 8) koja glasi: "8) podru~ja graditeljskog ili prirodnog naslje|a koje kao nacionalne spomenike utvrdi Komisija za o~uvanje nacionalnih spomenika u skladu sa Aneksom 8. Op}eg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini."
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prostornom planiranju i korištenju zemljišta na nivou FBiH Federacija BiH Službene novine FBiH 72/07 10.10.2007 SN FBiH 85/21, SN FBiH 45/10, SN FBiH 13/10, SN FBiH 04/10, SN FBiH 32/08, SN FBiH 02/06 prostorno planiranje,zemljište ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PROSTORNOM PLANIRANJU I KORI[TENJU ZEMLJI[TA NA NIVOU FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE ^lan 1. U Zakonu o prostornom planiranju i kori{tenju zemlji{ta na nivou Federacije Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 2/06) u ~lanu 8. u stavu 3. rije~i: "i okoli{a" bri{u se. ^lan 2. U ~lanu 9. u stavu 3. u ta~ki 2) broj "16" zamjenjuje se brojem "17". U ta~ki 3) iza rije~i "Hercegovina" dodaju se rije~i: "(u daljnjem tekstu: Komisija)". ^lan 3. U ~lanu 20. u stavu 1. rije~i: "odnosno op}ine" zamjenjuju se rije~ima: "op}ine, odnosno podru~ja posebnog obilje`ja". ^lan 4. U ~lanu 34. u stavu 3. u tre}em redu iza rije~i "sanacija" dodaje se rije~ "rehabilitacija". ^lan 5. U ~lanu 40. u stavu 1. iza ta~ke 5) dodaju se nove ta~. 6) i 7) koje glase: " 6) gra|evina i zahvata od zna~aja za Federaciju i 7) gra|evina i zahvata na prostorima u granicama nacionalnog spomenika koje su utvr|ene Odlukom Komisije, odnosno za gra|evine i zahvate na podru~jima upisanim na Privremenu listu nacionalnih spomenika u granicama koje kao privremene odlukom utvrdi Komisija". U stavu 5. brojevi: "2) i 3)" zamjenjuju se brojevima: "5) i 6)". ^lan 6. U ~lanu 54. u stavu 2. iza rije~i "Komisija" rije~i: "za o~uvanje nacionalnih spomenika u skladu sa Aneksom 8. Op}eg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini" bri{u se. ^lan 7. U ~lanu 64. u stavu 3. iza ta~ke 3) dodaje se nova ta~ka 4) koja glasi: "4) izvod iz detaljnog planskog dokumenta na osnovu kojeg se mo`e utvrditi da gra|evina nije predvi|ena za uklanjanje". Dosada{nje ta~. 4) do 7) postaju ta~. 5) do 8). ^lan 8. U ~lanu 68. u stavu 5. rije~ "pet" zamjenjuje se rije~ju "deset". ^lan 9. U ~lanu 81. stav 1. mijenja se i glasi: "Na utvr|ivanje uvjeta i na~ina pla}anja tro{kova ure|enja gra|evinskog zemlji{ta, naknada za kori{tenje gra|evinskog zemlji{ta i naknada za pogodnost gra|evinskog zemlji{ta za gra|enje gra|evina iz ~lana 40. stav 1. ovog Zakona primjenjuju se odredbe Zakona o gra|evinskom zemlji{tu Federacije Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 25/03)." Iza stava 5. dodaje se novi stav 6. koji glasi: "Tehni~ka svojstva koja moraju ispunjavati gra|evinski proizvodi i druge tehni~ke zahtjeve u vezi sa gra|evinama, njihovim gra|enjem i odr`avanjem propisuju se pravilnicima i tehni~kim propisima koje donosi Ministarstvo, uz obaveznu konsultaciju stru~nih organizacija i uva`avanje evropskih stan - darda, a u skladu sa me|unarodnim principima harmoni zacije tehni~kog zakonodavstva."
Zakon o eksproprijaciji FBiH Federacija BiH Službene novine FBiH 70/07 10.01.2007 SN FBiH 25/16, SN FBiH 25/12, SN FBiH 36/10 eksproporcija,fbih unutra{wih poslova/Federalno ministarstvo unutarwih poslova" zamjewuju se rije~ima: "nadle`ni or gan za vojne evidencije". ^lan 12. U ~lanu 52. dodaje se novi stav 2., koji glasi: "Ukoliko u postupku nadzora i medicinskog vje{ta~ewa posebna qekarska komisija iz ~lana 47. stav 4. ovog zakona, donese druga~iji nalaz i mi{qewe u odnosu na nalaz i mi{qewe qekarskih komisija iz ~lana 47. st. 1., 2 i 3. ovog zakona, taj nalaz i mi{qewe }e poslu`iti kao razlog za obnovu postupka". ^lan 13. U ~lanu 53. Zakona dodaje se novi stav 2., koji glasi: "U postupku po pravu nadzora, rje{ewe o pravima prema ovom zakonu koje je postalo kona~no u upravnom postupku, mo`e se ukinuti ako je wime povrije|en Zakon, u roku od pet godina od dana kada je rje{ewe postalo kona~no u upravnom postupku, odnosno od dana stupawa na snagu ovog zakona zavisno koji je da - tum kasniji". ^lan 14. U ~lanu 57. stav 3. mijewa se i glasi: "Visina osnovice iz ~lana 12. stav 2. Zakona uskla|iva}e se po~etkom svake godine sa pove}awem prosje~ne mjese~ne neto plate (procentualno) ispla}ene u Federaciji BiH u prethodnoj godini prema podacima nadle`nog Federalnog zavoda za statistiku". St. 4., 5. i 6. se bri{u. ^lan 15. Iza ~lana 57. dodaje se novi ~lan 57.a koji glasi: "^lan 57.a Sredstva za isplatu penzija ostvarenih u skladu sa ~l. 31.a i 31.b ovog zakona osigura}e se u Buxetu Federacije Bosne i Hercegovine i refundira}e se Federalnom zavodu za penzijsko i invalidsko osigurawe/Federalnom zavodu za mirovinsko i invalidsko osigurawe sve dok korisnik penzije iz ~l. 31.a i 31.b ovog zakona ne ispuni uslove za punu starosnu penziju u skladu sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osigurawu". ^lan 16. U ~lanu 60. stav 2. iza rije~i "pravo" dodaju se rije~i: "u postupku revizije suprotno odredbama ovog zakona". Ostali dio teksta se bri{e. U stavu 3. ovog ~lana u drugom redu iza rije~i "Zakona" dodaju se rije~i: "~lan qekarske komisije koji donese nalaz i mi{qewe suprotno odredbama Zakona i pravilnika". ^lan 17. U ~lanu 69. na kraju stava 1. bri{e se ta~ka i dodaju se rije~i: "i Zakon o za{titi vojnih invalida ("Slu`beni list SR BiH", broj: 35/90)". ^lan 18. Ovaj zakon stu pa na snagu narednog dana od dana objavqivawa u "Slu`benim novinama Federacije BiH , a primjena odredaba ~lana 6.st.3. i 4., i ~l. 7., 8., 10., 14. i 15. primjewiva}e se od 01.01.2008. godine, po utvr|ivawu broja potencijalnih korisnika i obezbje|ewu potrebnih buxetskih sredstava. Predsjedavaju}i Doma naroda Parlamenta Federacije BiH Stjepan Kre{i}, s. r. Predsjedavaju}i Predstavni~kog doma Parlamenta Federacije BiH Safet Softi}, s. r. 792 Na osnovu ~lana IV.B.7. a)(IV) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, donosim UKAZ O PROGLA[ENJU ZAKONA O EKSPROPRIJACIJI Progla{ava se Zakon o eksproprijaciji koji je donio Parlament Federacije BiH na sjednici Predstavni~kog doma od 4. jula 2007. godine i na sjednici Doma naroda od 26. jula 2007. godine. Broj 01-02-539/07 20. septembra 2007. godine Sarajevo Predsjednica Borjana Kri{to, s. r. ZAKON O EKSPROPRIJACIJI I. OSNOVNE ODREDBE ^lan 1. Ovim Zakonom ure|uju se uvjeti, na~in i postupak eksproprijacije nekretnina za izgradnju objekata od javnog interesa. ^lan 2. Eksproprijacija je oduzimanje ili ograni~enje prava vlasni{tva na nekretninama uz naknadu prema tr`i{noj vrijednosti nekretnina. ^lan 3. Nekretnina se mo`e eksproprisati kada je to potrebno za izgradnju saobra}ajne infrastrukture, privrednih, komunalnih, zdravstvenih, prosvjetnih i objekata kulture, objekata odbrane, uprave i drugih objekata od javnog interesa kada se ocijeni da }e se kori{tenjem nekretnine za koju se namjerava predlo`iti eksproprijacija u novoj namjeni posti}i ve}a korist od one koja se postizala kori{tenjem te nekretnine na dosada{nji na~in. Nekretnina se mo`e eksproprisati i kada je to potrebno radi izvo|enja drugih radova od javnog interesa. Zemlji{te se ne mo`e eksproprisati u cilju poljoprivredne obrade. ^lan 4. Predmet eksproprijacije su nekretnine u vlasni{tvu fizi~kih i pravnih lica. ^lan 5. Nekretnina se mo`e eksproprisati nakon {to je, na na~in odre|en ovim Zakonom, utvr|en javni interes za izgradnju objekta, odnosno izvo|enje drugih radova na toj nekretnini. Izgradnja objekta, odnosno izvo|enje radova mora biti u skladu sa planskim dokumentima prostornog ure|enja. ^lan 6. Eksproprijacija se mo`e vr{iti za potrebe Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, grada, op}ine, javnih preduze}a i javnih ustanova, ako zakonom nije druk~ije odre|eno (u daljnjem tekstu: korisnik eksproprijacije). Izuzetno, eksproprijacijom se mo`e ustanoviti slu`nost u korist gra|ana radi postavljanja vodovodnih i kanalizacionih cijevi, elektri~nih i telefonskih kablova, gasovoda i u drugim slu~ajevima odre|enim zakonom. ^lan 7. Eksproprijacijom nekretnina postaje vlasni{tvo korisnika eksproprijacije (potpuna eksproprijacija) osim u slu~aju ako eksproprisana nekretnina dobiva sta tus dobra od op}eg interesa. Potpunom eksproprijacijom prestaju pored prava vlasni{tva ranijeg vlasnika i druga prava na toj nekretnini. Potpuna eksproprijacija zemlji{ta obuhvata i zgradu i druge gra|evinske objekte koji se na njemu nalaze. ^lan 8. Eksproprijacijom se mo`e ustanoviti slu`nost na zemlji{tu i zgradi kao i zakup na zemlji{tu na odre|eno vrijeme (nepotpuna eksproprijacija). Ponedjeljak, 1.10.2007. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 70 – Strana 7245 Zakup se mo`e ustanoviti samo u slu~aju kada se zemlji{te, s obzirom na svrhu za koju se zakup predla`e, ima koristiti samo na ograni~eno vrijeme, a najvi{e do pet godina (u svrhu: istra`ivanja rudnog i drugog blaga, kori{tenja kamenoloma, va|enja gline, pijeska i {ljunka i sl.). Zakup na poljoprivrednom zemlji{tu za povr{insku eksploataciju industrijskih i ostalih mineralnih sirovina ustanovljava se ako se to zemlji{te nakon zavr{ene eksploatacije mo`e privesti prvobitnoj kulturi i ako je ustanovljenje zakupa dru{tveno i ekonomski opravdanije od potpune eksproprijacije tog zemlji{ta. Odredbe ovog Zakona koje se odnose na postupak potpune eksproprijacije i postupak naknade za eksproprisanu nekretninu za potpunu eksproprijaciju shodno se primjenjuju i za nepotpunu eksproprijaciju. ^lan 9. Na odre|enoj nekretnini mo`e se dozvoliti vr{enje pripremnih radnji u svrhu eksproprijacije. Zemlji{te koje je potrebno za izgradnju objekta ili za izvo|enje drugih radova od javnog interesa (smje{taj radnika, materijala, ma{ina i sl.) mo`e se privremeno zauzeti za vrijeme koje je potrebno za vr{enje pripremnih radnji, ali ne du`e od jedne godine. ^lan 10. Eksproprijacijom nekretnine korisnik eksproprijacije sti~e pravo da tu nekretninu koristi u svrhu radi koje je eksproprijacija izvr{ena. ^lan 11. Na zahtjev vlasnika eksproprisat }e se i preostali dio nekre - tnine ako se pri eksproprijaciji jednog dijela nekretnine utvrdi da vlasnik nema privrednog interesa da koristi preostali dio, odnosno ako je usljed toga na preostalom dijelu onemogu}ena ili bitno pogor{ana njegova dotada{nja egzistencija ili mu je onemogu}eno normalno kori{tenje preostalog dijela nekretnine. Slu`beno lice koje vodi postupak eksproprijacije du`no je upozoriti vlasnika da mo`e podnijeti zahtjev u smislu stava 1. ovog ~lana, a to upozorenje unosi se u zapisnik o raspravi. Zahtjev za eksproprijaciju preostalog dijela nekretnine mo`e se podnijeti do dono{enja prvostepenog rje{enja o ekspro - prijaciji. Eksproprijaciju preostalog dijela nekretnine vlasnik mo`e tra`iti i u ‘albenom postupku, ako nije bio upozoren u smislu stava 3. ovog ~lana. ^lan 12. Za eksproprisanu nekretninu vlasniku pripada naknada u drugoj nekretnini, a ako korisnik eksproprijacije ne mo`e osigurati takvu nekretninu naknada se odre|uje u novcu u visini tr`i{ne vrijednosti nekretnine koja se ekspropri{e. Ranijem vlasniku koji stanuje u stambenoj zgradi koja je predmet eksproprijacije ili u stanu kao posebnom dijelu te zgrade korisnik eksproprijacije du`an je prije ru{enja zgrade osigurati drugu odgovaraju}u stambenu zgradu ili stan u vlasni{tvo. Ranijem vlasniku eksproprisane poslovne prostorije u kojoj je obavljao poslovnu djelatnost korisnik eksproprijacije du`an je prije ru{enja poslovne prostorije osigurati drugu odgovaraju}u prostoriju u vlasni{tvo. Naknadu za eksproprisanu nekretninu snosi korisnik eksproprijacije. ^lan 13. Na podru~jima zahva}enim elementarnim nepogodama ve}eg obima eksproprijacija nekretnina se provodi po posebnom postupku koji je propisan ovim Zakonom. II. UTVR\IVANJE JAVNOG INTERESA ^lan 14. Odluku o utvr|ivanju javnog interesa za izgradnju objekta ili izvo|enje radova (saobra}ajnice, dalekovodi, gasovodi, telekomunikacije, vodoprivredni objekati i dr.) na osnovu podnesenog prijedloga korisnika eksproprijacije donosi Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada) kada se na podru~ju dvaju ili vi{e kantona namjerava graditi ili izvoditi radove u skladu sa planskim dokumentima prostornog ure|enja. Odluku iz prethodnog stava donosi Vlada po prethodno pribavljenim mi{ljenjima vlada kantona na ~ijim se podru~jima namjerava graditi objekat ili izvoditi radovi. Odluku o utvr|ivanju javnog interesa za izgradnju objekta ili izvo|enje radova na podru~ju dviju ili vi{e op}ina donosi vlada kantona po prethodno pribavljenom mi{ljenju op}inskog vije}a na ~ijim se podru~jima namjerava graditi objekat ili izvoditi radovi. Odluku o utvr|ivanju javnog interesa za izgradnju objekta ili izvo|enje radova na podru~ju op}ine donosi op}insko vije}e na ~ijem se podru~ju namjerava graditi objekat ili izvoditi radovi u skladu sa planskim dokumentima prostornog ure|enja. ^lan 15. Javni interes u smislu ~lana 14. ovog Zakona mo`e se utvrditi i zakonom. Javni interes za izgradnju objekta ili izvo|enje drugih radova na podru~ju za koje je donesen regulacioni plan ili urbanisti~ki projekt smatra se utvr|en tim planom, odnosno projektom. ^lan 16. Prijedlog za utvr|ivanje javnog interesa za eksproprijaciju podnosi lice koje prema odredbama ovog Zakona mo`e biti korisnik eksproprijacije. Prijedlog za utvr|ivanje javnog interesa podnosi se Vladi, odnosno vladi kantona ili op}inskom vije}u putem federalnog, kantonalnog organa uprave ili op}inske slu`be za upravu za imovinsko-pravne poslove, a sadr`i elaborat eksproprijacije (geodetsko-katastarski plan podru~ja eksproprijacije, podatke o nekretninama za koje se predla`e utvr|ivanje javnog interesa, procjenu vrijednosti nekretnina, cilj eksproprijacije i druge podatke za utvr|ivanje javnog interesa). Nadle`ni or gan je du`an o prijedlogu za utvr|ivanje javnog interesa odlu~iti u roku od 60 dana od dana prijema tog prijedloga. Aktom o utvr|ivanju javnog interesa, u skladu sa odredbama ovog ~lana, odredit }e se i korisnik eksproprijacije. Protiv akta o utvr|ivanju javnog interesa mo`e se pokrenuti upravni spor kod nadle`nog suda osim u slu~ajevima iz ~lana 15. ovog Zakona. III. PRIPREMNE RADNJE ZA EKSPROPRIJACIJU ^lan 17. Korisnik eksproprijacije koji namjerava predlo`iti ekspro - prijaciju mo`e zahtijevati da mu se zbog izrade investicionog elaborata, podno{enja prijedloga za utvr|ivanje javnog interesa ili podno{enja prijedloga za eksproprijaciju dozvoli da na odre|enoj nekretnini izvr{i potrebne pripremne radnje kao {to su ispitivanje stabilnosti tla, premjeravanje zemlji{ta i drugo. ^lan 18. U prijedlogu za dozvolu vr{enja pripremnih radnji moraju se nazna~iti: svrha radi koje se namjerava predlo`iti eksproprijacija, nekretnina na kojoj }e se vr{iti pripremne radnje, vlasnik nekretnine, priroda, obim i svrha radnji, kao i vrijeme njihovog trajanja. O prijedlogu za dozvolu vr{enja pripremnih radnji rje{ava op}inska slu`ba za upravu za imovinsko-pravne poslove (u daljnjem tekstu: op}inska slu`ba za upravu). ^lan 19. Ako podnosilac prijedloga za dozvolu vr{enja pripremnih radnji u~ini vjerovatnim da su takve radnje potrebne za svrhu eksproprijacije, op}inska slu`ba za upravu dozvolit }e takve pripremne radnje. Pri dono{enju rje{enja o dozvoli vr{enja pripremnih radnji op}inska slu`ba za upravu vodit }e ra~una o tome da se te radnje Broj 70 – Strana 7246 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 1.10.2007. ne vr{e u vrijeme nepodesno za vlasnika nekretnine, s obzirom na kulturu zemlji{ta i na svrhu za koju se nekretnina koristi. U rje{enju iz prethodnog stava moraju se, pored ostalog, navesti pripremne radnje koje predlaga~ mo`e vr{iti kao i rok do koga ih ima izvr{iti. Rje{enjem iz stava 2. ne mo`e se dozvoliti izvo|enje gra|evinskih i drugih sli~nih radova. Protiv rje{enja iz stava 2. ovog ~lana dopu{tena je ‘alba o kojoj odlu~uje Federalna uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove (u daljnjem tekstu: Federalna uprava). @alba izjavljena protiv rje{enja o dozvoli vr{enja pripremnih radnji ne odla`e njegovo izvr{enje. ^lan 20. Predlaga~ u ~iju je korist dozvoljeno vr{enje pripremnih radnji du`an je platiti naknadu vlasniku nekretnine na kojoj su dozvoljene takve radnje. Odredbe ovog Zakona o naknadi za privremeno zauzimanje i o postupku za odre|ivanje visine naknade iz stava 1. ovog ~lana primjenjuju se i u slu~aju dozvole vr{enja pripremnih radnji. IV. POSTUPAK EKSPROPRIJACIJE ^lan 21. Prijedlog za eksproprijaciju mo`e podnijeti korisnik eksproprijacije nakon utvr|enog javnog interesa za izgradnju objekta ili izvo|enje radova. Prijedlog za eksproprijaciju podnosi se op}inskoj slu`bi za upravu. Nadle`no pravobranila{tvo podnosi prijedlog za ekspro - prijaciju u ime pravnih lica koje zastupa prema zakonu. Prijedlog za eksproprijaciju mo`e se podnijeti samo za vrijeme va`enja akta o izgradnji objekta (zakon, odluka, rje{enje i dr.), odnosno regulacionog plana ili urbanisti~kog projekta. Ako je javni interes utvr|en aktom Vlade, vlade kantona ili op}inskog vije}a prijedlog za eksproprijaciju se mo`e podnijeti u roku od dvije godine od dana dono{enja tog akta. ^lan 22. U prijedlogu za eksproprijaciju nekretnina moraju biti nazna~eni: 1) korisnik eksproprijacije, 2) nekretnina za koju se predla`e eksproprijacija, 3) vlasnik i posjednik nekretnine i 4) objekt, odnosno radovi zbog kojih se predla`e eksproprijacija. ^lan 23. Prije podno{enja prijedloga za eksproprijaciju korisnik eksproprijacije je du`an poku{ati sa vlasnikom nekretnine sporazumno rije{iti sticanje prava vlasni{tva nad odre|enom nekretninom. ^lan 24. Uz prijedlog za eksproprijaciju mora se podnijeti: 1) dokaz o utvr|enom javnom interesu za izgradnju objekta ili izvo|enje radova (akt o utvr|ivanju javnog interesa, izvod iz regulacionog plana ili urbanisti~kog projekta), 2) izvod iz zemlji{nih i drugih javnih knjiga u kojima se upisuje vlasni{tvo nad nekretninama koji sadr`i podatke o nekretnini za koju se predla`e eksproprijacija, kao i katastarske i druge podatke ako takve knjige ne postoje, 3) posjedovni list, 4) dokaz (zapisnik o sporazumu) da je korisnik eksproprijacije prethodno sa vlasnikom nekretnine poku{ao sporazumno rije{iti pitanje sticanja prava vlasni{tva nad odre|enom nekretninom (pisana ponuda, javni oglas i dr.) i 5) dokaz da su osigurana potrebna sredstva i polo`ena kod banke u visini pribli`no potrebnoj za davanje naknade za nekretnine predlo`ene za eksproprijaciju i tro{kove postupka eksproprijacije, odnosno dokaz o osiguranoj drugoj odgovaraju}oj nekretnini. ^lan 25. Poslije prijema prijedloga za eksproprijaciju op}inska slu`ba za upravu na zahtjev predlaga~a eksproprijacije obavijestit }e, bez odlaganja, vlasnika da je podnesen prijedlog za eksproprijaciju njegovih nekretnina, uz upozorenje iz ~lana 48. ovog Zakona. Na zahtjev predlaga~a eksproprijacije izvr{it }e se zabilje`ba eksproprijacije u zemlji{nim i drugim javnim knjigama u kojima se vode podaci o nekretninama. Otu|enje nekretnine u pogledu koje je stavljena zabilje`ba eksproprijacije kao i promjena drugih odnosa nad nekretninama (promjena vlasni{tva i dr.) nema pravno djelovanje prema korisniku eksproprijacije. ^lan 26. Korisnik eksproprijacije i vlasnik nekretnine mogu do pravomo}nosti rje{enja iz ~lana 27. ovog Zakona sporazumno rije{iti pitanje prijenosa prava vlasni{tva kao i naknade na odre|enoj nekretnini. Sporazum sadr`i naro~ito: oblik i visinu naknade i rok do kojeg je korisnik eksproprijacije du`an ispuniti obavezu u pogledu naknade, kao i odredbu o uknji`bi prava vlasni{tva nad nekretninama. Sporazum se zaklju~uje kod op}inske slu`be za upravu i unosi se u zapisnik koji mora sadr`avati sve podatke neophodne za ispunjenje obaveze korisnika eksproprijacije. Sporazum ima snagu izvr{ne isprave. Ukoliko je zaklju~en sporazum iz stava 1. ovog ~lana obustavit }e se postupak eksproprijacije. ^lan 27. Rje{enje po prijedlogu za eksproprijaciju donosi op}inska slu`ba za upravu na ~ijoj teritoriji se nalazi nekretnina za koju se eksproprijacija predla`e. Prije dono{enja rje{enja o eksproprijaciji or gan iz stava 1. ovog ~lana saslu{at }e vlasnika nekretnine o ~injenicama u vezi sa eksproprijacijom. Ako postoji neslaganje zemlji{noknji`nog i fakti~kog stanja na nekretnini, op}inska slu`ba za upravu raspravit }e pravo vlasni{tva kao prethodno pitanje. ^lan 28. Ako su uz prijedlog za eksproprijaciju podneseni dokazi iz ~lana 24. ovog Zakona i ako su tim dokazima utvr|ene potrebne ~injenice, op}inska slu`ba za upravu usvojit }e rje{enjem prijedlog za eksproprijaciju a u protivnom odbit }e taj prijedlog. ^lan 29. Rje{enje kojim se usvaja prijedlog za eksproprijaciju pored ostalog sadr`i: 1) nazna~enje akta na osnovu kojeg je utvr|en javni interes, 2) nazna~enje korisnika eksproprijacije, 3) nazna~enje objekta ili radova zbog ~ije se izgradnje, odnosno izvo|enja nekretnina ekspropri{e, 4) nazna~enje nekretnine koja se ekspropri{e uz navo|enje podataka iz zemlji{nih i drugih javnih knjiga u kojima se vode evidencije o nekretninama, 5) nazna~enje vlasnika i drugog nosioca stvarnog prava eksproprisane nekretnine i njegovo prebivali{te ili sjedi{te, 6) nazna~enje da li vlasniku i za koje eksproprisane nekretnine pripada pravo na naknadu, 7) obavezu vlasnika da nekretninu preda u posjed korisniku eksproprijacije kao i rok predaje, 8) obavezu korisnika da vlasniku eksproprisane stambene zgrade ili eksproprisanog stana kao posebnog dijela zgrade, odnosno eksproprisane poslovne prostorije prije predaje u posjed osigura odgovaraju}u stambenu zgradu, stan, odnosno poslovnu prostoriju u vlasni{tvo, ako se stranke nisu druk~ije sporazumjele. Ponedjeljak, 1.10.2007. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 70 – Strana 7247 ^lan 30. Protiv rje{enja iz ~lana 27. ovog Zakona dopu{tena je ‘alba o kojoj odlu~uje Federalna uprava. ^lan 31. Korisnik eksproprijacije sti~e pravo na posjed eksproprisane nekretnine danom pravomo}nosti rje{enja o eksproprijaciji ukoliko je do tada ranijem vlasniku isplatio naknadu za eksproprisanu nekretninu, odnosno predao u posjed drugu odgovaraju}u nekretninu, a u protivnom danom isplate naknade, odnosno predajom u posjed druge odgovaraju}e nekretnine ukoliko se raniji vlasnik i korisnik nekretnine druga~ije ne sporazumiju. Izuzetno, Vlada mo`e na zahtjev korisnika eksproprijacije koji je iznio valjane razloge za potrebu hitnog stupanja u posjed nekretnine rije{iti da mu se ta nekretnina preda u posjed prije pravomo}nosti, odnosno kona~nosti rje{enja o eksproprijaciji ako utvrdi da je to neophodno zbog hitnosti slu~aja ili da bi se otklonila znatnija {teta. Prije dono{enja rje{enja iz stava 2. ovog ~lana moraju se osigurati dokazi o stanju i vrijednosti eksproprisanih nekretnina (nalaz i mi{ljenje vje{taka i dr.). Odredba stava 2. ovog ~lana ne odnosi se na slu~ajeve kada je predmet eksproprijacije stambena ili poslovna zgrada za koju korisnik eksproprijacije nije osigurao drugu odgovaraju}u nekretninu. Protiv rje{enja iz stava 2. ovog ~lana ne mo`e se voditi upravni spor. ^lan 32. Ako je korisnik eksproprijacije stupio u posjed eksproprisane nekretnine prije pravomo}nosti rje{enja o eksproprijaciji, a prijedlog za eksproprijaciju bude u daljnjem postupku pravomo}no odbijen, korisnik eksproprijacije du`an je nadoknaditi {tetu koju je vlasniku prouzrokovao stupanjem u posjed nekretnine. Rje{enje o odbijanju prijedloga za eksproprijaciju sadr`i i obavezu korisnika eksproprijacije za vra}anje nekretnine u posjed vlasniku u roku od 15 dana od dana pravomo}nosti rje{enja. ^lan 33. Korisnik eksproprijacije mo`e do pravomo}nosti rje{enja o eksproprijaciji potpuno ili djelimi~no odustati od prijedloga za eksproprijaciju. Ne}e se usvojiti djelimi~an odustanak od eksproprijacije ako bi time bila povrije|ena prava vlasnika nekretnine iz ~lana 11. ovog Zakona i ako vlasnik istakne takav prigovor. Pravomo}no rje{enje o eksproprijaciji poni{tit }e se ili izmjeniti ako to korisnik eksproprijacije i raniji vlasnik zajedni~ki zahtijevaju. ^lan 34. Na zahtjev ranijeg vlasnika eksproprisane nekretnine pravomo}no rje{enje o eksproprijaciji poni{tit }e se ako korisnik eksproprijacije u roku od tri godine od pravomo}nosti tog rje{enja nije izvr{io, prema prirodi objekta, znatnije radove na tom objektu. Pravomo}no rje{enje o eksproprijaciji u slu~aju iz stava 1. ovog ~lana poni{tit }e se i u dijelu ako se utvrdi da na dijelu eksproprisane nekretnine nisu izvr{eni nikakvi radovi i da taj dio ne slu`i svrsi eksproprijacije. Ako su u slu~aju iz st. 1. i 2. ovog ~lana eksproprisane nekretnine bile u suvlasni{tvu, pravomo}no rje{enje o eksproprijaciji poni{tit }e se ako takav zahtjev podnesu suvlasnici ve}eg dijela eksproprisane nekretnine. ^lan 35. Zahtjev za poni{tenje rje{enja o eksproprijaciji raniji vlasnik mo`e podnijeti po isteku tri godine od pravomo}nosti tog rje{enja, ako korisnik eksproprijacije nije izvr{io znatnije radove. Po zahtjevu za poni{tenje rje{enja o eksproprijaciji i po odustanku od prijedloga za eksproprijaciju rje{ava op}inska slu`ba za upravu koja je po prijedlogu za eksproprijaciju rje{avala u prvom stepenu. Imovinski odnosi izme|u korisnika eksproprijacije i vlasnika nekretnine iz stava 2. ovog ~lana rje{avat }e se u slu~aju spora pred nadle`nim sudom. ^lan 36. Privremeno zauzimanje zemlji{ta koje je potrebno za izgradnju objekta ili za izvo|enje radova od javnog interesa na drugom zemlji{tu mo`e se zatra`iti prijedlogom za eksproprijaciju ili posebnim prijedlogom. U prijedlogu za privremeno zauzimanje zemlji{ta moraju se nazna~iti: svrha zbog koje se predla`e privremeno zauzimanje zemlji{ta, nekretnina koja }e se privremeno zauzeti, vlasnik te nekretnine kao i vrijeme trajanja privremenog zauzimanja. Privremeno zauzimanje }e se ukinuti ~im prestane potreba zbog koje je odre|eno, a najkasnije do zavr{etka radova na glavnom objektu. Rje{enje o odre|ivanju privremenog zauzimanja zemlji{ta donosi op}inska slu`ba za upravu. Protiv rje{enja iz stava 4. ovog ~lana dopu{tena je ‘alba o kojoj odlu~uje Federalna uprava a ‘alba ne odla`e izvr{enje tog rje{enja. Odredbe ovog Zakona koje se odnose na eksproprijaciju nekretnina primjenjuju se i na privremeno zauzimanje zemlji{ta ako ovim Zakonom nije druga~ije odre|eno. ^lan 37. Tro{kove postupka eksproprijacije snosi korisnik ekspro - prijacije. ^lan 38. Postupak provo|enja eksproprijacije je hitan. Postupak eksproprijacije radi izgradnje saobra}ajne infra - stru kture je prioritetan u odnosu na druge postupke ekspro - prijacije. V. EKSPROPRIJACIJA NA PODRU^JIMA ZAHVA]ENIM ELEMENTARNIM NEPOGODAMA VE]EG OBIMA ^lan 39. U slu~aju eksproprijacije na podru~ju zahva}enom ele - mentar nim nepogodama ve}eg obima (zemljotres, poplave, po`ar i sl.) zbog izgradnje objekta i izvo|enja radova kojima se otklanjaju posljedice prouzrokovane tim nepogodama, primjenjivat }e se odredbe ove glave. Podru~je na kojem }e se primjenjivati odredbe ove glave kao i vrijeme za koje }e se primjenjivati utvr|uje Vlada. ^lan 40. Utvr|ivanje javnog interesa u slu~ajevima iz ~lana 39. ovog Zakona vr{i op}insko vije}e. Protiv rje{enja iz stava 1. ovog ~lana ne mo`e se voditi upravni spor. @alba izjavljena protiv rje{enja kojim se ustanovljava privremeno zauzimanje zemlji{ta ne odla`e izvr{enje rje{enja. Rje{enje o privremenom zauzimanju zemlji{ta ukinut }e se ~im prestane potreba zbog koje je odre|eno. ^lan 41. Korisnik eksproprijacije sti~e pravo na posjed eksproprisane nekretnine kada rje{enje o eksproprijaciji postane kona~no. Izuzetno, op}insko vije}e mo`e na zahtjev korisnika eksproprijacije rije{iti da mu se nekretnina preda u posjed prije nego {to rje{enje o eksproprijaciji postane kona~no, ako utvrdi da je to neophodno zbog hitnosti slu~aja. Protiv rje{enja donesenog po stavu 2. ovog ~lana ne mo`e se voditi upravni spor. ^lan 42. Ako se ekspropri{e stambena zgrada ili stan kao poseban dio zgrade prije ru{enja eksproprisane zgrade, korisnik Broj 70 – Strana 7248 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 1.10.2007. eksproprijacije du`an je ranijem vlasniku te zgrade ili stana privremeno osigurati nu`ni smje{taj (odre|eni broj prostorija, elektri~no osvjetljenje, voda i sl.). U slu~aju iz stava 1. ovog ~lana privremeni smje{taj mo`e trajati najdu`e 18 mjeseci ra~unaju}i od dana iseljenja iz stambene zgrade ili stana. Korisnik eksproprijacije du`an je u roku iz stava 2. ovog ~lana ranijem vlasniku zgrade ili stana osigurati drugu odgovaraju}u zgradu ili stan ukoliko se stranke druga~ije ne sporazumiju. ^lan 43. Zemlji{te se mo`e privremeno zauzeti i kada je to potrebno i cjelishodno radi postavljanja i izgradnje privremenih objekata (poslovnih objekata, objekata za smje{taj stanovni{tva, imovine i sl.). Rje{enje o potrebi i cjelishodnosti privremenog zauzimanja zemlji{ta donosi op}insko vije}e i ovo rje{enje ima zna~aj rje{enja o utvr|ivanju javnog interesa u smislu ~lana 40. ovog Zakona. Na prijedlog korisnika eksproprijacije op}inska slu`ba za upravu donosi rje{enje o privremenom zauzimanju zemlji{ta, a ‘alba izjavljena protiv tog rje{enja ne odla`e njegovo izvr{enje. Rje{enje o privremenom zauzimanju zemlji{ta ukinut }e se ~im prestane potreba zbog koje je odre|eno. ^lan 44. Ukoliko odredbama ove glave nije druga~ije odre|eno na podru~jima zahva}enim elementarnim nepogodama ve}eg obima primjenjivat }e se ostale odredbe ovog Zakona. VI. NAKNADA ZA EKSPROPRISANU NEKRETNINU ^lan 45. Naknada za eksproprisanu nekretninu odre|uje se, po pravilu, davanjem druge odgovaraju}e nekretnine koja odgovara visini tr`i{ne vrijednosti nekretnine koja se ekspropri{e u istoj op}ini ili gradu, kojom se vlasniku nekretnine koja se ekspropri{e omogu}avaju pribli`no isti uvjeti kori{tenja kakve je imao koriste}i tu nekretninu. Za bespravno izgra|ene objekte graditelju ne pripada pravo na naknadu. Graditelj mo`e poru{iti zgradu i odnijeti materijal od te zgrade u roku koji odredi op}inska slu`ba za upravu, a u protivnom uklanjanje objekta }e se izvr{iti o njegovom tro{ku. ^lan 46. Ako vlasnik nekretnine koja se ekspropri{e ne prihvati na ime naknade drugu odgovaraju}u nekretninu ili ako korisnik eksproprijacije ne mo`e osigurati takvu nekretninu, naknada se odre|uje u novcu u visini tr`i{ne vrijednosti nekretnine. Tr`i{na vrijednost je izra`ena u cijeni na podru~ju gdje se vr{i eksproprijacija, a koja se za odre|enu nekretninu mo`e posti}i na tr`i{tu i koja zavisi o odnosu ponude i potra`nje u vrijeme njezinog utvr|ivanja. ^lan 47. Li~ne i porodi~ne prilike ranijeg vlasnika eksproprisane nekretnine uzet }e se u obzir kao korektiv uve}anja visine utvr|ene naknade ako su te prilike od bitne va`nosti za materijalnu egzistenciju ranijeg vlasnika, a naro~ito u slu~aju ako je zbog eksproprijacije ve}eg dijela ili ~itavog zemlji{ta ili poslovne prostorije u kojoj je raniji vlasnik obavljao dozvoljenu poslovnu djelatnost ugro`ena njegova materijalna egzistencija, kao i u slu~aju kad se zbog eksproprijacije ~lanovi poljoprivrednog doma}instva moraju seliti iz podru~ja gdje su prebivali ili boravili. ^lan 48. Raniji vlasnik nema pravo na naknadu tro{kova za ulaganje u zemlji{te i zgrade koje je izvr{io nakon {to je pisano obavije{ten od nadle`nog organa o podnijetom prijedlogu za eksproprijaciju osim onih tro{kova koji su bili neophodni za kori{tenje nekretnine. ^lan 49. Naknada za eksproprisano zemlji{te pod vo}njakom odre|uje se u visini naknade koja bi se odredila za najbli`u livadu istog polo`aja. Naknada za eksproprisano zemlji{te pod vinogradom i vo}njakom intenzivnog uzgoja odre|uje se u visini naknade koja bi se odredila za najbli`u oranicu istog polo`aja. ^lan 50. Naknada za vo}na stabla i vinovu lozu odre|uje se za: 1) vo}na stabla i vinovu lozu koji se nalaze u stadiju davanja plodova - u visini ~istog prihoda tog stabla, odnosno loze za onoliko godina koliko je potrebno za podizanje te vrste vo}nog stabla, odnosno loze i njegov razvoj do stadija davanja plodova, 2) vo}na stabla i vinovu lozu koja nisu po~ela davati plodove - u visini tro{kova potrebnih za nabavke, sa|enje i uzgoj takvih sadnica. Pored naknade iz ta~ke 2. stava 1. ovog ~lana odre|uje se i naknada za tehni~ko drvo po mjerilima za davanje naknade za {umsko drvo ukoliko raniji vlasnik posje~ena stabla ne zadr`ava sebi. ^lan 51. Naknada za eksproprisano zemlji{te pod {umom odre|uje se u visini naknade koja bi se odredila za najbli`i pa{njak istog polo`aja. ^lan 52. Naknada za drvnu masu (zrelu ili pribli`no zrelu {umu) odre|uje se na osnovu vrijednosti drveta na panju utvr|ene u skladu sa osnovama sistema cijena i aktima donesenim na osnovu tog sistema za proizvedene sortimente (po odbitku tro{kova proizvodnje). Naknada za {umske kulture koje nisu dostigle tehni~ku zrelost odre|uje se za: 1) mlade sadnice kod kojih bi tro{kovi eksploatacije bili ve}i od vrijednosti prosje~ne drvne mase - naknada stvarnih tro{kova nabavke sadnica, sa|enja i uzgoja, 2) ostala starija stabla - naknada za drvnu masu po mjerilima iz stava 1. ovog ~lana uve}ana za vrijednosti prirasta izgubljenog zbog prijevremene sje~e. Tro{kovi podizanja mlade {ume nastale vje{ta~kim putem utvr|uju se u visini tro{kova po{umljavanja, a tro{kovi podizanja mlade {ume nastale prirodnim putem - u visini tro{kova vje{ta~kog po{umljavanja sjemenom. ^lan 53. Naknada za eksproprisano poljoprivredno, gra|evinsko i gradsko gra|evinsko zemlji{te odre|uje se u novcu prema tr`i{noj cijeni takvog zemlji{ta. Naknada za neplodno zemlji{te, kamenjar i sli~no odre|uje se u visini naknade koja bi se odredila za pa{njak najni`e klase u istoj katastarskoj op}ini. ^lan 54. Raniji vlasnik ima pravo i na naknadu izgubljene koristi koju bi ostvario dotada{njim na~inom iskori{tavanja eksproprisane nekretnine za vrijeme od dana predaje te nekretnine u posjed korisniku eksproprijacije do dana prijema u posjed nekretnine date u zamjenu ili do isteka rokova odre|enih za isplatu nov~ane naknade. ^lan 55. Raniji vlasnik eksproprisanog zemlji{ta ima pravo sabrati usjeve i ubrati plodove koji su sazreli u vrijeme stupanja u posjed korisnika eksproprisanog zemlji{ta. Ako do stupanja u posjed korisnika eksproprijacije raniji vlasnik nije bio u mogu}nosti sabrati usjeve i ubrati plodove pripada mu pravo na naknadu za usjeve po odbitku potrebnih tro{kova koje bi imao do ‘etve ili berbe. Ponedjeljak, 1.10.2007. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 70 – Strana 7249 ^lan 56. U slu~aju ustanovljenja slu`nosti naknada se odre|uje u iznosu za koji je uslijed ustanovljene slu`nosti umanjena tr`i{na vrijednost nekretnine kao i za nastalu {tetu. ^lan 57. U slu~aju ustanovljenja zakupa naknada se odre|uje u visini zakupnine koja se posti`e na tr`i{tu. Naknada se mo`e odrediti u obliku jednokratnog iznosa za cijelo vrijeme trajanja zakupa ili u povremenim davanjima koja se pla}aju u jednakim vremenskim razmacima. Naknada se ra~una od dana kada je korisnik eksproprijacije stupio u posjed zemlji{ta. Za eventualnu {tetu nastalu ustanovljenjem zakupa zakupoprimac odgovara vlasniku zemlji{ta po op}im propisima o odgovornosti za {tetu. ^lan 58. Naknada za privremeno zauzimanje zemlji{ta odre|uje se u visini i na na~in kako je to ovim Zakonom odre|eno za naknadu u slu~aju ustanovljenja zakupa. ^lan 59. Ako se radi o eksproprijaciji nekretnina tolikog obima da se zbog toga znatan broj stanovnika mora iseliti iz kraja u kojem se eksproprisane nekretnine nalaze posebnim zakonom se mogu propisati oblici i uvjeti naknade. Raniji vlasnik mo`e zahtijevati da se naknada odredi prema odredbama ovog Zakona, ako je to za njega povoljnije. Korisniku eksproprijacije ne mo`e se eksproprisana nekretnina predati u posjed dok prema ranijim vlasnicima ne ispuni obaveze u pogledu naknade odre|ene na osnovu zakona iz stava 1. ovog ~lana. ^lan 60. Poslije pravomo}nosti rje{enja o eksproprijaciji op}inska slu`ba za upravu du`na je bez odlaganja zakazati i odr`ati usmenu raspravu za sporazumno odre|ivanje naknade za eksproprisanu nekretninu. Or gan iz stava 1. ovog ~lana nastojat }e da stranke postignu sporazum o naknadi upozoravaju}i ih na njihova prava i obaveze prema odredbama ovog Zakona. Radi pripremanja rasprave stranke mogu podnijeti svoje ponude a or gan iz stava 1. ovog ~lana pribavit }e pisana obavje{tenja od organa uprave i drugih organa o ~injenicama koje mogu biti od zna~aja za odre|ivanje visine naknade. ^lan 61. Sporazum o naknadi za eksproprisane nekretnine mora sadr`avati oblik i visinu naknade i rok u kojem je korisnik eksproprijacije du`an ispuniti obaveze u pogledu naknade. Sporazum o naknadi unosi se u zapisnik koji mora sadr`avati sve podatke neophodne za ispunjavanje obaveze korisnika eksproprijacije. Sporazum o naknadi ili dijelu naknade je zaklju~en kad obje stranke potpi{u zapisnik u koji je sporazum unesen. Zapisnik u koji je unesen sporazum o naknadi ima snagu izvr{nog rje{enja ~ije izvr{enje provodi kada se radi o nenov~anim obavezama or gan iz stava 1. ~lana 60. ovog Zakona. ^lan 62. Ako se ne postigne sporazum o naknadi u roku od dva mjeseca od dana pravomo}nosti rje{enja o eksproprijaciji op}inska slu`ba za upravu dostavit }e, bez odlaganja, pravomo}no rje{enje o eksproprijaciji sa svim spisima nadle`nom sudu na ~ijem podru~ju se nalazi eksproprisana nekretnina zbog odre|ivanja naknade. Or gan iz stava 1. ovog ~lana mo`e i prije isteka roka od dva mjeseca dostaviti rje{enje o eksproprijaciji sa spisima nadle`nom sudu ako iz izjava i pona{anja stranaka zaklju~i da se ne mo`e posti}i sporazum o naknadi. Ako op}inska slu`ba za upravu u odre|enom roku ne postupi prema odredbi stava 1. ovog ~lana, raniji vlasnik eksproprisane nekretnine kao i korisnik eksproprijacije mogu se neposredno obratiti nadle`nom sudu radi odre|ivanja naknade. ^lan 63. Visina naknade za eksproprisanu nekretninu odre|uje se u sudskom postupku prema okolnostima koje su postojale u vrijeme dono{enja prvostepenog sudskog rje{enja o naknadi. Ako je korisniku eksproprijacije predata nekretnina u posjed prije pravomo}nosti rje{enja o eksproprijaciji, vlasnik ima pravo birati da mu se naknada odredi ili prema okolnostima u vrijeme predaje nekretnine ili u vrijeme dono{enja prvostepenog sudskog rje{enja o naknadi. ^lan 64. Nadle`ni sud po slu`benoj du`nosti u vanparni~nom postupku odlu~uje o visini naknade za eksproprisanu nekretninu. Kod utvr|ivanja naknade za eksproprisanu nekretninu sud je du`an uzeti u obzir visinu naknade utvr|enu prilikom sporazumnog utvr|ivanja naknade pred op}inskom slu`bom za upravu, ako je ve}ina stranaka zaklju~ila takav sporazum na odre|enom podru~ju u postupku eksproprijacije za izgradnju istog ili drugog objekta. U postupku odre|ivanja naknade za eksproprisanu nekretninu sud ne mo`e odlu~ivati o pravu ranijeg vlasnika na naknadu. ^lan 65. Postupak za odre|ivanje naknade za eksproprisanu nekretninu je hitan. ^lan 66. Tro{kove postupka za sporazumno odre|ivanje naknade za eksproprisanu nekretninu snosi korisnik eksproprijacije. Tro{kove sudskog postupka za odre|ivanje naknade za eksproprisanu nekretninu odre|uje sud srazmjerno uspjehu stranaka u tom postupku. ^lan 67. Danom pravomo}nosti rje{enja o eksproprijaciji prestaju na eksproprisanoj nekretnini hipoteke, zakupi, li~ne slu`nosti, svi stvarni tereti osim stvarnih slu`nosti ~ije je vr{enje mogu}e nakon privo|enja namjeni eksproprisane nekretnine. U slu~aju iz prethodnog stava korisnik eksproprijacije du`an je iznos naknade polo`iti kod banke na poseban ra~un, a banka }e isplatiti naknadu ranijem vlasniku eksproprisane nekretnine, odnosno potra`ivanja imaocu stvarnog prava samo na osnovu njihovog pisanog sporazuma ovjerenog od nadle`nog suda ili sudske odluke. ^lan 68. Uknji`ba prava vlasni{tva i drugih stvarnih prava na eksproprisanoj nekretnini kao i na nekretnini koja je data na ime naknade ranijem vlasniku izvr{it }e se na osnovu pravomo}nosti rje{enja o eksproprijaciji i dokaza o ispla}enoj naknadi ukoliko je tim rje{enjem odre|ena naknada u novcu, odnosno dokaza o sticanju prava vlasni{tva ranijeg vlasnika na drugoj odgovaraju}oj nekretnini, a na zahtjev korisnika eksproprijacije ili ranijeg vlasnika nekretnine. Nekretnine koje su eksproprisane u svrhu izgradnje dobra od op}eg interesa uknji`it }e se na na~in propisan posebnim zakonom. VII. PRIJELAZNE I ZAVR[NE ODREDBE ^lan 69. Odredbe ovog Zakona primjenjuju se na zapo~ete postupke eksproprijacije u kojima nije do stupanja na snagu ovog Zakona donijeto kona~no rje{enje kao i na postupke odre|ivanja naknade u kojima nije donijeta pravomo}na odluka ili ako to rje{enje, odnosno odluka bude poni{tena ili ukinuta. ^lan 70. Odredbe ovog Zakona u pogledu odre|ivanja naknade za eksproprisane nekretnine primjenjivat }e se i u slu~ajevima kada je eksproprijacija izvr{ena na osnovu propisa o eksproprijaciji Broj 70 – Strana 7250 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 1.10.2007. koji su bili na snazi do stupanja na snagu ovog Zakona, ako naknada nije ispla}ena, s time {to zakonske zatezne kamate teku od dana dono{enja odluke o odre|ivanju naknade. Naknada iz stava 1. ovog ~lana tereti korisnika eksproprijacije, odnosno njegovog pravnog sljednika. Raniji vlasnik ima pravo podnijeti zahtjev za odre|ivanje naknade u smislu stava 1. ovog ~lana u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona. ^lan 71. Danom stupanja na snagu ovog Zakona prestaje da va`i Zakon o eksproprijaciji ("Slu`beni list SRBiH", br. 12/87 i 38/89 i "Slu`beni list RBiH", br. 3/93 i 15/94) kao i drugi propisi koji su ure|ivali pitanje eksproprijacije u Federaciji Bosne i Hercegovine. ^lan 72. Ovaj Zakon stu pa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Slu`benim novinama Federacije BiH". Predsjedavaju}i Doma naroda Parlamenta Federacije BiH Stjepan Kre{i}, s. r. Predsjedavaju}i Predstavni~kog doma Parlamenta Federacije BiH Safet Softi}, s. r. Temeljem ~lanka IV.B.7. a)(IV) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, donosim UKAZ O PROGLA[ENJU ZAKONA O IZVLA[TENJU Progla{ava se Zakon o izvla{tenju koji je donio Parlament Federacije BiH na sjednici Zastupni~kog doma od 4. srpnja 2007. godine i na sjednici Doma naroda od 26. srpnja 2007. godine. Broj 01-02-539/07 20. rujna 2007. godine Sarajevo Predsjednica Borjana Kri{to, v. r. ZAKON O IZVLA[TENJU I. TEMELJNE ODREDBE ^lanak 1. Ovim se Zakonom ure|uju uvjeti, na~in i postupak izvla{tenja nekretnina za izgradnju objekata od javnoga interesa. ^lanak 2. Izvla{tenje je oduzimanje ili ograni~enje prava vlasni{tva na nekretninama uz naknadu prema tr`i{noj vrijednosti nekretnina. ^lanak 3. Nekretnina se mo`e izvlastiti kada je to potrebno radi izgradnje prometne infrastrukture, gospodarskih, komunalnih, zdravstvenih, prosvjetnih i objekata kulture, objekata obrane, uprave i drugih objekata od javnoga interesa, kada se ocijeni da }e se kori{tenjem nekretnine, za koju se namjerava predlo`iti izvla{tenje, u novoj namjeni posti}i ve}a korist od one koja se postizala kori{tenjem te nekretnine na dosada{nji na~in. Nekretnina se mo`e izvlastiti i kada je to potrebno radi izvo|enja drugih radova od javnoga interesa. Zemlji{te se ne mo`e izvlastiti u svrhu poljoprivredne obrade. ^lanak 4. Predmet izvla{tenja su nekretnine u vlasni{tvu fizi~kih i pravnih osoba. ^lanak 5. Nekretnina se mo`e izvlastiti nakon {to je, na na~in odre|en ovim Zakonom, utvr|en javni interes za izgradnju objekta odnosno izvo|enje drugih radova na toj nekretnini. Izgradnja objekta, odnosno izvo|enje radova mora biti sukladno planskim dokumentima prostornoga ure|enja. ^lanak 6. Izvla{tenje se mo`e vr{iti za potrebe Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, grada, op}ine, javnih poduze}a i javnih ustanova, ako zakonom nije druk~ije odre|eno (u daljnjem tekstu: korisnik izvla{tenja). Iznimno, izvla{tenjem se mo`e ustanoviti slu`nost u korist gra|ana radi postavljanja vodovodnih i kanalizacijskih cijevi, elektri~nih i telefonskih kablova, plinovoda i u drugim slu~ajevima odre|enim zakonom. ^lanak 7. Izvla{tenjem nekretnina postaje vlasni{tvo korisnika izvla{tenja (potpuno izvla{tenje) osim u slu~aju ako izvla{tena nekretnina dobiva sta tus dobra od op}eg interesa. Potpunim izvla{tenjem prestaju pored prava vlasni{tva ranijeg vlasnika i druga prava na toj nekretnini. Potpuno izvla{tenje zemlji{ta obuhvata i zgradu i druge gra|evne objekte koji se na njemu nalaze. ^lanak 8. Izvla{tenjem se mo`e ustanoviti slu`nost na zemlji{tu i zgradi, kao i zakup na zemlji{tu na odre|eno vrijeme (nepotpuno izvla{tenje). Zakup se mo`e ustanoviti samo u slu~aju kad se zemlji{te s obzirom na svrhu za koju se zakup predla`e ima koristiti samo na ograni~eno vrijeme, a najvi{e do pet godina (u svrhu: istra`ivanja rudnog i drugog blaga, kori{tenja kamenoloma, va|enja gline, pijeska i {ljunka i sl.). Zakup na poljoprivrednom zemlji{tu za povr{insku eksploataciju industrijskih i ostalih mineralnih sirovina ustanovljava se ako se to zemlji{te nakon zavr{ene eksploatacije mo`e privesti prvobitnoj kulturi i ako je ustanovljenje zakupa dru{tveno i ekonomski opravdanije od potpunog izvla{tenja tog zemlji{ta. Odredbe ovoga Zakona {to se odnose na postupak potpunog izvla{tenja i postupak naknade za izvla{tenu nekretninu za potpuno izvla{tenje shodno se primjenjuju i za nepotpuno izvla{tenje. ^lanak 9. Na odre|enoj nekretnini mo`e se dozvoliti vr{enje pripremnih radnji u svrhu izvla{tenja. Zemlji{te koje je potrebno za izgradnju objekta ili za izvo|enje drugih radova od javnoga interesa (radi smje{taja radnika, materijala, strojeva i sl.) mo`e se privremeno zauzeti za vrijeme koje je potrebno za vr{enje pripremnih radnji, a ne dulje od jedne godine. ^lanak 10. Izvla{tenjem nekretnine korisnik izvla{tenja stje~e pravo da tu nekretninu koristi u svrhu radi koje je izvla{tenje izvr{eno. ^lanak 11. Na zahtjev vlasnika izvlastit }e se i preostali dio nekretnine ako se pri izvla{tenju jednog dijela nekretnine utvrdi da vlasnik nema gospodarskoga interesa koristiti preostali dio, odnosno ako je usljed toga na preostalom dijelu onemogu}ena ili bitno pogor{ana njegova dotada{nja egzistencija ili mu je onemogu}eno normalno kori{tenje preostaloga dijela nekretnine. Slu`bena osoba, koja vodi postupak izvla{tenja, du`na je upozoriti vlasnika da mo`e podnijeti zahtjev u smislu stavka 1. ovoga ~lanka, a to upozorenje unosi se u zapisnik o raspravi. Zahtjev za izvla{tenje preostaloga dijela nekretnine mo`e se podnijeti do dono{enja prvostupanjskoga rje{enja o izvla{tenju. Izvla{tenje preostaloga dijela nekretnine vlasnik mo`e tra`iti i u ‘albenom postupku, ako nije bio upozoren u smislu stavka 3. ovoga ~lanka. Ponedjeljak, 1.10.2007. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 70 – Strana 7251
Ispravka zakona o dopuni Zakona o izvršnom postupku FBiH Federacija BiH Službene novine FBiH 39/06 26.07.2006 SN FBiH 46/16, SN FBiH 35/12, SN FBiH 39/09, SN FBiH 33/06, SN FBiH 52/03, SN FBiH 32/03 izvršni postupak Srijeda, 26.7.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 39 – Stranica 4117 tekstom Zakona o dopunama Zakona o izvr{nom postupku utvr|ena je gre{ka zbog koje se na osnovu ~lana 188. stav 2. Poslovnika Predstavni~kog doma Parlamenta Federacije BiH i ~lana 200. Poslovnika Doma naroda Parlamenta Federacije BiH, 10. jula 2006. godine, daje slijede}a ISPRAVKA ZAKONA O DOPUNAMA ZAKONA O IZVR[NOM POSTUPKU U Zakonu o dopuni Zakona o izvr{nom postupku objavqenom u "Slu`benim novinama Federacije BiH", broj 33 od 28. 6. 2006. godine, u ~lanu 1. gre{kom je naveden slijede}i tekst: (6) Svi nivoi vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (Federacija, kanton, grad i op{tina) koji imaju izvr{ne sudske presude du`ni su u svojim buxetima predvidjeti sredstva za isplatu sudskih izvr{nih rje{ewa na teret tih buxeta u iznosu od najmawe 5% od ukupnog buxeta." Gre{ku otklawamo tako {to objavqujemo iz izvornog, potpisanog Zakona o dopunama Zakona o izvr{nom postupku ~lan 1, koji glasi: ^lan 1. U Zakonu o izvr{nom postupku ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 32/03) u ~lanu 138. dodaju se novi st. 3., 4. i 5. koji glase: "(3) Izvr{ewe na teret sredstava buxeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona proves}e se u visini predvi|enoj na odre|enoj poziciji buxeta i u skladu sa Zakonom o izvr{avawu buxeta. (4) Izvr{ewe na teret sredstava buxeta grada i op{tine provest }e se u visini predvi|enoj na odre|enoj poziciji buxeta i u skladu sa Odlukom o izvr{avawu buxeta. (5) Vi{e povjerilaca koji ostvaruju svoja nov~ana potra- `ivawa iz buxeta namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da namire iz buxeta, s tim da zastarijevawe ne te~e do kona~nog namirewa potra`ivawa iz sudske odluke." Sekretar Doma naroda Parlamenta Federacije BiH Izmir Haxiavdi}, s. r. Sekretar Predstavni~kog doma Parlamenta Federacije BiH Anto Baoti}, s. r. Po izvr{enom sravnjavanju Zakona o dopunama Zakona o izvr{nom postupku objavljenog u "Slu`benim novinama Federacije BiH", broj 33 od 28. juna 2006. godine sa izvornim tekstom Zakona o dopunama Zakona o izvr{nom postupku utvr|ena je gre{ka zbog koje se na osnovu ~lana 188. stav 2. Poslovnika Predstavni~kog doma Parlamenta Federacije BiH i ~lana 200. Poslovnika Doma naroda Parlamenta Federacije BiH, 10. jula 2006. godine, daje slijede}a ISPRAVKA ZAKONA O DOPUNAMA ZAKONA O IZVR[NOM POSTUPKU U Zakonu o dopuni Zakona o izvr{nom postupku objavljenom u "Slu`benim novinama Federacije BiH", broj 33 od 28. 6. 2006. godine, u ~lanu 1. gre{kom je naveden slijede}i tekst: (6) Svi nivoi vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (Federacija, kanton, grad i op}ina) koji imaju izvr{ne sudske presude du`ni su u svojim bud`etima predvidjeti sredstva za isplatu sudskih izvr{nih rje{enja na teret tih bud`eta u iznosu od najmanje 5% od ukupnog bud`eta." Gre{ku otklanjamo tako {to objavljujemo iz izvornog, potpisanog Zakona o dopunama Zakona o izvr{nom postupku ~lan 1, koji glasi: ^lan 1. U Zakonu o izvr{nom postupku ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 32/03) u ~lanu 138. dodaju se novi st. 3., 4. i 5. koji glase: "(3) Izvr{enje na teret sredstava bud`eta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest }e se u visini predvi|enoj na odre|enoj poziciji bud`eta i u skladu sa Zakonom o izvr{avanju bud`eta. (4) Izvr{enje na teret sredstava bud`eta grada i op}ine provest }e se u visini predvi|enoj na odre|enoj poziciji bud`eta i u skladu sa Odlukom o izvr{avanju bud`eta. (5) Vi{e povjerilaca koji ostvaruju svoja nov~ana potra`ivanja iz bud`eta namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da namire iz bud`eta, s tim da zastarijevanje ne te~e do kona~nog namirenja potra`ivanja iz sudske odluke." Sekretar Doma naroda Parlamenta Federacije BiH Izmir Had`iavdi}, s. r. Sekretar Predstavni~kog doma Parlamenta Federacije BiH Anto Baoti}, s. r. KAZALO VISOKI PREDSTAVNIK ZA BOSNU I HERCEGOVINU 458 Odluka o imenovanju g. Petera Nicholla na du`nost inicijalnog predsjedatelja Upravnog odbora Uprave za neizravno oporezivanje (hrvatski jezik) 4053 Odluka o imenovawu g. Petera Nicholla na funkciju inicijalnog predsjedavaju}eg Upravnog odbora Uprave za indirektno oporezivawe (srpski jezik) 4054 Odluka o imenovanju g. Petera Nicholla na funkciju inicijalnog predsjedavaju}eg Upravnog odbora Uprave za indirektno oporezivanje (bosanski jezik) 4055 459 Odluka kojom se ukida zabrana obna{anja du`nosti u politi~kim strankama izre~ena u Odlukama visokog predstavnika o smjenjivanju du`nosnika (hrvatski jezik) 4056 Odluka kojom se ukida zabrana obavqawa funkcije u politi~kim strankama izre~ena u Odlukama visokog predstavnika o smjewivawu zvani~nika (srpski jezik) 4057 Odluka kojom se ukida zabrana obavljanja funkcije u politi~kim strankama izre~ena u Odlukama visokog predstavnika o smjenjivanju zvani~nika (bosanski jezik) 4059 PARLAMENT FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE 460 Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o osnovama socijalne skrbi, za{tite civilnih `rtava rata i za{tite obitelji s djecom (hrvatski jezik) 4060 Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o osnovama socijalne za{tite, za{tite civilnih `rtava rata i za{tite porodice sa djecom (srpski jezik) 4063
Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku FBiH Federacija BiH Službene novine FBiH 33/06 28.06.2006 SN FBiH 46/16, SN FBiH 35/12, SN FBiH 39/09, SN FBiH 39/06, SN FBiH 52/03, SN FBiH 32/03 izvršni postupak,postupak,dopuna sudske presude du`ni su u svojim buxetima predvidjeti sredstva za isplatu sudskih izvr{nih rje{ewa na teret tih buxeta u iznosu od najmawe 5% od ukupnog buxeta." ^lan 2. "Za izvr{ewa na teret sredstava buxeta Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, grada i op{tine, po pravomo}nim i izvr{nim sudskim presudama po djelima terorizma, ubojstva i nano{ewa te{kih tjelesnih povreda, ne ograni~ava se utro{ak buxetskih sredstava predvi|en u st. 3. i 4. ~lana 1. ovog Zakona." ^lan 3. Ovaj Zakon stu pa na snagu narednog dana od dana objavqivawa u "Slu`benim novinama Federacije BiH". Predsjedavaju}i Doma naroda Parlamenta Federacije BiH Slavko Mati}, s. r. Predsjedavaju}i Predstavni~kog doma Parlamenta Federacije BiH Muhamed Ibrahimovi}, s. r. Na osnovu ~lana IV.B.7.a) (IV) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, donosim UKAZ O PROGLA[ENJU ZAKONA O DOPUNAMA ZAKONA O IZVR[NOM POSTUPKU Progla{ava se Zakon o dopunama Zakona o izvr{nom postupku koji je donio Parlament Federacije BiH, na sjednici Predstavni~kog doma od 6. juna 2006. godine i na sjednici Doma naroda od 24. maja 2006. godine. Broj 01-02-460/06 21. juna 2006. godine Sarajevo Predsjednik Niko Lozan~i}, s. r. ZAKON O DOPUNAMA ZAKONA O IZVR[NOM POSTUPKU ^lan 1. U Zakonu o izvr{nom postupku ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 32/03) u ~lanu 138. dodaju se novi st. 3., 4., 5. i 6. koji glase: "(3) Izvr{enje na teret sredstava bud`eta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest }e se u visini predvi|enoj na odre|enoj poziciji bud`eta i u skladu sa Zakonom o izvr{avanju bud`eta. (4) Izvr{enje na teret sredstava bud`eta grada i op}ine provest }e se u visini predvi|enoj na odre|enoj poziciji bud`eta i u skladu sa Odlukom o izvr{avanju bud`eta. (5) Vi{e povjerilaca koji ostvaruju svoja nov~ana potra`ivanja iz bud`eta namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se namire iz bud`eta, s tim da zastarijevanje ne te~e do kona~nog namirenja potra`ivanja iz sudske odluke. (6) Svi nivoi vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (Federacija, kanton, grad i op}ina) koji imaju izvr{ne sudske presude du`ni su u svojim bud`etima predvidjeti sredstva za isplatu sudskih izvr{nih rje{enja na teret tih bud`eta u iznosu od najmanje 5% od ukupnog bud`eta." ^lan 2. "Za izvr{enja na teret sredstava bud`eta Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, grada i op}ine, po pravomo}nim i izvr{nim sudskim presudama po djelima terorizma, ubojstva i nano{enja te{kih tjelesnih povreda, ne ograni~ava se utro{ak bud`etskih sredstava predvi|en u st. 3. i 4. ~lana 1. ovog Zakona." ^lan 3. Ovaj Zakon stu pa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Slu`benim novinama Federacije BiH". Predsjedavaju}i Doma naroda Parlamenta Federacije BiH Slavko Mati}, s. r. Predsjedavaju}i Predstavni~kog doma Parlamenta Federacije BiH Muhamed Ibrahimovi}, s. r. VLADA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE 354 Na temelju ~lanka 18. stavak 4. i ~lanka 26. i 29. Zakona o izmirenju obveza po osnovi ra~una stare devizne {tednje ("Slu`beni glasnik BiH", broj 28/06), Vlada Federacije Bosne i Hercegovine donosi UREDBU O POSTUPKU VERIFICIRANJA TRA@BINA I GOTOVINSKIH ISPLATA PO OSNOVI RA^UNA STARE DEVIZNE [TEDNJE U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I. OP]E ODREDBE ^lanak 1. Ovom Uredbom ure|uje se postupak, na~in i rokovi verificiranja tra`bina kao i postupak i rokovi gotovinskih isplata po osnovi ra~una stare devizne {tednje, deponirane u najni`im operativnim jedinicama banaka na teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija) sa stanjem 31. prosinca 1991. godine, uklju~uju}i kamatu obra~unatu do toga datuma, a umanjenu za izravne isplate banke nakon toga datuma i za prenesena i iskori{tena sredstva s jedinstvenog ra~una gra|ana u Federaciji BiH. ^lanak 2. [tedi{e koje su tre}oj osobi prodale certifikate po osnovi ra~una stare devizne {tednje u Federaciji BiH nemaju pravo podnositi zahtjev za verifikaciju. Kupci certifikata po osnovi ra~una stare devizne {tednje u Federaciji BiH navedene certifikate mogu koristiti samo u procesu privatizacije i nemaju pravo podnositi zahtjev za verifikaciju. ^lanak 3. Obra~unata i neispla}ena kamata po osnovi ra~una iz ~lanka 1. ove Uredbe i od 1. sije~nja 1992. pa do 15. travnja 2006. godine se stornira, a sukladno ~lanku 4. Zakona o izmirenju obveza po osnovi ra~una stare devizne {tednje (u daljnjem tekstu: Zakon) za isto se razdoblje vr{i novi obra~un kamata po stopi od 0,5% godi{nje. II. VERIFIKACIJA - OP]I PRINCIPI ^lanak 4. Verifikacija predstavlja neophodan postupak kojim se identificiraju potra`itelji, vr{i provjera iznosa ra~una stare devizne {tednje svakog potra`itelja i registriraju sve tra`bine po osnovi ra~una stare devizne {tednje, ~ime se potvr|uju, a ne redefiniraju i ne raskidaju postoje}a prava. Nakon zavr{etka verifikacije, potra`itelj dobiva potvrdu o verifikaciji koja identificira potra`itelja i verificira iznos ra~una stare devizne {tednje. Potvrda iz stavka 2. ovoga ~lanka predstavlja osnovu za izmirenje tra`bina po osnovi ra~una stare devizne {tednje i izdaje se u obliku formulara, a uklju~uje i sljede}e: 1. svaki pojedina~ni ra~un iz ~lanka 1. ove Uredbe i verificirani iznos i identitet vlasnika, 2. izjavu o odustajanju od `albe (tu`be), 3. naziv banke i broj ra~una na koji }e biti izvr{ena gotovinska isplata i isplate po osnovi izdanih obveznica. Ako potra`itelj raspola`e s vi{e ra~una, svi ra~uni pojedina~no se verificiraju i iznosi zbrajaju radi utvr|ivanja ukupnog iznosa tra`bina. Svaki pojedina~ni potra`itelj dobiva samo jednu potvrdu o verifikaciji. Verifikacija stanja tra`bina po osnovi ra~una stare devizne {tednje za svakog {tedi{u izvr{it }e se kumulativno za polo`enu {tednju u jednoj ili vi{e banaka, sukladno ~lanku 1. ove Uredbe. ^lanak 5. Verifikaciju ra~una stare devizne {tednje obavljat }e: 1. Agencija za financijske, informati~ke i posredni~ke usluge d.d.Sarajevo, Broj 33 – Stranica 3630 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 28.6.2006.
Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku FBiH Federacija BiH Službene novine FBiH 19/06 19.04.2006 SN FBiH 98/15, SN FBiH 73/05, SN FBiH 53/03 zakon,parnični postupak,izmjene ZAKON O IZMJENI ZAKONA O PARNI^NOM POSTUPKU ^lan 1. U ~lanu 395. Zakona o parni~nom postupku ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 53/03), druga re~enica mijenja se i glasi: "Nagrada pravobraniocu odre|uje se na osnovu Zakona o pravobranila{tvu Federacije Bosne i Hecegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 2/95, 12/98 i 18/00)". ^lan 2. Ovaj Zakon stu pa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Slu`benim novinama Federacije BiH", a primjenjivat }e se u svim predmetima u kojima nije donesena pravosna`na presuda. Predsjedavaju}i Doma naroda Parlamenta Federacije BiH Slavko Mati}, s. r. Predsjedavaju}i Predstavni~kog doma Parlamenta Federacije BiH Muhamed Ibrahimovi}, s. r.
Zakon o prostornom planiranju i korištenju zemljišta na nivou FBiH Federacija BiH Službene novine FBiH 02/06 18.01.2006 SN FBiH 85/21, SN FBiH 45/10, SN FBiH 13/10, SN FBiH 04/10, SN FBiH 32/08, SN FBiH 72/07 prostorno planiranje,zemljište ZAKON O PROSTORNOM PLANIRANJU I KORI[TENJU ZEMLJI[TA NA NIVOU FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE I. OP]E ODREDBE ^lan 1. Ovim Zakonom ure|uje se: planiranje kori{tenja zemlji{ta na nivou Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija) kroz izradu i dono{enje planskih dokumenata i njihovo provo|enje, vrsta i sadr`aj planskih dokumenata, kori{tenje zemlji{ta na nivou Federacije, nadzor nad provo|enjem planskih dokumenata od zna~aja za Federaciju, nadzor nad provo|enjem ovog Zakona, kao i kazne za pravna i fizi~ka lica. Planiranjem se, u smislu ovog Zakona, smatra plansko upravljanje, kori{tenje zemlji{ta i za{tita prostora Federacije kao osobito vrijednog i ograni~enog dobra. ^lan 2. Plansko upravljanje, kori{tenje zemlji{ta i za{tita prostora (u daljnjem tekstu: plansko ure|enje prostora) osigurava se provedbom planskih dokumenata zasnovanim na cjelovitom pristupu planskom ure|enju prostora i na na~elima odr`ivog razvoja. Cjelovit pristup planskom ure|enju prostora obuhvata naro~ito: 1) istra`ivanje, provjeru i ocjenu mogu}nosti zahvata na prostoru Federacije, 2) izradu planskih dokumenata iz nadle`nosti Federacije, 3) provedbu i pra}enje provedbe planskih dokumenata iz nadle`nosti Federacije. ^lan 3. Planiranje prostora zasniva se na na~elima: 1) za{tite prostora u skladu sa principima odr`ivog razvoja; 2) za{tite integralnih vrijednosti prostora i za{tite i unapre|enja stanja okoli{a; 3) usagla{enosti interesa korisnika prostora i prioriteta djelovanja od zna~aja za Federaciju; 4) usagla{enosti planskih dokumenata kantona sa planskim dokumentima Federacije i planskih dokumenata kantona me|usobno; 5) usagla{enosti planskih dokumenata Federacije i Republike Srpske; 6) usagla{enosti planskih dokumenata Bosne i Hercegovine sa planskim dokumentima susjednih dr`ava; 7) javnosti i slobodnog pristupa podacima i dokumentima zna~ajnim za planiranje u skladu sa ovim Zakonom i posebnim propisima; 8) uspostavljanja sistema informacija o prostoru iz nadle`nosti Federacije u svrhu planiranja, kori{tenja zemlji{ta i za{tite prostora Federacije. ^lan 4. Planiranje na svim nivoima vlasti u Federaciji mora biti uskla|eno sa posebnim propisima iz oblasti za{tite okoli{a, kulturno-historijskog, graditeljskog i prirodnog naslije|a, tla, zraka, {uma, voda, zdravlja, kao i za{tite energetskih, rudarskih i industrijskih objekata, infrastrukturnih objekata i objekata veze, te za{tite sportskih, turisti~kih, namjenskih i sigurnosnih objekata i njihove infrastrukture. ^lan 5. Planiranje u Federaciji osigurava Parlament Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Parlament) i Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada), zakonodavni i izvr{ni organi kantona i slu`be za upravu jedinica lokalne samouprave dono{enjem planskih dokumenata i drugih dokumenata i propisa odre|enih ovim Zakonom. Stru~nu zasnovanost dokumenata iz stava 1. ovog ~lana osiguravaju federalni organi uprave, kantonalni organi uprave i slu`be za upravu jedinica lokalne samouprave osnovani za obavljanje stru~nih poslova prostornog ure|enja, te pravna lica registrirana za izradu tih dokumenata. II. PLANIRANJE ^lan 6. Planski dokumenti odre|uju svrsishodno organiziranje, kori{tenje i namjenu zemlji{ta, te mjere i smjernice za za{titu prostora. Planski dokumenti su: 1) prostorni plan: – prostorni plan Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Prostorni plan Federacije), – prostorni plan kantona, – prostorni plan podru~ja posebnih obilje`ja, – prostorni plan op}ine (osim za op}ine koje ulaze u sastav gradova Sarajevo i Mostar); 2) urbanisti~ki plan; 3) detaljni planski dokumenti: – regulacioni planovi, – urbanisti~ki projekti. 1. Planski dokumenti od zna~aja za Federaciju ^lan 7. Obavezno je dono{enje sljede}ih planskih dokumenata: 1) za teritorij Federacije - Prostorni plan Federacije, 2) za teritorij kantona - Prostorni plan kantona, 3) za gradove Mostar i Sarajevo - Urbanisti~ki plan grada, 4) za op}ine na podru~ju gradova Sarajevo i Mostar - Prostorni plan op}ine, 5) za podru~ja od zna~aja za Federaciju - Prostorni plan podru~ja posebnih obilje`ja, 6) za urbano podru~je op}ine u kojoj je smje{teno sjedi{te kantona - urbanisti~ki plan, 7) za podru~ja za koja je takva obaveza utvr|ena planom {ireg podru~ja - regulacioni plan i urbanisti~ki projekt. ^lan 8. U pripremi i izradi planskih dokumenata vodi se ra~una o: javnom interesu, op}im i posebnim ciljevima prostornog razvoja, vr{i koordinacija sektorskih politika, uskla|ivanje pojedina~nih interesa sa javnim interesom, neophodnim mjerama za{tite stanovnika i materijalnih dobara od prirodnih i ljudskim djelovanjem izazvanih nepogoda i katastrofa i ratnih djelovanja utvr|enim propisom Vlade, neophodnim mjerama za{tite lica sa smanjenim tjelesnim sposobnostima utvr|enim Zakonom o za{titi i spasavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesre}a ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 39/03) i propisima donesenim na osnovu tog zakona, strategijskoj procjeni uticaja na okoli{ (SEA), te omogu}ava provjera opravdanosti, uskla|enosti i provodivosti planiranih prostornih rje{enja. Na~in pripreme, izrada i sadr`aj planskih dokumenata u Federaciji ure|uje se propisom o jedinstvenoj metodologiji za izradu planskih dokumenata. Propis iz stava 2. ovog ~lana donosi Vlada na prijedlog Federalnog ministarstva prostornog ure|enja i okoli{a (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), uz prethodno pribavljena mi{ljenja kantona. 2. Prostorni plan Federacije ^lan 9. Prostorni plan Federacije odre|uje dugoro~ne ciljeve i mjere prostornog razvoja u skladu sa planiranim ukupnim privrednim, dru{tvenim i historijskim razvojem od zna~aja za Federaciju. Prostorni plan Federacije sadr`i politiku kori{tenja zemlji{ta i usmjerava razvoj funkcija i djelatnosti na teritoriji Federacije. Prostornim planom Federacije utvr|uju se podru~ja od zna~aja za Federaciju a naro~ito: 1) objekti i trase privredne (magistralne) infrastrukture od me|unarodnog, dr`avnog i federalnog zna~aja, kao i interes dvaju ili vi{e susjednih kantona (cestovna, vodoprivredna, energetska, telekomunikacijska i druga infrastruktura sa objektima); 2) prostori i podru~ja od zna~aja za Federaciju iz ~lana 16. ovog Zakona; 3) objekti i podru~ja graditeljskog ili prirodnog naslije|a koje kao nacionalne spomenike utvrdi Komisija za o~uvanje nacionalnih spomenika u skladu sa Aneksom 8. Op}eg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini; 4) objekti i prostori od zna~aja za odbranu. Prostorni plan Federacije razra|uje planska opredjeljenja iz Prostorne osnove Federacije. Uz uva`avanje prirodnih, kulturno-historijskih i pejza`nih vrijednosti, prostorni plan Federacije utvr|uje osnovna na~ela planskog ure|enja prostora, ciljeve prostornog razvoja, za{titu, kori{tenje i namjenu zemlji{ta a naro~ito: 1) osnovnu namjenu zemlji{ta i pojedinih podru~ja Federacije; 2) me|usobnu povezanost prostora kantona; 3) gra|evine i koridore magistralne i druge infrastrukture od zna~aja za Federaciju (vodoprivredna, prometna, energetska, telekomunikacijska i druga infrastruktura); 4) drugu infrastrukturu od zna~aja za Federaciju (zdravstvo, obrazovanje, nauka, kultura, sport, uprava, turizam, bankarstvo, usluge, snabdijevanje i sl.); 5) mjere za{tite okoli{a; 6) mjere za obnovu i sanaciju prostora; 7) za{titu graditeljskog i prirodnog naslije|a; 8) mjere za{tite od prirodnih i ljudskim djelovanjem izazvanih nepogoda i katastrofa i ratnih djelovanja na nivou Federacije; 9) na~in i obim iskori{tavanja mineralnih sirovina. Prostorna osnova Federacije, Pro gram mjera i odluka o provo|enju prostornog plana Federacije sastavni su dijelovi Prostornog plana Federacije. Prostorni plan Federacije donosi Parlament na prijedlog Vlade na pe riod od dvadeset godina. 3. Prostorna osnova Federacije ^lan 10. Prostorni plan Federacije radi se na osnovu Prostorne osnove Federacije. Prostorna osnova Federacije sadr`i snimak i ocjenu postoje}eg stanja u prostoru od zna~aja za Federaciju, kao i osnovne smjernice planiranog prostornog razvoja. Prostornu osnovu Federacije donosi Parlament na prijedlog Vlade. 4. Izvje{taj o stanju prostora u Federaciji ^lan 11. Organi uprave nadle`ni za poslove prostornog ure|enja na svim nivoima vlasti vode dokumentaciju potrebnu za pra}enje stanja u prostoru, izradu i pra}enje provedbe planskih dokumenata. O stanju prostora na teritoriju Federacije i kantona radi se, po isteku ~etiri godine od dono{enja Prostornog plana Federacije, Izvje{taj o stanju u prostoru (u daljnjem tekstu: Izvje{taj). Izvje{taj sadr`i analizu provo|enja planskih dokumenata i drugih dokumenata, ocjenu provedenih mjera i njihove u~inkovitosti u prostoru, na za{titi vrijednosti prostora i okoli{a, te druge elemente od zna~aja za plansko ure|enje prostora. 5. Pro gram mjera prostornog ure|enja Federacije ^lan 12. Parlament na osnovu Izvje{taja donosi ~etverogodi{nji Pro - gram mjera za unapre|enje stanja u prostoru Federacije (u daljnjem tekstu: Pro gram mjera). Pro gram mjera sadr`i: procjenu potrebe izrade novih, odnosno izmjenu i dopunu postoje}ih planskih dokumenata, potrebu pribavljanja podataka i stru~nih podloga za njihovu izradu, te druge mjere od zna~aja za izradu i dono{enje tih dokumenata. Broj 2 – Strana 60 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 18.1.2006. Srijeda, 18.1.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 2 – Strana 61 Programom mjera utvr|uje se ure|enje zemlji{ta od zna~aja za Federaciju, izvori finansiranja ure|enja, te rokovi ure|enja za planiranu namjenu. Programom mjera u dijelu koji se odnosi na podru~ja posebnih obilje`ja, utvr|uju se i druge mjere za provo|enje politike planskog ure|enja prostora i planskih dokumenata. ^lan 13. Prije utvr|ivanja prijedloga Prostornog plana Federacije i Programa mjera pribavlja se mi{ljenje zakonodavnih tijela kantona. Zakonodavna tijela iz stava 1. ovog ~lana du`ni su dostaviti mi{ljenje u roku od 60 dana od dana dostave Prostornog plana Federacije i Programa mjera, a u slu~aju da mi{ljenje nije dostavljeno smatrat }e se da je dato pozitivno mi{ljenje. Sredstva potrebna za pripremu, izradu i pra}enje Prostorne osnove Federacije, Prostornog plana Federacije, Izvje{taja i Programa mjera osiguravaju se u bud`etu Federacije. Prostorni plan Federacije, Izvje{taj i Pro gram mjera objavljuju se u "Slu`benim novinama Federacije BiH". 6. Prostorni plan kantona i Prostorni plan op}ine ^lan 14. Prostorni plan kantona radi se na osnovu Prostornog plana Federacije i Programa mjera za odnosni prostor. Uz uva`avanje prirodnih, kulturno-historijskih i pejza`nih vrijednosti prostorni plan kantona utvr|uje osnovna na~ela planskog ure|enja prostora, ciljeve prostornog razvoja, za{titu, kori{tenje i namjenu zemlji{ta a naro~ito: 1) osnovnu namjenu zemlji{ta (poljoprivredno, {umsko, gra|evinsko zemlji{te, vodne i druge povr{ine); 2) sistem naselja i urbana podru~ja; 3) gra|evine i koridore magistralne i druge infrastrukture od zna~aja za Federaciju i kanton sa za{titnim infrastrukturnim pojasevima (vodoprivredna, saobra}ajna, energetska, telekomunikaciona i druga infrastruktura); 4) drugu infrastrukturu od zna~aja za Federaciju i kanton (zdravstvo, obrazovanje, nauka, kultura, sport, uprava, turizam, bankarstvo, usluge, snabdijevanje i sl.); 5) mjere za{tite okoli{a sa razmje{tajem gra|evina i postrojenja koja mogu zna~ajnije ugroziti okoli{; 6) za{titu graditeljskog i prirodnog naslije|a; 7) mjere za{tite od prirodnih i ljudskim djelovanjem izazvanih nepogoda i katastrofa i ratnih djelovanja; 8) na~in i obim iskori{tavanja mineralnih sirovina; 9) obaveze u pogledu detaljnijeg planiranja ure|enja manjih prostornih cjelina unutar kantona (prostorni plan op}ine, podru~ja posebnih obilje`ja, urbanisti~ki plan i dr.). Pro gram mjera i aktivnosti za provedbu plana i Odluka o provo|enju prostornog plana kantona sastavni su dijelovi plana. Prostorni plan kantona mo`e sadr`avati i druge elemente od va`nosti za kanton naosnovu kantonalnog zakona o prostornom ure|enju. ^lan 15. Prostorni plan op}ine radi se na osnovu Prostornog plana kantona i Programa mjera kantona, uz uva`avanje prirodnih, kulturno-historijskih i pejza`nih vrijednosti prostora op}ine. Pro gram mjera i aktivnosti za provedbu plana u kratkoro~nom periodu i Odluka o provo|enju prostornog plana op}ine sastavni su dijelovi plana. Prostorni plan op}ine mo`e sadr`avati i druge elemente od zna~aja za op}inu koji nisu u suprotnosti sa Prostornim planom kantona. ^lan 16. Prostorni plan kantona, odnosno op}ine je dugoro~ni plan a donosi ga zakonodavno tijelo kantona, odnosno op}insko vije}e za pe riod utvr|en kantonalnim zakonom. Prije dono{enja prostornog plana kanton je du`an pribaviti misljenje Ministarstva. Prostorni plan op}ine je dugoro~ni plan a donosi ga op}insko vije}e za pe riod utvr|en u zakonu o prostornom ure|enju kantona. Pribavljanje saglasnosti za Prostorni plan op}ine, kao i ostala pitanja vezana za dono{enje Prostornog plana op}ine uredit }e se kantonalnim zakonom o prostornom ure|enju. 7. Prostorni plan podru~ja posebnih obilje`ja Federacije ^lan 17. Prostorni plan podru~ja posebnih obilje`ja Federacije donosi se za podru~ja od zna~aja za Federaciju utvr|ena Prostornim planom Federacije. Podru~je posebnog obilje`ja Federacije utvr|uje se naro~ito za: 1) podru~je izgradnje velikih hidroenergetskih gra|evina (vi{e od 30 MW instalirane snage) utvr|eno Prostornim planom Federacije; 2) slivno podru~je hidroakumulacija za potrebe regionalnog snabdijevanja vodom u uvjetima kada dva ili vi{e kantona nisu osigurali mogu}nost zajedni~kog snabdijevanja; 3) koridore i gra|evine me|unarodnog saobra}aja (me|unarodne ceste sa prate}im objektima, me|unarodni aerodromi, luke i sl.); 4) hidromelioracione sisteme na povr{inama ve}im od 2000 ha; 5) posebno ugro`ena podru~ja (plavna podru~ja, goleti, klizi{ta i sl.) ukoliko dva ili vi{e kantona nisu uredili odnose na za{titi; 6) podru~ja za potrebe odr`avanja me|unarodnih sportskih manifestacija; 7) podru~ja koja imaju izrazit prirodni, graditeljski ili kulturno-historijski zna~aj i kao takva su utvr|ena Prostornim planom Federacije. Prostorni plan podru~ja posebnih obilje`ja, s obzirom na zajedni~ka prirodna, kulturna ili druga obilje`ja, utvr|uje osnovnu organiziranost prostora, mjere kori{tenja, ure|enja i za{tite tog podru~ja sa aktivnostima koje imaju prednost, mjere za unapre|ivanje i za{titu okoli{a, te po potrebi odre|uje obavezu izrade urbanisti~kih i detaljnih planova ure|enja za u`a podru~ja unutar prostornog plana podru~ja posebnog obilje`ja. 8. Prostorni plan podru~ja posebnih obilje`ja kantona ^lan 18. Kanton mo`e donijeti prostorni plan posebnih obilje`ja za podru~ja od zna~aja za kanton, ako se Prostornim planom kantona utvrdi potreba i ako nije utvr|eno kao podru~je od zna~aja za Federaciju. Dva ili vi{e kantona mogu donijeti Prostorni plan podru~ja posebnog obilje`ja kao jedinstven plan kada se to podru~je nalazi na prostorima tih kantona, ako nije utvr|eno kao podru~je od zna~aja za Federaciju i ako za njegovo dono{enje postoji zajedni~ki interes dvaju ili vi{e kantona. ^lan 19. Prostorni plan podru~ja posebnih obilje`ja od zna~aja za Federaciju donosi Parlament. Prije utvr|ivanja prijedloga plana iz stava 1. ovog ~lana pribavlja se mi{ljenje zakonodavnih tijela kantona. Zakonodavno tijelo iz stava 2. ovog ~lana du`ni su mi{ljenje dostaviti u roku od 60 dana od dana dostave prijedloga plana, a u slu~aju da mi{ljenje nije dostavljeno smatrat }e se da je dato pozitivno mi{ljenje. Prostorni plan posebnih obilje`ja od zna~aja za kanton, dvaju ili vi{e kantona donosi zakonodavno tijelo kantona, odnosno zakonodavna tijela tih kantona. Prije dono{enja plana iz stava 4. ovog ~lana kanton je du`an pribaviti mi{ljenje Ministarstva. Sredstva za pripremu, izradu i pra}enje provo|enja Prostornog plana podru~ja posebnih obilje`ja iz stava 1. ovog ~lana osiguravaju se iz bud`eta Federacije, a od zna~aja za kanton, odnosno dvaju ili vi{e kantona iz bud`eta kantona. Odluka o dono{enju Prostornog plana iz stava 1. ovog ~lana, zajedno sa tekstualnim dijelom prostornog plana objavljuje se u "Slu`benim novinama Federacije BiH". Odluka o dono{enju Prostornog plana iz stava 4. ovog ~lana je javni dokument i zajedno sa tekstualnim dijelom Prostornog plana objavljuje se u slu`benim glasilima kantona. 9. Urbanisti~ki plan ^lan 20. Urbanisti~ki plan donosi se na osnovu Prostornog plana kantona, odnosno op}ine a njime se razra|uju naro~ito: 1) osnovno organiziranje prostora; 2) kori{tenje i namjena zemlji{ta sa prijedlogom dinamike njihovog ure|enja (granice gra|evinskog, poljoprivred - nog i {umskog zemlji{ta); 3) namjena zemlji{ta za potrebe stanovanja, rada, rekreacije, sporta, turizma i posebne namjene; 4) za{tita graditeljskog i prirodnog naslije|a; 5) mjere za unapre|enje i za{titu okoli{a; 6) mjere za{tite stanovnika i materijalnih dobara od prirodnih i ljudskim djelovanjem izazvanih nepogoda i katastrofa i ratnih djelovanja; 7) mjere za{tite prava lica sa smanjenim tjelesnim sposobnostima; 8) za{titne zone; 9) zone obnove i sanacije, saobra}ajna, vodna, energetska i komunalna infrastruktura; 10) drugi elementi od va`nosti za podru~je za koje se urbanisti~ki plan donosi. Urbanisti~kim planom utvr|uje se obaveza izrade detaljnih planova ure|enja prostora za u`a podru~ja unutar prostornog obuhvata tog plana. ^lan 21. Granice urbanog podru~ja za koje se donosi urbanisti~ki plan utvr|uju se Prostornim planom kantona, op}ine, odnosno podru~ja posebnog obilje`ja. Urbanisti~ki plan iz ~lana 21. ovog Zakona donosi zakonodavno tijelo kantona, odnosno op}insko vije}e. Urbanisti~ki i detaljni plan za u`a podru~ja unutar podru~ja posebnih obilje`ja Federacije, ~ija se obaveza dono{enja utvr|uje Prostornim planom podru~ja posebnih obilje`ja Federacije donosi Parlament. Sredstva za pripremu, izradu i pra}enje provedbe urbanisti~kog plana iz stava 2. ovog ~lana osiguravaju se u bud`etu kantona, odnosno op}ine, a iz stava 3. ovog ~lana u bud`etu Federacije. 10. Detaljni planski dokumenti ^lan 22. Detaljni planovi ure|enja utvr|uju: 1) detaljnu namjenu zemlji{ta; 2) gustinu naseljenosti; 3) koeficijent izgra|enosti; 4) nivelacione podatke; 5) regulacionu i gra|evinsku liniju; 6) na~in opremanja zemlji{ta komunalnom, saobra}ajnom, telekomunikacijskom i drugom infrastrukturom; 7) uvjete za gra|enje i poduzimanje drugih aktivnosti u prostoru; 8) mjere za{tite stanovnika i materijalnih dobara od prirodnih i ljudskim djelovanjem izazvanih nepogoda i katastrofa i ratnih djelovanja; 9) mjere za{tite prava lica sa smanjenim tjelesnim sposobnostima; 10) druge elemente od va`nosti za podru~je za koje se plan donosi. Obaveza izrade i dono{enja detaljnih planova ure|enja utvr|uje se planskim dokumentima {ireg podru~ja. Izmjena detaljnog plana ure|enja mo`e se donijeti najranije pet godina nakon dono{enja detaljnog plana. Sredstva potrebna za pripremu, izradu i pra}enje provo|enja detaljnih planova osiguravaju se iz bud`eta Federacije za podru~ja od zna~aja za Federaciju, iz bud`eta kantona kada je obaveza njihovog dono{enja utvr|ena planskim dokumentom {ireg podru~ja kojeg donosi kanton, ili kada je ta obaveza utvr|ena zakonom o prostornom ure|enju kantona, odnosno u bud`etu op}ine i iz drugih izvora. Odluka o dono{enju ili izmjeni detaljnog plana za podru~ja od zna~aja za Federaciju, zajedno sa tekstualnim dijelom plana, objavljuje se u "Slu`benim novinama Federacije BiH". III. IZRADA PLANSKIH DOKUMENATA 1. Odluka o pristupanju izradi planskog dokumenta ^lan 23. Odluku o pristupanju izradi planskog dokumenta donosi Parlament, zakonodavno tijelo kantona ili op}insko vije}e. Odluka iz stava 1. ovog ~lana sadr`i naro~ito: 1) vrstu dokumenta ~ijoj se izradi pristupa; 2) granice podru~ja za koje se planski dokument izra|uje; 3) vremenski period za koji se planski dokument donosi; 4) smjernice za izradu planskog dokumenta; 5) rok izrade; 6) na~in osiguranja sredstava za izradu; 7) odredbe o javnoj raspravi; 8) nosioca pripreme za izradu planskog dokumenta; 9) nosioca izrade planskog dokumenta; 10) druge elemente, zavisno od vrste planskog dokumenta i specifi~nosti podru~ja za koje se donosi. Odlukom o pristupanju izradi Prostornog plana podru~ja posebnih obilje`ja i detaljnog plana ure|enja, zavisno od namjene zemlji{ta, utvr|uju se i obavezni elementi plana. Dono{enjem odluke o pristupanju izradi detaljnog plana ure|enja zakonodavna tijela iz stava 1. ovog ~lana, po potrebi, donose i odluku o zabrani gra|enja na prostoru ili dijelu prostora za koji se plan izra|uje. Odluka o zabrani gra|enja primjenjuje se do dono{enja detaljnog plana ure|enja a najdu`e u trajanju od dvije godine. Izmjena planskog dokumenta vr{i se po postupku i na na~in predvi|en za izradu i dono{enje tog dokumenta. Odluka o pristupanju izradi planskih dokumenta od zna~aja za Federaciju objavljuje se u "Slu`benim novinama Federacije BiH". 2. Nosilac pripreme za izradu planskog dokumenta ^lan 24. Za izradu planskog dokumenta imenuje se nosilac pripreme za izradu dokumenta. Nosilac pripreme za izradu planskog dokumenta za ~ije je dono{enje nadle`an Parlament je Ministarstvo. Nosioca pripreme za izradu planskog dokumenta za ~ije su dono{enje nadle`na dva ili vi{e zakonodavnih tijela kantona utvr|uju ta tijela sporazumno. Nosilac pripreme za izradu planskog dokumenta za ~ije je dono{enje nadle`an kanton ili op}ina utvr|uje se kantonalnim zakonom. ^lan 25. Nosilac pripreme za izradu planskog dokumenta du`an je u toku izrade dokumenta staviti na raspolaganje nosiocu izrade dokumenta svu raspolo`ivu dokumentaciju relevantnu za izradu plana, a naro~ito dokumentaciju plana {ireg podru~ja, vodoprivredne i {umsko-privredne osnove, strategiju za{tite okoli{a, planove razvoja privrede, poljoprivrede, saobra}aja, podatke o geolo{koj podlozi, mineralnim resursima i dr. Nosilac pripreme za izradu planskog dokumenta du`an je osigurati saradnju i usagla{avanje stavova sa svim vlasnicima nekretnina, korisnicima prostora i relevantnim u~esnicima u njegovoj izgradnji i ure|ivanju, a naro~ito sa: nadle`nim organima uprave, pravnim licima nadle`nim za vodoprivredu, {umarstvo, poljoprivredu, saobra}aj, energetiku, rudarstvo, turizam, zdravstvo, obrazovanje, kulturu, za{titu kuturnohistorijskog i prirodnog naslije|a, za{titu okoli{a, organima nadle`nim za odbranu, privrednom komorom, pravnim licima nadle`nim za komunalne djelatnosti, predstavnicima vjerskih zajednica, te pribaviti mi{ljenja i saglasnosti nadle`nih organa i organizacija na koje ih zakon obavezuje. Organi i organizacije iz stava 2. ovog ~lana du`ni su dati raspolo`ive podatke i druge informacije nosiocu pripreme planskog dokumenta uz naknadu. Izuzev naknade tro{kova umno`avanja materijala, pravo na naknadu iz stava 3. ovog ~lana nemaju korisnici sredstava iz bud`eta. Za potrebe stru~nog pra}enja i usmjeravanja izrade Prostornog plana Federacije i drugih prostornih planova nosilac pripreme mo`e formirati savjet plana sastavljen od stru~nih, nau~nih, javnih i drugih lica. 3. Nosilac izrade planskog dokumenta ^lan 26. Izrada planskog dokumenta mo`e se povjeriti pravnom licu registriranom za obavljanje tih poslova (u daljnjem tekstu: nosilac izrade dokumenta). Izbor nosioca izrade planskog dokumenta izvr{it }e nosilac pripreme za izradu planskog dokumenta u skladu sa Zakonom o Broj 2 – Strana 62 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 18.1.2006. Srijeda, 18.1.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 2 – Strana 63 javnim nabavkama Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik BiH", br. 9/04). Vlada na prijedlog Ministarstva propisuje uvjete koje pored op}ih moraju ispunjavati privredna dru{tva i druga pravna lica da bi se mogla registrirati za obavljanje stru~nih poslova izrade planskih dokumenata. 4. Obaveze nosioca izrade planskog dokumenta ^lan 27. Nosilac izrade planskog dokumenta du`an je dokument izraditi u skladu sa zakonom, Uredbom o jedinstvenoj metodologiji za izradu dokumenta prostornog ure|enja, propisima donesenim na osnovu zakona, odlukom o pristupanju izradi dokumenta i drugim propisima i podacima koji su zna~ajni za podru~je za koje se dokument izra|uje. 5. Usagla{avanje planskih dokumenata ^lan 28. Planski dokument u`eg podru~ja usagla{ava se sa planskim dokumentom {ireg podru~ja, a u slu~aju njihove neusagla{enosti primjenjuje se planski dokument {ireg podru~ja. Izuzetno od stava 1. ovog ~lana, planski dokument u`eg podru~ja primjenjuje se ukoliko se njime ne mijenja osnovna koncepcija planskog ure|enja prostora utvr|ena planskim dokumentom {ireg podru~ja, uz prethodno pribavljeno mi{ljenje ministarstva nadle`nog za provo|enje planskog dokumenta {ireg podru~ja. Usagla{avanje planskih dokumenata osigurava se, po pravilu, u postupku izrade dokumenta. 6. Postupak dono{enja planskog dokumenta ^lan 29. Postupak usvajanja i dono{enja planskog dokumenta iz nadle`nosti Federacije istovjetan je postupku dono{enja i usvajanja federalnih zakona. Postupak dono{enja planskog dokumenta iz nadle`nosti kantona utvrdit }e kanton svojim propisom. Nakon usvajanja nacrta svaki dokument prostornog ure|enja stavlja se na javnu raspravu pod uvjetima i u trajanju utvr|enom u odluci o pristupanju izradi dokumenta prostornog ure|enja a najdu`e u trajanju od tri mjeseca. 7. Stru~ni ispit ^lan 30. Stru~njaci iz oblasti urbanizma, arhitekture, gra|evinarstva, ma{instva, elektrotehnike i saobra}aja, koji obavljaju stru~ne poslove planiranja prostora i gra|enja, moraju imati polo`en stru~ni ispit. Provedbenim propisom federalnog ministra prostornog ure|enja i okoli{a (u daljnjem tekstu: federalni ministar) utvrdit }e se uvjeti, na~in polaganja i pro gram stru~nog ispita. Izuzetno od stava 1. ovog ~lana, od polaganja stru~nog ispita osloba|aju se doktori nauka i magistri u oblasti planiranja prostora i gra|enja i lica koja imaju polo`en stru~ni ispit na teritoriji Bosne i Hercegovine. Komisiju za polaganje stru~nih ispita imenuje federalni ministar. Aktom o imenovanju komisije odre|uje se broj ~lanova, vrijeme na koje se komisija imenuje i na~in finansiranja rada komisije. IV. DOKUMENTACIJA 1. Jedinstveni informacioni sistem ^lan 31. U svrhu prikupljanja, obrade i kori{tenja podataka od zna~aja za planiranje Ministarstvo zajedno sa drugim ministarstvima nadle`nim za oblast od zna~aja za planiranje uspostavlja i odr`ava jedinstveni informacioni sistem. Jedinstveni informacioni sistem obuhvata oblast podataka i informacija za cijeli prostor Federacije. Vlada na prijedlog Ministarstva propisuje sadr`aj i nosioce informacionog sistema, metodologiju prikupljanja i obrade podataka, te jedinstvene obrasce na kojima se vodi evidencija. 2. Evidencija ^lan 32. U okviru jedinstvenog informacionog sistema vodi se i odr`ava jedinstvena evidencija koja obuhvata podatke o: 1. Prostornom planu Federacije i drugim planskim dokumentima Federacije; 2. prostornim planovima kantona, odnosno op}ina; 3. izvodima iz katastra zemlji{ta, prirodnih resursa sa kvalitativnim i kvantitativnim obilje`jima i sl.; 4. infrastrukturnim sistemima; 5. gra|evinskom zemlji{tu; 6. graditeljskom i prirodnom naslije|u; 7. ugro`avanju okoli{a (bespravno gra|enje, zaga|enje tla, vode, zraka i sl.); 8. podru~jima gdje je opasnost od posljedica prirodnih i ljudskim djelovanjem izazvanih nepogoda i katastrofa i ratnih djelovanja posebno izra`ena (seizmi~ke karakteristike terena, poreme}aji u stabilnosti tla, plavna podru~ja, podru~ja ugro`ena mogu}no{}u izbijanja po`ara, podru~ja izlo`ena mogu}em uticaju tehni~kih katastrofa i prekomjernom zaga|enju zbog havarije u pogonima i sl.); 9. kadrovima i pravnim licima koja se bave poslovima u oblasti planskog ure|enja prostora; 10. druge podatke koji su od zna~aja za planiranje i odr`avanje jedinstvenog informacionog sistema, a koji su kompatibilni podacima Zavoda za statistiku. ^lan 33. Kantonalni organi nadle`ni za prostorno ure|enje vode jedinstvenu evidenciju na jedinstvenim obrascima i svake godine, u saradnji sa kantonalnim organima nadle`nim za oblast od zna~aja za planiranje ure|enja prostora, do 31. januara teku}e godine dostavljaju Ministarstvu godi{nji izvje{taj o stanju prostora, kao i o provo|enju prostornog plana kantona za proteklu godinu. V. KORI[TENJE ZEMLJI[TA RADI GRA\ENJA ^lan 34. Kori{tenje zemlji{ta na nivou Federacije vr{i se u skladu sa planskim dokumentima Federacije. Pod kori{tenjem zemlji{ta u smislu ovog Zakona podrazumijeva se izgradnja gra|evina i izvo|enje drugih zahvata u prostoru iz nadle`nosti Federacije. Gra|enjem gra|evine (u daljnjem tekstu: gra|enje), u smislu ovog Zakona, podrazumijeva se: izgradnja nove gra|evine, rekonstrukcija, dogradnja, nadogradnja, sanacija, izvo|enje drugih zahvata u prostoru, uklanjanje gra|evine, pripremni radovi, promjena namjene gra|evine ili zemlji{ta i gra|enje privremenih gra|evina, osim radova teku}eg odr`avanja, radova sanacije koji se mogu smatrati teku}im odr`avanjem i konzervacije gra|evine. Gra|enje i drugi zahvati u prostoru iz stava 2. ovog ~lana mogu se odobriti samo u urbanim podru~jima i na gra|evinskom zemlji{tu. Izuzetno, izvan granica urbanog podru~ja, odnosno gra|evinskog zemlji{ta mo`e se, ako je prostornim planom predvi|eno, odobriti gra|enje koje, s obzirom na svoje osobenosti, zauzima prostor izvan urbanih podru~ja a naro~ito: 1) magistralne infrastrukture (saobra}ajna, energetska, vodoprivredna, telekomunikacijska i dr.); 2) zdravstvene, rekreacione i sportske gra|evine; 3) gra|evine za potrebe odbrane i Vojske Federacije Bosne i Hercegovine; 4) stambene i privredne gra|evine poljoprivrednog proizvo|a~a za potrebe poljoprivredne proizvodnje ili seoskog turizma; 5) istra`ivanje, iskori{tavanje i ure|ivanje prostora prirodnih dobara (mineralne sirovine, {ume, vode, poljoprivredno zemlji{te i dr.); 6) komunalne i druge gra|evine (deponije, groblja, spomen-obilje`ja i sl.). ^lan 35. Gra|evinom se smatra gra|evinski objekt trajno povezan sa tlom koji se sastoji od gra|evinskog sklopa i ugra|ene opreme, koji u okviru tehnolo{kog procesa zajedno ~ine tehnolo{ku cjelinu, kao i samostalno postrojenje trajno povezano sa tlom. Gra|evinskim sklopom smatra se skup svrhovito povezanih gra|evinskih proizvoda, uklju~uju}i instalacije i opremu, koji nisu izravno povezani sa tehnolo{kim procesom. Opremom se smatraju ugra|ena postrojenja, ure|aji, strojevi, procesne instalacije i drugi u gra|evinu ugra|eni proizvodi. Radovi na zamjeni i dopuni opreme, kao i radovi koji su posebnim zakonom utvr|eni kao radovi na odr`avanju gra|evine, ako je to u skladu sa namjenom gra|evine u smislu ovog Zakona, ne smatraju se rekonstrukcijom. Privremenom gra|evinom smatra se gra|evinski objekt izgra|en ili privremeno postavljen na odre|enoj lokaciji za potrebe gradili{ta, za primjenu odgovaraju}e tehnologije gra|enja, vr{enje istra`nih radova i sl. Pripremnim radovima smatra se izvo|enje radova na ure|enju zemlji{ta, kao i izvo|enje drugih radova za potrebe organiziranja gradili{ta i primjenu odgovaraju}e tehologije gra|enja. Odr`avanjem gra|evine smatra se pra}enje stanja gra|evine i poduzimanje gra|evinskih i drugih radova na odr`avanju gra|evine, kao i poduzimanje mjera nu`nih za sigurnost, pouzdanost i izgled gra|evine, te `ivot i zdravlje ljudi. Sanacijom se smatraju gra|evinski i drugi radovi na o{te}enim gra|evinama kojima se gra|evina dovodi u stanje prije o{te}enja. Radovi redovnog odr`avanja i sanacije o{te}ene gra|evine, koji se mogu smatrati radovima teku}eg odr`avanja, podrazu - mijevaju radove koji ne uti~u na konstrukciju gra|evine, za{titu okoline, namjenu, promjenu dimenzija i vanjskog izgleda (manji popravci, malterisanje, bojenje fasada i njihovo dovo|enje u prvobitno stanje, zamjena i bojenje gra|evinske stolarije, zastakljivanje postoje}ih otvora, pokrova, manjih dijelova krovne konstrukcije, zidanje pregradnih zidova, zamjena i opravka o{te}enih instalacija, zidanje poru{enih dimnjaka i sl.), odnosno kojima se ne mijenjaju uvjeti utvr|eni urbanisti~kom saglasnosti i odobrenjem za gra|enje. Rekonstrukcijom gra|evine smatra se izvo|enje gra|evin - skih i drugih radova na postoje}oj gra|evini kojima se: mijenjaju konstruktivni elementi koji mogu biti od uticaja na stabilnost gra|evine ili njenih dijelova; uvode nove instalacije i ugra|uje nova oprema u gra|evinu; mijenja namjena, tehnolo{ki proces ili vanjski izgled gra|evine; mijenjaju uvjeti pod kojima je, na osnovu odobrenja za gra|enje, izgra|ena gra|evina. Zamje na instalacija i opreme koja se izvodi prema uvjetima utvr|enim u odobrenju za gra|enje ne smatra se rekonstruk cijom. Rekonstrukcijom gra|evine smatraju se i radovi kojima se o{te}ena gra|evina, ~ije o{te}enje prelazi 70%, dovodi u stanje prije o{te}enja, ako je o{te}enje nastalo kao posljedica starosti gra|evine, ili kao posljedica prirodnih i ljudskim djelovanjem izazvanih nepogoda i katastrofa i ratnih djelovanja. Rehabilitacija podrazumijeva vra}anje o{te}enog ili uni{tenog dobra graditeljskog naslije|a u stanje u kojem je to dobro bilo prije uni{tenja, kao i ponovna izgradnja (obnova) nacionalnog spomenika na istom mjestu, u istom obliku i dimenzijama, od istog ili istovrsnog materijala kao {to je bio prije ru{enja uz, u mjeri u kojoj je to mogu}e, kori{tenje iste tehnologije gra|enja. Za{tita podijeljena prema vrsti i karakteru, s obzirom na to da su potpuno druga~iji principi tretiranja, ako se radi o pojedina~nom spomeniku arhitekture ili prirodnom fenomenu, urbanoj ili ruralnoj cjelini ili arheolo{kom lokalitetu, podrazumijeva sljede}e postupke: – konzervacija podrazumijeva o~uvanje fizi~kih ostataka spomenika i njegovog okru`enja, uz sistem stalne fizi~ke brige koja zabranjuje bilo kakvu mogu}nost izgradnje novog na istom lokalitetu, te za{titu od uni{tenja nalaza i preure|enja koje bi ugrozilo autenti~nost spomenika; – restauracija podrazumijeva precizno o~uvanje raritetne, autenti~ne vrijednosti spomenika sa svim njegovima estetskim, umjetni~kim i historijskim vrijednostima, uz po{tivanje upotrebe tradicionalnih vje{tina i gra|evinskih materijala (mogu}a samo kada postoji dokumentacija za sve vrste intervencija); – reprodukcija (replika) podrazumijeva kopiranje izravnog izgleda originala, strukture i esteti~nosti spomenika u cilju prezentacije kulturnog ili tradicijskog fenomena; – iluminacija podrazumijeva poduzimanje intervencija na spomeniku, ili u njegovom neposrednom okru`enju radi ugradnje sistema elektri~ne rasvjete u cilju prezentiranja spomeni~kih vrijednosti podrazumijevaju}i takve zahvate koji ni na koji na~in ne smiju o{tetiti dobro, ili ugroziti njegovu ukupnu vrijednost. Dogradnjom se smatra svako pro{irenje postoje}eg objekta kojim se zauzima zemlji{te ili prostor i ako dogra|eni dio ~ini gra|evinsku i funkcionalnu cjelinu sa objektom uz koji se dogra|uje, a kojom se mijenjaju uvjeti iz urbanisti~ke saglasnosti i odobrenja za gra|enje. Uklanjanjem gra|evine smatraju se gra|evinski i drugi radovi kojima se ru{i i demontira gra|evina ili njen dio uklju~uju}i i zbrinjavanje gra|evinskog i drugog otpada i dovo|enje gra|evinske parcele u uredno stanje. Uklanjanje gra|evine vr{i se zbog fizi~ke dotrajalosti, ili ve}ih o{te}enja nastalih kao posljedica prirodnih i ljudskim djelovanjem izazvanih nepogoda, katastrofa i ratnih djelovanja. Uklanjanjem gra|evine smatra se i ru{enje gra|evine radi privo|enja zemlji{ta kona~noj namjeni. ^lan 36. U smislu ovog Zakona pod gra|evinom se podrazumijevaju: 1) gra|evine trajno povezane sa tlom koje se sastoje od gra|evinskog sklopa ili od gra|evinskog sklopa i ugra|ene opreme, kao i samostalna postrojenja trajno povezana sa tlom; 2) saobra}ajne, vodoprivredne i energetske gra|evine i povr{ine sa pripadaju}im instalacijama, telekomu nika cij - s ke gra|evine i instalacije, gra|evine i instalacije komu - nalne infrastrukture; 3) proizvodne i druge privredne gra|evine i postrojenja, skladi{ta, sajmi{ta i sli~ne gra|evine; 4) objekti na vodnim povr{inama (ribogojili{ta, plutaju}e platforme i sl.); 5) trgovi, javne povr{ine, javne zelene povr{ine, igrali{ta, sportske gra|evine, groblja, deponije otpadaka, javne pijace, skloni{ta i sli~ne gra|evine. 1. Urbanisti~ka saglasnost ^lan 37. Gra|enje se mo`e odobriti ako se prethodno utvrdi da je odnosno gra|enje u skladu sa planskim dokumentima i drugim uvjetima utvr|enim za taj prostor, posebnim zakonima i propi - sima donesenim na osnovu tih zakona, izdavanjem urbanisti~ke saglasnosti. ^lan 38. Zahtjev za izdavanje urbanisti~ke saglasnosti za gra|evine i zahvate iz ~lana 40. stav 1. ta~. od 1) do 5) ovog Zakona podnosi investitor Ministarstvu. Za gra|enje na zemlji{tu koje se sti~e putem licitacije ili neposrednom pogodbom, prije sticanja prava na zemlji{te, Ministarstvo izdaje na~elnu urbanisti~ku saglasnost ako se na odnosnom zemlji{tu namjerava graditi gra|evina iz nadle`nosti Federacije. Urbanisti~kom saglasno{}u iz stava 2. ovog ~lana utvr|uju se osnovni uvjeti za gra|enje na odnosnom zemlji{tu. Investitor, koji je postao vlasnik zemlji{ta putem licitacije ili neposrednom pogodbom, podnosi zahtjev za izdavanje urbanisticke saglasnosti radi utvr|ivanja urbanisti~ko tehni~kih uvjeta za gra|enje. ^lan 39. Zahtjev za izdavanje urbanisti~ke saglasnosti sadr`i: 1) podatke o parceli; 2) idejni projekt koji sadr`i: – tehni~ki opis, – situaciono rje{enje, – sve osnove gra|evine, – presjek, – fasade; 3) okolinsku dozvolu (za gra|evine za koje je to propisano posebnim zakonom); 4) obrazlo`enje zahtjeva sa podacima potrebnim za utvr|ivanje urbanisti~ko-tehni~kih i drugih uvjeta. Broj 2 – Strana 64 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 18.1.2006. Srijeda, 18.1.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 2 – Strana 65 Ministarstvo mo`e zahtijevati i druge priloge u zavisnosti od slo`enosti gra|enja. ^lan 40. Na osnovu prethodno pribavljenog mi{ljenja kantonalnog ministarstva prostornog ure|enja Ministarstvo izdaje urbanisti~ku saglasnost za izgradnju: 1) gra|evina i zahvata koji se odvijaju na teritoriju dvaju ili vi{e kantona; 2) gra|evina i zahvata od zna~aja za Federaciju na prostorima i podru~jima od zna~aja za Federaciju; 3) na me|udr`avnoj granici; 4) slobodnih zona; 5) gra|evina i vr{enje djelatnosti i zahvata koji mogu u znatnoj mjeri uticati na okoli{, `ivot i zdravlje ljudi Federacije i {ire. Izuzetno od odredbe stava 1. ovog ~lana, za gra|evinu koja se namjerava graditi u prostoru za koji su doneseni detaljni planski dokumenti (regulacioni plan ili urbanisti~ki projekt) ne izdaje se urbanisti~ka saglasnost nego Ministarstvo utvr|uje urbanisti~ko-tehni~ke uvjete. Mi{ljenje iz stava 1. ovog ~lana daje kantonalno ministarstvo prostornog ure|enja na osnovu planskog dokumenta odnosnog podru~ja propisanog kao osnov za odobravanje gra|enja. Izuzetno od stava 3. ovog ~lana, za podru~ja za koja nije donesen planski dokument kantonalni or gan daje mi{ljenje na osnovu stru~ne ocjene komisije koju imenuje zakonodavno tijelo kantona ili stru~ne ocjene organizacije koju taj or gan ovlasti za davanje stru~ne ocjene. Gra|evine i zahvate iz stava 1. ta~. 2) i 3) ovog ~lana, na prijedlog Ministarstva, utvr|uje Vlada provedbenim propisom. ^lan 41. Urbanisti~ka saglasnost sadr`i: 1) podatke o namjeni, polo`aju i oblikovanju gra|evine, odnosno drugih radova; 2) izvod iz planskog dokumenta na osnovu kojeg se izdaje urbanisti~ka saglasnost sa granicama pripadaju}eg zemlji{ta - gra|evinska parcela; 3) propisane saglasnosti, odnosno uvjete za gra|enje nadle`nih organa i slu`bi; 4) urbanisti~ko-tehni~ke uvjete; 5) nalaz o geotehni~kom ispitivanju tla (gdje je to potrebno); 6) okolinsku dozvolu (za gra|evine za koje je to predvi|eno posebnim zakonom); 7) posebne uvjete propisane zakonom ili na osnovu zakona; 8) obaveze u odnosu na susjede i prava drugih lica posebno u odnosu na prava lica sa umanjenim tjelesnim sposobnostima; 9) iznos tro{kova ure|enja gra|evinskog zemlji{ta, odnosno uvjete za ure|enje gra|evinskog zemlji{ta, ako se gra|enje vr{i na neure|enom gra|evinskom zemlji{tu, kao i druge obaveze korisnika koje su proistekle iz kori{tenja odnosnog zemlji{ta; 10) druge podatke i uvjete od zna~aja za gra|enje. Saglasnosti i uvjete za gra|enje iz stava 1. ta~. od 2) do 9) ovog ~lana pribavlja investitor i jednom pribavljeni u postupku izdavanja urbanisti~ke saglasnosti smatraju se pribavljenim i za postupak odobravanja gra|enja, osim za slu~ajeve kada je to posebnim zakonom druga~ije utvr|eno. Urbanisti~ka saglasnost izdaje se za cijelu gra|evinsku parcelu koja je planom namijenjena za gra|enje odnosne gra|evine. a) Urbanisti~ko-tehni~ki uvjeti ^lan 42. Urbanisti~ko-tehni~kim uvjetima u zavisnosti od vrste gra|enja utvr|uje se: 1) oblik i veli~ina parcele; 2) regulaciona i gra|evinska linija; 3) koeficijent izgra|enosti parcele; 4) nivelacione kote; 5) tehni~ki pokazatelji gra|evine; 6) prostorno organiziranje gra|evinske parcele, uklju~uju}i rje{enje internog i saobra}aja u mirovanju; 7) ure|enje parcele; 8) na~in i uvjeti priklju~enja parcele, odnosno gra|evine na javnu saobra}ajnu povr{inu i komunalnu infrastrukturu; 9) primjena materijala i arhitektonskih smjernica; 10) uvjeti za otklanjanje urbanisti~ko-arhitektonskih barijera za kretanje invalidnih lica; 11) uvjeti za za{titu od prirodnih i ljudskim djelovanjem izazvanih nepogoda, katastrofa i ratnih djelovanja. ^lan 43. U postupku izdavanja urbanisti~ke saglasnosti primjenjuje se Zakon o upravnom postupku ukoliko ovim Zakonom nije druga~ije utvr|eno. Na rje{enje Ministarstva o urbanisti~koj saglasnosti ne mo`e se izjaviti `alba, ali se mo`e pokrenuti upravni spor tu`bom kod nadle`nog kantonalnog suda u roku od 30 dana od dana prijema rje{enja. b) Urbanisti~ka saglasnost za privremene gra|evine ^lan 44. Urbanisti~ka saglasnost za privremene gra|evine izdaje se samo izuzetno i sa ograni~enim rokom va`enja. Privremenom gra|evinom, u smislu ovog Zakona, smatra se gra|evina izgra|ena, ili postavljena na privremeno odre|enoj lokaciji za potrebe gradili{ta i/ili za primjenu odgovaraju}e tehnologije gra|enja, vr{enja istra`nih radova i sl. Urbanisti~ka saglasnost za privremene gra|evine mo`e se izdati samo na gra|evinskom zemlji{tu koje nije privedeno kona~noj namjeni utvr|enoj u planskom dokumentu. Izuzetno, privremene gra|evine (gradili{na naselja koja se podi`u prilikom gradnje velikih i kompleksnih gra|evina) mogu se zadr`ati ako se uklapaju u budu}e kori{tenje prostora, posebno izgra|ena infrastruktura, o ~emu Ministarstvo, na zahtjev, zakonodavnog tijela kantona, donosi posebno rje{enje. ^lan 45. Zahtjev za izdavanje urbanisti~ke saglasnosti Ministarstvo je du`no rije{iti u roku od 30 dana od dana uredno podnesenog zahtjeva za izdavanje urbanisti~ke saglasnosti, te pribavljene dokumentacije i akata iz ~lana 38. ovog Zakona. Nadle`ni organi od kojih su zatra`ena mi{ljenja iz ~lana 40. stav 3. ovog Zakona du`ni su ih dostaviti u roku od 15 dana od dana prijema zahtjeva Ministarstva. ^lan 46. Urbanisti~ka saglasnost va`i godinu od dana njene pravomo}nosti u kom roku se mora podnijeti zahtjev za odobrenje za gra|enje. Izuzetno, va`enje urbanisti~ke saglasnosti mo`e se, iz opravdanih razloga, produ`iti za jo{ jednu godinu. Parcelacija se vr{i na a`urnim geodetsko-katastarskim planovima ovjerenim od nadle`nog organa, odnosno slu`be, a prema planskom dokumentu koji je osnova za odobravanje gra|enja na odnosnom zemlji{tu. c) Ure|enje gra|evinskog zemlji{ta ^lan 47. Kori{tenje zemlji{ta mogu}e je samo na ure|enom gra|evinskom zemlji{tu. Ure|enim gra|evinskim zemlji{tem smatra se zemlji{te na kome su izvr{eni radovi pripreme zemlji{ta za gra|enje i opremanje zemlji{ta na na~in kako je to propisano Zakonom o gra|evinskom zemlji{tu ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 25/03). Za pripremu i opremanje gra|evinskog zemlji{ta po potrebi se izdaje odobrenje za gra|enje za pripremne radove. ^lan 48. Priprema zemlji{ta za gra|enje obuhvata: 1. ure|enje imovinsko-pravnih odnosa i drugih stvarno pravnih odnosa sa vlasnicima nekretnina; 2. dono{enje dokumenta prostornog ure|enja koji je osnova za odobravanje gra|enja na odnosnom prostoru; 3. izradu plana parcelacije; 4. uklanjanje postoje}ih gra|evina, premje{tanje postoje}ih nadzemnih i podzemnih instalacija u skladu sa planom prostornog ure|enja i odvoz materijala; 5. sanaciju zemlji{ta (osiguranje klizi{ta, drena`a, regulacija vodotoka, ravnanje zemlji{ta i sl.); 6. izradu dokumentacije i vr{enje radova na za{titi kulturno-historijskog i prirodnog naslije|a koje bi moglo biti ugro`eno radovima na pripremi zemlji{ta za gra|enje. ^lan 49. Opremanje gra|evinskog zemlji{ta obuhvata: 1. gra|enje cesta i ulica uklju~uju}i plo~nike i pje{a~ke prijelaze, trgove i javna parkirali{ta; 2. podizanje objekata javne rasvjete, vertikalne saobra}ajne signalizacije (semafori); 3. ure|enje zelenih povr{ina, parkova, pje{a~kih staza, nasada, travnjaka, terena za dje~ija igrali{ta, objekata javne higijene; 4. izgradnju ure|aja za odvod povr{inskih i otpadnih voda, te za njihovo pre~i{}avanje; 5. izgradnju gra|evina za potrebe snabdijevanja vodom, distribuciju elektri~ne, plinske i druge energije, telekomunikacijske objekte i ure|aje; 6. ure|enje deponija i gra|enje gra|evina za preradu i uni{tavanje otpadaka; 7. regulaciju vodotoka i ure|enje obala voda i vodnih povr{ina; 8. Minimum ure|enja gra|evinskog zemlji{ta osigurava: – snabdijevanje vodom i rje{enje otpadnih voda, – kolski prilaz gra|evinskoj parceli, – snabdijevanje elektri~nom energijom. d) Parcelacija gra|evinskog zemlji{ta ^lan 50. Parcelacija se vr{i na a`urnim geodetsko-katastarskim planovima ovjerenim od nadle`nog organa, odnosno slu`be, a prema planskom dokumentu koji je osnova za odobravanje gra|enja na odnosnom zemlji{tu. Izuzetno od odredbe stava 1. ovog ~lana, za podru~ja za koja nije donesen odgovaraju}i detaljni planski dokument parcelacija se vr{i na osnovu namjene povr{ine iz plana {ireg podru~ja i stru~ne ocjene. Plan parcelacije za podru~ja od zna~aja za Federaciju donosi or gan kojeg svojim propisom odredi Vlada. Plan parcelacije, po pravilu, donosi se istovremeno za prostornu cjelinu. Ako se plan parcelacije ne donosi za prostornu cjelinu, parcelacija se mora izvr{iti tako da se na preostalom dijelu omogu}i obrazovanje druge parcele. Plan parcelacije, odnosno gra|evinska parcela sadr`i regulacionu liniju i podatke o vlasnicima gra|evinskog zemlji{ta po gra|evinskim parcelama. Za gra|enje izvan gra|evinskog zemlji{ta, u smislu ovog Zakona, gra|evinska parcela utvr|uje se urbanisti~kom saglasno{}u. Plan parcelacije donesen na osnovu prikaza parcela i lokacija iz detaljnog plana ure|enja smatra se sastavnim dijelom detaljnog plana ure|enja. ^lan 51. Akt o parcelaciji gra|evinskog zemlji{ta provodi se u katastru zemlji{ta u skladu sa postoje}im propisima, a po pribavljenoj potvrdi organa, odnosno slu`be uprave nadle`ne za vr{enje parcelacije da je parcelacija izvr{ena u skladu sa detaljnim planom ure|enja, odnosno sa urbanisti~kom saglasno{}u. e) Regulaciona i gra|evinska linija ^lan 52. Regulacionom linijom utvr|uju se pojedina~ne gra|evinske parcele. Gra|evinskom linijom utvr|uje se grani~na linija gra|evine u odnosu na javnu povr{inu, ulicu, vodotok i druge gra|evine i parcele od kojih mora biti odvojena iz funkcionalnih, estetskih, ili za{titnih razloga. Gra|evinska linija ozna~ava liniju po kojoj se gradi, odnosno iskol~ava gra|evina, ili liniju koju gra|evina, odnosno gabarit gra|evine ne smije pre}i. Gra|evinska linija utvr|uje se detaljnim planom ure|enja. Na podru~jima za koja nije donesen detaljni plan ure|enja gra|evinska linija utvr|uje se urbanisti~kom saglasno{}u. Ako gra|evinska linija prelazi preko postoje}e gra|evine, za tu gra|evinu ne mo`e se odobriti nikakvo gra|enje. 2. Odobrenje za gra|enje ^lan 53. Gra|enju gra|evine mo`e se pristupiti samo na osnovu izdatog odobrenja za gra|enje. Odobrenje za gra|enje nije potrebno pribaviti za radove redovnog odr`avanja gra|evina i sanaciju o{te}enih gra|evina koji se mogu svrstati u radove teku}eg odr`avanja. Odobrenje za gra|enje izdaje se za gra|enje gra|evine u cjelini. ^lan 54. Odobrenje za gra|enje gra|evina iz ~lana 40. stav 1. ovog Zakona, na zahtjev lica na ~ije ime glasi urbanisti~ka saglasnost, izdaje Ministarstvo. Ministarstvo izdaje odobrenje za gra|enje bez prethodnog izdavanja urbanisti~ke saglasnosti za rehabilitaciju, ili sanaciju ratnim djelovanjem o{te}enih i poru{enih gra|evina graditeljskog naslije|a, koje kao nacionalne spomenike utvrdi Komisija za o~uvanje nacionalnih spomenika u skladu sa Aneksom 8. Op}eg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, ili se one nalaze na privremenoj listi nacionalnih spomenika. U slu~aju gra|enja gra|evine na me|udr`avnoj granici nadle`nost za izdavanje odobrenja za gra|enje utvr|uje se sporazumom izme|u dviju ili vi{e dr`ava. ^lan 55. Uz zahtjev za izdavanje odobrenja za gra|enje prila`e se: 1) urbanisti~ka saglasnost; 2) izvod iz katastra - katastarska ~estica; 3) izvod iz zemlji{ne knjige, ugovor ili odluka nadle`nog organa na osnovu koje je investitor stekao pravo kori{tenja radi gra|enja, ugovor o partnerstvu sklopljen sa vlasnikom zemlji{ta, i/ili nekretnine, ugovor o koncesiji kojim se sti~e pravo gra|enja; 4) tri primjerka glavnog projekta; 5) pisani izvje{taj o obavljenoj kontroli glavnog projekta u skladu sa ~lanom 81. stav 3. ovog Zakona; 6) pisani izvje{taj i potvrdu o izvr{enoj nostrifikaciji u slu~ajevima iz ~lana 81. stav 3. ovog Zakona; 7) elaborati o istra`nim radovima, ako su podaci iz njih poslu`ili za izradu glavnog projekta, te tehnolo{ki elaborat ako je potreban; 8) saglasnosti i dozvole pribavljene u postupku izdavanja urbanisti~ke saglasnosti za predmetnu gra|evinu; 9) drugi prilozi odre|eni posebnim zakonom. Izuzetno od odredbe stava 1. ta~ka 1. ovog ~lana, uz zahtjev za izdavanje odobrenja za gra|enje ne prila`e se urbanisti~ka saglasnost u slu~ajevima iz ~lana 40. stav 2. ovog Zakona, ali se prilikom izrade glavnog projekta moraju ispo{tovati dati urbanisti~ko-tehni~ki uvjeti. ^lan 56. Ministarstvo je du`no u postupku izdavanja odobrenja za gra|enje utvrditi da li je glavni projekt izra|en u skladu sa uvjetima datim u urbanisti~koj saglasnosti ili urbanisti~ko-tehni~kim uvjetima za gra|evine i zahvate iz ~lana 40. stav 2. ovog Zakona. Ako Ministarstvo prilikom provjere tehni~ke dokumentacije, odnosno glavnog projekta utvrdi da pojedini uvjeti u urbanisti~koj saglasnosti nisu realni, ili su suprotni va`e}oj planskoj dokumentaciji, investitoru }e dopuniti ili izmijeniti urbanisti~ku saglasnost. Prije izdavanja odobrenja za gra|enje Ministarstvo je du`no strankama u postupku omogu}iti uvid u glavni projekt. Strankama u postupku iz stava 3. ovog ~lana smatraju se: pravno i/ili fizi~ko lice na ~iji zahtjev se vodi postupak izdavanja odobrenja za gra|enje, vlasnik nekretnine i nosilac drugih stvarnih prava na nekretnini za koju se izdaje dozvola, kao i vlasnik i nosilac drugih stvarnih prava na nekretnini koja neposredno grani~i sa nekretninom za koju se izdaje odobrenje za gra|enje. Strankom u postupku smatra se i jedinica lokalne samouprave, ako ispunjava neki od uvjeta iz stava 4. ovog ~lana. Ministarstvo je du`no stranke u postupku pozvati na uvid u glavni projekt javnim pozivom koji sadr`i mjesto i vrijeme uvida u projekt, naziv investitora, vrstu i lokaciju gra|evine. Broj 2 – Strana 66 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 18.1.2006. Srijeda, 18.1.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 2 – Strana 67 Javni poziv na uvid u projekt objavljuje se najmanje osam dana prije uvida u projekt, a stranke su du`ne da se izjasne u roku od osam dana, odnosno najkasnije u roku od 15 dana od dana objavljivanja poziva. Ukoliko se stranka u postupku iz opravdanih razloga ne odazove na javni poziv za uvid u projekt mo`e se o tome pisano izjasniti u roku od osam dana od dana objavljivanja poziva. ^lan 57. Ministarstvo je du`no donijeti rje{enje najkasnije u roku od 30 dana od dana dostavljanja urednog zahtjeva za izdavanje odobrenja za gra|enje. Zahtjev za odobrenje za gra|enje odbit }e se rje{enjem ako: 1) u postupku izdavanja odobrenja za gra|enje utvrdi se da glavni (izvedbeni) projekt nije uskla|en sa uvjetima iz urbanisti~ke saglasnosti, 2) glavnim projektom nisu ispunjeni uvjeti propisani provedbenim propisom donesenim na osnovu ovog Zakona i/ili posebnih propisa, 3) uvi|ajem na terenu utvrdi da se stvarno stanje na gra|evinskoj parceli ne podudara sa glavnim projektom. U postupku izdavanja odobrenja za gra|enje primjenjuje se Zakon o upravnom postupku ukoliko odredbama ovog Zakona nije druga~ije utvr|eno. Protiv rje{enja Ministarstva ne mo`e se izjaviti `alba, ali se mo`e pokrenuti upravni spor kod nadle`nog suda u roku od 30 dana od prijema rje{enja. ^lan 58. Odobrenje za gra|enje prestaje da va`i ako radovi na gra|evini za koju je izdato odobrenje za gra|enje ne po~nu u roku od jedne godine od dana pravomo}nosti odobrenja za gra|enje. Izuzetno, va`enje odobrenja za gra|enje mo`e se, na zahtjev investitora, produ`iti za jo{ godinu ako za to postoje opravdani razlozi i ako se nisu promijenili uvjeti na osnovu kojih je izdato odobrenje za gra|enje. ^lan 59. Investitor je du`an podnijeti zahtjev za izmjenu i/ili dopunu odobrenja za gra|enje ako tokom gra|enja namjerava na gra|evini u~initi bilo kakve izmjene kojima se odstupa od rje{enja datog glavnim (izvedbenim) projektom na osnovu kojeg je izdato odobrenje za gra|enje. U slu~aju iz stava 1. ovog ~lana izmjena i/ili dopuna odobrenja za gra|enje vr{i se na osnovu izmijenjene i/ili dopunjene urbanisti~ke saglasnosti. Izmjene i/ili dopune odobrenja za gra|enje vr{e se po postupku izdavanja odobrenja za gra|enje. Izuzetno od odredbe ~lana 55. ovog Zakona, zahtjevu za izmjenu i/ili dopunu odobrenja za gra|enje prila`e se samo ona dokumentacija i saglasnosti koje se odnose na namjeravanu izmjenu. Zahtjev za izmjenu i/ili dopunu odobrenja za gra|enje podnesen radi prilago|avanja gra|evine licima sa te{ko}ama u kretanju rje{ava se po hitnom postupku. ^lan 60. Ako u toku gra|enja do|e do promjene investitora, Ministarstvo }e u roku od 20 dana od dana prijema pisanog zahtjeva izvr{iti izmjenu odobrenja za gra|enje. Novi investitor du`an je uz zahtjev za izmjenu odobrenja za gra|enje prilo`iti: 1) va`e}e odobrenje za gra|enje, 2) dokaz da je na odre|enoj nekretnini stekao pravo vlasni{tva nad gra|evinom u skladu sa odredbom ~lana 55. stav 1. ta~ka 3. ovog Zakona. Promjena investitora u slu~aju iz stava 1. ovog ~lana mo`e se zatra`iti do izdavanja upotrebne dozvole. 3. Posebni slu~ajevi gra|enja a) Na~elno odobrenje za gra|enje za slo`ene gra|evine ^lan 61. Odobrenje za gra|enje za slo`enu gra|evinu mo`e se izdati za jednu ili vi{e gra|evina koje su sastavni dio slo`ene gra|evine. Prije podno{enja zahtjeva za izdavanje odobrenja za gra|enje iz stava 1. ovog ~lana investitor je du`an pribaviti na~elno odobrenje za gra|enje za slo`enu gra|evinu. Na~elnim odobrenjem za gra|enje, na zahtjev investitora, odre|uju se dijelovi slo`ene gra|evine, funkcionalne i/ili tehnolo{ke veze izme|u dijelova slo`ene gra|evine, te redoslijed izdavanja pojedina~nih odobrenja za gra|enje. Glavni projekt dijela slo`ene gra|evine za koji se izdaje odobrenje za gra|enje mora biti izra|en u skladu sa idejnim projektom cijele slo`ene gra|evine, urbanisti~kom saglasno{}u, odredbama ovog Zakona i posebnih zakona. Na osnovu na~elnog odobrenja za gra|enje mo`e se pristupiti izvo|enju pripremnih radova. Uz zahtjev za izdavanje na~elnog odobrenja za gra|enje za slo`enu gra|evinu prila`e se: 1) urbanisti~ka saglasnost za cijelu slo`enu gra|evinu; 2) izvadak iz katastarskog plana sa ucrtanom situacijom cijele slo`ene gra|evine i susjednih objekata (za gra|evine koje se grade na ve}em podru~ju situacija se mo`e prikazati na geodetskoj podlozi odgovaraju}eg mjerila); 3) tri primjerka idejnog projekta cijele slo`ene gra|evine; 4) popis dijelova slo`ene gra|evine sa redoslijedom kako }e se izdavati pojedina~na odobrenja za gra|enje; 5) popis pripremnih radova koje treba izvesti; 6) okolinska dozvola; 7) drugi nacrti i podaci, zavisno od slo`enosti gra|evine, ako su oni zna~ajni za izradu glavnog projekta. Uz zahtjev iz stava 6. ovog ~lana mo`e se, umjesto idejnog, prilo`iti glavni projekt cijele slo`ene gra|evine. Na~elno odobrenje za gra|enje mo`e se izdati i za izvo|enje radova i gradnju dijelova energetskih, vodoprivrednih, saobra}ajnih i infrastrukturnih gra|evina, pod uvjetom da takvi radovi, odnosno dijelovi gra|evine imaju odgovaraju}u tehni~ku dokumentaciju, idejni projekt i urbanisti~ku saglasnost za cijelu gra|evinu, te da predstavljaju gra|evinsku i tehni~ku cjelinu, a da izgradnja cijele gra|evine traje vi{e godina. Izdavanje na~elnog odobrenja za gra|enje vr{i se po postupku izdavanja odobrenja za gra|enje. Na~elno odobrenje za gra|enje za slo`enu gra|evinu, na osnovu kojeg se izdaju pojedina~na odobrenja za gra|enje, prestaje va`iti u roku od pet godina od dana pravomo}nosti. Va`enje na~elnog odobrenja za gra|enje za slo`enu gra|evinu mo`e se produ`iti za jo{ dvije godine ako se nisu promijenili urbanisti~ki uvjeti i ako je za najmanje jedan dio slo`ene gra|evine izdato odobrenje za upotrebu. b) Odobrenje za gra|enje za pripremne radove ^lan 62. Pripremni radovi za potrebe gradili{ta izvode se na osnovu odobrenja za gra|enje gra|evine. Izuzetno od odredbe stava 1. ovog ~lana, odobrenje za gra|enje potrebno je za pripremne radove za koje je potrebno rje{avanje imovinsko-pravnih pitanja, kao i za gra|evine i radove koji mogu biti opasni po `ivot i zdravlje ljudi, saobra}aj, okoli{ i to za: 1) asfaltnu bazu, separaciju agregata, tvornicu betona i sl. koji }e se koristiti za gra|enje vi{e gra|evina kroz du`i vremenski period, 2) dalekovod i transformatorsku stanicu koju je potrebno graditi radi napajanja gradili{ta elektri~nom energijom, 3) slo`enije radove koji mogu uticati na `ivot i zdravlje ljudi, ili na stabilnost. Odobrenjem za gra|enje iz stava 2. ovog ~lana mora se odrediti rok u kom se gra|evine izgra|ene na osnovu odobrenja za gra|enje za pripremne radove moraju ukloniti. Obavljanje prethodnih radova istra`nog karaktera (prethodne studije, istra`ivanja i ispitivanja terena, izrada idejnih rje{enja, izrada investicionog programa, prikupljanje podataka za projektiranje i drugi radovi koji slu`e za izradu tehni~ke dokumentacije i za dono{enje odluke o izgradnji investicionog objekta) izvodi se na osnovu urbanisti~ke saglasnosti i dokaza o pravu vlasni{tva iz ~lana 55. stav 1. ta~ka 3. ovog Zakona ili saglasnosti vlasnika. c) Odobrenje za gra|enje privremenih objekata ^lan 63. Za gra|evine izgra|ene ili postavljene na privremeno odre|enoj lokaciji za potrebe gradili{ta i/ili za primjenu odgovaraju}e tehnologije gra|enja izdaje se odobrenje za gra|enje privremenih gra|evina. Odobrenjem za gra|enje iz stava 1. ovog ~lana odre|uje se rok u kom se privremena gra|evina mora ukloniti, a najdu`e u roku od tri godine. Ukoliko investitor ne izvr{i obavezu iz stava 2. ovog ~lana, nadle`ni nadzorni or gan naredit }e uklanjanje privremene gra|evine i dovo|enje zemlji{ta u prvobitno stanje na teret investitora. d) Rekonstrukcija postoje}e gra|evine ^lan 64. Investitor je du`an pribaviti odobrenje za gra|enje, ako namjerava rekonstruisati postoje}u gra|evinu. U postupku izdavanja odobrenja za rekonstrukciju postoje}e gra|evine primjenjuju se odredbe ovog Zakona koje se odnose na odobrenje za gra|enje. Izuzetno od odredbi ~lana 55. stav 1. ovog Zakona, uz zahtjev za rekonstrukciju postoje}e gra|evine prila`e se: 1) projekt izvedenog stanja; 2) izvod iz katastra - katastarska ~estica; 3) dokaz prava gra|enja iz ~lana 55. stav 1. ta~ka 3) ovog Zakona; 4) tri primjerka glavnog projekta za gra|evinu, odnosno dio gra|evine na koji se rekonstrukcija odnosi; 5) pisani izvje{taj o obavljenoj reviziji glavnog projekta prema ~lanu 81. stav 2. ovog Zakona; 6) pisani izvje{taj i potvrda o izvr{enoj nostrifikaciji u slu~ajevima iz ~lana 81. stav 3. ovog Zakona; 7) saglasnosti, odnosno mi{ljenja potrebna, s obzirom na prirodu namjeravane rekonstrukcije. Projekt izvedenog stanja mora sadr`avati: 1. snimak postoje}eg stanja (sve osnove, presjek, krovi{te, fasade itd.), 2. glavni projekt za gra|evinu, odnosno dio gra|evine na koji se rekonstrukcija odnosi. Projekt izvedenog stanja radi se prema ~lanu 81.stav 3.ovog Zakona. e) Prijava gra|enja ^lan 65. Investitor je du`an Ministarstvu pisano prijaviti po~etak gra|evinskih radova najkasnije u roku od osam dana prije po~etka radova. Ukoliko je do{lo do prekida radova na pe riod du`i od tri mjeseca investitor je du`an pisano prijaviti nastavak radova. 4. Odobrenje za upotrebu ^lan 66. Izgra|ena gra|evina iz ~lana 40. stav 1. ovog Zakona, ili njen dio koji predstavlja ekonomsko-tehni~ku cjelinu, koja se kao takva mo`e samostalno koristiti, mo`e se po~eti koristiti, odnosno staviti u pogon, te izdati rje{enje za obavljanje djelatnosti po posebnom propisu tek nakon {to Ministarstvo izda odobrenje za upotrebu. Odobrenje za upotrebu izdaje se nakon izvr{enog tehni~kog pregleda. ^lan 67. Zahtjev za izdavanje odobrenja za upotrebu investitor podnosi Ministarstvu. Uz zahtjev iz stava 1. ovog ~lana prila`e se: 1) kopija odobrenja za gra|enje, 2) kopija katastarskog plana sa ucrtanim polo`ajem gra|evine, 3) pisana izjava izvo|a~a o izvedenim radovima i uvjetima za odr`avanje gra|evine, 4) pisani izvje{taj o izvr{enom nadzoru nad gra|enjem. a) Tehni~ki pregled ^lan 68. Ministarstvo je du`no u roku od 30 dana od dana prijema urednog zahtjeva za izdavanje odobrenja za upotrebu izvr{iti tehni~ki pregled gra|evine. Tehni~kim pregledom utvr|uje se da je gra|evina izgra|ena u skladu sa tehni~kom dokumentacijom na osnovu koje je izdato odobrenje za gra|enje, tehni~kim propisima i normativima, kao i uvjetima za odnosnu gra|evinu utvr|enim posebnim propisima. Ministarstvo rje{enjem imenuje stru~nu komisiju za tehni~ki pregled (u daljnjem tekstu: komisija) i to predsjednika i ~lanove komisije. Ministarstvo donosi rje{enje o imenovanju komisije za tehni~ki pregled u roku od osam dana od dana prijema urednog zahtjeva za izdavanje odobrenja za upotrebu. Za predsjednika i ~lanove komisije mogu se imenovati diplomirani in`injeri sa pet godina radnog iskustva i polo`enim stru~nim ispitom. Broj ~lanova komisije zavisi od vrste i slo`enosti objekta. U komisiju se imenuje po jedan stru~ni ~lan za svaku vrstu radova koje komisija pregleda (arhitektonski/gra|evinski, ma{inski radovi, vodovod i kanalizacija, elektroinstalacije itd.) i ovla{teni predstavnici nadle`nih tijela i pravnih lica koji prema odredbama posebnih zakona treba da u~estvuju u radu komisije. U radu komisije ne mogu u~estvovati slu`bena lica koja su donosila rje{enja u postupku izdavanja odobrenja za gra|enje. O mjestu, danu i satu vr{enja tehni~kog pregleda Ministarstvo obavje{tava investitora, predsjednika i ~lanove komisije najkasnije 10 dana prije dana za koji je zakazan tehni~ki pregled. ^lan 69. Investitor je du`an osigurati na tehni~kom pregledu prisustvo sudionika u gra|enju. Investitor je du`an, najkasnije osam dana od dana imenova - nja komisije, komisiji dati na uvid tehni~ku dokumentaciju sa svim izmjenama i dopunama, na osnovu koje je izgra|ena gra|evina, odnosno izvedeni radovi. Komisija sastavlja zapisnik o izvr{enom tehni~kom pregledu. Zapisnik i izvje{taj o izvr{enom tehni~kom pregledu komisija dostavlja Ministarstvu u roku od osam dana od obavljenog tehni~kog pregleda. Izvje{taj o izvr{enom tehni~kom pregledu sadr`i stru~no mi{ljenje komisije da li se izgra|ena gra|evina mo`e koristiti, odnosno staviti u pogon, ili su utvr|eni nedostaci na gra|evini. ^lan 70. Ako su izvje{tajem komisije utvr|eni nedostaci na gra|evini koje treba otkloniti, Ministarstvo zaklju~kom utvr|uje rok za otklanjanje nedostataka koji ne mo`e biti du`i od 90 dana. ^lan 71. Ministarstvo }e odbiti zahtjev za izdavanje odobrenja za upotrebu: 1) ako je gra|evina izgra|ena bez odobrenja za gra|enje, 2) ako su u toku gra|enja izvr{ene izmjene i dopune na gra|evini za koje nije izmjenjeno, ili dopunjeno odobrenje za gra|enje, 3) ako se u roku utvr|enom zaklju~kom ne otklone nedostaci na gra|evini, 4) ako je donesen zaklju~ak kojim se dopu{ta obnova postupka izdavanja odobrenja za gra|enje. ^lan 72. Ako se prilikom tehni~kog pregleda utvrdi da se nedostaci na gra|evini ne mogu otkloniti, ili da postoji neotklonjiva opasnost po stabilnost gra|evine, po `ivot ili zdravlje ljudi, okoli{, saobra}aj ili susjedne objekte, Ministarstvo }e odbiti zahtjev za izdavanje odobrenja za upotrebu i donijeti rje{enje o uklanjaju, odnosno ru{enju gra|evine. ^lan 73. Ukoliko je izvje{tajem komisije utvr|eno da se izgra|ena gra|evina mo`e koristiti, odnosno staviti u pogon, Ministarstvo u roku od 10 dana od prijema izvje{taja o izvr{enom tehni~kom pregledu izdaje odobrenje za upotrebu. ^lan 74. Ministarstvo mo`e, na prijedlog komisije, izdati odobrenje za probni rad za gra|evinu koja po svom tehnolo{kom procesu treba odre|eno vrijeme da bude u probnom radu kako bi se utvrdila potpuna tehni~ka ispravnost gra|evine. Odobrenje za probni rad mo`e se izdati samo pod uvjetom da probni rad ne ugro`ava `ivot i zdravlje ljudi, okoli{ i susjedne gra|evine. Broj 2 – Strana 68 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 18.1.2006. Srijeda, 18.1.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 2 – Strana 69 Probni rad gra|evine mo`e trajati najdu`e 12 mjeseci, a, izuzetno, u posebno slo`enim tehnolo{kim procesima probni rad se mo`e produ`iti za jo{ 12 mjeseci. ^lan 75. Na zahtjev investitora, ako je predvi|eno glavnim projektom, odobrenje za upotrebu mo`e se izdati prije zavr{etka cijele gra|evine i za dio gra|evine: 1) kada je to potrebno radi nastavka i dovr{enja gra|enja (most za pristup gradili{tu, trafostanica, dalekovod i sl.), 2) kada je u pitanju slo`ena gra|evina iz ~lana 61. ovog Zakona, 3) kada se odre|eni dio mo`e po~eti koristiti prije dovr{enja cijele gra|evine. ^lan 76. Tro{kove vr{enja tehni~kog pregleda snosi investitor. Na~in imenovanja ~lanova komisije, vr{enje tehni~kog pregleda, sadr`aj pisane izjave izvo|a~a o izvedenim radovima i uvjetima kori{tenja gra|evine, sadr`aj zapisnika o izvr{enom tehni~kom pregledu, sadr`aj izvje{taja, te naknada za rad ~lanova komisije uredit }e se pravilnikom koji donosi federalni ministar. ^lan 77. Odobrenje za upotrebu je upravni akt koji se donosi u skladu sa Zakonom o upravnom postupku, ako ovim Zakonom nije druga~ije utvr|eno. Gra|evina za koju nije izdato dobrenje za gra|enje i odobrenje za upotrebu ne mo`e se upisati u zemlji{ne knjige. VI. UKLANJANJE GRA\EVINE 1. Odobrenje za uklanjanje gra|evine ^lan 78. Uklanjanju gra|evine ili njenog dijela, ukoliko se ne radi o uklanjanju na osnovu inspekcijskog rje{enja, mo`e se pristupiti samo na osnovu odobrenja za uklanjanje. ^lan 79. Zahtjev za izdavanje odobrenja za uklanjanje gra|evine podnosi vlasnik gra|evine. Uz zahtjev iz stava 1. ovog ~lana prila`u se: 1) tri primjerka projekta za uklanjanje gra|evine, 2) dokaz o vlasni{tvu nad gra|evinom (izuzetno od ~lana 55. stav 1. ta~ka 3. ovog Zakona, dokazom vlasni{tva smatra se izvod iz zemlji{ne knjige), 3) saglasnosti nadle`nih organa ili pravnih lica, ako se uklanjanjem gra|evine mo`e ugroziti javni interes (za{tita i spasavanje ljudi, za{tita okoli{a, za{tita kulturnohistorijskog naslije|a, te za{tita komunalnih i drugih instalacija), 4) procjena uticaja na okoli{ u skladu sa posebnim zakonom. Uklanjanje gra|evine ili njenog dijela vrsi se uz stru~ni nadzor. Stranka u postupku izdavanja odobrenja za uklanjanje je i vlasnik i nosilac drugih stvarnih prava na nekretnini koja neposredno grani~i sa nekretninom za koju se izdaje odobrenje za uklanjanje, ako se tim uklanjanjem uti~e na njegova stvarna prava. ^lan 80. Projekt uklanjanja gra|evine sadr`i: 1) nacrte, prora~une i/ili druge in`injerske dokaze da tokom uklanjanja ne}e do}i do gubitka stabilnosti konstrukcije ~ime bi se ugrozio `ivot i zdravlje ljudi ili okoli{, 2) tehni~ki opis uklanjanja gra|evine i na~in zbrinjavanja gra|evinskog otpada i ure|enja gra|evinske parcele nakon uklanjanja gra|evine, 3) prora~un stabilnosti okolnog i drugog zemlji{ta i/ili okolnih i drugih gra|evina, ako uklanjanje gra|evine ili na~in njena uklanjanja uti~e na stabilnost tog zemlji{ta i/ili udovoljavanje bitnim zahtjevima tih gra|evina. Projekt uklanjanja gra|evine podlije`e kontroli projekta u pogledu mehani~ke otpornosti i stabilnosti za slu~aj da na~in uklanjanja gra|evine uti~e na stabilnost okolnog i drugog zemlji{ta i/ili udovoljavanje bitnim zahtjevima okolnih i drugih gra|evina. ^lan 81. Izuzetno od odredaba Zakona o gra|evinskom zemlji{tu ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 25/03), za gra|enje gra|evina iz odredbe ~lana 40. stav 1. ovog Zakona, na~in i uvjete utvr|ivanja i pla}anja tro{kova ure|enja gra|evinskog zemlji{ta, naknade za kori{tenje gra|evinskog zemlji{ta i naknade za pogodnosti gra|evinskog zemlji{ta provedbenim propisom utvr|uje Vlada. Pitanja koja se odnose na ure|enje gradili{ta, obaveznu dokumentaciju na gradili{tu i ko su sudionici u gra|enju provedbenim propisom ure|uje Vlada. Vrste, sadr`aj, ozna~avanje i ~uvanje, kontrolu i nostri - fikaciju investiciono-tehni~ke dokumentacije provedbenim propisom utvrdit }e Vlada. Na~in kori{tenja i odr`avanja gra|evine, tehni~ka svojstva koja gra|evine moraju zadovoljiti u pogledu sigurnosti provedbenim propisom utvrdit }e Vlada. Upotrebu, odnosno ugra|ivanje gra|evinskih proizvoda, materijala i opreme ovla{tene institucije za izdavanje certifikata o njihovoj uskla|enosti sa posebnim propisima, odobravanje i rok njihove upotrebe, odnosno ugradnje, ukoliko nisu certifikovani provedbenim propisom, ure|uje federalni ministar. VII. NADZOR ^lan 82. Nadzor nad provo|enjem planskih dokumenata iz nadle`nosti Federacije, ovog Zakona i propisa donesenih na osnovu ovog Zakona vr{i Ministarstvo. ^lan 83. Poslove inspekcionog nadzora vr{i Federalna urbanisti~kogra| evinska inspekcija. Poslove federalne urbanisti~ke inspekcije u oblasti planiranja obavlja federalni urbanisti~ki inspektor. Poslove federalne gra|evinske inspekcije u oblasti kori{tenja zemlji{ta na federalnom nivou obavlja federalni gra|evinski inspektor. Federalni urbanisti~ki i gra|evinski inspektor svoj identitet dokazuju slu`benom iskaznicom. Sadr`aj, na~in izdavanja i oblik iskaznice iz stava 4. ovog ~lana provedbenim propisom ure|uje federalni ministar. 1. Federalni urbanisti~ki inspektor ^lan 84. Federalni urbanisti~ki inspektor vr{i inspekcijski nadzor nad: 1. izradom planskih dokumenata iz nadleznosti Federacije, 2. provo|enjem Prostornog plana Federacije i Programa mjera, Prostornog plana podru~ja posebnih obilje`ja Federacije, urbanisti~kog i detaljnog plana podru~ja posebnih obilje`ja Federacije, 3. provo|enjem ovog Zakona na podru~jima od zna~aja za Federaciju. a) Prava i du`nosti federalnog urbanisti~kog inspektora ^lan 85. U vr{enju inspekcijskog nadzora federalni urbanisti~ki inspektor ima pravo i du`nost rje{enjem: 1. narediti da se utvr|ene nepravilnosti u primjeni ovog Zakona i propisa donesenih za njegovo provo|enje otklone u odre|enom roku, 2. narediti obustavu izrade i dono{enja planskog dokumenta, ako se izrada i dono{enje vr{e protivno odredbama ovog Zakona i propisa donesenih za njegovo provo|enje, 3. zabraniti provo|enje dokumenta koji je u suprotnosti sa odredbama ovog Zakona i propisa donesenih za njegovo provo|enje, 4. narediti obustavu provo|enja planskog dokumenta, ako utvrdi da prijeti opasnost da se promjenom namjene zemlji{ta utvr|enom tim dokumentom, ugro`avaju ili pogor{avaju uvjeti na odre|enom podru~ju od zna~aja za Federaciju do izmjene tog planskog dokumenta. ^lan 86. Federalni urbanisti~ki inspektor du`an je zatra`iti od Ministarstva da proglasi ni{tavnim rje{enje o urbanisti~koj saglasnosti, ako utvrdi da je izdato protivno odredbama ovog Zakona. Rje{enje iz stava 1. ovog ~lana mo`e se u svako doba proglasiti ni{tavnim. ^lan 87. U postupku inspekcijskog nadzora primjenjue se Zakon o upravnom postupku ukoliko odredbama ovog Zakona nije druga~ije utvr|eno. O poduzimanju mjera i radnji za koje je ovim Zakonom ovla{ten federalni urbanisti~ki inspektor obavezno donosi rje{enje. Na rje{enje iz stava 2. ovog ~lana ovla{teno lice kod kojeg je izvr{en inspekcijski nadzor mo`e izjaviti `albu ministru u roku od osam dana od dana prijema rje{enja. @alba ne odla`e izvr{enje rje{enja. Protiv rje{enja ministra mo`e se pokrenuti upravni spor kod nadle`nog kantonalnog suda. ^lan 88. Za federalnog urbanisti~kog inspektora mo`e se postaviti diplomirani in`injer arhitekture ili gra|evine sa polo`enim stru~nim ispitom i sa 10 godina radnog iskustva na poslovima prostornog i urbanisti~kog planiranja, ili poslovima provo|enja planskih dokumenata. 2. Federalni gra|evinski inspektor ^lan 89. Federalni gra|evinski inspektor vr{i inspekcijski nadzor nad gra|enjem za koje Ministarstvo izdaje odobrenje za gra|enje. Federalni gra|evinski inspektor vr{i inspekcijski nadzor nad radom sudionika u gra|enju i odr`avanju gra|evine u skladu sa propisom Vlade donesenim na osnovu ~lana 81. st. 2. i 4. ovog Zakona, odnosno nad kvalitetom gra|evinskih proizvoda koji se ugra|uju u skladu sa propisom federalnog ministra donesenim na osnovu ~lana 81. stav 5. ovog Zakona. a) Prava i du`nosti federalnog gra|evinskog inspektora ^lan 90. U vr{enju nadzora federalni gra|evinski inspektor ima pravo i du`nost rje{enjem narediti otklanjanje nepravilnosti, obustavu gra|enja i uklanjanje gra|evine. b) Otklanjanje nepravilnosti ^lan 91. U vr{enju nadzora federalni gra|evinski inspektor ima pravo i du`nost rje{enjem narediti: 1) u primjerenom roku otklanjanje nepravilnosti koje utvrdi, 2) obustavu gra|enja, ako utvrdi da prijeti opasnost da se gra|enjem mogu ugroziti, ili pogor{ati uvjeti na odre|enim podru~jima od zna~aja za Federaciju, 3) vlasniku postoje}e gra|evine, odnosno investitoru da otkloni nedostatke na gra|evini koji su nastali, ili su uo~eni tokom njenog kori{tenja, ako utvrdi da ti nedostaci mogu ugroziti stabilnost gra|evine, susjednih gra|evina, `ivot i zdravlje ljudi, okoli{, ili nesmetan pristup licama sa te{ko}ama u kretanju, 4) obustavu upotrebe gra|evine ukoliko nije pribavljeno odobrenje za upotrebu. c) Obustava gra|enja ^lan 92. Federalni gra|evinski inspektor rje{enjem obustavlja daljnje gra|enje, odnosno izvo|enje pojedinih radova ako: 1) gra|evina se gradi, odnosno rekonstrui{e protivno odobrenju za gra|enje, 2) je donesen zaklju~ak kojim se dozvoljava postupak obnove odobrenja za gra|enje, 3) utvrdi nedostatke i nepravilnosti u projektu, ili izvo|enju radova koji mogu ugroziti tehni~ka svojstva bitna za gra|evinu, 4) utvrdi da se radovi izvode na na~in da se ugro`ava stabilnost susjednih gra|evina, stabilnost tla na okolnom zemlji{tu, `ivot i zdravlje ljudi ili materijalna dobra, saobra}ajne povr{ine, komunalne i druge instalacije i dr., 5) utvrdi da radove izvodi ili nadzire pravno ili fizi~ko lice koje nije registrirano, odnosno ovla{teno za izvo|enje ili nadziranje te vrste radova, odnosno ako ne ispunjava propisane uvjete. U slu~aju iz stava 1. ta~ke 1) ovog ~lana federalni gra|evinski inspektor rje{enjem odre|uje primjeren rok za uskla|ivanje izvedenog stanja sa odobrenim projektom, odnosno rok za izmjenu i dopunu odobrenja za gra|enje. U slu~ajevima iz stava 1. ta~. 2) i 4) ovog ~lana federalni gra|evinski inspektor na licu mjesta nare|uje i zatvaranje gradili{ta posebnom oznakom, te nare|uje hitne mjere za{tite ako je to potrebno. Na~in zatvaranja i ozna~avanja zatvorenog gradili{ta, odnosno gra|evine propisat }e ministar pravilnikom. U slu~aju iz stava 1. ta~ka 3) ovog ~lana federalni gra|evinski inspektor rje{enjem }e odrediti primjeren rok za otklanjanje nedostataka. d) Uklanjanje gra|evine ^lan 93. Federalni gra|evinski inspektor rje{enjem nare|uje investitoru da o svom tro{ku izvr{i uklanjanje gra|evine ili njenog dijela ili posljedica izvr{enih zahvata u prostoru i uspostavi prvobitno stanje ako se: 1) gra|enje vr{i ili je izvr{eno bez odobrenja za gra|enje; 2) gra|enje vr{i protivno odobrenju za gra|enje, a u odre|enom roku nije izvr{eno uskla|ivanje sa odobrenim projektom, odnosno nije izvr{ena izmjena ili dopuna odobrenja za gra|enje; 3) tokom gra|enja utvrde neotklonjivi nedostaci zbog kojih je ugro`ena stabilnost gra|evine ili stabilnost okolnih gra|evina, ili su na drugi na~in ugro`eni `ivoti ljudi ili okoli{, 4) utvrdi da je uslijed dotrajalosti ili ve}ih o{te}enja neposredno ugro`ena stabilnost gra|evine ili njenog dijela, te ona predstavlja opasnost za susjedne gra|evine i `ivot ljudi, a ta se opasnost ne mo`e na drugi na~in otkloniti, 5) u skladu sa ~lanom 63. stav 2. ovog Zakona ne uklone privremene gra|evine izgra|ene na gradili{tu u okviru pripremnih radova. U slu~aju iz stava 1. ta~. 1) i 2) ovog ~lana federalni gra|evinski inspektor, prije dono{enja rje{enja, nare|uje na licu mjesta zatvaranje gradili{ta posebnom oznakom. U slu~aju iz stava 1. ta~. 3) i 4) ovog ~lana federalni gra|evinski inspektor rje{enjem nare|uje i hitne mjere osiguranja do izvr{enja naloga. O uklanjanju gra|evine koja je proglasena nacionalnim spomenikom federalni gra|evinski inspektor obavje{tava or gan nadle`an za poslove za{tite spomenika kulture i nadle`nu policijsku upravu. Ako u slu~aju iz stava 1. ovog ~lana investitor ne postupi po rje{enju federalnog gra|evinskog inspektora, rje{enje }e se izvr{iti putem pravnog lica registriranog za poslove gra|enja na tro{ak investitora. Na~in izvr{enja rje{enja odre|uje federalni gra|evinski inspektor. ^lan 94. Izuzetno, federalni gra|evinski inspektor mo`e zapisnikom narediti izvr{enje mjera iz ~lana 92. stav 1. ta~. 1) i 4) i ~lana 93. stav 1. ta~. 3) i 4) ovog Zakona radi otklanjanja neposredne opasnosti po `ivot i zdravlje ljudi i imovinu. Izvr{enje nare|enih mjera po~inje te}i uru~enjem zapisnika. Federalni gra|evinski inspektor du`an je izdati rje{enje o nare|enim mjerama iz stava 1. ovog ~lana u roku od tri dana od dana kada je nare|eno izvr{enje mjera. ^lan 95. Na rje{enje federalnog gra|evinskog inspektora pravno ili fizi~ko lice kod kojeg je izvr{en inspekcijski nadzor mo`e izjaviti `albu ministru u roku od osam dana od dana prijema rjesenja. @alba ne odla`e izvr{enje rje{enja. Protiv rje{enja ministra mo`e se pokrenuti upravni spor kod nadle`nog kantonalnog suda. Broj 2 – Strana 70 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 18.1.2006. Srijeda, 18.1.2006. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 2 – Strana 71 ^lan 96. Ako je investitor kome je rje{enjem nalo`ena mjera nepoznat ili ako je nepoznatog boravi{ta, federalni gra|evinski inspektor rje{enje i zaklju~ak o dozvoli izvr{enja oglasit }e na oglasnoj tabli op}inske slu`be na podru~ju na kojem se vr{i gra|enje i na gra|evini koja se gradi. Rok za izvr{enje nalo`ene mjere kao i rok za `albu po~inju te}i od dana objavljivanja rje{enja i zaklju~ka na oglasnoj tabli. Federalni urbanisti~ki inspektor mo`e investitoru koji je nepoznat ili je nepoznatog boravi{ta ostaviti pisani poziv za saslu{anje na gra|evini koja se gradi. ^lan 97. Federalni gra|evinski inspektor du`an je zatra`iti od Ministarstva da proglasi ni{tavnim rje{enje o odobrenju za gra|enje ako utvrdi da je izdato protivno odredbama ovog Zakona. ^lan 98. Za federalnog gra|evinskog inspektora mo`e se postaviti diplomirani in`injer gra|evine ili arhitekture sa 10 godina radnog iskustva i polo`enim stru~nim ispitom. VIII. KAZNENE ODREDBE 1. Krivi~na djela ^lan 99. Slu`beno lice u Ministarstvu koje vodi postupak izdavanja urbanisti~ke saglasnosti i priprema rje{enje o urbanisti~koj saglas nosti, suprotno planskom dokumentu i uvjetima propi - sanim ovim Zakonom, kaznit }e se kaznom zatvora u trajanju od tri mjeseca do tri godine. Slu`beno lice u ministarstvu kantona koje priprema mi{ljenje u postupku izdavanja urbanisti~ke saglasnosti iz nadle`nosti Ministarstva, suprotno planskom dokumentu i uvjetima propisa - nim ovim Zakonom, kaznit }e se za krivi~no djelo kaznom zatvora u trajanju od tri mjeseca do tri godine. ^lan 100. Odgovorno lice u pravnom licu koje ima svojstvo investitora kaznit }e se kaznom zatvora u trajanju od jedne do tri godine, ako bez odobrenja za gra|enje pristupi: 1) izgradnji nove gra|evine, 2) dogradnji postoje}e gra|evine, 3) nadogradnji postoje}e gra|evine, 4) vr{enju drugih zahvata ve}eg obima kojima se mo`e ugroziti `ivot i zdravlje ljudi, materijalna dobra, susjedni objekti, sigurnost saobra}aja i dr. Odgovorno lice u pravnom licu koje odobri priklju~enje bespravno sagra|enog objekta (objekta izgra|enog bez odobrenja nadle`nog organa) na javnu mre`u vodovoda, kanalizacije ili elektromre`u kaznit }e se kaznom zatvora u trajanju od jedne do tri godine. Kaznom zatvora do jedne godine kaznit }e se fizi~ko lice za krivi~na djela iz stava 1. ovog ~lana. 2. Privredni prestupi ^lan 101. Nov~anom kaznom u iznosu od 10.000,00 KM do 20.000,00 KM kaznit }e se za privredni prestup pravno lice ako: 1) pristupi izradi planskog dokumenta, a nije registrirano za te poslove, 2) pristupi izadi planskih dokumenata, ili vr{i njihovu izmjenu suprotno ovom Zakonu, propisima donesenim na osnovu ovog Zakona, odluci o pristupanju izradi dokumenta prostornog ure|enja i ako ne osigura usagla{enost sa dokumentom prostornog ure|enja {ireg podru~ja, 3) pri planiranju ne pridr`ava se propisa iz oblasti za{tite okoli{a, ovog Zakona i posebnih propisa iz ~lana 4. ovog Zakona, kao i drugih propisa donesenih na osnovu ovog Zakona. Za privredni prestup iz stava 1. ovog ~lana kaznit }e se i odgovorno lice u pravnom licu nov~anom kaznom u iznosu od 1.000,00 KM do 4.000,00 KM. 3. Prekr{aji ^lan 102. Nov~anom kaznom u iznosu od 1.000,00 KM do 2.000,00 KM kaznit }e se za prekr{aj odgovorno lice Ministarstva ako: 1) poslove izrade planskih dokumenata povjeri suprotno odluci o izradi tih dokumenata (~lan 23. stav 2. ta~ka 8. ovog Zakona), 2) izradu planskog dokumenta povjeri pravnom licu koje nije registrirano za obavljanje te djelatnosti (~lan 26. ovog Zakona), 3) izda urbanisti~ku saglasnost, odobrenje za gra|enje ili odobrenje za upotrebu suprotno odredbama ~l. 37., 54. i 66. ovog Zakona. Nov~anom kaznom iz stava 1. ovog ~lana kaznit }e se za prekr{aj odgovorno lice organa iz ~lana 41. stav 2. ovog Zakona ukoliko u propisanom roku ne dostavi tra`ene saglasnosti. ^lan 103. Nov~anom kaznom u iznosu od 1.000,00 KM do 2.000,00 KM kaznit }e se za prekr{aj federalni urbanisti~ki inspektor ako pri vr{enju kontrole propusti utvrditi nepravilnosti i ne poduzme mjere iz ~lana 84. i 85. ovog Zakona. Nov~anom kaznom u iznosu od 1.000,00 KM do 2.000,00 KM kaznit }e se za prekr{aj federalni gra|evinski inspektor ako pri vr{enju kontrole gra|enja propusti utvrditi nepravilnosti, ne poduzme mjere iz ~lana 91. ovog Zakona i ne izvr{i svoje rje{enje. ^lan 104. Nov~anom kaznom u iznosu od 500,00 KM do 8.000,00 KM kaznit }e se za prekr{aj pravno lice u svojstvu investitora ako: 1) projektiranje, gra|enje ili provo|enje nadzora povjeri licu koje nije registrirano za obavljanje tih djelatnosti; 2) ne osigura nadzor nad gra|enjem; 3) ne prijavi po~etak gra|enja u propisanom roku (~lan 65. ovog Zakona); 4) u slu~aju prekida radova ne osigura gra|evinu koju gradi i okoli{; 5) ne prijavi promjenu investitora u propisanom roku (~lan 60. ovog Zakona); 6) pristupi gra|enju bez odobrenja za gra|enje, ukoliko nije druga~ije utvr|eno odredbama ovog Zakona; 7) gradi protivno odobrenju za gra|enje, a nije osigurao izmjenu, ili dopunu odobrenja za gra|enje (~lan 59. ovog Zakona); 8) po zavr{etku gra|enja ne ra{~isti i uredi gradili{te i neposredni okoli{; 9) koristi gra|evinu, ili njezin dio bez odobrenja za upotrebu (~lan 66. ovog Zakona); 10) u odre|enom roku ne otkloni nedostatke utvr|ene tehni~kim pregledom (~lan 70. ovog Zakona); Za prekr{aj iz stava 1. ovog ~lana kaznit }e se i odgovorno lice kod investitora nov~anom kaznom u iznosu od 50,00 KM do 800,00 KM. Nov~anom kaznom u iznosu od 50,00 KM do 800,00 KM kaznit }e se fizi~ko lice u svojstvu investitora za prekr{aje iz stava 1. ovog ~lana. ^lan 105. Nov~anom kaznom u iznosu od 300,00 KM do 6.000,00 KM kaznit }e se za prekr{aj pravno lice koje gradi za ra~un nepoznatog kupca, ako nadzor ne povjeri drugom pravnom licu registriranom za vr{enje nadzora, u skladu sa odredbama ovog Zakona. Za prekr{aj iz stava 1. ovog ~lana kaznit }e se i odgovorno lice u pravnom licu nov~anom kaznom u iznosu od 50,00 KM do 600,00 KM. ^lan 106. Nov~anom kaznom u iznosu od 250,00 KM do 5.000,00 KM kaznit }e se za prekr{aj pravno lice koje vr{i nadzor nad gra|enjem ako: 1) imenuje nadzornog in`injera koji ne ispunjava uvjete propisane ovim Zakonom, 2) ne poduzme mjere da se radovi obavljaju u skladu sa odobrenjem za gra|enje, odnosno projektom, 3) ne poduzme mjere da tehni~ka svojstva gra|evine ispune propisane uvjete, 4) ne poduzme mjere da kvalitet radova, ugra|enih proizvoda i opreme bude u skladu sa provedbenim propisom. Za prekr{aj iz stava 1. ta~.1) i 2) ovog ~lana kaznit }e se i odgovorno lice u pravnom licu nov~anom kaznom u iznosu od 50,00 KM do 700,00 KM. Za prekr{aj iz stava 1. ovog ~lana kaznit }e se i nadzorni in`injer nov~anom kaznom u iznosu od 50,00 KM do 500,00 KM. ^lan 107. Nov~anom kaznom u iznosu od 200,00 KM do 2.000,00 KM kaznit }e se za prekr{aj pravno ili fizi~ko lice kao vlasnik gra|evine ako: 1) koristi gra|evinu suprotno njezinoj namjeni, 2) ne odr`ava gra|evinu, njezinu konstrukciju ili opremu, 3) pristupi uklanjanju ili ukloni gra|evinu, ili njen dio bez odobrenja za uklanjanje (~lan 78. ovog Zakona). Za prekr{aj iz stava 1. ovog ~lana kaznit }e se i odgovorno lice u pravnom licu vlasnika gra|evine nov~anom kaznom u iznosu od 50,00 KM do 500,00 KM. ^lan 108. Nov~anom kaznom u iznosu od 100,00 KM do 2.500,00 KM kaznit }e se za prekr{aj pravno lice koje projektira ako: 1) nije registrirano za projektiranje, 2) imenuje projektanta, projektanta voditelja ili koordinatora projekta koji ne ispunjava uvjete propisane ovim Zakonom, 3) ne ozna~i i uve`e projekt i njegove dijelove. Za prekr{aj iz stava 1. ovog ~lana kaznit }e se i odgovorno lice u pravnom licu nov~anom kaznom u iznosu od 50,00 KM do 300,00 KM. Za prekr{aj iz stava 1. ta~ka 3) ovog ~lana kaznit }e se projektant nov~anom kaznom u iznosu od 50,00 KM do 250,00 KM. ^lan 109. Nov~anom kaznom u iznosu od 250,00 KM do 2.000,00 KM kaznit }e se za prekr{aj izvo|a~ kao pravno lice ako: 1) ne gradi u skladu sa tehni~kim propisima i normama sa obaveznom primjenom; 2) nije registriran za obavljanje djelatnosti; 3) ne gradi u skladu sa odobrenjem za gra|enje; 4) radove izvodi tako da tehni~ka svojstva gra|evine ne odgovaraju propisanim zahtjevima; 5) ne ugra|uje proizvode i opremu u skladu sa provedbenim propisom; 6) ne doka`e kvalitet radova i ugra|enih proizvoda i opreme utvr|ene odredbama ovog Zakona; 7) tokom gra|enja ne poduzme mjere radi spre~avanja ugro`avanja pouzdanosti okolnih gra|evina, komunalnih i drugih instalacija i stabilnosti okolnog tla; 8) imenuje voditelja gra|enja, ili voditelja pojedinih radova koji ne ispunjava uvjete propisane ovim Zakonom; 9) pristupi gra|enju bez odobrenja za gra|enje; 10) ne ogradi gradili{te u skladu sa odredbama ovog Zakona; 11) ne ra{~isti i uredi gradili{te i neposredni okoli{ po zavr{etku gra|enja; 12) na gradili{tu nema propisanu dokumentaciju. Za prekr{aj iz stava 1. ta~ka 1), ta~. od 3) do 6); ta~. od 8) do 11) ovog ~lana kaznit }e se i voditelj gra|enja, odnosno pojedinih radova nov~anom kaznom u iznosu od 50,00 KM do 200,00 KM. ^lan 110. Nov~anom kaznom u iznosu od 50,00 KM do 800,00 KM kaznit }e se za prekr{aj odgovorni revident ako prilikom kontrole projekta propusti uo~iti nedostatke koji mogu znatnije uticati na tehni~ka svojstva gra|evine utvr|ena provedbenim propisom. Za prekr{aj iz stava 1. ovog ~lana kaznit }e se i pravno lice kod kojeg je odgovorni revident zaposlen nov~anom kaznom u iznosu od 250,00 KM do 4.000,00 KM. IX. PRIJELAZNE I ZAVR[NE ODREDBE ^lan 111. Parlament Federacije donijet }e propis iz ~lana 9. ovog Zakona u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu ovog Zakona. Parlament Federacije donijet }e propis iz ~lana 10. stav 3. i ~lana 12. stav 1. ovog Zakona u roku od godinu dana od dono{enja propisa iz stava 1. ovog ~lana. Vlada Federacije donijet }e propis iz ~lana 8. st. 1. i 2. ovog Zakona u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona. Vlada Federacije donijet }e propise iz ~l. 26. stav 3.; ~l. 31. stav 3.; ~l. 40. stav 5. i ~l. 81.. st. 1., 2., 3. i 4. ovog Zakona u roku od {est mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona. Federalni ministar donijet }e propise iz ~l. 30. stav 2.; ~l. 76. stav 2.; ~l. 81. stav 5. i ~l. 83. stav 5. ovog Zakona u roku tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog Zakona. ^lan 112. Uredba o jedinstvenoj metodologiji za izradu dokumenata prostornog ure|enja ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 63/04) ostaje na snazi. Uredba o uvjetima, kriterijima i na~inu izgradnje skloni{ta i tehni~kim normativima za kontrolu ispravnosti skloni{ta ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 21/05) ostaje na snazi. Uredba o prostornim standardima, urbanisti~ko-tehni~kim uvjetima i normativima za spre~avanje stvaranja svih barijera za osobe sa umanjenim tjelesnim sposobnostima ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 10/04) ostaje na snazi. Uredbe iz st. 1.,2.i 3. ovog ~lana uskladit }e se sa ovim Zakonom u roku od {est mjeseci od stupanja na snagu ovog Zakona. ^lan 113. Ako je upravni postupak pokrenut pred nadle`nim organom do dana stupanja na snagu ovog Zakona, a nije doneseno prvostepeno rje{enje, ili je rje{enje poni{teno i vra}eno prvostepenom organu na ponovni postupak, postupak }e se nastaviti po odredbama ovog Zakona. ^lan 114. Planski dokumenti koji su va`ili do stupanja na snagu ovog Zakona ostaju na snazi najdu`e dvije godine od dana stupanja na snagu ovog Zakona. ^lan 115. Do dono{enja Prostornog plana Federacije primjenjuje se Prostorni plan Bosne i Hercegovine za pe riod od 1981. do 2000. godine u dijelu koji nije u suprotnosti sa Ustavom Federacije. Do dono{enja Prostornog plana Federacije podru~ja od zna~aja za Federaciju utvr|uje Parlament na prijedlog Vlade. ^lan 116. Postupak izrade i dono{enja planskih dokumenta zapo~et do dono{enja ovog Zakona nastavit }e se po odredbama ovog Zakona. ^lan 117. Danom stupanja na snagu ovog Zakona prestaje da va`i Zakon o prostornom ure|enju ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 52/02).
Zakon o dopuni Zakona o vanparničnom postupku FBiH Federacija BiH Službene novine FBiH 73/05 28.12.2005 SN FBiH 39/04, SN FBiH 02/98 vanparnički postupak,postupak ZAKON O DOPUNI ZAKONA O VANPARNI^NOM POSTUPKU ^lan 1. U Zakonu o vanparni~nom postupku ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 2/98 i 39/04) u ~lanu 16. iza stava 2. dodaju se novi st. 3. i 4. koji glase: " U postupcima progla{enja nestalih osoba umrlim i doka - zivanja smrti, dozvole za zaklju~ivanje braka, raspravlja nja ostav{tine, upravljanja i kori{tenja zajedni~kim stvarima, ure|enja me|a, ~uvanja isprava i sudskog depozita, kao i u drugim postupcima, ako je to propisano posebnim zakonom, mo`e postupati i odlu~ivati stru~ni saradnik. Stru~ni saradnik, u postupcima iz stava 3. ovog ~lana, mo`e preduzimati sve radnje za koje je ovim Zakonom predvi|eno da ih preduzima sudija pojedinac." ^lan 2. Ovaj Zakon stu pa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Slu`benim novinama Federacije BiH".
Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku FBiH Federacija BiH Službene novine FBiH 73/05 28.12.2005 SN FBiH 98/15, SN FBiH 19/06, SN FBiH 53/03 dopune,zakon,parnični postupak,fbih ZAKON O DOPUNAMA ZAKONA O PARNI^NOM POSTUPKU ^lan 1. U Zakonu o parni~nom postupku ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 53/03) u ~lanu 13. iza stava (1) dodaju se novi st. (2) i (3) koji glase: "(2) U prvostepenom postupku, u sporovima male vrijednosti, mo`e postupati i odlu~ivati stru~ni saradnik. (3) Stru~ni saradnik, u postupcima iz stava (2) ovog ~lana, mo`e preduzimati sve radnje za koje je ovim Zakonom predvi|eno da ih preduzima sudija pojedinac." Dosada{nji stav (2) postaje stav (4). ^lan 2. U ~lanu 306. u tre}em redu iza rije~i "stepena" dodaju se rije~i: "stru~ni saradnik". ^lan 3. Ovaj Zakon stu pa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Slu`benim novinama Federacije BiH". Predsjedavaju}i Doma naroda Parlamenta Federacije BiH Slavko Mati}, s. r. Predsjedavaju}i Predstavni~kog doma Parlamenta Federacije BiH Muhamed Ibrahimovi}, s. r.
Zakon o izmjeni Zakona o vanparničkom postupku FBiH Federacija BiH Službene novine FBiH 39/04 24.07.2004 SN FBiH 73/05, SN FBiH 02/98 vanparnički postupak,postupak ZAKON O IZMJENI ZAKONA O VANPARNI^NOM POSTUPKU ^lan 1. U Zakonu o vanparni~nom postupku ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 2/98) u ~lanu 16. stav 2. bri{e se. Dosada{nji stav 3. postaje stav 2. ^lan 2. Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Slu`benim novinama Federacije BiH".
Zakon o parničnom postupku FBiH Federacija BiH Službene novine FBiH 53/03 28.10.2003 SN FBiH 98/15, SN FBiH 19/06, SN FBiH 73/05 zakon,parnični postupak,fbih sudije, zakazivawe ro~i{ta u navedenim rokovima ne bi bilo mogu}e. ^lan 461. Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavqivawa u "Slu`benim novinama Federacije BiH". Predsjedavaju}i Doma naroda Parlamenta Federacije BiH Slavko Mati}, s. r. Predsjedavaju}i Predstavni~kog doma Parlamenta Federacije BiH Muhamed Ibrahimovi}, s. r. Na osnovu ~lana IV.B.7. a)(IV) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, donosim UKAZ O PROGLA[ENJU ZAKONA O PARNI^NOM POSTUPKU Progla{ava se Zakon o parni~nom postupku koji je donio Parlament Federacije Bosne i Hercegovine na sjednici Predstavni~kog doma od 8. oktobra 2003. godine i na sjednici Doma naroda od 1. oktobra 2003. godine. Broj 01-833/03 23. oktobra 2003. godine Sarajevo Predsjednik Niko Lozan~i}, s. r. ZAKON O PARNI^NOM POSTUPKU Dio prvi OSNOVNE ODREDBE I - OSNOVNA NA^ELA ^lan 1. Ovim zakonom se odre|uju pravila postupka na osnovu kojih op}inski sudovi, kantonalni sudovi i Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vrhovni sud Federacije) raspravljaju i odlu~uju u gra|anskopravnim sporovima ako posebnim zakonom nije druga~ije odre|eno. ^lan 2. (1) U parni~nom postupku sud odlu~uje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. (2) Sud u postupku primjenjujematerijalno pravo po vlastitoj ocjeni i nije vezan za navode stranaka u pogledu materijalnog prava. ^lan 3. (1) Stranke mogu slobodno raspolagati zahtjevima koje su stavile tokom postupka. (2) Sud ne}e uva`iti raspolaganja stranaka koja su protivna prinudnim propisima. ^lan 4. Sud odlu~uje o tu`benom zahtjevu, u pravilu, na osnovu usmene, neposredne i javne rasprave. ^lan 5. Svaka stranka ima pravo da se izjasni o prijedlozima i zahtjevima protivne stranke. Samo kad je to ovim zakonom odre|eno, sud je ovla{ten odlu~iti o zahtjevu o kojem protivnoj stranci nije bila data mogu}nost izja{njavanja. ^lan 6. U parni~nom postupku u ravnopravnoj su upotrebi bosanski jezik, hrvatski jezik i srpski jezik, a slu`bena pisma su latinica i }irilica. ^lan 7. (1) Stranke su du`ne iznijeti sve ~injenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i izvoditi dokaze kojima se utvr|uju te ~injenice. (2) Sud je ovla{ten utvrditi i ~injenice koje stranke nisu iznijele, ako iz rezultata rasprave i dokazivanja proizilazi da stranke idu za tim da raspola`u zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (~lan 3. stav 2.). ^lan 8. Koje }e ~injenice uzeti kao dokazane odlu~uje sud na osnovu slobodne ocjene dokaza. Sud }e savjesno i bri`ljivo cijeniti svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno. ^lan 9. Stranke su du`ne pred sudom govoriti istinu i savjesno se koristiti pravima koja su im priznata ovim zakonom. ^lan 10. Sud je du`an provesti postupak bez odugovla~enja i sa {to manje tro{kova, te onemogu}iti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. ^lan 11. Prvostepeni postupak }e se, u pravilu, sastojati od dva ro~i{ta - jednog pripremnog ro~i{ta i jednog ro~i{ta za glavnu raspravu. ^lan 12. (1) Kad odluka suda zavisi o rje{avanju nekog prethodnog pitanja koje se odnosi na to da li postoji neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju jo{ nije donio odluku sud ili drugi nadle`ni organ (prethodno pitanje), sud mo`e sam rije{iti to pitanje, ako posebnim propisima nije druga~ije odre|eno. (2) Odluka suda o prethodnom pitanju ima pravni u~inak samo u parnici u kojoj je to pitanje rije{eno. (3) U parni~nom postupku sud je u pogledu postojanja krivi~nog djela i krivi~ne odgovornosti u~initelja vezan za pravomo}nu presudu krivi~nog suda kojom se optu`eni ogla{ava krivim. ^lan 13. (1) U prvostepenom postupku i postupku po prijedlogu za ponavljanje postupka, sudi sudija pojedinac. (2) U drugostepenom postupku i postupku odlu~ivanja po reviziji, sudi vije}e od trojice sudija. ^lan 14. Ako za pojedine radnje nije zakonom odre|en oblik u kome se mogu poduzeti, stranke poduzimaju parni~ne radnje pismeno izvan ro~i{ta ili usmeno na ro~i{tu. II - NADLE@NOST SUDA 1. Zajedni~ke odredbe ^lan 15. (1) Poslije prijema tu`be sud ocjenjuje da li je nadle`an. (2) Prilikom ocjenjivanja nadle`nosti, sud }e uzeti u obzir navode u tu`bi i ~injenice koje su sudu poznate. (3) Ako se u toku postupka promijene okolnosti na kojima je zasnovana nadle`nost suda, sud koji je bio nadle`an u vrijeme podno{enja tu`be ostaje i dalje nadle`an i ako bi zbog tih promjena bio nadle`an drugi sud. ^lan 16. (1) Sud u toku cijelog postupka, po slu`benoj du`nosti pazi da li rje{avanje spora spada u sudsku nadle`nost. (2)Kad sud u toku postupka utvrdi da za rje{avanje spora nije nadle`an sud nego neki drugi organ vlasti, oglasit }e se nenadle`nim, ukinuti provedene radnje u postupku i odbaciti tu`bu. (3)Kad sud u toku postupka utvrdi da za rje{avanje spora nije nadle`an sud u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija), po slu`benoj du`nosti }e se proglasiti nenadle`nim, ukinut }e provedene radnje u postupku i odbaciti tu`bu. Broj 53 - Strana 2806 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 28.10.2003. ^lan 17. (1) Svaki sud tokom cijelog postupka, po slu`benoj du`nosti pazi na svoju stvarnu nadle`nost. (2) Ako je tu`eni ve} dao odgovor na tu`bu, vi{i sud prvog stepena se ne mo`e ni u povodu prigovora, ni po slu`benoj du`nosti oglasiti stvarno nenadle`nim za predmete iz nadle`nosti ni`eg suda prvog stepena. ^lan 18. (1) Do dono{enja odluke o glavnoj stvari sud }e rje{enjem obustaviti parni~ni postupak ako utvrdi da bi postupak trebalo provesti po pravilima vanparni~nog postupka. Nakon pravomo}nosti rje{enja postupak }e se nastaviti po pravilima vanparni~nog postupka pred nadle`nim sudom. (2) Radnje koje je proveo parni~ni sud, kao {to su uvi|aj, vje{ta~enje, saslu{anje svjedoka i drugo, i odluke koje je donio taj sud, nisu bez va`nosti zato {to su poduzete u parni~nom postupku. ^lan 19. (1) Sud se mo`e u povodu prigovora tu`enog proglasiti mjesno nenadle`nim ako je prigovor podnesen najkasnije u odgovoru na tu`bu. (2) Sud se mo`e proglasiti po slu`benoj du`nosti mjesno nenadle`nim samo kad postoji isklju~iva mjesna nadle`nost nekog drugog suda, ali najkasnije do podno{enja odgovora na tu`bu. ^lan 20. (1) Nakon pravomo}nosti rje{enja kojim se oglasio nenadle` nim, sud }e bez odlaganja, a najkasnije u roku od tri dana, ustupiti predmet nadle`nom sudu. (2) Sud kome je predmet ustupljen kao nadle`nom nastavit }e postupak kao da je kod njega bio pokrenut. (3) Parni~ne radnje nenadle`nog suda, kao {to su uvi|aj, vje{ta~enje, saslu{avanje svjedoka i drugo nisu bez va`nosti zato {to ih je poduzeo nenadle`an sud. ^lan 21. (1) Ako sud kome je predmet ustupljen kao nadle`nom smatra da je nadle`an sud koji mu je predmet ustupio ili neki drugi sud, dostavit }e, u roku od tri dana, predmet sudu koji treba rije{iti taj sukob nadle`nosti, osim ako na|e da mu je predmet ustupljen zbog o~ite pogre{ke, a trebalo je da bude ustupljen kojem drugom sudu, u kom }e slu~aju predmet ustupiti drugom sudu i o tome obavijestiti sud koji mu je predmet ustupio. (2) Kad je u povodu `albe protiv odluke prvostepenog suda kojom se taj sud oglasio mjesno nenadle`nim odluku donio drugostepeni sud, za tu je odluku vezan u vezi s nadle`no{}u i sud kome je predmet ustupljen, ako je drugostepeni sud koji je odluku donio nadle`an za rje{avanje sukoba nadle`nosti izme|u tih sudova. (3) Odluka drugostepenog suda o stvarnoj nenadle`nosti prvostepenog suda vezuje svaki sud kome se kasnije isti predmet ustupi, ako je drugostepeni sud nadle`an za rje{avanje sukoba nadle`nosti izme|u tih sudova. ^lan 22. (1) Sukob nadle`nosti izme|u op}inskih sudova istog kantona rje{ava kantonalni sud. (2) Sukob nadle`nosti izme|u op}inskog suda i kantonalnog suda s podru~ja istog kantona rje{ava Vrhovni sud Federacije. (3) Sukob nadle`nosti izme|u op}inskih sudova s podru~ja dva ili vi{e kantona rje{ava Vrhovni sud Federacije. (4) Sukob nadle`nosti izme|u op}inskog suda jednog kantona s kantonalnim sudom drugog kantona, kao i sukob nadle`nosti kantonalnih sudova rje{avaVrhovni sud Federacije. (5) Sukob nadle`nosti Vrhovnog suda Federacije i op}inskog, odnosno kantonalnog suda, rje{ava Vrhovni sud Federacije, u op}oj sjednici. ^lan 23. (1) Dok se ne rije{i sukob nadle`nosti, sud kome je predmet ustupljen du`an je poduzimati one radnje u postupku za koje postoji opasnost od odgode. (2) Protiv rje{enja kojim se odlu~uje o sukobu nadle`nosti nije dopu{tena `alba. ^lan 24. Svaki sud obavlja radnje u postupku na svom podru~ju, ali ako postoji opasnost od odgode, sud }e poduzeti izvr{enje pojedina~nih radnji i na podru~ju drugog suda. O tome }e se obavijestiti sud na ~ijem }e se podru~ju poduzeti radnja. 2. Nadle`nost sudova u sporovima s me|unarodnim elementom ^lan 25. U pogledu nadle`nosti sudova u Federaciji u postupcima u kojima je stranka stranac koji u`iva pravo imuniteta u Bosni i Hercegovini, strana dr`ava ili me|unarodna organizacija, va`e pravila me|unarodnog prava. ^lan 26. (1) Sud u Federaciji nadle`an je za su|enje kad je njegova nadle`nost u sporu s me|unarodnim elementom izri~ito odre|ena zakonom Bosne i Hercegovine ili Federacije ili me|unarodnim ugovorom. (2) Ako u zakonu ili me|unarodnom ugovoru nema izri~ite odredbe o nadle`nosti suda u Federaciji za odre|enu vrstu sporova, sud u Federaciji nadle`an je za su|enje u toj vrsti sporova i kad njegova nadle`nost proizilazi iz odredaba ovog zakona o mjesnoj nadle`nosti. 3. Stvarna nadle`nost ^lan 27. U parni~nom postupku sudovi sude u granicama svoje stvarne nadle`nosti odre|ene ovim ili drugim zakonom Federacije, odnosno zakonom kantona. 4. Mjesna nadle`nost a) Op}a mjesna nadle`nost ^lan 28. (1)Ako zakonom nije odre|ena isklju~iva mjesna nadle`nost nekog drugog suda, za su|enje je nadle`an sud koji je op}e mjesno nadle`an za tu`enog. (2) U slu~ajevima predvi|enim u ovom zakonu za su|enje je osim suda op}e mjesne nadle`nosti nadle`an i drugi odre|eni sud. ^lan 29. (1) Za su|enje je op}e mjesno nadle`an sud na ~ijem podru~ju tu`eni ima prebivali{te, ako posebnim zakonom nije druga~ije odre|eno. (2) Ako tu`eni nema prebivali{te, op}e mjesno je nadle`an sud na ~ijem podru~ju tu`eni ima boravi{te. (3) Ako tu`eni pored prebivali{ta ima i boravi{te u nekom drugom mjestu, a prema okolnostima mo`e se pretpostaviti da }e tu boraviti najmanje godinu dana od dana podno{enja tu`be, op}e mjesno je nadle`an i sud boravi{ta tu`enog. ^lan 30. (1) Za su|enje u sporovima protiv Federacije, kantona, grada i op}ine, op}e mjesno je nadle`an sud na ~ijem se podru~ju nalazi sjedi{te njihovog zakonodavnog tijela, odnosno vije}a. (2) Za su|enje u sporovima protiv ostalih pravnih osoba, op}e mjesno je nadle`an sud na ~ijem se podru~ju nalazi njihovo sjedi{te. ^lan 31. Za su|enje u sporovima protiv dr`avljanina Federacije i Bosne i Hercegovine koji stalno `ivi u inostranstvu, op}e mjesno je nadle`an sud njegovog posljednjeg prebivali{ta u Federaciji. b) Izberiva mjesna nadle`nost Nadle`nost u sporovima za naknadu {tete ^lan 32. (1) Za su|enje u sporovima o vanugovornoj odgovornosti za {tetu, osim suda op}e mjesne nadle`nosti, nadle`an je i sud na Utorak, 28.10.2003. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 53 - Strana 2807 ~ijem je podru~ju {tetna radnja po~injena ili sud na ~ijem je podru~ju {tetna posljedica nastupila. (2) Ako je {teta nastala zbog smrti ili te{ke tjelesne ozljede, nadle`an je, pored suda iz stava 1. ovog ~lana, i sud na ~ijem podru~ju tu`ilac ima prebivali{te, odnosno boravi{te. (3) Odredbe st. 1. i 2. ovog ~lana primijenjivat }e se i u sporovima protiv dru{tva za osiguranje radi naknade {tete tre}im osobama na osnovu propisa o neposrednoj odgovornosti dru{tava za osiguranje, a odredba stava 1. ovog ~lana i u sporovima o regresnim zahtjevima po osnovi naknade {tete protiv regresnih du`nika. Nadle`nost u sporovima radi za{tite prava na osnovu jemstva proizvo|a~a ^lan 33. Za su|enje u sporovima za za{titu prava na osnovu pismenog jemstva protiv proizvo|a~a koji je jemstvo dao, nadle`an je, osim suda op}e mjesne nadle`nosti za tu`enog, i sud op}e mjesne nadle`nosti za prodavca koji je pri prodaji stvari uru~io kupcu pismeno jemstvo proizvo|a~a. Nadle`nost u sporovima za zakonsko izdr`avanje ^lan 34. Za su|enje u sporovima za zakonsko izdr`avanje, ako je tu`ilac osoba koja tra`i izdr`avanje, nadle`an je pored suda op}e mjesne nadle`nosti i sud na ~ijem podru~ju tu`ilac ima prebivali{te, odnosno boravi{te. Nadle`nost u bra~nim sporovima ^lan 35. Za su|enje u sporovima radi utvr|ivanja postojanja ili nepostojanja braka, poni{taja braka ili razvoda braka (bra~ni sporovi), nadle`an je, pored suda op}e mjesne nadle`nosti i sud na ~ijem su podru~ju bra~ni drugovi imali posljednje zajedni~ko prebivali{te. Nadle`nost u sporovima o utvr|ivanju ili osporavanju o~instva ili materinstva ^lan 36. U sporovima radi utvr|ivanja ili osporavanja o~instva ili materinstva, ako je tu`ilac dijete, nadle`an je pored suda op}e mjesne nadle`nosti i sud na ~ijem podru~ju tu`ilac ima prebivali{te, odnosno boravi{te. Nadle`nost po mjestu u kome se nalazi poslovna jedinica pravne osobe ^lan 37. Za su|enje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan sjedi{ta, ako spor proizilazi iz pravnog odnosa te jedinice, pored suda op}e mjesne nadle`nosti nadle`an je i sud na ~ijem se podru~ju ta poslovna jedinica nalazi. Nadle`nost u sporovima iz nasljednopravnih odnosa ^lan 38. Dok ostavinski postupak nije pravomo}no zavr{en, za su|enje u sporovima iz nasljednopravnih odnosa, te sporovima o potra`ivanjima vjerovnika prema ostaviocu, pored suda op}e mjesne nadle`nosti mjesno je nadle`an i sud na ~ijem se podru~ju nalazi sud koji provodi ostavinski postupak. Nadle`nost po mjestu pla}anja ^lan 39. Za su|enje u sporovima imatelja mjenice ili ~eka protiv potpisnika nadle`an je, pored suda op}e mjesne nadle`nosti, i sud mjesta pla}anja. Nadle`nost u sporovima iz radnih odnosa ^lan 40. Ako je u sporu iz radnog odnosa tu`ilac zaposlenik, za su|enje je nadle`an, pored suda koji je op}e mjesno nadle`an za tu`enog, i sud na ~ijem se podru~ju rad obavlja ili se obavljao, odnosno sud na ~ijem bi se podru~ju rad morao obavljati, te sud na ~ijem je podru~ju zasnovan radni odnos. Nadle`nost u sporovima zbog smetanja posjeda na pokretnim stvarima ^lan 41. Za sporove zbog smetanja posjeda na pokretnim stvarima nadle`an je, pored suda op}e mjesne nadle`nosti, i sud na ~ijem se podru~ju dogodilo smetanje. c) Isklju~iva mjesna nadle`nost Nadle`nost u sporovima o nekretninama ^lan 42. (1) Za su|enje u sporovima o pravu vlasni{tva i o drugim stvarnim pravima na nekretninama, u sporovima zbog smetanja posjeda na nekretnini, te u sporovima iz zakupnih ili najamnih odnosa na nekretnini, ili iz ugovora o kori{tenju stana ili poslovnih prostorija, isklju~ivo je nadle`an sud na ~ijem se podru~ju nalazi nekretnina. (2) Ako nekretnina le`i na podru~ju vi{e sudova, nadle`an je svaki od tih sudova. Nadle`nost u sporovima o zrakoplovu i brodu ^lan 43. Kad je za su|enje u sporovima o pravu vlasni{tva i o drugim stvarnim pravima na zrakoplovima, odnosno brodovima, kao i sporovima iz zakupnih odnosa na zrakoplovu i brodu, nadle`ni sud u Federaciji, isklju~ivo je mjesno nadle`an sud na ~ijem se podru~ju vodi registar u koji je zrakoplov, odnosno brod upisan. ^lan 44. Kad je za su|enje u sporovima zbog smetanja posjeda na brodovima, odnosno zrakoplovima iz ~lana 43. ovog zakona nadle`an sud u Federaciji, mjesno je nadle`an, pored suda na ~ijem se podru~ju vodi registar u koji je brod, odnosno zrakoplov upisan, i sud na ~ijem se podru~ju dogodilo smetanje. Nadle`nost za sporove u izvr{nom i ste~ajnom postupku ^lan 45. Za su|enje u sporovima koji nastaju u toku i u povodu sudskog ili administrativnog izvr{nog postupka, odnosno u toku i u povodu ste~ajnog postupka, mjesno je isklju~ivo nadle`an sud na ~ijem se podru~ju nalazi sud koji provodi izvr{ni ili ste~ajni postupak, odnosno sud na ~ijem se podru~ju provodi administrativno izvr{enje. d) Supsidijarna nadle`nost Nadle`nost za suparni~are ^lan 46. Ako je jednom tu`bom tu`eno vi{e osoba u svojstvu materijalnih suparni~ara (~lan 362. stav 1. ta~ka 1.), a za njih ne postoji mjesna nadle`nost istog suda, nadle`an je sud koji je mjesno nadle`an za jednog od tu`enih. Nadle`nost za osobe za koje ne postoji op}a mjesna nadle`nost u Federaciji ^lan 47. (1) Tu`ba o imovinskopravnim zahtjevima protiv osobe za koju ne postoji op}a mjesna nadle`nost u Federaciji, mo`e se podnijeti svakom sudu u Federaciji na ~ijem se podru~ju nalazi kakva imovina te osobe ili predmet koji se tu`bom tra`i. (2) Ako nadle`nost suda u Federaciji postoji zato {to je obaveza nastala za vrijeme boravka tu`enog u Federaciji, mjesno je nadle`an sud na ~ijem je podru~ju obaveza nastala. (3) U sporovima protiv osoba za koje u Federaciji ne postoji op}a mjesna nadle`nost, za obaveze koje treba ispuniti u Federaciji, tu`ba se mo`e podnijeti sudu na ~ijem podru~ju tu obavezu treba ispuniti. Broj 53 - Strana 2808 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 28.10.2003. Nadle`nost po mjestu gdje se nalazi zastupni{tvo strane osobe u Federaciji ^lan 48. U sporovima protiv pravne osobe koja ima sjedi{te u inostranstvu, u pogledu obaveza koje su zasnovane u Federaciji ili im se u njoj ima udovoljiti, tu`ba se mo`e podnijeti sudu u Federaciji na ~ijem se podru~ju nalazi njeno stalno zastupni{tvo za Bosnu i Hercegovinu, odnosno Federaciju ili sjedi{te organa kome je povjereno da obavlja njene poslove. e) Odre|ivanje mjesne nadle`nosti od vi{eg suda ^lan 49. Ako nadle`ni sud zbog izuze}a sudija ne mo`e postupati, obavijestit }e o tome neposredno vi{i sud, koji }e odrediti da u tom predmetu postupa drugi stvarno nadle`an sud sa njegovog podru~ja. ^lan 50. (1) Kantonalni sud mo`e, na prijedlog stranke ili nadle`nog op}inskog suda, odrediti da u pojedinom predmetu postupa drugi stvarno nadle`an op}inski sud s njegovog podru~ja, ako je o~ito da }e se tako lak{e provesti postupak ili ako za to postoje drugi opravdani razlozi. (2) Vrhovni sud Federacije mo`e, na prijedlog stranke ili nadle`nog suda, odrediti da u pojedinom predmetu postupa stvarno nadle`an sud u drugom kantonu ako je o~ito da }e se tako lak{e provesti postupak ili ako za to postoje drugi opravdani razlozi. ^lan 51. Ako je za su|enje nadle`an sud u Federaciji, ali se prema odredbama ovog zakona ne mo`e utvrditi koji je sud mjesno nadle`an, Vrhovni sud Federacije }e, na prijedlog stranke, odrediti koji }e stvarno nadle`an sud biti mjesno nadle`an. f) Sporazum o mjesnoj nadle`nosti ^lan 52. (1) Ako zakonom nije odre|ena isklju~iva nadle`nost nekog suda, stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stepenu sudi sud koji nije mjesno nadle`an, uz uslov da je taj sud stvarno nadle`an. (2) Ako je zakonom odre|eno da su za su|enje u odre|enom sporu mjesno nadle`na dva ili vi{e sudova u Federaciji, stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stepenu sudi jedan od tih sudova ili neki drugi stvarno nadle`ni sud. (3) Sporazum iz stava 2. ovog ~lana va`i samo ako je pismeno sastavljen, ako su ga potpisale sve stranke i ako se ti~e odre|enog spora ili vi{e sporova koji svi proistje~u iz odre|enog pravnog odnosa. (4) Ispravu o sporazumu tu`ilac mora prilo`iti uz tu`bu. (5) Ako tu`ba nije podnesena sudu na koji upu}uje sporazum o mjesnoj nadle`nosti tu`eni mo`e zahtijevati da se predmet ustupi tom sudu. (6) Zahtjev iz stava 5. ovog ~lana tu`eni mo`e podnijeti najkasnije u odgovoru na tu`bu, uz prilaganje isprave o sporazumu. Dio drugi TOK POSTUPKA A. POSTUPAK PRED PRVOSTEPENIM SUDOM III - TU@BA 1. Tu`ba i njen sadr`aj ^lan 53. (1) Parni~ni postupak se pokre}e tu`bom. (2) Tu`ba mora sadr`avati: 1) osnovu za nadle`nost suda, 2) odre|en zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih potra`ivanja (tu`beni zahtjev), 3) ~injenice na kojima tu`ilac zasniva tu`beni zahtjev, 4) dokaze kojima se utvr|uju te ~injenice, 5) naznaku vrijednosti spora, 6) pravni osnov tu`benog zahtjeva i 7) druge podatke koje u skladu s odredbama ~lana 334. ovog zakona mora imati svaki podnesak. (3) Sud nije vezan za pravni osnov tu`benog zahtjeva. (4) Sud }e postupiti po tu`bi i kad tu`ilac nije naveo pravni osnov tu`benog zahtjeva. 2. Tu`ba za utvr|enje ^lan 54. (1) Tu`ilacmo`e u tu`bi tra`iti da sud samo utvrdi postojanje, odnosno nepostojanje nekog prava ili pravnog odnosa, ili istinitost, odnosno neistinitost neke isprave. (2) Takva se tu`bamo`e podi}i kad je to posebnim propisima predvi|eno ili, kad tu`ilac ima pravni interes da sud utvrdi postojanje, odnosno nepostojanje nekog prava ili pravnog odnosa ili istinitost, odnosno neistinitost neke isprave prije dospjelosti zahtjeva za ~inidbu iz istog odnosa. (3) Ako odluka o sporu zavisi o tome postoji li ili ne postoji neki pravni odnos koji je tokom parnice postao sporan, tu`ilac mo`e pored postoje}eg zahtjeva istaknuti i tu`beni zahtjev da sud utvrdi da takav odnos postoji, odnosno da ne postoji, ako je sud pred kojim parnica te~e nadle`an za takav zahtjev. (4) Isticanje zahtjeva prema odredbi stava 3. ovog ~lana ne}e se smatrati preinakom tu`be. 3. Isticanje vi{e tu`benih zahtjeva u jednoj tu`bi ^lan 55. (1) U jednoj tu`bi tu`ilac mo`e istaknuti vi{e zahtjeva protiv istog tu`enog kad su svi zahtjevi povezani istom ~injeni~nom i pravnom osnovom. (2) Ako zahtjevi nisu povezani istom ~injeni~nom i pravnom osnovom, oni se mogu istaknuti u jednoj tu`bi protiv istog tu`enog samo kad je isti sud stvarno nadle`an za svaki od tih zahtjeva i kad je za sve zahtjeve odre|ena ista vrsta postupka, a sud ocijeni da isticanje takvih tu`benih zahtjeva u jednoj tu`bi doprinosi ekonomi~nosti postupka. (3) Ako sud, u slu~aju iz stava 2. ovog ~lana, ocijeni da isticanje vi{e tu`benih zahtjeva u jednoj tu`bi ne doprinosi ekonomi~nosti postupka, najkasnije na pripremnom ro~i{tu donijet }e rje{enje o razdvajanju postupaka. (4) Tu`ilacmo`e u jednoj tu`bi istaknuti dva ili vi{e tu`benih zahtjeva koji su ume|usobnoj vezi i tra`iti da sud usvoji slijede}i od tih zahtjeva ako na|e da onaj koji je u tu`bi istaknut ispred njega nije osnovan. (5) Zahtjevi se mogu, prema stavu 4. ovog ~lana, istaknuti u jednoj tu`bi samo ako je sud stvarno nadle`an za svaki od istaknutih zahtjeva i ako je za sve zahtjeve odre|ena ista vrsta postupka. 4. Preinaka tu`be ^lan 56. (1) Preinaka tu`be jeste promjena istovjetnosti zahtjeva, pove}anje postoje}eg ili isticanje drugog zahtjeva uz postoje}i. (2) Tu`ba nije preina~ena ako je tu`ilac promijenio pravnu osnovu tu`benog zahtjeva, ako je smanjio tu`beni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode. ^lan 57. (1) Tu`ilac mo`e preina~iti tu`bu najkasnije do zaklju~enja pripremnog ro~i{ta ili do po~etka glavne rasprave, ako pripremno ro~i{te nije odr`ano. (2) Nakon odr`avanja pripremnog ro~i{ta, a najkasnije do zaklju~enja glavne rasprave, sud mo`e dopustiti preinaku tu`be samo ako ocijeni da preinaka nije usmjerena na odugovla~enje postupka i ako tu`eni pristaje na preinaku. (3) Smatrat }e se da postoji pristanak tu`enog na preinaku tu`be ako se on upusti u raspravljanje o glavnoj stvari po preina~enoj tu`bi, a nije se prije toga protivio preinaci. Utorak, 28.10.2003. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 53 - Strana 2809 (4) Sud }e, u slu~aju iz stava 2. ovog ~lana, dopustiti preinaku tu`be i kad se tu`eni protivi preinaci, ako su ispunjeni svi slijede}i uvjeti: 1) tu`ilac bez svoje krivnje nije mogao tu`bu preina~iti ranije; 2) tu`eni je u mogu}nosti da raspravlja po preina~enoj tu`bi bez odlaganja glavne rasprave. (5) Protiv rje{enja kojim se usvaja ili odbija preinaka tu`be nije dopu{tena posebna `alba. ^lan 58. (1) Tu`ilac mo`e, u roku iz ~lana 57. ovog zakona, svoju tu`bu preina~iti i tako da umjesto prvobitnog tu`enog tu`i drugu osobu. (2) Za preinaku tu`be prema stavu 1. ovog ~lana potreban je pristanak osobe koja treba da stupi u parnicu umjesto prvobitnog tu`enog. Ako se prvobitni tu`eni ve} upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, potreban je i njegov pristanak. (3) Osoba koja stupa u parnicu umjesto prvobitnog tu`enog mora primiti parnicu u onom stanju u kojem se ona nalazi u trenutku kad u nju stupa. 5. Povla~enje tu`be ^lan 59. (1) Tu`ilac mo`e povu}i tu`bu bez pristanka tu`enog prije nego {to je tu`ba dostavljena tu`enom. Tu`ba se mo`e povu}i i nakon dostave tu`enom, sve do zaklju~enja glavne rasprave, ako tu`eni na to pristane. Ako se tu`eni u roku od osam dana od dana obavijesti o povla~enju tu`be ne izjasni o tome, smatrat }e se da je pristao na povla~enje. (2) Povu~ena tu`ba smatra se kao da nije ni bila podnesena i mo`e se ponovo podnijeti. 6. Postojanje parnice ^lan 60. (1) Parnica po~inje te}i dostavom tu`be tu`enom. (2) U pogledu zahtjeva koji je stranka postavila tokom postupka, parnica po~inje te}i od trenutka kad je o tom zahtjevu obavije{tena protivna stranka. (3) Dok parnica te~e, ne mo`e se u pogledu istog zahtjeva pokrenuti nova parnica me|u istim strankama, a ako takva parnica bude pokrenuta, sud }e tu`bu odbaciti. (4)Ako me|u istim strankama ve} te~e druga parnica o istom zahtjevu pred sudom u Bosni i Hercegovini, stranke su o tome du`ne obavijestiti sud. (5) Sud }e tokom cijelog postupka po slu`benoj du`nosti paziti te~e li ve} druga parnica o istom zahtjevu me|u istim strankama pred sudom u Bosni i Hercegovini. ^lan 61. (1) Ako koja od stranaka otu|i stvar ili pravo o kojem te~e parnica, to ne spre~ava da se parnica me|u istim strankama dovr{i. (2) Osoba koja je pribavila stvar ili pravo o kojem te~e parnica mo`e stupiti u parnicu umjesto tu`ioca, odnosno tu`enog, samo ako na to pristanu obje stranke. IV - PRIPREMANJE GLAVNE RASPRAVE 1. Op}e odredbe ^lan 62. (1) Sud odmah nakon prijema tu`be po~inje pripreme za glavnu raspravu. (2) Te pripreme obuhvataju prethodno ispitivanje tu`be, dostavu tu`be na obavezni odgovor, odr`avanje pripremnog ro~i{ta i zakazivanje glavne rasprave. ^lan 63. U toku pripremanja glavne rasprave stranke mogu upu}ivati podneske u kojima }e navesti ~injenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve, te predlo`iti dokaze kojima se utvr|uju te ~injenice. ^lan 64. (1) Sud u toku pripremanja glavne rasprave donosi odluke o upravljanju postupkom u skladu s odredbama ovog zakona. (2) Protiv rje{enja iz stava 1. ovog ~lana nije dopu{tena posebna `alba. ^lan 65. Sud mo`e u toku pripremanja glavne rasprave donijeti presudu na osnovu priznanja, presudu na osnovu odricanja i presudu zbog propu{tanja, te primiti na zapisnik nagodbu stranaka. 2. Prethodno ispitivanje i dostava tu`be ^lan 66. Kad utvrdi da je tu`ba nerazumljiva ili da ne sadr`i elemente propisane odredbom ~lana 53. ovog zakona (nepotpuna tu`ba), ili da postoje nedostaci koji se ti~u sposobnosti tu`ioca ili tu`enog da budu stranke u parnici, ili nedostaci u pogledu zakonskog zastupanja stranke, ili nedostaci koji se odnose na ovla{tenje zastupnika da pokrene parnicu kad je takvo ovla{tenje potrebno, sud }e radi otklanjanja tih nedostataka poduzeti potrebne radnje predvi|ene odredbama ~l. 295. i 336. ovog zakona. ^lan 67. (1) Nakon prethodnog ispitivanja tu`be sud donosi rje{enje kojim se tu`ba odbacuje ako utvrdi: 1) da rje{avanje o tu`benom zahtjevu ne spada u sudsku nadle`nost; 2) da je tu`ba podnesena neblagovremeno, ako je posebnim propisima odre|en rok za podno{enje tu`be; 3) da o istom zahtjevu ve} te~e parnica; 4) da je stvar pravomo}no presu|ena; 5) da je o predmetu spora sklopljena sudska nagodba; 6) da se tu`ilac pred sudom odrekao tu`benog zahtjeva; 7) da ne postoji pravni interes tu`ioca za podno{enje tu`be za utvr|enje; ili 8) da tu`ilac u roku koji je sud odredio nije otklonio nedostatke iz ~lana 66. ovog zakona. (2) Sud donosi rje{enje kojim se sud ogla{ava nenadle`nim i predmet ustupa drugom sudu, ako utvrdi: 1) da nije mjesno nadle`an da rje{ava o tu`benom zahtjevu; ili 2) da nije stvarno nadle`an da rje{ava o tu`benom zahtjevu. ^lan 68. Ako smatra da nema dovoljno ~injenica za dono{enje odluke o pitanju koje se postavilo u toku prethodnog ispitivanja tu`be, sud }e o tom pitanju odluku donijeti naknadno, ~im bude raspolagao sa dovoljno ~injenica. ^lan 69. Tu`ba sa prilozima se dostavlja tu`enom na odgovor u roku od 30 dana od dana prijema ispravne i potpune tu`be u sudu. 3. Odgovor na tu`bu a) Odgovor na tu`bu i njegov sadr`aj ^lan 70. (1) Nakon prijema tu`be sa prilozima, tu`eni je du`an najkasnije u roku od 30 dana dostaviti sudu pismeni odgovor na tu`bu. (2) Prilikom dostavljanja tu`be tu`enom, sud }e pou~iti tu`enog o obavezi iz stava 1. ovog ~lana, o tome {ta treba da sadr`i odgovor na tu`bu i obavijestiti ga o posljedicama nedostavljanja odgovora na tu`bu u odre|enom roku. ^lan 71. (1) U odgovoru na tu`bu, tu`eni }e ista}i mogu}e procesne prigovore i izjasniti se da li priznaje ili osporava postavljeni tu`beni zahtjev, te navesti i druge podatke koje u skladu s odredbama ~lana 334. ovog zakona mora imati svaki podnesak. (2) Ako tu`eni osporava tu`beni zahtjev, odgovor na tu`bu mora sadr`ati i razloge iz kojih se tu`beni zahtjev osporava, Broj 53 - Strana 2810 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 28.10.2003. ~injenice na kojima tu`eni zasniva svoje navode, dokaze kojima se utvr|uju te ~injenice, te pravni osnov za navode tu`enog. ^lan 72. Kad je u ovom zakonu predvi|eno da stranka mo`e staviti odre|en prigovor ili prijedlog ili poduzeti kakvu drugu parni~nu radnju dok se tu`eni ne upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, takav prigovor odnosno prijedlog mo`e se staviti dok sud ne primi odgovor na tu`bu. ^lan 73. Kad utvrdi da je odgovor na tu`bu nerazumljiv ili nepotpun, sud }e radi otklanjanja tih nedostataka postupiti u skladu s odredbom ~lana 336. ovog zakona. b) Protivtu`ba i odgovor na protivtu`bu ^lan 74. (1) Tu`eni mo`e u odgovoru na tu`bu, a najkasnije na pripremnom ro~i{tu, podnijeti protivtu`bu, ako je zahtjev protivtu`be u vezi s tu`benim zahtjevom, ili ako se ti zahtjevi mogu prebiti, ili ako se protivtu`bom tra`i utvr|enje nekog prava ili pravnog odnosa o ~ijem postojanju ili nepostojanju zavisi u cijelosti ili djelimi~no odluka o tu`benom zahtjevu. (2) Nakon odr`avanja pripremnog ro~i{ta, protivtu`ba se mo`e podnijeti samo ako tu`eni na to pristane i ako sud ocijeni da podno{enje protivtu`be nije usmjereno na odugovla~enje postupka. (3) Protivtu`ba se ne mo`e podnijeti ako je za zahtjev iz protivtu`be stvarno nadle`an vi{i sud. (4) Odredbe ovog zakona o tu`bi i odgovoru na tu`bu na odgovaraju}i na~in se primjenjuju i na protivtu`bu i odgovor na protivtu`bu, ako ovim zakonom nije druga~ije odre|eno. 4. Pripremno ro~i{te a) Op}e odredbe ^lan 75. (1) Nakon prijema odgovora na tu`bu, odnosno odgovora na protivtu`bu, sud }e zakazati pripremno ro~i{te. (2) Ako tu`eni nije dostavio odgovor na tu`bu, a tu`ilac u tu`bi nije tra`io dono{enje presude zbog propu{tanja, sud }e zakazati pripremno ro~i{te nakon proteka roka za podno{enje odgovora na tu`bu. (3) Datum odr`avanja pripremnog ro~i{ta sud }e, u pravilu, odrediti uz prethodnu konsultaciju sa strankama. (4) Pripremno ro~i{te odr`at }e se, u pravilu, najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema u sudu pismenog odgovora na tu`bu, odnosno od dana proteka roka za podno{enje odgovora na tu`bu, ili, ako je tu`eni podnio protivtu`bu, u roku od 30 dana od dana prijema odgovora na protivtu`bu. ^lan 76. Odr`avanje pripremnog ro~i{ta je obavezno, osim u slu~ajevima u kojima sud, nakon ispitivanja tu`be i odgovora na tu`bu, utvrdi da me|u strankama nema spornih ~injenica ili da zbog jednostavnosti spora odr`avanje pripremnog ro~i{ta nije potrebno. ^lan 77. U pozivu za pripremno ro~i{te sud }e obavijestiti stranke o posljedicama izostanka s pripremnog ro~i{ta, kao i o tome da su du`ne najkasnije na pripremnom ro~i{tu iznijeti sve ~injenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i predlo`iti sve dokaze koje `ele izvesti u toku postupka, te na pripremno ro~i{te donijeti sve isprave i predmete koje `ele upotrijebiti kao dokaz. ^lan 78. (1) Pripremno ro~i{te po~inje tako {to tu`ilac ukratko izla`e tu`bu, a zatim tu`eni ukratko izla`e odgovor na tu`bu. (2) Kad je potrebno, sud }e zatra`iti od stranaka razja{njenje u vezi s njihovim navodima ili prijedlozima. ^lan 79. (1) Nakon izlaganja tu`be i odgovora na tu`bu, raspravljat }e se o pitanjima koja se odnose na smetnje za daljni tok postupka.O tim se pitanjima mogu na pripremnom ro~i{tu izvoditi dokazi kad je to potrebno. (2) Sud }e, po prigovoru stranke ili po slu`benoj du`nosti, postupiti u skladu sa odredbama ~lana 67. ovog zakona, ako odredbama ovog zakona nije druga~ije odre|eno. (3) Ako sud ne usvoji prigovor da postoji koja od smetnji za vo|enje postupka, odluku o prigovoru donijet }e zajedno s odlukom o glavnoj stvari. (4) Protiv odluke iz stava 3. ovog ~lana nije dopu{tena posebna `alba. ^lan 80. U daljem toku pripremnog ro~i{ta, raspravljat }e se o prijedlozima stranaka i ~injeni~nim navodima kojima stranke obrazla`u svoje prijedloge. ^lan 81. (1) Sud }e prema rezultatima raspravljanja na pripremnom ro~i{tu odlu~iti o ~emu }e se raspravljati i koji }e se dokazi izvesti na glavnoj raspravi. (2) Prijedloge koje ne smatra bitnim za dono{enje odluke sud }e odbiti i u rje{enju nazna~iti razlog odbijanja. (3) Protiv rje{enja iz stava 2. ovog ~lana nije dopu{tena posebna `alba. (4) Sud nije u daljnjem toku parnice vezan za svoja prija{nja rje{enja iz ovog ~lana. ^lan 82. (1) Ako sud, na prijedlog stranke, odredi izvo|enje dokaza vje{ta~enjem, uvijek }e odrediti rok u kojem vje{tak treba pripremiti i dostaviti svoj nalaz i mi{ljenje. (2) Pri odre|ivanju ovog roka sud }e voditi ra~una o tome da pismeni nalaz i mi{ljenje mora dostaviti strankama najkasnije osam dana prije odr`avanja ro~i{ta za glavnu raspravu. ^lan 83. (1) Ako pred istim sudom te~e vi{e parnica izme|u istih osoba ili u kojim je ista osoba protivnik raznih tu`ilaca ili raznih tu`enih, sud mo`e, uz saglasnost stranaka, rje{enjem spojiti sve te parnice radi zajedni~kog raspravljanja, ako bi se time ubrzalo raspravljanje ili smanjili tro{kovi. Za sve spojene parnice sud }e donijeti zajedni~ku presudu. (2) Sud mo`e, uz saglasnost stranaka, odrediti da se odvojeno raspravlja o pojedinim zahtjevima iz iste tu`be, te }e nakon zavr{etka odvojenog raspravljanja donijeti posebne odluke o tim zahtjevima. (3) Rje{enja iz st. 1. i 2. ovog ~lana mogu se, u pravilu, donijeti najkasnije na pripremnom ro~i{tu ili do po~etka glavne rasprave, ako pripremno ro~i{te nije odr`ano. (4) Protiv rje{enja iz st. 1 i 2. ovog ~lana nije dopu{tena posebna `alba. ^lan 84. (1) Ako na pripremno ro~i{te ne do|e tu`ilac, a bio je uredno obavije{ten, smatrat }e se da je tu`ba povu~ena, osim ako tu`eni ne zahtijeva da se ro~i{te odr`i. (2) Ako na pripremno ro~i{te ne do|e uredno obavije{ten tu`eni, ro~i{te }e se odr`ati bez njegovog prisustva. ^lan 85. Na pripremnom ro~i{tu sud ima u pogledu upravljanja postupkom sva ovla{tenja koja ima i na glavnoj raspravi. b) Medijacija i sudska nagodba ^lan 86. (1) Najkasnije na pripremnom ro~i{tu, sud mo`e, ukoliko ocijeni da je to svrsishodno s obzirom na prirodu spora i druge okolnosti, predlo`iti strankama da spor rije{e u postupku medijacije, kako je predvi|eno posebnim zakonom. (2) Takav prijedlog mogu staviti i stranke sporazumno do zaklju~enja glavne rasprave. ^lan 87. Stranke mogu zaklju~iti nagodbu o predmetu spora u toku cijelog postupka (sudska nagodba). Utorak, 28.10.2003. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 53 - Strana 2811 ^lan 88. (1) Sud }e, na na~in koji ne ugro`ava njegovu nepristrasnost, na pripremnom ro~i{tu, kao i u toku cijelog postupka, nastojati da stranke zaklju~e sudsku nagodbu. (2)Ucilju doprino{enja nagodbi sudmo`e, kada ocijeni da je to osnovano, strankama predlo`iti kako da se nagode, vode}i ra~una o `eljama stranaka, prirodi spora, odnosima me|u strankama i drugim okolnostima. ^lan 89. (1) Sudska nagodba se mo`e odnositi na cijeli tu`beni zahtjev ili na jedan njegov dio. (2) Pred sudom se ne mo`e zaklju~iti nagodba u pogledu zahtjeva kojima stranke ne mogu raspolagati (~lan 3. stav 2.). (3) Kada sud donese rje{enje kojim ne dopu{ta nagodbu stranaka, zastat }e s postupkom dok to rje{enje ne postane pravomo}no. ^lan 90. (1) Sporazum stranaka o nagodbi unosi se u zapisnik. (2) Nagodba je zaklju~ena kad stranke potpi{u zapisnik. (3) Nagodba sadr`i i sporazum o tro{kovima. Ako stranke ne postignu sporazum o tro{kovima, mogu se dogovoriti da odluku o tro{kovima donese sud. (4) Sud }e strankama izdati ovjeren prepis zapisnika u koji je unesena nagodba. ^lan 91. Sudska nagodba ima snagu izvr{nog naslova. ^lan 92. (1) Sudska nagodba mo`e se pobijati samo tu`bom. (2) Sudska nagodba se mo`e pobijati ako je zaklju~ena u zabludi ili pod uticajem prinude ili prevare. (3) Tu`ba iz stava 1. ovog ~lana se mo`e podnijeti u roku od tri mjeseca od dana saznanja za razloge pobijanja, a najkasnije u roku od pet godina od dana zaklju~enja sudske nagodbe. ^lan 93. Sud }e u toku cijelog postupka po slu`benoj du`nosti paziti da li se vodi parnica o predmetu o kojem je ranije bila zaklju~ena sudska nagodba i ako utvrdi da se parnica vodi o predmetu o kojem je zaklju~ena sudska nagodba, odbacit }e tu`bu. c) Zakazivanje ro~i{ta za glavnu raspravu ^lan 94. (1) Na pripremnom ro~i{tu sud }e rje{enjem odrediti: 1) dan i sat odr`avanja glavne rasprave; 2) pitanja o kojima }e se raspravljati na glavnoj raspravi; 3) dokaze koji }e se izvesti na glavnoj raspravi; 4) osobe koje }e biti pozvane na glavnu raspravu. (2)Glavna rasprava }e se, u pravilu, odr`ati najkasnije u roku od 30 dana od dana odr`avanja pripremnog ro~i{ta. (3) Sud mo`e odrediti da se glavna rasprava odr`i odmah nakon pripremnog ro~i{ta. (4) Ako se procjenjuje da }e glavna rasprava trajati du`e od jednog dana, ro~i{te }e biti zakazano za onoliko dana uzastopno koliko je neophodno da se rasprava odr`i u kontinuitetu. ^lan 95. Sa sadr`ajem rje{enja iz stava 1. ~lana 94. ovog zakona upoznat }e se prisutna stranka, te joj se ne}e dostavljati rje{enje, niti poziv za glavnu raspravu. Sud }e obavijestiti prisutnu stranku i o posljedicama izostanka sa ro~i{ta za glavnu raspravu. ^lan 96. (1) Sud }e na ro~i{te za glavnu raspravu pozvati stranke koje nisu bile prisutne na pripremnom ro~i{tu, kao i svjedoke i vje{take koje je na pripremnom ro~i{tu odlu~io pozvati. (2) U pozivu za glavnu raspravu, sud }e obavijestiti pozvane o posljedicama izostanka sa ro~i{ta. (3) Stranci koja nije bila prisutna na pripremnom ro~i{tu uz poziv za glavnu raspravu dostavlja se ovjeren prepis rje{enja iz stava 1. ~lana 94. ovog zakona. V - GLAVNA RASPRAVA 1. Tok glavne rasprave ^lan 97. (1) Sudija otvara glavnu raspravu i objavljuje predmet raspravljanja. (2) Nakon toga, sudija utvr|uje jesu li do{le sve pozvane osobe, pa ako nisu, provjerava jesu li odsutne osobe uredno pozvane i imaju li opravdan razlog za izostanak. (3) Ako tu`ilac bez opravdanog razloga ne do|e na ro~i{te za glavnu raspravu, a bio je uredno pozvan, smatrat }e se da je povukao tu`bu, osim ako se tu`eni na tom ro~i{tu upusti u raspravljanje. (4) Ako na ro~i{te za glavnu raspravu bez opravdanog razloga ne do|e tu`eni, a bio je uredno pozvan, rasprava }e se odr`ati bez njegovog prisustva. ^lan 98. (1) Sud }e prvo, po prigovoru stranke ili po slu`benoj du`nosti, utvrditi postoje li procesne smetnje za dalje postupanje i postupiti u skladu s odredbama ~lana 67. ovog zakona, ako odredbama ovog zakona nije druga~ije predvi|eno. (2) Ako sud ne usvoji prigovor iz stava 1. ovog ~lana, bez obzira da li je o njemu raspravljano odvojeno od glavne stvari ili zajedno s njom, odluku o prigovoru donijet }e zajedno s odlukom o glavnoj stvari. (3) Protiv rje{enja kojim se odbijaju prigovori stranaka iz stava 1. ovog ~lana nije dopu{tena posebna `alba. ^lan 99. (1) Glavna rasprava se odvija slijede}im redom: 1) Tu`ilac ukratko izla`e sva bitna pitanja iz tu`be, uklju~uju}i izvo|enje dokaza ~itanjem isprava; 2) Tu`eni ukratko izla`e odgovor na tu`bu i daje odgovor na bitne navode tu`ioca iz ta~ke 1. ovog stava; 3) Ako je stavljen prijedlog za izvo|enje dokaza saslu{anjem stranaka, saslu{avaju se stranke, i to prvo tu`ilac, a zatim tu`eni; 4) Saslu{avaju se svjedoci, i to prvo svjedoci tu`ioca, a zatim svjedoci tu`enog; 5) Izvode se ostali dokazi, uklju~uju}i i vje{ta~enje; 6) Nakon izvo|enja svih dokaza, obje stranke, po~ev{i od tu`ioca, imaju pravo da se obrate sudu zavr{nim izlaganjem, kojim se rezimiraju pravni i ~injeni~ni aspekti predmeta; 7) Sud mo`e dopustiti tu`iocu da se ukratko izjasni na zavr{no izlaganje tu`enog; 8) Ako je tu`iocu dopu{teno da se izjasni na zavr{no izlaganje tu`enog, i tu`eni }e imati pravo da se ukratko izjasni na kona~ne navode tu`ioca. (2) Izuzetno, sud mo`e odrediti redoslijed odvijanja glavne rasprave druga~iji od redoslijeda predvi|enog u stavu 1. ovog ~lana. ^lan 100. (1) Sud }e voditi ra~una da se glavna rasprava odvija na pravilan na~in, bez nepotrebnih odlaganja, te da se raspravlja samo o pitanjima bitnim za dono{enje odluke. (2) Sudija se u toku glavne rasprave brine o odr`avanju reda u sudnici i o dostojanstvu suda. (3) Sud }e kazniti osobe koje naru{avaju red u sudnici ili vrije|aju dostojanstvo suda i drugih sudionika u postupku u skladu sa odredbama ovog zakona o nepo{tivanju suda. ^lan 101. Postupak na glavnoj raspravi odvija se usmeno, a dokazi se izvode neposredno pred sudom, ukoliko nije druga~ije predvi|eno ovim zakonom. ^lan 102. (1) Svaka stranka treba u svojim izlaganjima iznijeti sve ~injenice potrebne za obrazlo`enje svojih prijedloga, ponuditi dokaze potrebne za utvr|ivanje svojih navoda, te se izjasniti o navodima i ponu|enim dokazima protivne stranke. Broj 53 - Strana 2812 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 28.10.2003. (2) Stranke mogu tokom glavne rasprave iznositi nove ~injenice i predlagati nove dokaze samo ako u~ine vjerovatnim da ih bez svoje krivice nisu bili u mogu}nosti iznijeti odnosno predlo`iti na pripremnom ro~i{tu. ^lan 103. Stranke iznose i svoja pravna shva}anja koja se odnose na predmet spora. ^lan 104. (1) Prilikom izvo|enja dokaza saslu{anjem stranaka, stranku prvo ispituje njen punomo}nik, a nakon toga suprotna stranka. (2) Ako stranka koja se saslu{ava nema punomo}nika, najprije je ispituje sud. ^lan 105. Stranke ispituju svjedoke i vje{take. Sudija prvo daje rije~ stranci koja je predlo`ila svjedoka ili vje{taka, zatim suprotnoj strani, a zatim, ukoliko je potrebno, ponovo stranci koja ih je predlo`ila. ^lan 106. Sudija mo`e postavljati pitanja strankama, svjedocima ili vje{tacima u svakoj fazi saslu{anja. ^lan 107. (1) Sud }e odbiti provo|enje procesnih radnji koje nisu bitne za postupak. (2) Sud ne}e dopustiti postavljanje pitanja u kojima je sadr`ano kako na njih treba odgovoriti. (3) Sud ne}e dopustiti pitanja koja su nebitna za predmet i pitanja na koja je ve} dovoljno odgovoreno. (4) Na zahtjev stranke, u zapisnik }e se unijeti pitanja koja sud nije dopustio. (5) Sud ne}e dopustiti vrije|anje i uznemiravanje stranaka, svjedoka i vje{taka za vrijeme ispitivanja. ^lan 108. (1) Saslu{ani svjedoci i vje{taci ostaju u sudnici, ako im sud to nalo`i. (2) Ako stranka to zahtijeva, a svjedok je jo{ uvijek prisutan, sud mo`e odlu~iti da svjedoka koji je ve} saslu{an na istom ro~i{tu za glavnu raspravu jo{ jednom pozove na ponovno saslu{anje. ^lan 109. (1) Sud nije vezan za svoje rje{enje koje se odnosi na rukovo|enje raspravom. (2) Protiv rje{enja koja se odnose na rukovo|enje raspravom nije dopu{tena posebna `alba. ^lan 110. Nakon {to budu okon~ane sve faze glavne rasprave i predmet bude spreman za presu|enje, sud }e proglasiti da je glavna rasprava zaklju~ena. 2. Odgoda, odlaganje i nastavak ro~i{ta ^lan 111. (1) Sud mo`e odgoditi zakazano ro~i{te za glavnu raspravu prije njegovog odr`avanja, ako utvrdi da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za njegovo odr`avanje ili da dokazi ~ije je izvo|enje odre|eno ne}e biti pribavljeni do ro~i{ta (odgoda ro~i{ta). (2) Sud je du`an, najkasnije osam dana prije odr`avanja ro~i{ta, provjeriti da li su ispunjeni uslovi iz stava 1. ovog ~lana. (3) Kad odgodi ro~i{te, sud }e o vremenu odr`avanja novog ro~i{ta odmah obavijestiti sve pozvane. ^lan 112. (1) Sud mo`e, na prijedlog stranke, odlo`iti zapo~eto ro~i{te (odlaganje ro~i{ta) samo iz slijede}ih razloga: 1) ako bez krivnje stranke koja predla`e odlaganje ro~i{ta na ro~i{tu nije mogu}e izvesti neki od dokaza ~ije je izvo|enje odre|eno, a koji je va`an za pravilno dono{enje odluke; 2) ako obje stranke predla`u odlaganje radi poku{aja mirnog rje{enja spora ili zaklju~enja sudske nagodbe. (2) Stranka mo`e samo jednom tra`iti odlaganje ro~i{ta iz istog razloga. (3) Kad se ro~i{te odlo`i, sud }e prisutnima odmah saop}iti mjesto i vrijeme novog ro~i{ta. Sud nije du`an o mjestu i vremenu novog ro~i{ta obavijestiti stranku koja nije bila prisutna na odlo`enom ro~i{tu, a bila je uredno obavije{tena. ^lan 113. Ako na ro~i{tu nije mogu}e izvesti neki od dokaza ~ije je izvo|enje odre|eno, sud mo`e odlu~iti da se rasprava nastavi, s tim da se naknadno, na novom ro~i{tu, izvede samo taj dokaz, i iznesu navodi u vezi s njim. ^lan 114. Na novom ro~i{tu zakazanom nakon odlaganja rasprave, radnje koje su ve} provedene ponovo se provode samo ako se ro~i{te dr`i pred novim sudijom ili ako sud smatra da je to neophodno za pravilno dono{enje presude. ^lan 115. (1) Ro~i{te za glavnu raspravu se ne mo`e odgoditi niti odlo`iti na neodre|eno vrijeme. (2) Ro~i{te za glavnu raspravu ne mo`e se odgoditi ili odlo`iti du`e od 30 dana, osim u slu~aju iz ~lana 129. ovog zakona. (3) Sudija je o svakoj odgodi, odnosno odlaganju ro~i{ta du`an obavijestiti predsjednika suda. Predsjednik suda vodi evidenciju o odgodama i odlaganjima ro~i{ta za svakog sudiju pojedina~no. (4) Prilikom odgode, odnosno odlaganja ro~i{ta sud }e datum odr`avanja novog ro~i{ta, u pravilu, odrediti uz prethodnu konsultaciju sa strankama. (5) Kada odgodi ili odlo`i ro~i{te, sud je du`an poduzeti sve radnje koje mu stoje na raspolaganju kako bi se do slijede}eg ro~i{ta otklonili uzroci koji su doveli do odgode odnosno odlaganja, te kako bi se na tomro~i{tu raspravamogla zaklju~iti. (6) Protiv rje{enja suda kojim se odga|a ili odla`e ro~i{te ili rje{enja kojim se odbijaju prijedlozi stranaka za odgodu, odnosno odlaganje ro~i{ta, nije dopu{tena posebna `alba. ^lan 116. Ako se zapo~eto ro~i{te ne mo`e okon~ati u toku istog dana sud }e odrediti nastavak ro~i{ta za slijede}i radni dan (nastavak ro~i{ta). ^lan 117. Odredbe ~l. 111., 112., 115. i 116. ovog zakona, na odgovaraju}i se na~in primijenjuju na pripremno ro~i{te. 3. Javnost glavne rasprave ^lan 118. (1) Glavna rasprava je javna. (2) Raspravi mogu prisustvovati samo punoljetne osobe. (3) Osobe koje su prisutne raspravi ne smiju nositi oru`je ili opasno oru|e. (4) Odredba stava 3. ovog ~lana ne odnosi se na pripadnike policije, ako je no{enje oru`ja neophodno za vr{enje njihove du`nosti. ^lan 119. (1) Sud mo`e isklju~iti javnost za cijelu glavnu raspravu ili jedan njen dio ako to zahtijevaju interesi ~uvanja slu`bene, poslovne ili osobne tajne, za{tita interesa maloljetnika, interesi javnog reda ili razlozi morala. (2) Sud mo`e isklju~iti javnost i kada se mjerama za odr`avanje reda predvi|enim u ovom zakonu ne bi moglo osigurati nesmetano odr`avanje rasprave. ^lan 120. (1) Isklju~enje javnosti ne odnosi se na stranke, njihove zakonske zastupnike, punomo}nike i umje{a~e i ombudsmene Federacije. (2) Sud mo`e dopustiti da glavnoj raspravi na kojoj je javnost isklju~ena budu prisutne pojedine slu`bene osobe, kao i nau~ni i Utorak, 28.10.2003. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 53 - Strana 2813 javni radnici, ako je to od interesa za njihovu slu`bu, odnosno nau~nu ili javnu djelatnost. (3) Sud }e upozoriti osobe koje budu prisutne raspravi na kojoj je javnost isklju~ena da su du`ne kao tajnu ~uvati ono {to su na raspravi saznale, a {to nije ve} poznato javnosti, i upozoriti ih na posljedice odavanja tajne. ^lan 121. (1) O isklju~enju javnosti odlu~uje sud rje{enjem koje mora biti obrazlo`eno i javno objavljeno. (2) Protiv rje{enja o isklju~enju javnosti nije dopu{tena posebna `alba. ^lan 122. Odredbe o javnosti na glavnoj raspravi na odgovaraju}i }e se na~in primjenjivati i na pripremnom ro~i{tu, na ro~i{tu izvan glavne rasprave pred sudom, te na ro~i{tu pred zamoljenim sudom. VI - DOKAZI I IZVO\ENJE DOKAZA 1.Op}e odredbe ^lan 123. (1) Svaka stranka du`na je dokazati ~injenice na kojima zasniva svoj zahtjev. (2) Sud }e slobodnom ocjenom dokaza utvrditi ~injenice na osnovu kojih }e donijeti odluku. ^lan 124. Sud }e nalo`iti strankama da izvedu i one dokaze koji su bitni za dono{enje odluke, a koje stranke nisu predlo`ile, ako utvrdi da stranke idu za tim da raspola`u zahtjevima kojima ne mogu raspolagati u smislu ~lana 3. stav 2. ovog zakona. ^lan 125. (1)Ne treba dokazivati ~injenice koje je stranka priznala pred sudom tokom parnice. (2) Ako stranka porekne ~injenice koje je priznala, sud }e ocijeniti da li }e te ~injenice smatrati priznatim ili osporenim. (3) ^injenice ~ije postojanje zakon pretpostavlja ne treba dokazivati, ali se mo`e dokazivati da te ~injenice ne postoje, ako zakonom nije {to drugo odre|eno. (4) Ne treba dokazivati ~injenice koje su op}epoznate. ^lan 126. Ako sud na osnovu ocjene izvedenih dokaza ne mo`e sa sigurno{}u utvrditi neku ~injenicu, o postojanju te ~injenice zaklju~it }e primjenom pravila o teretu dokazivanja. ^lan 127. Ako se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu {tete, na nov~ani iznos ili na zamjenjive stvari, ali se ta~na visina iznosa odnosno koli~ina stvari ne mo`e utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nesrazmjernim te{ko}ama, sud }e o tome odlu~iti prema svojoj ocjeni. ^lan 128. (1) Dokazi se izvode na glavnoj raspravi. (2) Na prijedlog stranke, podnesen najkasnije na pripremnom ro~i{tu, sudmo`e odlu~iti da se odre|eni dokazi izvedu pred drugim sudom (zamoljeni sud). U tom slu~aju zapisnici o izvedenim dokazima pro~itat }e se na glavnoj raspravi. (3)Kad sud donese odluku iz stava 2. ovog ~lana, u zamolnici za izvo|enje dokaza ukratko }e opisati predmet spora, izlo`iti stanje parnice i odrediti koji }e se dokazi izvesti, uz naznaku o kojim okolnostima treba osobito voditi ra~una. (4) O ro~i{tu za izvo|enje dokaza pred zamoljenim sudom obavijestit }e se stranke. (5) Sudija zamoljenog suda ima pri izvo|enju dokaza sva ovla{tenja koja ima sudija kad se dokazi izvode na glavnoj raspravi. (6) Protiv rje{enja suda kojim se odre|uje izvo|enje dokaza pred zamoljenim sudom nije dopu{tena posebna `alba. ^lan 129. (1) Ako se zbog izuzetnih okolnosti neki dokaz ne mo`e izvesti u rokovima predvi|enim ovim zakonom, sud rje{enjem mo`e odrediti du`i rok za izvo|enje dokaza. (2) Kad odre|eni rok protekne, rasprava }e se provesti bez obzira na to {to odre|eni dokaz nije izveden. 2. Uvi|aj ^lan 130. (1) Uvi|aj se poduzima kad je za utvr|ivanje neke ~injenice ili za razja{njenje neke okolnosti potrebno neposredno opa`anje suda. (2) Uvi|aj se mo`e obavljati i uz sudjelovanje vje{taka. ^lan 131. Ako u postupku treba razgledati stvar koja se nalazi kod jedne od stranaka, kod tre}e osobe, kod organa vlasti ili kod pravne osobe kojoj je povjereno vr{enje javnog ovla{tenja, na odgovaraju}i }e se na~in primijeniti odredbe ~l. 134. do 136. ovog zakona o pribavljanju isprava od ovih organa ili pravnih osoba. 3. Isprave ^lan 132. (1) Isprava koju je u propisanom obliku izdao organ vlasti u granicama svoje nadle`nosti, te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna osoba u vr{enju javnog ovla{tenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom zasnovanim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga {to se u njoj potvr|uje ili odre|uje. (2) Istu dokaznu snagu imaju i druge isprave koje su posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjedna~ene s javnim ispravama. (3) Dopu{teno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvr|ene ~injenice ili da je isprava nepravilno sastavljena. (4) Ako se posumnja u autenti~nost isprave, stranka mo`e tra`iti da sud tra`i da se o tome izjasni organ, odnosno pravna osoba od kojega bi ona trebalo da potje~e. ^lan 133. Ako me|unarodnim ugovorom nije {to drugo odre|eno, inostrane javne isprave koje su propisno ovjerene imaju, uz uslov uzajamnosti, istu dokaznu snagu kao i doma}e javne isprave. ^lan 134. (1) Stranka je du`na sama podnijeti ispravu na koju se poziva za dokaz svojih navoda. (2) Uz ispravu sastavljenu na stranom jeziku podnosi se i ovjereni prijevod. (3) Ako se isprava nalazi kod organa vlasti ili pravne osobe kojoj je povjereno vr{enje javnog ovla{tenja, a sama stranka ne mo`e isposlovati da se isprava preda ili poka`e, sud }e po prijedlogu stranke narediti tom organu, odnosno osobi, da ispravu dostave sudu. ^lan 135. (1) Kad se jedna stranka poziva na ispravu i tvrdi da se ona nalazi kod druge stranke, sud mo`e tu stranku pozvati da podnese ispravu, ostavljaju}i joj za to odre|eni rok. (2) Stranka ne mo`e uskratiti podno{enje isprave ako se ona sama u parnici pozvala na tu ispravu za dokaz svojih navoda, ili ako je rije~ o ispravi koju je po zakonu du`na predati ili pokazati, ili ako se isprava s obzirom na njen sadr`aj smatra zajedni~kom za obje strane. (3) U pogledu prava stranke da uskrati podno{enje drugih isprava na odgovaraju}i }e se na~in primjenjivati odredbe ~l. 139. i 140. ovog zakona. (4) Kad stranka koja je pozvana da podnese ispravu pori~e da se isprava kod nje nalazi, mogu se radi utvr|ivanja te ~injenice izvoditi dokazi. (5) Sud }e, s obzirom na sve okolnosti, cijeniti od kakvog je zna~aja {to stranka koja dr`i ispravu ne}e postupiti po rje{enju suda kojim joj se nala`e da podnese ispravu ili pori~e da se isprava kod nje nalazi. Broj 53 - Strana 2814 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 28.10.2003. (6) Protiv odluke suda iz stava 1. ovog ~lana nije dopu{tena posebna `alba. ^lan 136. (1) Sud mo`e, na prijedlog stranke, narediti tre}oj osobi da podnese ispravu samo kad je ona po zakonu du`na pokazati je ili je podnijeti ili kad je rije~ o ispravi koja je po svojem sadr`aju zajedni~ka za tu osobu i stranku koja se poziva na ispravu. (2) Prije nego {to donese odluku kojom tre}oj osobi nare|uje da podnese ispravu, sud }e pozvati tre}u osobu da se o tome izjasni. (3) Kad tre}a osoba pori~e svoju du`nost da podnese ispravu koja se kod nje nalazi, sud }e rije{iti je li tre}a osoba du`na podnijeti ispravu. (4) Kad tre}a osoba pori~e da se isprava nalazi kod nje, mogu se radi utvr|ivanja te ~injenice izvoditi dokazi. (5) Pravomo}no rje{enje o du`nosti tre}e osobe da podnese ispravu mo`e se izvr{iti prema pravilima izvr{nog postupka. Sud }e ovo rje{enje po slu`benoj du`nosti dostaviti nadle`nom izvr{nom sudu radi prinudnog izvr{enja. (6) Tre}a osoba ima pravo na naknadu opravdanih tro{kova koje je imala u vezi s podno{enjem isprava. Odredbe ~lana 146. ovog zakona na odgovaraju}i }e se na~in primjenjivati i u tom slu~aju. 4. Svjedoci ^lan 137. (1) Svaka osoba koja se poziva kao svjedok du`na je odazvati se pozivu, a ako ovim zakonom nije druga~ije odre|eno, du`na je i svjedo~iti. (2) Kao svjedoci mogu se saslu{ati samo osobe koje su sposobne dati obavijesti o ~injenicama koje se dokazuju. (3) Stranka koja predla`e da se odre|ena osoba saslu{a kao svjedok mora prije toga nazna~iti o ~emu ona treba svjedo~iti i navesti njeno ime i prezime i boravi{te. ^lan 138. Ne mo`e se saslu{ati kao svjedok osoba koja bi svojim iskazom povrijedila du`nost ~uvanja slu`bene ili vojne tajne, dok je nadle`an organ ne oslobodi te du`nosti. ^lan 139. (1) Svjedok mo`e uskratiti svjedo~enje: 1) o onome {to mu je stranka kao svom punomo}niku povjerila; 2) o onome o ~emu se stranka ili druga osoba svjedoku kao vjerskom ispovjedniku ispovjedala; 3) o ~injenicama koje je svjedok saznao kao advokat, ljekar ili u obavljanju nekog drugog poziva ili neke druge djelatnosti, ako postoji obaveza da se kao tajna ~uva ono {to se saznalo u obavljanju tog poziva ili djelatnosti. (2) Sud }e upozoriti te osobe da u slu~ajevima navedenim u stavu 1. ovog ~lana mogu uskratiti davanje iskaza. ^lan 140. (1) Svjedok mo`e uskratiti odgovor na pojedina pitanja ako bi svojim odgovorom na ta pitanja izlo`io opasnosti od krivi~nog gonjenja sebe ili svoje srodnike po krvi u pravoj liniji do bilo kojeg stepena, a u pobo~noj liniji do tre}eg stepena zaklju~no, svoga bra~nog druga ili srodnike po tazbini do drugog stepena zaklju~no i onda kad je brak prestao, osobu s kojom `ivi u vanbra~noj zajednici ili njene srodnike do drugog stepena zaklju~no, te svog staraoca ili staranika, usvojitelja ili usvojenika. (2) Sud }e upozoriti svjedoka da mo`e uskratiti davanje odgovora na postavljeno pitanje. ^lan 141. (1) Opravdanost razloga za uskra}ivanje svjedo~enja ili odgovora na pojedina pitanja ocjenjuje sud pred kojim svjedok treba svjedo~iti, nakon {to se o tome izjasne stranke. (2) Protiv rje{enja iz stava 1. ovog ~lana stranke nemaju pravo na posebnu `albu. (3) Svjedok mo`e rje{enje iz stava 1. ovog ~lana pobijati u `albi protiv rje{enja o nov~anoj kazni ili o zatvoru zbog toga {to je uskratio svjedo~enje ili odgovor na pojedino pitanje. ^lan 142. (1) Svjedoci se pozivaju dostavom pismenog poziva u kojem se navodi ime i prezime i ime jednog roditelja pozvanog, vrijeme i mjesto dolaska, predmet u vezi s kojim se poziva i naznaka da se poziva kao svjedok. U pozivu }e se svjedok upozoriti na posljedice neopravdanog izostanka predvi|ene odredbama ~lana 410. ovog zakona i na pravo na naknadu tro{kova iz ~lana 146. ovog zakona. (2) Svjedoci koji se zbog starosti, bolesti ili te{kih tjelesnih mana ne mogu odazvati pozivumogu se saslu{ati i u svom stanu, odnosno u prostorijama u kojima borave. ^lan 143. (1) Svjedoci se saslu{avaju pojedina~no i bez prisustva svjedoka koji }e se kasnije saslu{avati. Svjedok je du`an odgovore davati usmeno. (2) Svjedok }e se najprije opomenuti da je du`an govoriti istinu i da ne smije ni{ta pre{utjeti, a nakon toga }e se upozoriti na posljedice davanja la`nog iskaza. (3) Zatim }e se svjedok pitati za ime i prezime, ime jednog roditelja, boravi{te, mjesto i datum ro|enja, godine `ivota i njegov odnos sa strankama. ^lan 144. (1) Poslije op}ih pitanja, svjedoka ispituje stranka koja ga je predlo`ila, a nakon toga suprotna stranka. (2) Sud uvijek mo`e postavljati pitanja svjedoku. (3) Svjedok }e se uvijek pitati od kuda mu je poznato ono o ~emu svjedo~i. ^lan 145. (1) Svjedok koji ne zna jezik na kome se vodi postupak saslu{at }e se preko tuma~a. (2) Ako je svjedok gluh, postavljat }e mu se pitanja pismeno, a ako je nijem pozvat }e se da pismeno odgovara. Ako se saslu{anje ne mo`e obaviti na taj na~in, pozvat }e se kao tuma~ osoba koja se sa svjedokom mo`e sporazumjeti. (3) Sud }e tuma~a upozoriti na du`nost vjernog preno{enja pitanja koja se svjedoku postavljaju i izjava koje svjedok bude davao. ^lan 146. (1) Svjedok ima pravo na naknadu putnih tro{kova i tro{kova za prehranu i preno}i{te, te na naknadu izmakle zarade, nastalih usljed njegove obaveze da svjedo~i. (2) Svjedok mora zahtijevati naknadu odmah nakon saslu{anja, ina~e gubi pravo na nju. Sud je du`an na to upozoriti svjedoka. (3) U rje{enju kojim se odmjeravaju tro{kovi svjedoka, sud }e odrediti da se odre|eni iznos isplati iz polo`enog predujma, a ako predujam nije polo`en, naredit }e stranci da odre|eni iznos plati svjedoku u roku od osam dana. @alba protiv tog rje{enja ne zadr`ava izvr{enje rje{enja. 5. Vje{taci ^lan 147. Sud mo`e, na prijedlog stranke, odrediti izvo|enje dokaza vje{ta~enjem kada je radi utvr|enja ili razja{njenja odre|ene ~injenice potrebno stru~no znanje kojim sud ne raspola`e. ^lan 148. (1) Stranka koja predla`e vje{ta~enje du`na je u prijedlogu nazna~iti predmet i obim vje{ta~enja, te predlo`iti osobu koja }e obaviti vje{ta~enje. (2) Protivna stranka }e se izjasniti o predlo`enom vje{taku, kao i o predmetu i obimu vje{ta~enja. (3) Ako stranke ne postignu sporazum o osobi koja treba biti odre|ena za vje{taka i predmetu i obimu vje{ta~enja, odluku o tome }e donijeti sud. ^lan 149. (1) Vje{ta~enje obavlja jedan vje{tak. Utorak, 28.10.2003. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 53 - Strana 2815 (2) Sud mo`e na prijedlog stranke odrediti vi{e vje{taka za razli~ite vrste vje{ta~enja. (3) Vje{taci se odre|uju prvenstveno iz reda imenovanih sudskih vje{taka za odre|enu vrstu vje{ta~enja. (4) Slo`enija vje{ta~enja povjerit }e se prvenstveno stru~nim ustanovama kao {to su bolnice, hemijski laboratoriji, fakulteti i sli~no. (5) Ako postoje ustanove za odre|ene vrste vje{ta~enja, kao {to su vje{ta~enje la`nog novca, rukopisa, daktiloskopsko vje{ta~enje i sli~no, takva vje{ta~enja povjerit }e se u prvom redu tim ustanovama. ^lan 150. Izvo|enje dokaza vje{ta~enjem odre|uje sud rje{enjem koje sadr`i: 1) ime i prezime i zanimanje vje{taka, 2) predmet spora, 3) obim i predmet vje{ta~enja, 4) rok za podno{enje pismenog nalaza i mi{ljenja. ^lan 151. (1) Vje{tak se uvijek poziva na ro~i{te za glavnu raspravu. (2) Prepis rje{enja iz ~lana 150. ovog zakona dostavlja se vje{taku zajedno sa pozivom na ro~i{te za glavnu raspravu. (3) U pozivu }e sud upozoriti vje{taka da svoje mi{ljenje mora iznijeti savjesno i u skladu s pravilima nauke i vje{tine i obavijestiti ga o posljedicama nedostavljanja nalaza i mi{ljenja u ostavljenom roku, odnosno neopravdanog izostanka sa ro~i{ta i pravu na nagradu i naknadu tro{kova. ^lan 152. (1) Vje{taci su du`ni odazvati se pozivu suda i iznijeti svoj nalaz i mi{ljenje. (2) Sud }e vje{taka na njegov zahtjev osloboditi du`nosti vje{ta~enja iz razloga iz kojih svjedok mo`e uskratiti svjedo~enje ili odgovor na pojedino pitanje. (3) Sud mo`e vje{taka na njegov zahtjev osloboditi du`nosti vje{ta~enja i iz drugih opravdanih razloga. Oslobo|enje od du`nosti vje{ta~enja mo`e tra`iti i ovla{teni zaposlenik organa ili pravne osobe u kojoj vje{tak radi. ^lan 153. (1) Vje{tak }e biti izuzet iz istih razloga iz kojih mo`e biti izuzet sudija, ali se izuzetno za vje{taka mo`e uzeti i osoba koja je ranije bila saslu{ana kao svjedok. (2) Stranka je du`na podnijeti zahtjev za izuze}e vje{taka ~im sazna da postoji razlog za izuze}e, a najkasnije prije po~etka izvo|enja dokaza vje{ta~enjem. (3) U zahtjevu za izuze}e vje{taka stranka je du`na navesti okolnosti na kojima temelji svoj zahtjev za izuze}e. (4) O zahtjevu za izuze}e odlu~uje sud. (5) Protiv rje{enja kojim se usvaja ili odbija zahtjev za izuze}e nije dopu{tena posebna `alba. (6) Ako je stranka saznala za razlog za izuze}e poslije obavljenog vje{ta~enja i prigovara vje{ta~enju iz tog razloga, sud }e postupiti kao da je zahtjev za izuze}e stavljen prije obavljenog vje{ta~enja. ^lan 154. (1) Vje{tak svoj pismeni nalaz i mi{ljenje uvijek dostavlja sudu prije rasprave, ukoliko sud ne odredi druga~ije. (2) Vje{tak mora uvijek obrazlo`iti svoje mi{ljenje. ^lan 155. (1) Ako vje{tak ne dostavi nalaz i mi{ljenje u ostavljenom roku, sud }e, nakon proteka roka koji strankama ostavi da se o tome pismeno izjasne, odrediti drugog vje{taka. (2) Ako vje{tak dostavi nalaz ili mi{ljenje koji su nejasni, nepotpuni ili protivrje~ni sami sebi ili izvedenim okolnostima, sud }e pozvati vje{taka da ih dopuni, odnosno ispravi, i odrediti rok za ponovno dostavljanje nalaza i mi{ljenja. (3) Ukoliko vje{tak ni po pozivu suda ne dostavi potpun i razumljiv nalaz i mi{ljenje, sud }e, uz prethodno izja{njenje stranaka, odrediti drugog vje{taka. ^lan 156. Sud dostavlja strankama pismeni nalaz i mi{ljenje vje{taka najkasnije osam dana prije ro~i{ta za glavnu raspravu. ^lan 157. (1) Ro~i{te za glavnu raspravu }e se odr`ati i ako vje{tak ne pristupi na glavnu raspravu. (2) Izuzetno od stava 1. ovog ~lana, sud mo`e na prijedlog stranke odlo`iti raspravu i zakazati novo ro~i{te na koje }e ponovo pozvati vje{taka, ako utvrdi da je njegovo prisustvo na raspravi neophodno radi razja{njenja ili dopune nalaza i mi{ljenja. ^lan 158. Sud }e vje{taku dopustiti da razmatra spise, kao i da postavlja pitanja strankama i drugim vje{tacima u vezi predmeta vje{ta~enja. ^lan 159. Protiv rje{enja suda iz ~l. 148., 150., 152. i 155. ovog zakona, nije dopu{tena `alba. ^lan 160. Vje{tak ima pravo na naknadu putnih tro{kova, tro{kova za prehranu i preno}i{te i tro{kova vje{ta~enja, te pravo na razumnu nagradu za obavljeno vje{ta~enje. ^lan 161. Ako odredbama ovog zakona nije druga~ije odre|eno, na izvo|enje dokaza vje{ta~enjem na odgovaraju}i na~in se primijenjuju odredbe o saslu{anju svjedoka. ^lan 162. Odredbe ~lana 148. stav 1., ~lana 149. stav 3., ~lana 151. st. 1. i 3., i ~l. 152., 153. i 159. ovog zakona na odgovaraju}i se na~in primjenjuju i na tuma~e. 6. Saslu{anje stranaka ^lan 163. Na prijedlog stranke, sud }e odrediti izvo|enje dokaza saslu{anjem stranaka. ^lan 164. Sud }e odlu~iti da se saslu{a samo jedna stranka, ako druga stranka uskrati davanje iskaza ili se ne odazove pozivu suda. ^lan 165. (1) Za stranku koja nema parni~nu sposobnost saslu{at }e se njen zakonski zastupnik. Sud mo`e odlu~iti da se umjesto ili pored zakonskog zastupnika, saslu{a sama stranka, ako je njeno saslu{anje mogu}e. (2) Za pravnu osobu saslu{at }e se osoba koja je zakonom ili pravilima pravne osobe odre|ena da je zastupa. ^lan 166. (1) Poziv na ro~i{te dostavit }e se punomo}niku stranke, koji je du`an o tome stranku obavijestiti, odnosno, ako stranka nema punomo}nika, stranci ili osobi koja }e se za stranku saslu{ati. (2) U pozivu }e se nazna~iti da }e se na ro~i{tu izvoditi dokaz saslu{anjem stranaka i da }e stranka koja do|e na ro~i{te biti saslu{ana u odsutnosti druge stranke. ^lan 167. Ne mogu se primijeniti nikakve prisilne mjere prema stranci koja se nije odazvala pozivu suda radi saslu{anja niti se stranka mo`e prisiliti na davanje iskaza. ^lan 168. Odredbe o izvo|enju dokaza saslu{anjem svjedoka primjenjivat }e se i pri izvo|enju dokaza saslu{anjem stranaka, ako za saslu{anje stranaka nije {to drugo propisano. 7. Osiguranje dokaza ^lan 169. (1) Ako postoji opravdana bojazan da se dokaz ne}e mo}i izvesti ili da }e njegovo kasnije izvo|enje biti ote`ano, mo`e se Broj 53 - Strana 2816 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 28.10.2003. tokom, a i prije pokretanja parnice predlo`iti da se taj dokaz izvede. (2) Osiguranje dokaza mo`e se tra`iti i tokom postupka po prijedlogu za ponavljanje postupka. ^lan 170. (1) Ako je prijedlog za osiguranje dokaza stavljen tokom parni~nog postupka, za postupanje je nadle`an sud pred kojim je postupak u toku. (2) Kad se tra`i osiguranje dokaza prije pokretanja postupka, te u izuzetnim slu~ajevima, ako je postupak ve} u toku, nadle`an je ni`i sud prvog stepena na ~ijem se podru~ju nalaze stvari koje treba razgledati odnosno sud na ~ijem podru~ju boravi osoba koju treba saslu{ati. ^lan 171. U podnesku kojim se tra`i osiguranje dokaza predlaga~ je du`an navesti ~injenice koje se imaju dokazati, dokaze koje treba izvesti i razloge iz kojih smatra da se kasnije dokaz ne}e mo}i izvesti ili da }e njegovo izvo|enje biti ote`ano. U podnesku treba navesti ime i prezime protivnika, osim ako iz okolnosti proistje~e da on nije poznat. ^lan 172. (1) Podnesak u kojem je stavljen prijedlog za osiguranje dokaza sud }e dostaviti protivniku, ako je poznat, ostavljaju}i mu odgovaraju}i rok za odgovor. (2) Izuzetno, ako postoji opasnost za osiguranje dokaza, sud }e o prijedlogu odlu~iti i bez prethodnog izja{njenja protivnika. (3) U rje{enju kojim se usvaja prijedlog sud }e odrediti ro~i{te za izvo|enje dokaza, navesti }e ~injenice o kojima }e se izvoditi dokazi, te dokaze koji }e se izvesti. (4) Ako protivniku nije prije bio dostavljen podnesak u kojem je stavljen prijedlog za osiguranje dokaza, on }e mu se dostaviti zajedno s rje{enjem suda kojim se usvaja prijedlog za osiguranje dokaza. (5) Protivniku koji je nepoznat ili je nepoznato njegovo boravi{te sud mo`e radi sudjelovanja na ro~i{tu za izvo|enje dokaza, postaviti privremenog zastupnika (~lan 296.). O tom postavljanju nije potrebno izdati oglas. (6) Sud mo`e u izuzetnim slu~ajevima odrediti da izvo|enje dokaza zapo~ne i prije nego {to se rje{enje kojim se usvaja prijedlog za osiguranje dokaza dostavi protivniku. (7) Protiv rje{enja suda kojim se usvaja prijedlog za osiguranje dokaza, te protiv rje{enja kojim se odlu~uje da izvo|enje dokaza zapo~ne prije nego {to se rje{enje dostavi protivniku, nije dopu{tena `alba. ^lan 173. (1) Ako su dokazi izvedeni prije nego {to je postupak pokrenut, zapisnik o izvo|enju dokaza ~uvat }e se kod suda pred kojim su dokazi izvedeni. (2) Ako je postupak u toku, a osiguranje dokaza nije izveo sud koji vodi postupak, zapisnik }e se dostaviti tome sudu. VII - SUDSKE ODLUKE 1. Zajedni~ke odredbe ^lan 174. Sud donosi odluke na ro~i{tu ili van ro~i{ta. ^lan 175. (1) Sud donosi odluke u obliku presude ili rje{enja. (2) O tu`benom zahtjevu sud odlu~uje presudom, a u postupku zbog smetanja posjeda rje{enjem. (3) O svim drugim pitanjima sud odlu~uje rje{enjem. (4) Odluka o tro{kovima u presudi smatra se rje{enjem. 2. Presuda a) Op}e odredbe ^lan 176. (1) Presudom sud odlu~uje o zahtjevu koji se ti~e glavne stvari i sporednih potra`ivanja. (2) Ako postoji vi{e zahtjeva, sud }e o svim tim zahtjevima odlu~iti jednom presudom. ^lan 177. (1) Sud mo`e nalo`iti tu`enom da obavi odre|enu ~inidbu samo ako je ona dospjela do zaklju~enja glavne rasprave. (2) Ako sud usvoji zahtjev za izdr`avanje, mo`e obavezati tu`enog i na ~inidbe koje nisu dospjele. (3) Presuda kojom se tu`eni obvezuje da preda ili preuzme stvari date u najam ili zakup mo`e se donijeti i prije prestanka tih odnosa. ^lan 178. Ako je tu`ilac u tu`bi tra`io damu se dosudi odre|ena stvar, a istovremeno je u tu`bi ili do zaklju~enja glavne rasprave izjavio da je voljan umjesto stvari primiti odre|eni nov~ani iznos, sud }e, ako usvoji tu`beni zahtjev, izre}i u presudi da se tu`eni mo`e osloboditi davanja stvari, ako plati taj nov~ani iznos. ^lan 179. (1) Kad se stranci u presudi nala`e izvr{enje kakve ~inidbe, odredit }e se i rok u kojem je tu ~inidbu du`na izvr{iti. (2) Ako posebnim propisima nije druga~ije odre|eno, rok za izvr{enje ~inidbe je 30 dana, ali za ~inidbe koje se ne sastoje u nov~anom davanju sud mo`e odrediti du`i rok. U mjeni~nim i ~ekovnim sporovima taj je rok 15 dana. (3) Rok za izvr{enje ~inidbe po~inje te}i prvog dana nakon dono{enja presude, odnosno, ako se presuda dostavlja u skladu s odredbama ovog zakona o dostavi, prvog dana nakon dostave prepisa presude stranci kojoj je nalo`eno izvr{enje. b) Presuda na osnovu priznanja ^lan 180. (1) Ako tu`eni do zaklju~enja glavne rasprave prizna tu`beni zahtjev, sud }e bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom usvaja tu`beni zahtjev (presuda na osnovu priznanja). (2) Sud ne}e donijeti presudu na osnovu priznanja i kad je udovoljeno potrebnim uvjetima, ako na|e da je rije~ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati (~lan 3. stav 2.). (3)Dono{enje presude na osnovu priznanja odgodit }e se ako je potrebno da se o okolnostima iz stava 2. ovog ~lana, prije toga pribave obavijesti. (4) Priznanje tu`benog zahtjeva, na ro~i{tu ili u pismenom podnesku, tu`eni mo`e i bez pristanka tu`ioca opozvati do dono{enja presude. c) Presuda na osnovu odricanja ^lan 181. (1) Ako se tu`ilac do zaklju~enja glavne rasprave odrekne tu`benog zahtjeva, sud }e bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom odbija tu`beni zahtjev (presuda na osnovu odricanja). (2) Za odricanje od tu`benog zahtjeva nije potreban pristanak tu`enog. (3) Tu`ilac mo`e do dono{enja presude, na ro~i{tu ili u pisanom podnesku, opozvati odricanje od tu`benog zahtjeva bez pristanka tu`enog. d) Presuda zbog propu{tanja ^lan 182. (1) Kad tu`eni, kome je uredno dostavljena tu`ba u kojoj je tu`ilac predlo`io dono{enje presude zbog propu{tanja, ne dostavi pismeni odgovor na tu`bu u zakonskom roku, sud }e donijeti presudu kojom se usvaja tu`beni zahtjev (presuda zbog propu{tanja), osim ako je tu`beni zahtjev o~igledno neosnovan. (2) Tu`beni zahtjev je o~igledno neosnovan: 1) ako je tu`beni zahtjev o~igledno protivan ~injenicama navedenim u tu`bi; 2) ako su ~injenice na kojima se temelji tu`beni zahtjev u o~iglednoj protivnosti s dokazima koje je sam tu`ilac predlo`io ili s ~injenicama koje su op}epoznate. (3) Ako je zahtjev o~igledno neosnovan, sud }e donijeti presudu kojom se odbija tu`beni zahtjev. Utorak, 28.10.2003. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 53 - Strana 2817 (4) Presuda zbog propu{tanja ne}e se donijeti o zahtjevu ili dijelu zahtjeva kojim stranke ne mogu raspolagati. ^lan 183. (1) Protiv presude zbog propu{tanja nije dopu{tena `alba, ali tu`eni mo`e podnijeti prijedlog za povrat u prija{nje stanje u skladu s odredbama ovog zakona. (2) Blagovremeno podnesen prijedlog iz stava 1. ovog ~lana, spre~ava da presuda zbog propu{tanja postane pravomo}na. (3) Ako prijedlogu tu`enog iz stava 1. ovog ~lana bude udovoljeno, tu`eni }e podmiriti sve opravdane tro{kove postupka koji su nastali do dono{enja presude zbog propu{tanja. e) Dono{enje, pismena izrada i dostava presude ^lan 184. (1) Sud }e donijeti presudu i izraditi pismeni otpravak najkasnije u roku od 30 dana od dana zaklju~enja glavne rasprave. (2)Ukoliko sudija prekora~i rok iz stava 1. ovog ~lana, du`an je u pismenoj formi izvijestiti predsjednika suda o razlozima prekora~enja. ^lan 185. (1) Nakon zaklju~enja glavne rasprave, sud }e prisutne stranke obavijestiti o datumu dono{enja presude. Ako jedna od stranaka nije prisustvovala glavnoj raspravi, sud }e je pismeno obavijestiti o datumu dono{enja presude. (2) Stranke, odnosno njihovi zastupnici ili punomo}nici, su du`ni sami preuzeti presudu u zgradi suda, te im sud ne}e dostavljati presudu u skladu s odredbama ovog zakona o dostavi. (3) Ako su stranke bile uredno obavije{tene o datumu dono{enja presude, rok za `albu protiv presude po~inje te}i prvog narednog dana nakon dono{enja presude. ^lan 186. (1) U izuzetnim okolnostima, sud mo`e na zahtjev stranke odlu~iti da se dostava presude izvr{i na na~in predvi|en odredbama ovog zakona o dostavi. (2) Stranci koja nije bila uredno obavije{tena o datumu dono{enja presude, sud }e u svakom slu~aju dostaviti presudu u skladu s odredbama ovog zakona o dostavi. ^lan 187. Presuda zbog propu{tanja i presuda drugostepenog suda donesena bez rasprave, dostavlja se strankama u skladu sa odredbama ovog zakona o dostavi. ^lan 188. U slu~aju iz ~lana 184. stav 2. ovog zakona, sud }e ~im bude saznao da }e do}i do odgode datuma dono{enja presude o tome obavijestiti stranke, nakon ~ega }e strankama presudu dostaviti prema odredbama ovog zakona o dostavi. ^lan 189. U slu~ajevima iz ~l. 186., 187. i 188. ovog zakona, rok za podno{enje pravnog lijeka po~inje te}i prvog narednog dana nakon dostave prepisa presude. ^lan 190. Izvornik presude potpisuje sudija. ^lan 191. (1) Pismeno izra|ena presuda mora imati uvod, izreku, obrazlo`enje i uputstvo o pravu na izjavljivanje pravnog lijeka protiv presude. (2) Uvod presude sadr`i: naziv suda, ime i prezime sudije, ime i prezime i prebivali{te, odnosno boravi{te stranaka, njihovih zastupnika i punomo}nika, kratku oznaku predmeta spora i njegovu vrijednost, dan zaklju~enja glavne rasprave, naznaku stranaka, njihovih zastupnika i punomo}nika koji su toj raspravi bili prisutni, te dan kad je presuda donesena. (3) Izreka presude sadr`i odluku o usvajanju ili odbijanju pojedinih zahtjeva koji se ti~u glavne stvari i sporednih tra`enja, te odluku o postojanju ili nepostojanju potra`ivanja istaknutog radi prebijanja. (4)Uobrazlo`enju sud }e izlo`iti: zahtjeve stranaka i njihove navode o ~injenicama na kojima se ti zahtjevi zasnivaju, dokaze i ocjenu dokaza, kao i propise na kojima je sud zasnovao presudu. (5) U obrazlo`enju presude zbog propu{tanja, presude na osnovu priznanja ili presude na osnovu odricanja, iznijet }e se samo razlozi koji opravdavaju dono{enje takvih presuda. f) Dopunska presuda ^lan 192. (1) Ako je sud propustio da odlu~i o dijelu zahtjeva ili o svim zahtjevima o kojima se mora odlu~iti presudom, a koji su ve} raspravljeni, stranka mo`e u roku od 30 dana od prijema presude predlo`iti parni~nom sudu da se presuda dopuni. (2) Neblagovremeni ili neosnovani prijedlog za dopunu presude odbacit }e odnosno odbiti sud bez odr`avanja ro~i{ta. ^lan 193. Kad sud na|e da je prijedlog za dopunu presude osnovan, bez ponovnog otvaranja glavne rasprave donijet }e, u roku od osam dana, presudu o zahtjevu koji nije rije{en (dopunska presuda). ^lan 194. (1) Ako je uz prijedlog za dopunu presude podnesena i `alba protiv presude, prvostepeni sud }e zastati s dostavom te `albe drugostepenom sudu dok se ne donese odluka o prijedlogu za dopunu presude i dok ne protekne rok za `albu protiv te odluke. (2) Ako protiv odluke o dopuni presude bude podnesena `alba, ta `alba zajedno sa `albom protiv prvobitne presude dostavit }e se drugostepenom sudu. (3) Ako se prvostepena presuda pobija `albom samo zato {to prvostepeni sud nije presudom odlu~io o svim zahtjevima stranaka koji su predmet parnice, `alba }e se smatrati prijedlogom stranke da se donese dopunska presuda. g) Ispravljanje presude ^lan 195. (1) Pogre{ke u imenima i brojevima, i druge o~ite pogre{ke u pisanju i ra~unanju, nedostatke u obliku i nesaglasnost prepisa presude s izvornikom ispravit }e sud u svako doba. (2) Ispravljanje }e se obaviti posebnim rje{enjem i unijeti na kraju izvornika, a strankama }e se dostaviti prepis rje{enja. (3) Ako izme|u izvornika i prepisa presude postoji nesaglasnost u pogledu neke odluke sadr`ane u izreci presude, strankama }e se dostaviti ispravljeni prepis presude s naznakom da se tim prepisom presude zamjenjuje prija{nji prepis presude. U takvom slu~aju rok za izjavljivanje pravnog lijeka u pogledu ispravljenog dijela presude te~e od dana dostave ispravljenog prepisa presude. (4) O ispravljanju presude sud mo`e odlu~iti bez saslu{anja stranaka. h) Pravomo}nost presude ^lan 196. (1) Presuda koja se vi{e ne mo`e pobijati `albom postaje pravomo}na. (2) Sud tokom cijelog postupka po slu`benoj du`nosti pazi je li stvar pravomo}no presu|ena, i ako utvrdi da je parnica pokrenuta o zahtjevu o kojemu je ve} pravomo}no odlu~eno, odbacit }e tu`bu. (3) Ako je u presudi odlu~eno o potra`ivanju koje je tu`eni istakao prigovorom radi prebijanja, odluka o postojanju ili nepostojanju toga potra`ivanja postaje pravomo}na. ^lan 197. (1) Sud je vezan za svoju presudu ~im je donesena. (2) Presuda prema strankama ima u~inak od dana dono{enja, a u slu~ajevima u kojima strankama prema odredbama ovog zakona presudu dostavlja sud - od dana kada im je dostavljena. 3. Rje{enje ^lan 198. (1) Sva rje{enja koja se donose na ro~i{tu objavljuje sudija. (2) Rje{enje koje je na ro~i{tu objavljeno dostavit }e se strankama u ovjerenom prepisu samo ako je protiv toga rje{enja Broj 53 - Strana 2818 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 28.10.2003. dopu{tena posebna `alba, ili ako se na temelju rje{enja mo`e odmah tra`iti izvr{enje, ili ako to zahtijeva upravljanje parnicom. (3) Sud je vezan za svoja rje{enja ako se ona ne odnose na upravljanje parnicom ili ako ovim zakonom nije {to drugo odre|eno. (4) Kad se rje{enje ne dostavlja pismeno, ono prema strankama ima u~inak ~im je objavljeno. ^lan 199. Rje{enja koja sud donosi izvan ro~i{ta saop}avaju se strankama dostavom ovjerenog prepisa rje{enja. ^lan 200. (1) Rje{enje mora biti obrazlo`eno ako se njime odbija prijedlog stranke ili ako se njime rje{ava o prijedlozima stranaka koji su me|u sobom u opreci, a mo`e biti obrazlo`eno i u drugim slu~ajevima kad je to potrebno. (2) Pismeni sastav rje{enja treba sadr`avati uvijek uvod i izreku, a obrazlo`enje samo ako prema stavu 1. ovog ~lana rje{enje mora biti obrazlo`eno. ^lan 201. Rje{enja o kaznama izre~enim prema odredbama ovog zakona izvr{avaju se po slu`benoj du`nosti. ^lan 202. (1) Odredbe ~lana 179., ~l. 190. do 195. i ~lana 197. stav 2. ovog zakona na odgovaraju}i na~in }e se primjenjivati i na rje{enja. (2) Odredbe ~l. 184. do 186. i ~l. 188. i 189. ovog zakona na odgovaraju}i na~in }e se primjenjivati i na rje{enja iz ~lana 198. stav 2. ovog zakona. B. POSTUPAK PO PRAVNIM LIJEKOVIMA VIII - REDOVNI PRAVNI LIJEKOVI 1. @alba protiv presude a) Pravo na `albu ^lan 203. (1) Protiv presude donesene u prvom stepenu stranke mogu podnijeti `albu u roku od 30 dana od dana dono{enja presude, odnosno, ako se presuda dostavlja u skladu s odredbama ovog zakona o dostavi, 30 dana nakon dostave prepisa presude, ako u ovom zakonu nije odre|en drugi rok. U mjeni~nim i ~ekovnim sporovima taj rok je 15 dana. (2) Blagovremeno podnesena `alba spre~ava da presuda postane pravomo}na u dijelu koji se pobija `albom. (3) O `albi protiv presude odlu~uje drugostepeni sud. ^lan 204. (1) Stranka se mo`e odre}i prava na `albu od trenutka prijema presude. (2) Do dono{enja odluke drugostepenog suda stranka mo`e odustati od ve} podnesene `albe. (3) Odricanje ili odustanak od `albe ne mo`e se opozvati. b) Sadr`aj `albe ^lan 205. @alba mora sadr`ati: 1) ozna~enje presude protiv koje se izjavljuje `alba; 2) izjavu da se presuda pobija u cjelini ili u odre|enom dijelu; 3) razlog `albe; 4) potpis podnositelja `albe. ^lan 206. (1) Ako `alba ne sadr`i podatke iz ~lana 205. ovog zakona (nepotpuna `alba), prvostepeni sud }e rje{enjem protiv kojeg nije dopu{tena `alba pozvati `alitelja da u roku od osam dana dopuni ili ispravi `albu. (2) Ako `alitelj u roku iz stava 1. ovog ~lana ne postupi po tra`enju suda, sud }e rje{enjem odbaciti `albu kao nepotpunu. ^lan 207. (1) U `albi se ne mogu iznositi nove ~injenice i predlagati novi dokazi, osim ako `alitelj pru`i dokaze da ih bez svoje krivnje nije mogao iznijeti odnosno predlo`iti do zaklju~enja glavne rasprave. (2) Pozivaju}i se na nove ~injenice, `alitelj je du`an navesti dokaze kojima bi se te ~injenice utvrdile, a predla`u}i nove dokaze, du`an je navesti ~injenice koje tim dokazima treba utvrditi. (3) Prigovor zastare i prigovor radi prebijanja koji nisu izneseni pred prvostepenim sudom ne mogu se iznositi u `albi. (4) Ako su zbog izno{enja novih ~injenica i predlaganja novih dokaza uzrokovani tro{kovi u postupku u povodu `albe, te }e tro{kove neovisno o ishodu spora podmirivati ona stranka koja je iznijela nove ~injenice, odnosno predlo`ila nove dokaze. c) Razlozi zbog kojih se presuda mo`e pobijati ^lan 208. (1) Presuda se mo`e pobijati: 1) zbog povrede odredaba parni~nog postupka; 2) zbog pogre{no ili nepotpuno utvr|enog ~injeni~nog stanja; 3) zbog pogre{ne primjene materijalnog prava. (2) Presuda na osnovu priznanja i presuda na osnovu odricanja mogu se pobijati zbog povrede odredaba parni~nog postupka ili zbog toga {to je izjava o priznanju, odnosno o odricanju data u zabludi ili pod uticajem prisile ili prevare. ^lan 209. Povreda odredaba parni~nog postupka postoji ako sud u toku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovog zakona, a to je bilo od uticaja na dono{enje zakonite i pravilne presude. ^lan 210. (1) Pogre{no ili nepotpuno utvr|eno ~injeni~no stanje postoji kad je sud neku odlu~nu ~injenicu pogre{no utvrdio, odnosno kad je nije utvrdio. (2) Nepotpuno utvr|eno ~injeni~no stanje postoji i kad na to upu}uju nove ~injenice ili novi dokazi. ^lan 211. Pogre{na primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio. d) Postupak po `albi ^lan 212. @alba se podnosi sudu koji je izrekao prvostepenu presudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. ^lan 213. (1) Neblagovremenu, nepotpunu ili nedopu{tenu `albu, odbacit }e rje{enjem prvostepeni sud bez odr`avanja ro~i{ta. (2) @alba je neblagovremena ako je podnesena nakon proteka zakonskog roka za njeno podno{enje. (3) @alba je nedopu{tena ako je `albu podnijela osoba koja nije ovla{tena za podno{enje `albe, ili osoba koje se odrekla ili je odustala od `albe, ili ako osoba koja je podnijela `albu nema pravnog interesa za podno{enje `albe. ^lan 214. (1) Primjerak blagovremene, potpune i dopu{tene `albe dostavit }e prvostepeni sud protivnoj stranci odmah, a najkasnije u roku od osam dana od dana prijema `albe. Protivna stranka mo`e u roku od osam dana od prijema `albe podnijeti tome sudu odgovor na `albu. (2) Primjerak odgovora na `albu dostavit }e prvostepeni sud `alitelju odmah, a najkasnije u roku od osam dana od prijema odgovora na `albu. (3) Neblagovremeno podnesen odgovor na `albu ne}e se uzeti u razmatranje. (4) Podnesci primljeni nakon prijema odgovora na `albu ili nakon proteka roka za odgovor na `albu ne}e se uzimati u Utorak, 28.10.2003. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 53 - Strana 2819 razmatranje, osim ukoliko sud od stranke izri~ito zatra`i dodatno izja{njenje. ^lan 215. (1) Nakon prijema odgovora na `albu ili nakon proteka roka za odgovor na `albu, prvostepeni sud }e `albu i odgovor na `albu, ako je podnesen, sa svim spisima dostaviti drugostepenom sudu najkasnije u roku od osam dana. (2) Ako `alitelj tvrdi da su u prvostepenom postupku povrije|ene odredbe parni~nog postupka, sudija prvostepenog suda dat }e obja{njenje u povodu navoda `albe koji se ti~u tih povreda, a prema potrebi }e provjeriti istinitost tih navoda u `albi. ^lan 216. (1) Kad spisi po `albi stignu drugostepenom sudu, odre|uje se sudija izvjestitelj. (2) Sudija izvjestitelj mo`e, prema potrebi, od prvostepenog suda pribaviti izvje{taj o povredama odredaba parni~nog postupka i zatra`iti da se radi utvr|ivanja tih povreda provedu provjere. ^lan 217. (1) Drugostepeni sud odlu~uje o `albi u sjednici vije}a ili na osnovu odr`ane rasprave. (2) Drugostepeni sud }e zakazati raspravu kada ocijeni da je radi pravilnog utvr|ivanja ~injeni~nog stanja potrebno pred drugostepenim sudom utvrditi nove ~injenice ili izvesti nove dokaze ili ponovo izvesti ve} izvedene dokaze, kao i kada ocijeni da je zbog povrede odredaba parni~nog postupka u prvostepenom postupku potrebno odr`ati raspravu pred drugostepenim sudom. (3) Drugostepeni sud odr`at }e sjednicu vije}a, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon {to od prvostepenog suda primi spise po `albi. (4) Drugostepeni sud }e donijeti odluku u roku od 30 dana od dana odr`avanja sjednice vije}a na kojoj je odlu~eno o `albi, odnosno, ako je odr`ana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaklju~enja rasprave. ^lan 218. (1) Na raspravu se pozivaju stranke odnosno njihovi zakonski zastupnici ili punomo}nici, a i oni svjedoci i vje{taci za koje sud odlu~i da se saslu{aju. (2)Ako sa rasprave izostane `alitelj, rasprava se ne}e odr`ati, a odluka }e se donijeti na osnovu navoda `albe i odgovora na `albu. (3) Ako sa rasprave izostane stranka koja nije `alitelj, sud }e raspravljati o `albi i donijeti odluku. (4) U pozivu za raspravu stranka }e biti upozorena na posljedice nedolaska na raspravu. ^lan 219. (1) Rasprava pred drugostepenim sudom po~inje kratkim izlaganjem izvjestitelja o stanju predmeta, bez izno{enja njegovog mi{ljenja o osnovanosti `albe. (2)Nakon toga pro~itat }e se presuda ili dio presude na koji se odnosi `alba, a prema potrebi i zapisnik o glavnoj raspravi pred prvostepenim sudom. Zatim }e `alitelj obrazlo`iti svoju `albu, a protivna stranka odgovor na `albu. ^lan 220. Ako u ~l. 217. do 219. ovog zakona nije {to drugo odre|eno, odredbe ovog zakona o glavnoj raspravi pred prvostepenim sudom na odgovaraju}i na~in se primijenjuju i na raspravu pred drugostepenim sudom. e) Granice ispitivanja prvostepene presude ^lan 221. Drugostepeni sud ispituje prvostepenu presudu u onom dijelu u kojem se pobija `albom, u granicama razloga navedenih u `albi, paze}i po slu`benoj du`nosti na primjenu materijalnog prava i povrede odredaba parni~nog postupka koje se odnose na strana~ku sposobnost i zastupanje. f) Odluke drugostepenog suda o `albi ^lan 222. (1) Odluke drugostepenog suda donose se nakon vije}anja glasanjem. (2) U prostoriji u kojoj se vije}a i glasa mogu biti prisutni samo ~lanovi vije}a i zapisni~ar. Kad treba donijeti odluku o jednostavnijim pitanjima, vije}e mo`e odluku donijeti i u samom zasjedanju. ^lan 223. (1) Predsjednik vije}a rukovodi vije}anjem i glasanjem i glasa posljednji. On se brine da se sva pitanja svestrano i potpuno razmotre. (2) Za svaku odluku vije}a potrebna je ve}ina glasova. (3) ^lanovi vije}a ne mogu odbiti da glasaju o pitanjima koja postavi predsjednik vije}a. (4) ^lan vije}a koji je pri glasanju o kojem ranijem pitanju ostao u manjini ne mo`e se suzdr`ati od glasanja o pitanju o kojem se ima kasnije odlu~iti. (5) Ako se u vezi pojedinih pitanja o kojima se odlu~uje glasovi podijele na vi{e razli~itih mi{ljenja, tako da nijedno od njih nema ve}inu, razdvojit }e se pitanja i glasanje }e se ponavljati sve dok se ne postigne ve}ina. Ako se u pogledu visine nov~anog iznosa ili koli~ine glasovi podijele na vi{e od dva mi{ljenja, ponovo }e se raspravljati o razlozima za svako mi{ljenje. Ako se i nakon toga ne mo`e posti}i ve}ina, glasovi dati za najve}i nov~ani iznos ili koli~inu dodat }e se glasovima datim za najbli`i manji nov~ani iznos ili koli~inu dok se ne postigne ve}ina. ^lan 224. Drugostepeni sud mo`e u sjednici vije}a ili na osnovu odr`ane rasprave: 1) odbaciti `albu kao neblagovremenu, nepotpunu ili nedopu{tenu; 2) odbiti `albu kao neosnovanu i potvrditi prvostepenu presudu; 3) ukinuti prvostepenu presudu i uputiti predmet prvostepenom sudu na ponovno su|enje; 4) ukinuti prvostepenu presudu i odbaciti tu`bu, ili 5) preina~iti prvostepenu presudu. ^lan 225. Neblagovremenu, nepotpunu ili nedopu{tenu `albu odbacit }e drugostepeni sud rje{enjem, ako to nije u~inio prvostepeni sud. ^lan 226. Drugostepeni sud }e presudom odbiti `albu kao neosnovanu i potvrditi prvostepenu presudu kad ustanovi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po slu`benoj du`nosti. ^lan 227. (1) Drugostepeni sud }e u sjednici vije}a ili na osnovu odr`ane rasprave rje{enjem ukinuti prvostepenu presudu i predmet vratiti istom prvostepenom sudu radi odr`avanja nove glavne rasprave, ako utvrdi da postoji jedan od slijede}ih razloga iznesenih u `albi: 1) ako je protivno odredbama ovog zakona sud donio presudu na osnovu priznanja ili presudu na osnovu odricanja; 2) ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propu{tanjem dostave nije dana mogu}nost da raspravlja pred sudom, a to je postupanje bilo od uticaja na dono{enje zakonite i pravilne presude; 3) ako je sud donio presudu bez glavne rasprave; 4) ako je presudu donio sudija koji se po zakonu mora izuzeti. (2) Ako drugostepeni sud utvrdi da je u postupku pred prvostepenim sudom odlu~eno o zahtjevu koji nije u sudskoj nadle`nosti ili o zahtjevu o kome ve} te~e parnica ili o kojem je ve} prije pravomo}no presu|eno ili koga se tu`ilac odrekao ili o Broj 53 - Strana 2820 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 28.10.2003. kojem je ve} zaklju~ena sudska nagodba, ukinut }e prvostepenu presudu i odbaciti tu`bu. (3) Ako drugostepeni sud utvrdi da je u prvostepenom postupku kao tu`ilac ili tu`eni sudjelovala osoba koja ne mo`e biti stranka u postupku ili ako stranku u postupku koja je pravna osoba nije zastupala ovla{tena osoba ili ako parni~no nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili ako zakonski zastupnik odnosno punomo}nik stranke nije imao potrebna ovla{tenja za vo|enje parnice, odnosno obavljanje pojedinih radnji u postupku, ako vo|enje parnice, odnosno obavljanje pojedinih radnji u postupku nije bilo naknadno odobreno, s obzirom na prirodu povrede ukinut }e prvostepenu presudu i vratiti predmet nadle`nom prvostepenom sudu ili }e ukinuti prvostepenu presudu i odbaciti tu`bu. (4) Kad drugostepeni sud ukine presudu prvostepenog suda i predmet vrati istom sudu na ponovno su|enje, mo`e narediti da se nova glavna rasprava odr`i pred drugim sudijom. (5) U obrazlo`enju rje{enja kojim se prvostepena presuda ukida treba navesti koje su odredbe parni~nog postupka povrije|ene i u ~emu se povrede sastoje. ^lan 228. Prvostepeni sud je du`an, odmah po prijemu rje{enja drugostepenog suda, odrediti pripremno ro~i{te ili ro~i{te za glavnu raspravu, koje }e se odr`ati najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema rje{enja drugostepenog suda, te izvesti sve parni~ne radnje i raspraviti sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostepeni sud u svom rje{enju. ^lan 229. Drugostepeni sud }e, u sjednici vije}a ili na osnovu odr`ane rasprave, presudom preina~iti prvostepenu presudu, ako utvrdi da postoji jedan od slijede}ih razloga iznesenih u `albi: 1) ako je utvrdio da postoji povreda odredaba parni~nog postupka, osim u slu~ajevima iz ~lana 227. ovog zakona; 2) ako je u sjednici vije}a druga~ijom ocjenom isprava i posredno izvedenih dokaza ve} izvedenih pred prvostepenim sudom utvrdio druga~ije ~injeni~no stanje nego {to je ono u prvostepenoj presudi; 3) ako je nakon odr`ane rasprave, na osnovu novih dokaza ili ponovnog izvo|enja ve} izvedenih dokaza, utvrdio druga~ije ~injeni~no stanje nego {to je ono u prvostepenoj presudi; 4) ako smatra da je ~injeni~no stanje u prvostepenoj presudi pravilno utvr|eno, ali da je prvostepeni sud pogre{no primijenio materijalno pravo; 5) ako je utvrdio da je prvostepenom presudom prekora~en tu`beni zahtjev. ^lan 230. Drugostepeni sud nemo`e preina~iti presudu na {tetu stranke koja se `alila, ako je samo ona podnijela `albu. ^lan 231. U obrazlo`enju presude, odnosno rje{enja, drugostepeni sud }e ocijeniti `albene navode koji su od odlu~nog zna~aja. ^lan 232. Drugostepeni sud dostavit }e svoju odluku strankama i drugim zainteresovanim osobama, kao i sudu prvog stepena. 2. @alba protiv rje{enja ^lan 233. (1) Protiv rje{enja prvostepenog suda dopu{tena je `alba, ako u ovom zakonu nije odre|eno da `alba nije dopu{tena. (2) Ako ovaj zakon izri~ito odre|uje da posebna `alba nije dopu{tena, rje{enje prvostepenog suda mo`e se pobijati samo u `albi protiv kona~ne odluke. ^lan 234. (1) Blagovremeno podnesena `alba zadr`ava izvr{enje rje{enja, ako ovim zakonom nije druga~ije propisano. (2) Rje{enje protiv kojeg nije dopu{tena posebna `alba mo`e se odmah izvr{iti. ^lan 235. Rje{avaju}i o `albi drugostepeni sud mo`e: 1) odbaciti `albu kao neblagovremenu, nepotpunu ili nedopu{tenu; 2) odbiti `albu kao neosnovanu i potvrditi rje{enje prvostepenog suda; 3) uva`iti `albu i rje{enje preina~iti ili ukinuti, te prema potrebi predmet vratiti na ponovni postupak. ^lan 236. U postupku po `albi protiv rje{enja na odgovaraju}i }e se na~in primjenjivati odredbe ovog zakona koje va`e za `albu protiv presude, osim odredaba o odr`avanju rasprave pred drugostepenim sudom. IX - VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI 1.Revizija ^lan 237. (1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomo}ne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude. (2) Revizija nije dopu{tena ako vrijednost pobijanog dijela pravomo}ne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka. (3) Izuzetno, Vrhovni sud Federacije mo`e dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlu~ivanje po reviziji bilo od zna~aja za primjenu prava u drugim slu~ajevima. ^lan 238. O reviziji odlu~uje Vrhovni sud Federacije. ^lan 239. Podnesena revizija ne zadr`ava izvr{enje pravomo}ne presude protiv koje je izjavljena. ^lan 240. (1) Revizija se mo`e izjaviti: 1) zbog povrede odredaba parni~nog postupka iz ~lana 209. ovog zakona koja je u~injena u postupku pred drugostepenim sudom; 2) zbog pogre{ne primjene materijalnog prava; 3) zbog prekora~enja tu`benog zahtjeva, ako je ta povreda u~injena u postupku pred drugostepenim sudom. (2) Revizija se ne mo`e izjaviti zbog pogre{no ili nepotpuno utvr|enog ~injeni~nog stanja. ^lan 241. Revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojemu se ona pobija revizijom, u granicama razloga navedenih u reviziji, paze}i po slu`benoj du`nosti na primjenu materijalnog prava i povrede odredaba parni~nog postupka koje se odnose na strana~ku sposobnost i zastupanje. ^lan 242. Stranke mogu u reviziji iznositi nove ~injenice i predlagati nove dokaze samo ako se oni odnose na povrede odredaba parni~nog postupka koje su u~injene u postupku pred drugostepenim sudom. ^lan 243. Revizija se podnosi sudu koji je izrekao prvostepenu presudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. ^lan 244. Neblagovremenu ili nepotpunu reviziju, odbacit }e rje{enjem prvostepeni sud, bez odr`avanja ro~i{ta. ^lan 245. (1) Primjerak blagovremene i potpune revizije prvostepeni sud }e dostaviti protivnoj stranci. (2) U roku od osam dana od dana dostave revizije protivna stranka mo`e podnijeti sudu odgovor na reviziju. (3) Nakon prijema odgovora na reviziju ili nakon proteka roka za odgovor, prvostepeni sud dostavit }e reviziju i odgovor na reviziju, ako je podnesen, sa svim spisima, revizijskom sudu. Utorak, 28.10.2003. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 53 - Strana 2821 (4) Primjerak revizije i odgovora na reviziju dostavlja se i drugostepenom sudu. ^lan 246. O reviziji revizijski sud odlu~uje bez rasprave. ^lan 247. (1) Nedopu{tenu reviziju odbacit }e revizijski sud rje{enjem, kao i neblagovremenu ili nepotpunu reviziju, ako to, u granicama svojih ovla{tenja, nije u~inio prvostepeni sud. (2) Revizija je nedopu{tena ako ju je izjavila osoba koja nije ovla{tena na podno{enje revizije, ili osoba koja je odustala od revizije, ili ako osoba koja je izjavila reviziju nema pravni interes za podno{enje revizije ili ako je revizija izjavljena protiv presude protiv koje se po zakonu ne mo`e podnijeti. ^lan 248. Revizijski sud }e presudom odbiti reviziju kao neosnovanu, ako utvrdi da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena. ^lan 249. (1) Ako utvrdi da postoji povreda odredaba parni~nog postupka zbog koje se revizija mo`e izjaviti, osim povreda odre|enih u st. 2. i 3. ovog ~lana, revizijski sud }e, s obzirom na prirodu povrede, presudom preina~iti presudu drugostepenog suda ili rje{enjem ukinuti u cijelosti ili djelimi~no presudu drugostepenog suda i predmet vratiti na ponovno su|enje istom ili drugom vije}u drugostepenog suda, odnosno drugom nadle`nom sudu. (2) Ako je u postupku pred prvostepenim ili drugostepenim sudom odlu~eno o zahtjevu koji nije u sudskoj nadle`nosti ili o kojem je ve} prije pravomo}no presu|eno ili koga se tu`ilac odrekao ili o kojem je ve} zaklju~ena sudska nagodba, revizijski sud }e ukinuti rje{enjem donesene odluke i odbaciti tu`bu. (3) Ako je u postupku pred prvostepenim ili drugostepenim sudom, kao tu`ilac ili tu`eni sudjelovala osoba koja ne mo`e biti stranka u postupku ili ako stranku u postupku koja je pravna osoba nije zastupala ovla{tena osoba ili ako parni~no nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili ako zakonski zastupnik odnosno punomo}nik stranke nije imao potrebna ovla{tenja za vo|enje parnice ili za pojedine radnje u postupku, ako vo|enje parnice, odnosno obavljanje pojedinih radnji u postupku nije bilo naknadno odobreno, revizijski sud }e s obzirom na prirodu povrede, postupiti prema odredbama st. 1. ili 2. ovog ~lana. ^lan 250. (1) Ako revizijski sud utvrdi da je materijalno pravo pogre{ no primijenjeno, presudom }e usvojiti reviziju i preina~iti pobijanu presudu. (2) Ako revizijski sud ustanovi da je zbog pogre{ne primjene materijalnog prava ili zbog povrede pravila postupka ~injeni~no stanje nepotpuno utvr|eno i da zbog toga nema uvjeta za preinaku pobijane presude, rje{enjem }e usvojiti reviziju, ukinuti u cijelosti ili djelimi~no presudu drugostepenog suda i predmet vratiti na ponovno su|enje istom ili drugom vije}u drugostepenog suda. ^lan 251. Ako utvrdi da je pravomo}nom presudom donesenom u drugom stepenu prekora~en tu`beni zahtjev, revizijski sud }e presudom preina~iti pobijanu presudu. ^lan 252. Revizijski sud dostavlja svoje odluke strankama, kao i prvostepenom i drugostepenom sudu. ^lan 253. Ako u ~l. 237. do 252. ovog zakona nije {to drugo odre|eno, u postupku povodom revizije na odgovaraju}i }e se na~in primjenjivati odredbe ovog zakona o `albi protiv presude, osim odredaba o odr`avanju rasprave pred drugostepenim sudom. ^lan 254. (1) Stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rje{enja drugostepenog suda kojim je postupak pravomo}no zavr{en. (2) Revizija protiv rje{enja iz stava 1. ovog ~lana nije dopu{tena u sporovima u kojima ne bi bila dopu{tena revizija protiv pravomo}ne presude. (3) Revizija je uvijek dopu{tena protiv rje{enja drugostepenog suda kojim se podnesena `alba odbacuje, odnosno kojim se potvr|uje rje{enje prvostepenog suda o odbacivanju revizije. (4) U postupku u povodu revizije protiv rje{enja na odgovaraju} i na~in }e se primjenjivati odredbe ovog zakona o reviziji protiv presude. 2. Ponavljanje postupka ^lan 255. Postupak koji je odlukom suda pravomo}no zavr{en mo`e se na prijedlog stranke ponoviti: 1) ako je pri dono{enju odluke sudjelovao sudija koji je po zakonu morao biti izuzet; 2) ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem nije bila data mogu}nost da raspravlja pred sudom; 3) ako je u postupku kao tu`ilac ili tu`eni sudjelovala osoba koja ne mo`e biti stranka u postupku, ili ako stranku koja je pravna osoba nije zastupala ovla{tena osoba, ili ako parni~no nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili ako zakonski zastupnik odnosno punomo}nik stranke nije imao potrebna ovla{tenja za vo|enje parnice, ili za pojedine radnje u postupku, ako vo|enje parnice, odnosno obavljanje pojedinih radnji u postupku nije bilo naknadno odobreno; 4) ako se odluka suda zasniva na la`nom iskazu svjedoka ili vje{taka ili na ispravi koja je krivotvorena ili u kojoj je ovjeren neistinit sadr`aj; 5) ako je do odluke suda do{lo zbog krivi~nog djela sudije, zakonskog zastupnika ili punomo}nika stranke, protivne stranke ili koje tre}e osobe; 6) ako stranka sazna za nove ~injenice ili na|e ili stekne mogu}nost da upotrijebi nove dokaze na osnovu kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te ~injenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prija{njem postupku. ^lan 256. (1) Iz razloga navedenih u ~lanu 255. ta~. 1. do 3. ovog zakona, ne mo`e se zahtijevati ponavljanje postupka ako je taj razlog bio bez uspjeha iznesen u prija{njem postupku. (2) Zbog okolnosti navedenih u ~lanu 255. ta~. 1 i 6. ovog zakona, ponavljanje postupka mo`e se dopustiti samo ako stranka bez svoje krivnje nije mogla te okolnosti iznijeti prije nego {to je prija{nji postupak zavr{en pravomo}nom sudskom odlukom. ^lan 257. (1) Prijedlog za ponavljanje postupka podnosi se u roku od 30 dana, i to: 1) u slu~aju iz ~lana 255. ta~ka 1. ovog zakona od dana kad je stranka saznala za taj razlog; 2) u slu~aju iz ~lana 255. ta~ka 2. ovog zakona od dana kad je odluka dostavljena stranci; 3) u slu~aju iz ~lana 255. ta~ka 3. ovog zakona, ako je u postupku kao tu`ilac ili tu`eni sudjelovala osoba koja ne mo`e biti stranka u postupku - od dana kad je odluka dostavljena toj osobi; ako stranku koja je pravna osoba nije zastupala ovla{tena osoba ili ako parni~no nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik - od dana kad je odluka dostavljena stranci odnosno njenom zakonskom zastupniku, ako zakonski zastupnik odnosno punomo}nik stranke nije imao potrebno ovla{tenje za vo|enje parnice ili za pojedine radnje u postupku - od dana kad je stranka saznala za taj razlog; 4) u slu~ajevima iz ~lana 255. ta~. 4. i 5. ovog zakona - od dana kad je stranka saznala za pravomo}nu presudu u krivi~nom postupku, a ako se krivi~ni postupak ne mo`e provesti, onda od dana kad je saznala za obustavu tog postupka ili za okolnosti zbog kojih se postupak ne mo`e pokrenuti; Broj 53 - Strana 2822 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 28.10.2003. 5) u slu~aju iz ~lana 255. ta~ka 6. ovog zakona - od dana kad je stranka mogla iznijeti sudu nove ~injenice, odnosno nova dokazna sredstva. (2) Ako bi rok odre|en u stavu 1. ovog ~lana po~eo te}i prije nego {to je odluka postala pravomo}na, taj }e se rok ra~unati od pravomo}nosti odluke ako protiv nje nije bio izjavljen pravni lijek, odnosno od dostave pravomo}ne odluke vi{eg suda izre~ene u posljednjem stepenu. (3) Nakon {to protekne rok od pet godina od dana kad je odluka postala pravomo}na, prijedlog za ponavljanje postupka ne mo`e se podnijeti, osim ako se ponavljanje tra`i iz razloga navedenih u ~lanu 255. ta~. 2. i 3. ovog zakona. ^lan 258. O prijedlogu za ponavljanje postupka odlu~uje drugostepeni sud, i to sudija pojedinac koji nije sudjelovao u dono{enju drugostepene odluke u prija{njem postupku. ^lan 259. (1) Prijedlog za ponavljanje postupka podnosi se uvijek sudu koji je donio odluku u prvom stepenu. (2) U prijedlogu se posebno moraju navesti zakonska osnova po kojoj se tra`i ponavljanje, okolnosti iz kojih proizilazi da je prijedlog podnesen u zakonskom roku i dokazi kojima se potkrepljuju navodi predlaga~a, te u~initi vjerovatnim da bi u ponovljenom postupku mogla za predlaga~a biti donesena povoljnija odluka. ^lan 260. (1) Neblagovremene, nepotpune ili nedopu{tene prijedloge za ponavljanje postupka odbacit }e rje{enjem prvostepeni sud bez odr`avanja ro~i{ta. (2) Ako prvostepeni sud ne odbaci prijedlog, dostavit }e primjerak prijedloga protivnoj stranci koja ima pravo da u roku od 15 dana odgovori na prijedlog. ^lan 261. Nakon prijema odgovora na prijedlog ili nakon proteka roka za davanje odgovora, prvostepeni sud }e prijedlog i odgovor na prijedlog, ako je podnesen, sa svim spisima dostaviti drugostepenom sudu najkasnije u roku od osam dana. ^lan 262. (1) Drugostepeni sud odlu~uje o prijedlogu za ponavljanje postupka u pravilu bez odr`avanja rasprave. (2) Ako sud ocijeni da je odr`avanje rasprave neophodno, postupit }e u skladu s odredbama ~l. 218. do 220. ovog zakona. ^lan 263. (1) Nakon {to drugostepeni sud donese odluku o prijedlogu, sudu prvog stepena vra}a sve spise s dovoljnim brojem ovjerenih prepisa svoje odluke. (2) U rje{enju kojim se dopu{ta ponavljanje postupka izre}i }e se da se ukida odluka donesena u prija{njem postupku. (3) Protiv rje{enja drugostepenog suda kojim se usvaja prijedlog za ponavljanje postupka `alba nije dopu{tena. (4) @alba protiv rje{enja drugostepenog suda kojim se odbija prijedlog za ponavljanje postupka podnosi se istom sudu, koji o `albi odlu~uje u vije}u trojice sudija. ^lan 264. (1) U ponovnom postupku pred prvostepenim sudom ne mo`e postupati sudija koji je odlu~ivao u prija{njem postupku. (2) Prvostepeni sud }e odrediti pripremno ro~i{te odmah po prijemu rje{enja drugostepenog suda, a najkasnije u roku od osam dana. 3. Odnos izme|u prijedloga za ponavljanje postupka i revizije ^lan 265. (1) Ako u roku za izjavljivanje revizije stranka podnese prijedlog za ponavljanje postupka samo iz razloga iz kojih se mo`e izjaviti i revizija, smatrat }e se da je stranka izjavila reviziju. (2) Ako stranka izjavi reviziju iz razloga {to je u prvostepenom ili drugostepenom postupku odlu~eno o zahtjevu o kojem je ve} prije pravomo}no presu|eno ili koga se tu`ilac ve} odrekao ili o kojem je sklopljena sudska nagodba, i istovremeno ili nakon toga podnese prijedlog za ponavljanje postupka iz bilo kojeg razloga iz ~lana 255. ovog zakona, sud }e prekinuti postupak u povodu prijedloga za ponavljanje postupka do zavr{etka postupka po reviziji. (3) Ako stranka izjavi reviziju iz bilo kojeg razloga, osim iz razloga navedenih u stavu 2. ovog ~lana, i istovremeno ili nakon toga podnese prijedlog za ponavljanje postupka iz razloga iz ~lana 255. stav 1. ta~. 4. i 5. ovog zakona, koji su potkrijepljeni pravomo}nom presudom donesenom u krivi~nom postupku, sud }e prekinuti postupak po reviziji do zavr{etka postupka u povodu prijedloga za ponavljanje postupka. (4) U svim ostalim slu~ajevima u kojima stranka izjavi reviziju i istovremeno ili nakon toga podnese prijedlog za ponavljanje postupka, sud }e odlu~iti koji }e postupak nastaviti, a koji prekinuti, uzimaju}i u obzir sve okolnosti, a osobito razloge zbog kojih su oba pravna lijeka podnesena i dokaze, koje su stranke predlo`ile. ^lan 266. (1)Odredbe ~lana 265. st. 1. i 3. ovog zakona, primijenit }e se i kad je stranka najprije podnijela prijedlog za ponavljanje postupka, a nakon toga izjavila reviziju. (2) U svim ostalim slu~ajevima u kojima stranka podnese prijedlog za ponavljanje postupka i nakon toga izjavi reviziju, sud }e, u pravilu, prekinuti postupak po reviziji do zavr{etka postupka u povodu prijedloga za ponavljanje postupka, osim ako ustanovi da postoje ozbiljni razlozi da postupi druga~ije. ^lan 267. (1) Rje{enje iz ~lana 265. ovog zakona donosi prvostepeni sud ako prijedlog za ponavljanje postupka stigne prvostepenom sudu prije nego {to je predmet u povodu revizije upu}en revizijskom sudu. Ako prijedlog za ponavljanje postupka stigne po{to je predmet u povodu revizije upu}en revizijskom sudu, rje{enje iz ~lana 265. ovog zakona, donosi revizijski sud. (2) Rje{enje iz ~lana 266. ovog zakona donosi prvostepeni sud, osim ako je predmet, u vrijeme kad revizija stigne prvostepenim sudu, u povodu prijedloga za ponavljanje postupka upu}en vi{em sudu radi dono{enja odluke, u kojem slu~aju rje{enje donosi vi{i sud. (3) Protiv rje{enja suda iz st. 1. i 2. ovog ~lana nije dopu{tena `alba. Dio tre}i X - SUDSKE MJERE OSIGURANJA ^lan 268. (1) Za odlu~ivanje o prijedlogu za osiguranje, uklju~uju}i i osiguranje na imovini protivnika osiguranja koja se nalazi izvan Federacije odnosno Bosne i Hercegovine, koji je podnesen prije pokretanja parni~nog postupka kao i u toku tog postupka nadle`an je sud koji postupa po tu`benom zahtjevu. Odluku o mjeri osiguranja donosi sud koji postupa u prvom stepenu, a neposredno vi{i sud kada je prijedlog za njeno dono{enje podnesen nakon dostave predmeta tome sudu radi odlu~ivanja o pravnom lijeku. (2) Nakon pravomo}nosti odluke o tu`benom zahtjevu, o prijedlogu za osiguranje odlu~uje sud koji bi bio nadle`an za odlu~ivanje o tu`benom zahtjevu u prvom stepenu. ^lan 269. (1) Mjera osiguranja mo`e se odrediti: 1) ako predlaga~ osiguranja u~ini vjerovatnim postojanje potra`ivanja ili prava, i 2) ako postoji opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja mogao sprije~iti ili znatno ote`ati ostvarenje potra`ivanja, posebno time {to }e svoju imovinu otu|iti, prikriti, opteretiti ili na drugi na~in njom raspolagati odnosno promijeniti postoje}e stanje stvari ili na neki drugi na~in {tetno uticati na prava predlaga~a osiguranja. Utorak, 28.10.2003. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 53 - Strana 2823 (2) Ako druga~ije nije zakonom odre|eno, sud }e odrediti mjeru osiguranja samo pod uslovom da predlaga~ osiguranja, u roku koji odredi sud, prema odredbama zakona o izvr{nom postupku, da jemstvo za {tetu koja bi protivniku osiguranja mogla nastati odre|ivanjem i provo|enjem mjere osiguranja. Ako predlaga~ osiguranja ne da jemstvo u odre|enom roku, sud }e odbiti prijedlog za odre|ivanje mjere osiguranja. Na njegov zahtjev, sud mo`e osloboditi predlaga~a osiguranja od obaveze davanja jemstva ako sud utvrdi da on nije u finansijskoj mogu}nosti da jemstvo da. (3) Bosna i Hercegovina, njeni entiteti, Br~ko Distrikt BiH, kantoni, grad i op}ine su izuzeti od obaveze iz stava 2. ovog ~lana. ^lan 270. Jemstvo iz ~lana 269. ovog zakona se vra}a u roku od osam dana od dana prestanka va`enja mjere osiguranja. Ukoliko u me|uvremenu protivnik osiguranja podnese tu`bu za naknadu {tete, nadle`ni sud za postupanje u tom predmetu }e odlu~iti o va`enju odre|enog jemstva. ^lan 271. (1) Radi osiguranja nov~anog potra`ivanja mogu se odrediti slijede}e mjere: 1) zabrana protivniku osiguranja da otu|i, sakrije, optereti ili raspola`e odre|enom imovinom u vrijednosti koja je dovoljna za osiguranje potra`ivanja predlaga~a osiguranja. Ova zabrana }e se zabilje`iti u odgovaraju}im javnim registrima; 2) ~uvanje imovine na koju se odnosi zabrana iz ta~ke 1. ovog stava i to pologanjem u depozit suda ako je to mogu}e ili predajom u posjed tre}oj osobi; 3) zabrana du`niku protivnika osiguranja da isplati protivniku osiguranja potra`ivanje ili da mu preda stvar, kao i zabrana protivniku osiguranja da primi stvar, da naplati potra`ivanje i da njime raspola`e. Ova zabrana se mo`e izre}i i svakoj drugoj osobi od koje protivnik osiguranja mo`e zahtijevati isplatu ili predaju stvari; 4) predbilje`ba zalo`nog prava na nekretnini protivnika osiguranja ili na pravu uknji`enom na nekretnini do vrijednosti dosu|enog glavnog potra`ivanja sa kamatama i tro{kovima. (2) Mjera iz stava 1. ta~ka 4. ovog ~lana mo`e se odrediti samo ukoliko o potra`ivanju povjerioca ve} postoji odluka suda koja nije postala izvr{na. (3) Rje{enja o odre|ivanju mjera osiguranja iz stava 1. ovog ~lana, dostavljaju se protivniku osiguranja, du`niku protivnika osiguranja, ako je potrebno, i odgovaraju}im javnim registrima. Mjera osiguranja smatra se provedenom dostavom protivniku osiguranja ili du`niku protivnika osiguranja, akomuse dostavlja, ili odgovaraju}em javnom registru, ovisno o tome koji je od ova tri datuma prijema raniji po vremenu. (4) Na podru~ju gdje ne postoje zemlji{ne knjige, mjere osiguranja iz ovog ~lana }e se provesti primjenom odgovaraju}ih pravila izvr{nog postupka. ^lan 272. (1) Radi osiguranja potra`ivanja koje je upravljeno na odre|enu stvar ili njen dio mogu se odrediti slijede}e mjere osiguranja: 1) zabrana protivniku osiguranja otu|enja, sakrivanja, optere} enja ili raspolaganja imovinom na koju je upravljeno potra`ivanje. Ako se imovina nalazi u Bosni i Hercegovini, ova zabrana }e se zabilje`iti u odgovaraju}im javnim registrima; 2) ~uvanje imovine na koju se odnosi zabrana iz ta~ke 1. ovog stava i to pologanjem u depozit suda, ako je to mogu}e, ili predajom u posjed tre}oj osobi; 3) zabrana protivniku osiguranja da poduzima radnje koje mogu nanijeti {tetu imovini na koju je upravljeno potra`ivanje ili nalog protivniku osiguranja da obavi odre|ene radnje potrebne da bi se sa~uvala imovina ili da bi se odr`alo postoje}e stanje stvari; 4) ovla{tenje predlaga~u osiguranja da poduzme odre|ene aktivnosti. (2) Odredbe st. 3. i 4. ~lana 271. ovog zakona primijenjuju se i u slu~aju osiguranja potra`ivanja upravljenih na odre|enu stvar ili jedan njen dio. (3) Mjere osiguranja iz ovog ~lana ne smiju u cijelosti obuhvatiti zahtjev koji se njima obezbje|uje. ^lan 273. (1) Radi osiguranja drugih prava ili odr`avanja postoje}eg stanja, mogu se izre}i slijede}e mjere osiguranja: 1) zabrana protivniku osiguranja da poduzima odre|ene aktivnosti ili nalog da poduzme odre|ene aktivnosti u cilju odr`avanja postoje}eg stanja ili spre~avanja nastanka {tete suprotnoj stranci; 2) ovla{tenje predlaga~u osiguranja da poduzme odre|ene aktivnosti; 3) povjeravanje odre|ene imovine protivnika osiguranja tre}oj osobi na ~uvanje i staranje; 4) odlaganje postupka izvr{enja po prijedlogu tre}ih osoba, pod uslovima predvi|enim zakonom kojim se ure|uje izvr{ni postupak; i 5) druge mjere koje sud odredi kao neophodne za osiguranje tu`benog zahtjeva predlaga~a osiguranja. (2) Odredba ~lana 271. stav 3. na odgovaraju}i na~in se primjenjuje i na mjere osiguranja iz stava 1. ovog ~lana. ^lan 274. (1) Protivnik osiguranja koji postupi suprotno odluci suda o zabrani da otu|i, sakrije, optereti ili raspola`e imovinom odgovoran je po pravilima gra|anskog prava. Nakon zabilje`be zabrane, sve dok takva zabrana traje, nije mogu} upis u registar bilo kakvih promjena prava nastalih na osnovu dobrovoljnog raspolaganja protivnika osiguranja. (2) Otu|enje ili optere}enje suprotno nalogu suda o zabrani da otu|i, sakrije, optereti ili raspola`e imovinom nema pravni u~inak prema predlaga~u, osim ako ima mjesta primjeni pravila o za{titi savjesnog sticaoca. (3) Odredbe st. 1. i 2. ovog ~lana, na odgovaraju}i na~in se primijenjuju i u slu~aju postupanja osoba suprotno odluci suda o odre|ivanju drugih mjera osiguranja. (4) Mjerom osiguranja ne sti~e se zalo`no pravo, osim u slu~aju opravdanja predbilje`be zalo`nog prava iz ta~ke 4. stava 1. ~lana 271. ovog zakona. ^lan 275. Sudmo`e, s obzirom na okolnosti slu~aja, odrediti vi{e mjera osiguranja, ako je to potrebno. ^lan 276. (1) Mjera osiguranja mo`e se predlo`iti prije pokretanja i tokom sudskog postupka te nakon zavr{etka tog postupka, sve dok izvr{enje ne bude provedeno. (2) Prijedlog se podnosi u pismenoj formi. Ako je vezan za parni~ni postupak koji je u toku, prijedlog se mo`e iznijeti i usmeno na ro~i{tu. (3) U prijedlogu za odre|ivanje mjere osiguranja predlaga~ osiguranja mora ista}i zahtjev u kojem }e ozna~iti potra`ivanje ~ije osiguranje tra`i, odrediti kakvu mjeru tra`i, sredstva i predmet mjera osiguranja. U prijedlogu se moraju navesti ~injenice na kojima se zasniva tu`beni zahtjev, te predlo`iti dokazi kojima se ti navodi potkrepljuju. Predlaga~ osiguranja du`an je dokaze, ako je to mogu}e, prilo`iti uz prijedlog. (4) Na usmeno podneseni prijedlog za odre|ivanje mjera osiguranja na odgovaraju}i na~in se primijenjuju odredbe stava 3. ovog ~lana. ^lan 277. (1) Osim u slu~ajevima odre|enim ovim zakonom, mjera osiguranja ne mo`e se odrediti ako protivnik osiguranja nije imao mogu}nost da se o prijedlogu za njeno odre|ivanje izjasni. (2) Prijedlog za odre|ivanje mjere osiguranja sud zajedno sa prilozima dostavlja protivniku osiguranja uz obavijest da protivnik osiguranja mo`e podnijeti pismeni odgovor na prijedlog za odre|ivanje mjere osiguranja u roku od osam dana. Broj 53 - Strana 2824 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 28.10.2003. ^lan 278. (1) Na prijedlog predlaga~a osiguranja, istaknut sa prijedlogom za odre|ivanje mjere osiguranja, sud mo`e odrediti privremenu mjeru osiguranja bez prethodnog obavje{tavanja i saslu{anja protivnika osiguranja ako predlaga~ osiguranja u~ini vjerovatnim da je mjera osiguranja osnovana i hitna i da bi se druga~ijim postupanjem izgubila svrha mjere osiguranja. (2) Sud dostavlja odluku iz stava 1. ovog ~lana protivniku osiguranja odmah. Protivnik osiguranja u roku od tri dana u svom odgovoru mo`e osporiti razloge za odre|ivanje privremene mjere osiguranja, nakon ~ega sud mora zakazati ro~i{te u naredna tri dana. Odgovor protivnika osiguranja mora biti obrazlo`en. (3) Nakon odr`anog ro~i{ta iz stava 2. ovog ~lana, sud }e posebnim rje{enjem ukinuti rje{enje o odre|ivanju privremene mjere ili zamijeniti to rje{enje novim rje{enjem o odre|ivanju mjere osiguranja, u skladu sa ~lanom 279. ovog zakona. Protiv novog rje{enja o odre|ivanju mjere osiguranja dopu{tena je `alba u skladu s ~lanom 282. ovog zakona. ^lan 279. (1) U rje{enju o odre|ivanju mjere osiguranja sud }e odrediti vrstu mjere, sredstva kojima }e se ona prinudno ostvariti i predmet mjere osiguranja, uz odgovaraju}u primjenu pravila sudskog izvr{nog postupka. Sud }e po slu`benoj du`nosti dostaviti rje{enje o odre|ivanju mjere osiguranja nadle`nom izvr{nom sudu radi njenog prinudnog provo|enja i odgovaraju} im javnim registrima radi upisa. (2)Ako je radi ostvarenja naloga ili zabrane koji su izre~eni u rje{enju o odre|ivanju mjere osiguranja potrebno izmijeniti sredstva ili predmete osiguranja predlaga~ osiguranja mo`e predlo`iti tu izmjenu u istom postupku, na osnovu ve} izre~enih naloga ili zabrana. (3) Rje{enje o odre|ivanju mjere osiguranja ima u~inak rje{enja o izvr{enju iz Zakona o izvr{nom postupku. Mjera osiguranja obavezuje stranke u postupku, kao i osobe koje su u vezi s njima, nakon {to prime obavijest o izdavanju mjere osiguranja. (4)Rje{enja iz st. 1. i 2. ovog ~lana, moraju biti obrazlo`ena. (5) U slu~aju odre|ivanja mjere osiguranja po slu`benoj du`nosti, sud }e na odgovaraju}i na~in primijeniti odredbe ovog ~lana. ^lan 280. (1) Kada je mjera osiguranja odre|ena prije podno{enja tu`be, odlukom o odre|ivanju mjere osiguranja odredit }e se rok ne du`i od 30 dana u kojem predlaga~ osiguranja mora podnijeti tu`bu. (2) Predlaga~ osiguranja podnosi sudu dokaz da je pokrenuo postupak u skladu sa stavom 1. ovog ~lana. ^lan 281. (1) Izre~ena mjera osiguranja ostaje na snazi do naredne odluke suda o mjeri osiguranja. (2) Ukoliko tu`beni zahtjev nije usvojen prvostepenom presudom, nadle`ni sud mo`e mjeru osiguranja ostaviti na snazi dok odluka o tu`benom zahtjevu ne postane pravosna`na. (3) Izre~ena mjera osiguranja ostaje na snazi najdu`e do isteka roka od 30 dana po nastupanju uslova za prinudno izvr{enje. (4) Mjeru osiguranja upisanu u javne knjige sud bri{e po slu`benoj du`nosti. ^lan 282. (1) Protiv prvostepenog rje{enja o mjeri osiguranja mo`e se izjaviti `alba u roku od osam dana od dana dostavljanja rje{enja. (2) @alba se dostavlja protivniku osiguranja kojimo`e u roku od tri dana od njenog prijema podnijeti sudu odgovor na `albu. (3) O `albi odlu~uje drugostepeni sud u roku od 15 dana od dana dostavljanja prvostepenom sudu odgovora na `albu ili isteka roka za podno{enje odgovora na `albu. (4) @alba ne odla`e izvr{enje rje{enja iz stava 1. ovog ~lana. (5) @alba protiv rje{enja o odre|ivanju mjere osiguranja koje je u prvom stepenu izdao kantonalni sud ili Vrhovni sud Federacije, nije dopu{tena. (6) @alba protiv rje{enja o privremenoj mjeri osiguranja nije dopu{tena. ^lan 283. (1) Ako su izre~ene mjere odre|ene ~lanom 271. stav 1. ta~. 1. i 2. i ~lanom 272. stav 1. ta~. 1. i 2. ovog zakona, sud }e na prijedlog protivnika osiguranja ili ~uvara odrediti prodaju pokretnih stvari koje su podlo`ne brzom kvarenju ili ako postoji opasnost od znatnog pada cijene tih stvari. (2) Prodaja stvari iz stava 1. ovog ~lana, obavit }e se po pravilima o izvr{enju na pokretnim stvarima. (3) Ako je odre|ena mjera osiguranja iz ~lana 271. stav 1. ta~ka 3. ovog zakona, sud mo`e, na prijedlog predlaga~a osiguranja ili protivnika osiguranja, odrediti da se na predlaga~a osiguranja prenese pravo na ispunjenje potra`ivanja, u slu~aju u kojem postoji opasnost da se to potra`ivanje, zbog zaka{njenja u njegovu ostvarenju, ne}e mo}i realizovati ili da }e se izgubiti pravo na regres prema tre}im osobama. (4) Iznos koji se dobije prodajom pokretnih stvari ili naplatom potra`ivanja ~uvat }e se u sudskom depozitu dok se ne obustavi mjera osiguranja ili dok predlaga~ osiguranja ne predlo`i izvr{enje, a najdu`e 30 dana po{to potra`ivanje postane izvr{no. Druge koristi dobivene ostvarenjem potra`ivanja polo`it }e se u sudski depozit ako je to mogu}e, ili }e se na koji drugi na~in odrediti njihovo ~uvanje do obustave mjere osiguranja, odnosno dok predlaga~ osiguranja ne predlo`i izvr{enje, ali najdu`e 30 dana po{to potra`ivanje postane izvr{no. ^lan 284. (1) Predlaga~ osiguranja mo`e u prijedlogu za odre|ivanje mjere osiguranja ili naknadno izjaviti da se, umjesto mjere osiguranja, zadovoljava davanjem odre|enog jemstva od strane protivnika osiguranja. (2) Davanje jemstva umjesto mjere osiguranja mo`e se odrediti i na prijedlog protivnika osiguranja ukoliko se sa tim prijedlogom saglasi predlaga~ osiguranja. ^lan 285. (1) Ako predlaga~ osiguranja u roku odre|enim rje{enjem o odre|ivanju mjere osiguranja ne podnese dokaz iz ~lana 280. ovog zakona, sud }e obustaviti postupak i ukinuti provedene radnje. (2) Na prijedlog protivnika osiguranja postupak }e se obustaviti i ukinuti provedene radnje, ako su se okolnosti zbog kojih je mjera odre|ena kasnije promijenile tako da vi{e nije potrebna. (3) Sud }e na prijedlog protivnika osiguranja obustaviti postupak i ukinuti provedene radnje i u slijede}im slu~ajevima: 1) ako protivnik osiguranja polo`i sudu du`ni iznos potra`ivanja koje se obezbje|uje, s kamatama i tro{kovima; 2) ako protivnik osiguranja u~ini vjerovatnim da je potra`ivanje u vrijeme dono{enja rje{enja o odre|ivanju mjere osiguranja ve} bilo napla}eno ili dovoljno obezbije|eno; 3) ako je pravomo}no utvr|eno da potra`ivanje nije nastalo ili da je prestalo. (4) U slu~ajevima iz st. 1. i 3. ta~. 2. i 3. ovog ~lana, tro{kove prouzrokovane odre|ivanjem i provo|enjem mjere osiguranja predlaga~ osiguranja du`an je nadoknaditi protivniku osiguranja. ^lan 286. (1) Tro{kove nastale u toku postupka osiguranja prethodno podmiruje predlaga~ osiguranja. (2) Ako je prijedlog za odre|ivanje mjere osiguranja podnesen tokom parni~nog ili drugog sudskog postupka, sud nadle`an za odlu~ivanje o tu`benom ili drugom zahtjevu }e odlu~iti ko podmiruje tro{kove izdavanja i provo|enja mjera osiguranja. ^lan 287. Predlaga~ osiguranja ima po op}im pravilima imovinskog prava pravo na naknadu {tete koja mu je nanesena nepostupanjem osoba koje su bile du`ne postupiti po rje{enju o odre|ivanju mjere osiguranja. Utorak, 28.10.2003. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 53 - Strana 2825 ^lan 288. Protivnik osiguranja ima po op}im pravilima imovinskog prava prema predlaga~u osiguranja pravo na naknadu {tete koja mu je nanesena mjerom osiguranja za koju je utvr|eno da je bila neosnovana ili koju predlaga~ osiguranja nije opravdao. ^lan 289. Potra`ivanja naknade {tete iz ~l. 287. i 288. ovog zakona zastarjevaju u roku od godinu dana od prestanka va`enja rje{enja kojim je mjera osiguranja izre~ena. ^lan 290. Mjere osiguranja provodi sud koji bi bio nadle`an za provo|enje izvr{enja pravomo}ne presude. Dio ~etvrti OP]E ODREDBE XI - STRANKE I NJIHOVI ZAKONSKI ZASTUPNICI ^lan 291. (1) Stranka u postupku mo`e biti svaka fizi~ka i pravna osoba. (2) Posebnim propisima mo`e se odrediti ko mo`e biti stranka u postupku osim fizi~kih i pravnih osoba. (3) Parni~ni sud mo`e, izuzetno, s pravnim u~inkom u odre|enoj parnici, priznati svojstvo stranke i onim oblicima udru`ivanja koji nemaju strana~ku sposobnost prema odredbama st. 1. i 2. ovog ~lana, ako utvrdi da, s obzirom na predmet spora, u su{tini udovoljavaju bitnim uslovima za sticanje strana~ke sposobnosti, a osobito ako raspola`u imovinom na kojoj se mo`e provesti izvr{enje. (4) Protiv rje{enja iz stava 3. ovog ~lana, kojim se priznaje svojstvo stranke u parnici nije dopu{tena posebna `alba. ^lan 292. (1) Stranka koja je potpuno poslovno sposobna mo`e sama obavljati radnje u postupku (parni~na sposobnost). (2) Punoljetna osoba kojoj je djelimi~no ograni~ena poslovna sposobnost parni~no je sposobna u granicama svoje poslovne sposobnosti. (3) Maloljetnik koji nije stekao potpunu poslovnu sposobnost parni~no je sposoban u granicama u kojima mu se priznaje poslovna sposobnost. ^lan 293. (1) Stranku koja nema parni~nu sposobnost zastupa njen zakonski zastupnik. (2) Zakonski zastupnik odre|uje se zakonom ili aktom nadle`nog organa vlasti donesenim na osnovu zakona. (3) U toku cijelog postupka sud }e, po slu`benoj du`nosti, paziti mo`e li osoba koja se pojavljuje kao stranka u postupku biti stranka u postupku i je li parni~no sposobna, zastupa li parni~no nesposobnu stranku njen zakonski zastupnik i ima li zakonski zastupnik posebna ovla{tenja kad su ona potrebna. ^lan 294. (1) Zakonski zastupnik mo`e u ime stranke poduzimati sve radnje u postupku, ali ako je za podno{enje ili povla~enje tu`be, za priznanje odnosno za odricanje od tu`benog zahtjeva, za zaklju~enje nagodbe ili za poduzimanje drugih radnji u postupku u posebnim propisima odre|eno da zastupnik mora imati posebna ovla{tenja, on mo`e te radnje poduzimati samo ako ima takva ovla{tenja. (2) Osoba koja se pojavljuje kao zakonski zastupnik du`na je na zahtjev suda dokazati da je zakonski zastupnik. Kad je za poduzimanje odre|enih radnji u postupku potrebno posebno ovla{tenje, zakonski zastupnik du`an je dokazati da ima takvo ovla{tenje. (3) Kad sud ustanovi da zakonski zastupnik osobe pod starateljstvom ne pokazuje potrebnu pa`nju u zastupanju, obavijestit }e o tome organ starateljstva. Ako bi zbog propu{tanja zastupnika mogla nastati {teta za osobu pod starateljstvom, sud }e zastati s postupkom i predlo`iti da se odredi drugi zakonski zastupnik. ^lan 295. (1) Kad sud utvrdi da osoba koja se pojavljuje kao stranka ne mo`e biti stranka u postupku, a taj se nedostatak mo`e otkloniti, pozvat }e tu`ioca da izvr{i potrebne ispravke u tu`bi ili }e poduzeti druge mjere da bi se postupakmogao nastaviti s osobom koja mo`e biti stranka u postupku. (2) Isto tako, kad sud utvrdi da stranka nema zakonskog zastupnika ili da zakonski zastupnik nema posebna ovla{tenja kad su ona potrebna, zatra`it }e da nadle`ni organ starateljstva postavi staraoca parni~no nesposobnoj osobi, odnosno pozvat }e zakonskog zastupnika da pribavi posebna ovla{tenja ili }e poduzeti druge mjere koje su potrebne da bi parni~no nesposobna strana bila pravilno zastupana. (3) Sud }e odrediti stranci rok za otklanjanje nedostataka iz st. 1. i 2. ovog ~lana. Dok se ne otklone ti nedostaci, mogu se u postupku poduzimati samo one radnje zbog ~ije bi odgode mogle nastati {tetne posljedice za stranku. (4)Ako se nedostaci iz st. 1. i 2. ovog ~lana nemogu otkloniti ili ako odre|eni rok bezuspje{no protekne, sud }e rje{enjem ukinuti radnje provedene u postupku ako su zahva}ene tim nedostacima i odbaciti tu`bu ako su nedostaci takve prirode da spre~avaju daljnje vo|enje parnice. (5) Protiv rje{enja kojim se nare|uju mjere za otklanjanje nedostataka nije dopu{tena `alba. ^lan 296. (1)Ako se tokom postupka pred prvostepenim sudom poka`e da bi redovan postupak oko postavljanja zakonskog zastupnika tu`enom trajao dugo, tako da bi zbog toga za jednu ili obje stranke mogle nastati {tetne posljedice, sud }e tu`enom postaviti privremenog zastupnika. (2) Uz uvjet iz stava 1. ovog ~lana, sud }e postaviti tu`enom privremenog zastupnika osobito u slu~ajevima: 1) ako tu`eni nije parni~no sposoban, a nema zakonskog zastupnika, 2) ako postoje protivni interesi tu`enog i njegovog zakonskog zastupnika, 3) ako obje stranke imaju istog zakonskog zastupnika, 4) ako je boravi{te tu`enog nepoznato, a tu`eni nema punomo}nika, 5) ako se tu`eni ili njegov zakonski zastupnik, koji nemaju punomo}nika u Federaciji, nalaze u inostranstvu, a dostava se nije mogla obaviti. (3) O postavljanju privremenog zastupnika, sud }e bez odga|anja obavijestiti organ starateljstva, a i stranke kad je to mogu}e. ^lan 297. (1) Privremeni zastupnik ima u postupku za koji je postavljen sva prava i du`nosti zakonskog zastupnika. (2) Ta prava i du`nosti privremeni zastupnik obavlja sve dok se tu`eni ili njegov punomo}nik ne pojavi pred sudom, odnosno dok organ starateljstva ne obavijesti sud da je postavio staraoca. ^lan 298. Ako je privremeni zastupnik postavljen tu`enom iz razloga navedenih u ~lanu 296. stav 2. ta~. 4. i 5. ovog zakona, sud }e u roku od osam dana izdati oglas koji }e objaviti u "Slu`benim novinama Federacije BiH", slu`benom glasilu kantona i na oglasnoj plo~i suda. ^lan 299. Parni~na sposobnost u Federaciji procjenjuje se po zakonima Federacije. XII - PUNOMO]NICI ^lan 300. (1) Stranke mogu poduzimati radnje u postupku osobno ili preko punomo}nika. (2) Stranka koju zastupa punomo}nik mo`e uvijek do}i pred sud i davati izjave pored svog punomo}nika, ali suprotnu stranu, Broj 53 - Strana 2826 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 28.10.2003. svjedoke i vje{take mo`e ispitivati samo preko punomo}nika, ako je on prisutan na glavnoj raspravi. ^lan 301. (1) Punomo}nik mo`e biti advokat, advokatsko dru{tvo ili uposlenik slu`be za besplatnu pravnu pomo}, kao i, za pravne osobe uposlenik te pravne osobe, a za fizi~ke osobe bra~ni odnosno vanbra~ni drug stranke ili srodnik stranke po krvi ili po tazbini. (2) Ako sud utvrdi da punomo}nik koji je advokat ne obavlja svoju du`nost u skladu sa Zakonom o advokaturi, sud }e o tome izvijestiti nadle`nu advokatsku komoru, i, ako je to mogu}e, stranku koju advokat zastupa. ^lan 302. Radnje u postupku {to ih punomo}nik poduzima u granicama punomo}i imaju isti pravni u~inak kao da ih je poduzela sama stranka. ^lan 303. (1) Stranka mo`e izmijeniti ili opozvati izjavu svog punomo}nika na ro~i{tu na kome je ta izjava data. (2) Ako je punomo}nik priznao koju ~injenicu na ro~i{tu na kojem stranka nije bila prisutna ili je koju ~injenicu priznao u podnesku, a stranka to priznanje kasnije izmijeni ili opozove, sud }e cijeniti obje izjave prema ~lanu 125. stav 2. ovog zakona. ^lan 304. Stranka mo`e ovlastiti punomo}nika da poduzima samo odre|ene radnje ili da poduzima sve radnje u postupku. ^lan 305. Ako je stranka izdala advokatu punomo} za vo|enje parnice, a nije pobli`e odredila ovla{tenja u punomo}i, advokat je ovla{ten na temelju takve punomo}i: 1) obavljati sve radnje u postupku, a osobito podnijeti tu`bu, povu}i je, dati odgovor na tu`bu, priznati tu`beni zahtjev ili se odre}i tu`benog zahtjeva, zaklju~iti nagodbu, podnijeti pravni lijek i odre}i se ili odustati od njega, te zahtijevati izdavanje mjera osiguranja; 2) stavljati zahtjev za izvr{enje ili osiguranje i poduzimati potrebne radnje u postupku, u povodu takvog zahtjeva; 3) od protivne stranke primiti dosu|ene tro{kove; 4) pismeno ovlastiti drugog advokata na poduzimanje samo pojedinih radnji u postupku, osim zastupanja na glavnoj raspravi. ^lan 306. Advokata kojem je stranka izdala punomo} mo`e, uz izri~ito ovla{tenje stranke, zamjenjivati drugi advokat, a pred sudom prvog stepena i advokatski pripravnik koji je kod njega zaposlen. ^lan 307. Ako stranka u punomo}i nije pobli`e odredila ovla{tenja punomo}nika, punomo}nik koji nije advokat mo`e na osnovu takve punomo}i obavljati sve radnje u postupku, ali mu je uvijek potrebno izri~ito ovla{tenje za povla~enje tu`be, za priznanje ili za odricanje od tu`benog zahtjeva, za zaklju~enje nagodbe, za odricanje ili odustanak od pravnog lijeka i za preno{enje punomo}i na drugu osobu, te za podno{enje vanrednih pravnih lijekova. ^lan 308. (1) Stranka izdaje punomo} pismeno ili usmeno na raspravni zapisnik. (2) Stranka koja nije pismena ili nije u stanju potpisati se stavit }e na pismenu punomo} umjesto potpisa otisak prsta. Ako se u tom slu~aju punomo} izdaje osobi koja nije advokat, potrebno je prisustvo dvojice svjedoka koji }e se potpisati na punomo}i. (3) Ako posumnja u istinitost pismene punomo}i, sud mo`e rje{enjem odrediti da se podnese ovjerena punomo}. Protiv tog rje{enja nije dopu{tena `alba. ^lan 309. (1) Punomo}nik je du`an pri prvoj radnji u postupku podnijeti punomo}. (2) Sud mo`e dopustiti da radnje u postupku za stranku privremeno obavi osoba koja nije podnijela punomo}, ali }e istovremeno narediti toj osobi da naknadno u odre|enom roku podnese punomo} ili odobrenje stranke za obavljanje parni~nih radnji. (3) Dok ne protekne rok za podno{enje punomo}i, sud }e odgoditi dono{enje odluke. Ako taj rok bezuspje{no protekne, sud }e nastaviti postupak, ne uzimaju}i u obzir radnje koje je obavila osoba bez punomo}i. (4) Sud je du`an tokom cijelog postupka paziti je li osoba koja se pojavljuje kao punomo}nik ovla{tena za zastupanje. Ako sud utvrdi da osoba koja se pojavljuje kao punomo}nik nije ovla{tena za zastupanje, ukinut }e parni~ne radnje {to ih je ta osoba poduzela, ako te radnje nije stranka naknadno odobrila. ^lan 310. (1) Stranka mo`e punomo} u svako vrijeme opozvati, a punomo}nik je mo`e u svako vrijeme otkazati. (2) Opozivanje, odnosno otkaz punomo}i mora se saop}iti sudu pred kojim se vodi postupak pismeno ili usmeno na raspravni zapisnik. (3) Opozivanje, odnosno otkaz punomo}i va`i za protivnu stranku od trenutka kad joj je saop}en. (4) Poslije otkaza punomo}i, punomo}nik je du`an jo{ 15 dana obavljati radnje za osobu kojamu je izdala punomo}, ako je potrebno da od nje otkloni kakvu {tetu koja bi u to vrijeme mogla nastati. ^lan 311. (1) Ako je punomo}niku dato ovla{tenje da mo`e obavljati sve radnje u postupku, a stranka, odnosno njen zakonski zastupnik, umre ili postane poslovno nesposobna ili ako zakonski zastupnik bude razrije{en du`nosti, punomo}nik je ovla{ten i nadalje poduzimati radnje u postupku, ali nasljednik, odnosno novi zakonski zastupnik, mo`e opozvati punomo}. (2) U slu~ajevima navedenim u stavu 1. ovog ~lana, punomo} niku koji nije advokat uvijek prestaju ovla{tenja koja se u punomo}i moraju izri~ito navesti ( ~lan 307.). ^lan 312. (1) Prestankom pravne osobe prestaje i punomo} koju je ona izdala. (2) U slu~aju ste~aja, punomo} koju je izdao ste~ajni du`nik prestaje kad prema va`e}im propisima nastupe pravne posljedice otvaranja ste~ajnog postupka. (3) Izuzetno od odredaba st. 1. i 2. ovog ~lana, punomo}nik je du`an jo{ 15 dana obavljati radnje u postupku ako je potrebno da od stranke otkloni {tetu. XIII - JEZIK U POSTUPKU ^lan 313. Pozivi, odluke i druga sudska pismena upu}uju se strankama i drugim sudionicima u postupku na jednom od jezika iz ~lana 6. ovog zakona. ^lan 314. Stranke i drugi sudionici u postupku pri sudjelovanju u postupku upotrebljavaju jedan od jezika iz ~lana 6. ovog zakona. ^lan 315. (1) Stranke i umje{a~i koji ne poznaju nijedan od jezika iz ~lana 6. ovog zakona osigurat }e o svom tro{ku usmeno i pismeno prevo|enje procesnih radnji koje poduzimaju, kao i druga usmena i pismena prevo|enja za svoje potrebe. (2) Stranke i umje{a~i du`ni su osigurati i prevo|enje koje se odnosi na izvo|enje dokaza koje su predlo`ili. (3) Prevo|enje obavljaju tuma~i. XIV - VRIJEDNOST SPORA ^lan 316. (1) Tu`ilac je du`an u tu`bi ozna~iti vrijednost predmeta spora, osim u slu~ajevima u kojima se vrijednost spora ne mo`e izraziti u novcu. Utorak, 28.10.2003. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 53 - Strana 2827 (2) Kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva. (3) Kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna tra`enja ne uzimaju se u obzir pri odre|ivanju vrijednosti spora ako ne ~ine glavni zahtjev. ^lan 317. Ako se zahtjev odnosi na budu}a davanja koja se ponavljaju, vrijednost predmeta spora ra~una se po njihovom zbiru, ali najvi{e do iznosa koji odgovara zbiru davanja za vrijeme od pet godina. ^lan 318. (1) Ako jedna tu`ba protiv istog tu`enog obuhvata vi{e zahtjeva koji se zasnivaju na istoj ~injeni~noj i pravnoj osnovi, vrijednost se odre|uje po zbiru vrijednosti svih zahtjeva. (2) Ako zahtjevi u tu`bi proizilaze iz raznih osnova, ili su istaknuti protiv vi{e tu`enih, vrijednost se odre|uje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva. ^lan 319. Kad se spor vodi o postojanju najamnog ili zakupnog odnosa, ili iz odnosa kori{tenja stana, odnosno poslovnih prostorija, vrijednost se ra~una prema jednogodi{njoj najamnini, odnosno zakupnini, osim ako je rije~ o najamnom ili zakupnom odnosu zaklju~enom na kra}e vrijeme. ^lan 320. Ako se tu`bom zahtijeva samo davanje osiguranja odre|enog potra`ivanja ili ustanovljenje zalo`nog prava, vrijednost predmeta spora odre|uje se prema iznosu potra`ivanja koje treba osigurati, ali ako predmet zaloga ima manju vrijednost od potra`ivanja koje treba osigurati, kao vrijednost predmeta spora uzet }e se vrijednost predmeta zaloga. ^lan 321. (1) Ako se tu`beni zahtjev ne odnosi na nov~ani iznos, ali tu`ilac u tu`bi navede da pristaje da umjesto udovoljenja tom zahtjevu primi odre|eni nov~ani iznos, kao vrijednost predmeta spora uzet }e se taj iznos. (2) U drugim slu~ajevima, kad se tu`beni zahtjev ne odnosi na nov~ani iznos, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tu`ilac u tu`bi nazna~io. (3) Ako je u slu~aju iz stava 2. ovog ~lana, tu`ilac vrijednost predmeta spora suvi{e visoko ili suvi{e nisko nazna~io, sud }e najkasnije na pripremnom ro~i{tu, a ako pripremno ro~i{te nije odr`ano, onda na glavnoj raspravi prije po~etka rasprave o glavnoj stvari, brzo i na prikladan na~in provjeriti ta~nost nazna~ene vrijednosti, te rje{enjem odrediti vrijednost predmeta spora. (4) Protiv rje{enja iz stava 3. ovog ~lana nije dopu{tena posebna `alba. ^lan 322. Ako nov~ani iznos nije izra`en u konvertibilnim markama, ve} u drugoj valuti, vrijednost predmeta spora se utvr|uje u konvertibilnim markama, po srednjem kursu odnosne valute koji je utvrdila nadle`na finansijska organizacija u vrijeme podno{enja tu`be. XV - ROKOVI I RO^I[TA 1. Rokovi ^lan 323. (1) Ako rok nije odre|en zakonom, odre|uje ga sud s obzirom na okolnosti slu~aja. (2) Rok koji sud odredi izuzetno se mo`e produ`iti na prijedlog zainteresovane osobe ako za to postoje opravdani razlozi. (3) Prijedlog za produ`enje roka se mora podnijeti prije proteka roka ~ije se produ`enje tra`i. (4) Protiv rje{enja o produ`enju roka nije dopu{tena `alba. ^lan 324. (1) Rokovi se ra~unaju na dane, mjesece i godine. (2)Ako je rok odre|en na dane, u rok se ne ura~unava dan kad je dostava ili saop}enje obavljeno, odnosno dan u koji pada doga|aj otkad treba ra~unati trajanje roka, ve} se za po~etak roka uzima prvi idu}i dan. (3) Rokovi odre|eni na mjesece, odnosno na godine zavr{avaju se protekom onog dana posljednjeg mjeseca, odnosno godine, koji po svom broju odgovara danu kad je rok otpo~eo. Ako nema tog dana u posljednjem mjesecu, rok se zavr{ava posljednjeg dana tog mjeseca. (4) Ako posljednji dan roka pada na dr`avni praznik ili u nedjelju ili u koji drugi dan kad sud ne radi, rok istje~e protekom prvog idu}eg radnog dana. ^lan 325. (1) Kad je podnesak vezan za rok, smatra se da je podnesen u roku ako je prije nego {to rok protekne predan nadle`nom sudu. (2) Ako je podnesak upu}en preko po{te preporu~enom po{iljkom ili telegrafski, dan predaje po{ti smatra se danom predaje sudu kojem je upu}en, a ako je podnesak upu}en telefaksom, danom predaje smatra se dan prijema telefaksa u sudu. (3) Ako je podnesak upu}en elektronskom po{tom, kao vrijeme predaje sudu smatra se vrijeme koje je nazna~eno na verifikaciji kvalifikovanog elektronskog potpisa. (4) Ako je podnesak upu}en telegrafski, a ne sadr`i sve {to je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, smatrat }e se da je podnesen u roku ako uredan podnesak naknadno bude predat sudu ili bude upu}en sudu preporu~enom po{iljkom u roku od tri dana od dana predaje telegrama po{ti. (5) Za osobe koje se nalaze na obaveznoj vojnoj slu`bi u vojsci Federacije, dan predaje podneska vojnoj jedinici, odnosno vojnoj ustanovi smatra se danom predaje sudu. (6) Odredba stava 4. ovog ~lana odnosi se i na ostale osobe koje se nalaze u slu`bi u vojnim jedinicama odnosno vojnim ustanovama ili {tabovima vojske Federacije u mjestima u kojima ne postoji redovna po{ta. (7) Za osobe li{ene slobode dan predaje podneska upravi zatvora, odnosno ustanove za izvr{enje krivi~nih i prekr{ajnih sankcija smatra se danom predaje sudu. (8) Ako je podnesak koji je vezan za rok predan ili upu}en nenadle`nom sudu prije proteka roka, a stigne nadle`nom sudu nakon proteka roka, smatrat }e se da je na vrijeme podnesen. (9) Odredbe st.1. do 7. ovog ~lana primijenjuju se i na rok u kojem se prema posebnim propisima mora podi}i tu`ba, te na rok zastare potra`ivanja ili nekog drugog prava. 2. Ro~i{te ^lan 326. (1) Ro~i{te odre|uje sud kad je to zakonom propisano. (2) Sud }e na ro~i{te pozvati stranke i ostale osobe ~ije se prisustvo smatra potrebnim. (3) U pozivu sud }e nazna~iti mjesto, prostoriju i vrijeme odr`avanja ro~i{ta, te navesti stranke i predmet spora. (4) Sud }e u pozivu osobito upozoriti stranke i ostale sudionike u postupku na zakonske posljedice izostanka s ro~i{ta. ^lan 327. (1) Ro~i{te se, u pravilu, odr`ava u sudskoj zgradi. (2) Sud mo`e odlu~iti da se ro~i{te odr`i izvan sudske zgrade kad ustanovi da je to nu`no ili da }e se na taj na~in u{tedjeti u vremenu ili u tro{kovima postupka. Protiv takvog rje{enja nije dopu{tena `alba. 3. Povrat u prija{nje stanje ^lan 328. (1) Ako stranka propusti ro~i{te ili rok za poduzimanje neke radnje u postupku i zbog toga izgubi pravo na poduzimanje te radnje, sud }e toj stranci na njen prijedlog dopustiti da naknadno obavi tu radnju (povrat u prija{nje stanje) ako ocijeni da je do propu{tanja do{lo usljed opravdanih razloga koji se nisu mogli predvidjeti niti izbje}i. (2)Kad se dopusti povrat u prija{nje stanje, parnica se vra}a u ono stanje u kojem se nalazila prije propu{tanja i ukidaju se sve odluke koje je sud zbog propu{tanja donio. Broj 53 - Strana 2828 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 28.10.2003. ^lan 329. (1) Prijedlog za povrat u prija{nje stanje podnosi se sudu kod kojeg je trebalo obaviti propu{tenu radnju. (2) Prijedlog se podnosi u roku od osam dana, ra~unaju}i od dana kad je prestao razlog koji je uzrokovao propu{tanje, a ako je stranka tek kasnije saznala za propu{tanje - od dana kad je za to saznala. (3) Nakon proteka 60 dana od dana propu{tanja ne mo`e se tra`iti povrat u prija{nje stanje. (4) Ako se povrat u prija{nje stanje predla`e zbog propu{- tanja roka, predlaga~ je du`an istovremeno s podno{enjem prijedloga obaviti i propu{tenu radnju. ^lan 330. Ne mo`e se zahtijevati povrat u prija{nje stanje ako je propu{ten rok za stavljanje prijedloga da se dopusti povrat u prija{nje stanje, ili ako je propu{teno ro~i{te odre|eno u povodu prijedloga za povrat u prija{nje stanje. ^lan 331. Sud }e odmah odlu~iti o prijedlogu za povrat u prija{nje stanje i nastaviti postupak. ^lan 332. (1) Neblagovremene i nedopu{tene prijedloge za povrat u prija{nje stanje, odbacit }e sud rje{enjem. (2) U vezi s prijedlogom za povrat u prija{nje stanje sud }e zakazati ro~i{te, osim ako su ~injenice na kojima se prijedlog zasniva op}epoznate. ^lan 333. (1) Protiv rje{enja kojim se usvaja prijedlog za povrat u prija{nje stanje nije dopu{tena posebna `alba. (2) Protiv rje{enja kojim se odbija prijedlog za povrat u prija{nje stanje nije dopu{tena posebna `alba, osim ukoliko je prijedlog podnesen zbog dono{enja presude zbog propu{tanja. XVI - PODNESCI ^lan 334. (1) Tu`ba, odgovor na tu`bu, protivtu`ba, odgovor na protivtu`bu, pravni lijekovi i druge izjave, prijedlozi i saop}enja koji se daju izvan rasprave, podnose se pismeno (podnesci). Uvjet pismene forme ispunjavaju i podnesci upu}eni telegramom, telefaksom ili elektronskom po{tom. Ovakvi podnesci se smatraju potpisanim, ako je u njima ozna~en po{iljalac. (2) Podnesci moraju biti razumljivi i moraju sadr`avati sve ono {to je potrebno da bi se u vezi s njima moglo postupiti. Osobito trebaju sadr`avati: oznaku suda, ime i prezime odnosno naziv pravne osobe, prebivali{te ili boravi{te, odnosno sjedi{te stranaka, njihovih zakonskih zastupnika i punomo}nika, ako ih imaju, predmet spora, sadr`aj izjave i potpis podnositelja. (3)Ako izjava sadr`i kakav zahtjev, stranka mora u podnesku navesti ~injenice i dokaze na kojima zasniva svoj zahtjev. (4) Podnesci koji se dostavljaju elektronskom po{tommoraju biti ovjereni kvalifikovanim elektronskim potpisom. (5) Podnesci sa prilozima koji se dostavljaju protivnoj stranci, predaju se sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. ^lan 335. (1) Isprave koje se prila`u podnesku podnose se u izvorniku, prepisu ili fotokopiji. (2) Ako stranka prilo`i ispravu u izvorniku, sud }e takvu ispravu zadr`ati, a protivnoj stranci dopustiti da je razgleda. Kad prestane potreba da se takva isprava dr`i u spisima predmeta, vratit }e se podnositelju na njegov zahtjev, ali sud mo`e tra`iti od podnositelja da spisima prilo`i prepis ili fotokopiju isprave. (3) Ako je isprava prilo`ena u prepisu ili fotokopiji, sud }e na zahtjev protivne stranke pozvati podnositelja da podnese sudu ispravu u izvorniku, a protivnoj stranci dopustiti da je pregleda. Sud }e odrediti rok u kojem se isprava ima predati odnosno pregledati. (4) Protiv tih rje{enja nije dopu{tena `alba. ^lan 336. (1) Ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadr`i sve {to je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, sud }e podnositelju vratiti podnesak radi ispravke ili dopune, uz navode {ta treba ispraviti ili dopuniti i odredit }e rok za ispravku ili dopunu podneska, koji ne mo`e biti du`i od osam dana. (2) Ako podnesak vezan za rok bude ispravljen odnosno dopunjen i predan sudu u roku odre|enom za dopunu ili ispravku, smatrat }e se da je podnesen sudu onog dana kad je prvi put bio podnesen. (3) Smatrat }e se da je podnesak povu~en ako ne bude vra}en sudu u odre|enom roku, a ako bude vra}en bez ispravke odnosno dopune, odbacit }e se. (4) Ako podnesci ili prilozi nisu podneseni u dovoljnom broju primjeraka, sud }e pozvati podnositelja da ih u odre|enom roku podnese. Ako podnosilac ne postupi po tom nalogu, sud }e podnesak odbaciti. XVII - DOSTAVA PISMENA 1. Op}e odredbe a) Na~in dostave pismena ^lan 337. Pismena se dostavljaju preko po{te, preko ovla{tene pravne osobe registrovane za obavljanje poslova dostavljanja ili preko ovla{tene slu`bene osobe suda. ^lan 338. (1) Kad dostavu treba obaviti osobama ili ustanovama u inostranstvu ili strancima koji u`ivaju pravo imuniteta, dostava }e se obaviti diplomatskim putem, ako u me|unarodnom ugovoru ili u ovom zakonu nije {to drugo odre|eno. (2) Dr`avljanima Bosne i Hercegovine u inostranstvu dostava se obavlja putem po{te ili preko nadle`nog konzularnog, odnosno diplomatskog predstavni{tva Bosne i Hercegovine u toj dr`avi. b) Dostava fizi~kim i pravnim osobama ^lan 339. (1) Dostava fizi~kim osobama obavlja se predajom pismena osobi kojoj se dostava ima obaviti, ako ovim zakonom nije druga~ije odre|eno. (2) Ako ovim zakonom nije druga~ije odre|eno, dostava organima vlasti i pravnim osobama obavlja se predajom pismena osobi ovla{tenoj za primanje pismena, ili, ako se takva osoba ne zatekne u uredu odnosno poslovnoj prostoriji, zaposleniku koji se tu zatekne. ^lan 340. (1) Kad stranku zastupa zakonski zastupnik, odnosno punomo}nik, dostava se obavlja zakonskom zastupniku odnosno punomo}niku. (2) Kad organi vlasti ili pravne osobe za svog punomo}nika odrede osobu koja je njihov radnik, dostava se mo`e obaviti i u skladu s odredbom ~lana 339. stav 2. ovog zakona. (3) Ako stranka ima vi{e zakonskih zastupnika, odnosno punomo}nika, dovoljno je dostavu obaviti jednom od njih. (4) Dostava advokatu kao punomo}niku mo`e se obaviti i predajom pismena osobi koja je zaposlena u njegovoj advokatskoj kancelariji. ^lan 341. (1) Vojnim osobama, pripadnicima policije i pripadnicima kopnenog, rije~nog, pomorskog i vazdu{nog prometa dostava se mo`e obaviti i preko njihovog zapovjedni{tva, odnosno neposrednog starje{ine. (2) Osobama li{enim slobode dostava se obavlja preko uprave zatvora, odnosno uprave ustanove za izvr{enje krivi~nih i prekr{ajnih sankcija. ^lan 342. (1) Dostava pravnoj osobi mo`e se obaviti i putem njene poslovne jedinice, ako spor proizlazi iz pravnog odnosa te jedinice. Utorak, 28.10.2003. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 53 - Strana 2829 (2) Dostava pravnoj osobi koja ima sjedi{te u inostranstvu, mo`e se obaviti i putem njenog zastupni{tva, odnosno predstavni{tva u Bosni i Hercegovini ili Federaciji. c) Vrijeme i mjesto dostave ^lan 343. (1) Dostava se obavlja svakim danom, u bilo koje vrijeme, u stanu ili na radnom mjestu fizi~ke osobe, u sjedi{tu organa vlasti, u uredu odnosno poslovnim prostorijama pravne osobe kojoj se dostava ima obaviti, ili u sudu kad se osoba kojoj se dostava ima obaviti tamo zatekne. (2) Dostava se mo`e obaviti na bilo kojem mjestu, ako se obavlja osobnim uru~enjem pismena osobi kojoj se dostava ima obaviti. 2. Dostava putem po{te ^lan 344. Dostava putem po{te obavlja se: 1) preporu~enom pismonosnom po{iljkom sa povratnicom, ili 2) obi~nom pismonosnom po{iljkom, u kojoj se uz pismeno dostavlja i obrazac o potvrdi prijema, koji osoba kojoj se pismeno dostavlja mora potpisati i vratiti sudu. 3. Dostava preko ovla{tene pravne osobe ili ovla{tene slu`bene osobe suda a) Dostava fizi~kim osobama ^lan 345. (1) Ovla{tena pravna osoba registrovana za obavljanje poslova dostavljanja i ovla{tena slu`bena osoba suda dostavu fizi~kim osobama, u pravilu obavljaju predajom pismena osobi kojoj se dostava ima obaviti. (2) Ako se osoba kojoj se pismeno ima dostaviti ne zatekne u svom stanu, dostava se obavlja predajom pismena kome od njenih odraslih ~lanova doma}instva koji je du`an primiti pismeno, a ako se oni ne zateknu u stanu, pismeno }e se predati ku}epazitelju ili susjedu ako oni na to pristanu. (3) Ako se dostava obavlja na radnom mjestu osobe kojoj se pismeno ima dostaviti, a ta osoba se tu ne zatekne, dostava se mo`e obaviti osobi koja na istom mjestu radi, ako ona pristane da primi pismeno. (4) Predaja pismena drugoj osobi nije dopu{tena ako ona sudjeluje u parnici kao protivnik osobe kojoj se dostava ima obaviti. (5) Osobe kojima se prema odredbama st. 2. i 3. ovog ~lana dostava obavi umjesto osobi kojoj se pismeno ima dostaviti, du`ne su pismeno predati toj osobi, na {to }e ih dostavlja~ i upozoriti prilikom uru~enja pismena. (6) Kad se dostava obavi prema odredbama st. 2. ili 3. ovog ~lana, osoba kojoj se pismeno imalo dostaviti o tome }e biti obavije{tena slanjem pismene obavijesti preko po{te, obi~nom pismonosnom po{iljkom. U pismenoj obavijesti navodi se predmet spora, vrsta pismena koje se ima dostaviti, datum, sat i mjesto dostave pismena, te ime i prezime osobe koja je primila pismeno. Obavijest se mora poslati tokom istog dana ili slijede}eg radnog dana nakon obavljene dostave. ^lan 346. (1) Ako se pismeno ne mo`e dostaviti na na~in previ|en u ~lanu 345. ovog zakona, a dostavlja~ utvrdi da osoba kojoj se pismeno ima dostaviti stanuje na adresi na kojoj se dostava poku{ava obaviti, ostavit }e u stanu ili u prostorijama gdje ta osoba radi, ili pribiti na vrata stana ili prostorije, pismenu obavijest da }e pismeno biti ostavljeno u sudu i da ga ta osoba tamo mo`e preuzeti u roku od 15 dana od dana poku{aja dostave. U pismenoj obavijesti navodi se i predmet spora, vrsta pismena koje se ima dostaviti, datum i sat kada je obavijest ostavljena, te naziv i adresa suda gdje se pismeno mo`e preuzeti. (2) Tokom istog dana ili slijede}eg radnog dana nakon poku{aja dostave iz stava 1. ovog ~lana, pismena obavijest sa podacima navedenim u tom stavu poslat }e se osobi kojoj se dostava ima obaviti i preko po{te, obi~nom pismonosnom po{iljkom. (3) Dostava }e se smatrati obavljenom na dan kada osoba kojoj se pismeno ima dostaviti preuzme pismeno u sudu, a ako pismeno ne bude preuzeto, istekom roka iz stava 1. ovog ~lana. ^lan 347. (1) Ako se dostavlja tu`ba, a tu`eni kojem se tu`ba ima dostaviti se ne zatekne tamo gdje se dostavljanje ima obaviti, dostavlja~ }e se obavijestiti kad bi i na kojem mjestu mogao tu`enog zate}i, te }e mu kod jedne od osoba navedenih u ~lanu 345. st. 2. i 3. ovog zakona ostaviti, ili, ako to nije mogu}e, na vrata stana ili prostorije gdje se dostava obavlja pribiti, pismenu obavijest da radi primanja tu`be bude u odre|eni dan i sat u svom stanu, odnosno na svom radnom mjestu. (2) Ako dostavlja~, i nakon {to je postupio na na~in predvi|en u stavu 1. ovog ~lana, u vrijeme odre|eno u obavijesti ne zatekne tu`enog kojem se tu`ba ima dostaviti, dostava }e se obaviti prema odredbama ~l. 345. i 346. ovog zakona. (3) Druga pismena, osim tu`be, mogu se dostaviti prema odredbama st. 1. i 2. ovog ~lana, ako je to ovim zakonom izri~ito odre|eno ili ako sud smatra da je prilikom dostave potrebna ve}a opreznost. ^lan 348. (1) Ako se utvrdi da je osoba kojoj se pismeno ima dostaviti privremeno odsutna i da joj osobe navedene u ~lanu 345. st. 2. i 3. ovog zakona ne mogu pismeno na vrijeme predati, vratit }e pismeno sudu uz naznaku gdje se odsutni nalazi, a dostava }e ponovo biti poku{ana u odgovaraju}e vrijeme. (2) Ako dostavlja~ utvrdi da osoba kojoj se pismeno ima dostaviti ne stanuje na adresi na kojoj se dostava poku{ava obaviti, ali istovremeno utvrdi ta~nu adresu te osobe, dostava }e se obaviti na naknadno utvr|enoj adresi. Ako dostavlja~ nemo`e utvrditi ta~nu adresu osobe kojoj se pismeno ima dostaviti, pismeno }e vratiti sudu, a sud }e od stranke, koja je prvobitno sud obavijestila o adresi te osobe, zatra`iti da dostavi ta~nu adresu. (3) Ako je utvr|eno da tu`eni kome se dostava ima obaviti ne stanuje na adresi svog posljednjeg poznatog boravi{ta ili prebivali{ta, a njegovo sada{nje boravi{te ili radno mjesto se ne mogu utvrditi, dostava pismena }e se obaviti istovremenim objavljivanjem pismena na oglasnoj plo~i suda i u najmanje jednim dnevnim novinama koje se distribuiraju u Federaciji. (4) Dostava se smatra obavljenom protekom roka od 15 dana od dana objavljivanja. (5) U objavi se, osim pismena koje se ima dostaviti, navodi i ime i prezime osobe kojoj se dostava obavlja, predmet spora i obavijest o tome kada se dostava pismena smatra obavljenom. Prilikom objave u dnevnim novinama, ako je pismeno koje se dostavlja predugo da bi bilo objavljeno u cijelosti, objavljuje se samo kratak sadr`aj pismena. (6) Osoba kojoj se dostava obavlja, bit }e obavije{tena o objavi slanjem pismene obavijesti preko po{te, obi~nom pismonosnom po{iljkom, na adresu njenog posljednjeg poznatog boravi{ta. (7) Tro{kove objave u dnevnim novinama predujmljuje tu`ilac. b) Dostava pravnim osobama ^lan 349. (1) Ovla{tena pravna osoba registrovana za obavljanje poslova dostavljanja i ovla{tena slu`bena osoba suda dostavu organima vlasti i pravnim osobama u pravilu, obavljaju predajom pismena jednoj od osoba iz ~lana 339. stav 2. ovog zakona. (2) Ako se dostava ne mo`e obaviti prema odredbi stava 1. ovog ~lana, a dostavlja~ utvrdi da se sjedi{te organa vlasti odnosno ured ili poslovne prostorije pravne osobe nalaze na adresi na kojoj se dostava poku{ava obaviti, na odgovaraju}i na~in se primjenjuju odredbe ~lana 346. ovog zakona. (3) Ako se utvrdi da se ured ili poslovne prostorije pravne osobe ne nalaze na adresi koja je upisana kao sjedi{te te pravne osobe u odgovaraju}em registru pravnih osoba, a njeno novo sjedi{te nije poznato, na odgovaraju}i na~in se primjenjuju odredbe ~lana 348. st. 3. do 7. ovog zakona. Broj 53 - Strana 2830 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 28.10.2003. c) Odbijanje prijema pismena ^lan 350. Kad osoba kojoj je pismeno upu}eno, odnosno odrasli ~lan njenog doma}instva, odnosno ovla{tena osoba ili zaposlenik organa vlasti ili pravne osobe odbije da primi pismeno, dostavlja~ }e pismeno ostaviti u prostoriji gdje se dostava obavlja ili }e ga pribiti na vrata te prostorije. Na dostavnici }e zabilje`iti dan, sat i razlog odbijanja prijema, kao i mjesto gdje je pismeno ostavljeno, i time se smatra da je dostava obavljena. d) Dostavnica ^lan 351. (1) Potvrdu o obavljenoj dostavi (dostavnicu) potpisuju primalac i dostavlja~. Primalac }e na dostavnici ~itko, slovima, napisati dan prijema, svoje ime i prezime i u kom svojstvu prima pismeno. (2) Ako je primalac nepismen ili se nije u stanju potpisati, dostavlja~ }e postupiti kao u stavu 1. ovog ~lana, te staviti napomenu za{to primalac nije stavio svoj potpis. (3)Ako primalac odbije potpisati dostavnicu, dostavlja~ }e to zabilje`iti na dostavnici i ispisati slovima dan predaje i time se smatra da je dostava obavljena. (4) Ako je dostava obavljena prema odredbi ~lana 347. stav 1. ovog zakona, na dostavnici }e se pored potvrde o prijemu pismena nazna~iti da je prethodila pismena obavijest. (5) Kad je prema odredbama ovog zakona pismeno predato drugoj osobi, a ne onoj kojoj se pismeno imalo dostaviti, na dostavnici }e dostavlja~ nazna~iti odnos tih dviju osoba. (6) Ako se dostava obavlja prema odredbama ~lana 346. ovog zakona, dostavlja~ }e to nazna~iti na dostavnici, kao i dan i sat kada je dostava poku{ana i mjesto gdje je ostavljena pismena obavijest. (7) Ako je na dostavnici neta~no ili ne~itko nazna~en datum dostave ili je dostavnica nestala, dostava se mo`e dokazivati i na drugi na~in. 4. Promjena adrese ^lan 352. (1) Ako stranka ili njen zastupnik u toku postupka ili prije isteka roka od {est mjeseci nakon pravomo}nog okon~anja postupka promijene adresu na koju se dostava obavlja, du`ni su o tome odmah obavijestiti sud. (2) Ako protiv pravomo}ne odluke, unutar roka iz stava 1. ovog ~lana bude izjavljena revizija, taj se rok produ`ava sve dok ne istekne {est mjeseci od dostave stranci odluke povodom revizije kojom se revizija odbacuje ili odbija ili pobijana odluka preina~uje. (3) Ako je protiv pravomo}ne odluke unutar roka iz stava 1. ovog ~lana, podnesen prijedlog za ponavljanje postupka, taj se rok produ`ava do isteka roka od {est mjeseci nakon pravomo}nosti prvostepene odluke u tom postupku protiv kojeg nije izjavljena `alba, odnosno do isteka roka od {est mjeseci od dostave stranci odluke o `albi kojom se postupak za ponavljanje postupka pravomo}no zavr{ava. (4) Ako povodom vanrednog pravnog lijeka pravomo}na odluka bude ukinuta i predmet vra}en na ponovno su|enje, smatrat }e se da rok iz stava 1. ovog ~lana, nije ni po~eo te}i. (5) Ako stranka ili njen zastupnik ne obavijeste odmah sud o promjeni adrese, sud }e odrediti da se daljnje dostave u parnici obavljaju objavljivanjem pismena na oglasnoj plo~i suda, sve dok stranka ili njen zastupnik ne obavijeste sud o svojoj novoj adresi. (6) Dostava iz stava 5. ovog ~lana smatra se obavljenom nakon proteka 15 dana od dana objavljivanja pismena na oglasnoj plo~i suda. (7)Kad punomo}nik za primanje pismena do isteka rokova iz st. 1. do 3. ovog ~lana promijeni svoju adresu, a o tome ne obavijesti sud, sud }e stranci na njen tro{ak imenovati zastupnika za primanje pismena preko kojeg }e obavljati sve dostave, dok ne primi obavijest stranke o postavljanju novog punomo}nika. 5. Punomo}nik i zastupnik za primanje pismena ^lan 353. (1) Tu`ilac ili njegov zastupnik koji se nalaze u inostranstvu, a nemaju punomo}nika u Bosni i Hercegovini, du`ni su ve} prilikom podno{enja tu`be imenovati punomo}nika za primanje pismena u Bosni i Hercegovini. Ako oni tako ne postupe, sud }e ih pozvati da u odre|enom roku imenuju punomo}nika za primanje pismena, uz upozorenje da }e u suprotnom sud tu`bu odbaciti. (2) Tu`enog ili njegovog zastupnika koji se nalaze u inostranstvu, a nemaju punomo}nika u Bosni i Hercegovini, sud }e ve} prilikom dostave prvog pismena pozvati da u primjerenom roku postave punomo}nika za primanje pismena u Bosni i Hercegovini, uz upozorenje da }e u suprotnom sud tu`enom na njegov tro{ak postaviti zastupnika za primanje pismena i preko toga zastupnika obavijestiti tu`enog odnosno njegovog zastupnika o tom postavljanju. (3) Stranci koja opozove punomo} punomo}niku za primanje pismena i istovremeno ne postavi drugog takvog punomo}nika, sud }e dostavu obavljati objavljivanjem pismena na oglasnoj plo~i suda, sve dok ta stranka ne postavi drugog punomo}nika za primanje pismena. (4) Ako punomo}nik za primanje pismena otka`e punomo}, a stranka ne imenuje drugog takvog punomo}nika u roku od 30 dana od dana kada je sud obavije{ten o otkazu punomo}i, sud }e stranci na njen tro{ak imenovati zastupnika za primanje pismena, te obavljati sve dostave preko imenovanoga zastupnika dok ne primi obavijest stranke o postavljanju novog punomo}nika. (5) Sredstva za pokri}e tro{kova postavljenoga zastupnika tu`enog za primanje pismena du`an je predujmiti tu`ilac. ^lan 354. (1) Ako vi{e osoba zajedni~ki tu`e, a nemaju zajedni~kog zakonskog zastupnika, odnosno punomo}nika, sud ih mo`e pozvati da u odre|enom roku imenuju zajedni~kog punomo}nika za primanje pismena. Ako sami tu`ioci u ostavljenom roku ne imenuju takvog punomo}nika, sud }e jednog od njih odrediti za zajedni~kog punomo}nika za primanje pismena i o tome obavijestiti stranke. (2) Odredbe stava 1. ovog ~lana primjenjivat }e se i kad je vi{e osoba tu`eno, kao jedinstveni suparni~ari. 6. Dostava od strane stranaka ^lan 355. (1) Dostavu podneska protivnoj strani, osim tu`be, protivtu` be i pravnih lijekova, mo`e obaviti i sama stranka. (2) U slu~aju iz stava 1. ovog ~lana, stranka }e jedan primjerak dostaviti osobno protivnoj stranci, odnosno njenom zakonskom zastupniku, odnosno punomo}niku, a jedan primjerak }e predati sudu uz napomenu i dokaz da je dostava drugoj strani ve} izvr{ena. (3) Na dostavu iz stava 2. ovog ~lana na odgovaraju}i na~in se primjenjuju odredbe ~l. 337. do 354. ovog zakona, osim odredbi ~lana 345. st. 2. do 6., ~l. 346. do 348, ~lana 349. st. 2. i 3., ~lana 350. i ~lana 351. st. 2. do 6. ovog zakona. (4)Dostava izvr{ena na na~in iz stava 2. ovog ~lana smatra se urednom dostavom. XVIII - PREGLEDANJE I PREPISIVANJE SPISA ^lan 356. (1) Stranke imaju pravo pregledati i prepisivati spise parnice u kojoj sudjeluju. (2) Ostalim osobama koje imaju opravdan interes mo`e se dopustiti pregledanje i prepisivanje pojedinih spisa. (3) Kad je postupak u toku, dopu{tenje za pregledanje i prepisivanje spisa daje sudija, a kad je postupak zavr{en - predsjednik suda, odnosno zaposlenik u sudu koga odredi predsjednik suda. XIX - IZUZE]E ^lan 357. Sudija ne mo`e suditi: Utorak, 28.10.2003. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 53 - Strana 2831 1) ako je sam stranka, zakonski zastupnik ili punomo}nik stranke, ako je sa strankom u odnosu suovla{tenika, suobveznika ili regresnog obveznika ili ako je u istom predmetu saslu{an ili predlo`en kao svjedok ili vje{tak; 2) ako mu je stranka ili zakonski zastupnik ili punomo}nik stranke srodnik po krvi u pravoj liniji do bilo kojeg stepena, a u pobo~noj liniji do ~etvrtog stepena ili mu je bra~ni odnosno vanbra~ni drug ili srodnik po tazbini, odnosno srodnik vanbra~nog druga, do drugog stepena, bez obzira na to jesu li brak odnosno vanbra~na zajednica prestali ili ne; 3) ako je staralac, usvojitelj ili usvojenik stranke, njenog zakonskog zastupnika ili punomo}nika; 4) ako je u istom predmetu sudjelovao u dono{enju odluke ni`eg suda ili drugog organa; 5) ako postoje druge okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristrasnost. ^lan 358. (1) Stranka podnosi zahtjev za izuze}e sudije ~im sazna da postoji koji od razloga za izuze}e, a najkasnije do zavr{etka rasprave, a ako nije bilo rasprave - do dono{enja odluke. (2) Stranka mo`e u pravnom lijeku ili u odgovoru na pravni lijek poimeni~no navesti sudiju koji ne bi mogao sudjelovati u dono{enju odluke zbog razloga iz ~lana 357. ovog zakona. (3) Stranka mo`e tra`iti izuze}e samo poimeni~no odre|enog sudije koji u predmetu postupa. (4) Stranka je du`na u zahtjevu navesti okolnosti zbog kojih smatra da postoji neki od zakonskih osnova za izuze}e. ^lan 359. (1) O zahtjevu za izuze}e sudije odlu~uje predsjednik suda. (2) Ako stranka tra`i izuze}e predsjednika suda, odluku o izuze}u donosi predsjednik neposredno vi{eg suda. (3) O zahtjevu stranaka za izuze}e predsjednika Vrhovnog suda Federacije, odlu~uje op}a sjednica tog suda. (4) Prije dono{enja rje{enja o izuze}u uzet }e se izjava od sudije ~ije se izuze}e tra`i, a prema potrebi obavit }e se i drugi izvi|aji. (5) Protiv rje{enja kojim se zahtjev za izuze}e usvaja nije dopu{tena `alba, a protiv rje{enja kojim se zahtjev odbija, nije dopu{tena posebna `alba. ^lan 360. Kad sudija sazna da je stavljen zahtjev za njegovo izuze}e ili ~im sazna da postoji neki od razloga za izuze}e iz ~lana 357. ovog zakona, du`an je odmah o tome obavijestiti predsjednika suda, a postupak nastaviti bez odlaganja do dono{enja odluke o izuze}u. Ako se radi o izuze}u predsjednika suda, on }e sebi odrediti zamjenika iz reda sudija tog suda, a ako to nije mogu}e, postupit }e po ~lanu 49. ovog zakona. ^lan 361. (1) Odredbe ovog zakona o izuze}u sudija, primjenjivat }e se na odgovaraju}i na~in i na zapisni~are. (2) O izuze}u zapisni~ara odlu~uje sudija. XX - SUPARNI^ARI ^lan 362. (1) Vi{e osoba mogu jednom tu`bom tu`iti, odnosno biti tu`eni (suparni~ari): 1) ako su u pogledu predmeta spora u pravnoj zajednici ili ako njihova prava, odnosno obaveze proisti~u iz iste ~injeni~ne i pravne osnove (materijalni suparni~ari); 2) ako su predmet spora zahtjevi, odnosno obaveze iste vrste koji se temelje na bitno istovrsnoj ~injeni~noj i pravnoj osnovi, te ako postoji stvarna i mjesna nadle`nost istog suda za svaki zahtjev i za svakog tu`enog (formalni suparni~ari); 3) ako je to drugim zakonom odre|eno. (2) Do zaklju~enja pripremnog ro~i{ta, mo`e, uz uvjete iz stava 1. ovog ~lana, uz tu`ioca pristupiti novi tu`ilac, ili tu`ba mo`e biti pro{irena na novog tu`enog s njegovim pristankom. (3) Osoba koja pristupa tu`bi, odnosno na koju se tu`ba pro{iruje, mora primiti parnicu u onom stanju u kojem se ona nalazi kad ona u nju stupa. ^lan 363. (1) Tu`ilac mo`e tu`iti dva ili vi{e tu`enih i tako {to }e tra`iti da tu`beni zahtjev bude usvojen prema slijede}em tu`enom u slu~aju da bude odbijen prema onome koji je u tu`bi naveden prije njega. (2) Na na~in predvi|en u stavu 1. ovog ~lana tu`ilac mo`e tu`bom obuhvatiti dva ili vi{e tu`enih samo ako prema svakom od njih isti~e isti zahtjev ili ako prema pojedinom od njih isti~e razli~ite zahtjeve koji su u me|usobnoj vezi, te ako je isti sud stvarno i mjesno nadle`an za svaki od zahtjeva. ^lan 364. Osoba koja u cijelosti ili djelimi~no tra`i stvar ili pravo o kojem izme|u drugih osoba ve} te~e parnica, mo`e pred sudom pred kojim ta parnica te~e tu`iti obje stranke jednom tu`bom, sve dok se postupak pravomo}no ne zavr{i. ^lan 365. Svaki je suparni~ar u parnici samostalna stranka i njegove radnje ili propu{tanja niti koriste niti {tete drugim suparni~arima. ^lan 366. Ako se prema zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa spor mo`e rije{iti samo na jednak na~in prema svim suparni~arima (jedinstveni suparni~ari) smatraju se oni kao jedna parni~na stranka, tako da ako pojedini suparni~ari propuste koju parni~nu radnju u~inak parni~nih radnji koje su poduzeli drugi suparni~ari prote`e se i na one koji te radnje nisu poduzeli. ^lan 367. Ako rokovi za izvr{enje odre|ene parni~ne radnje za pojedine jedinstvene suparni~are isti~u u razno vrijeme, tu parni~nu radnju mo`e svaki suparni~ar poduzeti sve dok ma i za jednog od njih jo{ te~e rok za poduzimanje te radnje. ^lan 368. Svaki suparni~ar ima pravo podnositi prijedloge koji se ti~u toka parnice. XXI - SUDJELOVANJE TRE]IH OSOBA U PARNICI 1. Sudjelovanje umje{a~a ^lan 369. (1) Osoba koja ima pravni interes da u parnici koja te~e me|u drugim osobama jedna od stranaka uspije, mo`e se pridru`iti toj stranci. (2) Umje{a~ mo`e stupiti u parnicu u toku cijelog postupka sve do pravomo}nosti odluke o tu`benom zahtjevu, te u toku postupka nastavljenog podno{enjem vanrednog pravnog lijeka. (3) Izjavu o stupanju u parnicu umje{a~ mo`e dati na ro~i{tu ili pismenim podneskom. (4) Podnesak umje{a~a dostavlja se objema parni~nim strankama, a ako je izjava umje{a~a data na ro~i{tu, prepis tog dijela zapisnika dostavit }e se samo onoj stranci koja je s ro~i{ta izostala. ^lan 370. (1) Svaka stranka mo`e osporiti umje{a~u pravo da sudjeluje u postupku i predlo`iti da se umje{a~ odbije. (2) Do pravomo}nosti rje{enja kojim se odbija sudjelovanje umje{a~a, umje{a~ mo`e sudjelovati u postupku i njegove parni~ne radnje ne mogu se isklju~iti. (3) Protiv odluke suda kojom se usvaja sudjelovanje umje{a~a nije dopu{tena posebna `alba. ^lan 371. (1)Umje{a~mora primiti parnicu u onom stanju u kakvom se nalazi u trenutku kad se umije{a u parnicu. Udaljem toku parnice on je ovla{ten stavljati prijedloge i poduzimati sve ostale parni~ne radnje u rokovima u kojima bi te radnje mogla poduzimati stranka kojoj se pridru`io. Broj 53 - Strana 2832 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 28.10.2003. (2) Ako je umje{a~ stupio u parnicu do pravomo}nosti odluke o tu`benom zahtjevu, ovla{ten je podnijeti i vanredni pravni lijek. (3) Ako umje{a~ podnese pravni lijek, primjerak njegovog podneska dostavit }e se i stranci kojoj se pridru`io. (4) Parni~ne radnje umje{a~a imaju za stranku kojoj se pridru`io pravni u~inak ako nisu u protivnosti s radnjama stranke. (5) Nakon pristanka svih parni~nih stranaka, umje{a~ mo`e stupiti u parnicu kao stranka umjesto stranke kojoj se pridru`io. 2. Obavijest tre}e osobe o parnici ^lan 372. (1) Ako tu`ilac ili tu`eni treba tre}u osobu obavijestiti o otpo~etoj parnici, da bi se time zasnovalo odre|eno gra|ansko-pravno djelovanje, oni mogu, sve dok se parnica pravomo}no ne dovr{i, to u~initi podneskom preko parni~nog suda, u kojem }e navesti razlog obavijesti i u kakvom se stanju nalazi parnica. (2) Stranka koja je tre}u osobu obavijestila o parnici ne mo`e zbog toga tra`iti prekid otpo~ete parnice, produ`enje rokova, odgodu ili odlaganje ro~i{ta. XXII - ZAPISNICI ^lan 373. (1) Zapisnik se sastavlja o radnjama poduzetim na ro~i{tu. (2) Zapisnik se sastavlja i o va`nijim izjavama ili saop- }enjima koje stranke ili drugi sudionici daju izvan ro~i{ta. O manje va`nim izjavama ili saop}enjima ne}e se sastavljati zapisnik nego }e se samo staviti slu`bena bilje{ka u spisu. (3) Zapisnik pi{e zapisni~ar. ^lan 374. (1) U zapisnik se unosi: naziv suda, mjesto gdje se obavlja radnja, dan i sat kad se obavlja radnja, naznaka predmeta spora i imena prisutnih stranaka, odnosno tre}ih osoba, i njihovih zakonskih zastupnika odnosno punomo}nika. (2) Zapisnik treba da sadr`ava bitne podatke o sadr`aju poduzete radnje. U zapisnik o glavnoj raspravi, osobito }e se unijeti: je li rasprava bila javna ili je javnost bila isklju~ena, sadr`aj izjava stranaka, njihovi prijedlozi, dokazi koje su ponudile, dokazi koji su izvedeni, uz navo|enje sadr`aja iskaza svjedoka i vje{taka, odluke suda donesene na ro~i{tu, odnosno izvornik odluke nakon zaklju~enja glavne rasprave. (3) Zapisnik se mora voditi uredno, u njemu se ne smije ni{ta brisati, dodati ili mijenjati. Prekri`ena mjesta moraju ostati ~itljiva. ^lan 375. (1) Zapisnik se sastavlja tako da sudija kazuje glasno zapisni~aru {to }e se unijeti u zapisnik, a po ovla{tenju sudije, stranka ili njen punomo}nik glasno kazuju {to }e se unijeti u zapisnik. (2) Stranke imaju pravo pro~itati zapisnik ili zahtijevati da im se pro~ita, te staviti svoje prigovore na sadr`aj zapisnika. (3) To pravo imaju i druge osobe ~ija je izjava unesena u zapisnik, u vezi s onim dijelom zapisnika koji sadr`i njihovu izjavu. (4) Ispravci ili dodaci u pogledu sadr`aja zapisnika koje treba obaviti u povodu prigovora stranaka ili drugih osoba ili po slu`benoj du`nosti unijet }e se na kraju zapisnika. Na zahtjev tih osoba unijet }e se i prigovori koji nisu usvojeni. ^lan 376. (1) Zapisnik potpisuju sudija, zapisni~ar, stranke, odnosno njihovi zakonski zastupnici ili punomo}nici, kao i tuma~i. (2) Svjedok i vje{tak potpisuju svoj iskaz na zapisniku kad se saslu{avaju pred zamoljenim sudom. (3) Nepismena osoba ili osoba koja se ne mo`e potpisati stavit }e na zapisnik otisak prsta, a zapisni~ar }e ispod otiska upisati njeno ime i prezime. (4) Ako se koja stranka, njen zakonski zastupnik ili punomo}nik, svjedok ili vje{tak udalji prije potpisivanja zapisnika ili ne `eli potpisati zapisnik, zabilje`it }e se to u zapisnik i navesti razlog koji je iznesen. ^lan 377. (1) Ako se odluka donosi u vije}u, o vije}anju i glasanju sastavlja se poseban zapisnik. Ako je kod vi{eg suda u postupku u vezi s pravnim lijekom odluka donesena jednoglasno, ne}e se sastaviti zapisnik, nego }e se u izvorniku odluke staviti bilje{ka o vije}anju i glasanju. (2) Zapisnik o vije}anju i glasanju sadr`i tok glasanja i odluku koja je donesena. (3) Zapisnik potpisuju svi ~lanovi vije}a i zapisni~ar. Zapisnik o vije}anju i glasanju zatvorit }e se u poseban omot. Taj zapisnik mo`e razgledati samo vi{i sud kad rje{ava o pravnom lijeku i u tom slu~aju zapisnik }e se ponovo zatvoriti u poseban omot i na omotu nazna~iti da je zapisnik razgledan. (4) Bilje{ku o glasanju potpisuju svi ~lanovi vije}a. XXIII - PREKID POSTUPKA ^lan 378. Postupak se prekida: 1) kad stranka umre ili izgubi parni~nu sposobnost, a nema punomo}nika u toj parnici; 2) kad zakonski zastupnik stranke umre ili prestane njegovo ovla{tenje za zastupanje, a stranka nema punomo}nika u toj parnici; 3) kad stranka koja je pravna osoba prestane postojati, odnosno kad nadle`ni organ pravomo}no odlu~i o zabrani rada; 4) kad nastupe pravne posljedice otvaranja ste~ajnog postupka; 5) kad zbog rata ili drugih uzroka prestane rad u sudu; 6) kad je to drugim zakonom odre|eno. ^lan 379. (1) Osim slu~ajeva posebno predvi|enih u ovom zakonu prekid postupka sud }e odrediti: 1) ako je odlu~io da sam ne rje{ava o prethodnom pitanju; 2) ako se stranka nalazi na podru~ju koje je zbog izvanrednih doga|aja, kao {to su poplave i sli~no, odsje~eno od suda. (2) Sud mo`e odrediti prekid postupka ako se odluka o tu`benom zahtjevu ne mo`e donijeti prije nego {to bude donesena odluka u postupku povodom privrednog prestupa ili u krivi~nom postupku. ^lan 380. (1) Za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju te}i svi rokovi odre|eni za obavljanje parni~nih radnji. (2) Za vrijeme trajanja prekida postupka sud ne mo`e poduzimati nikakve radnje u postupku, ali ako je prekid nastupio poslije zaklju~enja glavne rasprave, sud mo`e na osnovu te rasprave donijeti odluku. (3) Parni~ne radnje koje je stranka poduzela dok traje prekid postupka nemaju prema drugoj stranci nikakav pravni u~inak. Njihov u~inak po~inje tek nakon {to postupak bude nastavljen. ^lan 381. (1) Postupak koji je prekinut iz razloga navedenih u ~lanu 378. ta~. 1. do 4. ovog zakona nastavit }e se kad nasljednik ili staralac ostav{tine, novi zakonski zastupnik, ste~ajni upravitelj ili pravni sljedbenici pravne osobe preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to u~ine. (2) Ako je sud prekinuo postupak iz razloga navedenih u ~lanu 379. stav 1. ta~ka 1. i stav 2. ovog zakona, postupak }e se nastaviti kad se pravomo}no zavr{i postupak pred sudom ili drugim nadle`nim organom ili kad sud ustanovi da vi{e ne postoje razlozi da se ~eka na njegov zavr{etak. (3) U svim ostalim slu~ajevima prekinuti postupak nastavit }e se na prijedlog stranke ~im prestanu razlozi prekida. (4) Rokovi koji su zbog prekida postupka prestali te}i po~inju za zainteresovanu stranku te}i u cijelosti iznova od dana kada joj sud dostavi rje{enje o nastavljanju postupka. (5) Stranci koja nije stavila prijedlog za nastavljanje postupka, rje{enje o nastavljanju postupka dostavlja se prema odredbama ~lana 347. ovog zakona. Utorak, 28.10.2003. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 53 - Strana 2833 ^lan 382. (1) @alba protiv rje{enja kojim se utvr|uje (~lan 378.) ili odre|uje (~lan 379.) prekid postupka ne zadr`ava izvr{enje rje{enja. (2) Ako je sud na ro~i{tu odbio prijedlog za prekid postupka i odlu~io da se postupak odmah nastavi, protiv tog rje{enja nije dopu{tena posebna `alba. XXIV - TRO[KOVI POSTUPKA 1. Parni~ni tro{kovi ^lan 383. (1) Parni~ne tro{kove ~ine izdaci u~injeni u toku ili u povodu postupka. (2) Parni~ni tro{kovi obuhva}aju i nagradu za rad advokata i drugih osoba kojima zakon priznaje pravo na nagradu. ^lan 384. Svaka stranka prethodno sama podmiruje tro{kove koje je prouzrokovala svojim radnjama. ^lan 385. (1) Kad stranka predlo`i izvo|enje dokaza, du`na je po nalogu suda unaprijed polo`iti iznos potreban za podmirenje tro{kova koji }e nastati u povodu izvo|enja dokaza. (2) Kad izvo|enje dokaza predlo`e obje stranke, sud }e odrediti da iznos potreban za podmirenje tro{kova polo`e obje stranke na jednake dijelove. (3) Sud }e odustati od izvo|enja dokaza ako iznos potreban za podmirenje tro{kova ne bude polo`en u roku koji odredi sud. (4) Izuzetno od odredbe stava 3. ovog ~lana, ako sud po slu`benoj du`nosti odredi izvo|enje dokaza radi utvr|ivanja ~injenica u vezi s primjenom ~lana 3. stav 2. ovog zakona, a stranke ne polo`e odre|eni iznos, predujam tro{kova za izvo|enje dokaza isplatit }e se iz sredstava suda. ^lan 386. (1) Stranka koja u cijelosti izgubi parnicu du`na je protivnoj stranci nadoknaditi tro{kove. (2) Ako stranka djelimi~no uspije u parnici, sud mo`e s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka podmiruje svoje tro{kove ili da jedna stranka nadoknadi drugoj razmjeran dio tro{kova. (3) Sud mo`e odlu~iti da jedna stranka naknadi sve tro{kove koje je druga stranka imala, ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog toga dijela nisu nastali posebni tro{kovi. (4) Prema rezultatu dokazivanja sud }e odlu~iti ho}e li tro{kove iz ~lana 385. stav 4. ovog zakona, podmiriti jedna ili obadvije stranke ili }e ti tro{kovi pasti na teret tro{kova suda. ^lan 387. (1) Pri odlu~ivanju koji }e se tro{kovi stranci nadoknaditi, sud }e uzeti u obzir samo tro{kove koji su bili potrebni radi vo|enja parnice. O tome koji su tro{kovi bili potrebni, te o visini tro{kova odlu~uje sud ocjenjuju}i bri`ljivo sve okolnosti. (2) Ako je propisana tarifa za nagrade advokata ili za druge tro{kove, odmjerit }e se takvi tro{kovi prema tarifi. ^lan 388. Stranka je du`na neovisno o ishodu parnice nadoknaditi protivnoj stranci tro{kove koje je prouzro~ila svojom krivnjom ili slu~ajem koji se njoj dogodio. ^lan 389. Ako nije bilo povoda za podno{enje tu`be, zbog toga {to je tu`eni ve} priznao svoju obavezu i bio je spreman ispuniti, ili zbog drugih razloga, tu`ilac }e nadoknaditi tu`enom parni~ne tro{kove. ^lan 390. (1) Tu`ilac koji povu~e tu`bu du`an je protivnoj stranci nadoknaditi parni~ne tro{kove, osim ako je povla~enje tu`be uslijedilo nakon udovoljenja zahtjevu od tu`enog. (2) Stranka koja odustane od pravnog lijeka du`na je protivnoj stranci nadoknaditi tro{kove nastale u povodu pravnog lijeka. ^lan 391. (1) Svaka stranka podmiruje svoje tro{kove ako je parnica zavr{ena sudskom nagodbom, a u nagodbi nije druga~ije ugovoreno. (2) Tro{kovi nagodbe koja je poku{ana, ali nije uspjela, ulaze u parni~ne tro{kove. ^lan 392. Ako u izlu~noj parnici bude usvojen tu`beni zahtjev za izlu~enje stvari, a sud utvrdi da je tu`eni kao vjerovnik u izvr{nom postupku imao opravdanih razloga da smatra da ne postoje prava tre}ih osoba na tim stvarima, odredit }e da svaka stranka podmiruje svoje tro{kove. ^lan 393. (1) Suparni~ari podmiruju tro{kove na jednake dijelove. (2) Ako postoji znatna razlika u pogledu njihovog udjela u predmetu spora, sud }e prema razmjeru tog udjela odrediti koliki }e dio tro{kova nadoknaditi svaki od suparni~ara. (3) Suparni~ari koji su solidarno odgovorni u glavnoj stvari, odgovaraju solidarno i za tro{kove dosu|ene protivnoj strani. (4) Za tro{kove prouzrokovane posebnim parni~nim radnjama pojedinih suparni~ara, ostali suparni~ari ne odgovaraju. ^lan 394. Kad ombudsman sudjeluje u postupku kao stranka, on ima pravo na naknadu tro{kova prema odredbama ovog zakona, ali ne i pravo na nagradu. ^lan 395. Odredbe o tro{kovima primijenjuju se i na stranke koje zastupa pravobranila{tvo. U tom slu~aju tro{kovi postupka obuhva}aju i iznos koji bi se stranci priznao na ime nagrade advokatu. ^lan 396. (1) O naknadi tro{kova odlu~uje sud na odre|en zahtjev stranke bez raspravljanja. (2) Stranka je du`na u zahtjevu odre|eno navesti tro{kove za koje tra`i naknadu. Zahtjev za naknadu tro{kova stranka je du`na staviti najkasnije do zavr{etka raspravljanja koje prethodi odlu~ivanju o tro{kovima, a ako je rije~ o dono{enju odluke bez prethodnog raspravljanja, stranka je du`na zahtjev za naknadu tro{kova staviti u prijedlogu o kojem sud treba odlu~iti. (3) O zahtjevu za naknadu tro{kova sud }e odlu~iti u presudi ili rje{enju kojim se zavr{ava postupak pred tim sudom. (4) U toku postupka sud }e posebnim rje{enjem odlu~iti o naknadi tro{kova samo kad pravo na naknadu tro{kova ne zavisi o odluci o glavnoj stvari. (5) U slu~aju iz ~lana 390. ovog zakona, ako povla~enje tu`be ili odustanak od pravnog lijeka nisu obavljeni na raspravi, zahtjev za naknadu tro{kova mo`e se staviti u roku od 15 dana nakon prijema obavijesti o odustanku, odnosno povla~enju tu`be. ^lan 397. (1) Kad sud odbaci ili odbije pravni lijek, odlu~it }e i o tro{kovima nastalim u postupku u povodu tog pravnog lijeka. (2) Kad sud preina~i odluku protiv koje je podnesen pravni lijek ili ukine tu odluku i odbaci tu`bu, odlu~it }e o tro{kovima cijelog postupka. (3) Kad se ukine odluka protiv koje je podnesen pravni lijek i predmet vrati na ponovno su|enje, ostavit }e da se o tro{kovima postupka u povodu pravnog lijeka odlu~i u kona~noj odluci. (4) Sud mo`e postupiti prema odredbi stava 3. ovog ~lana i kad odluku protiv koje je podnesen pravni lijek samo djelimi~no ukine. ^lan 398. Odluka o tro{kovima sadr`ana u presudi mo`e se napadati samo `albom na rje{enje ako se istovremeno ne napada i odluka o glavnoj stvari. Broj 53 - Strana 2834 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 28.10.2003. 2. Tro{kovi u postupku za osiguranje dokaza ^lan 399. (1) Tro{kove postupka za osiguranje dokaza podmiruje stranka koja je podnijela prijedlog za osiguranje dokaza. Ona je du`na nadoknaditi i tro{kove protivnoj stranci odnosno postavljenom privremenom zastupniku. (2) Te tro{kove stranka mo`e naknadno ostvarivati kao dio parni~nih tro{kova, prema uspjehu u parnici. 3. Oslobo|enje od pla}anja tro{kova postupka ^lan 400. (1) Sud }e osloboditi pla}anja tro{kova postupka stranku koja prema svom op}em imovnom stanju ne mo`e podmiriti te tro{kove bez {tete za nu`no izdr`avanje svoje i svoje porodice. (2) Oslobo|enje od pla}anja tro{kova postupka obuhva}a oslobo|enje od pla}anja taksa i oslobo|enje od polaganja predujma za tro{kove svjedoka, vje{taka, uvi|aja, prevo|enja i sudskih oglasa. Sud mo`e osloboditi stranku pla}anja svih tro{kova ili jednog dijela tro{kova postupka. ^lan 401. Pri dono{enju odluke o oslobo|enju od pla}anja tro{kova postupka sud }e bri`ljivo ocijeniti sve okolnosti, a osobito }e uzeti u obzir vrijednost predmeta spora, broj osoba koje stranka izdr`ava i prihode koje imaju stranka i ~lanovi njene porodice. ^lan 402. (1) Odluku o oslobo|enju od pla}anja tro{kova postupka donosi prvostepeni sud na prijedlog stranke. (2) Stranka je du`na uz prijedlog podnijeti dokaze o imovnom stanju. (3) Kad je to potrebno, sud mo`e po slu`benoj du`nosti pribaviti potrebne podatke i obavijesti o imovnom stanju stranke koja tra`i oslobo|enje, a mo`e o tome saslu{ati i protivnu stranku. (4) Protiv rje{enja suda kojim se usvaja prijedlog stranke za oslobo|enje od pla}anja tro{kova postupka nije dopu{tena `alba. ^lan 403. Predujam za tro{kove od ~ijeg je pla}anja stranka oslobo|ena isplatit }e se iz sredstava suda. ^lan 404. (1) Rje{enje o oslobo|enju od pla}anja tro{kova postupka prvostepeni sud mo`e tokom postupka ukinuti ako utvrdi da je stranka u stanju podmirivati tro{kove postupka. Tom prilikom sud }e rije{iti ho}e li stranka potpuno ili djelimi~no nadoknaditi i one tro{kove i takse od kojih je prije bila oslobo|ena. (2) U prvom redu imaju se nadoknaditi iznosi ispla}eni iz sredstava suda. ^lan 405. (1) Takse i tro{kovi ispla}eni iz sredstava suda ~ine dio parni~nih tro{kova. (2) O naknadi tih tro{kova od strane protivnika stranke koja je oslobo|ena pla}anja tro{kova postupka sud }e odlu~iti prema odredbama o naknadi tro{kova. (3) Takse i tro{kove ispla}ene iz sredstava suda napla}uje po slu`benoj du`nosti prvostepeni sud od stranke koja je du`na nadoknaditi te tro{kove. (4) Ako je protivnik stranke koja je oslobo|ena pla}anja tro{kova postupka odlukom suda obavezan da nadoknadi parni~ne tro{kove, a utvrdi se da on nije u stanju te tro{kove platiti, sud mo`e naknadno odrediti da tro{kove iz stava 1. ovog ~lana plati u cijelosti ili djelimi~no stranka koja je oslobo|ena pla}anja tro{kova postupka iz onog {to joj je dosu|eno. Time se ne dira u pravo te stranke da za ono {to je platila tra`i naknadu od protivnika. XXV - NEPO[TIVANJE SUDA ^lan 406. Sud }e u toku postupka kazniti nov~anom kaznom od 100 do 1.000 KM stranku, zakonskog zastupnika, punomo}nika ili umje{a~a koji su svojim parni~nim radnjama te`e zloupotrijebili prava priznata ovim zakonom. ^lan 407. (1) Nov~anom kaznom od 100 do 1.000 KM sud }e kazniti osobu koja u podnesku vrije|a sud, stranku ili drugog sudionika u postupku. (2) Ako osoba koja sudjeluje u postupku ili osoba koja je kao slu{atelj prisutna raspravi vrije|a sud ili druge sudionike u postupku, ometa rad ili se ne pokorava naredbama suda za odr`avanje reda, sud }e je opomenuti. Ako opomena bude bezuspje{na, sud }e opomenutu osobu udaljiti iz sudnice ili kazniti nov~anom kaznom od 100 do 1.000 KM, a mo`e je i udaljiti i kazniti nov~anom kaznom. (3)Ako stranka bude udaljena iz sudnice, ro~i{te }e se odr`ati i bez njenog prisustva. (4) Ako iz sudnice bude udaljen punomo}nik, sud }e na zahtjev stranke odlo`iti ro~i{te, a ako stranka nije prisutna na ro~i{tu, sud }e uvijek odlo`iti ro~i{te i obavijestiti stranku da je njen punomo}nik udaljen s ro~i{ta zbog naru{avanja reda. (5) Kad sud kazni nov~anom kaznom ili udalji iz sudnice advokata ili advokatskog pripravnika kao punomo}nika, obavijestit }e o tome advokatsku komoru. ^lan 408. (1) Sud }e nov~anom kaznom od 100 do 1.000 KM kazniti punomo}nika za primanje pismena koji protivno odredbama ~lana 352. stav 7. ovog zakona ne obavijesti sud o promjeni adrese. (2) Sud }e na zahtjev stranke narediti punomo}niku za primanje pismena da nadoknadi tro{kove koje je prouzrokovao neopravdanim nedostavljanjem obavijesti o promjeni adrese. ^lan 409. (1) Osobu koja neosnovano odbije primiti pismeno, te osobu koja na koji drugi na~in ometa dostavu pismena, svjesno onemogu}avaju}i ili ote`avaju}i primjenu odredaba ovog zakona o dostavi, sud }e kazniti nov~anom kaznom od 100 do 1.000 KM. (2) Sud }e na zahtjev stranke narediti osobi iz stava 1. ovog ~lana, da naknadi tro{kove {to ih je svojim pona{anjem opisanim u stavu 1. ovog ~lana prouzrokovala. ^lan 410. (1) Ako svjedok koji je uredno pozvan ne do|e, a izostanak ne opravda ili se bez odobrenja ili opravdanog razloga udalji s mjesta gdje treba da bude saslu{an, sud }e narediti da se prisilno dovede i podmiri tro{kove dovo|enja i kazniti ga nov~anom kaznom od 100 do 1.000 KM. (2) Ako svjedok do|e i nakon {to je upozoren na posljedice uskrati svjedo~enje ili odgovor na pojedino pitanje, a sud ocijeni da su razlozi uskra}ivanja neopravdani, kaznit }e ga nov~anom kaznom od 100 do 1.000 KM, a ako i poslije toga odbije da svjedo~i, mo`e ga zatvoriti. Zatvor traje sve dok svjedok ne pristane svjedo~iti ili dok njegovo saslu{anje ne postane nepotrebno, ali najdu`e 15 dana. (3) Sud }e na zahtjev stranke narediti svjedoku da nadoknadi tro{kove {to ih je uzrokovao svojim neopravdanim izostankom odnosno neopravdanim odbijanjem da svjedo~i. (4) Ako svjedok naknadno opravda svoj izostanak sud }e opozvati svoje rje{enje o kazni, a mo`e svjedoka sasvim ili djelimi~no osloboditi naknade tro{kova. Sud mo`e opozvati svoje rje{enje o kazni i kad svjedok naknadno pristane svjedo~iti. ^lan 411. (1) Sud }e nov~anom kaznom od 100 do 1.000 KM kazniti vje{taka koji ne dostavi nalaz i mi{ljenje u ostavljenom roku ili ne do|e na ro~i{te iako je uredno pozvan, a izostanak ne opravda. (2) Sud }e nov~anom kaznom iz stava 1. ovog ~lana, kazniti i vje{taka koji bez opravdanog razloga odbije vje{ta~iti. (3) Sud }e na zahtjev stranke narediti vje{taku da nadoknadi tro{kove {to ih je uzrokovao svojim neopravdanim nedostavljanjem nalaza i mi{ljenja, neopravdanim izostankom, odnosno neopravdanim odbijanjem da vje{ta~i. (4) Rje{enje o kazni sud mo`e opozvati uz uvjete iz ~lana 410. stav 4. ovoga zakona. Utorak, 28.10.2003. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 53 - Strana 2835 (5) Odredbe ovog ~lana na odgovaraju}i se na~in primijenjuju i na tuma~e. ^lan 412. Ako osoba koja je nov~ano ka`njena po odredbama ovog zakona ne plati tu kaznu u odre|enom roku, ona }e se zamijeniti kaznom zatvora, ~ije trajanje odmjerava sud srazmjerno visini izre~ene kazne u skladu s odredbama Krivi~nog zakona, ali koje ne mo`e biti du`e od 15 dana. ^lan 413. (1) @alba protiv rje{enja iz ~l. 406., 407., ~lana 408. stav 1., ~lana 410. stav 1. i ~lana 411. stav 1. ovog zakona ne odla`e izvr{enje rje{enja. (2) @alba protiv rje{enja iz ~lana 410. stav 2. i ~lana 411. stav 2. ne zadr`ava izvr{enje rje{enja, osim ako se u toj `albi pobija i odluka suda kojom nisu usvojeni razlozi svjedoka za uskra}ivanje svjedo~enja ili odgovora na pojedino pitanje, odnosno razlozi vje{taka za uskra}ivanje vje{ta~enja. XXVI - PRAVNA POMO] ^lan 414. (1) Sudovi u Federaciji du`ni su u parni~nom postupku pru`ati pravnu pomo} svim sudovima u Bosni i Hercegovini. (2) Ako zamoljeni sud nije nadle`an da obavi radnju za koju je zamoljen, ustupit }e molbu nadle`nom sudu, odnosno drugom organu vlasti i o tome obavijestiti sud od koga je primio molbu, a ako mu nadle`ni sud, odnosno organ vlasti nije poznat, vratit }e molbu sudu koji je podnio molbu. (3) Ako u jednom mjestu postoji vi{e sudova stvarno nadle`nih za davanje pravne pomo}i, molba za davanje pravne pomo}i mo`e se podnijeti bilo kojem od tih sudova. ^lan 415. (1) Sudovi }e ukazivati pravnu pomo} inostranim sudovima u slu~ajevima predvi|enim me|unarodnim ugovorom, kao i kad postoji uzajamnost u ukazivanju pravne pomo}i. U slu~aju sumnje o postojanju uzajamnosti obja{njenje daje Federalno ministarstvo pravde. (2) Sud }e uskratiti pravnu pomo} inostranom sudu ako se tra`i izvr{enje radnje koja je protivna javnom poretku Bosne i Hercegovine, odnosno Federacije. U takvom }e slu~aju sud nadle`an za davanje pravne pomo}i po slu`benoj du`nosti dostaviti predmet Vrhovnom sudu Federacije, radi dono{enja kona~ne odluke. (3) Odredbe ~lana 414. st. 2. i 3. ovog zakona va`e i za postupanje s molbom inostranog suda. ^lan 416. Sudovi ukazuju pravnu pomo} inostranim sudovima na na~in predvi|en u doma}em zakonu. Radnja koja je predmet molbe inostranog suda mo`e se obaviti i na na~in koji zahtijeva inostrani sud, ako takav postupak nije protivan javnom poretku Bosne i Hercegovine, odnosno Federacije. ^lan 417. Ako me|unarodnim ugovorom nije {to drugo odre|eno, sudovi }e uzimati u postupak molbe za pravnu pomo} inostranih sudova samo ako su molba i prilozi sastavljeni na jeziku u slu`benoj upotrebi u Federaciji, ili ako je prilo`en ovjereni prijevod na tom jeziku. ^lan 418. Ako me|unarodnim ugovorom nije {to drugo odre|eno, molbe sudova iz Federacije za pravnu pomo} dostavljaju se inostranim sudovima diplomatskim putem preko organa uprave nadle`nog za inostrane poslove Bosne i Hercegovine. Molbe i prilozi moraju biti sastavljeni na jeziku zamoljene dr`ave ili uz njih mora biti prilo`en njihov ovjereni prijevod na tom jeziku. Dio peti POSEBNI POSTUPCI XXVII - POSTUPAK U PARNICAMA IZ RADNIH ODNOSA ^lan 419. Ako u glavi XXVII ovog zakona ne postoje posebne odredbe, u parnicama iz radnih odnosa primjenjivat }e se ostale odredbe ovog zakona. ^lan 420. U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri odre|ivanju rokova i ro~i{ta, sud }e uvijek obra}ati osobitu pa`nju na potrebu hitnog rje{avanja radnih sporova. ^lan 421. Sud }e u presudi kojom nala`e izvr{enje neke ~inidbe odrediti rok od 15 dana za njeno izvr{enje. ^lan 422. Rok za podno{enje `albe na presudu odnosno rje{enje iz radnih odnosa je 15 dana. XXVIII - POSTUPAK U PARNICAMA ZBOG SMETANJA POSJEDA ^lan 423. Ako u glavi XXVIII ovog zakona ne postoje posebne odredbe, u parnicama zbog smetanja posjeda primjenjivat }e se ostale odredbe ovog zakona. ^lan 424. Pri odre|ivanju rokova i ro~i{ta po tu`bama zbog smetanja posjeda sud }e uvijek obra}ati osobitu pa`nju na potrebu hitnog rje{avanja prema prirodi svakoga pojedinog slu~aja. Pri tome, sudmo`e odrediti i rokove kra}e od onih predvi|enih odredbama ovog zakona o redovnom postupku. ^lan 425. Raspravljanje o tu`bi zbog smetanja posjeda ograni~it }e se samo na raspravljanje i dokazivanje ~injenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isklju~eno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu {tete. ^lan 426. (1) Rok za udovoljenje du`nostima koje su nalo`ene strankama sud }e odrediti prema okolnostima pojedinog slu~aja. (2) Rok za podno{enje `albe je 15 dana. (3) U izuzetnim okolnostima sud mo`e odlu~iti da `alba ne zadr`ava izvr{enje rje{enja. (4) Protiv rje{enja donesenih u parnicama zbog smetanja posjeda revizija nije dopu{tena. ^lan 427. Tu`ilac gubi pravo da u izvr{nom postupku zahtijeva izvr{enje rje{enja kojim se tu`enom po tu`bi zbog smetanja posjeda nala`e izvr{enje odre|ene radnje, ako nije zahtijevao izvr{enje u roku od 60 dana nakon proteka roka koji je rje{enjem odre|en za izvr{enje te radnje. XXIX - POSTUPAK U SPOROVIMA MALE VRIJEDNOSTI ^lan 428. Ako u glavi XXIX ovog zakona ne postoje posebne odredbe, u postupku u sporovima male vrijednosti primjenjivat }e se ostale odredbe ovog zakona. ^lan 429. (1) Sporovi male vrijednosti, u smislu odredaba ovog zakona, jesu sporovi u kojima se tu`beni zahtjev odnosi na potra`ivanje u novcu koje ne prelazi iznos od 3.000 KM. (2) Sporovima male vrijednosti smatraju se i sporovi u kojima se tu`beni zahtjev ne odnosi na potra`ivanje u novcu, a tu`ilac je u tu`bi naveo da pristaje da umjesto udovoljenja Broj 53 - Strana 2836 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 28.10.2003. odre|enom zahtjevu primi odre|eni nov~ani iznos koji ne prelazi iznos iz stava 1. ovog ~lana. (~lan 321. stav 1.). (3) Sporovima male vrijednosti smatraju se i sporovi u kojima predmet tu`benog zahtjeva nije nov~ani iznos, ve} predaja pokretne stvari ~ija vrijednost, koju je tu`ilac u tu`bi naveo, ne prelazi iznos iz stava 1. ovog ~lana. (~lan 321. stav 2.). ^lan 430. Ne smatraju se sporovima male vrijednosti, u smislu odredaba ovog zakona, sporovi o nekretninama, sporovi iz radnih odnosa i sporovi zbog smetanja posjeda. ^lan 431. (1) U postupku u sporovima male vrijednosti dopu{tena je posebna `alba samo protiv rje{enja kojim se zavr{ava postupak. (2) Ostala rje{enja protiv kojih je po ovom zakonu dopu{tena `alba mogu se pobijati samo `albom protiv odluke kojom se postupak zavr{ava. (3) Rje{enja iz stava 2. ovog ~lana ne dostavljaju se strankama ve} se objavljuju na ro~i{tu. ^lan 432. (1) Ako tu`ilac preina~i tu`beni zahtjev tako da vrijednost predmeta spora prelazi iznos od 3.000 KM, postupak }e se dovr{iti prema odredbama ovog zakona o redovnom postupku. (2) Ako tu`ilac do zaklju~enja glavne rasprave koja se vodi prema odredbama ovog zakona o redovnom postupku smanji tu`beni zahtjev tako da vi{e ne prelazi iznos od 3.000KMdaljnji postupak provest }e se prema odredbama ovog zakona o postupku u sporovima male vrijednosti. ^lan 433. (1) Presuda ili rje{enje kojim se zavr{ava spor male vrijednosti mo`e se pobijati samo zbog povrede odredaba parni~nog postupka i zbog pogre{ne primjene materijalnog prava. (2) U presudi odnosno rje{enju iz stava 1. ovog ~lana, sud je du`an navesti razloge iz kojih se mo`e izjaviti `alba. (3) Protiv prvostepene presude odnosno rje{enja iz stava 1. ovog ~lana, stranke mogu podnijeti `albu u roku od 15 dana. (4) U postupku u sporovima male vrijednosti, rok iz ~lana 179. stav 2. i ~lana 192. stav 1. ovog zakona, je 15 dana. XXX - POSTUPAK PRED ARBITRA@OM ^lan 434. Stranke se mogu sporazumjeti da rje{avanje spora povjere arbitra`i, osim ako se radi o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati u smislu ~lana 3. stav 2. ovog zakona. ^lan 435. (1) Ugovor o arbitra`i mo`e se sklopiti u pogledu odre|enog spora i u pogledu budu}ih sporova koji mogu proiza}i iz odre|enog pravnog odnosa. Ugovor o arbitra`i pravovaljan je samo ako je sklopljen u pismenom obliku i ako su ga potpisale sve stranke. (2) Ugovor o arbitra`i sklopljen je u pismenom obliku i kada je sklopljen razmjenom pisama, telegrama, telexa ili drugih telekomunikacijskih sredstava koja omogu}uju pisani dokaz o sklopljenom ugovoru. (3) Ugovor o arbitra`i sklopljen je u pismenom obliku i kada je sklopljen razmjenom tu`be u kojoj tu`ilac navodi postojanje tog ugovora i odgovora na tu`bu u kojem tu`eni to ne osporava. (4) Ugovor o arbitra`i mo`e se dokazivati samo ispravama. ^lan 436. Ugovor o arbitra`i pravovaljano je sklopljen i kad je odredba o nadle`nosti arbitra`e sadr`ana u op}im uvjetima za sklapanje pravnog posla. ^lan 437. (1) Broj arbitara arbitra`e mora biti neparan. (2) Ako ugovorom stranaka nije odre|en broj arbitara, svaka stranka postavlja po jednog arbitra, a oni biraju predsjednika. ^lan 438. (1) Ako su stranke za rje{avanje odre|enog spora ugovorile nadle`nost arbitra`e, sud kojem je podnesena tu`ba u istom sporu i me|u istim strankama, na prigovor tu`enog oglasit }e se nenadle`nim, ukinuti provedene radnje u postupku i odbaciti tu`bu. (2) Prigovor iz stava 1. ovog ~lana, tu`eni mo`e staviti najkasnije u odgovoru na tu`bu. ^lan 439. (1) Stranku koja na temelju ugovora o arbitra`i treba da postavi arbitra mo`e pozvati protivna stranka da u roku od 15 dana obavi to postavljanje i da je o tome obavijesti. (2) Poziv prema stavu 1. ovog ~lana pravovaljan je samo ako je stranka koja ga upu}uje postavila svog arbitra i o tome obavijestila protivnu stranku. (3) Kad na temelju ugovora o arbitra`i postavljanje arbitra treba obaviti tre}a osoba, svaka stranka mo`e uputiti poziv iz stava 2. ovog ~lana toj osobi. (4) Osoba koja je pozvana da postavi arbitra arbitra`e vezana je za postavljanje koje je obavljeno ~im je to postavljanje saop}eno protivniku, odnosno jednoj od stranaka. ^lan 440. (1)Ako arbitar ne bude na vrijeme postavljen, a iz ugovora ne proizilazi {to drugo, arbitra }e na prijedlog stranke postaviti sud. (2) Ako se arbitri ne mogu slo`iti o izboru predsjednika, a iz ugovora ne proizilazi {to drugo, predsjednika }e na prijedlog svakog arbitra ili stranke, postaviti sud. (3) Za postavljanje arbitra, odnosno predsjednika arbitra`e, nadle`an je sud koji bi za spor bio nadle`an u prvom stepenu da nije sklopljen ugovor o arbitra`i. (4) Protiv rje{enja suda nije dopu{tena `alba. (5) Stranka koja se ne `eli koristiti ovla{tenjem iz stava 1. ili stava 2. ovog ~lana mo`e tu`bom zahtijevati da sud nadle`an za postavljanje proglasi prestanak va`enja ugovora o arbitra`i. ^lan 441. (1) Osim slu~aja iz ~lana 440. ovog zakona, svaka stranka mo`e tu`bom zahtijevati da sud proglasi prestanak va`enja ugovora o arbitra`i: 1) ako se stranke ne mogu slo`iti o izboru arbitara koje one zajedni~ki trebaju postaviti; 2) ako osoba koja je u samom ugovoru o arbitra`i postavljena za arbitra arbitra`e ne}e ili ne mo`e obavljati tu du`nost. (2) O zahtjevu odlu~uje sud predvi|en u ~lanu 440. stav 3. ovog zakona. (3) Na ro~i{te za raspravljanje po zahtjevu sud }e pozvati stranke. ^lan 442. (1) Arbitar arbitra`e du`an je da se izuzme kad postoje razlozi za izuze}e iz ~lana 357. ovog zakona. Iz istih razloga mogu stranke zahtijevati izuze}e arbitra arbitra`e. (2) Stranka koja je sama ili zajedno s protivnom strankom postavila arbitra mo`e zahtijevati njegovo izuze}e samo ako je razlog za izuze}e nastao ili je stranka za njega saznala nakon {to je arbitar postavljen. (3) Ako se stranke nisu druga~ije sporazumjele, o izuze}u odlu~uje sud predvi|en u ~lanu 440. stav 3. ovog zakona. ^lan 443. Ako se stranke nisu druga~ije sporazumjele, arbitri arbitra`e }e odrediti postupak pred arbitra`om. ^lan 444. (1) Prema svjedocima, strankama i drugim osobama koje sudjeluju u postupku, arbitra`a ne mo`e upotrijebiti prisilna sredstva niti izricati kazne. (2) Arbitra`a mo`e zatra`iti od suda mjesno nadle`nog za davanje pravne pomo}i da se pred njim izvedu pojedini dokazi koji se pred arbitra`om ne mogu izvesti. (3) Na postupak za izvo|enje dokaza primjenjivat }e se odredbe ovog zakona o izvo|enju dokaza pred zamoljenim sudom. Utorak, 28.10.2003. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 53 - Strana 2837 ^lan 445. Arbitra`a mo`e donijeti presudu po pravi~nosti samo ako su joj stranke dale takvu ovlast. ^lan 446. (1) Kad se arbitra`a sastoji od vi{e od jednog arbitra, presuda se donosi ve}inom glasova, ako u ugovoru o arbitra`i nije druga~ije odre|eno. (2)Ako se ne mo`e posti}i potrebna ve}ina glasova, arbitra`a je du`na o tome obavijestiti stranke. (3) Ako se za slu~aj iz stava 2. ovog ~lana stranke nisu druga~ije sporazumjele, svaka od stranaka mo`e tu`bom zahtijevati da sud predvi|en u ~lanu 440. stav 3. ovog zakona, izrekne prestanak va`enja ugovora o arbitra`i. ^lan 447. (1) Presuda arbitra`e mora biti obrazlo`ena, ako stranke nisu {to drugo ugovorile. (2) Izvornik presude i sve prepise potpisuju svi arbitri. Presuda va`i i kad koji arbitar uskrati da je potpi{e, ako je presudu potpisala ve}ina arbitara i na presudi utvrdila to uskra}ivanje potpisa. (3) Strankama se dostavljaju prepisi presude preko suda predvi|enog u ~lanu 440. stav 3. ovog zakona. ^lan 448. Izvornik presude i potvrde o obavljenoj dostavi ~uvaju se kod suda predvi|enog u ~lanu 440. stav 3. ovog zakona. ^lan 449. (1) Presuda arbitra`e ima prema strankama snagu pravomo} ne presude, ako ugovorom nije predvi|ena mogu}nost pobijanja presude pred arbitra`om vi{eg stupnja. (2) Na zahtjev stranke sud predvi|en u ~lanu 440. stav 3. ovog zakona, stavit }e na prepisu presude potvrdu o pravomo}nosti i izvr{nosti. ^lan 450. (1) Presuda arbitra`e mo`e se poni{titi po tu`bi stranke. (2) Za rje{avanje o tu`bi nadle`an je sud predvi|en u ~lanu 440. stav 3. ovog zakona. ^lan 451. Poni{taj presude arbitra`e mo`e se zahtijevati: 1) ako uop}e nije sklopljen ugovor o arbitra`i ili ako taj ugovor nije pravovaljan; 2) ako je u pogledu sastava arbitra`e ili u vezi s odlu~ivanjem povrije|ena koja odredba ovog zakona ili ugovora o arbitra`i; 3) ako presuda nije obrazlo`ena prema ~lanu 447. stav 1. ovog zakona ili ako izvornik i prepisi presude nisu potpisani na na~in odre|en u ~lanu 447. stav 2. ovog zakona; 4) ako je arbitra`a prekora~ila granicu svog zadatka; 5) ako je izreka presude nerazumljiva ili je sama sebi protivrje~na; 6) ako je presuda arbitra`e u protivnosti s Ustavom Bosne i Hercegovine ili Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine; 7) ako postoji koji od razloga za ponavljanje postupka iz ~lana 255. ovog zakona. ^lan 452. (1) Tu`ba za poni{taj presude arbitra`e mo`e se podnijeti nadle`nom sudu u roku od 30 dana. (2) Ako se poni{taj presude zahtijeva iz razloga navedenih u ~lanu 451. ta~. 1. do 6. ovog zakona, rok za tu`bu se ra~una od dana kada je presuda dostavljena stranci, a ako je stranka za razlog saznala kasnije, rok se ra~una od dana saznanja. (3) U pogledu ra~unanja roka, kad se poni{taj zahtijeva iz razloga navedenog u ~lanu 451. ta~ka 7. ovog zakona, primjenjivat }e se odgovaraju}e odredbe ~lana 257. st. 1. i 2. ovog zakona. (4) Nakon proteka jedne godine od pravomo}nosti presude arbitra`e ne mo`e se zahtijevati poni{taj presude. ^lan 453. Stranke se ne mogu sporazumno odre}i primjene odredbi ~lana 442. st. 1. i 2., ~lana 447. st. 2. i 3. i ~l. 450. do 452. ovog zakona. Dio {esti XXXI - PRIJELAZNE I ZAVR[NE ODREDBE ^lan 454. (1) Ako je prije dana stupanja na snagu ovog zakona zapo~et postupak pred prvostepenim sudom, daljnji postupak provest }e se prema odredbama ovog zakona. (2) U predmetima iz stava 1. ovog ~lana u kojima je ve} zakazano pripremno ro~i{te ili ro~i{te za glavnu raspravu, ali rasprava jo{ uvijek nije otvorena, sud }e opozvati svoje rje{enje o odre|ivanju ro~i{ta i o tome obavijestiti stranke, a tu`enog pozvati da dostavi odgovor na tu`bu u skladu s odredbama ovog zakona. (3) U predmetima iz stava 1. ovog ~lana u kojima je ve} otvorena glavna rasprava, sud je du`an na prvom slijede}em ro~i{tu za glavnu raspravu provesti sve radnje koje bi prema odredbama ovog zakona bio du`an provesti na pripremnom ro~i{tu. Odr`avanje tog ro~i{ta imat }e, u pogledu prava i obaveza stranaka, sve pravne posljedice koje, prema odredbama ovog zakona, ima odr`avanje pripremnog ro~i{ta. (4) Sud }e upozoriti stranke u postupku da nakon odr`avanja ro~i{ta iz stava 3. ovog ~lana ne}e mo}i poduzimati radnje za koje je odredbama ovog zakona predvi|eno da se mogu poduzeti najkasnije do zaklju~enja pripremnog ro~i{ta. ^lan 455. U predmetima u kojima je do dana stupanja na snagu ovog zakona nastupilo mirovanje postupka, istekom mirovanja nastupaju pravne posljedice iz ~lana 201. stav 3. Zakona o parni~nom postupku ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 42/98 i 3/99). ^lan 456. (1) Ako je prije stupanja na snagu ovog zakona donesena prvostepena odluka kojom se postupak pred prvostepenim sudom zavr{ava, daljnji postupak provest }e se prema dosada{njim propisima. (2) Izuzetno od odredbe stava 1. ovog ~lana, u postupku po pravnim lijekovima u predmetima u kojima je donesena prvostepena odluka prije stupanja na snagu ovog zakona, umjesto odredbi ~l. 344. do 346, ~l. 351. do 355. i ~l. 377. do 379. Zakona o parni~nom postupku ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 42/98 i 3/99) primjenjivat }e se odredbe ~l. 217. do 220., ~l. 227. do 229. i ~l. 249. do 251. ovog zakona. (3) Ako nakon stupanja na snagu ovog zakona bude ukinuta prvostepena odluka iz stava 1. ovog ~lana, daljnji postupak provest }e se prema ovom zakonu. ^lan 457. Odredbe ~lana 86. ovog zakona po~et }e se primjenjivati nakon stupanja na snagu posebnog zakona kojim se ure|uje postupak medijacije. ^lan 458. (1) Do dana dono{enja posebnog zakona sudovi }e u parni~nom postupku primjenjivati odredbe ~l. 46. do 68 i ~l. 79. do 101. Zakona o rje{avanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u odre|enim odnosima ("Slu`beni list SFRJ", br. 43/82 i 72/82) preuzetog Uredbom sa zakonskom snagom o preuzimanju i primjenjivanju saveznih zakona koji se u Bosni i Hercegovini primjenjuju kao republi~ki propisi ("Slu`beni list R BiH", broj 2/92). (2) U odredbama ~lanova navedenih u stavu 1. ovog ~lana rije~i: "Socijalisti~ka Federativna Republika Jugoslavija" zamjenjuju se rije~ima "Bosna i Hercegovina" u odgovaraju}em pade`u. Broj 53 - Strana 2838 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 28.10.2003. ^lan 459. Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje va`iti Zakon o parni~nom postupku ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 42/98 i 3/99), osim odredbi ~l. 404. do 424. tog zakona, koje }e se nastaviti primjenjivati do dono{enja posebnog zakona. ^lan 460. U periodu od tri mjeseca nakon stupanja na snagu ovog zakona, rokovi iz ~lana 75. stav 4., ~lana 94. stav 2. i ~lana 217. stav 3. ovog zakona, mogu se izuzetno produ`iti za najdu`e 30 dana, ako, s obzirom na postoje}i raspored ro~i{ta svakog pojedina~nog sudije, zakazivanje ro~i{ta u navedenim rokovima ne bi bilo mogu}e. ^lan 461. Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Slu`benim novinama Federacije BiH". Predsjedavaju}i Doma naroda Parlamenta Federacije BiH Slavko Mati}, s. r. Predsjedavaju}i Predstavni~kog doma Parlamenta Federacije BiH Muhamed Ibrahimovi}, s. r. Na temelju ~lanka IV.B.7. a)(IV) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, donosim UKAZ O PROGLA[ENJU ZAKONA O PARNI^NOM POSTUPKU Progla{ava se Zakon o parni~nom postupku koji je donio Parlament Federacije Bosne i Hercegovine na sjednici Zastupni~kog doma od 8. listopada 2003. godine i na sjednici Doma naroda od 1. listopada 2003. godine. Broj 01-833/03 23. listopada 2003. godine Sarajevo Predsjednik Niko Lozan~i}, v. r. ZAKON O PARNI^NOM POSTUPKU Dio prvi OSNOVNE ODREDBE I - OSNOVNA NA^ELA ^lanak 1. Ovim zakonom se odre|uju pravila postupka na temelju kojih op}inski sudovi, kantonalni sudovi i Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud Federacije) raspravljaju i odlu~uju u gra|anskopravnim sporovima ako posebnim zakonom nije druk~ije odre|eno. ^lanak 2. (1) U parni~nom postupku sud odlu~uje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. (2) Sud u postupku primjenjujematerijalno pravo po vlastitoj ocjeni i nije vezan za navode stranaka gledematerijalnog prava. ^lanak 3. (1) Stranke mogu slobodno raspolagati zahtjevima koje su stavile tijekom postupka. (2) Sud ne}e uva`iti raspolaganja stranaka koja su protivna prinudnim propisima. ^lanak 4. Sud odlu~uje o tu`benom zahtjevu, u pravilu, na temelju usmene, neposredne i javne rasprave. ^lanak 5. Svaka stranka ima pravo o~itovati se o prijedlozima i zahtjevima protivne stranke. Samo kad je to ovim zakonom odre|eno, sud je ovla{ten odlu~iti o zahtjevu o kojem protivnoj stranci nije bila dana mogu}nost o~itovanja. ^lanak 6. U parni~nom postupku u ravnopravnoj su upotrebi bosanski jezik, hrvatski jezik i srpski jezik, a slu`bena pisma su latinica i }irilica. ^lanak 7. (1) Stranke su du`ne iznijeti sve ~injenice na kojima temelje svoje zahtjeve i izvoditi dokaze kojima se utvr|uju te ~injenice. (2) Sud je ovla{ten ustanoviti i ~injenice koje stranke nisu iznijele, ako iz rezultata rasprave i dokazivanja proizilazi da stranke idu za tim da raspola`u zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (~lanak 3. stavak 2.). ^lanak 8. Koje }e ~injenice uzeti kao dokazane odlu~uje sud na temelju slobodne ocjene dokaza. Sud }e savjesno i pozorno ocijeniti svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno. ^lanak 9. Stranke su du`ne pred sudom govoriti istinu i savjesno se koristiti pravima koja su im priznata ovim zakonom. ^lanak 10. Sud je du`an provesti postupak bez odugovla~enja i sa {to manje tro{kova, te onemogu}iti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku. ^lanak 11. Prvostupanjski postupak sastojat }e se, u pravilu, od dva ro~i{ta - jednog pripremnog ro~i{ta i jednog ro~i{ta za glavnu raspravu. ^lanak 12. (1) Kad odluka suda ovisi o rje{avanju nekog prethodnog pitanja koje se odnosi na to da li postoji neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju jo{ nije donio odluku sud ili drugo nadle`no tijelo (prethodno pitanje), sud mo`e sam rije{iti to pitanje, ako posebnim propisima nije druk~ije odre|eno. (2) Odluka suda o prethodnom pitanju ima pravni u~inak samo u parnici u kojoj je to pitanje rije{eno. (3) U parni~nom postupku sud je glede postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti u~initelja vezan za pravomo}nu presudu kaznenog suda kojom se optu`enik ogla{ava krivim. ^lanak 13. (1) U prvostupanjskom postupku i postupku po prijedlogu za ponavljanje postupka, sudi sudac pojedinac. (2) U drugostupanjskom postupku i postupku odlu~ivanja po reviziji sudi, vije}e od trojice sudaca. ^lanak 14. Ako za pojedine radnje nije zakonom odre|en oblik u kome se mogu poduzeti, stranke poduzimaju parni~ne radnje pismeno izvan ro~i{ta ili usmeno na ro~i{tu. II - NADLE@NOST SUDA 1. Zajedni~ke odredbe ^lanak 15. (1) Nakon primitka tu`be sud ocjenjuje je li nadle`an. (2) Prigodom ocjenjivanja nadle`nosti, sud }e uzeti u obzir navode u tu`bi i ~injenice koje su sudu poznate. (3) Ako se tijekom postupka promijene okolnosti na kojima je utemeljena nadle`nost suda, sud koji je bio nadle`an u vrijeme podno{enja tu`be ostaje i dalje nadle`an i ako bi zbog tih promjena bio nadle`an drugi sud. ^lanak 16. (1) Sud tijekom cijelog postupka, po slu`benoj du`nosti pazi spada li rje{avanje spora u sudsku nadle`nost. Utorak, 28.10.2003. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 53 - Strana 2839
Ispravka Zakona o izvršnom postupku FBiH Federacija BiH Službene novine FBiH 52/03 24.10.2003 SN FBiH 46/16, SN FBiH 35/12, SN FBiH 39/09, SN FBiH 39/06, SN FBiH 33/06, SN FBiH 32/03 izvršni postupak ISPRAVKA ZAKONA O IZVR[NOM POSTUPKU (objavljenog na bosanskom jeziku) U ~lanu 226. umjesto rije~i "od" treba da stoji rije~ "do". Sekretar Doma naroda Parlamenta Federacije BiH Izmir Had`iavdi}, s. r. Sekretar Predstavni~kog doma Parlamenta Federacije BiH Anto Baoti}, s. r.
Zakon o izvršnom postupku FBiH Federacija BiH Službene novine FBiH 32/03 18.07.2003 SN FBiH 46/16, SN FBiH 35/12, SN FBiH 39/09, SN FBiH 39/06, SN FBiH 33/06, SN FBiH 52/03 izvršni postupak,postupak ^lan 222. Tro{kovi postupka (1) Tro{kove provo|ewa izvr{ewa prema odredbama poglavqa XXI ovog zakona, snose svi u~esnici proporcionalno vrijednosti svojih udjela u zajedni~koj stvari. (2) Stranka koja je prouzrokovala posebne tro{kove du`na ih je nadoknaditi onim strankama koje su ih imale. XXII - OSTVAREWE POTRA@IVAWA NA DAVAWE IZJAVE VOQE I UPISIVAWE U JAVNE REGISTRE ^lan 223. Bezuslovno potra`ivawe (1) Ako je du`nik odlukom koja ima svojstvo izvr{nog dokumenta obavezan na davawe izjave voqe, smatra se da je izjavu sadr`ine kao u izvr{nom dokumentu dao momentom pravosna`nosti te odluke. (2) Ako je du`nik sudskim ili upravnim poravnawem obavezan na davawe izjave voqe, smatra se da je izjavu sadr`ine kao u poravnawu dao sa danom prispjevawa wegove obaveze. ^lan 224. Uslovno potra`ivawe Ako ispuwewe potra`ivawa na davawe izjave voqe zavisi od ispuwewa neke obaveze povjerioca ili kog drugog uslova, smatra se da je du`nik dao izjavu voqe kad povjerilac ispuni svoju obavezu ili kad bude ispuwen koji drugi uslov. ^lan 225. Upis prava u javne registre (1) Odredbe ~l. 223. i 224. ovog zakona na odgovaraju}i na~in i saglasno pravilima vo|ewa javnih kwiga primjeni}e se kad je izvr{nimdokumenomutvr|ena obavezadavawadokumenta odgovaraju}eg za upis u javni registar. (2)Ako je izvr{nim dokumentom nalo`en upis u javni registar obavi}e se na osnovu izvr{nog dokumenta na kojem je potvrda o izvr{nosti. XXIII - PRELAZNE I ZAVR[NE ODREDBE ^lan 226. Postupci u toku Postupak izvr{ewa zapo~et od dana po~etka primjene ovog zakona okon~a}e se prema odredbama ovog zakona. ^lan 227. Va`ewe odredaba o zasnivawu zalo`nog prava na nepokretnim i pokretnim stvarima na osnovu sporazuma stranaka Dok se zasnivawe zalo`nog prava na nekretninama i pokretnim stvarima na osnovu sporazuma stranaka ne reguli{e posebnim zakonom sud }e primjewivati odredbe ~l. 251.a., 251.b., 251.v., 251.g., 251.d. i 251.|. Zakona o izvr{nom postupku ("Slu`- beni list RBIH", br. 2/92, 16/92 i 13/94). ^lan 228. Prestanak va`ewa odredaba drugih zakona U izvr{nom postupku regulisanim ovim zakonom ne primjewuju se odredbe drugih zakona koje se odnose na zahtjev za odlagawe i prekid izvr{ewa. ^lan 229. Prestanak va`ewa va`e}ih zakona o izvr{nom postupku Danom primjene ovog zakona prestaje primjena zakona kojima je ure|en izvr{ni postupak, a koji su se primjewivali na teritoriji Federacije do dana po~etka primjene ovog zakona. ^lan 230. Stupawe na snagu Zakona Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavqivawa u "Slu`benimnovinama FederacijeBiH", a po~e}e se primjewivati po isteku 60 dana od dana wegovog stupawa na snagu. Predsjedavaju}i Doma naroda Parlamenta Federacije BiH Slavko Mati}, s. r. Predsjedavaju}i Predstavni~kog doma Parlamenta Federacije BiH Muhamed Ibrahimovi}, s. r. Na osnovu ~lana IV.B.7.a)(IV) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, donosim UKAZ O PROGLA[ENJU ZAKONA O IZVR[NOM POSTUPKU Progla{ava se Zakon o izvr{nom postupku koji je donio Parlament Federacije BiH na sjednici Predstavni~kog doma odr`anoj 24. 4. 2003. godine i na sjednici Doma naroda od 30. 4. 2003. godine. Broj 01-268/03 8. jula 2003. godine Sarajevo Predsjednik Niko Lozan~i}, s. r. ZAKON O IZVR[NOM POSTUPKU D i o p r v i I - OSNOVNE ODREDBE ^lan 1. Sadr`aj Zakona (1) Ovim zakonom ure|uje se postupak po kojem sudovi u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija) provode prinudno ostvarenje potra`ivanja na osnovu izvr{nih i vjerodostojnih isprava (u daljem tekstu: izvr{ni postupak), ako posebnim zakonom nije druk~ije odre|eno. (2) Odredbe ovog zakona ne primjenjuju se na postupke izvr{enja propisane posebnim zakonom. ^lan 2. Zna~enje pojedinih izraza Izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju ova zna~enja: 1) "potra`ivanje" - ozna~ava pravo na neko davanje, ~injenje, ne~injenje ili trpljenje; 2) "tra`ilac izvr{enja" - ozna~ava lice koje je pokrenulo postupak radi izvr{enja nekog potra`ivanja, te lice u ~iju je korist taj postupak pokrenut po slu`benoj du`nosti; 3) "izvr{enik"- ozna~ava lice protiv kojeg se potra`ivanje ostvaruje; 4) "stranka" - ozna~ava tra`ioca izvr{enja i izvr{enika; 5) "u~esnik" - ozna~ava lice koje u postupku izvr{enja nije stranka, a u postupku u~estvuje zbog toga {to se u njemu odlu~uje o nekom njegovom pravu ili zbog toga {to za to ima pravni interes; 6) "rje{enje o izvr{enju" - ozna~ava rje{enje kojim je u cijelosti ili djelimi~no prihva}en prijedlog za izvr{enje ili kojim se izvr{enje odre|uje po slu`benoj du`nosti; 7) "zaklju~ak" - ozna~ava sudski nalog ili drugu odluku suda kojom se upravlja izvr{nim postupkom i odlu~uje o drugim pitanjima kad je to izri~ito predvi|eno ovim zakonom; 8) "izvr{ilac" - ozna~ava sudskog slu`benika koji po nalogu suda neposredno preduzima pojedine radnje u izvr{nom postupku; Petak, 18.07.2003. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 32 - Strana 1471 9) "zemljoradnik" - ozna~ava lice kojem je poljoprivredna proizvodnja prete`ni izvor prihoda; 10) "banka" - ozna~ava banku ili finansijsku organizaciju koja obavlja poslove platnog prometa; 11) "zemlji{na knjiga" - ozna~ava sve javne knjige u koje se upisuju prava na nepokretnostima; 12) "vrijednosni papir" - ozna~ava materijalizovani oblik vrijednosnih papira (isprave); 13) "dionica" - ozna~ava vrijednosni papir koji se izdaje u obliku elektronskog zapisa i koji se upisuje u registar vrijednosnih papira. ^lan 3. Pokretanje postupka (1) Izvr{ni postupak pokre}e se prijedlogom tra`ioca izvr{enja. (2) Izvr{ni postupak pokre}e se i po slu`benoj du`nosti, kao i po prijedlogu lica i organa kad je to zakonom izri~ito odre|eno. (3) Lica i organi iz stava 2. ovog ~lana imaju u izvr{nom postupku polo`aj tra`ioca izvr{enja. ^lan 4. Nadle`nost (1) Izvr{enje odre|uje i provodi sud odre|en zakonom. (2) Mjesna nadle`nost sudova odre|uje se odredbama ovog zakona u zavisnosti od sredstva i predmeta izvr{enja. ^lan 5. Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvr{enja sud je du`an da postupa hitno. (2) Sud je du`an da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potra`ivanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi druk~ije. ^lan 6. Sredstva i predmet izvr{enja (1) Sredstva izvr{enja su izvr{ne radnje ili sistem takvih radnji kojima se prema zakonu potra`ivanje prinudno ostvaruje. (2) Predmet izvr{enja su stvari i prava na kojim se prema zakonu mo`e provesti izvr{enje radi ostvarenja potra`ivanja. (3) Izvr{ne radnje mogu se neposredno provesti protiv izvr{enika i drugih lica, u skladu sa ovim zakonom. ^lan 7. Izuzimanje od izvr{enja (1) Predmet izvr{enja ne mogu biti stvari van prometa kao ni rudno blago i druga prirodna bogatstva. (2) Predmet izvr{enja ne mogu biti objekti, naoru`anje i oprema za potrebe oru`anih snaga i policije, kao ni nov~ana sredstva osigurana za te namjene. ^lan 8. Ograni~enje sredstava i predmeta izvr{enja (1) Sud rje{enjem odre|uje izvr{enje onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u izvr{nom prijedlogu. (2) Ako je predlo`eno vi{e sredstava ili vi{e predmeta izvr{enja sud mo`e ograni~iti izvr{enje samo na neke od tih sredstava ili predmeta ako su dovoljni za ostvarenje potra`ivanja. (3) Ako se izvr{no rje{enje o izvr{enju na odre|enom predmetu ili sredstvu ne mo`e provesti, tra`ilac izvr{enja mo`e radi namirenja istog potra`ivanja predlo`iti novo sredstvo ili predmet izvr{enja o ~emu }e sud odlu~iti rje{enjem. ^lan 9. Podnesci, ro~i{ta i spisi (1) U izvr{nom postupku sud postupa na osnovu podnesaka i drugih pismena. (2) Sud odr`ava ro~i{te kad je to ovim zakonom odre|eno ili kad smatra da je odr`avanje cjelishodno. (3) O ro~i{tu, umjesto zapisnika, sudija mo`e sastaviti slu`benu zabilje{ku. (4) Sud }e izvan ro~i{ta saslu{ati stranku ili u~esnika u postupku, ako je to predvi|eno ovim zakonom, ili ako smatra da je to potrebno radi razja{njenja pojedinih pitanja ili izja{njavanja o nekom prijedlogu stranke. (5) Izostanak jedne ili obiju stranaka, kao i u~esnika sa ro~i{ta, ili njihovo neodazivanje pozivu suda radi saslu{anja, ne spre~ava sud da dalje postupa. (6) Podnesci u izvr{nom postupku podnose se u dovoljnom broju primjeraka za sud, protivnu stranku i druge u~esnike u postupku. ^lan 10. Dostavljanje (1) Po pravilima o dostavljanju tu`be iz Zakona o parni~nom postupku, dostavlja se rje{enje po prijedlogu za izvr{enje, rje{enje po prigovoru na rje{enje o izvr{enju, rje{enje o izricanju nov~ane kazne i zaklju~ak iz ~lana 37. ovog zakona. (2) Kod izvr{enja na osnovu izvr{ne isprave ukoliko se stranka kojoj pisano treba dostaviti ne nalazi na adresi nazna~enoj u prijedlogu, niti na adresi odnosno sjedi{tu prijavljenom kod nadle`nog organa, dostava se vr{i putem oglasne table suda i za slu~aj dostave odluka navedenih u stavu 1. ovog ~lana. ^lan 11. Sastav suda i odluke (1) Izvr{ni postupak u prvom stepenu vodi i odluke donosi sudija pojedinac. (2) Stru~nom saradniku se po ovla{tenju sudije mo`e povjeriti preduzimanje radnji i dono{enje odluka u izvr{nom postupku, ako ovim zakonom nije druk~ije odre|eno. (3) Odluke u izvr{nom postupku sud donosi u obliku rje{enja ili zaklju~ka. ^lan 12. Pravni lijekovi (1) Redovni pravni lijekovi u izvr{nom postupku su prigovor i `alba, osim ako ovim zakonom nisu isklju~eni. (2) Protiv rje{enja donesenog u prvom stepenu mo`e se izjaviti prigovor, a `alba kad je to ovim zakonom odre|eno. (3) Prigovor se izjavljuje sudu koji je donio rje{enje u roku od osam dana od dana dostavljanja, ako ovim zakonom nije druk~ije odre|eno.Oprigovoru odlu~uje sud koji je donio rje{enje. (4) Protiv rje{enja donesenog po prigovoru mo`e se izjaviti `alba u roku od osam dana od dana dostave rje{enja. O `albi odlu~uje sud drugog stepena. (5) Prigovor i `alba ne zaustavljaju tok izvr{nog postupka, ali se namirenje tra`ioca izvr{enja odla`e do dono{enja odluke prvostepenog suda po prigovoru. Iznimno, kada je izvr{nom ispravom odre|ena obaveza izdr`avanja ili kada se izvr{enje provodi naplatom s transakcijskog ra~una pravnog lica u korist imaoca istog takvog ra~una kao tra`ioca izvr{enja, kao i u drugim slu~ajevima odre|enim ovim zakonom, mo`e do}i do namirenja prije dono{enja odluke po prigovoru. (6) Protiv zaklju~ka nije dozvoljen pravni lijek. ^lan 13. Izvr{nost i pravosna`nost (1) Rje{enje protiv kojeg nije izjavljen u roku prigovor postaje izvr{no i pravosna`no. (2) Rje{enje protiv kojeg je prigovor odbijen, postaje izvr{no, a ako protiv takvog rje{enja nije dopu{tena `alba i pravosna`no. Broj 32 - Strana 1472 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Petak, 18.07.2003. (3) Rje{enje kojim je prigovor odbijen postaje pravosna`no ako `alba ne bude u roku izjavljena ili ako `alba bude odbijena. (4) Ukoliko je ovim zakonom odre|eno da se protiv prvostepenog rje{enja mo`e izjaviti `alba umjesto prigovora to rje{enje postaje izvr{no, a pravosna`no propu{tanjem roka za izjavu `albe ili ako `alba bude odbijena. ^lan 14. Vanredni pravni lijekovi i povrat u prija{nje stanje (1) Protiv pravosna`nog rje{enja donesenog u postupku izvr{enja nije dozvoljeno ulaganje vanrednih pravnih lijekova. (2) Povrat u prija{nje stanje dozvoljen je samo zbog propu{tanja roka za prigovor i `albu na izvr{no rje{enje o izvr{enju. ^lan 15. Rokovi za postupanje Sud je po pravilu du`an da o prijedlogu za izvr{enje odlu~i u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odlu~i. ^lan 16. Tro{kovi postupka (1) Tro{kove postupka u vezi sa odre|ivanjem i provo|enjem izvr{enja prethodno snosi tra`ilac izvr{enja. (2) Tra`ilac izvr{enja du`an je tro{kove postupka iz stava 1. ovog ~lana predujmiti u roku koji sud odredi. Sud }e obustaviti izvr{enje ako tro{kovi ne budu predujmljeni u tom roku, a bez toga se izvr{enje ne mo`e provesti. Ako u roku ne budu predujmljeni tro{kovi o kojima zavisi preduzimanje samo neke radnje ta se radnja ne}e provesti. (3) Tro{kove postupka koji je pokrenut po slu`benoj du`nosti prethodno podmiruje sud iz svojih sredstava. (4) Izvr{enik je du`an tra`iocu izvr{enja nadoknaditi tro{kove koji su bili potrebni za izvr{enje. (5) Tra`ilac izvr{enja du`an je izvr{eniku nadoknaditi neosnovano prouzrokovane tro{kove. (6) Zahtjev za naknadu tro{kova podnosi se najkasnije u roku od 15 dana od dana zavr{etka postupka. (7) O tro{kovima postupka odlu~uje sud u izvr{nom postupku i u tom postupku odre|uje, na prijedlog stranke, izvr{enje radi njihova ostvarenja. ^lan 17. Nov~ana kazna i prinudne mjere u izvr{nom postupku (1) Kad je ovim zakonom nov~ana kazna predvi|ena kao sredstvo izvr{enja, mo`e se izre}i fizi~kim licima u iznosu od 100,00 KM do 5.000,00 KM, a pravnom licu u iznosu od 1.000,00 KM do 100.000,00 KM. (2) U slu~aju iz stava 1. ovog ~lana nov~ana kazna u iznosu od 500,00 KM do 5.000,00 KM mo`e se izre}i i odgovornom licu u pravnom licu. (3) Nov~ana kazna iz st. 1. i 2. ovog ~lana mo`e se ponovo izricati ako izvr{enik ne postupi po ponovljenom nalogu suda ili nastavi da postupa protivno zabrani. (4) Prije izricanja nov~ane kazne sud }e omogu}iti izvr{eniku da se izjasni, a po potrebi odr`at }e i ro~i{te radi izvo|enja dokaza. (5) Nov~anu kaznu rje{enjem izri~e sudija vode}i ra~una pri odmjeravanju visine kazne o ekonomskoj snazi izvr{enika, zna~enju njegove radnje koju je morao obaviti, te o drugim okolnostima slu~aja. Rje{enjem se odre|uje i rok pla}anja. (6) Lice kojem je kazna izre~enamo`e izjaviti prigovor protiv rje{enja u roku od osam dana od prijema rje{enja. (7) Lice kojem je kazna izre~ena u skladu sa ovim ~lanom snosi sve tro{kove nastale izricanjem i izvr{enjem te kazne. (8) Nakon izvr{nosti rje{enja nov~anu kaznu napla}uje sud po slu`benoj du`nosti u korist bud`eta iz kojeg se izvr{ni sud finansira. Tro{kovi izvr{enja terete predra~unska sredstva suda, a naknada ovih tro{kova koje sud odre|uje zaklju~kom izvr{ava se u postupku prinudne naplate nov~ane kazne. (9) Odredbe ovog ~lana ne mogu se primjenjivati ako je izvr{enik Bosna i Hercegovina i njeni entiteti, Br~ko Distrikt BiH, kantoni, grad, op}ina i upravna organizacija, te organi ovih pravnih lica, ali se shodno primjenjuju odredbe o ka`njavanju odgovornih lica, ukoliko zakonom nije druk~ije odre|eno. (10) Nov~ana kazna, prema odredbama ovog ~lana, mo`e se izre}i i izvr{iti prema izvr{eniku i drugim fizi~kim i pravnim licima, kao i odgovornim licima u pravnom licu, i u slu~aju da odbiju dati podatke o imovini izvr{enika kao i kada svojim radnjama i postupcima, protivno sudskom nalogu ili zabrani, skrivaju, o{te}uju ili uni{tavaju imovinu izvr{enika ili ometaju sud u provo|enju izvr{nih radnji. (11) Nov~ana kazna izre~ena prema odredbama st. od 1. do 10. ovog ~lana ne mo`e se pretvarati u kaznu zatvora. ^lan 18. Jemstvo (1) Kad ovaj zakon propisuje davanje jemstva, jemstvo se daje u gotovini. Sud mo`e odobriti davanje jemstva u obliku bankarske garancije, vrijednosnih papira, te dragocjenosti ~iju je vrijednost lako utvrditi na tr`i{tu i koje se mogu brzo i jednostavno unov~iti. (2) Bosna i Hercegovina i njeni entiteti, Br~ko Distrikt BiH, kantoni, gradovi i op}ine i njihovi organi i slu`be nisu du`ni dati jemstvo kad u postupku u~estvuju kao stranke. (3) Na datom jemstvu protivna stranka sti~e zakonsko zalo`no pravo. (4) Ako sud u izvr{nom postupku odlu~i o pravu protivne stranke na naknadu tro{kova postupka u vezi sa radnjom zbog ~ijeg preduzimanja je jemstvo dato, na njezin }e se prijedlog istim rje{enjem odlu~iti i o naplati utvr|enog potra`ivanja iz tog jemstva. ^lan 19. Izvr{enje odluke stranog suda Izvr{enje odluke stranog suda mo`e se odrediti i provesti ako odluka ispunjava zakonom propisane uvjete za priznanje. ^lan 20. Izvr{enje na imovini strane dr`ave (1) Na imovini strane dr`ave i me|unarodnih organizacija koje se nalaze na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine ne mo`e se odrediti izvr{enje bez pisane saglasnosti Federalnog ministarstva pravde, osim ako je strana dr`ava pristala na izvr{enje. (2) U slu~aju iz stava 1. ovog ~lana Federalno ministarstvo pravde du`no je prethodno pribaviti mi{ljenje Ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovine. ^lan 21. Primjena odredaba drugih zakona (1) U izvr{nom postupku na odgovaraju}i na~in primjenjuju se odredbe Zakona o parni~nom postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije druk~ije odre|eno. (2) Izuze}e sudije mo`e se zahtijevati najkasnije do odluke po prigovoru, a slu`bena lica do preuzimanja prve radnje u izvr{nom postupku. (3) Na materijalno-pravne pretpostavke i posljedice provo|enja izvr{nog postupka na odgovaraju}i na~in primjenjuju se odredbe zakona kojima se ure|uju stvarna prava, odnosno obligacioni odnosi. Petak, 18.07.2003. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 32 - Strana 1473 IZVR[NI POSTUPAK D i o d r u g i A. ZAJEDNI^KE ODREDBE II - IZVR[NA I VJERODOSTOJNA ISPRAVA ^lan 22. Osnove za odre|ivanje izvr{enja Sud odre|uje izvr{enje samo na osnovu izvr{ne ili vjerodostojne isprave, ako ovim zakonom nije druk~ije odre|eno. ^lan 23. Izvr{na isprava (1) Izvr{ne isprave su: 1) izvr{na odluka sudova i izvr{no sudsko poravnanje; 2) izvr{na odluka donesena u upravnom postupku i poravnanje u upravnom postupku ako glasi na ispunjenje nov~ane obaveze, ukoliko zakonom nije druk~ije odre|eno, 3) izvr{na notarska isprava; 4) druge isprave koje su zakonom odre|ene kao izvr{ne isprave. (2) Pod izvr{nom ispravom iz stava 1. ovog ~lana smatra se svaka takva isprava donesena u Bosni i Hercegovini. ^lan 24. Odluka i poravnanje (1) Sudskom odlukom, prema ovom zakonu, smatra se presuda, rje{enje, te druga odluka donesena u postupku pred sudom i arbitra`om, a sudskim poravnanjem smatra se poravnanje zaklju~eno u postupku pred sudom i arbitra`ama. (2) Odlukom u upravnom postupku, prema ovom zakonu, smatra se rje{enje i zaklju~ak koji su u upravnom postupku donijeli upravni organi i slu`be ili pravno lice s javnim ovla{tenjima, a upravnim poravnanjem smatra se poravnanje zaklju~eno u smislu Zakona o upravnom postupku. ^lan 25. Izvr{nost odluke (1) Sudska odluka kojom je nalo`eno ispunjenje potra`ivanja na neko davanje ili ~injenje izvr{na je ako je postala pravosna`na i ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje. Rok za dobrovoljno ispunjenje te~e od dana dostave odluke izvr{eniku, a zavr{ava se istekom posljednjeg dana odre|enog sudskom odlukom, ako zakonom nije druk~ije odre|eno. (2) Sudska odluka kojom je nalo`eno ispunjenje potra`ivanja na neko trpljenje ili ne~injenje (propu{tanje) izvr{na je ako je postala pravosna`na, osim ako je u izvr{noj ispravi odre|en poseban rok za uskla|ivanje pona{anja izvr{enika s njegovom obavezom. (3) Odluka donesena u upravnom postupku izvr{na je ako je postala izvr{na prema pravilima koja ure|uju taj postupak. (4) Na osnovu odluke koja je postala izvr{na u jednom dijelu izvr{enje se mo`e odrediti samo u odnosu na taj dio. (5) Izvr{enje }e se odrediti na osnovu sudske odluke koja nije postala pravosna`na i odluke donesene u upravnom postupku koja nije postala kona~na, ako je zakonom propisano da `alba ili koji drugi pravni lijek ne zadr`ava izvr{enje odluke. ^lan 26. Izvr{nost poravnanja (1) Sudsko odnosno upravno poravnanje izvr{no je ako je potra`ivanje koje se prema njemu treba ispuniti dospjelo. (2) Dospjelost potra`ivanja dokazuje se zapisnikom o poravnanju, javnom ispravom ili prema zakonu ovjerenom ispravom. (3) Dospjelost koja se ne mo`e dokazati na na~in iz stava 2. ovog ~lana dokazuje se pravosna`nom odlukom donesenom u parni~nom postupku kojom se utvr|uje dospjelost. (4) Na osnovu poravnanja koje je postalo izvr{no u jednom dijelu izvr{enje semo`e odrediti samo u odnosu na taj dio. ^lan 27. Podobnost izvr{ne isprave za izvr{enje (1) Izvr{na isprava podobna je za izvr{enje ako su u njoj nazna~eni tra`ilac izvr{enja i izvr{enik, te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze. (2) Ako u izvr{noj ispravi nije odre|en rok za dobrovoljno ispunjenje obaveze, taj rok odre|uje se rje{enjem o izvr{enju. (3) U slu~aju iz stava 2. ovog ~lana sud }e predlo`eno izvr{enje odrediti uz uvjet da izvr{enik u roku koji mu je odre|en ne ispuni svoju obavezu. (4) Odredbe st. 2. i 3. ovog ~lana ne primjenjuju se u postupku izvr{enja na osnovu izvr{ne isprave notara. ^lan 28. Naplata zateznih kamata (1) Ako se nakon dono{enja izvr{ne isprave ili zaklju~enja poravnanja izmijenila zatezna kamata sud }e, na prijedlog stranke, rje{enjem o izvr{enju odrediti naplatu zatezne kamate po izmijenjenoj stopi za vrijeme na koje se ta izmjena odnosi. (2) Ako pla}anje zatezne kamate na tro{kove postupka nije odre|eno ve} u samoj izvr{noj ispravi sud }e, na prijedlog tra`ioca izvr{enja, u rje{enju o izvr{enju odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana dono{enja odluke odnosno zaklju~enja poravnanja do naplate. ^lan 29. Vjerodostojna isprava (1) Izvr{enje radi ostvarivanja nov~anog potra`ivanja odre|uje se i na osnovu vjerodostojne isprave. (2) Vjerodostojna isprava je, prema ovom zakonu, mjenica i ~ek s protestom i povratnim ra~unom ako su potrebni za zasnivanje potra`ivanja i ra~uni ili izvodi iz poslovnih knjiga za cijenu komunalnih usluga isporuke vode, toplotne energije i odvoz sme}a. (3) Vjerodostojna isprava je podobna za izvr{enje ako su u njoj nazna~eni tra`ilac izvr{enja i izvr{enik, te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze. ^lan 30. Prijelaz potra`ivanja ili obaveze (1) Izvr{enje se odre|uje i na prijedlog i u korist lica koje u izvr{noj ispravi nije ozna~eno kao tra`ilac izvr{enja ako ono javnom ili ovjerenom privatnom ispravom doka`e da je potra`ivanje na njega preneseno ili da je na njega na drugi na~in pre{lo. Ako se prijenos ne mo`e dokazati na taj na~in, stranke svoja prava, vezana za prijenos potra`ivanja, mogu dokazivati samo u parni~nom postupku. (2) Izvr{enje se odre|uje i protiv tre}eg lica koje u izvr{noj ispravi nije ozna~eno kao izvr{enik ako tra`ilac izvr{enja javnom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom doka`e da je to lice na zakonit na~in preuzelo dug iz izvr{ne isprave ili je taj dug prema zakonu obavezno da izmiri. Ako se obaveza tre}eg lica na ispunjenje duga ospori, stranke prije izvr{enja to pitanje moraju razrije{iti u parni~nom postupku. Broj 32 - Strana 1474 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Petak, 18.07.2003. ^lan 31. Uvjetna i uzajamna obaveza (1) Izvr{enje koje zavisi od prethodnog ispunjenja neke obaveze tra`ioca izvr{enja ili od nastupanja nekog uvjeta odre|uje se ako tra`ilac izvr{enja javnom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom doka`e da je obavezu ispunio odnosno da je uvjet nastupio. (2) Ispunjenje obaveze odnosno nastupanje uvjeta dokazuje se pravosna`nom odlukom donesenom u parni~nom postupku, ako tra`ilac izvr{enja nije u mogu}nosti da to doka`e na na~in odre|en u stavu 1. ovog ~lana. (3) Ako je izvr{enik po izvr{noj ispravi du`an da ispuni obavezu, uz uvjet da se istovremeno ispuni obaveza prema njemu, sud }e odrediti izvr{enje ako tra`ilac izvr{enja podnese dokaz da je osigurao ispunjenje svoje obaveze. (4) Smatra se da je tra`ilac izvr{enja osigurao ispunjenje svoje obaveze, u smislu stava 3. ovog ~lana, ako je predmet obaveze polo`io kod suda ili u istom cilju postupio na drugi pogodan na~in. ^lan 32. Alternativna obaveza po izboru izvr{enika Ako izvr{enik ima pravo na osnovu izvr{ne isprave birati izme|u vi{e predmeta svoje obaveze i u roku za dobrovoljno ispunjenje sam ne obavi izbor izme|u tih predmeta i ne ispuni du`nu obavezu, predmet kojim obaveza treba biti ispunjena odre|uje tra`ilac izvr{enja u prijedlogu za izvr{enje. ^lan 33. Fakultativno ovla{tenje izvr{enika (1) Izvr{enik kojem je izvr{nom ispravom nalo`eno ispunjenje odre|ene obaveze uz pravo da se od ispunjenja te obaveze mo`e osloboditi ispunjenjem nekog drugog ~injenja odre|enog u izvr{noj ispravi mo`e to ~injenje ispuniti sve dok tra`ilac izvr{enja nije makar i djelimi~no primio ispunjenje obaveze. (2) Tra`ilac izvr{enja ima pravo na naknadu tro{kova izvr{nog postupka koji je obustavljen zato {to je izvr{enik nakon njegovog pokretanja umjesto du`ne obaveze ispunio drugo ~injenje odre|eno u izvr{noj ispravi. ^lan 34. Prekid postupka (1) Sud ne mo`e prekinuti izvr{ni postupak da bi sa~ekao odluku nadle`nog suda ili drugog organa o prethodnom pitanju. (2) U drugim slu~ajevima prekida postupka, predvi|enim odredbama Zakona o parni~nom postupku, sudmo`e, ako to okolnosti slu~aja dopu{taju, na prijedlog stranke ili po slu`benoj du`nosti, odlu~iti da postupak nastavi, imenovanjem privremenog zastupnika stranci u odnosu na koju je nastao razlog zbog kojeg dolazi do prekida postupka. (3) Uslu~aju smrti tra`ioca izvr{enja koji nema punomo}nika ili zakonskog zastupnika, svaki od nasljednika ili zainteresiranih lica mo`e predlo`iti da dok traje nasljedni~ka zajednica, sud, na tro{ak predlaga~a, postavi nasljednicima privremenog zastupnika i postupak nastavi. Sud }e imenovati privremenog zastupnika u roku od osam dana od podno{enja zahtjeva. Ako ovakav prijedlog nasljednika ili zainteresiranih lica ne uslijedi u roku od 30 dana od smrti tra`ioca izvr{enja, sud }e obustaviti postupak. (4) U slu~aju smrti izvr{enika koji nema punomo}nika ili zakonskog zastupnika sud }e nasljednicima, ako to predlo`i tra`ilac izvr{enja, u roku od 15 dana od dana kada je primio obavijest suda o smrti izvr{enika, postaviti privremenog zastupnika na tro{ak tra`ioca izvr{enja, po pravilu, iz reda lica koja su u posjedu imovine koja je predmet izvr{enja i nastaviti postupak. Sud imenuje privremenog zastupnika u roku od osam dana od podno{enja zahtjeva. Ako ovla{teno lice ne predlo`i nastavak postupka u ostavljenom roku, sud }e obustaviti postupak. (5) Kona~ni tro{kovi tra`ioca izvr{enja iz stava 4. ovog ~lana namiruju se iz imovine izvr{enika. (6) Nakon prestanka nasljedni~ke zajednice svaki od nasljednika mo`e preuzeti postupak prijavom izvr{nom sudu. O preuzimanju postupka i razrje{enju privremenog zastupnika sud odlu~uje zaklju~kom. ^lan 35. Potvrda o izvr{nosti (1) Ako se prijedlog za izvr{enje podnosi sudu koji nije odlu~ivao u prvom stepenu, uz prijedlog se podnosi izvr{na isprava u originalu ili ovjerenom prijepisu na kojoj je potvrda o izvr{nosti. (2) Potvrdu o izvr{nosti daje sud odnosno tijelo koje je odlu~ivalo o potra`ivanju u prvom stepenu. (3) Izuzetno od odredbi st. 1. i 2. ovog ~lana, izvr{na isprava notara na osnovu koje je podnesen prijedlog za izvr{enje ne mora biti snabdijevena potvrdom o izvr{nosti, ve} se njena izvr{nost odre|uje prema odredbama Zakona o notarima. (4) Neosnovanu potvrdu o izvr{nosti ukinut }e rje{enjem isti sud odnosno organ vlasti, na prijedlog izvr{enika, koji mora biti podnesen u roku od osam dana od dana prijema rje{enja o izvr{enju. (5) Ako se prijedlog za izvr{enje podnosi na osnovu vjerodostojne isprave prila`e se ta isprava u originalu ili ovjerenom prijepisu. III - PREDLAGANJE I ODRE\IVANJE IZVR[ENJA ^lan 36. Prijedlog za izvr{enje (1) Prijedlog za izvr{enje mora sadr`avati zahtjev za izvr{enje u kojem }e biti nazna~ena izvr{na ili vjerodostojna isprava na osnovu koje se tra`i izvr{enje, tra`ilac izvr{enja i izvr{enik, potra`ivanje ~ije se ostvarenje tra`i, sredstvo kojim izvr{enje treba provesti, predmet izvr{enja ako je poznat, kao i druge podatke koji su potrebni za provo|enje izvr{enja. (2) Ukoliko je uz prijedlog za izvr{enje podnesen i zahtjev za utvr|ivanje du`nikove imovine o rezultatu istrage sud }e obavijestiti tra`ioca izvr{enja i ostaviti mu rok da podneseni prijedlog uredi odnosno izmijeni i dopuni. (3) Prijedlog za izvr{enje na osnovu vjerodostojne isprave mora sadr`avati: 1) izvr{ni zahtjev iz stava 1. ovog ~lana, 2) zahtjev da sud obave`e izvr{enika da u roku od osam dana, a u mjeni~nim i ~ekovnim sporovima u roku od tri dana po dostavi rje{enja, namiri potra`ivanja zajedno sa odmjerenim tro{kovima. (4) Ako se tra`i izvr{enje na pokretnim stvarima u prijedlogu za izvr{enje ne moraju biti bli`e nazna~ene te stvari. ^lan 37. Utvr|ivanje du`nikove imovine (1) Tra`ilac izvr{enja mo`e u prijedlogu za izvr{enje koji se zasniva na izvr{noj ispravi zahtijevati da sud prije dono{enja rje{enja o izvr{enju zatra`i od samog izvr{enika i od drugih u zahtjevu odre|enih fizi~kih i pravnih lica, odnosno upravnih i drugih organa i organizacija da sudu dostave podatke o imovini izvr{enika, ako tra`ilac izvr{enja u~ini vjerovatnim da bi ova lica mogla imati ove podatke. (2) Zahtjev iz stava 1. ovog ~lana mo`e se ista}i i nakon dono{enja rje{enja o izvr{enju ako izvr{enje na predlo`enom sredstvu izvr{enja nije uspjelo. (3) Sud }e po prijemu zahtjeva iz stava 1. ovog ~lana zaklju~kom nalo`iti izvr{eniku ili drugom licu odnosno organu ili organizaciji da na obrascu koji }e propisati federalni ministar pravde navede potpune podatke kojima raspola`e, o izvr{enikovoj pokretnoj i nepokretnoj imovini, a posebno o vrsti i visini nov~anih primanja i Petak, 18.07.2003. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 32 - Strana 1475 nov~anih depozita izvr{enika, kao i mjestu gdje se ona nalaze. (4) Popunjen i uredno potpisan obrazac mora biti dostavljen sudu u roku koji je sud odredio zaklju~kom. (5) Licima koja po nalogu ne postupe sud }e izricati nov~ane kazne na na~in odre|en u ~lanu 17. ovog zakona. Ove kazne }e se izricati i odgovornim licima u pravnom licu ili organu odnosno organizaciji. (6) Fizi~ko lice ili odgovorno lice u pravnom licu ili organu odnosno organizaciji krivi~no }e odgovarati za davanje la`nog iskaza pred sudom ako navede nepotpune ili neistinite podatke o imovini izvr{enika.Na ovu posljedicu sud mora izri~ito upozoriti u zaklju~ku kojim nala`e davanje podataka. (7) Sud mo`e umjesto izjave na propisanom obrascu zahtijevati od izvr{enika fizi~kog lica ili drugog fizi~kog lica da izjavu o imovini izvr{enika da na ro~i{tu pred sudom. Ako pozvano lice ne}e da pristupi na ro~i{te ili odbija da da izjavu sud }e primijeniti odredbe stava 5. ovog ~lana. ^lan 38. Povla~enje i ograni~enje prijedloga (1) Tra`ilac izvr{enja mo`e tokom postupka, bez pristanka izvr{enika, povu}i u cijelosti ili djelimi~no prijedlog za izvr{enje. (2) Uslu~aju iz stava 1. ovog ~lana sud }e obustaviti izvr{enje u cjelini ili djelimi~no. (3) Povla~enje prijedloga ne spre~ava tra`ioca izvr{enja da podnese novi prijedlog za izvr{enje. ^lan 39. Rje{enje o izvr{enju (1) U rje{enju o izvr{enju moraju biti nazna~eni izvr{na odnosno vjerodostojna isprava na osnovu koje se izvr{enje odre|uje, tra`ilac izvr{enja i izvr{enik, potra`ivanje koje se ostvaruje, sredstvo i predmet izvr{enja, te drugi podaci potrebni za provo|enje izvr{enja. (2) Ukoliko je rje{enjem o izvr{enju odre|ena obaveza i naplata kamata, obra~un kamate o tro{ku tra`ioca izvr{enja }e obaviti izvr{ni sud osim kad se naplata vr{i na sredstvima na ra~unima kod banaka. U ovom drugom slu~aju obra~un kamate }e izvr{iti banka na teret izvr{enika. (3) Rje{enjem o izvr{enju na osnovu vjerodostojne isprave sud }e: 1) obavezati izvr{enika da u roku od osam dana, a u mjeni~nim i ~ekovnim sporovima u roku od tri dana po prijemu rje{enja, namiri potra`ivanja zajedno s odmjerenim tro{kovima, 2) odrediti izvr{enje radi ostvarenja tih potra`ivanja. (4) Rje{enje o izvr{enju ne mora biti obrazlo`eno i mo`e se izdati stavljanjem pe~ata na prijedlog za izvr{enje. (5) Rje{enje o izvr{enju mora sadr`avati uputu o pravnom lijeku koji strankama stoji na raspolaganju. (6) Rje{enje kojim se prijedlog za izvr{enje potpuno ili djelimi~no odbacuje ili odbija mora biti obrazlo`eno. ^lan 40. Dostavljanje rje{enja o izvr{enju (1) Rje{enje o izvr{enju dostavlja se tra`iocu izvr{enja i izvr{eniku. O dono{enju rje{enja o izvr{enju sud }e istovremeno obavijestiti i poznatog zalo`nog povjerioca. (2) Sud nije obavezan dostaviti izvr{eniku rje{enje kojim se odbacuje ili odbija prijedlog za izvr{enje doneseno prije nego {to je izvr{eniku bilo omogu}eno da se o njemu izjasni. (3) Ukoliko za namirenje svog potra`ivanja tra`ilac izvr{enja predlo`i izvr{enje na imovini u kojoj izvr{enik ima pravo suvlasni{tva ili zajedni~kog vlasni{tva, sud }e o dono{enju rje{enja o izvr{enju obavijestiti sve suvlasnike odnosno nosioce prava zajedni~kog vlasni{tva. (4) Rje{enje o izvr{enju na nov~anom potra`ivanju dostavlja se i izvr{enikovom du`niku, a rje{enje o izvr{enju na sredstvima na ra~unu izvr{enika dostavlja se i banci. (5) Rje{enje o izvr{enju, doneseno na osnovu vjerodostojne isprave, dostavlja se banci tek po{to postane pravosna`no, osim ako je izvr{enje odre|eno na osnovu mjenice i ~eka s protestom i povratnim ra~unom ako su potrebni za zasnivanje zahtjeva. (6) Rje{enje o izvr{enju doneseno na osnovu mjenice i ~eka dostavlja se odmah po dono{enju radi pljenidbe sredstava na ra~unu izvr{enika. (7) Rje{enje o izvr{enju na pokretnim stvarima dostavlja se izvr{eniku prilikom preduzimanja prve izvr{ne radnje. Ukoliko se pokretna stvar ne nalazi u posjedu izvr{enika, rje{enje o izvr{enju se dostavlja i licu kod kojeg se stvar nalazi. IV - PROVO\ENJE IZVR[ENJA ^lan 41. Izvr{enje na osnovu nepravosna`nog rje{enja o izvr{enju (1) Izvr{enje se provodi i prije pravosna`nosti rje{enja o izvr{enju ako za pojedine izvr{ne radnje ovim zakonom nije druk~ije odre|eno. (2) Izvr{enje odre|eno na osnovu vjerodostojne isprave ne mo`e se provesti prije pravosna`nosti rje{enja o izvr{enju. (3) Izvr{enje se provodi u granicama odre|enim u rje{enju o izvr{enju. ^lan 42. Vrijeme izvr{enja (1) Izvr{enje se provodi radnim danom u vremenu od 7,00 do 19,00 sati. (2) Sud mo`e zaklju~kom odrediti da se izvr{enje provede i neradnim danom ili no}u ako za to postoji opravdan razlog. ^lan 43. Rad sudskog izvr{ioca (1) Pretra`ivanje i ulazak u posjed izvr{enikove imovine, u skladu sa ovim zakonom, mo`e se vr{iti samo ako je to neohodno za postupak izvr{enja. (2) Sudski izvr{ilac du`an je prilikom pretresa izvr{enikovog stana ili odje}e koju on nosi na sebi i preduzimanja drugih izvr{nih radnji postupati s du`nim obzirom prema licu izvr{enika i ~lanovima njegovog doma}instva. (3) Izvr{nim radnjama u izvr{enikovom stanu kojima ne prisustvuje izvr{enik, njegov zakonski zastupnik, punomo}nik ili odrasli ~lan njegovog doma}instva mora prisustvovati jedan punoljetni svjedok. (4) Izvr{enje u prostoriji pravnog lica provodi se tako da sudski izvr{ilac prije obavljanja izvr{ne radnje zatra`i od zastupnika pravnog lica da on sam ili lice koje on odredi bude prisutno njenom obavljanju. Ako zastupnik pravnog lica odbije postupiti u skladu sa zahtjevom sudskog izvr{ioca ili ako ga sudski izvr{ilac ne zatekne u prostoriji pravnog lica prilikom preduzimanja izvr{ne radnje, radnju }e provesti u prisustvu jednog punoljetnog svjedoka. (5) Ako izvr{nu radnju treba provesti u prostoriji koja je zaklju~ana, a izvr{enik ili njegov zastupnik nije prisutan ili ne}e prostoriju otvoriti sudski izvr{ilac }e uz upotrebu primjerenih sredstava otvoriti prostoriju u prisustvu jednog punoljetnog svjedoka i policije. (6) Oobavljanju izvr{nih radnji prema odredbama st. od 3. do 5. ovog ~lana sudski izvr{ilac sastavit }e poseban zapisnik koji }e potpisati pozvani svjedok, a primjerak zapisnika ili obavijest o izvr{enoj sudskoj radnji zaka~it }e se na vrata stana odnosno prostorije. ^lan 44. Ometanje sudskog izvr{ioca u radu (1) Sudski izvr{ilac je ovla{ten udaljiti lice koje ometa provo|enje izvr{enja. Broj 32 - Strana 1476 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Petak, 18.07.2003. (2) Prilikom provo|enja prisilnih radnji predvi|enih ovim zakonom te radnjemoraju biti nu`ne u postupku izvr{enja a upotrijebljena sila ili prinuda i proporcionalna okolnostima slu~aja. (3) U toku postupka izvr{enja predvi|enog ovim zakonom policija je du`na pru`iti sudskom izvr{iocu svu pomo} neophodnu za provo|enje izvr{enja. Sudski izvr{ilac mo`e, po potrebi, nalo`iti i upotrebu sile prema licu koje ometa izvr{enje. (4) Pri postupanju policije po nalogu sudskog izvr{ioca na odgovaraju}i na~in se primjenjuju propisi o unutra{njim poslovima odnosno sudskoj policiji. (5) U slu~aju nepostupanja policije po zahtjevu sudskog izvr{ioca za pru`anje pomo}i u provo|enju izvr{enja, sud je du`an o tome obavijestiti ministarstvo unutra{njih poslova kantona putem kantonalnog ministarstva pravde. ^lan 45. Nepravilnosti pri provo|enju izvr{enja (1) Stranka ili u~esnik mogu podneskom tra`iti od suda da otkloni nepravilnost koju je sudski izvr{ilac u~inio u provo|enju izvr{enja. (2) Sud mo`e zaklju~kom ukinuti nezakonite i nepravilne radnje sudskog izvr{ioca. V - PRIGOVOR ^lan 46. Prigovor (1) Rje{enje o izvr{enju mo`e se pobijati prigovorom. (2) U pogledu sadr`aja prigovora na odgovaraju}i na~in se primjenjuju odredbe o `albi iz Zakona o parni~nom postupku. (3) Rje{enje kojim je prijedlog za izvr{enje odba~en ili odbijen tra`ilac izvr{enja mo`e pobijati samo `albom. ^lan 47. Razlozi za prigovor Prigovor protiv rje{enja o izvr{enju mo`e se podnijeti iz razloga koji sprije~avaju izvr{enje, a naro~ito ako: 1) isprava na osnovu koje je doneseno rje{enje o izvr{enju nije izvr{na isprava, ili ako isprava nije stekla svojstvo izvr{nosti; 2) je izvr{na isprava na osnovu koje je doneseno rje{enje o izvr{enju ukinuta, poni{tena, preina~ena ili na drugi na~in stavljena van snage, odnosno ako je na drugi na~in izgubila svoju djelotvornost ili je utvr|eno da je bez u~inka; 3) su se stranke, javnom ili prema zakonu ovjerenom ispravom sastavljenom nakon nastanka izvr{ne isprave, sporazumjele da ne}e na osnovu izvr{ne isprave trajno ili za odre|eno vrijeme tra`iti izvr{enje; 4) je protekao rok u kojem se prema zakonu mo`e tra`iti izvr{enje; 5) je izvr{enje odre|eno na predmetu koji je izuzet od izvr{enja, odnosno na kom je mogu}nost izvr{enja ograni~ena; 6) tra`ilac izvr{enja nije ovla{ten tra`iti izvr{enje na osnovu izvr{ne isprave odnosno ako nije ovla{ten tra`iti izvr{enje protiv izvr{enika; 7) nije ispunjen uvjet koji je odre|en izvr{nom ispravom, osim ako zakonom nije druk~ije propisano; 8) je potra`ivanje prestalo na osnovu ~injenice koja je nastala u vrijeme kad je izvr{enik nije vi{e mogao ista}i u postupku iz kojeg poti~e odluka, odnosno ako je potra`ivanje prestalo na osnovu ~injenice koja je nastala nakon zaklju~enja sudskog ili upravnog poravnanja; 9) je na osnovu ~injenice koja je nastala u vrijeme kad je du`nik nije vi{e mogao ista}i u postupku iz kojeg poti~e odluka, odnosno ako je na osnovu ~injenice koja je nastala nakon zaklju~enja sudskog ili upravnog poravnanja, trajno ili za odre|eno vrijeme, odgo|eno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi na~in onemogu}eno ispunjenje potra`ivanja; 10) je nastupila zastarjelost potra`ivanja o ~emu je odlu~eno izvr{nom ispravom. ^lan 48. Odgovor na prigovor (1) Prigovor protiv rje{enja o izvr{enju dostavlja se suprotnoj stranci. (2) Odgovor na prigovor mo`e se podnijeti u roku od tri dana od dana dostavljanja prigovora. (3) Po prijemu odgovora na prigovor ili po isteku roka za odgovor sud }e, prema okolnostima slu~aja, donijeti rje{enje bez odre|ivanja ro~i{ta ili zakazati ro~i{te za raspravljanje o prigovoru. ^lan 49. Rje{enje o prigovoru (1) Rje{enje o prigovoru donosi sudija. (2) Rje{enjem se prigovor usvaja, odbija ili se odbacuje kao neblagovremen, nepotpun ili nedozvoljen. (3) Ako usvoji prigovor sud }e, prema okolnostima slu~aja, obustaviti izvr{enje u cjelosti ili djelimi~no i ukinuti provedene radnje. ^lan 50. Postupak povodom prigovora protiv rje{enja o izvr{enju na osnovu vjerodostojne isprave (1) Izvr{enik }e u prigovoru protiv rje{enja o izvr{enju na osnovu vjerodostojne isprave odrediti u kom dijelu pobija to rje{enje. Prigovor mora biti obrazlo`en. (2) Ako u prigovoru nije odre|eno u kom dijelu se pobija, obim pobijanja }e se cijeniti na osnovu obrazlo`enja. (3) Neobrazlo`en prigovor sud }e odbaciti. (4) Ako se rje{enje o izvr{enju pobija u potpunosti ili samo u dijelu kojim je utvr|eno postojanje potra`ivanja, prijedlog za izvr{enje smatrat }e se tu`bom i u tom slu~aju sud }e postupati po odredbama parni~nog postupka. (5) Kada je podnesen prigovor iz stava 4. ovog ~lana, sud }e odgoditi izvr{enje i nastavit }e ga, na prijedlog tra`ioca izvr{enja, nakon pravosna`nosti odluke parni~nog suda, ako tra`ilac izvr{enja uspije s tu`bom. (6) Ako prvostepeni parni~ni sud odbije tu`beni zahtjev i ukine rje{enje o izvr{enju u pobijanom dijelu, nalo`it }e i obustavu izvr{nog postupka. Nakon pravosna`nosti ove odluke parni~nog suda izvr{ni sud }e rje{enjem konstatovati da je izvr{ni postupak obustavljen i ukinut }e provedene radnje u izvr{nom postupku. (7) Ako se rje{enje o izvr{enju pobija samo u dijelu kojim je odre|eno izvr{enje, daljnji postupak nastavit }e se kao postupak po prigovoru protiv rje{enja o izvr{enju donesenog na osnovu izvr{ne isprave. (8) Ako se prigovor iz stava 7. ovog ~lana prihvati, dio rje{enja o izvr{enju kojim je izvr{eniku nalo`eno da namiri potra`ivanje ima svojstvo izvr{ne isprave na osnovu koje se mo`e ponovo tra`iti izvr{enje. VI - PRIGOVOR TRE]EG LICA ^lan 51. Pretpostavke za prigovor (1) Lice koje tvrdi da u pogledu predmeta izvr{enja ima takvo pravo koje spre~ava izvr{enje mo`e podnijeti prigovor protiv izvr{enja tra`e}i da se izvr{enje na tom predmetu proglasi nedopu{tenim u obimu u kojem su prava tog tre}eg lica zahva}ena izvr{enjem. (2) Prigovor se mo`e podnijeti do okon~anja izvr{nog postupka. Podno{enje prigovora ne spre~ava provedbu izvr{enja i ostvarenje potra`ivanja tra`ioca izvr{enja, ako ovim zakonom nije druk~ije odre|eno. (3) Sud }e prigovor dostaviti tra`iocu izvr{enja i izvr{eniku i pozvati ih da se u roku od osam dana izjasne o prigovoru. Petak, 18.07.2003. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 32 - Strana 1477 ^lan 52. Odluke suda po prigovoru tre}eg lica (1) Sud }e o prigovoru tre}eg lica odlu~iti u izvr{nom postupku ili }e podnosioca prigovora zaklju~kom uputiti da svoja prava ostvaruje u parnici. (2) Izvr{ni sud }e o prigovoru odlu~iti u izvr{nom postupku kada to okolnosti slu~aja dopu{taju, a naro~ito ako podnosilac prigovora dokazuje opravdanost svog prigovora pravosna`nom presudom, javnom ispravom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom. ^lan 53. Upu}ivanje na parnicu (1) Upu}ivanje na parnicu iz stava 1. ~lana 52. ovog zakona ne spre~ava provedbu izvr{enja, niti ostvarenje potra`ivanja tra`ioca izvr{enja. (2) U parnici iz stava 1. ~lana 52. ovog zakona podnosilac prigovora iz ~lana 51. ovog zakona mo`e tra`iti odlaganje izvr{enja pri ~emu parni~ni sud na odgovaraju}i na~in primjenjuje odredbe parni~nog postupka o odre|ivanju sudskih mjera osiguranja. (3) Ukoliko donese rje{enje o odlaganju izvr{enja parni~ni sud }e odrediti i vrijeme na koje se ono odla`e te ga po slu`benoj du`nosti dostaviti nadle`nom izvr{nom sudu na provo|enje. (4) Izvr{ni sud }e po prijemu rje{enja iz stava 3. ovog ~lana zaklju~kom odgoditi daljnje izvr{enje i nastavit }e ga, na prijedlog tra`ioca izvr{enja, nakon pravosna`nosti odluke kojom parni~ni sud stavlja van snage rje{enje o odgodi izvr{enja ili odbacuje tu`bu podnosioca prigovora odnosno odbija njegov tu`beni zahtjev. Do nastavka izvr{nog postupka preduzete izvr{ne radnje ostaju na snazi. (5) Ako prvostepeni parni~ni sud usvoji tu`beni zahtjev tre}eg lica da se izvr{enje proglasi nedopu{tenim i ukine rje{enje o izvr{enju, nalo`it }e i obustavu izvr{nog postupka. Nakon pravosna`nosti ove odluke parni~nog suda, izvr{ni sud }e rje{enjem konstatovati da je izvr{ni postupak obustavljen i njime ukinuti sve provedene radnje. (6) Odlukom o prigovoru tre}eg lica koju izvr{ni sud donese na osnovu stava 2. ~lana 52. ovog zakona ne dira se u prava tog lica da i nakon te odluke ostvaruje svoja prava protiv tra`ioca izvr{enja odnosno izvr{enika u posebnoj parnici. (7) Tre}e lice mo`e se koristiti pravima predvi|enim stavom 2. ovog ~lana samo ako je parnica radi ostvarenja njegovih prava protiv tra`ioca izvr{enja odnosno izvr{enika pokrenuta na osnovu zaklju~ka o upu}ivanju na parnicu iz stava 1. ~lana 52. ovog zakona. VII - PROTIVIZVR[ENJE ^lan 54. Razlozi za protivizvr{enje (1) Nakon {to je izvr{enje ve} provedeno izvr{enik mo`e u istom izvr{nom postupku zatra`iti od suda da nalo`i tra`iocu izvr{enja da mu vrati ono {to je izvr{enjem dobio ako je: 1) izvr{na isprava pravosna`na ukinuta, preina~ena, poni{tena, stavljena van snage ili je na drugi na~in utvr|eno da je bez djelovanja, 2) rje{enje o izvr{enju pravosna`no ukinuto ili preina~eno, 3) tokom izvr{nog postupka namirio tra`iocu izvr{enja potra`ivanje mimo suda tako da je tra`ilac izvr{enja dvostruko namiren. (2) Ako je tra`ilac izvr{enja izvr{enjem naplatio odre|eni nov~ani iznos, izvr{enik u prijedlogu za protivizvr{enje mo`e tra`iti pla}anje zakonskih zateznih kamata od dana naplate tog iznosa. (3) Prijedlog za protivizvr{enje iz stava 1. ovog ~lanamo`e se podnijeti u roku od 30 dana od dana kad je izvr{enik saznao za razlog za protivizvr{enje, a najkasnije u roku od jedne godine od dana okon~anja izvr{nog postupka. (4) Izvr{enik ne mo`e prije isteka roka iz stava 3. ovog ~lana svoje potra`ivanje ostvarivati u parni~nom postupku. ^lan 55. Postupak po prijedlogu za protivizvr{enje (1) Prijedlog iz ~lana 54. ovog zakona sud }e dostaviti tra`iocu izvr{enja i pozvati ga da se u roku od tri dana izjasni o tom prijedlogu. (2) Ako se tra`ilac izvr{enja usprotivi prijedlogu sud }e o njemu odlu~iti nakon odr`anog ro~i{ta. Ako se tra`ilac izvr{enja u roku ne izjasni o prijedlogu sud }e ocijeniti ho}e li o njemu odlu~iti bez odr`avanja ro~i{ta. (3) Rje{enjem kojim prihvati prijedlog sud }e nalo`iti tra`iocu izvr{enja da u roku od osam dana vrati izvr{eniku ono {to je izvr{enjem dobio. ^lan 56. Rje{enje o protivizvr{enju (1) Na osnovu pravosna`nog i izvr{nog rje{enja kojim je tra`iocu izvr{enja nalo`eno da izvr{eniku vrati ono {to je izvr{enjem dobio sud }e, na prijedlog izvr{enika, donijeti rje{enje o protivizvr{enju. (2) Protivizvr{enje se provodi prema odredbama ovog zakona o izvr{enju. ^lan 57. Nemogu}nost protivizvr{enja Prijedlog za protivizvr{enje ne}e se prihvatiti ako su u pogledu onoga {to je tra`ilac izvr{enja dobio izvr{enjem nastupile takve stvarne i pravne promjene da vra}anje vi{e nije mogu}e. ^lan 58. Protivizvr{enje po prijedlogu tre}eg lica (1) Lice na ~iji teret je namireno potra`ivanje tra`ioca izvr{enja, a ono nije bilo ozna~eno kao izvr{enik u rje{enju o izvr{enju mo`e u rokovima iz glave VII ovog zakona zahtijevati od suda da nalo`i tra`iocu izvr{enja da mu vrati ono {to je dobilo izvr{enjem. (2) Na osnovu prijedloga iz stava 1. ovog ~lana provodi se postupak protivizvr{enja po odredbama glave VII ovog zakona. (3) U ovom postupku predlaga~ se smatra tra`iocem izvr{enja, a protupredlaga~ izvr{enikom. ^lan 59. Protivizvr{enje prema prijedlogu u~esnika u postupku (1) U~esnik u izvr{nom postupku mo`e u rokovima iz glave VII ovog zakona, nakon {to pravosna`no bude izmijenjeno rje{enje o namirenju, zahtijevati da sud nalo`i isplatu nov~anog iznosa koji njemu pripada, licima kojima je bila isplata izvr{ena. (2) Na osnovu prijedloga iz stava 1. ovog ~lana provodi se postupak protivizvr{enja prema odredbama glave VII ovog zakona. (3) U ovom postupku predlaga~ se smatra tra`iocem izvr{enja, a protivpredlaga~ izvr{enikom. VIII - ODLAGANJE, OBUSTAVA I OKON^ANJE IZVR[ENJA ^lan 60. Odlaganje izvr{enja na prijedlog tra`ioca izvr{enja (1) Ako zakonom nije druk~ije odre|eno, izvr{enje se mo`e odlo`iti potpuno ili djelimi~no samo na prijedlog tra`ioca izvr{enja ako provo|enje rje{enja nije otpo~elo. Ako vi{e tra`ilaca izvr{enja u~estvuje u izvr{nom postupku, pa samo neki od njih tra`e odlaganje, sud }e samo u odnosu na tog tra`ioca izvr{enja odlo`iti izvr{enje. Broj 32 - Strana 1478 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Petak, 18.07.2003. (2) Ako je provo|enje izvr{enja otpo~elo, a izvr{enik se u roku kojimu je sud odredio izjasnio protiv odlaganja, sud }e odlu~iti o opravdanosti prijedloga za odlaganje. (3) Ako je zakonom predvi|eno da se izvr{enjemora tra`iti u odre|enom roku tra`ilac izvr{enja mo`e podnijeti prijedlog za odlaganje u tom roku. ^lan 61. Vrijeme za koje se izvr{enje odla`e (1) Sud }e odlo`iti izvr{enje za vrijeme koje je tra`ilac izvr{enja odredio ili na vrijeme koje, prema okolnostima slu~aja, smatra opravdanim. (2) Ako je tra`ilac izvr{enja podnio prijedlog za odlaganje izvr{enja u slu~aju u kome je zakonom predvi|eno da se izvr{enje ima tra`iti u odre|enom roku, izvr{enje se ne mo`e odlo`iti za vrijeme du`e od tog roka. ^lan 62. Nastavljanje odlo`enog postupka Odlo`eno izvr{enje nastavlja se na prijedlog tra`ioca izvr{enja i prije isteka roka za koji je odlo`eno. Ako tra`ilac izvr{enja ne predlo`i nastavak izvr{nog postupka ni po isteku 30 dana od isteka vremena na koje je izvr{enje odlo`eno, sud }e obustaviti postupak. ^lan 63. Obustava izvr{enja (1) Ako ovim zakonom nije druk~ije odre|eno, izvr{enje }e se obustaviti po slu`benoj du`nosti, ako je izvr{na isprava pravosna`na ukinuta, preina~ena, poni{tena, stavljena van snage ili je na drugi na~in odre|eno da je bez djelovanja, odnosno ako potvrda o izvr{nosti bude pravosna`no ukinuta. (2) Izvr{enje }e se obustaviti po slu`benoj du`nosti i kada, u skladu s odredbama koje ure|uju obligacione odnose, tre}e lice ispuni obavezu prema tra`iocu izvr{enja umjesto izvr{eniku. (3) Izvr{enje }e se obustaviti ako je postalo nemogu}e ili se iz drugih razloga ne mo`e provesti. (4) Prije dono{enja rje{enja o obustavi izvr{enja iz stava 3. ovog ~lana sud }e pozvati tra`ioca izvr{enja da podnese prijedlog iz ~lana 8. stav 3. ovog zakona u roku od 15 dana od dana prijema poziva. Rje{enje o obustavi izvr{enja sud }e donijeti ako prijedlog ne bude u roku podnesen ili ako je prijedlog neosnovan. (5) Izvr{enje na pojedinim predmetima }e se na prijedlog izvr{enika obustaviti ako sud utvrdi da su nakon isteka roka za prigovor provo|enjem izvr{enja zahva}eni predmeti koji nisu odre|eni u rje{enju o izvr{enju, a izuzeti su od izvr{enja ili je na njima mogu}nost izvr{enja ograni~ena. (6) Rok za prijedlog zbog razloga iz stava 5. ovog ~lana iznosi osam dana i po~inje te}i od dana kada je izvr{enik saznao da je izvr{enjem zahva}en predmet koji je izuzet od izvr{enja, odnosno na kojem je mogu}nost izvr{enja ograni~ena. Nakon isteka roka od 30 dana od preduzimanja radnje kojom su zahva}eni predmeti iz stava 5. ovog ~lana prijedlog iz te odredbe vi{e se ne mo`e podnijeti. (7) Rje{enjem o obustavi izvr{enja ukinut }e se sve provedene izvr{ne radnje ako se time ne dira u ste~ena prava tre}ih lica. ^lan 64. Dovr{enje izvr{enja Postupak izvr{enja smatra se zavr{enim pravosna`no{}u odluke o odbacivanju ili odbijanju izvr{nog prijedloga, provo|enjem izvr{ne radnje kojom se izvr{enje dovr{ava ili obustavom izvr{enja. B. IZVR[ENJE RADI NAPLATE NOV^ANOG POTRA@IVANJA IX - OP]E ODREDBE ^lan 65. Obim izvr{enja nov~anih potra`ivanja Izvr{enje radi ostvarenja nov~anog potra`ivanja odre|uje se i provodi u obimu koji je potreban za namirenje tog potra`ivanja. ^lan 66. Redoslijed namirenja vi{e tra`ilaca izvr{enja Vi{e tra`ilaca izvr{enja koji ostvaruju svoja potra`ivanja prema istom izvr{eniku na istom predmetu izvr{enja namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se iz tog predmeta namire, ako zakonom nije druk~ije odre|eno. X - IZVR[ENJE NAD NEPOKRETNOSTIMA 1. Op}e odredbe ^lan 67. Mjesna nadle`nost Za odlu~ivanje o prijedlogu za izvr{enje na nepokretnosti i provo|enje rje{enja o izvr{enju nadle`an je sud na ~ijem se podru~ju nepokretnost nalazi. ^lan 68. Izvr{ne radnje Izvr{enje na nepokretnosti provodi se zabilje`bom izvr{enja u zemlji{noj knjizi, utvr|ivanjem vrijednosti nepokretnosti, prodajom nepokretnosti i namirenjem tra`ioca izvr{enja iz iznosa dobijenog prodajom. ^lan 69. Nepokretnost kao predmet izvr{enja (1) Ukoliko nije druk~ije odre|eno predmet izvr{enja mo`e biti samo nepokretnost kao cjelina odre|ena propisima koji ure|uju vlasni{tvo i druga stvarna prava. (2) Suvlasni~ki dio nepokretnosti mo`e biti samostalan predmet izvr{enja u pogledu kojeg se na odgovaraju}i na~in primjenjuju pravila ovog zakona o izvr{enju na nepokretnostima. (3) U slu~aju postupka izvr{enja na suvlasni~kom djelu, a prema zahtjevu tra`ioca izvr{enja, izvr{enika ili drugog suvlasnika, sud }e u rje{enju o izvr{enju odrediti da se na prodaju ponude kako cjelokupna nepokretnost tako i suvlasni~ki dio koji je predmet izvr{enja. U rje{enju o izvr{enju sud }e nazna~iti i da }e, zavisno od ispunjenja uvjeta iz stava 4. ovog ~lana, svojim zaklju~kom iz stava 3. ~lana 90. ovog zakona odlu~iti da li je predmet prodaje cjelokupna nepokretnost ili samo njen suvlasni~ki dio. U istom rje{enju sud }e odrediti da se zabilje`ba izvr{enja iz ~lana 72. ovog zakona odnosi na cjelokupnu nepokretnost. (4) Ako bi prodajna cijena suvlasni~kog dijela nepokretnosti bila znatno vi{a u slu~aju prodaje cjelokupne nepokretnosti, sud }e odrediti prodaju cjelokupne nepokretnosti postupaju}i kao da se radi o zahtjevu suvlasnika za diobu fizi~ki nedjeljive stvari kako je to predvi|eno propisima koji ure|uju suvlasni~ke odnose. (5) U slu~aju iz stava 4. ovog ~lana suvlasnici koji nisu izvr{enici imaju pravo na namirenje u visini svojih suvlasni~kih dijelova iz iznosa dobivenog prodajom stvari prije namirenja tra`ioca izvr{enja i drugih lica koje se namiruju u izvr{nom postupku te prije naknade tro{kova izvr{nog postupka. (6) Suvlasnici koji nisu izvr{enici imaju pravo zahtijevati da im se stvar koja je predmet izvr{enja ustupi ako polo`e iznos koji odgovara vrijednosti izvr{enikovog udjela u toj stvari. (7) Suvlasnika koji nije izvr{enik, a kojem je osporen udio u stvari koja je predmet izvr{enja, sud }e uputiti na parnicu Petak, 18.07.2003. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 32 - Strana 1479 protiv tra`ioca izvr{enja, a i protiv izvr{enika ako i on osporava njegovo pravo da doka`e svoje pravo, osim ako u izvr{nom postupku ne mo`e dokazati svoje pravo pravosna`nom presudom, javnom ispravom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom. Na pokrenutu parnicu kao i na prava suvlasnika da u njoj tra`e odlaganje postupka izvr{enja shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona kojim se ure|uje postupanje suda po prigovoru tre}ih lica. (8) Ako suvlasnik iz stava 7. ovog ~lana mo`e dokazati svoje pravo pravosna`nom presudom, javnom ispravom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom, sud }e postupiti kao da njeno pravo nije osporeno. (9) Okolnost da je sud u izvr{nom postupku uzeo da pravo lica iz stava 7. ovog ~lana nije osporeno u smislu odredaba tog stava ili stava 8. ovog ~lana ne uti~e na pravo tra`ioca izvr{enja ili izvr{enika da svoja prava protiv tog lica ostvaruju u posebnoj parnici. (10) Odrebe st. od 2. do 9. ovog ~lana na odgovaraju}i na~in se primjenjuju i na vlasnike zajedni~ke imovine (zajedni~ari). Ako izme|u izvr{enika i ostalih vlasnika zajedni~ke imovine ne postoji saglasnost o njihovim pravima u zajedni~koj stvari, sud }e vlasnika zajedni~ke imovine koji osporava izvr{enikova prava na zajedni~ku stvar zaklju~kom uputiti da svoja prava dokazuje u parnici. Na pokrenutu parnicu kao i na prava vlasnika zajedni~ke imovine da u njoj tra`e odlaganje postupka izvr{enja shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona kojim se ure|uje postupanje suda po prigovoru tre}ih lica. (11) Ako je u vezi neke nepokretnosti ili njenog idealnog dijela osnovano pravo plodou`ivanja, ono mo`e biti samostalni predmet izvr{enja s tim da izvr{enik mo`e namiriti svoje potra`ivanje iz plodova koje to pravo daje na osnovu nekog pravnog odnosa (najamnina, zakupnina) u pogledu ~ega se na odgovaraju}i na~in primjenjuju pravila ovog zakona o izvr{enju na pravima. ^lan 70. Dokaz o vlasni{tvu izvr{enika (1) Uz prijedlog za izvr{enje na nepokretnosti tra`ilac izvr{enja du`an je podnijeti izvod iz zemlji{ne knjige kao dokaz o tome da je nepokretnost upisana kao vlasni{tvo izvr{enika. (2) Ako je pravo na nepokretnosti iz stava 1. ovog ~lana upisano u zemlji{noj knjizi na drugo lice, a ne na izvr{enika prijedlogu se mo`e udovoljiti samo ako su, po utvr|enju izvr{enikove imovine u skladu sa ~lanom 37. ovog zakona, ispunjeni uvjeti za promjenu zemlji{noknji`nog stanja. ^lan 71. Promjena predmeta izvr{enja (1) Izvr{enik mo`e u roku od tri dana od dana dostavljanja rje{enja o izvr{enju predlo`iti da se izvr{enje odredi na drugom predmetu izvr{enja. Uz prijedlog izvr{enik je du`an podnijeti dokaz o svom pravu na drugom predmetu izvr{enja na osnovu kojeg je na tom predmetu mogu}e odrediti izvr{enje protiv izvr{enika. (2) Sud }e prijedlog dostaviti tra`iocu izvr{enja koji se o njemumo`e izjasniti u roku od tri dana od dana dostave.U tom roku tra`ilac izvr{enja mo`e postaviti zahtjev za naknadu tro{kova zapo~etog postupka izvr{enja na nepokretnosti te zatra`iti davanje osiguranja za naknadu {tete koju bi mogao trpjeti zbog promjene predmeta izvr{enja. (3) Sud odlu~uje o prijedlogu rje{enjem u roku od osam dana od dana prijema odgovora tra`ioca izvr{enja iz stava 2. ovog ~lana ili isteka roka za njegovo podno{enje. (4) Sud mo`e prihvatiti prijedlog ako izvr{enik u~ini vjerovatnim: 1) da bi izvr{enje na nepokretnosti na kojoj je ono predlo`eno za njega bilo naro~ito nepovoljno, 2) da iz opravdanih razloga nije sam mogao unov~iti predmet koji predla`e kao novi predmet izvr{enja i dobijenim sredstvima namiriti tra`ioca izvr{enja, 3) da bi se potra`ivanje tra`ioca izvr{enja moglo u potpunosti namiriti iz drugog predlo`enog predmeta izvr{enja. (5) Sud }e rje{enjem odbiti prijedlog za promjenu predmeta izvr{enja ako ocijeni da bi se zbog toga izvr{enje znatnije odu`ilo ili ote`alo, odnosno ako bi tra`ilac izvr{enja zbog toga mogao trpiti znatniju {tetu. (6) Ako je tra`ilac izvr{enja na nepokretnosti na kojoj je zatra`io izvr{enje prije pokretanja izvr{nog postupka stekao zalo`no pravo radi osiguranja svog potra`ivanja, bez njegova se pristanka izvr{enje ne mo`e odrediti na drugom predmetu izvr{enja. (7) Ako je izvr{enik kao drugo sredstvo izvr{enja predlo`io izvr{enje na pla}i, penziji, invalidnini ili drugom stalnom nov~anom primanju sud mo`e prihvatiti prijedlog, uz uvjet da izvr{enik u~ini vjerovatnim da }e potra`ivanje biti namireno u roku od jedne godine od dono{enja rje{enja o njegovom prijedlogu. I u slu~aju iz ovog stava moraju biti ispunjeni uvjeti iz ta~ke 1. stav 4. i stav 6. ovog ~lana. (8) U rje{enju o promjeni predmeta izvr{enja sud }e odrediti izvr{enje na drugom predlo`enom predmetu izvr{enja. (9) Protiv rje{enja kojim se odbija prijedlog izvr{enika za promjenu predmeta izvr{enja pravni lijek nije dozvoljen. (10) Ako je odre|eno drugo sredstvo odnosno predmet izvr{enja, zabilje`ba izvr{enja na nepokretnosti kao prvobitnom predmetu izvr{enja ostaje na snazi sve do namirenja potra`ivanja tra`ioca izvr{enja. Nakon namirenja potra`ivanja tra`ioca izvr{enja sud }e po slu`benoj du`nosti odrediti brisanje zabilje`be. ^lan 72. Zabilje`ba izvr{enja (1) ^im donese rje{enje o izvr{enju sud }e po slu`benoj du`nosti odrediti da se u zemlji{noj knjizi upi{e zabilje`ba izvr{enja. (2) Tom zabilje`bom tra`ilac izvr{enja sti~e pravo da svoje potra`ivanje namiri iz nepokretnosti (pravo na namirenje), a lice koje nakon upisane zabilje`be izvr{enja stekne odre|ena prava nad tom nepokretno{}u du`no je trpiti prvenstveno ostvarenje prava na namirenje tra`ioca izvr{enja ste~enog tom zabilje`bom. (3) Promjena vlasnika nepokretnosti tokom izvr{nog postupka ne spre~ava da se taj postupak nastavi protiv novog vlasnika kao izvr{enika do visine vrijednosti nepokretnosti. Sve radnje preduzete prije toga ostaju na snazi i novi vlasnik ne mo`e u postupku preduzimati one radnje koje ne bi mogao preduzeti prija{nji vlasnik da do promjene vlasni{tva nije do{lo. (4) Uslu~aju predvi|enim stavom 4. ~lana 113. ovog zakona sud }e po zahtjevu i na tro{ak tra`ioca izvr{enja, objaviti rje{enje o izvr{enju u slu`benom glasilu Federacije Bosne i Hercegovine i najmanje dva dnevna lista koja se distribuiraju na teritoriji Federacije. (5) Uslu~aju objave rje{enja o izvr{enju u skladu sa stavom 4. ovog ~lana, zabilje`ba izvr{enja, prema njenom upisu u zemlji{ne knjige, ima u~inak od momenta kada je rje{enje o izvr{enju prvi put objavljeno u novinama. ^lan 73. Pristupanje izvr{enju (1) Nakon upisa zabilje`be izvr{enja u zemlji{ne knjige ne mo`e se za namirenje drugog potra`ivanja istog ili drugog tra`ioca izvr{enja na toj nepokretnosti provesti poseban izvr{ni postupak. (2) Tra`ilac izvr{enja za ~ije je potra`ivanje kasnije odre|eno izvr{enje na istoj nepokretnosti stupa u ve} pokrenuti izvr{ni postupak. (3) Pokrenutom izvr{nom postupku mo`e se pristupiti do dono{enja zaklju~ka iz stava 6. ~lana 90. ovog zakona. (4) O pristupanju postupku sud }e obavijestiti tra`ioca izvr{enja u ~iju je korist prije obavljena zabilje`ba. (5) Razlozi zbog kojih izvr{enje nije dopu{teno u korist pojedinih od vi{e tra`ilaca izvr{enja u ~iju se korist izvr{enje provodi na istoj nepokretnosti, odnosno razlozi Broj 32 - Strana 1480 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Petak, 18.07.2003. za obustavu izvr{enja u odnosu na pojedine od tra`ilaca izvr{enja, bez uticaja su na provo|enje postupka u korist drugih tra`ilaca izvr{enja. (6) Ako se razlog za odlaganje izvr{enja ti~e samo nekih od vi{e tra`ilaca izvr{enja, izvr{enje se ne}e odgoditi, ve} }e sud, prilikom dono{enja rje{enja o namirenju, odrediti odlaganje namirenja tog tra`ioca izvr{enja sve dok se postupak u odnosu na njega ne nastavi. Sredstva namijenjena namirenju tog tra`ioca izvr{enja sud }e pohraniti do nastavka postupka. Ako postupak ne bude nastavljen, ta }e se sredstva upotrijebiti za namirenje drugih tra`ilaca izvr{enja odnosno predat }e se izvr{eniku. ^lan 74. Zalo`na prava (1) U postupku izvr{enja na nepokretnosti namiruju se i zalo`ni povjerioci koji nisu predlo`ili izvr{enje u skladu sa pravilima koja odre|uju red prvenstva u namirenju njihovih potra`ivanja. (2) Zalo`na prava uknji`ena na nepokretnosti prestaju provedbom rje{enja o dosudi i ako zalo`ni povjerioci nisu potpuno namireni, osim u slu~aju sporazuma iz stava 3. ovog ~lana. (3) Kupac nepokretnosti i zalo`ni povjerilac mogu se sporazumjeti najkasnije na ro~i{tu za prodaju da zalo`no pravo ostane na nepokretnosti i nakon provedbe rje{enja o dosudi, a da kupac preuzme izvr{enikov dug prema tom povjeriocu u iznosu koji bi mu pripadao u izvr{nom postupku. U tom se slu~aju kupovna cijena umanjuje za iznos preuzetog duga. (4) Kupac i zalo`ni povjerilac sklapaju sporazum iz stava 3. ovog ~lana u obliku sudskog poravnanja u izvr{nom postupku ili notarski obra|ene isprave. ^lan 75. Slu`nosti i stvarni tereti (1) Stvarne slu`nosti, stvarni tereti i prava gra|enja na nepokretnosti ne prestaju prodajom nepokretnosti. (2) Prodajom nepokretnosti ne prestaju ni li~ne slu`nosti koje su u zemlji{noj knjizi upisane prije prava radi ~ijeg se namirenja izvr{enje provodi. (3) Ostale li~ne slu`nosti prestaju provedbom rje{enja o dosudi. (4) Na li~ne slu`nosti iz stava 3. ovog ~lana na odgovaraju}i na~in se primjenjuju odredbe ~lana 74. st. 3. i 4. ovog zakona. ^lan 76. Ugovori o zakupu i najmu (1) Ugovori o zakupu ili najmu na nepokretnosti koji su sklopljeni i upisani u zemlji{nu knjigu prije sticanja zalo`nog prava ili prava na namirenje radi ~ijeg se ostvarenja izvr{enje tra`i, ne prestaju prodajom nepokretnosti. Kupac stupa na mjesto zakupodavca odnosno najmodavca od trenutka sticanja vlasni{tva nad nepokretnostima. (2) Ugovori o zakupu ili najmu koji nisu upisani u zemlji{nu knjigu prije sticanja zalo`nog prava ili prava namirenja radi ~ijeg se ostvarenja izvr{enje tra`i, prestaju pravosna`no{}u rje{enja o dosudi ukoliko izme|u kupca i zakupca nije druk~ije dogovoreno. (3) Raniji zakupodavac odnosno najmodavac odgovara za svu {tetu koju je zakupac ili najmoprimac pretrpio prestankom ugovora iz stava 2. ovog ~lana. Zakupac ili najmoprimac nema pravo tra`iti naknadu {tete u izvr{nom postupku. (4) Stanarska prava ste~ena prije sticanja zalo`nog prava ili prava na namirenje radi ~ijeg se ostavarenja izvr{enje tra`i ne prestaju prodajom nepokretnosti. Kupac stupa na mjesto davaoca stana od trenutka sticanja vlasni{tva nad nepokretnostima. (5) Pravosna`no rje{enje o dosudi predstavlja izvr{nu ispravu za iseljenje. (6) Nemogu}nost da iseli zakupca ili najmoprimca na osnovu izvr{ne isprave iz stava 5. ovog ~lana, ne spre~ava kupca da svoja prava protiv njega ostvaruje u posebnoj parnici. ^lan 77. Razgledanje nepokretnosti (1) Sud }e zaklju~kom odrediti na~in i vrijeme kada lice zainteresirano za kupovinu nepokretnosti mo`e razgledati nepokretnost. (2) Ako izvr{enik ili drugo lice spre~ava ili ometa razgledanje nepokretnosti sud }e odrediti da se izvr{enik i to lice udalje s nepokretnosti za vrijeme razgledanja. Zaklju~ak o udaljavanju provodi izvr{ilac, po potrebi, uz pomo} policije. ^lan 78. Osiguranje nepokretnosti (1) Na prijedlog tra`ioca izvr{enja u ~iju je korist odre|eno izvr{enje sud mo`e zaklju~kom radi spre~avanja o{te}enja nepokretnosti, omogu}avanja njezine procjene, razgledavanja, za{tite i sl.: 1) odrediti da se izvr{enik i drugo lice privremeno udalje s nepokretnosti; 2) povjeriti nepokretnost na ~uvanje tra`iocu izvr{enja ili tre}em licu; 3) odrediti druge mjere potrebne radi njezine za{tite odnosno omogu}avanja nesmetanog provo|enja izvr{enja. (2) Sredstva potrebna radi provo|enja mjera iz stava 1. ovog ~lana du`an je unaprijed osigurati tra`ilac izvr{enja. 2. Izuzimanje od izvr{enja ^lan 79. (1) Ne mo`e biti predmet izvr{enja poljoprivredno zemlji{te zemljoradnika u povr{ini do 5.000 m2. (2) Odredba stava 1. ovog ~lana ne odnosi se na izvr{enje radi ostvarenja nov~anih potra`ivanja osiguranih ugovornim zalo`nim pravom na nepokretnostima (hipotekom). 3. Utvr|ivanje vrijednosti nepokretnosti ^lan 80. Na~in utvr|ivanja vrijednosti (1) O na~inu utvr|ivanja vrijednosti nepokretnosti sud }e odlu~iti zaklju~kom odmah nakon {to donese rje{enje o izvr{enju. Ako je to potrebno sud }e prije dono{enja zaklju~ka odr`ati ro~i{te sa strankama. (2) Utvr|ivanju vrijednosti nepokretnosti pristupit }e se nakon {to rje{enje o izvr{enju postane izvr{no, ali i prije toga ako tra`ilac izvr{enja to predlo`i, unaprijed osigura za to potrebna sredstva i izjavi da }e snositi tro{kove utvr|ivanja vrijednosti i u slu~aju da izvr{enje bude obustavljeno. (3) Vrijednost nepokretnosti utvr|uje se na osnovu procjene vje{taka i drugih ~injenica u visini njene tr`i{ne cijene na dan procjene. Pri utvr|ivanju vrijednosti nepokretnosti vodit }e se ra~una i o tome koliko ona manje vrijedi zbog toga {to na njoj ostaju odre|ena prava i poslije prodaje. (4) Umjesto procjene na na~in predvi|en u stavu 3. ovog ~lana sud mo`e dostavu podataka o vrijednosti nepokretnosti zatra`iti od nadle`nog organa poreske uprave. (5) U postupku izvr{enja na suvlasni~kom dijelu iz ~lana 69. ovog zakona procjena }e sadr`avati utvr|ene vrijednosti i za cjelokupnu nepokretnost i za suvlasni~ki dio, te vrijednost suvlasni~kog dijela koja bi se dobila u slu~aju prodaje cjelokupne nepokretnosti, u skladu sa stavom 4. ~lana 69. ovog zakona. (6) Odredbe st. od 1. do 4. ovog ~lana ne}e se primjenjivati ukoliko stranke i druga lica koja se u izvr{nom postupku namiruju postignu sporazum o vrijednosti nepokretnosti. Petak, 18.07.2003. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 32 - Strana 1481 ^lan 81. Prigovor nedostatka pokri}a (1) Svako lice koje ima pravo da bude namireno iz prodajne cijene nepokretnosti, a koje po redu prvenstva dolazi ispred tra`ioca izvr{enja, mo`e predlo`iti da se izvr{enje obustavi ako utvr|ena vrijednost nepokretnosti ne pokriva ni djelimi~no iznos potra`ivanja tra`ioca izvr{enja. (2) Prijedlog za obustavu izvr{enja mo`e se podnijeti u roku od osam dana od dana dostavljanja zaklju~ka o prodaji. (3) Na prijedlog imaoca prava i po ispunjenju uvjeta iz stava 1. ovog ~lana, sud }e rje{enjem obustaviti postupak izvr{enja. (4) U slu~aju obustave izvr{enja iz stava 1. ovog ~lana tro{kove postupka snosi tra`ilac izvr{enja koji je pokrenuo izvr{enje. 4. Prodaja nepokretnosti ^lan 82. Zaklju~ak o prodaji (1) Nakon provo|enja postupka za utvr|ivanje vrijednosti nepokretnosti sud donosi zaklju~ak o prodaji nepokretnosti kojim se utvr|uje vrijednost nepokretnosti i odre|uju na~in i uvjeti prodaje, te vrijeme i mjesto prodaje, ako se prodaja vr{i putem javnog nadmetanja. (2) U postupku izvr{enja na suvlasni~kom dijelu iz ~lana 69. ovog zakona zaklju~ak o prodaji }e sadr`avati odvojene podatke i za cjelokupnu nepokretnost i za suvlasni~ki dio koji je predmet izvr{enja, kao i naznaku da }e sud o kona~nom predmetu prodaje odlu~iti u skladu sa stavom 3. ~lana 90. ovog zakona. (3) Zaklju~ak o prodaji objavljuje se na sudskoj oglasnoj tabli i, prema ocjeni suda, na drugi odgovaraju}i na~in. (4) Stranka mo`e o svom tro{ku objaviti zaklju~ak o prodaji u sredstvima javnog informiranja, odnosno da o zaklju~ku obavijesti lica koja se bave posredovanjem u prodaji nepokretnosti. (5) Od objavljivanja zaklju~ka o prodaji na sudskoj oglasnoj tabli do dana prodaje mora prote}i najmanje 30 dana. (6) Zaklju~ak o prodaji dostavlja se strankama, licima koja imaju prvenstveno pravo namirenja ili pravo namirenja istog ranga kao i tra`ilac izvr{enja, licima koja imaju upisano ili zakonsko pravo pre~e kupovine i nadle`nom organu poreske uprave. ^lan 83. Pravo pre~e kupovine (1) Lice koje ima zakonsko ili ugovorno pravo pre~e kupovine upisano u zemlji{noj knjizi ima prednost pred najpovoljnijim ponu|a~em ako odmah po zaklju~enju nadmetanja izjavi da nepokretnost kupuje uz iste uvjete. (2) Ako je nepokretnost prodata neposrednom pogodbom sud }e pozvati nosioca uknji`enog prava pre~e kupovine, odnosno nosioca zakonskog prava pre~e kupovine da se pod prijetnjom gubitka prava u odre|enom roku izjasni ho}e li se tim pravom koristiti. ^lan 84. Na~in prodaje (1) Prodaja nepokretnosti obavlja se putem usmenog javnog nadmetanja. (2) Ro~i{te za prodaju nepokretnosti odr`ava se u sudskoj zgradi, ako sud nije druk~ije odredio. (3) Ro~i{te za prodaju odr`ava se pred sudijom pojedincem ili stru~nim saradnikom kojeg on odredi. (4) Stranke i zalo`ni povjerioci ~ije je pravo namirenja istog ili prvenstvenog ranga u odnosu na tra`ioca izvr{enja mogu se sporazumjeti u pisanom obliku najkasnije do prodaje nepokretnosti na javnom nadmetanju da se prodaja nepokretnosti izvr{i u odre|enom roku neposrednom pogodbom preko lica ovla{tenog za promet nepokretnosti, izvr{ioca ili na drugi na~in. (5) Osim ako zakonom nije druk~ije odre|eno, ugovor o prodaji neposrednom pogodbom zaklju~uje se u pisanoj formi. Ugovor u ime i za ra~un izvr{enika zaklju~uje lice kojem je povjerena prodaja na osnovu zaklju~ka suda. Potpisi lica koja zaklju~uju ugovor moraju biti ovjereni kod nadle`nog organa. (6) Ugovor iz stava 5. ovog ~lana proizvodi djelovanje od dana dono{enja rje{enja o dosudi. ^lan 85. Uvjeti prodaje (1) Uvjeti prodaje unose se u zaklju~ak o prodaji i pored ostalih podataka sadr`e: 1) bli`i opis nepokretnosti s pripadnicima, 2) nazna~enje prava tre}ih lica koja ne prestaju prodajom, 3) nazna~enje da li je nepokretnost slobodna od lica i stvari ili se koristi i po kom pravnom osnovu, 4) vrijednost nepokretnosti, 5) cijenu po kojoj se nepokretnostmo`e prodati i ko je du`an platiti poreze i takse u vezi sa prodajom, 6) rok u kojem je kupac du`an polo`iti cijenu, 7) na~in prodaje, 8) iznos osiguranja, rok u kojem mora biti dato, kod kog i kako mora biti dato, 9) posebne uvjete koje kupac mora ispunjavati da bi mogao ste}i nepokretnost. (2) Rok u kojem je kupac du`an polo`iti cijenu ne mo`e biti du`i od 30 dana od dana prodaje, bez obzira na to da li se cijena ispla}uje odjednom ili u ratama. (3) U postupku izvr{enja na suvlasni~kom djelu iz ~lana 69. ovog zakona uvjeti prodaje iz stava 1. ovog ~lana obuhvatit }e uvjete prodaje kako cjelokupne nepokretnosti, tako i suvlasni~kog dijela koji je predmet izvr{enja. ^lan 86. Davanje osiguranja (1) U javnom nadmetanju kao kupci mogu u~estvovati samo lica koja su prethodno dale osiguranje. (2) Pored lica koja, prema ovom zakonu, nisu du`na dati osiguranje u izvr{nom postupku, osiguranje nisu du`ni dati tra`ilac izvr{enja na ~iji je prijedlog odre|eno izvr{enje i nosioci prava upisanih u zemlji{noj knjizi koja prestaju prodajom nepokretnosti, ako njihova potra`ivanja dosti`u iznos osiguranja i ako bi se, s obzirom na njihov prvenstveni red i utvr|enu vrijednost nepokretnosti, taj iznos mogao namiriti iz kupovne cijene. (3) Osiguranje iznosi jednu desetinu odre|ene vrijednosti nepokretnosti s tim {to nemo`e iznositi vi{e od 10.000,00 KM. (4) Ponu|a~ima ~ija ponuda nije prihva}ena, osim za tri najbolja ponu|a~a, vratit }e se osiguranje odmah nakon zaklju~enja javnog nadmetanja. ^lan 87. Jedan ponu|a~ (1) Ro~i{te za javno nadmetanje odr`at }e se i kad prisustvuje samo jedan ponu|a~. (2) Sud }e zaklju~kom, na zahtjev lica koje ima pravo prvenstvenog namirenja, odrediti da se ro~i{te za prodaju odgodi ako u~estvuje samo jedan ponu|a~. ^lan 88. Ko ne mo`e biti kupac Kupac ne mo`e biti sudija ili drugo lice koje slu`beno sudjeluje u postupku prodaje, njihov supru`nik i s njima povezana lica (preci, potomci, bra}a i sestre i njihovi supru`nici), izvr{enik i njegov supru`nik, a ni lice koje prema zakonu ne mo`e ste}i nepokretnost koja je predmet izvr{enja. Broj 32 - Strana 1482 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Petak, 18.07.2003. ^lan 89. Prodajna cijena (1) Bez pristanka lica koja se u izvr{nom postupku po redu prvenstva namiruju prije tra`ioca izvr{enja, nepokretnost se na javnom nadmetanju ne mo`e prodati po cijeni koja ne pokriva ni djelimi~no iznos potra`ivanja tra`ioca izvr{enja. (2) Na prvom ro~i{tu za javno nadmetanje ne mo`e se nepokretnost prodati ispod polovine utvr|ene vrijednosti. Po~etne ponude za prvo ro~i{te na iznose manje od jedne polovine utvr|ene vrijednosti ne}e biti razmatrane. (3) Ako se nepokretnost ne proda na prvom sud }e zakazati drugo ro~i{te u roku od 30 dana. Sud }e zakazati ro~i{te u istom roku i u slu~aju da tri ponu|a~a sa najvi{om ponudom na prvom ro~i{tu nisu uplatila prodajnu cijenu u skladu sa odredbama ~lana 92. stav 3. ovog zakona. (4) Na drugom ro~i{tu nepokretnost ne mo`e biti prodata za manje od jedne tre}ine vrijednosti utvr|ene zaklju~kom o prodaji. Po~etna ponuda na drugom ro~i{tu ne mo`e biti manja od jedne tre}ine od utvr|ene vrijednosti. (5) Ako nepokretnost ne bude prodana ni na drugom ro~i{tu sud }e u roku od najmanje 15 do najvi{e 30 dana zakazati tre}e ro~i{te na kojem nepokretnostmo`e biti prodana bez ograni~enja najni`e cijene u odnosu na utvr|enu vrijednost. (6) Ukoliko nema nosilaca prava pre~e kupovine iz ~lana 83. stav 1. ovog zakona, lice koje prema odredbama ~lana 98. ovog zakona ima pravo prvenstvenog namirenja iz prodajne cijene sti~e pravo pre~e kupovine po cijeni postignutoj na tre}em ro~i{tu. (7) Stranke i lica koja se namiruju u postupku mogu se sporazumjeti, izjavom datom na zapisnik, da se nepokretnost mo`e prodati nadmetanjem i za cijenu ni`u od one iz st. 1., 2. i 4. ovog ~lana. (8) Ako su se stranke prije pokretanja izvr{nog postupka u sporazumu sklopljenom pred sudom saglasile da se nepokretnost radi naplate potra`ivanja tra`ioca izvr{enja utvr|ene tim sporazumom mo`e prodati i za cijenu ni`u od one iz st. 1., 2. i 4. ovog ~lana, nepokretnost se ve} na prvom ro~i{tu za prodaju mo`e prodati po toj cijeni ako u postupku ne sudjeluju druga lica koja se u njemu namiruju, a svoje su pravo upisala u zemlji{nu knjigu prije nego {to je u tu knjigu upisano pravo tra`ioca izvr{enja kojim je osigurana naplata njegovog potra`ivanja. Najni`a cijena po kojoj se nepokretnost mo`e prodati u tom slu~aju ne mo`e biti ispod jedne tre}ine utvr|ene vrijednosti. (9) Odredbe st. 1., 2., 4., 7. i 8. ovog ~lana na odgovaraju}i se na~in primjenjuju i u slu~aju u kojem se nepokretnost prodaje neposrednom pogodbom. ^lan 90. Ro~i{te za nadmetanje i prodaja (1) Ako na dan njegovog odr`avanja rje{enje o izvr{enju nije postalo izvr{no sud mo`e odgoditi odr`avanje ro~i{ta za nadmetanje i prodaju za najdu`e 30 dana. (2) Po{to utvrdi da je udovoljeno uvjetima za odr`avanje ro~i{ta za nadmetanje sud objavljuje da se pristupa nadmetanju. (3) Ako se postupak izvr{enja provodi na suvlasni~kom dijelu iz ~lana 69. ovog zakona, sud }e na prodaju istovremeno ponuditi i suvlasni~ki dio i cjelokupnu nepokretnost. Nakon stavljanja najpovoljnijih ponuda i za suvlasni~ki dio i za cjelokupnu nepokretnost, te nakon ocjene uvjeta iz stava 4. ~lana 69. ovog zakona sud }e zaklju~kom odlu~iti o kona~nom predmetu prodaje. (4) Nadmetanje se zaklju~uje nakon isteka deset minuta neposredno nakon stavljanja najpovoljnije ponude. (5) Nakon zaklju~enja nadmetanja utvr|uje se lista ponu|a~a koji su ponudili cijenu iznad minimuma i da je nepokretnost prodata najpovoljnijem ponu|a~u ukoliko su ispunjeni ostali uvjeti. (6) O prodaji nepokretnosti najpovoljnijem ponu|a~u sud donosi pisani zaklju~ak koji se objavljuje na sudskoj tabli. (7) Smatrat }e se da je zaklju~ak iz stava 6. ovog ~lana dostavljen svim licima kojima se dostavlja zaklju~ak o prodaji, te svim u~esnicima u nadmetanju istekom tre}eg dana od dana njegovog isticanja na oglasnoj tabli. (8) O ro~i{tu za prodaju vodi se zapisnik. ^lan 91. Prodaja neposrednom pogodbom (1) U slu~aju prodaje neposrednom pogodbom sud }e donijeti zaklju~ak iz stava 6. ~lana 90. ovog zakona po{to utvrdi da je udovoljeno uvjetima za punova`nost prodaje. (2) Ako u vrijeme dono{enja zaklju~ka iz stava 1. ovog ~lana rje{enje o izvr{enju nije postalo izvr{no, sud mo`e odgoditi njegovo dono{enje za najdu`e 30 dana. (3) Odredbe stava 3. ~lana 90. ovog zakona shodno se primjenjuju i na prodaju neposrednom pogodbom. (4) Zaklju~ak iz stava 1. objavljuje se na sudskoj tabli i dostavlja svim licima kojima se dostavlja zaklju~ak o prodaji, kao i kupcu. ^lan 92. Polaganje cijene (1) Ponu|a~ sa najvi{om ponudom na ro~i{tu pla}a ukupnu prodajnu cijenu umanjenu za polo`eno osiguranje polaganjem cijene sudu u roku koji je sud odredio, a koji ne mo`e biti du`i od 30 dana od dana objavljivanja zaklju~ka iz stava 6. ~lana 90. ovog zakona na sudskoj tabli. (2) Ukoliko ponu|a~ sa najve}om ponudom ne deponuje prodajnu cijenu u predvi|enom roku sud }e zaklju~kom proglasiti prodaju tom ponu|a~u nevaljanom i novim zaklju~kom odrediti da je nepokretnost prodana drugom po redu ponu|a~u koji treba da u roku koji odredi sud, a koji ne mo`e biti du`i od 30 dana od dana prijema tog zaklju~ka, sudu deponuje prodajnu cijenu. Ukoliko drugi ponu|a~ ne polo`i cijenu u predvi|enom roku sud primjenjuje ova pravila i na tre}eg ponu|a~a. (3) U slu~aju da sva tri ponu|a~a sa najvi{om ponudom ne ispune svoje obaveze pla}anja prodajne cijene u odre|enim rokovima, sud mo`e oglasiti da prvo ro~i{te nije uspjelo i zakazati novo ro~i{te koje treba da se odr`i u skladu sa ~l. od 84. do 90. ovog zakona. (4) Iz polo`enog osiguranja prvog ponu|a~a kojem je prodata imovina i koji u predvi|enom roku ne uplati prodajnu cijenu pokrivaju se tro{kovi neuspjelog ro~i{ta. Ako se ovi tro{kovi ne mogu namiriti u cjelosti iz iznosa osiguranja koje je polo`io prvi ponu|a~, razlika se namiruje iz osiguranja drugog ponu|a~a ako i ovaj odustane od kupovine nepokretnosti. Ova pravila se shodno primjenjuju i u slu~aju odustanka tre}eg ponu|a~a. (5) Tro{kovi odr`avanja narednog ro~i{ta pokrivaju se srazmjerno iz osiguranja ponu|a~a kojima je nepokretnost prodata, a koji prodajnu cijenu nisu uplatili u odre|enom roku. (6) Preostali iznos }e se vratiti davaocu osiguranja. (7) Kada je polo`ena ukupna cijena imovine na sudu polo`eno osiguranje preostalih ponu|a~a vra}aju se u roku od tri dana nakon uplate cijene na sudu. (8) Ako je tra`ilac izvr{enja kupac, a ne postoje druga lica ~ija se potra`ivanja namiruju iz prodajne cijene prije njega, nije obavezan polo`iti cijenu sudu do visine svog potra`ivanja. ^lan 93. Predaja nepokretnosti kupcu (1) Nakon polaganja cijene sud rje{enjem dosu|uje nepokretnost kupcu (rje{enje o dosudi). (2) Rje{enjem iz stava 1. ovog ~lana sud odre|uje da se nepokretnost preda kupcu, a zemlji{noknji`nom sudu da se izvr{i upis promjene prava vlasni{tva te bri{u prava tre}ih za koje je to rje{enjem odre|eno. (3) Protiv rje{enja o dosudi nije dozvoljen prigovor, ali se mo`e izjaviti `alba. Petak, 18.07.2003. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 32 - Strana 1483 (4) Rje{enje iz stava 1. ovog ~lana objavljuje se na oglasnoj tabli. Istekom tre}eg dana od dana isticanja na oglasnoj tabli smatra se da je rje{enje dostavljeno svim licima kojima se dostavlja zaklju~ak o prodaji, te svim u~esnicima u nadmetanju. ^lan 94. Za{tita prava kupca Ukidanje ili preina~enje rje{enja o izvr{enju poslije provo|enja rje{enja o dosudi nepokretnosti nema uticaja na pravo svojine kupca ste~eno prema odredbama ~lana 93. ovog zakona. ^lan 95. Obustava izvr{enja (1) Sud }e obustaviti izvr{enje ako se nepokretnost nije mogla prodati ni na tre}em ro~i{tu. (2) U slu~aju prodaje neposrednom pogodbom sud }e obustaviti izvr{enje ako se nepokretnost nije mogla prodati u roku odre|enom sporazumom stranaka i lica koja se namiruju u postupku, osim ako sporazumom stranaka nije druk~ije odre|eno. (3) Obustava izvr{enja ne spre~ava pokretanje novog izvr{nog postupka radi naplate tog potra`ivanja na istoj nepokretnosti. 5. Namirenje tra`ilaca izvr{enja ^lan 96. Kad se pristupa namirenju Sud pristupa namirenju tra`ilaca izvr{enja odmah nakon dono{enja rje{enja o dosudi. ^lan 97. Lica koja se namiruju (1) Iz prodajne cijene namiruju se tra`ioci izvr{enja na ~iji je prijedlog odre|eno izvr{enje, zalo`ni povjerioci i kad nisu prijavili svoja potra`ivanja i lica koja imaju pravo na naknadu za li~ne slu`nosti. (2) Vi{ak prodajne cijene koji preostane nakon namirenja lica iz stava 1. ovog ~lana predat }e se izvr{eniku ako za to nema smetnji. ^lan 98. Prvenstveno namirenje (1) Iz iznosa dobivenog prodajom namiruju se prvenstveno i to ovim redoslijedom: 1) tro{kovi izvr{nog postupka; 2) potra`ivanja zalo`nih povjerilaca koja se po redu prvenstva namiruju prije tra`ioca izvr{enja; 3) potra`ivanja tra`ioca izvr{enja po ~ijem je prijedlogu odre|eno izvr{enje; 4) potra`ivanja zalo`nih povjerilaca koja se po redu prvenstva namiruju poslije tra`ioca izvr{enja; 5) naknada za li~ne slu`nosti koje se prodajom gase. (2) Ako izvr{enik pored glavnog potra`ivanja duguje i kamatu ona se namiruje prije iznosa glavnog potra`ivanja. (3) Vi{e lica unutar iste ta~ke iz stava 1. ovog ~lana namiruju se po redu sticanja zalo`nog prava i prava na namirenje tra`ioca izvr{enja koji su predlo`ili izvr{enje, odnosno po redu sticanja li~nih slu`nosti, a ako je bio ustupljen prvenstveni red, tada se lica iz stava 1. ovog ~lana namiruju po tom uspostavljenom prvenstvenom redu. ^lan 99. Namirenje ostalih potra`ivanja (1) Odredba ~lana 98. ovog zakona na odgovaraju}i se na~in primjenjuje i na namirenje podzalo`nih prava (nadhipoteka) i drugih prava koja su teret prava koja se namiruju. (2) Tro{kovi i kamate za posljednje tri godine do dono{enja rje{enja o dosudi nepokretnosti kupcu, odre|eni izvr{nom ispravom, namiruju se po istom redoslijedu kao i glavno potra`ivanje. ^lan 100. Visina nadoknade za li~ne slu`nosti i druga prava koja prestaju prodajom (1) Ako se o visini nadoknade za li~ne slu`nosti ili druga prava koja prestaju prodajom ne postigne sporazum izme|u nosioca tih prava i tra`ilaca izvr{enja koji po redu za namirenje dolaze poslije njih, visinu naknade odre|uje sud uzimaju}i u obzir naro~ito vrijeme za koje bi ta prava jo{ trajala, njihovu vrijednost i godine `ivota nosioca tih prava. (2) Kupac i nosilac prava li~ne slu`nosti mogu se sporazumjeti da kupac preuzme slu`nost, a da se iznos naknade, utvr|en prema stavu 1. ovog ~lana, odbije od kupovne cijene. ^lan 101. Srazmjerno namirenje Vi{e potra`ivanja koja imaju isti red namirenja namiruju se srazmjerno svojoj visini ako iznos dobiven prodajom nije dovoljan za potpuno namirenje. ^lan 102. Osporavanje potra`ivanja Lice koje se namiruje iz prodajne cijene mo`e, ako to uti~e na njegovo namirenje, najkasnije na ro~i{tu za diobu drugom takvom licu osporiti postojanje potra`ivanja, njegovu visinu i red namirenja. ^lan 103. Upu}ivanje na parnicu (1) Sud }e lice koje je osporilo potra`ivanje uputiti da u odre|enom roku, koji ne mo`e biti du`i od 15 dana, pokrene parnicu ako odluka zavisi od spornih ~injenica, osim ako svoje osporavanje ne dokazuje pravosna`nom presudom, javnom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom. Ako lice koje osporava potra`ivanje to osporavanje potkrijepljuje pravosna`nom presudom, javnom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom, sud }e o osporavanju odlu~iti u izvr{nom postupku. Sud }e o osporavanju odlu~iti u izvr{nom postupku i ako nisu sporne ~injenice od kojih zavisi dono{enje odluke. (2) Ako lice koje je osporilo potra`ivanje u~ini vjerovatnim postojanje razloga za osporavanje, sud }e zaklju~kom na parnicu uputiti lice ~ije je potra`ivanje osporeno, a dono{enje rje{enja o namirenju lica ~ije je potra`ivanje osporeno odgoditi do zavr{etka parnice. Izuzetno, sud mo`e dono{enje rje{enja o namirenju i namirenje tog lica uvjetovati davanjem osiguranja. (3) Iznos koji se odnosi na osporeno potra`ivanje polo`it }e se u sudski depozit. (4) Ako lice koje je upu}eno na parnicu u roku kojimu je za to odre|en ne doka`e da je parnicu pokrenulo, smatrat }e se da potra`ivanje nije osporeno, odnosno da je odustalo od zahtjeva da njegovo potra`ivanje bude namireno u izvr{nom postupku. (5) Presuda donesena u parnici o osporenom potra`ivanju djeluje protiv izvr{enika i svih tra`ilaca izvr{enja. (6) Odredbom stava 4. ovog ~lana ne dira se u pravo lica koje je upu}eno na parnicu da i nakon zavr{etka izvr{nog postupka pokrene parnicu protiv lica ~ije je potra`ivanje osporilo, odnosno protiv lica koje mu je potra`ivanje osporilo. (7) Na prijedlog lica ~ije je potra`ivanje osporeno sud mo`e odgodu dono{enja rje{enja o namirenju i namirenje potra`ivanja tog lica uvjetovati davanjem primjerenog osiguranja za {tetu koju bi to lice moglo pretrpjeti zbog odgode namirenja. Ako lice koje je osporilo potra`ivanje ne da primjereno osiguranje u roku koji mu je odre|en, smatrat }e se da potra`ivanje nije osporeno. (8) Lice ~ije je potra`ivanje bilo osporeno ima pravo na naknadu {tete koju je pretrpjelo zbog neosnovanog Broj 32 - Strana 1484 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Petak, 18.07.2003. osporavanja potra`ivanja ako je ono bilo u~injeno jedino radi toga da mu se {teti ili mu smeta u izvr{avanju i ostvarenju njegovih prava. 6. Posebne odredbe o na~inu namirenja nekih potra`ivanja ^lan 104. Nedospjelo potra`ivanje (1) Potra`ivanje zalo`nog povjerioca koje nije dospjelo do dana dono{enja rje{enja o namirenju za koje nisu ugovorene kamate, isplatit }e se nakon odbitka iznosa koji odgovara zakonskim zateznim kamatama od dana dono{enja rje{enja o namirenju do dana dospije}a tog potra`ivanja. (2) Nedospjelo potra`ivanje za koje su ugovorene kamate isplatit }e se zajedno s iznosom ugovorenih kamata obra~unatih do dana dono{enja rje{enja o namirenju. ^lan 105. Nedospjelo potra`ivanje povremenih primanja (1) Potra`ivanja povremenih primanja po osnovi zakonskog izdr`avanja, po osnovi naknade {tete nastale zbog naru{enja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i po osnovi naknade {tete za izgubljeno izdr`avanje zbog smrti davaoca izdr`avanja, koja su osigurana zalogom, a dospijevaju nakon dana dono{enja rje{enja o namirenju, namiruju se na izri~it zahtjev povjerilaca. (2) Potra`ivanja iz stava 1. ovog ~lana obra~unavaju se na na~in na koji se obra~unava naknada za li~nu slu`nost. ^lan 106. Potra`ivanja uz uvjet (1) Iznos uvjetnog potra`ivanja koje je osigurano zalo`nim pravom izdvojit }e se i polo`iti u sudski depozit i isplatiti kad se odlo`ni uvjet ispuni ili kad bude sigurno da se raskidni uvjet ne}e ispuniti. (2) Ako se odlo`ni uvjet ne ispuni ili se ispuni raskidni uvjet, izdvojeni iznos cijene slu`i za namirenje tra`ilaca izvr{enja ~ija potra`ivanja nisu potpuno ili nisu uop}e namirena, a ako takvih tra`ilaca izvr{enja nema ili cijeli iznos nije iscrpljen njihovim namirenjem, taj }e se iznos odnosno ostatak predati izvr{eniku. ^lan 107. Predbilje`ba zalo`nog prava i zabilje`ba spora (1) Ako je u zemlji{nu knjigu upisana predbilje`ba zalo`nog prava, a lice u ~iju je korist predbilje`ba upisana doka`e da je u toku postupak za njegovo opravdanje, odnosno da jo{ nije protekao rok za pokretanje tog postupka, potra`ivanje na koje se predbilje`ba odnosi namiruje se na na~in na koji se namiruje potra`ivanje uz odlo`ni uvjet. (2) Potra`ivanje za koje je u zemlji{noj knjizi upisana zabilje`ba spora radi brisanja zalo`nog prava ili zabilje`ba o drugom sporu namiruje se na na~in na koji se namiruje potra`ivanje uz raskidni uvjet. 7. Ro~i{te za diobu i rje{enje o namirenju ^lan 108. Ro~i{te za diobu (1) Nakon ispunjenja uvjeta iz ~lana 96. ovog zakona sud odre|uje ro~i{te za diobu cijene (iznosa dobijenog prodajom) ako ima vi{e od jednog tra`ioca izvr{enja ili tre}ih lica koja imaju prava na namirenje. (2) Na ro~i{te se pozivaju pored stranaka i lica koja prema stanju spisa i prema podacima iz zemlji{ne knjige pola`u pravo da se namire iz tog iznosa. (3) U pozivu }e se ta lica upozoriti na to da }e se njihova potra`ivanja, ukoliko ne do|u na ro~i{te, uzeti prema stanju koje proizilazi iz zemlji{ne knjige i spisa te da, najkasnije na ro~i{tu za diobu, mogu drugom osporiti potra`ivanje, njegovu visinu i red namirenja. (4) Na ro~i{tu se raspravlja o namirenju tra`ioca izvr{enja i drugih lica koja postavljaju zahtjev za namirenje. (5) Sud }e na ro~i{tu obavijestiti prisutna lica o datumu dono{enja rje{enja o namirenju nakon ~ega }e se na odgovaraju}i na~in primjenjivati op}e odredbe o dostavi, uklju~uju}i i pretpostavke i posljedice propu{tanja preuzimanja rje{enja. ^lan 109. Rje{enje o namirenju (1) O namirenju tra`ioca izvr{enja i drugih lica kojima pripada pravo na namirenje, sudija bez odlaganja odlu~uje rje{enjem nakon odr`anog ro~i{ta uzimaju}i u obzir podatke iz spisa i zemlji{ne knjige, kao i stanje utvr|eno na ro~i{tu. (2) Pri dono{enju rje{enja iz stava 1. ovog ~lana uzet }e se u obzir samo ona potra`ivanja po kojima je rje{enje o izvr{enju postalo izvr{no najkasnije na dan ro~i{ta za diobu. (3) Ako ima potra`ivanja u odnosu na koje rje{enje o izvr{enju nije postalo izvr{no najkasnije na dan ro~i{ta za diobu, ta }e se potra`ivanja namiriti nakon izvr{nosti rje{enja o izvr{enju iz preostalog iznosa prodajne cijene, ako je ima, a ostatak }e se vratiti izvr{eniku. (4) Odredbe st. 2. i 3. ovog ~lana ne odnose se na potra`ivanja osiguranja zalo`nim pravom ili zemlji{nim dugom. (5) Protiv rje{enja o namirenju nije dozvoljen prigovor, ali se mo`e izjaviti `alba. (6) Ako nu`nost odr`avanja ro~i{ta za diobu nije propisana ovim zakonom, sud }e rje{enje o namirenju objaviti na oglasnoj tabli. Istekom tre}eg dana od dana isticanja na oglasnoj tabli smatra se da je rje{enje dostavljeno svim licima koja imaju pravo da se iz prodajne cijene namire. (7) Izvr{enju rje{enja o namirenju pristupit }e se nakon {to istekne rok za izjavu `albe ovla{tenih lica. (8) Ako `alba na rje{enje o namirenju bude izjavljena u roku dostavit }e se strankama i ostalim u~esnicima u postupku, a rje{enje izvr{iti ako tra`ilac izvr{enja u roku od tri dana od prijema `albe ne predlo`i odlaganje izvr{enja do odluke drugostepenog suda po `albi. 8. Pravni polo`aj izvr{enika i tre}ih lica nakon prodaje nepokretnosti ^lan 110. Gubitak prava na posjed nepokretnosti Prodajom nepokretnosti izvr{enik gubi pravo posjeda nepokretnosti i du`an ju je predati kupcu odmah nakon dostave rje{enja o dosudi nepokretnosti, ako zakonom ili u sporazumu s kupcem nije druk~ije odre|eno. ^lan 111. Iseljenje izvr{enika (1) Nakon {to donese rje{enje o dosudi nepokretnosti sud }e, na zahtjev kupca, nalo`iti zaklju~kom da se nepokretnost isprazni i preda kupcu. (2) Izvr{enje iz stava 1. ovog ~lana provodi se prema pravilima ovog zakona o izvr{enju ispra`njenjem i predajom nepokretnosti. (3) U izvr{nom postupku iz stava 2. ovog ~lana kupac sti~e polo`aj tra`ioca izvr{enja podno{enjem prijedloga iz stava 2. ovog ~lana. ^lan 112. Iseljenje drugih lica (1) Nakon {to donese rje{enje o dosudi nepokretnosti sud }e, na prijedlog kupca, rje{enjem narediti drugim licima koja ne raspola`u valjanim pisanim pravnim osnovom za kori{tenje nepokretnosti da je bez odgode predaju kupcu i u istom rje{enju odrediti protiv tih lica izvr{enje ispra`njenjem i predajom nepokretnosti. (2) Provo|enju izvr{enja iz stava 1. ovoga ~lana izvr{ni sud }e pristupiti odmah po dono{enju rje{enja iz tog stava. Petak, 18.07.2003. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 32 - Strana 1485 Izvr{enje se provodi prema pravilima ovog zakona o izvr{enju ispra`njenjem i predajom nepokretnosti. (3) U postupku iz st. 1. i 2. ovog ~lana kupac ima polo`aj tra`ioca izvr{enja. ^lan 113. Primjena odredaba glave X ovog zakona u slu~aju kada nepokretnost nije upisana u zemlji{ne knjige (1) Postupak izvr{enja na nepokretnostima koje nisu upisane u zemlji{ne knjige provodi se prema odredbama glave X ovog zakona, ako odredbama ovog ~lana nije druk~ije odre|eno. (2) U slu~aju nepokretnosti iz stava 1. ovog ~lana tra`ilac izvr{enja }e uz prijedlog za izvr{enje podnijeti dokaze da je izvr{enik njen vlasnik ili }e od suda zatra`iti dostavu dokaza u skladu sa ~lanom 37. ovog zakona. Tra`ilac izvr{enja du`an je ozna~iti nepokretnost prema podacima iz katastra, a ako takvih podataka u katastru nema du`an je nazna~iti mjesto na kojemu se nepokretnost nalazi, njezin naziv, granice i povr{inu. (3) Nakon dono{enja rje{enja o izvr{enju sud }e zastati sa izvr{enjem do okon~anja postupaka predvi|enih u stavu 4. odnosno stavu 8. ovog ~lana. (4) Nakon {to je rje{enje o izvr{enju doneseno postupak izvr{enja na nepokretnostima na podru~ju gdje zemlji{ne knjige nisu uspostavljene ili su uni{tene, odnosno nestale nastavit }e se nakon {to se nepokretnost koja je predmet izvr{enja upi{e u zemlji{ne knjige u skladu sa glavom VIII Zakona o zemlji{nim knjigama, ukoliko takav upis nije u suprotnosti sa zakonom. (5) Tra`ilac izvr{enja obavezan je zahtijevati upis u zemlji{ne knjige u skladu sa stavom 4. ovog ~lana u roku od 15 dana od dana dono{enja rje{enja o izvr{enju te o tome, u roku koji mu bude odre|en, izvijestiti izvr{ni sud. Ako tra`ilac izvr{enja ne podnese zahtjev za upis u zemlji{ne knjige u predvi|enom roku ili u datom mu roku o tome ne izvijesti izvr{ni sud, postupak izvr{enja }e se obustaviti. (6) Ako bi upis u zemlji{ne knjige bio u suprotnosti sa zakonom sud }e obaviti pljenidbeni popis nepokretnosti za koju je predlo`eno izvr{enje i na ro~i{te za pljenidbeni popis pozvati tra`ioca izvr{enja, izvr{enika i lica s ~ijim nepokretnostima grani~i ta nepokretnost. (7) Zapisnik o pljenidbenom popisu objavljuje se na sudskoj plo~i. (8) O obavljenom pljenidbenom popisu sud }e u "Slu`benim novinama Federacije BiH" i najmanje u dva dnevna lista koja se distribuiraju na teritoriji Federacije objaviti oglas u kojem }e navesti sud koji objavljuje oglas, broj predmeta, ime i adrese stranaka, podatke o nepokretnosti na kojoj se izvr{enje provodi, te obavijest o tome gdje je i kada odr`ano ro~i{te na kojemu je nepokretnost popisana i kad je zapisnik o pljenidbenom popisu istaknut na sudskoj plo~i. Tim }e oglasom sud pozvati sva zainteresirana lica da pisano ili usmeno obavijeste sud o razlozima zbog kojih se izvr{enje ne mo`e provesti na toj nepokretnosti. XI -IZVR[ENJE NA POKRETNIM STVARIMA 1. Op}e odredbe ^lan 114. Mjesna nadle`nost ako je poznato mjesto gdje se pokretne stvari nalaze (1) Za odlu~ivanje o prijedlogu za izvr{enje na pokretnim stvarima i za provedbu tog izvr{enja mjesno je nadle`an sud na ~ijem se podru~ju, prema naznaci u prijedlogu za izvr{enje, one nalaze. (2) Odredbe stava 1. ovog ~lana primjenjuju se na odgovaraju}i na~in i kad se izvr{enje pokre}e po slu`benoj du`nosti. ^lan 115. Mjesna nadle`nost ako nije poznato gdje se pokretne stvari nalaze (1) Tra`ilac izvr{enja mo`e predlo`iti da sud donese rje{enje o izvr{enju na pokretnim stvarima ne nazna~avaju}i mjesto gdje se one nalaze. (2) Za odlu~ivanje o prijedlogu iz stava 1. ovog ~lana mjesno je nadle`an sud na ~ijem se podru~ju nalazi prebivali{te, a ako nema prebivali{ta onda boravi{te izvr{enika fizi~kog lica, odnosno sjedi{te izvr{enika pravnog lica. (3) Tra`ilac izvr{enja mo`e u slu~aju iz stava 1. ovog ~lana podnijeti rje{enje o izvr{enju svakom stvarno nadle`nom sudu na ~ijem se podru~ju nalaze izvr{enikove pokretne stvari, s prijedlogom da taj sud provede izvr{enje. ^lan 116. Dostava rje{enja o izvr{enju na daljnje provo|enje Ukoliko je sud odredio izvr{enje na pokretnim stvarima na podru~ju tog ili drugog suda, po okon~anju izvr{enja na pokretnim stvarima na svom podru~ju rje{enje o izvr{enju }e dostaviti drugom sudu na daljnje provo|enje do potpunog namirenja tra`ioca izvr{enja. ^lan 117. Izuzimanje od izvr{enja (1) Ne mogu biti predmet izvr{enja: 1) predmeti koji su neophodno potrebni izvr{eniku i ~lanovima njegove porodice za zadovoljavanje svakodnevnih potreba; 2) hrana i ogrjev za potrebe izvr{enika i ~lanova njegovog doma}instva za tri mjeseca; 3) gotov novac izvr{enika po osnovi potra`ivanja koja su izuzeta ili ograni~ena od izvr{enja, te gotov novac izvr{enika koji ima stalna mjese~na primanja do mjese~nog iznosa koji je prema zakonu izuzet od izvr{enja proporcionalno vremenu do idu}eg primanja; 4) medalje, ratne spomenice i drugo ordenje i priznanja, vjen~ani prsten, li~na pisma, rukopisi i drugi li~ni spisi izvr{enika, porodi~ne fotografije, li~ne i porodi~ne isprave i porodi~ni portreti. (2) Po{tanska po{iljka ili po{tanska nov~ana doznaka upu}ena izvr{eniku ne mo`e biti predmet izvr{enja prije uru~enja. (3) Odredbe stava 1. ovog ~lana ne odnose se na izvr{enje radi ostvarenja nov~anih potra`ivanja osiguranih ugovornim zalo`nim pravom na pokretnim stvarima. ^lan 118. Izvr{ne radnje (1) Izvr{enje na pokretnim stvarima provodi se njihovom zapljenom, procjenom i prodajom, te namirenjem tra`ioca izvr{enja iz iznosa dobivenog prodajom. (2) Prijedlogom za izvr{enje mo`e se zahtijevati da se provede samo pljenidba i procjena, ali u tom slu~aju tra`ilac izvr{enja je du`an u roku od tri mjeseca od dana pljenidbenog popisa odnosno procjene podnijeti prijedlog za prodaju stvari. (3) Ako tra`ilac izvr{enja u roku iz stava 2. ovog ~lana ne podnese prijedlog za prodaju izvr{enje }e se obustaviti. 2. Pljenidba i procjena pokretnih stvari ^lan 119. Obavijest o pljenidbi (1) Po pravilu, sudski izvr{ilac prije nego {to pristupi pljenidbi predat }e izvr{eniku rje{enje o izvr{enju i pozvat }e ga da plati iznos za koji je odre|eno izvr{enje. (2) Ako izvr{eniku rje{enje o izvr{enju nije moglo da se preda prilikom pljenidbe, dostavit }e mu se naknadno, prema op}im pravilima o dostavi. Broj 32 - Strana 1486 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Petak, 18.07.2003. (3) Sud mo`e odlu~iti, zavisno od okolnosti svakog pojedina~nog slu~aja, da uru~i rje{enje o izvr{enju prije poku{aja popisa i pljenidbe izvr{enikovih stvari. (4) Izuzetno, popis i pljenidba izvr{enikovih stvari mo`e se izvr{iti po uru~enju rje{enja o izvr{enju, {to sud cijeni u svakom pojedinom slu~aju. (5) O vremenu i mjestu pljenidbe obavijestit }e se tra`ilac izvr{enja, ako je to tra`io. (6) Odsutnost tra`ioca izvr{enja ne spre~ava provo|enje pljenidbe. (7) O obavljenoj pljenidbi obavijestit }e se stranka koja pljenidbi nije bila prisutna. ^lan 120. Predmet pljenidbe (1) Pljenidba se obavlja sastavljanjem pljenidbenog popisa. (2) Popisati se mogu stvari koje se nalaze u posjedu izvr{enika te njegove stvari koje se nalaze u posjedu tra`ioca izvr{enja. (3) Ako tre}a lica ne obavijeste sud o svojim pravima na pokretnoj stvari u posjedu izvr{enika koja je predmet izvr{enja, niti doka`u svoja prava na njima, smatra se da takva prava tre}ih ne postoje i da je izvr{enik vlasnik stvari koja se nalazi u njegovom posjedu. (4) Smatra se da su bra~ni ili vanbra~ni drugovi suvlasnici u jednakim dijelovima svih pokretnih stvari koje se zateknu u njihovoj ku}i, stanu, poslovnoj prostoriji ili drugoj nepokretnosti. (5) Izvr{enikove stvari koje se nalaze u posjedu tre}eg lica mogu se popisati samo ako ono na to pristane. (6) Ako tre}e lice ne pristane na popis sud }e zaklju~kom na tra`ioca izvr{enja, na njegov prijedlog, prenijeti izvr{enikovo pravo na predaju stvari radi provo|enja izvr{enja po pravilima o prijenosu radi naplate. ^lan 121. Obim pljenidbenog popisa (1) Pljenidbenim popisom popisat }e se onoliko stvari koliko je potrebno za namirenje potra`ivanja tra`ioca izvr{enja i tro{kova izvr{enja. (2) Prvenstveno se popisuju stvari u pogledu kojih nema primjedbi o postojanju prava koje bi spre~avalo izvr{enje i stvari koje se najlak{e mogu unov~iti, pri ~emu }e se o tome uzeti u obzir i izjave prisutnih stranaka i tre}ih lica. ^lan 122. ^uvanje popisanih stvari (1) Popisane stvari sudski izvr{ilac }e ostaviti na ~uvanje izvr{eniku ako sud, na prijedlog tra`ioca izvr{enja, nije odredio da se one predaju na ~uvanje tra`iocu izvr{enja ili tre}em licu. (2) Rizik od uni{tenja ili o{te}enja stvari datih na ~uvanje tra`iocu izvr{enja ili tre}em licu snosi tra`ilac izvr{enja osim ako je uni{tenje ili o{te}enje posljedica vi{e sile. (3) Gotov novac, vrijednosni papiri i dragocjenosti predat }e se u sudski depozit. (4) U sudski depozit predat }e se i druge stvari ve}e vrijednosti ako su pogodne za takav na~in ~uvanja. ^lan 123. Zabrana raspolaganja popisanim stvarima Svim licima koja posjeduju ili imaju kontrolu nad popisanim stvarima, zabranjuje se da njima raspola`u bez sudskog naloga. ^lan 124. Sticanje zalo`nog prava (1) Tra`ilac izvr{enja sti~e pljenidbenim popisom zalo`no pravo na popisanim pokretnim stvarima. (2) Ako je popis obavljen u korist vi{e tra`ilaca izvr{enja prvenstveni red prava iz stava 1. ovog ~lana, ste~enog popisom ili zabilje{kom u zapisniku o pljenidbenom popisu, odre|uje se prema danu kad je prijedlog za izvr{enje primljen u sud, a ako su prijedlozi za izvr{enje primljeni istog dana njihova zalo`na prava imaju isti prvenstveni red. (3) Ako je prijedlog za izvr{enje upu}en po{tom preporu~enom po{iljkom, dan predaje po{ti smatra se kao dan prijema u sudu. ^lan 125. Bezuspje{an poku{aj pljenidbe (1) Ako se pri pljenidbi ne na|u pokretne stvari koje mogu biti predmet izvr{enja sud }e o tome obavijestiti tra`ioca izvr{enja koji nije bio prisutan pljenidbi. (2) Tra`ilac izvr{enja mo`e u roku od tri mjeseca od dana dostave obavijestiti, odnosno od dana poku{ane pljenidbe kojoj je bio prisutan predlo`iti da se pljenidba ponovo provede. (3) Ako tra`ilac izvr{enja u roku iz stava 2. ovog ~lana ne predlo`i ponovno provo|enje pljenidbe, ili ako se ni pri ponovnoj pljenidbi ne na|u stvari kojemogu biti predmet izvr{enja sud }e obustaviti izvr{enje. ^lan 126. Procjena (1) Istodobno s pljenidbenim popisom obavit }e se i procjena vrijednosti pokretnih stvari. (2) Procjenu obavlja sudski izvr{ilac, ako sud nije odredio da je obavi sudski procjenitelj ili posebni vje{tak. (3) Stranka mo`e predlo`iti da procjenu obavi vje{tak iako to sud nije odredio. Ako sud prihvati taj prijedlog tro{kove vje{ta~enja du`an je predujmiti predlaga~ u roku koji sud odredi. Ako predujam ne bude pla}en u roku smatrat }e se da je predlaga~ odustao od svog prijedloga. (4) O prijedlogu iz stava 3. ovog ~lana sud odlu~uje zaklju~kom. (5) Tro{kove vje{ta~enja iz stava 3. ovog ~lana snosi predlaga~, bez obzira na ishod izvr{nog postupka. (6) Stranka mo`e u roku od tri dana od obavljene procjene predlo`iti sudu utvr|ivanje ni`e, odnosno vi{e vrijednosti zaplijenjenih pokretnih stvari od procijenjene ili odre|ivanje nove procjene, izuzev ukoliko procjenu nije obavio vje{tak. O prijedlogu sud odlu~uje zaklju~kom. ^lan 127. Zapisnik o pljenidbenom popisu i procjeni (1) O pljenidbenom popisu i procjeni sastavlja se zapisnik. (2) U zapisnik se, uz ostalo, pojedina~no nazna~uju zaplijenjene stvari s njihovom procijenjenom vrijednosti i unose izjave stranaka i u~esnika u postupku. (3) Na popisanim stvarima }e se na odgovoraju}i na~in nazna~iti da su zaplijenjene. (4) Zapisnik o pljenidbenom popisu tra`ilac izvr{enja mo`e o svom tro{ku objaviti u sredstvima javnog informiranja. ^lan 128. Zabilje{ka umjesto pljenidbenog popisa Ako se nakon pljenidbenog popisa odredi izvr{enje na zaplijenjenim stvarima radi naplate drugog potra`ivanja istog tra`ioca izvr{enja ili potra`ivanja drugog tra`ioca izvr{enja, ne}e se obaviti ponovni popis i procjena tih pokretnih stvari nego }e se u nastavku zapisnika samo zabilje`iti podaci iz kasnijeg rje{enja o izvr{enju. 3. Prodaja stvari ^lan 129. Vrijeme prodaje (1) Izme|u dana pljenidbenog popisa i dana prodaje mora pro}i najmanje 15 dana. (2) Prodaja se mo`e provesti i prije isteka roka iz stava 1. ovog ~lana ako izvr{enik pristane da se prodaja obavi prije toga, ili ako su u pitanju stvari koje su podlo`ne brzom kvarenju, ili ako postoji opasnost od znatnog pada njihove cijene, ili ako tra`ilac izvr{enja da osiguranje za {tetu koju bi bio du`an nadoknaditi izvr{eniku u slu~aju da rje{enje o izvr{enju ne postane izvr{no. Petak, 18.07.2003. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 32 - Strana 1487 ^lan 130. Na~in prodaje (1) Prodaja stvari se vr{i putem usmenog javnog nadmetanja ili neposrednom pogodbom. Na~in prodaje odre|uje zaklju~kom sud, paze}i na to da se postigne najpovoljnije unov~enje stvari. (2) Javno nadmetanje provodi sudski izvr{ilac ili drugo lice odre|eno od suda. (3) Prodaja neposrednom pogodbom obavlja se izme|u kupca, s jedne strane i sudskog izvr{ioca ili lica koje obavlja komisione poslove, s druge strane. Sudski izvr{ilac pokretne stvari prodaje, u ime i za ra~un izvr{enika, a lice koje obavlja komisione poslove u svoje ime, a za ra~un izvr{enika. (4) Prodaja javnim nadmetanjem odredit }e se ako su u pitanju stvari ve}e vrijednosti, amo`e se o~ekivati da }e se prodati po ve}oj cijeni od procijenjene vrijednosti. (5) Prodaja stvari objavit }e se blagovremeno na oglasnoj tabli suda, a mo`e se objaviti i na na~in predvi|en za objavljivanje prodaje nepokretnosti. (6) Tra`ilac izvr{enja i izvr{enik obavijestit }e se o mjestu, danu i satu prodaje. ^lan 131. Ro~i{te za javnu prodaju (1) Kod prodaje pokretnih stvari shodno se primjenjuju odredbe ~lana 89. st. 1. i 2. i ~lana 90. stav 5. ovog zakona. (2) Ponu|a~ sa najve}om ponudom }e platiti cijenu za pokretnu stvar odmah nakon objavljivanja rezultata ako sud zaklju~kom ne odlu~i druk~ije. Ukoliko ponu|a~ ne plati odmah po pozivu suda drugi ponu|a~ }e biti progla{en kupcem i platit }e onu cijenu koju je on ponudio i tako redom. (3) U slu~aju da nijedan od ponu|a~a sa odgovaraju}om ponudom ne uplati cijenu odmah po pozivu suda, sud }e na zahtjev jedne od stranaka oglasiti da prvo ro~i{te nije uspjelo. Zahtjev sudu za zakazivanje novog ro~i{ta stranka mo`e podnijeti u roku osam dana od odr`avanja neuspjelog ro~i{ta. (4) Sud na drugom ro~i{tu za javno nadmetanje postupa u skladu sa st. od 1. do 3. ovog ~lana, ali se pokretna stvar koja je predmet prodaje mo`e prodati bez ograni~enja u pogledu iznosa njene cijene. (5) Sud }e obustaviti postupak ako nijedna stranka ne predlo`i odr`avanje drugog javnog nadmetanja u propisanom roku, ili ako se stvari ne uspiju prodati na drugom javnom nadmetanju odnosno putem neposredne pogodbe. (6) Neposrednom pogodbom ne mo`e se prodati pokretna stvar ispod jedne tre}ine procijenjene vrijednosti. ^lan 132. Predaja stvari prije pla}anja (1) Sudski izvr{ilac predat }e stvari kupcu i ako nije polo`io cijenu, ako na to, na svoj rizik, pristane tra`ilac izvr{enja i u~esnici koji imaju pravo prvenstva kod namirenja u granicama iznosa koji bi im pripali iz postignute cijene. (2) Ako kupac ne polo`i cijenu u roku kojimu je odre|en, lica iz stava 1. ovog ~lana mogu zatra`iti od suda da u istom postupku nalo`i kupcu da im plati cijenu, te nakon pravosna`nosti i izvr{nosti tog rje{enja protiv njega predlo`iti izvr{enje. 4. Namirenje tra`ioca izvr{enja ^lan 133. Namirenje jednog tra`ioca izvr{enja (1) Ako se iz prodajne cijene stvari namiruje samo jedan tra`ilac izvr{enja, sud }e, bez odr`avanja ro~i{ta, rje{enjem odrediti da se iz iznosa dobivenog prodajom stvari i oduzetog novca namire redom: tro{kovi postupka, tro{kovi odre|eni u izvr{noj ispravi, kamate do dana unov~enja stvari i glavno potra`ivanje. (2) Vi{ak prodajne cijene koji preostane nakon namirenja predat }e se izvr{eniku ako za to nema smetnji. ^lan 134. Namirenje vi{e tra`ilaca izvr{enja (1) Ako se u izvr{nom postupku namiruje vi{e tra`ilaca izvr{enja, odnosno ako se pored tra`ilaca izvr{enja namiruju i lica ~ija prava prestaju prodajom stvari, oni se uz shodnu primjenu ~lana 98. ovog zakona iz prodajne cijene namiruju onim redom kojim su stekli zalo`no ili drugo pravo koje prodajom prestaje, ako zakonom za odre|ena potra`ivanja nije propisano prvenstveno pravo namirenja. (2) Tra`ioci izvr{enja istog reda koji se iz prodajne cijene ne mogu potpuno namiriti, namiruju se srazmjerno iznosima svojih potra`ivanja. (3) Pri dono{enju rje{enja o namirenju sud }e uzeti u obzir samo ona potra`ivanja za koja je rje{enje o izvr{enju postalo izvr{no do dana dono{enja rje{enja o namirenju. 5. Primjena odredaba o izvr{enju na nepokretnosti ^lan 135. Odredbe ovog zakona o izvr{enju nad nepokretnostima, izuzev ~lana 71. ovog zakona, primjenjuju se na odgovaraju}i na~in i u postupku izvr{enja nad pokretnim stvarima, ako odredbama glave XI ovog zakona nije druk~ije odre|eno. XII- IZVR[ENJE NA NOV^ANOM POTRA@IVANJU IZVR[ENIKA 1. Op}e odredbe ^lan 136. Mjesna nadle`nost (1) Za odlu~ivanje o prijedlogu za izvr{enje na nov~anom potra`ivanju i za provedbu tog izvr{enja mjesno je nadle`an sud na ~ijem se podru~ju nalazi prebivali{te izvr{enika, a ako izvr{enik nema prebivali{te u Federaciji nadle`an je sud na ~ijem se podru~ju nalazi izvr{enikovo boravi{te. (2) Ako izvr{enik nema u Federaciji ni boravi{te, mjesno je nadle`an sud na ~ijem se podru~ju nalazi prebivali{te izvr{enikova du`nika, a ako ovaj nema prebivali{te u Federaciji nadle`an je sud na ~ijem se podru~ju nalazi boravi{te izvr{enikova du`nika. (3) Odredbe st. 1. i 2. ovog ~lana koje se odnose na prebivali{te fizi~kog lica na odgovaraju}i se na~in primjenjuju i na sjedi{te pravnog lica. (4) Iznimno, tra`ilac izvr{enja zakonskog izdr`avanja mo`e podnijeti prijedlog za izvr{enje i sudu na ~ijem podru~ju ima prebivali{te ili boravi{te. ^lan 137. Izuzimanje od izvr{enja (1) Izuzeta su od izvr{enja primanja po osnovu zakonskog izdr`avanja ukoliko se ne radi o potra`ivanjima iste vrste. (2) Predmet izvr{enja ne mogu biti potra`ivanja po osnovu poreza, taksi i doprinosa propisanih zakonom. ^lan 138. Ograni~enje izvr{enja (1) Izvr{enje na: pla}i, nadoknadi umjesto pla}e, nadoknadi za skra}eno radno vrijeme i nadoknadi zbog umanjenja pla}e i penzije, primanja po osnovu nadoknade zbog tjelesnog o{te}enja prema propisima o invalidskom osiguranju, primanja po osnovu socijalne pomo}i, primanja po osnovu privremene nezaposlenosti, primanja po osnovu dodatka na djecu, primanja po osnovu stipendije i pomo}i u~enicima i studentima i nadoknada za rad osu|enika mo`e se provesti do iznosa od jedne polovine. (2) Ograni~enja izvr{enja na nov~anim potra`ivanjima izvr{enika iz stava 1. ovog ~lana primjenjuju se samo ako potra`ivanja ne prelaze 1.000,00KMmjese~no. Na dijelu potra`ivanja koji prelazi 1.000,00KMmjese~no izvr{enje se mo`e provesti do iznosa od dvije tre}ine potra`ivanja. Broj 32 - Strana 1488 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Petak, 18.07.2003. ^lan 139. Izvr{ne radnje Izvr{enje na nov~anom potra`ivanju provodi se pljenidbom i prijenosom ako ovim zakonom za pojedine slu~ajeve nije druk~ije odre|eno. ^lan 140. Obim izvr{enja (1) Pljenidba i prijenos nov~anog potra`ivanja mogu se odrediti i provesti samo u iznosu koji je potreban za namirenje potra`ivanja tra`ioca izvr{enja, osim ako je u pitanju nedjeljivo potra`ivanje. (2) Ako vi{e tra`ilaca izvr{enja tra`i izvr{enje na istom potra`ivanju koje je djeljivo, pljenidba i prijenos odre|uju se u odgovaraju}im iznosima, posebno u korist svakog tra`ioca izvr{enja. 2. Pljenidba potra`ivanja ^lan 141. Djelovanje pljenidbe (1) Pljenidba se provodi dostavom izvr{enikovom du`niku rje{enja o izvr{enju kojim se izvr{enikovom du`niku zabranjuje da izvr{eniku ispuni nov~ano potra`ivanje, a izvr{eniku se zabranjuje da to potra`ivanje naplati ili da ina~e raspola`e njim i zalogom koji je dat za njegovo osiguranje. (2) Pljenidba je provedena danom dostave rje{enja o izvr{enju izvr{enikovom du`niku. (3) Tra`ilac izvr{enja pljenidbom sti~e zalo`no pravo na izvr{enikovom potra`ivanju. (4) Izvr{enikov du`nik nema pravo prigovora niti `albe protiv rje{enja o izvr{enju. ^lan 142. Pljenidba potra`ivanja zasnovana na vrijednosnom papiru (1) Pljenidbu nov~anog potra`ivanja zasnovanu na vrijednosnom papiru koji se prenosi indosamentom, ili za ~ije je ostvarenje potreban taj papir, provodi sudski izvr{ilac oduzimanjem papira od izvr{enika i njegovom predajom sudu. Pljenidba je obavljena oduzimanjem papira od izvr{enika. (2) Pravne radnje potrebne za o~uvanje ili ostvarenje prava iz papira iz stava 1. ovog ~lana, obavlja u izvr{enikovo ime sudski izvr{ilac na osnovu zaklju~ka suda. ^lan 143. Zalo`no pravo na kamate Zalo`no pravo ste~eno na potra`ivanju po kojem teku kamate odnosi se i na kamate koje dospijevaju nakon pljenidbe. ^lan 144. Prvenstveni red (1) Prvenstveni red zalo`nih prava vi{e tra`ilaca izvr{enja odre|uje se prema danu prijema izvr{nog prijedloga. (2) Ako je izvr{ni prijedlog upu}en po{tom preporu~enom po{iljkom, dan predaje po{ti smatra se kao dan predaje sudu. (3) Ako su izvr{ni prijedlozi vi{e tra`ilaca izvr{enja primljeni u sudu istog dana zalo`na prava imaju isti prvenstveni red. (4) Potra`ivanja s istim redom prvenstva namiruju se srazmjerno ako se ne mogu namiriti u cijelosti. (5) Ako zbog provedbe izvr{enja na nov~anom potra`ivanju prestaju zalo`na i druga prava koja su ste~ena prije pokretanja postupka prvenstveni red u namirenju tih prava odre|uje se prema propisima koji ure|uju sticanje reda prvenstva tih prava izvan izvr{nog postupka. ^lan 145. Pljenidba potra`ivanja osigurana zalo`nim pravom upisanim u javni registar (1) Pljenidba potra`ivanja osigurana zalo`nim pravom upisanim u javni registar provodi se upisom pljenidbe u taj registar. (2) Upis se obavlja po slu`benoj du`nosti, uz naznaku da je pljenidba, na osnovu koje je na potra`ivanju ste~eno zalo`no pravo, odre|eno radi namirenja potra`ivanja tra`ioca izvr{enja. (3) Ako ima vi{e tra`ilaca izvr{enja prvenstveni red njihovih potra`ivanja odre|uje se prema vremenu upisa. 3. Prijenos potra`ivanja a) Op}e odredbe ^lan 146. Vrste prijenosa (1) Zaplijenjeno potra`ivanje prenosi se na tra`ioca izvr{enja u skladu s njegovim prijedlogom radi naplate ili umjesto isplate. (2) Tra`ilac izvr{enja je du`an ve} u izvr{nom prijedlogu zatra`iti da se potra`ivanje na njega prenese radi naplate ili umjesto isplate ako ovim zakonom nije druk~ije odre|eno. O vrsti prijenosa sud odlu~uje rje{enjem o izvr{enju. (3) U rje{enju o izvr{enju ili u posebnom rje{enju o prijenosu pozvat }e se izvr{enikov du`nik da du`ni iznos polo`i kod suda uplatom na odre|eni ra~un i da o tome obavijesti sud. ^lan 147. Posebni uvjeti za prijenos nedjeljivog potra`ivanja (1) Potra`ivanje koje se zasniva na vrijednosnom papiru koji se prenosi indosamentom ili za ~ije je ostvarenje potrebno podno{enje tog papira, ili koje se iz drugih razloga ne mo`e dijeliti u pogledu prijenosa ili ostvarenja, mo`e se prenijeti samo u svojem punom iznosu. (2) Ako taj iznos prelazi iznos potra`ivanja tra`ioca izvr{enja, zaplijenjeno potra`ivanje }e se prenijeti po{to povjerilac polo`i jemstvo da }e taj vi{ak predati sudu. (3) Potra`ivanje koje je djelimi~no izuzeto od izvr{enja ili koje je ve} zabranjeno u korist drugih lica, prenosi se po{to povjerilac polo`i jemstvo da }e sudu predati dio koji je izuzet od izvr{enja. (4) Ako je vi{e tra`ilaca izvr{enja podnijelo prijedlog za prijenos u razne dane, sud }e prenijeti potra`ivanje na tra`ioca izvr{enja koji je prvi podnio prijedlog, a ako je vi{e tra`ilaca izvr{enja podnijelo prijedlog istog dana, potra`ivanje }e se prenijeti na tra`ioca izvr{enja ~ije je potra`ivanje najve}e. ^lan 148. Provo|enje prijenosa (1) Prijenos potra`ivanja je proveden dostavom izvr{enikovom du`niku rje{enja kojim je prijenos odre|en. (2) Prijenos potra`ivanja zasnovan na vrijednosnom papiru koji se prenosi indosamentom ili kojeg je radi ostvarenja potrebno podnijeti, proveden je kada sud na taj papir napi{e izjavu o prijenosu i papir s tom izjavom preda tra`iocu izvr{enja. ^lan 149. Obaveze izvr{enika i tra`ioca izvr{enja (1) Izvr{enik je du`an u roku koji odredi sud, a na zahtjev tra`ioca izvr{enja na koga je potra`ivanje preneseno, dati obja{njenja koja su tra`iocu izvr{enja potrebna radi ostvarivanja tog potra`ivanja i predati mu isprave koje se na to potra`ivanje odnose. (2) Tra`ilac izvr{enja na koga je prenesen dio potra`ivanja du`an je, ako to izvr{enik zatra`i, u roku koji odredi sud, dati osiguranje da }e nakon ostvarenja tog potra`ivanja vratiti isprave koje se odnose na potra`ivanje. Petak, 18.07.2003. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 32 - Strana 1489 (3) Sud }e na prijedlog tra`ioca izvr{enja provesti izvr{enje protiv izvr{enika radi predaje isprava ako ih on sam ne preda. (4) Predaju isprava koje se nalaze kod tre}eg lica tra`ilac izvr{enja mo`e zahtijevati tu`bom, ako bi to pravo imao izvr{enik. (5) Na ispravi koja se daje tra`iocu izvr{enja sud }e zabilje`iti da je proveden prijenos potra`ivanja za koje je odre|eno izvr{enje. ^lan 150. Polaganje novca kod suda (1) Izvr{enikov du`nik kojem je dostavljeno rje{enje o izvr{enju ili posebno rje{enje o prijenosu ispunjava svoju obavezu polaganjem novca ili vrijednosnih papira kod suda koji provodi izvr{enje. (2) Ako je radi naplate prenesenog nov~anog potra`ivanja tra`ilac izvr{enja morao pokrenuti sudski ili drugi postupak, sud ili tijelo koje vodi postupak u odluci kojom prihvata zahtjev tra`ioca izvr{enja nalo`it }e izvr{enikovom du`niku da du`ni iznos polo`i kod suda koji provodi izvr{enje. (3) Na osnovu odluke kojom je izvr{enikovom du`niku nalo`eno da du`ni iznos polo`i kod suda koji provodi izvr{enje, na prijedlog tra`ioca izvr{enja na koga je potra`ivanje preneseno, provest }e se izvr{enje protiv izvr{enikova du`nika i novac napla}en tim izvr{enjem, nakon podmirenja tro{kova postupka, dozna~iti po slu`benoj du`nosti sudu koji provodi izvr{enje. b) Prijenos radi naplate ^lan 151. Ovla{tenja tra`ioca izvr{enja (1) Prijenosom potra`ivanja radi naplate ovla{}uje se tra`ilac izvr{enja da tra`i od izvr{enikova du`nika isplatu iznosa nazna~enog u rje{enju o izvr{enju ili u posebnom rje{enju o prijenosu, ako je taj iznos dospio, da obavlja sve radnje koje su potrebne radi o~uvanja i ostvarenja prenesenog potra`ivanja i da se koristi pravima u vezi sa zalogom koji je dat za osiguranje tog potra`ivanja. (2) Prijenosom potra`ivanja radi naplate tra`ilac izvr{enja nije ovla{ten na teret izvr{enika zaklju~iti poravnanje, izvr{enikovu du`niku oprostiti dug ili prenesenim potra`ivanjima raspolagati, te ni sa izvr{enikovim du`nikom sklopiti ugovor da odluku o potra`ivanju, ako je ona sporna, donese arbitra`a. (3) Tra`iocu izvr{enja na koga je preneseno potra`ivanje radi naplate izvr{enikov du`nik mo`e istaknuti samo prigovore koje bi mogao istaknuti izvr{eniku. (4) Ustupanje prenesenog potra`ivanja izvr{eno od strane izvr{enika poslije prijenosa, nema pravnog djelovanja na prava koja je tra`ilac izvr{enja stekao prijenosom. ^lan 152 Prijenos radi naplate potra`ivanja upisanog u javni registar Prijenos radi naplate potra`ivanja upisanog u javni registar upisat }e se po slu`benoj du`nosti. ^lan 153. Uvjetovanost obaveze izvr{enikova du`nika predajom stvari (1) Ako obaveza izvr{enikova du`nika da isplati potra`ivanje zavisi od obaveze izvr{enika da mu preda odre|enu stvar koja se nalazi u posjedu izvr{enika, a ta je obaveza utvr|ena pravosna`nom presudom, sud }e, na prijedlog tra`ioca izvr{enja na koga je potra`ivanje preneseno radi naplate, nalo`iti izvr{eniku predaju stvari sudu radi predaje izvr{enikovu du`niku. (2) Na prijedlog tra`ioca izvr{enja sud }e prema izvr{eniku koji nije predao stvar u odre|enom roku provesti izvr{enje radi predaje stvari. ^lan 154. Obavje{tavanje izvr{enika o tu`bi za naplatu prenesenog potra`ivanja Tra`ilac izvr{enja koji je podnio tu`bu radi naplate prenesenog potra`ivanja du`an je bez odlaganja obavijestiti izvr{enika o pokrenutoj parnici, a u protivnom odgovara izvr{eniku za {tetu koja mu je tim propustom nanesena. ^lan 155. Zaka{njenje u naplati prenesenog potra`ivanja (1) Tra`ilac izvr{enja koji se ne brine za naplatu prenesenog potra`ivanja odgovara za {tetu koja je time nanesena drugom tra`iocu izvr{enja koji ima zalo`no ili koje drugo pravo koje se namiruje iz potra`ivanja. (2) U slu~aju iz stava 1. ovog ~lana sud mo`e, na prijedlog drugog tra`ioca izvr{enja, ukinuti rje{enje o prijenosu potra`ivanja na neurednog tra`ioca izvr{enja i potra`ivanje prenijeti na drugog tra`ioca izvr{enja. ^lan 156. Namirenje tra`ioca izvr{enja (1) Tra`ilac izvr{enja na koga je potra`ivanje preneseno radi naplate namiruje se iz sredstava polo`enih kod suda. (2) Namirenje tra`ioca izvr{enja i drugih lica ~ija prava prestaju provo|enjem izvr{enja provodi se uz odgovaraju}u primjenu odredbi ~l. 133. i 134. ovog zakona. c) Prijenos umjesto isplate ^lan 157. (1) Zaplijenjeno potra`ivanje prelazi prijenosom umjesto isplate na tra`ioca izvr{enja prenesenog iznosa, s djelovanjem ustupanja potra`ivanja uz naknadu. (2) Ako je preneseno potra`ivanje osigurano zalo`nim pravom upisanim u javni registar, sud }e po slu`benoj du`nosti, prenijeti izvr{enikova prava na tra`ioca izvr{enja, a brisati zalo`no pravo upisano u korist izvr{enika. (3) Tra`ilac izvr{enja na kojeg je potra`ivanje preneseno umjesto isplate du`an je potra`ivanje naplatiti po pravilima koja va`e za potra`ivanja prenesena radi naplate, s tim da se novac dobijen ostvarenjem potra`ivanja ispla}uje izravno tra`iocu izvr{enja osim u slu~aju iz stava 4. ovog ~lana. (4) Tra`ilac izvr{enja na koga je potra`ivanje preneseno umjesto isplate smatra se namirenim i samim prijenosom u visini tog potra`ivanja ako u izvr{nom postupku nije u~estvovalo vi{e tra`ilaca izvr{enja ili drugih povjerilaca koji se namiruju iz prenesenog potra`ivanja. Ako u izvr{nom postupku u~estvuju takva lica, tra`ilac izvr{enja na koga je potra`ivanje preneseno umjesto isplate smatrat }e se tra`iocem izvr{enja na koga je potra`ivanje preneseno radi naplate. (5) Okolnost da je na tra`ioca izvr{enja potra`ivanje preneseno umjesto isplate ne uti~e na odgovornost izvr{enika za istinitost i naplativost prenesenog potra`ivanja. 4. Posebne odredbe o izvr{enju na pla}i i drugim stalnim nov~anim primanjima ^lan 158. Primjena odredbi glave XII ovog zakona U izvr{enju na pla}i i drugim stalnim nov~anim primanjima primjenjuju se odredbe ~l. od 137. do 157. ovog zakona ako odredbama ~l. od 158. do 165. ovog zakona nije druk~ije odre|eno. ^lan 159. Rje{enje o izvr{enju (1) Rje{enjem o izvr{enju na pla}i odre|uje se pljenidba odre|enog dijela pla}e i nala`e se poslodavcu koji Broj 32 - Strana 1490 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Petak, 18.07.2003. izvr{eniku ispla}uje pla}u da nov~ani iznos za koji je odre|eno izvr{enje isplati odnosno ispla}uje tra`iocu izvr{enja nakon izvr{nosti rje{enja o izvr{enju, ako ovim zakonom nije druk~ije odre|eno. (2) Rje{enje o izvr{enju odnosi se i na pove}anje pla}e do kojeg do|e nakon dostave rje{enja o izvr{enju, kao i na sva primanja izvr{enika po osnovu rada. ^lan 160. Izvr{enje kada pravo na izdr`avanje ima vi{e lica (1) Ako pravo na zakonsko izdr`avanje, odnosno pravo na rentu za izgubljeno izdr`avanje zbog smrti davaoca izdr`avanja prema istom izvr{eniku ima vi{e lica, a ukupni iznos njihovih potra`ivanja prelazi dio pla}e koji mo`e biti predmet izvr{enja, izvr{enje se odre|uje i provodi u korist svakog od takvih tra`ilaca izvr{enja srazmjerno visini njihovih potra`ivanja. (2) Ako nakon zapo~etog provo|enja izvr{enja na pla}i, odnosno drugom stalnom nov~anom primanju bude podnesen novi prijedlog za izvr{enje na potra`ivanje iz stava 1. ovog ~lana, sud }e prije doneseno rje{enje o izvr{enju izmijeniti po slu`benoj du`nosti, u smislu stava 1. ovog ~lana, i odrediti iznos koji }e se ubudu}e ispla}ivati pojedinim tra`iocima izvr{enja. (3) U slu~aju iz stava 2. ovog ~lana rje{enje o izvr{enju dostavlja se i ranijem tra`iocu izvr{enja koji protiv tog rje{enja mo`e izjaviti prigovor. ^lan 161. Mjesto isplate (1) Potra`ivanja za koja nije propisano bezgotovinsko pla}anje tra`ilac izvr{enja napla}uje neposredno na blagajni na kojoj se izvr{eniku ispla}uje pla}a. (2) Tra`ilac izvr{enja ima pravo zahtijevati da mu se obustavljeni iznos ispla}uje po{tom na adresu koju nazna~i ili na odre|eni ra~un kod banke, uz odbijanje tro{kova doznake. ^lan 162. Prestanak rada (1) Kad izvr{eniku prestane rad rje{enje o izvr{enju djeluje i prema drugom poslodavcu kod kojeg du`nik stupa na rad i to od dana kad je tom poslodavcu dostavljeno rje{enje o izvr{enju. (2) Prija{nji poslodavac izvr{enika du`an je, bez odgode, preporu~enom po{iljkom s povratnicom dostaviti rje{enje o izvr{enju novom poslodavcu i o tome obavijestiti sud. (3) Prija{nji poslodavac obavijestit }e sud o prestanku rada izvr{enika, bez odlaganja, ako mu nije poznat novi poslodavac o ~emu }e sud obavijestiti tra`ioca izvr{enja odre|uju}i mu rok radi pribavljanja podataka o novom poslodavcu. (4) Ako tra`ilac izvr{enja ne obavijesti sud u roku koji mu je odre|en o novom poslodavcu sud }e obustaviti izvr{enje. ^lan 163. Odgovornost poslodavca za propu{tenu obustavu i isplatu dospjelih rata (1) Tra`ilac izvr{enja mo`e predlo`iti da sud u izvr{nom postupku rje{enjem nalo`i poslodavcu da mu isplati sve rate {to ih je propustio obustaviti i isplatiti prema rje{enju o izvr{enju. (2) Prijedlog iz stava 1. ovog ~lana tra`ilac izvr{enja mo`e podnijeti do zavr{etka izvr{nog postupka. (3) Rje{enje kojim se usvaja prijedlog tra`ioca izvr{enja ima djelovanje rje{enja o izvr{enju. (4) Poslodavac koji nije postupio prema rje{enju o izvr{enju ili je propustio postupiti po ~lanu 162. st. 2. i 3. ovog zakona, odgovara za {tetu koju je tra`ilac izvr{enja zbog toga pretrpio. ^lan 164. Zapljena po pristanku du`nika (1) Du`nik mo`e ovjerenom ispravom dati saglasnost da se radi naplate potra`ivanja povjerioca zapljeni dio njegove pla}e i da se isplati izravno povjeriocu na na~in odre|en u toj ispravi. Takva isprava ima pravno djelovanje rje{enja o izvr{enju. (2) Ispravu iz stava 1. ovog ~lana sa djelovanjem dostave rje{enja o izvr{enju poslodavcu dostavlja povjerilac preporu~enom po{tanskom po{iljkom sa povratnicom. (3) Izuzetno od odredbe stava 1. ovog ~lana zapljena na osnovu saglasnosti du`nika nema uticaja na provo|enje izvr{enja na pla}i radi namirenja potra`ivanja po osnovi zakonskog izdr`avanja, naknade {tete nastale po osnovi naru{enja zdravlja ili smanjenja odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade {tete po osnovi izgubljenog izdr`avanja zbog smrti davaoca izdr`avanja. ^lan 165. Primjena odredaba Odredbe ~l. od 158. do 164. ovog zakona na odgovaraju}i na~in primjenjuju se i na izvr{enje na drugim stalnim nov~anim primanjima izvr{enika. 5. Izvr{enje na potra`ivanju po ra~unu kod banke ^lan 166. Prinudno izvr{enje (1) Izvr{enje radi ostvarenja nov~anog potra`ivanja prema izvr{eniku mo`e se provesti na svim sredstvima na njegovim ra~unima kod banke, osim ako zakonom nije druk~ije odre|eno. (2) Rje{enjem o izvr{enju na nov~anim sredstvima koja se vode na transakcijskom ra~unu izvr{enika nala`e se banci da nov~ani iznos za koji je izvr{enje odre|eno prenese s transakcijskog ra~una izvr{enika na transakcijski ra~un tra`ioca izvr{enja, a za potra`ivanja za koja nije propisana naplata preko `irora~una kod banke da isplati taj iznos tra`iocu izvr{enja u gotovom novcu. (3) Izvr{enje na nov~anom potra`ivanju koje po {tednom ulogu, teku}em ili `irora~unu, deviznom i drugim ra~unima kod banke, izuzev transakcijskog ra~una, pripada izvr{eniku odre|uje se tako {to se rje{enjem o izvr{enju nala`e banci da nov~ani iznos za koji je odre|eno izvr{enje isplati tra`iocu izvr{enja nakon izvr{nosti rje{enja o izvr{enju. To rje{enje ima djelovanje rje{enja o izvr{enju kojim su odre|eni zaplijena nov~anog potra`ivanja i prijenos radi naplate. (4) U rje{enju o izvr{enju iz st. 2. i 3. ovog ~lana odredit }e se broj ra~una izvr{enika s kojeg treba obaviti isplatu i broj ra~una tra`ioca izvr{enja na koji isplatu treba obaviti ili drugi na~in obavljanja isplate. (5) Sud }e rje{enjem o izvr{enju obavezati banku da dostavi izvje{taj o svim promjenama na ra~unu izvr{enika ako sredstava na ra~unu nema ili su ona nedovoljna za namirenje potra`ivanja odre|enih rje{enjem o izvr{enju. Izvje{taj obuhvata promjene na ra~unu za period od 30 dana do dono{enja rje{enja o izvr{enju i mora da sadr`i svaku transakciju na ra~unu, uklju~uju}i podizanje gotovine, uplate na ra~un i isplate sa ra~una, unutarbankarske i me|ubankarske prijenose. Podaci koji se dostavljaju, a koji se odnose na me|ubankarske prijenose moraju sadr`avati, izme|u ostalog, ime primaoca i broj ra~una u odredi{noj banci. (6) Ugovor o {tednom ulogu i svakom drugom depozitu se raskida po sili zakona danom izvr{nosti rje{enja o izvr{enju, bez obzira na to da li je oro~en ili ne. Po namirenju potra`ivanja primijenit }e se ugovorne odredbe o raskidu ovih ugovora. ^lan 167. Redoslijed naplate (1) Banka naplatu obavlja redom, prema vremenu dostave rje{enja o izvr{enju ako zakonom nije druk~ije odre|eno. Petak, 18.07.2003. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 32 - Strana 1491 (2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rje{enja o izvr{enju po danu i vremenu dostave i izdaje tra`iocu izvr{enja, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potra`ivanja u tom redoslijedu. (3) Banka ne mo`e provesti nalog izvr{enika prije isplate potra`ivanja utvr|ene rje{enjem o izvr{enju, ako posebnim zakonom nije druk~ije odre|eno. (4) S rje{enjem o izvr{enju izjedna~ena je isprava za koju je to predvi|eno posebnim zakonom. ^lan 168. Povremena davanja (1) Ako je rje{enjem o izvr{enju banci nalo`eno pla}anje odre|enih iznosa u odre|enim razmacima, to }e lice obavljati isplate u skladu s nalogom iz rje{enja o izvr{enju. (2) U slu~aju iz stava 1. ovog ~lana redoslijed naplate svih budu}ih rata ra~una se prema vremenu dostave rje{enja o izvr{enju. (3) Banka vodi posebnu evidenciju rje{enja o izvr{enju kojim su nalo`ena budu}a povremena pla}anja. ^lan 169. Postupak u slu~aju kad nema sredstava na ra~unu (1) Ako na ra~unu ozna~enom u rje{enju o izvr{enju nema sredstava, banka }e u korist tog ra~una izvr{iti prijenos izvr{enikovih sredstava u odgovaraju}em iznosu sa drugih ra~una u toj banci, a prema redoslijedu koji ozna~i tra`ilac izvr{enja. (2) Ukoliko banka ne uspije u cjelini naplatiti izvr{nu tra`binu zbog nedostatka sredstava na ra~unu, dr`at }e rje{enje o izvr{enju u posebnoj evidenciji i po njemu obaviti prijenos kad sredstva pristignu na ra~un, ukoliko rje{enjem o izvr{enju nije druk~ije odre|eno. (3) O tome da nema sredstava na ra~unu banka }e obavijestiti sud bez odlaganja.Uz tu obavijest banka }e dostaviti sudu i izvje{taj o promjenama na ra~unu iz stava 5. ~lana 166. ovog zakona. ^lan 170. Postupak u slu~aju smetnji za provo|enje izvr{enja (1) Ako banka smatra da postoje zakonske ili druge smetnje za izvr{enje po odredbama glave XII ovog zakona, zadr`at }e rje{enje o izvr{enju, izvr{iti pljenidbu sredstava izvr{enika i o smetnjama obavijestiti sud. (2) Ako se radi o smetnjama trajne prirode, sud }e obustaviti postupak, a u slu~aju drugih razloga obavijestit }e tra`ioca izvr{enja i banku o daljnjem postupanju. ^lan 171. Izvr{enje prema solidarnom izvr{eniku (1) Ako na osnovu izvr{ne isprave dva ili vi{e izvr{enika solidarno odgovaraju sud }e, na prijedlog tra`ioca izvr{enja, protiv njih donijeti jedno rje{enje o izvr{enju kojim se vr{i pljenidba ra~una izvr{enika u iznosima odre|enim rje{enjem o izvr{enju. (2) Tra`ilac izvr{enja mo`e u prijedlogu za izvr{enje odrediti redoslijed po kojem }e se obaviti naplata od pojedinih izvr{enika, a ako to nije u~injeno, naplata }e se obaviti onim redom kojim su oni navedeni u prijedlogu. (3) Namirenje se vr{i prema odredbama iz stava 2. ovog ~lana tako da banka koja nema dovoljno sredstava na ra~unima izvr{enika dostavlja rje{enje o izvr{enju na provo|enje banci narednog izvr{enika uz izvje{taj o do tada provedenom izvr{enju o ~emu obavje{tava sud bez odlaganja. ^lan 172. Redoslijed namirenja s pojedinih ra~una pravnih lica Ukoliko izvr{enik ima nov~ana sredstava na vi{e ra~una kod jedne ili vi{e banaka, shodno se primjenjuju odredbe ~lana 171. ovog zakona. ^lan 173. Izvr{enje nad sredstvima na deviznom ra~unu Ako se izvr{enje provodi radi naplate potra`ivanja u drugim nov~anim sredstvima, sredstva s deviznog ra~una izvr{enika prera~unavaju se u ta sredstva po te~aju po kojem bi banka kod koje se vodi ra~un obavila to prera~unavanje na zahtjev izvr{enika i isplata se obavlja po pravilima o isplatama s ra~una koji se vode u tim sredstvima. ^lan 174. Izvr{enje radi naplate potra`ivanja u stranoj valuti (1) Ako potra`ivanje utvr|eno u izvr{noj ispravi glasi na stranu valutu i ako izvr{enik ima devizni ra~un u toj valuti, rje{enjem o izvr{enju nalo`it }e se banci kod koje se vodi devizni ra~un izvr{enika da prenese odgovaraju}i iznos u stranoj valuti s ra~una izvr{enika na ra~un tra`ioca izvr{enja, ili da isplatu u stranoj valuti izvr{i na neki drugi dozvoljen na~in. (2) Tra`ilac izvr{enja mo`e zatra`iti da se izvr{enje radi namirenja njegovog potra`ivanja u odre|enoj stranoj valuti odredi i provede na drugim ra~unima ili predmetima izvr{enika kao izvr{enje radi naplate potra`ivanja u iznosu koji je potreban da bi se od ovla{tenog lica kupila du`na devizna sredstva. (3) Odredbe st. 1. i 2. ovog ~lana primjenjuju se i kada se izvr{enje odre|uje protiv izvr{enika koji nisu pravna lica. ^lan 175. Odgovornost banaka za {tetu Banka koja ne postupi u skladu sa rje{enjem o izvr{enju i drugim sudskim nalozima odgovara za {tetu prouzrokovanu tra`iocu izvr{enja po op}im pravilima o naknadi {tete. ^lan 176. Primjena odredbi glave XII ovog zakona U izvr{enju na potra`ivanju po ra~unu kod banke na odgovaraju}i na~in primjenjuju se odredbe ~l. od 136. do 157. ovog zakona ako odredbama ovog zakona nije druk~ije odre|eno. XIII - IZVR[ENJE NA POTRA@IVANJU DA SE PREDAJU ILI ISPORU^E POKRETNE STVARI ILI DA SE PREDA NEPOKRETNOST 1. Op}e odredbe ^lan 177. Mjesna nadle`nost Za odlu~ivanje o izvr{nom prijedlogu na izvr{enikovom potra`ivanju da mu se preda odre|ena pokretna ili nepokretna stvar ili da mu se isporu~i odre|ena koli~ina pokretnih stvari i za provedbu tog izvr{enja mjesno je nadle`an sud na ~ijem se podru~ju nalaze te stvari. ^lan 178. Izvr{ne radnje Izvr{enje na izvr{enikovom potra`ivanju da se predaju ili isporu~e pokretne stvari ili da se preda nepokretnost provodi se zaplijenom tog potra`ivanja, njegovim prijenosom na tra`ioca izvr{enja i prodajom stvari. ^lan 179. Djelovanje prijenosa Prijenos zaplijenjenog izvr{enikovog potra`ivanja ima djelovanje prijenosa nov~anog potra`ivanja radi naplate. ^lan 180. Nedospjelost izvr{enikovog potra`ivanja Ako izvr{enikovo potra`ivanje jo{ nije dospjelo sud }e nalo`iti izvr{enikovom du`niku predaju stvari nakon dospije}a. Broj 32 - Strana 1492 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Petak, 18.07.2003. ^lan 181. Tu`ba protiv izvr{enikovog du`nika Protiv izvr{enikova du`nika koji nije voljan stvari da preda tra`ilac izvr{enja mo`e tu`bom tra`iti predaju, ako o obavezi predaje nema izvr{nu ispravu. ^lan 182. Primjena odredbi o izvr{enju na nov~anom potra`ivanju Odredbe glave XII ovog zakona o izvr{enju na nov~anom potra`ivanju izvr{enika na odgovaraju}i se na~in primjenjuju i na izvr{enje na potra`ivanju da se predaju ili isporu~e pokretne stvari ili da se preda nepokretnost, ako odredbama ovog zakona nije druk~ije odre|eno. 2. Pokretne stvari ^lan 183. Predaja stvari na ~uvanje (1) Rje{enjem kojim se odre|uje prijenos izvr{enikovog potra`ivanja sud }e, prema prijedlogu tra`ioca izvr{enja, nalo`iti izvr{enikovom du`niku da pokretne stvari na koje se to potra`ivanje odnosi sam ~uva, ako na to pristane, odnosno preda slu`benom licu ili drugom licu na ~uvanje. (2) Na ~uvanje stvari na odgovaraju}i se na~in primjenjuju odredbe ~lana 122. ovog zakona. ^lan 184. Prodaja stvari i namirenje tra`ioca izvr{enja Prodaja pokretnih stvari predatih na ~uvanje te namirenje tra`ioca izvr{enja obavljaju se prema odredbama glave XI ovog zakona o izvr{enju na pokretnim stvarima. 3. Nepokretnosti ^lan 185. Predaja tra`iocu izvr{enja (1) Rje{enjem kojim se odre|uje prijenos izvr{enikovog potra`ivanja sud }e nalo`iti izvr{enikovom du`niku da nepokretnost na koju se to potra`ivanje odnosi preda tra`iocu izvr{enja. (2) Tra`ilac izvr{enja je du`an nepokretnosti, u ime i za ra~un izvr{enika, upravljati kao dobar privrednik odnosno dobar doma}in i da sudu, na njegov zahtjev, polo`i ra~un o upravljanju. ^lan 186. Prodaja i namirenje tra`ioca izvr{enja (1) Tra`ilac izvr{enja mo`e radi namirenja svog potra`ivanja u roku koji nemo`e biti du`i od 30 dana od dana kadmuje nepokretnost predata predlo`iti sudu prodaju te nepokretnosti. (2) Ako tra`ilac izvr{enja ne predlo`i blagovremeno prodaju sud }e obustaviti izvr{enje i ukinuti sve provedene izvr{ne radnje. (3)Nepokretnost se prodaje i tra`ilac izvr{enja namiruje prema odredbama glave X ovog zakona o izvr{enju na nepokretnostima. XIV - IZVR[ENJE NA DIONICI I OSTALIM REGISTRIRANIM VRIJEDNOSNIM PAPIRIMA, TE NA ^LANSKOM UDJELU U PRAVNOM LICU ^lan 187. Mjesna nadle`nost (1) Za odlu~ivanje o prijedlogu za izvr{enje na dionici i ostalim registriranim vrijednosnim papirima (u daljem tekstu: dionice), te osniva~kom ili drugom udjelu u pravnom licu i za provedbu tog izvr{enja, mjesno je nadle`an sud na ~ijem se podru~ju nalazi prebivali{te odnosno sjedi{te izvr{enika kao vlasnika dionice ili udjela. (2) U slu~aju da izvr{enik nema prebivali{te odnosno boravi{te ili sjedi{te na podru~ju Bosne i Hercegovine, mjesno je nadle`an sud prema mjestu sjedi{ta emitenta vrijednosnih papira odnosno sjedi{ta pravnog lica u kojem izvr{enik ima udio. ^lan 188. Izvr{ne radnje (1) Na dionici izvr{enje se provodi pljenidbom dionice, njezinom procjenom i prodajom, te namirenjem tra`ioca izvr{enja. Izuzetno, dionica se, na prijedlog tra`ioca izvr{enja, a uz saglasnost izvr{enika, mo`e prenijeti na tra`ioca izvr{enja u nominalnoj vrijednosti umjesto isplate. (2) Na udjelu u pravnom licu izvr{enje se provodi pljenidbom udjela, njegovom procjenom i prodajom, te namirenjem tra`ioca izvr{enja. (3) Izvr{ne radnje iz ovog ~lana provode se i kada je ugovorom ili pravilima pravnog lica ograni~eno ili zabranjeno raspolaganje dionicama ili udjelima. ^lan 189. Pljenidba dionice (1) Pljenidba dionice obavlja se dostavom rje{enja o izvr{enju Registru vrijednosnih papira. Pljenidbom tra`ilac izvr{enja sti~e zalo`no pravo na dionici. Rje{enje o izvr{enju se istovremeno dostavlja depozitaru i emitentu dionice. (2) Registar vrijednosnih papira du`an je uRegistru upisati da je na dionici zasnovano zalo`no pravo u korist tra`ioca izvr{enja momentom prijema rje{enja o izvr{enju. Registar je du`an bez odlaganja obavijestiti sud o zakonskim smetnjama za zasnivanje zalo`nog prava. (3) Nakon upisa pljenidbe u registar vrijednosnih papira, registar ne smije u odnosu na zaplijenjene dionice obaviti u registru bilo koji upis na osnovu raspolaganja izvr{enika. Registar je du`an, bez odlaganja, obavijestiti sud o svakoj promjeni u pogledu zaplijenjenih dionica, posebno o prisilnom izvr{enju radi naplate kojeg drugog potra`ivanja ili o osiguranju takvog potra`ivanja. (4) Izvr{eniku je zabranjeno raspolagati zaplijenjenom dionicom. Upozorenje o toj zabrani, te o krivi~no-pravnim posljedicama njene povrede unijet }e se u rje{enje o izvr{enju. ^lan 190. Procjena i prodaja dionica, te namirenje tra`ilaca izvr{enja (1) Dionice koje se prema zakonu i propisima Komisije za vrijednosne papire obavezno uvr{tavaju u promet na berzi i drugim ure|enim javnim tr`i{tima, prodaju se u skladu sa Zakonom o vrijednosnim papirima, uz posredovanje brokera kojeg sud odabere nakon izvr{nosti rje{enja o izvr{enju. Namirenje lica u postupku izvr{enja obavlja se uz odgovaraju}u primjenu odredbi glave XI ovog zakona o izvr{enju na pokretnim stvarima. (2) Dionice koje se prema zakonu i propisima Komisije za vrijednosne papire obavezno ne uvr{tavaju u promet na berzi i drugim ure|enim javnim tr`i{tima, prodaju se na javnom nadmetanju ili neposrednom pogodbom. Neposrednom pogodbom dionice prodaje sudski izvr{ilac ili lice ovla{teno za prodaju dionica kojem je sud povjerio prodaju. Sudski izvr{ilac ili lice ovla{teno za prodaju dionica sklapaju ugovor o prodaji dionica u ime izvr{enika na osnovu zaklju~ka suda koji ih na to ovla{}uje. (3) Ako se dionice prodaju na javnom nadmetanju ili neposrednom pogodbom, procjena, utvr|ivanje prodajne cijene i prodaja dionica, te namirenje tra`ioca izvr{enja obavljaju se uz odgovaraju}u primjenu odredbi glave XI ovog zakona o izvr{enju nad pokretnim stvarima. (4) Ako se dionice iz stava 1. ovog ~lana ne prodaju u roku od dva mjeseca od dana prve ponude za prodaju na berzi ili u slu~aju neuspjele prodaje iz stava 2., tra`ilac izvr{enja mo`e zahtijevati izvr{enje putem prijenosa dionice u Petak, 18.07.2003. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 32 - Strana 1493 vlasni{tvo umjesto isplate.Rje{enje o prijenosu dionice se dostavlja Registru vrijednosnih papira. (5) Sud }e o pravu iz stava 4. ovog ~lana izvijestiti tra`ioca izvr{enja kada se ispune uvjeti iz stava 4. ovog ~lana i pozvati ga da u odre|enom roku podnese prijavu za prijenos dionica. (6) Ako tra`ilac izvr{enja ne podnese prijavu iz stava 5. ovog ~lana, postupak }e se obustaviti. ^lan 191. Izvr{enje na osniva~kom ili drugom udjelu u pravnom licu (1) Zapljena osniva~kog ili drugog udjela vr{i se dostavljanjem rje{enja o izvr{enju registarskom sudu, odnosno drugom nadle`nom registarskom tijelu radi zabilje`be zalo`nog prava. (2) Odredbe glave XIV i odredbe ovog zakona o izvr{enju nad pokretnim stvarima na odgovaraju}i se na~in primjenjuju i na izvr{enje nad osniva~kim ili drugim udjelom u pravnom licu. ^lan 192. Pravo pre~e kupovine Ako drugi dioni~ari odnosno suosniva~i ili sunosioci udjela imaju pravo pre~e kupovine zasnovano na zakonu, ugovoru ili pravilima pravnog lica, na odgovaraju}i se na~in primjenjuju odredbe ~lana 83. ovog zakona. XV - IZVR[ENJE NAD DRUGIM IMOVINSKIM PRAVIMA ^lan 193. Izvr{ne radnje Izvr{enje na patentu, tehni~kom unapre|enju, plodou`ivanju i nekom sli~nom izvr{enikovom pravu, provodi se pljenidbom tog prava te njegovim unov~enjem u skladu s odredbama ovog zakona o prodaji pokretnih stvari. C. IZVR[ENJE RADI OSTVARENJA NENOV^ANOG POTRA@IVANJA XVI - SUDSKI PENALI ^lan 194. Izricanje sudskih penala (1) Kad izvr{enik ne izvr{i u roku neku svoju nenov~anu obavezu utvr|enu izvr{nom ispravom, sud koji bi bio nadle`an da odredi izvr{enje na nenov~anom potra`ivanju }e u izvr{nom postupku, na prijedlog tra`ioca izvr{enja, rje{enjem odrediti izvr{eniku naknadni primjereni rok i izre}i izvr{eniku da }e, ako svoju obavezu ne ispuni u tom roku, biti du`an isplatiti tra`iocu izvr{enja odre|eni iznos novca za svaki dan zaka{njenja ili koju drugu jedinicu vremena (sudski penali), u smislu pravila o obligacionim odnosima po~ev od isteka tog roka. (2) Protiv rje{enja iz stava 1. ovog ~lanamo`e se izjaviti samo `alba u roku od osam dana. @alba ne odla`e izvr{enje. (3) Naknadno odre|eni primjereni rok iz stava 1. ovog ~lana po~inje te}i od dostave izvr{eniku prvostepenog rje{enja kojim je taj rok odre|en. @alba ne uti~e na tok tog roka. (4) Ako izvr{enik najkasnije u roku od 15 dana nakon pravosna`nosti rje{enja iz stava 1. ovog ~lana ispuni svoju obavezu sudmo`e u istom izvr{nom postupku, na zahtjev izvr{enika podnesen u roku od osam dana od ispunjenja obaveze, smanjiti iznos dosu|enih penala vode}i ra~una o svrsi zbog koje je naredio njihovo pla}anje. Podno{enje tog zahtjeva bez uticaja je na odre|ivanje i provo|enje izvr{enja na osnovu pravosna`nog rje{enja o pla}anju sudskih penala iz stava 1. ovog ~lana. (5) Pla}anje sudskih penala mo`e se tra`iti sve dok se, na osnovu izvr{ne isprave, ne predlo`i izvr{enje radi ostvarenja nenov~anog potra`ivanja. (6) Pravo na sudske penale prestaje od dana podno{enja prijedloga za izvr{enje iz stava 5. ovog ~lana. Prinudna naplata sudskih penala dospjelih do toga dana mo`e se tra`iti u smislu ~lana 195. ovog zakona. (7) Ako izvr{enje iz stava 6. ovog ~lana bude obustavljeno pravo tra`ioca izvr{enja na sudske penale ponovo se mo`e ostvarivati. ^lan 195. Izvr{enje radi naplate dosu|enih penala (1) Na osnovu pravosna`nog rje{enja o pla}anju sudskih penala iz ~lana 194. ovog zakona, sud }e u istom izvr{nom postupku u kojem je donio to rje{enje, na prijedlog tra`ioca izvr{enja, donijeti rje{enje o izvr{enju radi prinudne naplate dosu|enih penala. (2) Ako izvr{enik u prigovoru protiv rje{enja o izvr{enju istakne da je svoju obavezu ispunio sud }e njegov prigovor prihvatiti u izvr{nom postupku samo ako njegovu osnovanost doka`e javnom ili privatnom ispravom koja ima zna~enje javne isprave. XVII - IZVR[ENJE RADI PREDAJE I ISPORUKE POKRETNIH STVARI ^lan 196. Mjesna nadle`nost Za odlu~ivanje o prijedlogu za izvr{enje radi predaje jedne ili vi{e odre|enih stvari ili radi isporuke odre|ene koli~ine zamjenjivih stvari, te za provo|enje izvr{enja nadle`an je sud na ~ijem se podru~ju nalaze stvari. ^lan 197. Izvr{enje radi predaje odre|enih stvari koje se nalaze kod izvr{enika ili tre}eg lica (1) Izvr{enje radi predaje jedne ili vi{e odre|enih stvari koje se nalaze kod izvr{enika provodi se tako {to sudski izvr{ilac oduzima te stvari od izvr{enika i predaje ih uz potvrdu tra`iocu izvr{enja. (2) Na na~in iz stava 1. ovog ~lana izvr{enje }e se provesti i kad se stvari nalaze kod tre}eg lica koje ih je voljno predati sudskom izvr{iocu. (3) Ako tre}e lice nije voljna predati stvari, tra`ilac izvr{enja mo`e sudu predlo`iti da na njega prenese izvr{enikovo potra`ivanje prema tre}em licu na predaju stvari. (4) Na postupak po prijedlogu iz stava 3. ovog ~lana primjenjuju se odredbe glave XVII ovog zakona o izvr{enju nad potra`ivanjima izvr{enika da se predaju ili isporu~e pokretne stvari. ^lan 198. Izvr{enje radi predaje odre|enih stvari koje se nisu mogle na}i kod izvr{enika niti kod tre}eg lica (1) Ako stvari nisu na|ene kod izvr{enika, niti kod tre}eg lica sud }e u istom postupku, na prijedlog tra`ioca izvr{enja, procijeniti vrijednost tih stvari i rje{enjem nalo`iti izvr{eniku da tra`iocu izvr{enja u odre|enom roku isplati iznos te vrijednosti. (2) Tra`ilac izvr{enja mo`e prijedlog iz stava 1. ovog ~lana podnijeti u roku od tri dana od dana obavijesti da stvari nisu na|ene. Ako tra`ilac izvr{enja ne podnese taj prijedlog u odre|enom roku, sud }e obustaviti izvr{enje. (3) Na osnovu rje{enja iz stava 1. ovog ~lana tra`ilac izvr{enja mo`e predlo`iti u istom postupku izvr{enje radi naplate dosu|enog iznosa. Taj se prijedlog mora podnijeti najkasnije u roku od osam dana od dono{enja rje{enja iz stava 1. ovog ~lana. (4) Ako prijedlog iz stava 3. ovog ~lana ne bude podnesen u odre|enom roku sud }e obustaviti izvr{enje, te ukinuti rje{enje iz stava 1. ovog ~lana i druge provedene radnje. (5) Tra`ilac izvr{enja mo`e zajedno s prijedlogom za izvr{enje iz ~lana 197. st. 1. i 2. ovog zakona spojiti i prijedlog za dono{enje rje{enja iz stava 1. ovog ~lana. U tom se slu~aju izvr{enje prema ~lanu 197. ovog zakona i postupak iz ovog ~lana provode istovremeno. Sud mo`e odrediti izvr{enje u smislu odredbe stava 3. ovog ~lana i Broj 32 - Strana 1494 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Petak, 18.07.2003. zapo~eti s njezinim provo|enjem, ali se radnje unov~enja zaplijenjenih dijelova imovine izvr{enika ili prijenos sredstava s njegovog ra~una ne mogu provesti prije nego {to se utvrdi da se izvr{enje iz ~lana 197. st. 1. i 2. ovog zakona nije moglo provesti. (6) Ako se izvr{enje iz ~lana 197. st. 1. i 2. ovog zakona provede sud }e po slu`benoj du`nosti obustaviti izvr{enje, te ukinuti rje{enje iz stava 1. ovog ~lana i druge provedene radnje u smislu odredbe stava 5. ovog ~lana. U tom slu~aju tra`ilac izvr{enja snosi u cijelosti tro{kove izazvane podno{enjem prijedloga iz stava 5. ovog ~lana. ^lan 199. Izvr{enje radi isporuke zamjenljivih stvari koje se nalaze kod izvr{enika ili tre}eg lica Ako je izvr{nom ispravom utvr|ena obaveza na isporuku odre|ene koli~ine zamjenjivih stvari koje se nalaze kod izvr{enika ili tre}eg lica, izvr{enje se provodi na na~in propisan za predaju odre|enih stvari. ^lan 200. Izvr{enje kad zamjenjive stvari nisu na|ene kod Izvr{enika, niti kod tre}eg lica (1) Ako stvari nisu na|ene kod izvr{enika, niti kod tre}eg lica izvr{enje }e se provesti uz odgovaraju}u primjenu odredbi ~lana 198. ovog zakona. Prilikom procjene vrijednosti stvari uzet }e se u obzir potreba njihove nabavke na drugoj strani. (2) Ako tokom izvr{nog postupka do|e do promjene vrijednosti zamjenjivih stvari, tra`ilac izvr{enja mo`e zatra`iti od suda novu procjenu, te nalo`iti izvr{eniku pla}anje razlike u vrijednosti. U tom slu~aju primjenjuju se na odgovaraju}i na~in odredbe stava 1. ovog ~lana. ^lan 201. Pravo na nadoknadu {tete Odredbama glave XVII ovog zakona ne dira se u pravo tra`ioca izvr{enja da u parnici tra`i od izvr{enika nadoknadu {tete koja mu je nanesena tim {to mu predaja, odnosno isporuka stvari nije obavljena. XVIII - IZVR[ENJE RADI ISPRA@NJENJA I PREDAJE NEPOKRETNE STVARI ^lan 202. Mjesna nadle`nost Za odlu~ivanje o prijedlogu za izvr{enje radi ispra`njenja i predaje nepokretnosti i za provedbu tog izvr{enja, mjesno je nadle`an sud na ~ijem se podru~ju nepokretnost nalazi. ^lan 203. Na~in provo|enja izvr{enja (1) Izvr{enje radi ispra`njenja i predaje nepokretnosti provodi se tako da sudski izvr{ilac, nakon {to udalji lice i ukloni stvari s nepokretnosti, predaje nepokretnost u posjed tra`ioca izvr{enja. (2) Ispra`njenju i predaji nepokretnosti mo`e se pristupiti nakon isteka osam dana od dana dostave rje{enja o izvr{enju, ako prigovor nije izjavljen, odnosno dostave rje{enja kojim je prigovor izvr{enika odbijen. (3) Ako je to potrebno, sud }e protiv lica koja ometaju provo|enje izvr{enja izre}i nov~ane kazne iz ~lana 17. ovog zakona. (4) Na zahtjev suda, policija i organ socijalnog staranja, du`ni su pru`iti svu potrebnu pomo} u provo|enju radnji iz stava 1. ovog ~lana. (5) Potrebnu radnu snagu i prijevozna sredstva radi provo|enja izvr{enja du`an je osigurati tra`ilac izvr{enja na zahtjev sudskog izvr{ioca koji tra`iocu izvr{enja mora biti saop}en najkasnije osam dana prije provo|enja izvr{enja. ^lan 204. Uklanjanje pokretnih stvari (1) Pokretne stvari koje su uklonjene s nepokretnosti predaju se izvr{eniku, a ako on nije prisutan odraslom ~lanu njegovog doma}instva ili njegovom punomo}niku. (2) Ako pri preduzimanju izvr{nih radnji nije prisutno nijedno od lica kojima se stvari mogu predati, ili ih ta lica ne}e da prime, stvari se predaju na ~uvanje drugom licu na tro{ak izvr{enika. Tra`ilac izvr{enja je du`an osigurati drugo lice kojem }e se predati uklonjene stvari. Tra`ilac izvr{enjamo`e sampreuzeti stvari izvr{enika na ~uvanje. (3) Uklonjene stvari predaje na ~uvanje drugom licu ili tra`iocu izvr{enja sudski izvr{ilac. Radnju sudskog izvr{ioca potvr|uje sud zaklju~kom. Sud mo`e naknadno zaklju~kom odrediti da se stvari povjere nekom tre}em licu umjesto onom kome su predate. (4) O predaji drugom licu i o tro{kovima ~uvanja sud obavje{tava izvr{enika, ako je to mogu}e, ostavljaju}i mu primjeren rok u kojem mo`e zatra`iti predaju stvari nakon {to nadoknadi tro{kove ~uvanja. (5) Uz obavijest iz stava 4. ovog ~lana sud }e upozoriti izvr{enika da }e, nakon isteka odre|enog roka, stvari biti prodate i da }e se iz prodajne cijene namiriti tro{kovi ~uvanja i prodaje stvari. ^lan 205. Prodaja pokretnih stvari (1) Sud }e po slu`benoj du`nosti odrediti zaklju~kom prodaju stvari za ra~un izvr{enika, ako ovaj u ostavljenom roku ne zatra`i njihovu predaju i ne naknadi tro{kove ~uvanja. (2) Dio cijene postignut prodajom koji preostane nakon podmirenja tro{kova ~uvanja i prodaje stvari pola`e se kod suda u korist izvr{enika. (3) Prodaja stvari obavlja se prema odredbama glaveXI ovog zakona o izvr{enju na pokretnim stvarima. ^lan 206. Izvr{enje radi naplate tro{kova postupka (1) Tra`ilac izvr{enja mo`e u prijedlogu za izvr{enje radi ispra`njenja i predaje nepokretnosti zatra`iti da se zajedno s izvr{enjem odredi izvr{enje na izvr{enikovim pokretnim stvarima koje treba ukloniti s nepokretnosti radi naplate tro{kova izvr{nog postupka. (2) Izvr{enje iz stava 1. ovog ~lana odre|uje se i provodi prema pravilima glave XI ovog zakona o izvr{enju na izvr{enikovim pokretnim stvarima radi naplate nov~anog potra`ivanja, a na prijedlog tra`ioca izvr{enja. Sud rje{enjem odre|uje izvr{enje. XIX - IZVR[ENJE RADI OSTVARENJA POTRA@IVANJA NA RADNJU, TRPLJENJE ILI NE^INJENJE ^lan 207. Mjesna nadle`nost Ako je izvr{enik du`an po izvr{noj ispravi obaviti odre|enu radnju ili trpjeti odre|ene radnje ili se suzdr`ati od odre|ene radnje, za odlu~ivanje o prijedlogu za izvr{enje i za provedbu izvr{enja mjesno je nadle`an sud na ~ijem podru~ju izvr{enik treba ispuniti obavezu po izvr{noj ispravi. ^lan 208. Izvr{enje radi ostvarenja obaveze na radnju koju mo`e obaviti i drugo lice (1) Izvr{enje radi ostvarenja obaveze na radnju koju mo`e obaviti i drugo lice provodi se tako da sud ovla{}uje tra`ioca izvr{enja da na tro{ak izvr{enika povjeri drugom licu da tu radnju obavi ili da je obavi on sam. (2) U prijedlogu za izvr{enje tra`ilac izvr{enja mo`e predlo`iti da sud rje{enjem nalo`i izvr{eniku da unaprijed polo`i odre|eni iznos kod suda potreban za podmirenje tro{kova koji }e nastati obavljanjem radnje od drugog lica ili tra`ioca izvr{enja. Visinu iznosa sud odre|uje po slobodnoj ocjeni, uzimaju}i u obzir, po mogu}nosti, Petak, 18.07.2003. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 32 - Strana 1495 tro{kovnik lica ovla{tenog za obavljanje takve radnje koji uz prijedlog za izvr{enje prilo`i tra`ilac izvr{enja. (3) Kona~no rje{enje o visini tro{kova iz stava 2. ovog ~lana sud donosi na prijedlog tra`ioca izvr{enja odnosno izvr{enika. Ako se naknadno poka`e da je na osnovu rje{enja iz stava 2. ovog ~lana pribavljeno od izvr{enika vi{e sredstava nego {to je bilo potrebno za pokri}e tro{kova obavljanja radnje i tro{kova izvr{nog postupka, sud }e, na izvr{enikov prijedlog, razliku vratiti izvr{eniku ako on raspola`e sredstvima pribavljenim od izvr{enika, odnosno nalo`it }e tra`iocu izvr{enja da u odre|enom roku tu razliku vrati ako je njemu stavljena na raspolaganje. ^lan 209. Izvr{enje radi ostvarenja obaveze na radnju koju mo`e obaviti samo izvr{enik (1) Ako radnjumo`e obaviti samo izvr{enik sud }e rje{enjem o izvr{enju odrediti izvr{eniku primjereni rok za ispunjenje obaveze. (2) Rje{enjem o izvr{enju sud }e istovremeno zaprijetiti izvr{eniku, a i odgovornim licima u izvr{eniku pravnom licu da }e im izricati nov~ane kazne u skladu sa ~lanom 17. ovog zakona ako u odre|enom roku ne ispune obavezu. (3) Ako izvr{enik u roku koji mu je odre|en ne ispuni obavezu, sud }e, na prijedlog tra`ioca izvr{enja, dalje postupati prema odredbama ~lana 17. ovog zakona. (4) Izvr{enik koji je ispunio svoju obavezu u roku koji mu je sud odredio, du`an je bez odlaganja o tome obavijestiti sud i prilo`iti nesumnjive dokaze o tome. Nesumnjivim }e se dokazom smatrati ovjerena pisana izjava tra`ioca izvr{enja o tome da je radnja obavljena, zapisnik sudskog izvr{ioca o obavljanju radnje, nalaz i mi{ljenje sudskog vje{taka da je radnja obavljena i sl. U protivnom, smatrat }e se da radnja nije obavljena. (5) Ako radnja koju mo`e obaviti samo izvr{enik ne zavisi isklju~ivo o njegovoj volji (npr. stvaranje odre|enog umjetni~kog djela i sl.), tra`ilac izvr{enja nema pravo tra`iti izvr{enje iz stava 1. ovog ~lana, ve} samo nadoknadu {tete. ^lan 210. Izvr{enje radi ostvarenja obaveze na trpljenje i ne~injenje (1) Ako je izvr{enik du`an trpiti preduzimanje neke radnje ili se suzdr`avati od njenog preduzimanja, sud }e, na prijedlog tra`ioca izvr{enja koji tvrdi da se izvr{enik pona{a protivno svojoj obavezi, rje{enjem nalo`iti izvr{eniku da se pona{a u skladu sa svojom obavezom i zaprijetiti mu nov~anom kaznom u skladu sa ~lanom 17. ovog zakona ako se nastavi tako pona{ati. (2) Tra`ilac izvr{enja mo`e podnijeti prijedlog da se izvr{eniku izrekne nov~ana kazna zato {to se i nakon naloga suda pona{ao protivno svojoj obavezi u roku od 15 dana od saznanja za takvo pona{anje, a najkasnije u roku od jedne godine od povrede obaveze. Ako ovi rokovi bezuspje{no proteknu, sud }e rje{enjem odbiti zahtjev za izricanje nov~ane kazne i obustaviti postupak, a tra`ilac izvr{enja gubi pravo na podno{enje novog prijedloga za izvr{enje na osnovu te izvr{ne isprave. (3) Na izvr{enje iz stava 1. ovog ~lana na odgovaraju}i se na~in primjenjuju odredbe ~lana 209. ovog zakona. ^lan 211. Izvr{enje radi uspostavljanja prija{njeg stanja (1) Ako je zbog pona{anja izvr{enika protivno obavezi iz izvr{ne isprave nastala promjena koja nije u skladu s pravom tra`ioca izvr{enja, sud }e ovlastiti tra`ioca izvr{enja, na njegov prijedlog, da sam, a po potrebi i uz pomo} sudskog izvr{ioca, uspostavi prija{nje stanje na tro{ak i rizik izvr{enika. (2) U pogledu polaganja iznosa potrebnog za podmirenje tro{kova za uspostavljanje prija{njeg stanja i odre|ivanja kona~ne visine tih tro{kova primjenjuju se odredbe o tro{kovima za izvr{enje radnje koju mo`e pored izvr{enika obaviti i drugo lice. (3) Ako je do promjena iz stava 1. ovog ~lana do{lo nakon nastanka izvr{ne isprave, sud }e postupiti u skladu s odredbom stava 1. ovog ~lana tek po{to utvrdi da je do promjene do{lo zbog pona{anja izvr{enika. ^lan 212. Ponovno smetanje posjeda (1) Ako je na osnovu izvr{ne isprave, donesene u postupku zbog smetanja posjeda, izvr{enje provedeno ili je izvr{enik dobrovoljno ispunio svoju obavezu, pa poslije toga ponovo u~ini smetanje posjeda, koje se u biti ne razlikuje od prija{njeg, sud }e na prijedlog tra`ioca izvr{enja, na osnovu iste izvr{ne isprave, ako je njom zabranjeno takvo budu}e pona{anje, donijeti novo rje{enje o izvr{enju radi uspostave prija{njeg stanja, ako je to potrebno, i zaprijetiti izvr{eniku izricanjem nov~ane kazne ako ponovo po~ini smetanje posjeda. U tom se slu~aju na odgovaraju}i na~in primjenjuju odredbe ~l. 209. i 210. ovog zakona. (2) Prijedlog za izvr{enje iz stava 1. ovog ~lana tra`ilac izvr{enja mo`e podnijeti u roku od 30 dana od dana saznanja za ponovno smetanje posjeda, a najkasnije u roku od jedne godine nakon ponovljenog smetanja. ^lan 213. Pravo na nadoknadu {tete Odredbama glave XIX ovog zakona ne dira se u pravo tra`ioca izvr{enja da u parnici tra`i nadoknadu {tete koja mu je nanesena time {to se izvr{enik pona{ao protivno svojoj obavezi utvr|enoj u izvr{noj ispravi. XX - IZVR[ENJE RADI VRA]ANJA ZAPOSLENOG NA RAD ODNOSNO U SLU@BU ^lan 214. Mjesna nadle`nost Za odlu~ivanje o prijedlogu za izvr{enje na osnovu izvr{ne isprave kojom je poslodavcu nalo`eno da zaposlenika vrati na rad i da ~lana organa izvr{enika vrati u slu`bu i za provedbu izvr{enja, mjesno je nadle`an sud na ~ijem je podru~ju zasnovan radni odnos. ^lan 215. Rok za podno{enje prijedloga za izvr{enje (1) Prijedlog za izvr{enje na osnovu izvr{ne isprave kojom je poslodavcu nalo`eno da zaposlenog vrati na rad odnosno u slu`bumo`e se podnijeti u roku od 30 dana od dana kada je tra`ilac izvr{enja stekao pravo da taj prijedlog podnese. (2) Smatra se da je radnik stekao pravo da podnese prijedlog iz stava 1. ovog ~lana po isteku roka za dobrovoljno izvr{enje odre|eno u izvr{noj ispravi. ^lan 216. Na~in provo|enja izvr{enja Izvr{enje na osnovu izvr{ne isprave kojom je izvr{eniku nalo`eno da tra`ioca izvr{enja vrati na rad odnosno u slu`bu provodi se primjenom odgovaraju}ih odredbi ~lana 17. i odredbama glave XIX ovog zakona o izvr{enju radi ostvarenja obaveze na radnju koju mo`e obaviti samo izvr{enik. ^lan 217. Nadoknada pla}e u slu~aju vra}anja zaposlenog na rad (1) Tra`ilac izvr{enja koji je podnio prijedlog da bude vra}en na rad odnosno u slu`bu mo`e predlo`iti da sud donese rje{enje kojim }e odrediti da mu je izvr{enik du`an isplatiti na ime pla}e mjese~ne iznose dospjele od pravosna`nosti odluke pa dok ponovo ne bude vra}en na posao, te odrediti izvr{enje radi naplate dosu|enih iznosa. (2) Prijedlog za naknadu mo`e se spojiti s prijedlogom za izvr{enje radi vra}anja na rad, odnosno u slu`bu ili mo`e biti podnesen naknadno do zavr{etka izvr{nog postupka. Broj 32 - Strana 1496 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Petak, 18.07.2003. (3) Rje{enje kojim se prijedlog za naknadu prihvata ima djelovanje rje{enja kojim se utvr|uje postojanje obaveze izvr{enika i djelovanje rje{enja o izvr{enju. (4) Izvr{enik mo`e predlo`iti da se rje{enje iz stava 3. ovog ~lana stavi izvan snage ako su se nakon njegovog dono{enja izmijenile okolnosti na osnovu kojih je doneseno. (5) Mjese~na naknada pla}e odre|uje se u iznosu koji bi tra`ilac izvr{enja ostvario da je bio na radu. Mjese~na naknada obuhvata i pla}anje poreza te drugih davanja po osnovi pla}e. (6) Tra`ilac izvr{enja mo`e svoje pravo na nadoknadu ostvarivati i u posebnom postupku pred sudom. (7) Ako je sud djelimi~no prihvatio zahtjev za isplatu naknade, uputit }e tra`ioca izvr{enja da ostatak ostvaruje u postupku pred sudom. XXI - IZVR[ENJE DIOBOM STVARI ^lan 218. Mjesna nadle`nost Za odlu~ivanje o prijedlogu za izvr{enje diobom zajedni~ke stvari i za provedbu tog izvr{enja mjesno je nadle`an sud na ~ijem se podru~ju nalazi stvar. ^lan 219. Fizi~ka dioba (1) Fizi~ku diobu zajedni~ke stvari sud }e odrediti ako je takva dioba predvi|ena izvr{nom ispravom. (2) Pojedine radnje provo|enja fizi~ke diobe preduzima, prema okolnostima slu~aja, sudija ili po njegovom ovla{tenju stru~ni saradnik ili sudski izvr{ilac. (3) Sud }e pozvati u~esnike da prisustvuju provo|enju diobe. (4) U slu~aju potrebe sud }e odrediti i vje{ta~enje. ^lan 220. Dioba prodajom Ako na osnovu izvr{ne isprave zajedni~ku stvar treba radi njene diobe prodati, prodaja }e se obaviti na na~in propisan ovim zakonom za izvr{enje na pokretnoj ili nepokretnooj stvari, osim ako se stranke o pojedinim pitanjima druga~ije ne sporazumiju. ^lan 221. Odre|ivanje na~ina diobe rje{enjem suda (1) Sud odlu~uje, prema propisima o vlasni~ko-pravnim odnosima, ho}e li se dioba obaviti fizi~ki ili prodajom, ako izvr{nom ispravom na~in diobe nije odre|en niti su se stranke o tome sporazumjele. (2) Dioba }e se obaviti prodajom ako se u izvr{nom postupku utvrdi da fizi~ka dioba, odre|ena izvr{nom ispravom, nije mogu}a ili je mogu}a samo uz znatno smanjenje vrijednosti stvari. ^lan 222. Tro{kovi postupka (1) Tro{kove provo|enja izvr{enja prema odredbama glave XXI ovog zakona, snose svi sudionici srazmjerno vrijednosti svojih udjela u zajedni~koj stvari. (2) Stranka koja je prouzrokovala posebne tro{kove du`na ih je naknaditi onim strankama koje su ih imale. XXII - OSTVARENJE POTRA@IVANJA NA DAVANJE IZJAVE VOLJE I UPISIVANJE U JAVNE REGISTRE ^lan 223. Bezuvjetno potra`ivanje (1) Ako je du`nik odlukom koja ima svojstvo izvr{ne isprave obavezan na davanje izjave volje, smatra se da je izjavu sadr`ine kao u izvr{noj ispravi dao momentom pravosna`nosti te odluke. (2) Ako je du`nik sudskim ili upravnim poravnanjem obavezan na davanje izjave volje, smatra se da je izjavu sadr`ine kao u poravnanju dao danom dospije}a njegove obaveze. ^lan 224. Uvjetno potra`ivanje Ako ispunjenje potra`ivanja na davanje izjave volje zavisi od ispunjenja neke obaveze povjerioca ili kojeg drugog uvjeta, smatra se da je du`nik dao izjavu volje kad povjerilac ispuni svoju obavezu ili kad bude ispunjen koji drugi uvjet. ^lan 225. Upis prava u javne registre (1) Odredbe ~l. 223. i 224. ovog zakona na odgovaraju}i na~in i saglasno pravilima vo|enja javnih knjiga primjenit }e se kada je izvr{nom ispravom utvr|ena obaveza davanja isprave podobne za upis u javni registar. (3) Ako je izvr{nom ispravom nalo`en upis u javni registar obavit }e se na osnovu izvr{ne isprave na kojoj je potvrda o izvr{nosti. XXIII - PRIJELAZNE I ZAVR[NE ODREDBE ^lan 226. Postupci u toku Postupak izvr{enja zapo~et od dana po~etka primjene ovog zakona okon~at }e se prema odredbama ovog zakona. ^lan 227. Va`enje odredbi o zasnivanju zalo`nog prava na nepokretnim i pokretnim stvarima na osnovu sporazuma stranaka Dok se zasnivanje zalo`nog prava na nepokretnostima i pokretnim stvarima na temelju sporazuma stranaka ne regulira posebnim zakonom sud }e primjenjivati odredbe ~l. 251.a, 251.b, 251.v, 251.g, 251.d i 251.| Zakona o izvr{nom postupku ("Slu`beni list RBiH", br. 2/92, 16/92 i 13/94). ^lan 228. Prestanak va`enja odredbi drugih zakona U izvr{nom postupku reguliranim ovim zakonom ne primjenjuju se odredbe drugih zakona koje se odnose na zahtjev za odlaganje i prekid izvr{enja. ^lan 229. Prestanak va`enja va`e}ih zakona o izvr{nom postupku Danom primjene ovog zakona prestaje primjena zakona kojima je ure|en izvr{ni postupak, a koji su se primjenjivali na teritoriji Federacije do dana po~etka primjene ovog zakona. ^lan 230. Stupanje na snagu Zakona Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Slu`benim novinama Federacije BiH", a po~et }e se primjenjivati po isteku 60 dana od dana njegovog stupanja na snagu. Predsjedavaju}i Doma naroda Parlamenta Federacije BiH Slavko Mati}, s. r. Predsjedavaju}i Predstavni~kog doma Parlamenta Federacije BiH Muhamed Ibrahimovi}, s. r. Na temelju ~lanka IV.B.7.a)(IV) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, donosim UKAZ O PROGLA[ENJU ZAKONA O OVR[NOM POSTUPKU Progla{ava se Zakon o ovr{nom postupku koji je donio Parlament Federacije BiH na sjednici Zastupni~kog doma Petak, 18.07.2003. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 32 - Strana 1497
Zakon o vlasničko-pravnim odnosima FBiH Federacija BiH Službene novine FBiH 06/98 09.03.1998 vlasničko-pravni odnosni ZAKON O VLASNI^KO-PRAVNIM ODNOSIMA I - OSNOVNA NA^ELA, PREDMET I NOSIOCI PRAVA VLASNI[TVA 1. Op}a odredba ^lan 1. Ovim zakonom ure|uju se uvjeti i na~in stjecanja, kori{tenje za{tite i prestanak prava vlasni{tva na stvarima (pokretnim i nepokretnim), stvarne slu‘nosti, pravo zaloga, posjed i prava stranih osoba na stvarima na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija). 2. Osnovna na~ela ^lan 2. Vlasni{tvo je pravo da se stvar posjeduje, koristi i da se njome raspola‘e, sukladno s njenom prirodom i namjenom. Svako je du‘an da se uzdr‘ava od povrede prava vlasni{tva druge osobe. ^lan 3. Svako fizi~ko ili pravno lice ima pravo na mirno u‘ivanje svog vlasni{tva, samostalno i u zajednici s drugima. Nikome se ne mo‘e oduzeti vlasni{tvo osim u javnom interesu i pod uvjetima predvi|enim zakonom i op}im principima me|unarodnog prava. Ponedjeljak, 9. o‘ujka/marta 1998. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 6 - Strana 155 ^lan 4. Zakonom se, u javnom interesu, a naro~ito radi za{tite prirodnih bogatstava, okoline i kulturno-historijske ba{tine, mo‘e ograni~iti ili posebno urediti na~in kori{tenja i raspolaganja odre|enim stvarima. ^lan 5. Zabranjeno je vr{enje prava iz ovog zakona suprotno cilju zbog kojeg su ta prava ustanovljena ili priznata. ^lan 6. Pravo vlasni{tva mo‘e se ograni~iti ili oduzeti samo u javnom interesu, sukladno s ustavom, na na~in i pod uvjetima odre|enim zakonom. Vlasnik ima pravo na punu nadoknadu za ograni~eno ili oduzeto pravo vlasni{tva. Odredba stava 2. ovog ~lana ne odnosi se na slu~ajeve odre|ene zakonom, ako je do ograni~enja ili oduzimanja prava vlasni{tva do{lo usljed protupravnog pona{anja vlasnika. ^lan 7. Stvari na kojima postoji pravo vlasni{tva su u prometu. Zakonom se mo‘e ograni~iti ili zabraniti promet odre|enih stvari ako za to postoje razlozi koji se u civiliziranom dru{tvu smatraju opravdanim. Stvari u op}oj upotrebi nisu u prometu. ^lan 8. Na stvari se mo‘e zasnovati pravo stvarne i osobne slu‘nosti, pravo gra|enja, pravo stvarnog tereta i pravo zaloga. Stjecanje, sadr‘aj, za{tita i prestanak prava iz stava 1. ovog ~lana ure|uje se zakonom. ^lan 9. Vlasnik stvari du‘an je uzdr‘avati se od radnji i otklanjati uzroke koji potje~u od njegove stvari, kojima se ote‘ava ili onemogu}ava kori{tenje tu|ih stvari (preno{enja dima, neprijatnih mirisa, toplote, ~a|i, potresa, buke, oticanja otpadnih voda i sl.) preko mjere koja je uobi~ajena s obzirom na prirodu i namjenu stvari i na mjesne prilike, ili kojima se prouzrokuje znatnija {teta. Bez posebnog pravnog osnova zabranjeno je vr{enje smetnji iz stava 1. ovog ~lana, posebnim ure|ajima. Zakonom se ure|uju prava i obveze vlasnika nekretnina koji proizilaze iz susjedskih odnosa. 3. Predmet prava vlasni{tva ^lan 10. Predmet prava vlasni{tva su pokretne i nepokretne stvari. Mineralne sirovine, vode, divlja~, ribe i drugi slobodni dijelovi prirode smatraju se stvarima, u smislu ovog zakona, kada se nad njima stekne posjed. Zakonom i propisima donesenim na osnovu zakona odre|uje se ko i pod kojim uvjetima zaposjedanjem (na osnovu koncesija, dozvola i sl.) stje~e pravo vlasni{tva na ovim stvarima. Pod nepokretnom stari (nekretnine), u smislu ovog zakona, smatraju se: zemlji{te, gra|evinski objekti namijenjeni trajnoj upotrebi, koji se ne mogu premje{tati bez o{te}enja njihove su{tine i posebni dijelovi zgrada (stanovi i poslovne prostorije), te pripatci ovih stvari dok, po zakonu ili po volji vlasnika, slu‘e iskori{tavanju glavne stvari (nekretnine po namjeni). Posebnim zakonom se odre|uju stvari u op}oj upotrebi i na~in njihovog kori{tenja. Stvari u op}oj upotrebi, nakon promjene namjene, postaju vlasni{tvo Federacije, kantona, op}ine ili grada, sukladno zakonu iz stava 4. ovog ~lana, ako zakonom Bosne i Hercegovine nije druk~ije odre|eno. ^lan 11. Zakonom se, u javnom interesu, mo‘e odrediti da odre|ene stvari mogu biti samo vlasni{tvo Federacije ili drugog pravnog lica, a u vlasni{tvu fizi~kih osoba samo po odobrenju nadle‘nog organa. ^lan 12. Vlasnik zgrade ima pravo vlasni{tva na zemlji{tu na kome je zgrada izgra|ena i koje slu‘i za redovnu upotrebu zgrade, ako zakonom nije druk~ije odre|eno. 4. Nosioci prava vlasni{tva ^lan 13. Nosioci prava vlasni{tva su fizi~ka i pravna lica. Ovim zakonom se ure|uju uvjeti pod kojima strana fizi~ka i pravna lica, ~ije je sjedi{te van teritorije Bosne i Hercegovine, mogu stjecati pravo vlasni{tva na teritoriji Federacije, odnosno Bosne i Hercegovine. ^lan 14. Tijela pravnih lica vr{e vlasni~ka ovla{tenja suglasno zakonu, odnosno statutu ili pravilima pravnog lica sukladno s zakonom. Zakonom se odre|uju pravna lica koja su nosioci pojedinih vlasni~kih ovla{tenja na stvarima u vlasni{tvu Federacije, odnosno u vlasni{tvu kantona, op}ine ili grada. 5. Suvlasni{tvo ^lan 15. Suvlasni{tvo postoji kada nepodijeljena stvar pripada dvjema ili vi{e osoba, tako da je dio svake od njih odre|en srazmjerno cjelini (idealni dio). Svaki suvlasnik ima pravo da stvar posjeduje i da se njom koristi srazmjerno svom dijelu, ne povrije|uju}i prava ostalih suvlasnika. Suvlasnik mo‘e raspolagati svojim dijelom bez suglasnosti ostalih suvlasnika. U slu~aju prodaje suvlasni~kog dijela, ostali suvlasnici imaju pravo pre~e kupovine samo ako je to zakonom odre|eno. ^lan 16. Suvlasnici stvari imaju pravo da njom zajedni~ki upravljaju, a mogu povjeriti upravljanje jednom ili nekolicini suvlasnika ili tre}oj osobi. Tro{kove kori{tenja, upravljanja i odr‘avanja stvari i ostale terete koji se odnose na cijelu stvar, snose suvlasnici srazmjerno veli~ini svojih dijelova. ^lan 17. Za poduzimanje poslova redovnog upravljanja stvarju potrebna je suglasnost suvlasnika ~iji dijelovi zajedno ~ine vi{e od jedne polovine vrijednosti stvari. Ako se ne postigne potrebna suglasnost, a poduzimanje posla je neophodno za redovno odr‘avanje stvari, svaki suvlasnik ima pravo zahtijevati da o tome odlu~i sud. Za poduzimanje poslova koji prelaze okvir redovnog upravljanja (promjena namjene stvari, otu|enje cijele stvari, izdavanje cijele stvari u zakup, zasnivanje hipoteke na cijeloj stvari, zasnivanje slu‘nosti, ve}e popravke ili prepravke stvari koje nisu nu‘ne za odr‘avanje i sl.) potrebna je suglasnost svih suvlasnika. Ako se u slu~ajevima iz stava 3. ovog ~lana, ne postigne suglasnost svih suvlasnika, a za poduzimanje posla postoje naro~ito opravdani razlozi, svaki suvlasnik ima pravo zahtijevati da o tome odlu~i sud. ^lan 18. Suvlasnik ima pravo da zahtjeva diobu stvari i to pravo ne zastarijeva. Broj 6 - Strana 156 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 9. o‘ujka/marta 1998. Ugovor kojim se suvlasnik trajno odri~e prava na diobu stvari je ni{tav. ^lan 19. Suvlasnici sporazumno odre|uju na~in diobe stvari. U slu~aju kada suvlasnici ne mogu posti}i sporazum o na~inu diobe stvari o tome }e odlu~iti sud, na zahtjev svakog od suvlasnika. ^lan 20. Ako je fizi~ka dioba stvari nemogu}a ili je mogu}e samo uz znatno smanjenje vrijednosti stvari, sud }e odlu~iti da se dioba izvr{i prodajom stvari. Ako ne uspije dioba prodajom stvari, sud mo‘e stvar dosuditi u vlasni{tvo jednom ili vi{e suvlasnika uz obavezu isplate ostalim suvlasnicima naknade prometne vrijednosti stvari, srazmjerno njihovim dijelovima. Suvlasniku kome je diobom pripala cijela stvar ili dio stvari, ostali suvlasnici jam~e za pravne i fizi~ke nedostatke stvari do visine vrijednosti svojih suvlasni~kih dijelova. Pravo iz stava 3. ovog ~lana gasi se protekom tri godine od diobe stvari. 6. Zajedni~ko vlasni{tvo ^lan 21. Zajedni~ko vlasni{tvo postoji, u slu~ajevima odre|enim zakonom, kada stvar pripada dvjema ili vi{e osoba (zajedni~ari) tako da njihovi udjeli nisu unaprijed odre|eni, ali su odredivi. Na zajedni~ko vlasni{tvo shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona o suvlasni{tvu, ako zakonom nije druk~ije odre|eno. 7. Eta‘no vlasni{tvo ^lan 22. Vlasnici posebnih dijelova zgrade (eta‘ni vlasnici) imaju nedjeljivo zajedni~ko pravo vlasni{tva na zajedni~kim dijelovima zgrade koji slu‘e njihovim posebnim dijelovima i nedjeljivo zajedni~ko pravo vlasni{tva ili trajnog kori{tenja na zemlji{tu pod zgradom i zemlji{tu koje slu‘i za njenu redovnu upotrebu. Me|usobni odnosi, prava i obaveze eta‘nih vlasnika zgrade ure|uju se zakonom. II - STJECANJE PRAVA VLASNI[TVA 1. Osnovi stjecanja prava vlasni{tva ^lan 23. Pravo vlasni{tva stje~e se po samom zakonu, na osnovu pravnog posla, odlukom nadle‘nog organa i naslje|ivanjem. ^lan 24. Po samom zakonu pravo vlasni{tva se stje~e stvaranjem nove stvari, spajanjem, mije{anjem, gra|enjem na tu|em zemlji{tu, odvajanjem plodova, dosjelo{}u, stjecanjem od nevlasnika, okupacijom i u drugim slu~ajevima odre|enim zakonom. 2. Stjecanje prava vlasni{tva novoizra|ene stvari ^lan 25. Osoba koja od svog materijala svojim radom izradi novu stvar stje~e na nju pravo vlasni{tva. Pravo vlasni{tva na novu stvar pripada vlasniku od ~ijeg ju je materijala, na osnovu posla, izradila druga osoba. Ako je neko od tu|eg materijala svojim radom izradio novu stvar, ona mu i pripada ako je savjestan i ako je vrijednost rada ve}a od vrijednosti materijala. U slu~aju iz stava 3. ovog ~lana, ako su vrijednost rada i vrijednost materijala jednake, nastaje suvlasni{tvo. 3. Stjecanje prava vlasni{tva spajanjem ili mije{anjem stvari ^lan 26. Kada su stvari koje pripadaju raznim vlasnicima tako spojene ili pomije{ane da se ne mogu razdvojiti bez znatne {tete ili bez nesrazmjernih tro{kova, na novoj stvari nastaje suvlasni{tvo dotada{ njih vlasnika i to srazmjrno vrijednosti koju su pojedine stvari imale u trenutku spajanja ili mije{anja. Ako je neko od vlasnika bio nesavjestan, savjestan vlasnik mo‘e zahtijevati, u roku od jedne godine od dana spajanja ili mije{anja stvari, da mu cijela stvar pripadne u vlasni{tvo ili da cijela stvar pripadne u vlasni{tvo nesavjesnom vlasniku i da mu ovaj naknadi prometnu vrijednost njegove stvari. Ako od dviju spojenih ili pomije{anih stvari jedna ima neznatnu vrijednost u odnosu na drugu, vlasnik vrijednije stvari stje~e pravo vlasni{tva na novu stvar. U slu~aju iz stava 3. ovog ~lana, osoba koja je izgubila pravo vlasni{tva mo‘e, u roku od jedne godine od dana spajanja ili mije{anja stvari, zahtijevati naknadu prometne vrijednosti svoje stvari. 4. Stjecanje prava vlasni{tva gra|enjem na tu|em zemlji{tu ^lan 27. Osoba koja izgradi gra|evinski objekat trajne namjene na zemlji{tu na kojem drugi ima pravo vlasni{tva (graditelj) stje~e pravo vlasni{tva i na zemlji{te na kojem je izgra|en gra|evinski objekat, kao i na zemlji{te koje je neophodno za njegovu upotrebu, ako nije znala niti je mogla znati da gradi na tu|em zemlji{tu, a vlasnik zemlji{ta je znao za izgradnju i nije se odmah usprotivio. U slu~aju iz stava 1. ovog ~lana, vlasnik zemlji{ta ima pravo, u roku od tri godine od dana saznanja za zavr{enu izgradnju, a najkasnije do deset godina od zavr{ene izgradnje ,zahtijevati da mu graditelj naknadi prometnu vrijednost zemlji{ta u vrijeme dono{enja sudske odluke. ^lan 28. Ako je graditelj znao da gradi na tu|em zemlji{tu ili ako to nije znao, a vlasnik se odmah usprotivio gradnji, vlasnik zemlji{ ta mo‘e zahtijevati da mu pripadne pravo vlasni{tva na gra|evinski objekat ili da graditelj poru{i gra|evinski objekat i vrati zemlji{te u prvobitno stanje ili da mu graditelj isplati prometnu vrijednost zemlji{ta. Izuzetno od odredbe stava 1. ovog ~lana, sud mo‘e odlu~iti da se izgra|eni gra|evinski objekat ne poru{i, ako njegovo ru{enje, s obzirom na okolnosti slu~aja (vrijednost objekta, pona{anje vlasnika zemlji{ta i graditelja u toku izgradnje i sl.) ne bi bilo opravdano. U slu~aju iz stava 1. ovog ~lana, vlasnik zemlji{ta ima pravo i na naknadu {tete. Ako vlasnik zemlji{ta zahtijeva da mu pripadne pravo vlasni{tva na gra|evinski objekat, du‘an je graditelju naknaditi vrijednost objekta u visini prosje~ne gra|evinske cijene objekta u mjestu gdje se nalazi, u vrijeme dono{enja sudske odluke. Pravo izbora iz stava 1. ovog ~lana, vlasnik zemlji{ta mo‘e ostvariti u roku od tri godine od dana zavr{etka izgradnje gra|evinskog objekta, a po proteku tog roka mo‘e zahtijevati isplatu prometne vrijednosti zemlji{ta. ^lan 29. Ako je graditelj savjestan, a vlasnik zemlji{ta nije znao za izgradnju, u slu~aju kada gra|evinski objekat vrijedi znatno vi{e od zemlji{ta, gra|evinski objekat zajedno sa zemlji{tem pripada graditelju, a on za zemlji{te duguje vlasniku naknadu po prometnoj cijeni zemlji{ta. Ako je vrijednost zemlji{ta znatno ve}a, sud }e na zahtjev vlasnika zemlji{ta gra|evinski objekat dosuditi njemu i obvezati Ponedjeljak, 9. o‘ujka/marta 1998. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 6 - Strana 157 ga da graditelju naknadi gra|evinsku vrijednost objekta u visini prosje~ne gra|evinske cijene u mjestu gdje se objekat nalazi. Ovaj zahtjev vlasnik ima pravo podnijeti u roku od tri godine od dana zavr{etka izgradnje gra|evinskog objekta. U slu~aju kada su vrijednost gra|evinskog zemlji{ta i vrijednost objekta pribli‘no jednake, sud }e gra|evinski objekat, odnosno gra|evinski objekat i zemlji{te, dosuditi vlasniku zemlji{ta, odnosno graditelju, vode}i ra~una o njihovim potrebama i svim okolnostima slu~aja. Vlasniku zemlji{ta, odnosno graditelju pripada naknada za zemlji{te, odnosno gra|evinski objekat po prometnoj cijeni zemlji{ ta, odnosno objekta. ^lan 30. U slu~aju kad su graditelj i vlasnik zemlji{ta nesavjesni, shodno }e se primjeniti pravila iz odredbe ~lana 28. ovog zakona. 5. Stjecanje prava vlasni{tva odvajanjem plodova ^lan 31. Pravo vlasni{tva na plodove koje stvar daje pripada vlasniku stvari. Savjestan posjednik, plodou‘ivatelj i zakupac stvari koja daje plodove stje~e pravo na plodove, u trenutku njihovog odvajanja. Plodovi iz stava 2. ovog ~lana do njihovog odvajanja sastavni su dio stvari i pripadaju njenom vlasniku. 6. Stjecanje prava vlasni{tva dosjelo{}u ^lan 32. Posjednik stje~e dosjelo{}u pravo vlasni{tva na nepokretnoj stvari koja je u vlasni{tvu druge osobe, protekom deset godina savjesnog i zakonitog posjeda. Posjednik stje~e dosjelo{}u pravo vlasni{tva na nepokretnoj stvari koja je u vlasni{tvu druge osobe, proteklom dvadeset godina savjesnog posjeda. ^lan 33. Posjednik stje~e dosjelo{}u pravo vlasni{tva na pokretnoj stvari koja je u vlasni{tvu druge osobe, proteklom tri godine savjesnog i zakonitog posjeda. Posjednik stje~e dosjelo{}u pravo vlasni{tva na pokretnoj stvari koja je u vlasni{tvu druge osobe, protekom {est godina savjesnog posjeda. ^lan 34. Nasljednik stje~e savjestan posjed od trenutka otvaranja naslje|a i u slu~aju kada je ostaviteljev posjed bio nesavjestan, a nasljednik to nije znao niti je mogao znati. U slu~aju iz stava 1. ovog ~lanka, vrijeme za dosjelost po~inje te}i od trenutka otvaranja naslje|a. ^lan 35. Vrijeme potrebno za dosjelost po~inje te}i od dana kada je posjednik stupio u posjed stvari, a zavr{ava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. U vrijeme posjeda ura~unava se i vrijeme za koje su prethodnici posjednika posjedovali stvar kao svjesni i zakoniti, odnosno savjesni posjednici. Na zastoj, odnosno prekid dosjelosti, shodno se primjenjuju zakonske odredbe o zastoju, odnosno prekidu zastarjelosti potra‘ivanja. 7. Stjecanje prava vlasni{tva od nevlasnika ^lan 36. Savjesna osoba stje~e pravo vlasni{tva na pokretnu stvar koju je pribavila uz naknadu od nevlasnika: 1) koji u okviru svoje djelatnosti stavlja u promet takve stvari; 2) kome je vlasnik predao stvar u posjed na osnovu pravnog posla koji nije osnov za pribavljanje prava vlasni{tva, i 3) na javnoj prodaji. Raniji vlasnik, u roku od jedne godine od dana prestanka njegovog prava vlasni{tva, ima pravo na povrat stvari u vlasni{tvo, ako ta stvar za njega ima poseban zna~aj i ako stjecatelju plati naknadu u visini prometne vrijednosti stvari. 8. Stjecanje prava vlasni{tva na napu{tenoj stvari ^lan 37. Na pokretnu stvar koju je njen vlasnik napustio, pravo vlasni{tva stje~e osoba koja je uzme u posjed sa namjerom da je prisvoji, ako zakonom nije druk~ije odre|eno. Napu{tena nekretnina postaje vlasni{tvo Federacije, ako posebnim zakonom nije odre|eno da postaje vlasni{tvo kantona, op}ine, ili grada. 9. Stjecanje prava vlasni{tva pravnim poslom ^lan 38. Pravo vlasni{tva na nekretnine, na osnovu pravnog posla stje~e se upisom u javne knjige o nekretninama, ako je nositelj savjestan. Savjesnost stjecatelja se pretpostavlja. U slu~aju vi{e savjesnih stjecatelja, upis u javne knjige ima pravo zahtjevati stjecatelj kome je nekretnina predata u posjed, a dok je nekretnina u posjedu prenositelja, upis u javne knjige ima pravo zahtjevati stjecatelj koji je prvi stekao pravni osnov za prenos prava vlasni{tva. ^lan 39. Vlasni{tvo na pokretnoj stvari, na osnovu pravnog posla, stje~e se njenom predajom u posjed stjecatelja. Predaja pokretne stvari smatra se izvr{enom i predajom isprave na osnovu koje stjecatelj mo‘e njome raspolagati, uru~enjem nekog dijela stvari, izdvajanjem ili drugim ozna~avanjem stvari koje zna~i njenu predaju i kada po shvatanju u prometu to proizlazi iz konkretnih okolnosti. ^lan 40. Izuzetno od odredbe ~lana 39. ovog zakona, pravo vlasni{tva na pokretnoj stvari, na osnovu pravnog posla, stje~e se u trenutku kada se sa vlasnikom zaklju~i pravni posao: 1) ako se stvar ve} nalazi u posjedu stjecatelja po nekom drugom pravnom osnovu; 2) ako stjecatelj ostavi stvar i dalje u posjedu prenositelja po nekom drugom pravnom osnovu, i 3) ako se stvar nalazi u posjedu tre}e osobe. ^lan 41. Kada je vi{e osoba zaklju~ilo posebne pravne poslove radi stjecanja prava vlasni{tva na istu pokretnu stvar koja je individualno odre|ena, to pravo stje~e osoba kojoj je stvar predata, ako je savjesna. Ako postoji vi{e savjesnih stjecatelja, pravo da zahtjeva predaju stvari u posjed ima stjecatelj koji je prvi stekao pravni osnov za prenos prava vlasni{tva. 10. Stjecanje prava vlasni{tva naslije|ivanjem ^lan 42. Nasljednik stje~e pravo vlasni{tva na stvar u trenutku otvaranja naslje|a na imovini ostavitelja, ako zakonom nije druk~ije odre|eno. III - ZA[TITA PRAVA VLASNI[TVA ^lan 43. Vlasnik mo‘e tu‘bom zahtjevati od posjednika povra}aj individualno odre|ene stvari. Broj 6 - Strana 158 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 9. o‘ujka/marta 1998. Vlasnik mora dokazati da na stvar ~iji povra}aj tra‘i ima pravo vlasni{tva, kao i da se ona nalazi u fakti~koj vlasti tu‘enog. Pravo na podno{enje tu‘be iz stava 1. ovog ~lana, ne zastarijeva. ^lan 44. Osoba ~iji je posjed savjestan u smislu ~lana 77. stav 2. ovog zakona (savjestan posjednik), du‘na je vratiti stvar vlasniku sa plodovima koji nisu obrani. Savjestan posjednik ne odgovara za pogor{anje i propast stvari koji su nastali za vrijeme njegovog savjesnog posjeda. Savjestan posjednik ima pravo na naknadu nu‘nih tro{kova za odr‘avanje stvari, kao i na naknadu korisnih tro{kova u mjeri u kojoj je vrijednost stvari pove}ana. Savjestan posjednik ima pravo na naknadu tro{kova koje je u~inio radi svog zadovoljstva ili uljep{anja stvari samo ukoliko je time njena vrijednost pove}ana. Ako se ono {to je u~injeno radi zadovoljstva ili uljep{anja stvari mo‘e od nje odvojiti bez njenog o{te}enja, savjestan posjednik ima pravo da to odvoji i zadr‘i za sebe. Savjestan posjednik ima pravo zadr‘avanja stvari dok mu se ne naknadi iznos nu‘nih i korisnih tro{kova koje je imao u vezi s njenim odr‘avanjem. ^lan 45. Osoba ~iji posjed nije savjestan (nesavjestan posjednik) du‘na je stvar vratiti vlasniku sa svim plodovima koje je stvar dala za vrijeme njegovog posjeda. Nesavjestan posjednik du‘an je naknaditi vlasniku vrijednost ubranih plodova koje je potro{io, otu|io ili uni{tio, kao i vrijednost plodova koje je propustio da ubere. Nesavjestan posjednik du‘an je naknaditi {tetu nastalu pogor{ anjem ili propa{}u stvari, osim ako bi ta {teta nastala i da se stvar nalazila kod vlasnika. Nesavjestan posjednik ima pravo zahtjevati naknadu nu‘nih tro{kova koje bi imao i vlasnik da se stvar nalazila kod njega. Nesavjestan posjednik ima pravo zahtjevati naknadu korisnih tro{kova samo ako su korisni osobno za vlasnika. Nesavjestan posjednik nema pravo na naknadu tro{kova koje je u‘inio radi svog zadovoljstva ili uljep{anja stvari. Ako se ono {to je u~injeno radi zadovoljstva ili uljep{anja stvari mo‘e odvojiti od stvari bez njenog o{te}enja, nesavjestan posjednik ima pravo da to odvoji i zadr‘i za sebe. ^lan 46. Savjestan posjednik postaje nesavjestan od trenutka kada mu je tu‘ba dostavljena, ali vlasnik mo‘e dokazivati da je savjestan posjednik postao nesavjestan i prije dostavljanja tu‘be. ^lan 47. Potra‘ivanja savjesnog posjednika iz ~lana 44. stav 3. ovog zakona, potra‘ivanje vlasnika iz ~lana 45. stav 2. ovog zakona i potra‘ivanje nesavjesnog posjednika iz ~lana 45. st. 4. i 5. ovog zakona, zastarijevaju u roku od tri godine od dana predaje stvari vlasniku. ^lan 48. Osoba koja je pribavila individualno odre|enu stvar po pravnom osnovu i na zakonit na~in, a nije znala, niti je mogla znati da nije postala vlasnik stvari (pretpostavljeni vlasnik), ima pravo zahtjevati njen povra}aj i od savjesnog posjednika kod koga se ta stvar nalazi bez pravnog osnova ili po slabijem pravnom osnovu. Kad se dvije osobe smatraju pretpostavljenim vlasnicima iste stvari, ja~i pravni osnov ima osoba koja je stvar stekla teretno u odnosu na osobu koja je stvar stekla besteretno, a ako su pravni osnovi ovih osoba iste ja~ine, prvenstvo ima osoba kod koje se stvar nalazi. Pravo na podno{enje tu‘be iz stava 1. ovog ~lana, ne zastarijeva. Na odnose izme|u pretpostavljenog vlasnika i savjesnog i nesavjesnog posjednika primjenjuju se odredbe ~l. 44. do 47. ovog zakona. ^lan 49. Ako tre}a osoba protivpravno uznemirava vlasnika ili pretpostavljenog vlasnika na drugi na~in, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik, odnosno pretpostavljeni vlasnik, imaju pravo tu‘bom zahtijevati da to uznemiravanje prestane. Kad je uznemiravanjem iz stava 1. ovog ~lana, prouzrokovana {teta, vlasnik i pretpostavljeni vlasnik imaju pravo zahtjevati naknadu {tete po op}im pravilima o naknadi {tete. Pravo na podno{enje tu‘be iz stava 1. ovog ~lana, ne zastarijeva. ^lan 50. Suvlasnik, odnosno zajedni~ar ima pravo na tu‘bu za za{titu prava vlasni{tva na cijelu stvar, a suvlasnik ima pravo na tu‘bu za za{titu svog prava vlasni{tva na dijelu stvari. IV - PRESTANAK PRAVA VLASNI[TVA ^lan 51. Pravo vlasni{tva koje odre|ena osoba ima na stvar prestaje kad druga osoba stekne pravo vlasni{tva na tu stvar. ^lan 52. Pravo vlasni{tva prestaje napu{tanjem stvari. Stvar se smatra napu{tenom kad njen vlasnik na nesumnjiv na~in i slobodno izrazi volju da ne ‘eli vi{e da je ima u vlasni{tvu. Nadle‘ni organ, u postupku odre|enom zakonom, utvr|uje, u smislu stava 2. ovog ~lana, da je nepokretna stvar napu{tena. ^lan 53. Pravo vlasni{tva prestaje propa{}u stvari. Na ostatku propale stvari vlasnik zadr‘ava pravo vlasni{tva. ^lan 54. Pravo vlasni{tva prestaje i u drugim slu~ajevima odre|enim zakonom. V - PRAVO STVARNE SLU@NOSTI 1. Op}e odredbe ^lan 55. Stvarna slu‘nost je pravo vlasnika jedne nekretnine (povlasna nekretnina) da za potrebe te nekretnine vr{i odre|ene radnje na nekretnini drugog vlasnika (poslu‘na nekretnina) ili da zahtjeva od vlasnika poslu‘ne nekretnine da se uzdr‘ava od vr{enja odre|enih radnji koje bi ina~e imao pravo vr{iti na svojoj nekretnini. Stvarna slu‘nost se mo‘e ustanoviti na odre|eno vrijeme ili za odre|eno doba godine. ^lan 56. Stvarna slu‘nost vr{i se na na~in kojim se najmanje optere} uje poslu‘na nekretnina. Ako je za vr{enje stvarne slu‘nosti potrebno kori{tenje nekog ure|aja ili poduzimanje neke radnje, tro{kove odr‘avanja tog ure|aja i poduzimanja te radnje, snosi vlasnik povlasne nekretnine. Ako ure|aj ili radnja slu‘i i interesima vlasnika poslu‘ne nekretnine, tro{kove odr‘avanja tog ure|aja i tro{kove poduzimanja te radnje snose, srazmjerno koristi koju imaju, vlasnik povlasne i vlasnik poslu‘ne nekretnine. 2. Osnovi zasnivanja stvarne slu‘nosti ^lan 57. Stvarna slu‘nost zasniva se pravnim poslom, odlukom nadle‘nog organa i dosjelo{}u. Ponedjeljak, 9. o‘ujka/marta 1998. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 6 - Strana 159 a) Zasnivanje stvarne slu‘nosti pravnim poslom ^lan 58. Na osnovu pravnog posla stvarna slu‘nost stje~e se upisom u javnu knjigu o nekretninama. b) Zasnivanje stvarne slu‘nosti odlukom nadle‘nog organa ^lan 59. Odlukom suda ili drugog nadle‘nog organa, stvarna slu‘nost ustanovljava se kada se povlasna nekretnina u cjelini ili djelimi~no ne mo‘e koristiti bez odgovaraju}eg kori{tenja poslu‘ne nekretnine, kao i u drugim slu~ajevima odre|enim zakonom. Slu‘nost iz stava 1. ovog ~lana, stje~e se danom pravomo} nosti odluke suda ili drugog nadle‘nog organa, ako zakonom nije druk~ije odre|eno. Na zahtjev vlasnika poslu‘ne nekretnine, nadle‘ni organ utvr|uje naknadu koju vlasnik povlasne nekretnine duguje vlasniku poslu‘ne nekretnine. c) Zasnivanje stvarne slu‘nosti dosjelo{}u ^lan 60. Stvarna slu‘nost stje~e se dosjelo{}u kada je vlasnik povlasne nekretnine fakti~ki ostvarivao slu‘nost za vrijeme od dvadeset godina, a vlasnik poslu‘ne nekretnine se tome nije protivio. Stvarna slu‘nost se ne mo‘e ste}i dosjelo{}u ako je vr{ena zloupotrebom povjerenja vlasnika ili posjednika poslu‘ne nekretnine, silom, prevarom ili ako je slu‘nost ustupljena do opoziva. 3. Za{tita stvarne slu‘nosti ^lan 61. Vlasnik povlasne nekretnine ima pravo tu‘bom zahtjevati da se prema vlasniku poslu‘ne nekretnine utvrdi postojanje stvarne slu‘nosti. Na tu‘bu iz stava 1. ovog ~lana, shodno se primjenjuju odredbe ~lana 42. stav 2. ovog zakona. ^lan 62. Ako tre}a osoba vlasnika povlasne nekretnine protivpravno ometa ili sprije~ava u vr{enju stvarne slu‘nosti, vlasnik povlasne nekretnine ima pravo tu‘bom zahtijevati da to ometanje ili spre~avanje prestane. ^lan 63. Vlasnik poslu‘ne nekretnine ima pravo zahtijevati da prestane pravo stvarne slu‘nosti kada ona postane nepotrebna za kori{tenje povlasne nekretnine, kao i kad prestane razlog zbog koga je bila zasnovana. 4. Prestanak stvarne slu‘nosti ^lan 64. Stvarna slu‘nost prestaje: 1) ako se vlasnik poslu‘ne nekretnine protivi njenom vr{enju, a vlasnik povlasne nekretnine tri uzastopne godine nije vr{io svoje pravo; 2) ako se ne vr{i za vrijeme potrebno za njeno stjecanje dosjelo{}u; 3) ako ista osoba postane vlasnik poslu‘ne i povlasne nekretnine, i 4) ako propadne povlasna ili poslu‘na nekretnina. ^lan 65. Ako se podijeli povlasna nekretnina, stvarna slu‘nost ostaje u korist svih njenih dijelova. Vlasnik poslu‘ne nekretnine ima pravo zahtjevati da stvarna slu‘nost vlasnika dijela podijeljene povlasne nekretnine prestane, ako ne slu‘i za potrebe tog dijela. Ako je podijeljena poslu‘na nekretnina, stvarna slu‘nost ostaje samo na dijelovima na kojima je vr{ena. VI - PRAVO ZALOGA 1. Op}e odredbe ^lan 66. Pravo zaloga mo‘e postojati na pokretnim stvarima, nekretninama i na pravima. Pravo zaloga nastaje na osnovu pravnog posla, sudske odluke i zakona. ^lan 67. Na pravo zaloga na pokretnim stvarima i pravo zaloga na pravima primjenjuju se odredbe o zalogu sadr‘ane u propisima kojima su ure|eni obligacioni odnosi. 2. Pravo zaloga na nekretnini (hipoteka) ^lan 68. Radi osiguranja odre|enog potra‘ivanja, nekretnina mo‘e biti optere}ena pravom zaloga u korist povjeritelja (hipoteka) koji je ovla{ten da, na na~in odre|en zakonom, zahtjeva namirenje svog potra‘ivanja iz vrijednosti te nekretnine prije povjeritelja koji na njoj nemaju hipoteku, kao i prije povjeritelja koji su hipoteku na njoj stekli poslije njega, bez obzira na promjenu vlasnika optere}ene nekretnine. Hipoteka se mo‘e zasnovati i na idealnom suvlasni~kom dijelu nekretnine. Hipoteka se odnosi na cijelu nekretninu, na njene plodove dok su neodvojeni, kao i na druge njene sastavne dijelove i pripatke, uklju~uju}i i pobolj{anje njenog stanja nastalo nakon zasnivanja hipoteke. Za osiguranje jednog potra‘ivanja mo‘e se zasnovati hipoteka na vi{e nekretnina (zajedni~ka hipoteka). Zalo‘ena nekretnina u cjelini osigurava potra‘ivanje povjeritelja do potpunog namirenja tog potra‘ivanja, bez obzira na kasniju podjelu nekretnine (nedjeljivost hipoteke). ^lan 69. Hipoteka nastaje na osnovu pravnog posla, sudske odluke i zakona. Na osnovu pravnog posla ili sudske odluke, hipoteka se stje~e upisom u javnu knjigu ili na drugi na~in odre|en zakonom. Na osnovu zakona hipoteka se stje~e kada se ispune uvjeti odre|eni zakonom. ^lan 70. Kada na jednoj nekretnini postoji vi{e hipoteka, njihov redoslijed odre|uje se prema trenutku nastanka tih hipoteka, ako zakonom nije druk~ije odre|eno. ^lan 71. Hipoteka se mo‘e prenijeti na drugog samo zajedno sa prenosom potra‘ivanja koje je hipotekom osigurano. Hipotekarni povjeritelj mo‘e zasnovati hipoteku na postoje} oj hipoteci u korist tre}e osobe bez pristanka hipotekarnog du‘nika (nadhipoteka). ^lan 72. Ako hipotekarni du‘nik smanjuje vrijednost nekretnine optere} ene hipotekom ili na drugi na~in pogor{ava njeno stanje, hipotekarni povjeritelj ima pravo zahtjevati da sud nalo‘i hipotekarnom du‘niku da se uzdr‘i od takvih radnji, a ako to on ne u~ini, ima pravo zahtjevati prinudnu naplatu tra‘bine osigurane hipotekom i prije njene dospjelosti. ^lan 73. Prestanak hipoteke mo‘e se tra‘iti: 1) kad prestane tra‘bina osigurana hipotekom; Broj 6 - Strana 160 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 9. o‘ujka/marta 1998. 2) kad se hipotekarni povjeritelj odrekne hipoteke pismenom izjavom datom kod nadle‘nog organa koji vodi javnu knjigu u koju je upisana hipoteka; 3) kad je ista osoba postala nositelj prava vlasni{tva i nositelj hipoteke na istoj nekretnini, i 4) kad propadne nekretnina optere}ena hipotekom, ako ne bude obnovljena. ^lan 74. Ni{tavne su odredbe ugovora o hipoteci kojima hipotekarni povjeritelj ugovora pravo ubiranja plodova koje zalo‘ena nekretnina daje ili iskori{tavanja te nekretnine na drugi na~in, kao i da u slu~aju neisplate duga namiri svoje potra‘ivanje stjecanjem prava vlasni{tva na zalo‘enu nekretninu. VII - POSJED 1. Op}e odredbe ^lan 75. Posjed stvari ima svaka osoba koja neposredno vr{i fakti~ku vlast na stvari (neposredni posjed). Posjed stvari ima i osoba koja fakti~ku vlast na stvari vr{i preko druge osobe, kojoj je na osnovu pravnog posla, dala stvar u neposredan posjed (posredan posjed). Posjed prava stvarne slu‘nosti ima osoba koja fakti~ki koristi nekretninu druge osobe u obimu koji odgovara sadr‘ini te slu‘nosti. Posjed prava kori{tenja tehni~kih usluga (elektri~na energija, voda, plin, telefonska linija i sl.) ima osoba koja te usluge neposredno fakti~ki koristi ili to ~ini preko druge osobe. Vi{e osoba mogu imati posjed iste stvari ili prava (suposjed). ^lan 76. Osoba koja na osnovu radnog ili sli~nog odnosa ili u doma}instvu, vr{i fakti~ku vlast na stvari za drugu osobu i du‘na je postupati po uputstvima te osobe, nema posjed na toj stvari. ^lan 77. Posjed je zakonit ako se zasniva na punova‘nom pravnom osnovu i ako nije pribavljen silom, prevarom ili zloupotrebom povjerenja. Posjed je savjestan ako posjednik ne zna niti mo‘e znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Savjesnost posjeda se pretpostavlja. ^lan 78. Nasljednik postaje posjednik u trenutku smrti ostavitelja, bez obzira kada je stekao fakti~ku vlast na stvari. ^lan 79. Posjednik gubi posjed kada prestane da vr{i fakti~ku vlast na stvari. Posjed se ne gubi ako je posjednik privremeno sprije~en da vr{i fakti~ku vlast na stvari nezavisno od svoje volje (privremena odsutnost, bolest i sl.). 2. Za{tita posjeda ^lan 80. Posjednik ima pravo na za{titu od protupravnog uznemiravanja ili oduzimanja posjeda (smetanja posjeda). ^lan 81. Posjednik ima pravo na samopomo} protiv onoga ko ga neovla{ teno uznemirava u posjedu ili mu je posjed oduzeo, pod uvjetom da je opasnost neposredna, da je samopomo} nu‘na i da na~in njenog vr{enja odgovara prilikama u kojima postoji opasnost. ^lan 82. Posjednik ima pravo zahtjevati sudsku za{titu od smetanja posjeda u roku od trideset dana od dana saznanja za smetanje i u~initelja, a najkasnije u roku od jedne godine od dana nastalog smetanja (spor zbog smetanja posjeda). ^lan 83. Sud pru‘a za{titu prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, pri ~emu nisu od utjecaja pravo na posjed, pravni osnov posjeda i savjesnost posjednika. I posjednik koji je posjed stekao silom, potajno ili zloupotrebom povjerenja, ima pravo na za{titu od smetanja posjeda, osim prema osobi od koje je na takav na~in do{ao do posjeda, ako od nastalog smetanja nisu protekli rokovi iz ~lana 82 .ovog zakona. ^lan 84. Odlukom o zahtjevu za za{titu zbog smetanja posjeda sud odre|uje zabranu daljeg uznemiravanja posjeda pod prijetnjom nov~ane kazne, odnosno vra}anje oduzetog posjeda, kao i druge mjere potrebne za za{titu od daljeg smetanja posjeda. ^lan 85. Suposjednik u‘iva za{titu po odredbi ~lana 80. ovog zakona, u odnosu na tre}e osobe, kao i u me|usobnim odnosima sa drugim suposjednicima, ako jedan od njih onemogu}ava drugog u dotada{njem na~inu vr{enja fakti~ke vlasti na stvari koja je u njihovom suposjedu. ^lan 86. Neovisno od spora zbog smetanja posjeda ovla{tena osoba ima pravo zahtjevati sudsku za{titu posjeda po osnovu prava na posjed. VIII - PRAVA STRANIH OSOBA ^lan 87. Strano fizi~ko i pravno lice mo‘e biti nosilac prava vlasni{tva na pokretnoj stvari, kao i doma}e fizi~ko i pravno lice, ako federalnim zakonom nije druk~ije odre|eno. Na teritoriji Federacije strana fizi~ka lica mogu biti nosioci prava vlasni{tva na zemlji{tu i zgradi koje su stekli naslje|ivanjem, kao i dr‘avljani Bosne i Hercegovine i Federacije, ako me|unarodnim ugovorom nije druk~ije odre|eno. ^lan 88. Strano fizi~ko i pravno lice koje obavlja djelatnost u Federaciji mo‘e biti nosilac prava vlasni{tva na poslovnim zgradama, poslovnim prostorijama, stanovima i stambenim zgradama, te na gra|evinskom zemlji{tu na kome su navedeni objekti izgra|eni ili }e biti izgra|eni. Izuzetno od odredbe stava 1. ovog ~lana, federalnim zakonom mo‘e se predvidjeti da strano fizi~ko i pravno lice ne mo‘e imati pravo vlasni{tva na nekretninama koje se nalaze na odre|enom podru~ju Federacije. O sticanju prava stranih fizi~kih i pravnih lica na nekretninama iz stava 1. ovog ~lana, evidenciju vodi Federalno ministarstvo pravde, na osnovu podataka koje mu po slu‘benoj du‘nosti dostavljaju organi nadle‘ni za upis prava na nekretninama. ^lan 89. Strano fizi~ko lice koje je stalno nastanjeno u Federaciji mo‘e biti nosilac prava vlasni{tva na stanu i stambenoj zgradi, kao i na gra|evinskom zemlji{tu na kome su navedeni objekti izgra|eni ili }e biti izgra|eni. ^lan 90. Strano fizi~ko i pravno lice mo‘e pravo vlasni{tva pravnim poslom prenositi na doma}e fizi~ko i pravno lice, kao i na strano fizi~ko i pravno lice koje mogu biti nosioci prava vlasni{tva, sukladno ovom zakonu. ^lan 91. Izuzetno, strana pravna i fizi~ka lica mogu biti ograni~ena u stjecanju prava vlasni{tva na nekretninama na teritoriji Federacije, uvjetom reciprociteta. Ponedjeljak, 9. o‘ujka/marta 1998. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 6 - Strana 161 U slu~ajevima iz stava 1. ovog ~lana pismenu suglasnost daje Federalno ministarstvo pravde, koje je du‘no prethodno pribaviti mi{ljenje Ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovine. ^lan 92. Stranim dr‘avama za potrebe njihovih diplomatskih i konzularnih predstavni{tava, njihovim organizacijama i specijalizovanim agencijama, kao i organizacijama i specijalizovanim agencijama Organizacije Ujedinjenih nacija i Evropske unije, mogu se, uz prethodno pribavljenu pismenu suglasnost Federalnog ministarstva pravde, a koje je du‘no prethodno pribaviti mi{ljenje Ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, davati u dugoro~ni zakup zgrade na kojima postoji pravo vlasni{tva. Dugoro~ni zakup iz stava 1. ovog ~lana mo‘e se zaklju~iti najkra}e na period od pet godina, a najdu‘e na period do pedeset godina. ^lan 93. Odredbe ovog zakona primjenjuju se na strana fizi~ka i pravna lica, ako drugim federalnim zakonom nije druk~ije odre|eno. IX - PRIJELAZNE I ZAVR[NE ODREDBE ^lan 94. Do dono{enja odgovaraju}eg zakona, u pogledu susjedovnih odnosa, prava plodou‘ivanja, prava upotrebe, prava stanovanja i prava stvarnog tereta primjenjivat }e se, odredbe Op}eg gra|anskog zakonika, kao pravila imovinskog prava, ukoliko nisu u suprotnosti s Ustavom i zakonima Federacije. ^lan 95. Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje primjena zakona i drugih propisa o vlasni~kim odnosima koji se primjenjuju na teritoriji Federacije do dana stupanja na snagu ovog zakona. ^lan 96. Ovaj zakon }e se uskladiti sa odgovaraju}im zakonom Bosne i Hercegovine u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu tog zakona. ^lan 97. Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Slu‘benim novinama Federacije BiH".
Zakon o vanparničnom postupku FBiH Federacija BiH Službene novine FBiH 02/98 20.01.1998 SN FBiH 73/05, SN FBiH 39/04 vanparnični postupak,postupak 6) ako ispita kao svjedoka osobu koja bi svojim iskazom povrijedila du‘nost ~uvanja slu‘bene, dr‘avne ili vojne tajne (~lanak 173), 7) ako ne izda pismeno rje{enje u propisanom roku (~lanak 212), 8) ako izvr{i prisilno privo|enje ili dovo|enje suprotno ~lanku 291. stavak 1. ovog zakona,odnosno ako u roku ne donese zaklju~ak o primjeni prinudne mjere ili u roku ne odlu~i o prigovoru (~lanak 291. st. 3. i 4), 9) ako ne poduzima mjere za kontinuirano stru~no osposobljavanje i usavr{avanje slu‘benih osoba koje su ovla{tene za rje{avanje u upravnim stvarima odnosno za poduzimanje radnji u postupku ili ako ne osigurava rje{avanje upravnih stvari u propisanim rokovima ili ako u propisanom roku ne obavijesti stranku o razlozima zbog kojih rje{enje odnosno zaklju~ak nije donesen (~lanak 293. st. 1. i 2). (2) Za prekr{aj iz stavka 1. ovog ~lanka kaznit }e se nov~anom kaznom u iznosu od 200 do 800 KM i odgovorna osoba u instituciji koja ima javne ovlasti, kao i odgovorna osoba u organu uprave, odnosno u slu‘bi za upravu. ^lanak 300. (1) Nov~anom kaznom od 1.000 do 4.000 KM kaznit }e se za prekr{aj institucija koja ima javne ovlasti: 1) ako ne izuzme slu‘benu osobu kada su ispunjeni uvjeti za izuze}e (~l. 42. i 43), 2) ako ne dozvoli stranci da se koristi stru~nim pomaga~em (~lanak 62. stavak 1), 3) ako se pozivanje osobe radi prijema pismena vr{i suprotno odredbi ~lanka 80. stavak 2. ovog zakona, 4) ako se pismeno ne dostavlja punomo}niku za primanje pismena (~lanak 88. stavak 1), 5) ako ne pou~i svjedoka na koja pitanja mo‘e uskratiti svjedo~enje, odnosno o kojim pitanjima vje{tak mo‘e uskratiti vje{ta~enje (~lanak 176. stavak 3 i ~lanak 185. stavak 1). (2) Za prekr{aj iz stavka 1. ovog ~lanka, kaznit }e se nov~anom kaznom u iznosu od 150 do 600 KM i odgovorna osoba u instituciji koja ima javne ovlasti, kao i odgovorna osoba u organu uprave, odnosno u slu‘bi za upravu. ^lanak 301. Do pu{tanja u opticaj KM, nov~ane kazne predvi|ene u odredbama ~l. 298. do 300. ovog zakona mogu se pla}ati u DEM ili u protuvrijednosti valuta koje se koriste u Platnom prometu Federacije BiH po srednjem te~aju koje objavljuje nadle‘na financijska institucija na dan pla}anja. ^lanak 302. (1) Odgovornom osobom u organu uprave, odnosno u slu‘bi za upravu, u smislu odredbe ~lanka 298. stavak 2, ~lanka 299. stavak 2. i ~lanka 300. stavak 2. ovog zakona, smatra se rukovoditelj organa uprave, za gradske slu‘be za upravu - gradona~elnik, a u op}inskim slu‘bama za upravu - op}inski na~elnik, kao i slu‘benik u tim organima i slu‘bama koji je ovla{ten za rje{avanje u upravnim stvarima ili ovla{ten za poduzimanje radnji u upravnom postupku, odnosno drugi slu‘benik koji je zadu‘en da neposredno izvr{i odre|eni posao, a nije izvr{io taj posao ili je izvr{io radnju protivno datoj obvezi. (2) Odgovornom osobom u instituciji koja ima javne ovlasti u smislu odredaba ~lanka 298. stavak 2, ~lanka 299. stavak 2. i ~lanka 300. stavak 2. ovog zakona, smatra se rukovoditelj institucije i druge osobe odre|ene statutom te institucije. XXI - PRIJELAZNE I ZAVR[NE ODREDBE ^lanak 303. Upravni predmeti koji ne budu rije{eni do dana stupanja na snagu ovog zakona, rije{it }e se po odredbama ovog zakona. ^lanak 304. (1) Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje primjena zakona o op}em upravnom postupku i drugih propisa o upravnom postupku koji se primjenjuju na teritoriji Federacije do dana stupanja na snagu ovog zakona. (2) Ovaj zakon uskladit }e se sa odredbama odgovaraju}eg zakona kojeg donese Parlamentarna skup{tina Bosne i Hercegovine u roku koji bude odre|en tim zakonom. ^lanak 305. Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Slu‘benim novinama Federacije BiH". Predsjedatelj Doma naroda Parlamenta Federacije BiH Mariofil Ljubi}, v. r. Predsjedatelj Zastupni~kog doma Parlamenta Federacije BiH Enver Kreso, v. r. 13 Na temelju poglavlja IV Odjeljak B, ~lanka 7a Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, donosim UKAZ O PROGLA[ENJU ZAKONA O VANPARNI^NOM POSTUPKU Progla{ava se Zakon o vanparni~nom postupku koji je usvojio Parlament Federacije Bosne i Hercegovine na sjednici Zastupni~ kog doma odr‘anoj 29. listopada/oktobra 1997. godine i na sjednici Doma naroda odr‘anoj 4. prosinca/decembra 1997. godine. Broj 01-8/98 8. januara/sije~nja 1998. godine Sarajevo Predsjednik Federacije BiH prof. dr Ejup Gani}, s. r. ZAKON O VANPARNI^NOM POSTUPKU I - OP]E ODREDBE ^lanak 1. Ovim zakonom utvr|uju se pravila po kojima sudovi postupaju i odlu~uju o osobnim, obiteljskim, imovinskim i drugim pravima i pravnim interesima, koji se po zakonu rje{avaju u vanparni~nom postupku. Odredbe ovog zakona primjenjuju se i u drugim pravnim stvarima iz nadle‘nosti sudova za koje zakonom nije izri~ito odre|eno da se rje{avaju u vanparni~nom postupku, a ne odnose se na za{titu povrje|enog ili ugro‘enog prava, niti se zbog karaktera pravne stvari ili svojstva stranake u postupku mogu primijeniti odredbe zakona kojim je ure|en prani~ni postupak (u daljem tekstu: Zakon o prani~nom postupku). ^lanak 2. Op}e odredbe ovog zakona primjenjuju se i u posebnim vanparni~nim postupcima sadr‘anim u ovom zakonu ako nije druga~ije odre|eno, kao i u drugim vanparni~nim stvarima za koje posebnim zakonom nisu ure|ena pravila postupanja. U vanparni~nom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parni~nom postupku, ako zakonom nije druga~ije odre|eno. Utorak, 20. sije~nja/januara 1998. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 2 - Strana 67 ^lanak 3. Vanparni~ni postupak pokre}e se prijedlogom fizi~ke ili pravne osobe, kao i prijedlogom organa odre|enog ovim ili drugim zakonom. Izuzetno, sud pokre}e vanparni~ni postupak po slu‘benoj du‘nosti u slu~ajevima i pod uvjetima odre|enim ovim ili drugim zakonom. Ako postupak nije pokrenuo organ koji je zakonom ovla{}en da ga pokrene, sud }e bez odlaganja obavijestiti taj organ da je postupak pokrenut na prijedlog ovla{}ene osobe i odrediti mu rok za prijavljivanje sudjelovanja u postupku, te do isteka tog roka zastati sa postupkom, ako je to potrebno radi za{tite stranaka u postupku ili radi za{tite javnog interesa. ^lanak 4. Sudionik u vanparni~nom postupku je osoba koja je postupak pokrenula, osoba o ~ijim se pravima ili pravnim interesima odlu~uje u postupku, kao i organ koji sudjeluje u postupku na temelju zakonskog ovla{}enja da pokrene postupak, bez obzira da li je postupak pokrenula ili je kasnije stupila u postupak. Svojstvo sudionika u postupku, s pravnim djelovanjem u odre|enoj pravnoj stvari, sud mo‘e izuzetno priznati i onim oblicima udru‘ivanja koji nemaju svojstvo pravne osobe i za koje nije posebnim propisima odre|eno da mogu biti sudionici u postupku, ako ispunjavaju uvjete iz Zakona o parni~nom postupku, i ako se predmet vanparni~ne stvari na njih neposredno odnosi. Predlagatelj u smislu ovog zakona je osoba, odnosno organ, po ~ijem prijedlogu je postupak pokrenut, a protivnik predlagatelja je osoba prema kojoj se ostvaruje pravo ili pravni interes predlagatelja. ^lanak 5. U vanparni~nom postupku sud po slu‘benoj du‘nosti poduzima mjere radi za{tite prava i pravnih interesa maloljetnika o kojima se roditelji ne staraju, kao i drugih osoba koje nisu u mogu}nosti da se same brinu o za{titi svojih prava i pravnih interesa. Kad se u postupku odlu~uje o pravima i pravnim interesima maloljetnika i drugih osoba pod posebnom za{titom, sud }e obavijestiti op}inski organ uprave nadle‘an za poslove starateljstva (u daljem tekstu: organ starateljstva) o pokretanju postupka, pozivati ga na ro~i{ta i dostavljati mu podneske sudionika i rje{enja protiv kojih je dozvoljen pravni lijek, bez obzira da li organ starateljstva sudjeluje u postupku. Kad smatra da je to potrebno, sud }e pozvati organ starateljstva da sudjeluje u postupku i odrediti mu rok u kome mo‘e prijaviti svoje sudjelovanje. Sud }e zastati s postupkom za vrijeme dok ovaj rok ne istekne, ali organ starateljstva svoje pravo da sudjeluje u postupku mo‘e koristiti i poslije proteka tog roka. ^lanak 6. Organ starateljsta koji sudjeluje u postupku, i kad zakonom nije ovla{ten da pokre}e postupak, mo‘e da poduzima sve radnje u postupku radi za{tite prava i pravnih interesa maloljetnika i drugih osoba pod posebnom za{titom, a naro~ito da iznosi ~injenice koje sudionici nisu naveli, da predla‘e izvo|enje dokaza i da izjavljuje pravne lijekove. ^lanak 7. Izuzetno, sud mo‘e dozvoliti da sudionik koji nema poslovne sposobnosti, pored radnji na koje je zakonom ovla{}en poduzima i druge radnje u postupku radi ostvarenja svojih prava i pravnih interesa, ako smatra da je u stanju da shvati zna~enje i pravne posijedice tih radnji. ^lanak 8. U vanparni~nim stvarima koje se odnose na osobna i obiteljska stanja sudionika, kao i u drugim vanparni~nim stvarima koje se odnose na prava i pravne interese s kojima sudionici ne mogu raspolagati, sudionici se u postupku pred sudom ne mogu odre}i svog zahtjeva, priznati zahtjev protivnog sudionika, niti zaklju~iti sudsko poravnanje. U postupku iz stavka 1. ovog ~lanka sud mo‘e utvr|ivati i ~injenice koje sudionici nisu iznijeli, kao i ~injenice koje me|u sudionicima nisu sporne, ako su od zna~aja za odlu~ivanje. ^lanak 9. Vanparni~ni postupak je javan. U postupku u kome se odlu~uje o osobnim i obiteljskim stanjima sudionika javnost je isklju~ena, osim u postupku progla{ enja nestalih osoba umrlim i dokazivanja smrti. ^lanak 10. U vanparni~nom postupku ne nastupa mirovanje postupka. ^lanak 11. O prijedlozima sudionika sud odlu~uje na ro~i{tu samo u slu~ajevima kada je to zakonom odre|eno, ili kada ocijeni da je odr‘avanje ro~i{ta potrebno radi razja{njenja ili utvr|ivanja odlu~nih ~injenica ili kada smatra da je zbog drugih razloga odr‘avanje ro~i{ta cjelishodno. Izostanak pojedinog sudionika sa ro~i{ta ne spre~ava sud da dalje postupa, ako u pojedinim slu~ajevima zakonom nije druga~ije odre|eno. Saslu{anjem pojedinih sudionika u postupku mo‘e se izvr{iti i u odsustvu drugih sudionika. ^lanak 12. Prijedlog za pokretanje vanparni~kog postupka mo‘e se povu}i do dono{enja prvostupanjskog rje{enja. Prijedlog podnesen od vi{e osoba povla~i se njihovom suglasnom izjavom, osim ako zakonom nije druga~ije odre|eno. Prijedlog se mo‘e povu}i i nakon dono{enja prvostepenog rje{enja sve dok postupak nije pravomo}no okon~an, ako se time ne vrije|aju prava drugih sudionika na koje se rje{enje odnosi ili ako ostali sudionici na to pristanu. Ako je prijedlog povu~en poslije dono{enja prvostupanjskog rje{enja, prvostupanjski sud }e rije{enje ukinuti i postupak obustaviti. Smatrat }e se da je prijedlog povu~en kad predlagatelj ne do|e na prvo ro~i{te ako je bio uredno pozvan, a ne postoje op}e poznate okolnosti koje su ga sprije~ile da do|e na ro~i{te. Opravdane razloge izostanka sud mo‘e uva‘iti i bez izja{njavanja ostalih sudionika sve dok im ne uputi rje{enje o povla~enju prijedloga. U slu~ajevima iz st. 1. i 5. ovog ~lanka, ostali sudionici koji su zakonom ovla{}eni da pokrenu postupak mogu predlo‘iti da se postupak nastavi. Prijedlog za nastavak postupka mo‘e se podnijeti u roku od 15 dana od dana prijema rje{enja o povla~enju prijedloga. ^lanak 13. U postupku u kome se odlu~uje o osobnim i obiteljskim stanjima sudionika mjesno nadle‘an je sud na ~ijem podru~ju osoba u ~ijem interesu se postupak vodi ima prebivali{te, a ako nema prebivali{te, sud na ~ijem podru~ju ta osoba ima boravi{te, ako zakonom nije druga~ije odre|eno. U drugim vanparni~nim stvarima mjesno je nadle‘an sud na ~ijem podru~ju predlagatelj ima prebivali{te ili boravi{te, odnosno sjedi{te, ako zakonom nije druga~ije odre|eno. Kada se u vanparni~nom postupku odlu~uje o nepokretnosti, isklju~ivo je nadle‘an sud na ~ijem se podru~ju nepokretnost Broj 2 - Strana 68 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 20. sije~nja/januara 1998. nalazi, a ako se nepokretnost nalazi na podru~ju vi{e sudova nadle‘an je svaki od tih sudova. ^lanak 14. U vanparni~nom postupku, sud se mo‘e po slu‘benoj du‘nosti oglasiti mjesno ne nadle‘nim najkasnije na prvom ro~i{tu, a ako ro~i{te nije odr‘ano, do poduzimanja prve radnje koju je po pozivu suda sudionik poduzeo. Ako se u toku postupka izmijene okolnosti na kojima je mjesna nadle‘nost suda zasnovana, sud koji vodi postupak mo‘e predmet ustupiti sudu, koji je prema izmjenjenim okolnostima mjesno nadle‘an, ako je o~igledno da }e se pred tim sudom postupak lak{e sprovesti, ili ako je to u interesu osobe pod posebnom za{titom. Kada se predmet ustupa drugom sudu u interesu osobe pod posebnom za{titom, sud }e prije ustupanja predmeta pozvati organ starateljstva da u odre|enom roku da svoje mi{ljenje o cjelishodnosti ustupanja. Ako organ starsteljstva u ostavljenom roku ne dostavi mi{ljenje, sud }e postupiti prema okolnostima slu~aja vode}i ra~una o interesima osobe pod posebnom za{titom. ^lanak 15. Ako sud utvrdi da bi postupak trebalo sprovesti po pravilima parni~nog postupka, obustaviti }e vanparni~ni postupak. Postupak }e se po pravomo}nosti rije{enja iz stavka 1. ovog ~lanka nastaviti po pravilima parni~nog postupka pred nadle‘nim sudom. ^lanak 16. U vanparni~nom postupku u prvom stupnju odlu~uje sudija pojedinac, ako zakonom nije druga~ije odre|eno. U stambenim stvarima i u postupku o odre|ivanju naknade za ekspropiranu nepokretnost prvostupanjski sud raspravlja i odlu~uje u vije}u koje je sastavljeno od jednog suca, kao predsjednika vije}a i dvojice sudaca porotnika. Pojedine radnje u postupku mo‘e da poduzima i stru~ni suradnik u sudu kad je to zakonom odre|eno. Zapisnik o tim radnjama potpisuju stru~ni suradnik i zapisni~ar koji je sastavio zapisnik. ^lanak 17. U vanparni~nom postupku odluke se donose u obliku rje{enja. Rje{enje protiv koga je dozvoljena posebna ‘alba, kao i rje{enje drugostupanjskog suda, mora biti obrazlo‘eno. ^lanak 18. Protiv rje{enja donesenog u prvom stupnju mo‘e se izjaviti ‘alba u roku od 15 dana od dana dostavljanja rje{enja, ako zakonom nije druga~ije odre|eno. ^lanak 19. @alba zadr‘ava izvr{enje rje{enja, ako zakonom nije druga~ije odre|eno. Sud iz va‘nih razloga mo‘e odlu~iti da ‘alba ne zadr‘ava izvr{enje rje{enja. U slu~aju iz stavka 2. ovog ~lanka, kada je potrebno da se za{tite prava maloljetnika ili drugih osoba pod posebnom za{titom, sud mo‘e po slu‘benoj du‘nosti, a radi za{tite prava drugih sudionika po njihovom prijedlogu, odrediti da se polo‘i osiguranje u gotovom novcu. Kada to posebne okolnosti slu~aja zahtijevaju, davanje osiguranja mo‘e se odrediti i u drugom obliku. ^lanak 20. Prvostepeni sud mo‘e povodom blagovremeno izjavljene ‘albe novim rje{enjem preina~iti ili ukinuti svoje ranije rje{enje, ako na|e da je ‘alba osnovana, a time se ne vrije|aju prava drugih sudionika koja se zasnivaju na tom rje{enju. Ako prvostepeni sud ne preina~i, odnosno ne ukine svoje rje{enje, ‘albu, zajedno sa spisima, dostavit }e drugostepenom sudu na odlu~ivanje bez obzira da li je ‘alba podnesena u zakonom odre|enom roku. Drugostupanjski sud mo‘e odlu~iti i o ne blagovremeno podnesenoj ‘albi, ako se time ne vrije|aju prava drugih osoba koja se zasnivaju na tom rje{enju. ^lanak 21. Kada odluka suda zavisi od rje{enja prethodnog pitanja da li postoji neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju jo{ nije donio odluku sud ili drugi nadle‘ni organ (prethodno pitanje), sud mo‘e sam rije{iti to pitanje, ako zakonom nije druga~ije odre|eno. Odluka suda o predhodnom pitanju ima pravno djelovanje samo u vanparni~nom postupku u kome je to pitanje rije{eno. ^lanak 22. Ako su me|u sudionicima postupka sporne ~injenice va‘ne za rje{enje predhodnog pitanja, sud }e ih uputiti da u odre|enom roku pokrenu parnicu ili postupak pred upravnim organom radi rje{enja spornog prava, odnosno pravnog odnosa. Na parnicu, odnosno na postupak pred upravnim organom sud }e uputiti onog sudionika ~ije pravo smatra manje vjerovatnim, ako zakonom nije druga~ije odre|eno. ^lanak 23. Ako sudionik postupka koji je upu}en na parnicu ili postupak pred upravnim organom u roku koji ne mo‘e biti du‘i od 30 dana, pokrene parnicu, odnosno postupak pred upravnim organom, vanparni~ni postupak }e se prekinuti do pravomo}nog okon~anja parni~nog, odnosno upravnog postupka. Ako ni jedan od sudionika u postupku do zavr{etka vanparni~ nog postupka ne pokrene parnicu, odnosno postupak pred upravnim organom, sud }e zavr{iti postupak bez obzira na zahtjeve u pogledu kojih je sudionik upu}en na parnicu, odnosno na postupak pred upranim organom. ^lanak 24. Kada se rje{enjem suda mijenja osobno ili obiteljsko stanje sudionika ili njihova prava i du‘nosti, pravne posljedice rje{enja nastaju kada ono postane pravomo}no. Izuzetno, sud mo‘e odlu~iti da pravne poslijedice rje{enja nastupaju prije pravomo}nosti, ako je to potrebno radi za{tite maloljetnika ili drugih osoba pod posebnom za{titom. Pravomo}no rje{enje kojim se mijenja osobno ili obiteljsko stanje sudionika bez odlaganja se dostavlja organu uprave nadle‘nom za vo|enje mati~nih knjiga ro|enih za tu osobu. ^lanak 25. Pravomo}nost rje{enja donesenog u vanparni~nom postupku ne spre~ava sudionika da svoj zahtjev o kome je rje{enjem odlu~eno ostvaruje u parnici ili u postupku pred upravnim organom, kada mu je to pravo priznato zakonom. ^lanak 26. U vanparni~nom postupku u kome se odlu~uje o stambenim stvarima i o naknadi za ekspropiranu nepokretnost, protiv pravomo} nog rje{enja donesenog u drugom stupnju, dopu{tena je revizija. ^lanak 27. Ako postoje uvjeti iz ~lanka 20. ovog zakona, sud }e po prijedlogu za ponavljanje postupka predhodno postupiti kao po neblagovremeno podnesenoj ‘albi. Ukoliko dugostupanjski sud na|e da ti uvjeti ne postoje vratiti }e predmet prvostupanjskom sudu radi postupanja po prijedlogu. Protiv rje{enja kojim je postupak pravomo}no zavr{en, prijedlog za ponavljanje postupka ne mo‘e se podnijeti ako je sudioniku ovim ili drugim zakonom priznato pravo da svoj zahtjev o kome je rje{enjem odlu~eno ostvaruje u parnici ili u postupku pred upravnim organom. Utorak, 20. sije~nja/januara 1998. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 2 - Strana 69 ^lanak 28. O tro{kovima postupka u stvarima koje se odnose na osobno i obiteljsko stanje sudionika sud odlu~uje po slobodnoj ocjeni, vode}i ra~una o okolnostima slu~aja i o ishodu postupka, s tim {to se u pogledu tro{kova postupka koji su prouzrokovani sudjelovanjem organa starateljstva u vanparni~nom postupku primjenjuju odrebe Zakona o parni~nom postupku. U vanparni~nim stvarima koje se odnose na imovinska prava sudionika, sudionici snose tro{kove na jednake dijelove, ali ako postoji znatna razlika u pogledu njihovog udjela u imovinskom pravu o kome se odlu~uje, sud }e prema srazmjeru tog udjela odrediti koliki }e dio tro{kova snositi svaki sudionik. U vanparni~nim stvarima iz stavka 2. ovog ~lanka, sud mo‘e odlu~iti da sve tro{kove postupka snosi sudionik u ~ijem se interesu postupak vodi, odnosno sudionik koji je svojim pona{anjem isklju~ivo dao povoda za pokretanje postupka. II - URE\ENJE OSOBNIH STANJA 1. Oduzimanje i vra}anje poslovne sposobnosti ^lanak 29. U postupku oduzimanja i vra}anja poslovne sposobnosti sud utvr|uje da li je punoljetna osoba zbog potupune ili djelomi~ne nesposobnosti za rasu|ivanje u stanju da se samo brine o svojim pravima i interesima, te da sukladno s tim potpuno ili djelomi~no oduzme poslovnu sposobnost punoljetnoj osobi, ili potpuno ili djelomi~no vrati poslovnu sposobnost onoj punoljetnoj osobi kod koje su prestali razlozi za potpuno, odnosno djelomi~no oduzimanje poslovne sposobnosti. Postupak iz stavka 1. ovog ~lanka mora se zavr{iti {to prije, a najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema prijedloga. ^lanak 30. Postupak za oduzimanje i vra}anje poslovne sposobnosti pokre}e se na prijedlog: 1) organa starateljstva, 2) tu‘itelja, 3) bra~nog druga, djeteta i roditelja osobe koja predla‘e oduzimanje, odnosno vra}anje poslovne sposobnosti, 4) djeda, babe, brata, sestre, unuka i drugih osoba, ukoliko trajno ‘ive u istom obiteljskom doma}instvu sa osobom za koju se predla‘e oduzimanje, odnosno vra}anje poslovne sposobnosti, 5) osobi kojoj se oduzima ili vra}a poslovna sposobnost ukoliko ono mo‘e da shvati zna~aj i pravne poslijedice svoga prijedloga, 6) drugih osoba ukoliko je to predvi|eno zakonom. Postupak mo‘e pokrenuti i sud po slu‘benoj du‘nosti. ^lanak 31. Za vo|enje postupka nadle‘an je sud na ~ijem podru~ju osoba kojoj se oduzima ili vra}a poslovna sposobnost ima prebivali{te, odnosno boravi{te. ^lanak 32. Ako je osoba kojoj se oduzima, odnosno vra}a poslovna sposobnost vlasnik nepokretnih stvari, sud }e bez odlaganja, radi zabilje‘be vo|enja postupka, obavijestiti organ nadle‘an za vo|enje zemlji{no-knji‘ne evidencije. ^lanak 33. O pokretanju postupka obavije{tava se op}inska slu‘ba nadle‘ana za poslove vo|enja mati~nih knjiga u kojima je upisana osoba kojoj se oduzima, odnosno vra}a poslovna sposobnost, radi evidentiranja vo|enja postupka. ^lanak 34. Na sva ro~i{ta za raspravljanje o prijedlogu pozivaju se predlagatelj, staratelj osoba kojoj se oduzima ili vra}a poslovna sposobnost, odnosno njegov privremeni zastupnik i organi starateljstva. Osoba kojoj se oduzima, odnosno vra}a poslovna sposobnost poziva se na ro~i{te, osim ako ova osoba po ocjeni suda nije u stanju da shvati zna~aj i pravne poslijedice svog u~e{}a u postupku. ^lanak 35. O oduzimanju ili vra}anju poslovne sposobnosti sud odlu~uje na temelju ~injenica utvr|enih na ro~i{tu. Ako je osoba kojoj se oduzima, odnosno vra}a poslovna sposobnost smje{tena u ustanovu koja obavlja zdravstvenu djelatnost (u daljnjem tekstu: zdravstvena ustanova), sud mo‘e u toj ustanovi odr‘avati ro~i{te na kojem }e saslu{ati protivnika predlagatelja. ^lanak 36. Osoba prema kojoj se postupak vodi mora pregledati vje{tak medicinske struke odgovaraju}e specijalnosti koji }e dati nalaz i mi{ljenje o njenom du{evnom stanju i sposobnostima za rasu|ivanje. Vje{ta~enje se vr{i u prisustvu suca, osim kada se obavlja u zdravstvenoj ustanovi. ^lanak 37. Ukoliko je za utvr|ivanje du{evnog stanja i sposobnosti za rasu|ivanje osobe kojoj se oduzima poslovna sposobnost po mi{ljenju vje{taka medicinske struke neophodno da se ona smjesti u zdravstvenu ustanovu, sud mo‘e donijeti rje{enje kojim }e odrediti da ova osoba privremeno, ali najdu‘e tri mjeseca bude smje{tena u takvoj ustanovi. Ako se zdravstvena ustanova iz stavka 1. ovog ~lanka nalazi van podru~ja suda koji sprovodi postupak, ovaj sud }e potrebne radnje izvesti putem nadle‘nog suda. Protiv rje{enja iz stavka 1. ovog ~lanka dozvoljena je ‘alba. ^lanak 38. Kad utvrdi da postoje uvjeti za oduzimanje poslovne sposobnosti, sud }e osobi prema kojoj se vodi postupak, potpuno ili djelomi~no oduzeti poslovnu sposobnost. ^lanak 39. Sud mo‘e odlo‘iti dono{enje rje{enja o djelomi~nom oduzimanju poslovne sposobnosti zbog zloupotrebe alkohola ili drugih opojnih sredstava, ako se osnovano mo‘e o~ekivati da }e se osoba prema kojoj se postupak vodi uzdr‘ati od zloupotrebe alkohola ili drugih opojnih sredstava. Sud }e odlo‘iti dono{enja rje{enja iz stavka 1. ovog ~lanka ako se ta osoba samoinicijativno ili na prijedlog suda podvrgne lije~enju u zdravstvenoj ustanovi. Dono{enje rje{enja iz st. 1. i 2. ovog ~lanka odla‘e se na vrijeme od {est do dvanaest mjeseci. Rje{enje o odlaganju opozvat }e se ako osoba kojoj se oduzima poslovna sposobnost nastavi sa zloupotrebom alkohola ili drugih opojnih sredstava u vrijeme odlaganja dono{enja rje{enja. ^lanak 40. Kad prestanu razlozi zbog kojih je oduzeta poslovna sposobnost, sud }e po slu‘benoj du‘nosti ili na prijedlog ovla{tenih osoba iz ~lanka 30. ovog zakona, sprovesti postupak i ovisno od njegovih rezultata donijeti rje{enje kojim se protivniku predlagatelja potpuno ili djelomi~no vra}a poslovna sposobnost. ^lanak 41. U postupku vra}anja poslovne sposobnosti shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona o oduzimanju poslovne sposobnosti. Broj 2 - Strana 70 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 20. sije~nja/januara 1998. ^lanak 42. Protiv rje{enja o oduzimanju ili vra}anju poslovne sposobnosti ‘albu mogu izjaviti osobe koje su u~estvovale u postupku u roku od tri dana od dana prijema rje{enja. Osoba kojoj se oduzima poslovna sposobnost mo‘e izjaviti ‘albu bez obzira na svoje zdravstveno stanje. @alba ne zadr‘ava izvr{enje rje{enja, ako sud, iz opravdanih razloga, druga~ije ne odlu~i. Prvostupanjski sud }e ‘albu sa spisima bez odlaganja dostaviti drugostupanjskom sudu, koji je du‘an da donese odluku u roku od tri dana od dana prijema ‘albe. ^lanak 43. Pravomo}no rje{enje o oduzimanju odnosno vra}anju poslovne sposobnosti, sud }e dostaviti op}inskoj slu‘bi nadle‘noj za poslove vo|enja mati~nih knjiga radi upisa u mati~nu knjigu ro|enih i organu nadle‘nom za vo|enje zemlji{no-knji‘ne evidencije. ^lanak 44. Tro{kove postupka oduzimanja i vra}anja poslovne sposobnosti snosi predlagatelj. 2. Zadr‘avanje du{evno bolesnih osoba u zdravstvenoj ustanovi ^lanak 45. U postupku zadr‘avanja u zdravstvenoj ustanovi sud odlu~uje o zadr‘avanju du{evno bolesne osobe u zdravstvenoj ustanovi kada je zbog prirode bolesti neophodno da ta osoba bude ograni~ena u slobodi kretanja ili kontaktiranja sa vanjskim svijetom, kao i njenom otpu{tanju kad prestanu razlozi zbog kojih je zadr‘ana. Postupak iz stavka 1. ovog ~lanka mora se zavr{iti {to prije, a najkasnije u roku od sedam dana. ^lanak 46. Zdravstvena ustanova mo‘e primiti na lije~enje du{evno bolesnu osobu, uz njenu suglasnost, ako je prema prirodi bolesti u stanju da da takvu suglasnost. Suglasnost iz stavka 1. ovog ~lanka daje se u pismenom obliku pred ovla{}enim organom zdravstvene ustanove, uz prisustvo dvije punoljetne osobe , koje su poslovno sposobne i pismene, a nisu zaposlene u toj zdravstvenoj ustanovi i nisu krvni srodnici primljene osobe u pravoj liniji, u pobo~noj liniji zaklju~ no sa ~evrtim stupnjem, po tazbini do drugog stupnja, ni njegov bra~ni drug, kao ni osoba kaja ga je dovela u zdravstvenu ustanovu. Ako je osobi iz stavka 1. ovog ~lanka, ograni~ena sloboda kretanja ili kontaktiranja sa vanjskim svijetom, zdravstvena ustanova je du‘na da u roku od 24 sata o tom obavijesti sud podno{enjem pismene obavijesti na na~in propisan ~lankom 47. ovog zakona. ^lanak 47. Kad zdravstvena ustanova primi na lije~enje du{evno bolesnu osobu bez njene suglasnosti ili bez odluke suda, du‘na je da o tome odmah, a najkasnije u roku od 24 sata, pismeno obavijesti sud na ~ijem podru~ju se nalazi ta ustanova. Obavijest iz stavka 1. ovog ~lanka, sadr‘i podatke o primljenoj osobi i osobi koja ga je dovela u zdravstvenu ustanovu. Uz obavijest zdravstvena ustanova dostavlja sudu, po mogu}nosti, podatke o prirodi i stupnju bolesti sa raspolo‘ivom medicinskom dokumentacijom. ^lanak 48. Zdravstvena ustanova je du‘na da postupi sukladno odredbama ~lanka 47. ovog zakona i u slu~aju kad je osoba koja je primljena u zdravstvenu ustanovu uz svoju suglasnost opozove datu suglasnost, a ovla{}ena osoba ili organ te zdravstvene ustanove smatra da je potrebno njeno dalje zadr‘avanje. Rok za obavje{tavanje suda te~e od dana opozivanja date suglasnosti. ^lanak 49. Obavijesti iz ~l. 46. i 47. ovog zakona ne podnose se ako je du{evno bolesna osoba zadr‘ana, u zdravstvenoj ustanovi na osnovu odluke donesene u postupku za oduzimanje poslovne sposobnosti ili u krivi~nom, odnosno prekr{ajnom postupku. ^lanak 50. Ako prijem u zdravstvenu ustanovu nije izvr{en na temelju odluke nadle‘nog suda, sud na ~ijem podru~ju se nalazi zdravstvena ustanova du‘an je odmah po prijemu obavijesti iz ~l. 46. i 47. ovog zakona ili kada na drugi na~in sazna za boravak du{evno bolesne osobe u zdravstvenoj ustanovi bez njene suglasnosti, po slu‘benoj du‘nosti pokrenuti postupak za zadr‘avanje u zdravstvenoj ustanovi. ^lanak 51. Nakon pokretanja postupka o zadr‘avanju du{evno bolesne osobe u zdravstvenoj ustanovi, sud }e poduzeti mjere da tu osobu odmah pregleda vje{tak medicinske struke odgovaraju}e specijalnosti i da da nalaz i mi{ljenje o du{evnom stanju i sposobnosti za rasu|ivanje. ^lanak 52. Sud je du‘an da ispita sve okolnosti koje su od zna~aja za dono{enje rje{enja i da saslu{a sve osobe koje imaju saznanje o bitnim ~injenicama. Ukoliko je to mogu}e i ako to ne}e {tetno utjecati na zdravlje du{evno bolesne osobe, sud }e saslu{ati i tu osobu. ^lanak 53. Po zavr{enom postupku sud je du‘an odmah, a najkasnije u roku od tri dana, da donese rje{enje kojim }e odlu~iti da li se osoba zadr‘ana u zdravstvenoj ustanovi mo‘e i dalje zadr‘avati ili }e se pustiti iz zdravstvene ustanove. O svojoj odluci sud obavje{tava organ starateljstva. ^lanak 54. Kad sud odlu~i da se primljena osoba zadr‘i u zdravstvenoj ustanovi odredit }e i vrijeme zadr‘avanja koje ne mo‘e biti du‘e od jedne godine. Zdravstvena ustanova je du‘na da sudu, po potrebi, dostavlja izvje{taje o promjenama o zdravstvenom stanju zadr‘ane osobe. ^lanak 55. Ako zdravstvena ustanova ocijeni da zadr‘ana osoba treba da ostane na lije~enju i po isteku vremena odre|enog rje{enjem suda, du‘na je da 30 dana prije isteka tog vremena predlo‘i sudu produ‘enje zadr‘avanja. ^lanak 56. Sud mo‘e i prije isteka vremena odre|enog za zadr‘avanje u zdravstvenoj ustanovi, po slu‘benoj du‘nosti ili na prijedlog zadr‘ane osobe, njenog staratelja kao i osobe, odnosno organa iz ~lanka 30. ovog zakona, da odlu~i o pu{tanju osobe iz zdravstvene ustanove, ako utvrdi da se njeno zdravstveno stanje pobolj{alo u tolikoj mjeri da su prestali razlozi za dalje zadr‘avanje. ^lanak 57. Rje{enje iz ~l. 55. i 56. ovog zakona sud donosi na temelju ponovnog pregleda zadr‘ane osobe i u postupku provedenom na isti na~in kao i kad je vo|en postupak za zadr‘avanje u zdravstvenoj ustanovi. ^lanak 58. Protiv rje{enja o zadr‘avanju u zdravstvenoj ustanovi i pu{tanju iz ove ustanove ‘albu mogu izjaviti zdravstvena us- Utorak, 20. sije~nja/januara 1998. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 2 - Strana 71 tanova koja je zadr‘ala du{evno bolesnu osobu, zadr‘ana osoba, njen staratelj, odnosno privremeni zastupnik i organ starateljstva i to u roku od osam dana od dana prijema rje{enja. @alba ne zadr‘ava izvr{enje, ako sud iz opravdanih razloga druga~ije ne odlu~i. Prvostupanjski sud }e ‘albu sa spisima bez odlaganja dostaviti drugostupanjskom sudu, koji je du‘an da donese odluku u roku od tri dana od dana prijema ‘albe. ^lanak 59. Tro{kove postupka zadr‘avanja u zdravstvenoj ustanovi snosi op}ina na ~ijem podru~ju zadr‘ana osoba ima posljednje prebivali{te, a ako nema prebivali{te na teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine ( u daljem tekstu: Federacija ) ili je ono nepoznato, tro{kove snosi op}ina na ~ijem podru~ju zadr‘ana osoba ima boravi{te. 3. Progla{enje nestalih osoba umrlim i dokazivanje smrti ^lanak 60. U postupku progla{enja nestalih osoba umrlih i dokazivanja smrti sud odlu~uje o progla{enju nestalih osoba umrlih i o dokazivanju smrti. ^lanak 61. Umrlom osobom proglast }e se: 1) osobom o ~ijem ‘ivotu za posljednih pet godina nije bilo nikakvih vijesti, a od ~ijeg je ro|enja proteklo {ezdeset godina, 2) osoba o ~ijem ‘ivotu za posljednih pet godina nije bilo nikakvih vijesti,a za koju je vjerovatno da vi{e nije ‘iva, 3) osoba koja je nestala u brodolomu, saobra}ajnoj nesre}i, po‘aru, poplavi, zemljotresu ili u kakvoj drugoj neposrednoj smrtnoj opasnosti, a o ~ijem ‘ivotu nije bilo nikakvih vijesti za {est mjeseci od dana prestanka takve opasnosti, 4) osoba koja je nestala u toku rata ili u vezi sa ratnim doga|ajima, a o ~ijem ‘ivotu nije bilo nikakvih vijesti za godinu dana od dana prestanka neprijateljstava. Rokovi iz to~. 1. i 2. stavka 1. ovog ~lanka ra~unaju se od dana kad je prema posljednjim vijestima nestala osoba nesumnjivo bila ‘iva, a ako se taj dan ne mo‘e to~no utvrditi, ti rokovi po~inju te}i istekom mjeseca, odnosno godine u kojoj je nestala osoba, prema posljednjim vijestima, bila ‘iva. ^lanak 62. Smrt neke osobe mo‘e se dokazivati po odredbama ovog zakona samo kad se smrt ne mo‘e dokazati ispravama predvi|enim propisima o mati~nim knjigama. U postupku dokazivanja smrti shodno }e se primijeniti odredbe o progla{enju nestalih osoba umrlim, s tim {to oglasni rok ne mo‘e biti kra}i od 15, niti du‘i od 30 dana. ^lanak 63. Za progla{enje nestale osobe umrlom i za dokazivanje smrti nadle‘an je sud na ~ijem podru~ju je ta osoba imala posljednje prebivali{te, a ako nije imalo prebivali{te, sud na ~ijem podru~ju je ta osoba imala posljednje boravi{te. ^lanak 64. Prijedlog za progla{enje nestale osobe umrlom i prijedlog za dokazivanje smrti mo‘e podnijeti svaka fizi~ka i pravna osoba koja za to ima pravni interes, kao i zainteresirani organ. Prijedlog iz stavka 1. ovog ~lanka sadr‘i naro~ito: naziv suda, ime i prezime osobe za koje se predla‘e da se proglasi umrlom, odnosno ~iju smrt treba dokazati, datum ro|enja i posljednje prebivali{te, odnosno boravi{te te osobe, ~injenice na kojima se zasniva prijedlog, dokaze kojima se utvr|uju te ~injenice, pravni interes predlagatelja za podno{enje prijedloga, ime i prezime odnosno naziv predlagatelja i njegovu adresu. Uz prijedlog se podnosi izvod iz mati~ne kniige ro|enih za osobu za koju se prijedlog podnosi. ^lanak 65. Po prijemu prijedloga iz ~lanka 64. ovog zakona sud }e, po potrebi, saslu{ati predlagatelje i svjedoke, pribaviti potrebne podatke i izvje{taje i zatra‘iti od organa starateljstva da osobi na koju se prijedlog odnosi odredi staratelja. Ako sud ocijeni da nisu ispunjeni uvjeti da se postupak pokrene, donijet }e rje{enje kojim }e prijedlog odbaciti. Ako sud ocijeni da su ispunjeni uvjeti da se postupak pokrene, objavit }e u "Slu‘benim novinama Federacije BiH" oglas da je postupak pokrenut. U oglasu o pokretanju postupka za progla{enje nestale osobe umrlom, navest }e bitne okolnosti na kojima se prijedlog temelji, nestala osoba pozvati da se javi, a ostale osobe kojima su poznati bilo kakvi podaci o ‘ivotu ili smrti nestalog, pozvati da to jave sudu u roku od tri mjeseca od dana objavljivanja oglasa. Oglas o pokretanju postupka za dokazivanje smrti neke osobe treba da sadr‘i naznaku dana, mjeseca i godine za koje se smatra da je ta osoba umrla i poziv osobama koje o tome ne{to znaju da to jave sudu u roku od 30 dana od dana objavljivanja oglasa u "Slu‘benim novinama Federacije BiH". ^lanak 66. Po isteku roka ozna~enog u oglasu, sud }e saslu{ati staratelja, a po potrebi i predlagatelja i nakon {to sprovede i druge dokaze, odlu~it }e o prijedlogu. Ako sud utvrdi da nisu ispunjeni uvjeti da se nestala osoba proglasi umrlom, odnosno da se utvrdi smrt, donijet }e rje{enje kojim se prijedlog odbija. ^lanak 67. U rje{enju kojim se nestala osoba progla{ava umrlom, odnosno kojim se utvr|uje smrt, nazna~it }e se dan, mjesec i godina, a po mogu}nosti i sat koji se ima smatrati kao vrijeme smrti nestale osobe. Kao dan smrti smatra se dan kada je nestala osoba vjerovatno umrla ili dan koji vjerovatno nije pre‘ivjela. Ako taj dan ne mo‘e da se utvrdi, kao dan smrti smatra se prvi dan poslije isteka roka iz ~lanka 61. ovog zakona. ^lanak 68. Protiv rje{enja donesenog u prvom stupnju ‘albu mogu izjaviti predlagatelji, staratelj osobe koja je nestala, odnosno osobe za koju se smrt dokazuje. ^lanak 69. Pravomo}no rje{enje o progla{enju nestale osobe umrlom, odnosno dokazivanju smrti sud }e dostaviti op}inskoj slu‘bi nadle‘noj za poslove vo|enja mati~nih knjiga, radi upisa u mati~nu knjigu umrlih. ^lanak 70. Ako je osoba koja je progla{ena umrlom ‘iva ili je umrla drugog dana, a ne onog dana koji se po rje{enju suda smatra kao dan njene smrti, svaka fiz~ka i pravna osoba koja za to ima pravni interes, kao i zainteresirani organi mogu zahtjevati od suda da se rje{enje o progla{enju nestale osobe umrlom stavi van snage, odnosno preina~i. O pokretanju postupka u slu~ajevima iz stavka 1. ovog ~lanka bez odlaganja }e se obavijestiti sud koji je nadle‘an za raspravljanje zaostav{tine te osobe. Postupak za raspravljanje zaostav{tine koji je u toku prekinut }e se, a ako je zaostav{tina pravomo}no raspravljena i ako je izvr{en upis u zemlji{ne knjige ili druge javne knjige o nepokretnostima, naredit }e se da se u ove knjige stavi zabilje‘ba o pokretanju postupka za stavljanje van snage, odnosno preina~enje rje{enja o progla{enju nestale osobe umrlom. Broj 2 - Strana 72 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 20. sije~nja/januara 1998. ^lanak 71. Ako se utvrdi da je nestala osoba koja je progla{ena umrlom ‘iva ili je umrla drugog dana, a ne onog koji se po rje{enju suda smatra kao dan njene smrti, sud }e staviti van snage, odnosno preina~iti svoje ranije rje{enje. Ako sud na temelju sprovedenog postupka ocijeni da nema mjesta stavljanju van snage ili preina~enju ranijeg rje{enja, dostavit }e pravomo}no rje{enje o tome sudu nadle‘nom za raspravljanje zaostav{tine radi daljeg postupanja odnosno brisanja zabilje‘be u zemlji{noj knjizi i drugim javnim knjigama o nepokretnostima. ^lanak 72. Ako se osoba progla{ena za umrlu javi sudu i predlo‘i da se stavi van snage rje{enje kojim je progla{ena umrlom, sud }e, po{to utvrdi njenu istovjetnost sa osobom koja je progla{ena umrlom, bez daljeg postupka staviti van snage to rje{enje. Pravomo}no rje{enje o stavljanju van snage ili preina~enju rje{enja o progla{enju nestale osobe umrlom dostavit }e se op}inskoj slu‘bi nadle‘noj za poslove vo|enja mati~ne knjige, sudu nadle‘nom za raspravljanje zaostav{tine i organu starateljstva. ^lanak 73. Tro{kove postupka za progla{enje nestale osobe umrlom i za dokazivanje smrti snosi predlagatelj. III - URE\ENJE OBITELJSKIH ODNOSA 1. Dozvola za zaklju~enje braka ^lanak 74. U postupku davanja dozvole za zaklju~enje braka, sud odlu~uje o davanju dozvole za zaklju~enje braka izme|u odre|enih osoba kada je zakonom propisano da se brak izme|u njih mo‘e zaklju~iti samo na temelju dozvole suda. ^lanak 75. Postupak za davanje dozvole za zaklju~enje braka pokre}e se na prijedlog maloljetne osobe. Prijedlog za pokretanje postupka, sadr‘i osobne podatke o osobama koje ‘ele da zaklju~e brak, osobne podatke o roditeljima predlagatelja, ~injenice na kojima se zasniva prijedlog i dokaze o iznesenim ~injenicama. ^lanak 76. Sud }e na odgovaraju}i na~in ispitati sve okolnosti koje su od zna~aja za utvr|enje da li postoji slobodna volja i ‘elja maloljetnika da zaklju~e brak, kao i da li je maloljetna osoba tjelesno i du{evno sposobna za vr{enje prava i du‘nosti koje proizilaze iz braka. Prije dono{enja rje{enja, sud }e pribaviti nalaz i mi{ljenje zdravstvene ustanove i mi{ljenje organa starateljstva, saslu{at }e predlagatelje i osobu s kojom ‘eli da zaklju~i brak, roditelja ili staratelja odnosno usvojitelja predlagatelja, a po potrebi mo‘e da izvede i druge dokaze. Sud ne}e saslu{ati roditelja kome je oduzeto roditeljsko pravo, a ocijenit }e da li }e saslu{ati roditelja koji bez opravdanih razloga ne vr{i roditeljsko pravo. Sud }e, po pravilu, saslu{ati predlagatelja bez prisustva ostalih sudionika u postupku. Sud je du‘an da utvrdi i osobna svojstva, imovinsko stanje i druge bitne okolnosti koje se odnose na osobu sa kojom predlagatelj ‘eli da zaklju~i brak. U postupku sud }e na odgovaraju}i na~in ispitati opravdanost prijedloga vode}i ra~una o ostvarivanju ciljeva braka i o za{titi obitelji, kao i va‘e}im shvatanjima sredine u kojoj ‘ive osobe koje ‘ele da zaklju~e brak. ^lanak 77. Rje{enje o davanju dozvole za zaklju~enje braka dostavlja se predlagatelju i osobi sa kojom predlagatelj ‘eli da zaklju~i brak, roditeljima odnosno starateljima predlagatelja i nadle‘nom organu starateljstva. Rje{enje kojim se odbija prijedlog za davanje dozvole za zaklju~enje braka dostavlja se predlagatelju. ^lanak 78. Protiv rje{enja kojim se dozvoljava zaklju~enje braka, ‘albu mogu da izjave svi sudionici u postupku iz stavka 1. ~lanka 77. ovog zakona, a protiv rje{enja kojim se odbija prijedlog za davanje dozvole, ‘albu mo‘e izjaviti samo predlagatelj. ^lanak 79. Osobe kojima je dozvoljeno zaklju~enje braka ne mogu brak zaklju~iti prije pravomo}nosti rje{enja o davanju dozvole za zaklju~enje braka. ^lanak 80. Prijedlog za davanje dozvole za zaklju~enje braka mo‘e se povu}i do pravomo}nosti rje{enja o davanju dozvole za zaklju~ enje braka. 2. Produ‘enje i prestanak roditeljskog prava ^lanak 81. U postupku produ‘enja i prestanka roditeljskog prava, sud odlu~uje o produ‘enju i prestanku roditeljskog prava kada je to zakonom propisano. Postupak iz predhodnog stavka 1. ovog ~lanka mora se zavr{iti {to prije, a najkasnije u roku od 15 dana od dana podno{enja prijedloga. ^lanak 82. Postupak za produ‘enje i prestanak roditeljskog prava pokre}e se na prijedlog roditelja odnosno usvojitelja ili organa starateljstva. ^lanak 83. Osoba nad kojom se produ‘uje roditeljsko pravo ili se odre|uje prestanak tog prava, u postupku iz ~lanka 82. ovog zakona, zastupa poseban staratelj kojeg odredi organ starateljstva ili privremeni zastupnik kojeg odredi sud koji sprovodi postupak za produ‘enje ili prestanak roditeljskog prava. ^lanak 84. Sud }e po slu‘benoj du‘nosti utvrditi sve ~injenice koje su bitne za dono{enje rje{enja. Radi dono{enja rje{enja sud }e odr‘ati ro~i{te na koje }e pozvati predlagatelja, organ starateljstva i roditelje osobe iz ~lanka 83. ovog zakona, bez obzira na to da li su oni predlo‘ili pokretanje postupka, a na ro~i{tu obavezno saslu{ati roditelje i predstavnike organa starateljstva, te pribaviti mi{ljenje o cjelishodnosti produ‘enja roditeljskog prava. Stanje du{evnog zdravlja i sposobnosti osobe iz ~lanka 83. ovog zakona, utvr|uju se na na~in odre|en u ~lanku 36. ovog zakona. ^lanak 85. U postupku produ‘enja i prestanka roditeljskog prava shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona o oduzimanju i vra}anju poslovne sposobnosti. 3. Oduzimanje i vra}anje roditeljskog prava ^lanak 86. U postupku oduzimanja i vra}anja roditeljskog prava sud odlu~uje o oduzimanju i vra}anju roditeljskog prava kada je to zakonom odre|eno. Postupak iz stavka 1. ovog ~lanka mora se zavr{iti {to prije, a najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema prijedloga. ^lanak 87. Postupak za oduzimanje i vra}anje roditeljskog prava pokre}e se na prijedlog roditelja odnosno usvojitelja koji ima Utorak, 20. sije~nja/januara 1998. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 2 - Strana 73 roditeljsko pravo ili organa starateljstva, a postupak za vra}anje roditeljskog prava pokre}e se i na prijedlog roditelja kojem je bilo oduzeto to pravo. ^lanak 88. Ako postupak nije pokrenut na prijedlog organa starateljstva, sud }e bez odlaganja obavijestiti ovaj organ o pokretanju postupka i pozvati ga da sudjeluje u postupku. ^lanak 89. Sud }e, po slu‘benoj du‘nosti, utvrditi sve ~injenice koje su bitne za dono{enje rje{enja. Radi utvr|ivanja bitnih ~injenica, sud }e odr‘ati ro~i{te na koje }e pozvati predlagatelja, organ starateljstva, oba roditelja i staratelja osobe ~ijem se roditelju oduzima, odnosno vra}a roditeljsko pravo. Sud je obavezan da saslu{a roditelje, a maloljetnik se saslu{ava samo kad je to neophodno i nije {tetno za njegovo du{evno zdravlje. Pri dono{enju rje{enja o oduzimanju i vra}anju roditeljskog prava, sud }e uzeti u obzir i ‘elje maloljetnika, ako je sposoban da ih izrazi. ^lanak 90. U postupku oduzimanja i vra}anja roditeljskog prava shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona o oduzimanju i vra}anju poslovne sposobnosti. IV - URE\ENJE IMOVINSKIH ODNOSA 1. Raspravljanje zaostav{tine a) Zajedni~ke odredbe ^lanak 91. U postupku za raspravljanje zaostav{tine sud utvr|uje tko su nasljednici umrlog, koja imovina sa~injava njegovu zaostav{tinu i koja prava iz zaostav{tine pripadaju nasljednicima, legatarima i drugim osobama. ^lanak 92. Sudionikom u postupku raspravljanja zaostav{tine smatraju se nasljednici i legatari, kao i druga osoba koja ostvaruje neko pravo iz zaostav{tine. ^lanak 93. Postupak za raspravljanje zaostav{tine sud pokre}e po slu‘benoj du‘nosti ~im sazna da je neka osoba umrla ili da je progla{ena umrlom. ^lanak 94. Izvo|enje dokaza i uzimanje izjave o odricanju od naslje|a vr{i sudac sa zapisni~arom. Ostale izjave i prijedloge sudionika mogu uzimati na zapisnik i drugi ovla{teni djelatnici u sudu. ^lanak 95. O radnjama izvr{enim u postupku sastavlja se zapisnik. O manje va‘nim izjavama u~esnika i obavje{tenjima koje sud prikuplja mo‘e se, umjesto zapisnika, sa~initi samo bilje{ka u spisu. Zapisnik potpisuju sudionici ako su prisustvovali radnji u postupku, sudac i zapisni~ar odnosno drugi ovla{}eni djelatnik koji je sastavio zapisnik. Bilje{ku u spisu potpisuje njen sastavljiva~. ^lanak 96. Za raspravljanje zaostav{tine osobe koja je u ~asu smrti imala prebivali{te u Federaciji, a koja je dr‘avljanin Bosne i Hercegovine, u pogledu nepokretne imovine koja se nalazi na teritoriju Bosne i Hercegovine i u pogledu njegove pokretne imovine, bez obzira gdje se nalazi, isklju~ivo je nadle‘an sud u Federaciji. Ako se nepokretna imovina osoba iz stavka 1. ovog ~lanka nalazi u inozemstvu, sud u Federaciji bit }e nadle‘an samo ako po zakonima dr‘ave u kojoj se nalazi imovina nije nadle‘an inozemni organ. ^lanak 97. Za raspravljanje zaostav{tine mjesno je nadle‘an sud na ~ijem podru~je ostavitelj imao prebivali{te u vrijeme smrti, a ako ostavitelj u vrijeme smrti nije imao prebivali{te, nadle‘an je sud na ~ijem podru~ju je ostavitelj imao boravi{te ( u daljem tekstu: ostavinski sud), ukoliko zakonom ili me|unarodnim ugovorom nije druga~ije odre|eno. Ako ostavitelj u vrijeme smrti nije imao prebivali{te ni boravi{ te u Federaciji nadle‘an je ostavinski sud u Federaciji na ~ijem podru~ju se nalazi zaostav{tina ili prete‘an dio zaostav{tine. Privremene mjere za osiguranje zaostav{tine mo‘e narediti sud na ~ijem podru~ju je ostavitelj umro, kao i sud na ~ijem podru~ju se nalazi zaostav{tina. ^lanak 98. Sudionici u postupku za raspravljanje zaostav{tine ne mogu ugovoriti ni stvarnu ni mjesnu nadle‘nost suda. b) Prethodne radnje ^lanak 99. Kad je neka osoba umrla ili progla{ena za umrlu, organ op}inske slu‘be nadle‘an za poslove vo|enja mati~nih knjiga koji vr{i upis smrti u mati~nu knjigu umrlih, du‘an je da u roku od 15 dana po izvr{enom upisu dostavi ostavinskom sudu smrtovnicu za umrlog. Ako organ iz stavka 1. ovog ~lanka nije u mogu}nosti da pribavi podatke za sastavljanje smrtovnice, dostavit }e smrtovnicu samo s onim podacima s kojima raspola‘e (u daljem tekstu: nepotpuna smrtovnica), navode}i razloge zbog kojih nije mogao sastaviti potpunu smrtovnicu, i ukazuju}i na podatke koji bi mogli poslu‘iti ostavinskom sudu na pronala‘enje nasljednika i imovine umrlog. Ako je neka osoba umrla van podru~ja op}ine u kojoj je imalo prebivali{te ili boravi{te, organ uprave nadle‘an za poslove vo|enja mati~nih knjiga dostavit }e ostavinskom sudu izvod iz mati~ne knjige umrlih, kao i podatke kojima raspola‘e, a koji mogu poslu‘iti za sastavljanje smrtovnice. Smrtovnica se sastavlja i u slu~aju kad umrli nije ostavio imovinu. ^lanak 100. Smrtovnica se sastavlja na temelju podataka dobijenih od srodnika umrlog, od osobe s kojima je umrli ‘ivio, kao i od drugih osoba koje mogu pru‘iti podatke koji se unose u smrtovnicu. ^lanak 101. Ako je ostavinskom sudu dostavljena nepotpuna smrtovnica ili samo izvod iz mati~ne knjige umrlih, sud }e sam prema okolnostima upotpuniti ili sastaviti smrtovnicu ili }e sastavljanje smrtovnice povjeriti organu uprave nadle‘nom za poslove vo|enja mati~ne knjige. Sud mo‘e, kad je to cjelishodno, sam sastaviti smrtovnicu i van slu~ajeva iz stavka 1. ovog ~lanka ako je izvodom iz mati~ne knjige umrlih ili drugom javnom ispravom dokazana smrt neke osobe ili njegovo progla{enje umrlim. ^lanak 102. U smrtovnicu se unose podaci: 1) ime i prezime umrlog i imena njegovih roditelja, zanimanje, datum ro|enja i dr‘avljanstvo umrlog, a za umrle ‘enske osobe i njihovo djevoja~ko prezime, 2) dan, mjesec i godina, mjesto, i po mogu}nosti, sat smrti, 3) prebivali{te, odnosno boravi{te koje je umrli imao, Broj 2 - Strana 74 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 20. sije~nja/januara 1998. 4) ime i prezime, datum ro|enja, zanimanje, prebivali{te odnosno boravi{te bra~nog druga umrlog i bra~ne, vanbra~ ne i usvojene djece, 5) ime i prezime, datum ro|enja i prebivali{te odnosno boravi{te ostalih srodnika koji bi mogli biti pozvani na naslje|e na osnovu zakona, kao i osobe koje su pozvane na naslje|e na osnovu testamenta, 6) pribli‘na vrijednost nepokretne imovine i posebno pribli‘na vrijednost pokretne imovine umrlog. U smrtovnici, po mogu}nosti, treba navesti jo{ i: mjesto gdje se nalazi imovina koju je umrli ostavio, da li ima imovine za ~ije dr‘anje, ~uvanje ili prijavljivanje postoje posebni propisi, da li ima gotovog novca, papira od vrijednosti, dragocjenosti, {tednih knji‘ica ili kakvih drugih va‘nih isprava, da li je umrli ostavio dugove i koliko, da li je ostavio pismeni testament ili ugovor o do‘ivotnom izdr‘avanju ili sporazum o ustupanju ili raspodjeli imovine za ‘ivota i gdje se oni nalaze, a ako je umrli sa~inio usmeni testament, onda jo{ i ime i prezime, zanimanje i boravi{te svjedoka pred kojima je usmeni testament sa~injen. U smrtovnici }e se posebno nazna~iti da li se o~ekuje ro|enje djeteta umrlog i da li njegova djeca ili bra~ni drug imaju staratelja. Ako je prije ostavitelja umro njegov bra~ni drug ili koje njegovo dijete, ili koja druga osoba koja bi mogla biti pozvana na naslje|e, u smrtovnici }e se nazna~iti datum i mjesto njihove smrti. ^lanak 103. Popis i procjena imovine umrlog vr{i se po odluci ostavinskog suda kad se ne zna za nasljednike ili za njihovo boravi{te, kada su nasljednici osobe koje uslijed maloljetstva, du{evne bolesti ili drugih okolnosti nisu sposobne nikako, ili nisu sposobne potpuno da se same staraju o svojim poslovima, kada zaostav{tina treba da se preda op}ini ili drugoj pravnoj osobi, kao i u drugim opravdanim slu~ajevima. Sud }e narediti da se izvr{i popis i procjena i u slu~aju kad to zahtijevaju nasljednici, legatari ili povjerioci umrlog. Popis i procjena imovine izvr{it }e se i bez odluke suda prilikom sastavljanja smrtovnice, ako to tra‘i jedan od nasljednika ili legatara. ^lanak 104. Popis imovine }e obuhvatiti cjelokupnu nepokretnu i pokretnu imovinu koja je bila u posjedu umrlog u vrijeme njegove smrti. Popis }e obuhvatiti i imovinu koja je pripadala umrlom, a nalazi se kod druge osobe, sa nazna~enjem kod koga se nalazi ta imovina i po kom temelju, kao i imovinu koju je dr‘ao umrli, a za koju se utvrdi da nije njegovo vlasni{tvo. U popisu imovine zabilje‘it }e se potra‘ivanja i dugovi umrlog, a posebno nepla}eni porezi i doprinosi dr‘avi. ^lanak 105. Pokretne stvari popisuju se po vrsti, rodu, broju, mjeri i te‘ini ili pojedina~no. Nepokretnosti se popisuju pojedina~no sa naznakom mjesta gdje se nalaze, vrste i opisa objekta, kulture zemlji{ta, i zemlji{ no-knji‘nih podataka, ako su poznati. Prilikom popisivanja imovine istovremeno }e se nazna~iti vrijednost pojedinih pokretnih i nepokretnih stvari koje ulaze u zaostav{tinu. ^lanak 106. Popis i procjenu imovine vr{i nadle‘na op}inska slu‘ba. Popis i procjenu imovine mo‘e vr{iti i radnik suda koga sudac odredi. Popis i procjena imovine vr{e se u prisustvu dvije punoljetne osobe, a kada je to potrebno i uz sudjelovanje vje{taka. Popisu i procjeni imovine mo‘e prisustvovati svaka zainteresirana osoba. ^lanak 107. Nadle‘ni op}inski organ uprave koji je izvr{io popis i procjenu imovine, dostavit }e podatke o izvr{enom popisu i procjeni ostavinskom sudu. ^lanak 108. Kada se u zaostav{tini prona|u predmeti za ~ije dr‘anje, ~uvanje ili prijavljivanje postoje posebni propisi, s njima }e se poslije izvr{enog popisa postupati po tim propisima. ^lanak 109. Ako se prigovori izvr{enom popisu ili izvr{enoj procjeni imovine, sud mo‘e, ako to smatra za potrebno, odrediti da djelatnik suda ponovo izvr{i popis ili procjenu imovine. Ako popis imovine nije izvr{en, sud mo‘e na temelju podataka zainteresiranih osoba sam utvrditi imovinu koja ulazi u zaostav{tinu. ^lanak 110. Ako se utvrdi da nijedan od prisutnih nasljednika nije sposoban da upravlja imovinom (zaostav{tinom), a nema zakonskog zastupnika, ili ako su nasljednici nepoznati ili odsutni, ili kad druge okolnosti nala‘u naro~itu opreznost, nadle‘na op}inska slu‘ba predat }e u hitnim slu~ajevima imovinu ili njen dio na ~uvanje pouzdanom licu, i o tome }e odmah obavijestiti sud na ~ijem se podru~ju ta imovina nalazi, koja mo‘e ovu mjeru izmijeniti ili ukinuti. Gotov novac, papire od vrijednosti, dragocjenosti, {tedne knji‘ice i druge va‘ne isprave treba u takvom slu~aju predati na ~uvanje sudu na ~ijem podru~ju se imovina nalazi. Ovaj sud }e obavijestiti ostavinski sud o svim mjerama za osiguranje zaostav{tine. ^lanak 111. Kad je po ovom zakonu potrebno postaviti privremenog zastupnika zaostav{tine, postavljanje }e se izvr{iti ostavinski sud. Prije postavljanja privremenog staratelja, sud }e, po mogu}nosti, zatra‘iti mi{ljenje u pogledu osobenosti staratelja od osobe koje su pozvane na naslje|e. ^lanak 112. Mjere za osiguranje zaostav{tine mo‘e odrediti ostavinski sud u tijeku cijelog postupka za raspravljanje zaostav{tine. c) Postupak sa testamentom ^lanak 113. Organ koji sastavlja smrtovnicu provjerit }e da li je umrli ostavio pismeni testament, odnosno da li postoji isprava o usmenom testamentu. Testament koji je umrli ostavio dostavit }e se sudu zajedno sa smrtovnicom. ^lanak 114. Kad sud utvrdi da je osoba koja je ostavila testament umrla ili da je progla{ena umrlom otvorit }e njen testament bez povrede pe~ata, pro~itat }e ga i o tome sastaviti zapisnik. Na ovaj na~in }e se postupiti bez obzira da li je testament po zakonu punova‘an i da li ima vi{e testamenata. Otvaranje i ~itanje testamenta izvr{it }e se u prisustvu dvije punoljetne osobe koje mogu biti i osobe koje su pozvane na naslje|e. Progla{enju testamenta mogu prisustvovati nasljednici, legatari i druge zaiteresirane osobe i tra‘iti prijepis testamenta. Sud kod koga se testament na|e ili kome bude podnesen otvorit }e i pro~itati testament iako je za raspravljanje zaostav{tine nadle‘an drugi sud ili inozemni organ. Utorak, 20. sije~nja/januara 1998. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 2 - Strana 75 ^lanak 115. Zapisnik o progla{enju pismenog testamenta treba da sadr‘i podatke: 1) koliko je testamenata na|eno, koji datum nose i gdje su na|eni, 2) tko je testament predao sudu ili sastavlja~u smrtovnice, 3) da li je testament predat otvoren ili zatvoren i kakvim je pe~atom bio zape~a}en, 4) koji su svjedoci prisustvovali otvaranju i progla{enju testamenta. Ako je prilikom otvaranja testamenta primje}eno da je pe~at povrije|en ili da je u testamentu ne{to brisano, precrtano i ispravljeno ili ako se {to drugo na|e sumnjivo mora se to u zapisniku navesti. Zapisnik potpisuje sudac, zapisni~ar i svjedoci. Na progla{eni testament sud }e staviti potvrdu o njegovom progla{enju sa nazankom datuma progla{enja, kao i broj i datum ostalih prona|enih testamenata. ^lanak 116. Ako je umrli sa~inio usmeni testament i o tome postoji isprava koju su svjedoci svojeru~no potpisali, sud }e sadr‘inu ove isprave proglasiti po odredbama koje va‘e za progla{enje pismenog testamenta. Ako takve isprave nema, svjedoci pred kojim je usmeni testament izjavljen saslu{at }e se pojedina~no o sadr‘ini testamenta, a naro~ito o okolnostima od kojih ovisi njegova punova‘nost, pa }e se zapisnik o saslu{anju ovih svjedoka proglasiti po odredbama koje va‘e za progla{enje pismenog testamenta. Ako sudionik zahtjeva da se svjedoci usmenog testamenta saslu{aju pod zakletvom ili ako sud na|e da je takvo saslu{anje potrebno, odredit }e ro~i{te za saslu{anje ovih svjedoka na koje }e pozvati predlagatelje, a ostale zainteresirane osobe samo ako se time ne bi odugovla~io postupak. ^lanak 117. Ako je pismeni testament nestao ili je uni{ten neovisno od ostaviteljeve volje, a me|u zainteresiranim osobama nema spora o postojanju tog testamenta, o obliku u kome je sastavljen, o na~inu nestanka ili uni{tenja, kao ni o sadr‘ini testamenta, ostavinski sud }e o tome saslu{ati sve zainteresirane osobe i po njihovim prijedlozima izvesti potrebne dokaze, pa }e taj zapisnik proglasiti po odredbama koje va‘e za progla{enje pismenog testamenta. Ako bi zaostav{tina, kad ne bi bilo testamenta, postala dr‘avno vlasni{tvo, sporazum zainteresiranih osoba o ranijem postojanju testamenta, o njegovom obliku i sadr‘ini va‘i samo uz suglasnost nadle‘nog javnog pravobranila{tva. Ako me|u zainteresiranim osobama ima osoba koje nisu sposobne da se same staraju o svojim poslovima, sporazumi iz ove odrebe va‘e samo uz suglasnost organa starateljstva. ^lanak 118. Zapisnik o progla{enju testamenta sa izvornim pisanim testamentom, odnosno ispravom o usmenom testamentu ili zapisnik o saslu{anju svjedoka usmenog testamenta, dostavit }e se ostavinskom sudu, a sud koji je testament proglasio zadr‘at }e njihov prijepis. Izvorni pismeni testament, isprava o usmenom testamentu, zapisnik o saslu{anju svjedoka usmenog testamenta, kao i zapisnik o sadr‘ini nestalog ili uni{tenog pismenog testamenta, ~uvat }e se u sudu odvojeno od drugih spisa, a njihov ovjereni prijepis prilo‘it }e se spisima. d) Postupak ostavinskog suda po prijemu smrtovnice ^lanak 119. Po prijemu smrtovnice sud }e ispitati da li je nadle‘an za raspravljanje zaostav{tine, pa ako ustanovi da nije nadle‘an dostavit }e spise predmeta nadle‘nom sudu. Ako sud ustanovi da je za raspravljanje zaostav{tine nadle‘an inozemni organ, rje{enjem }e se proglasiti nenadle‘nim. ^lanak 120. Ako je ostavitelj postavio izvr{itelja testamenta, sud }e to izvr{itelju testamenta saop}iti i pozvati ga da u odre|enom roku izjavi da li se prima te du‘nosti. ^lanak 121. Ako se o~ekuje ro|enje djeteta koje bi bilo pozvano na naslje|e, ostavinski sud }e o tome obavijestiti organ starateljstava. Ako organ starateljstva druga~ije ne odredi, o pravima jo{ nero|enog djeteta starat }e se jedan od njegovih roditelja. ^lanak 122. Ako prema podacima iz smrtovnice umrli nije ostavio imovinu ili je ostavio samo pokretnu imovinu, a nijedna od osoba pozvanih na naslje|e ne tra‘i da se sprovede rasprava, ostavinski sud }e rje{enjem odlu~iti da se ne raspravlja zaostav{tina. Kad sud odlu~i da se ne raspravlja zaostav{tina, obavijestit }e o tome organ starateljstva ako me|u nasljednicima ima osoba koje nisu sposobne da se staraju o svojim poslovima, a nemaju roditelje. Ako je sud odlu~io da se ne raspravlja zaostav{tina zbog razloga iz stavka 2. ovog ~lanka, osobe pozvane na naslje|e mogu ostvariti prava koja im pripadaju kao nasljednicima. ^lanak 123. Kad se po zakonu mo‘e tra‘iti izdvajanje zaostav{tine od imovine nasljednika, sud }e na prijedlog ovla{}enih osoba narediti to izdvajanje primjenjuju}i pritom shodno odredbe ovog zakona o privremenim mjerama za osiguranje zaostav{tine. e) Raspravljanje zaostav{tine ^lanak 124. Za raspravljanje zaostav{tine sud }e odrediti ro~i{te. U pozivu na ro~i{te sud }e zainteresirane osobe obavijestiti o pokretanju postupka i o postojanju testamenta ako postoji i pozvati da odmah dostave sudu pismeni testament, odnosno ispravu o usmenom testamentu, ako se kod njih nalazi ili da nazna~e svjedoke usmenog testamenta. Sud }e u pozivu upozoriti zainteresirane osobe da mogu do zavr{etka postupka dati sudu izjavu da li se primaju naslje|a, ili se naslje|a odri~u, a ako na ro~i{te ne do|u ili ne daju izjavu, da }e sud o njihovom pravu odlu~iti prema podacima kojima raspola‘e. O pokretanju postupka za raspravljanje zaostav{tine, ako je umrli ostavio testament sud }e obavijestiti i na ro~i{te pozvati i one osobe koje bi mogle po zakonu polagati pravo na naslje|e. Ako je umrli postavio izvr{itelja testamenta sud }e i njega obavijestiti o pokretanju postupka. ^lanak 125. Ako se ne zna da li umrli ima nasljednika, sud }e oglasom pozvati osobe koje pola‘u pravo na naslje|e da se prijave sudu u roku od jedne godine od dana objavljivanja oglasa u "Slu‘benim novinama Federacije BiH". Oglas }e se objaviti i na oglasnoj tabli suda, a po potrebi i na drugi prigodan na~in. Po odredbama st. 1. i 2. ovog ~lanka sud }e postupiti i ako je nasljedniku postavljen privremeni zastupnik zbog toga {to je Broj 2 - Strana 76 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 20. sije~nja/januara 1998. boravi{te nasljednika nepoznato, a nasljednik nema punomo}nika ili zbog toga {to se nasljednik ili njegov zakonski zastupnik, koji nemaju punomo}nika, nalaze u inozemstvu, a dostavljanje se nije moglo izvr{iti prema odredbama Zakona o parni~nom postupku. Po isteku roka iz stavka 1. ovog ~lanka sud }e raspraviti zaostav{tinu na temelju izjave postavljenog staratelja i podataka kojima sud raspola‘e. ^lanak 126. U postupku za raspravljanje zaostav{tine sud }e raspraviti sva pitanja koja se odnose na zaostav{tinu, a naro~ito o pravu na naslje|e, o veli~ini nasljednog dijela i pravu na legat. O pravima iz stavka 1. ovog ~lanka, sud po pravilu, odlu~uje nakon {to od zainteresiranih osoba uzme potrebne izjave. O pravima osoba koje nisu do{le na ro~i{te, a uredno su pozvane, sud }e raspraviti prema podacima sa kojima raspola‘e, uzimaju}i u obzir njihove pismene izjave koje sud primi do dono{enja rje{enja. Prilikom raspravljanja zaostav{tine zainteresirane osobe mogu davati izjave bez prisustva drugih zainteresiranih osoba, i nije potrebno da se u svakom slu~aju tim osobama daje prilika da se izjasne o izjavama drugih zainteresiranih osoba. Ako sud posumnja da je osoba koja po zakonu pola‘e pravo na naslje|e jedini ili najbli‘i srodnik umrlog, mo‘e saslu{ati i osobe za koje smatra da bi mogle imati jednako ili ja~e pravo na naslje|e, a mo‘e te osobe pozvati i oglasom po odredbama ~lanka 125. ovog zakona. ^lanak 127. Ako se nasljednik primio naslje|a ili se odrekao naslje|a, izjavu o tome mora potpisati nasljednik ili njegov zastupnik. Potpis na izjavi o primanju naslje|a ili o odricanju od naslje|a koja je podnesena sudu, kao i potpis na punomo}i moraju biti ovjereni. U izjavi treba navesti da li se nasljednik prima, odnosno odri~e dijela koji mu pripada na temelju zakona ili na temelju testamenta, ili se izjava odnosi na nu‘ni dio. Izjavu o odricanju od naslje|a nasljednik mo‘e dati pred ostavinskim sudom ili pred svakim drugim nadle‘nim sudom. Ovu izjavu sa istim pravnim dejstvom nasljednik mo‘e dati i pred konzularnim predstavnikom ili diplomatskim predstavnikom Bosne i Hercegovine koji vr{i konzularne poslove. Prilikom davanja izjave o odricanju od naslje|a, sud }e nasljednika upozoriti da se mo‘e odre}i od naslje|a samo u svoje ime ili u ime svojih potomaka. ^lanak 128. Sud }e prekinuti raspravljanje zaostav{tine i uputiti sudionike da pokrenu parnicu pred sudom ili postupak pred organom uprave, ako su me|u sudonicima sporne ~injenice od kojih ovisi neko njihovo pravo. Sud }e postupiti u smislu stavka 1. ovog ~lanka naro~ito ako su sporne: 1) ~injenice od kojih ovisi pravo na nasllje|e, a naro~ito punova‘nost ili sadr‘ina testamenta ili odnos nasljednika i ostavitelja na temelju koga se po zakonu naslje|uje, 2) ~injenice od kojih ovisi osnovanost zahtjeva nad‘ivjelog bra~nog druga i potomaka ostaviteljevih, koji su ‘ivjeli sa ostaviteljem u istom doma}instvu, da im se iz zaostav{tine izdvoje predmeti doma}instva, koji slu‘e za zadovoljenje svakodnevnih potreba, 3) ~injenice od kojih ovisi veli~ina nasljednog dijela, a naro~ito ura~unavanje u nasljedni dio, 4) ~injenice od kojih ovisi osnovanost isklju~enja nu‘nih nasljednika ili osnovanost razloga za nedostojnost, 5) ~injenice o tome da li se neka osoba odrekla naslje|a. Ako ne postoji spor o ~injenicama iz stavka 2. ovog ~lanka, ve} se sudionici spore o primjeni prava, ostavinski sud raspravit }e pravna pitanja u postupku za raspravljanje zaostav{tine. ^lanak 129. Ako me|u sudionicima postoji spor o pravu na legat ili o drugom pravu iz zaostav{tine, sud }e uputiti sudionike da pokrenu parnicu ili postupak pred organom uprave, ali ne}e prekidati raspravljanje zaostav{tine. ^lanak 130. Ako se nasljednici spore bilo o ~injenicama bilo o primjeni prava sud }e prekinuti raspravljanje zaostav{tine i uputiti u~esnike da pokrenu parnicu pred sudom ili postupak pred organom uprave u slijede}im slu~ajevima: 1) ako izme|u nasljednika postoji spor o tome da li neka imovina ulazi u zaostav{tinu, 2) ako izme|u nasljednika postoji spor povodom zahtjeva potomaka ili usvojenika ostavitelja koji su s njim ‘ivjeli u zajednici da im se iz zaostav{tine izdvoji dio koji odgovara njihovom doprinosu u pove}anju vrijednosti ostaviteljeve imovine. ^lanak 131. Sud }e uputiti na parnicu pred sudom odnosno na postupak pred organom uprave onog sudionika ~ije pravo smatra manje vjerovatnim. Ako sud prekine postupak, odredit }e rok u kome treba pokrenuti parnicu pred sudom, odnosno pred organom uprave. Ako sudionik u odre|enom roku postupi po rje{enju suda, prekid postupka trajat }e dok parnica pred sudom odnosno postupak pred organom uprave ne bude pravomo}no zavr{en. Ako sudionik u odre|enom roku ne postupi po rje{enju suda, nastavit }e se raspravljanje zaostav{tine, i ako sudionik do zavr{etka tog postupka ne podnese dokaz da je pokrenuo parnicu pred sudom, odnosno postupak pred organom uprave, dovr{it }e se raspravljanje zaostav{tine bez obzira na zahtjeve u pogledu kojih je sudionik upu}en na parnicu pred sudom odnosno na postupak pred organom uprave. Kad je ostavinski sud raspravio zaostav{tinu po stavku 4. ovog ~lanka, kao i kad je raspravio zaostav{tinu, a trebalo je da sudionike uputi na parnicu, pravomo}nost odluke ostavinskog suda ne spre~ava da se o odnosnom zahtjevu pokrene parnica. f ) Rje{enje o naslje|ivanju i legatu ^lanak 132. Kad sud utvrdi kojim osobama pripada pravo na naslje|e proglasit }e te osobe za nasljednike rje{enjem o naslje|ivanju. Rje{enje o naslje|ivanju sadr‘i: 1) ime i prezime umrlog i ime njegovog roditelja, zanimanje, datum ro|enja i dr‘avljanstvo umrlog, a za umrle ‘enske osobe i njihovo djevoja~ko prezime, 2) ozna~enje nepokretnosti sa podacima iz zemlji{nih knjiga, kao i ozna~enje pokretnih stvari sa pozivom na popis, 3) ime i prezime, zanimanje i prebivali{te nasljednika prema ostavitelju, da li naslje|uje kao zakonski ili testamentarni nasljednik, ako ima vi{e nasljednika i dio u kome u~estvuje u naslje|u, 4) da li je i koliko pravo nasljednika odlo‘eno zbog neprispjelog vremena, ili je ograni~eno na izvjesno vrijeme, ili je odlo‘eno zbog neispunjenog uvjeta ili je ovisno od raskidnog uvjeta odnosno naloga koji se ima smatrati kao raskidni uvjet, ili je ograni~eno pravo plodou‘ ivanja i u ~iju korist, Utorak, 20. sije~nja/januara 1998. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 2 - Strana 77 5) ime i prezime, zanimanje i plodou‘ivanje osoba kojima je pripao legat, plodou‘ivanje, ili koje drugo pravo iz zaostav{tine sa to~nim nazna~enjem tog prava, Ako u postupku za raspravljanje zaostav{tine svi nasljednici sporazumno predlo‘e diobu i na~in diobe, sud }e ovaj sporazum unijeti u rje{enje o naslje|ivanju. ^lanak 133. Rje{enje o naslije|ivanju dostavit }e se svim nasljednicima i legatarima, kao i osobama koje su u tijeku postupka istakle zahtjev za naslje|e. Pravomo}no rje{enje o naslje|ivanju dostavit }e se organu nadle‘nom za vo|enje zemlji{no-knji‘ne evidencije. ^lanak 134. Kad budu podneseni dokazi o izvr{enju i osiguranju obveza koje su nasljedniku nalo‘ene testamentom u korist osobe koja nije sposobna da se sama stara o svojim poslovima ili za postizanje neke op}ekorisne svrhe, sud }e narediti da se u zemlji{nu knjigu ili drugu odgovaraju}u evidenciju izvr{e potrebni upisi, kao i da se ovla{}enim osobama predaju pokretne stvari koje se nalaze na ~uvanju kod suda. ^lanak 135. Kad je pravo nasljednika ili legatara odlo‘eno zbog neprispjelog vremena, ili je ograni~eno na izvjesno vrijeme, ili je odlo‘eno zbog neispunjenog uvjeta ili je ovisno od raskidnog uvjeta odnosno naloga koji se ima smatrati kao raskidni uvjet, sud }e po prijedlogu zainteresiranih osoba odrediti privremene mjere za osiguranje odnosnog dijela zaostav{tine po odredbama zakona kojim je ure|en izvr{ni postupak, ukoliko testamentom nije druga~ije odre|eno. ^lanak 136. Ako nasljednici ne osporavaju legat, sud mo‘e i prije dono{enja rje{enja o naslje|ivanju, na zahtjev legatara donijeti posebno rje{enje o legatu. U tom slu~aju shodno }e se primjenjivati odredbe ovog zakona o dostavljanju pravomo}nog rje{enja o naslje|ivanju nadle‘nom organu uprave, odnosno organu koji vodi zemlji{ne knjige i druge odgovaraju}e evidencije i o predaji pokretnih stvari koje se nalaze na ~uvanju kod suda. ^lanak 137. Kad sud utvrdi da nema nasljednika, ili kad se ne zna da li ima nasljednika, a u roku propisanom ovim zakonom ne javi se nitko ko pola‘e pravo na naslje|e, sud }e donijeti rje{enje da se zaostav{tina preda nadle‘noj op}ini. ^lanak 138. Pravomo}no rje{enje o naslje|ivanju ili legatu vezuje sudionike koji su sudjelovali u postupku raspravljanja zaostav{tine, ukoliko im nije priznato pravo da svoj zahtjev ostvaruju u parnici. g) Nasljedno-pravni zahtjevi poslije pravomo}nosti rje{enja o naslje|ivanju ^lanak 139. Ako se po pravomo}nosti rje{enja o naslje|ivanju prona|e imovina za koju se u vrijeme dono{enja rje{enja nije znalo da pripada zaostav{tini, sud ne}e ponovo raspravljati zaostav{tinu, ve} }e ovu imovinu novim rje{enjem raspodijeliti na temelju ranije donesenog rje{enja o naslje|ivanju ( dopunsko rje{enje). Ako ranije nije raspravljana zaostav{tina, sud }e raspraviti zaostav{tinu samo ako se prona|ena imovina sastoji iz nepokretnosti. Ako se prona|ena imovina sastoji od pokretne imovine, sud }e raspraviti zaostav{tinu samo na zahtjev zainteresiranih osoba. Prije raspravljanja naknadno prona|ene imovine, sud }e pozvati nasljednike koji su se odrekli od naslje|a da se u odre|enom roku izjasne da li ostaju kod odricanja ili tra‘e da im se prizna pravo na naslje|e na naknadno prona|enoj imovini. Rje{enje kojim je raspodijeljena naknadno prona|ena imovina, sud }e dostaviti i nasljednicima koji su se odrekli naslje|a. ^lanak 140. Ako se po pravomo}nosti rje{enja o naslje|ivanju prona|e testament, sud }e ga proglasiti i dostaviti ostavinskom sudu, a zadr‘at }e njegov prijepis. Ostavinski sud ne}e ponovo raspravljati zaostav{tinu ve} }e obavijestiti zainteresirane osobe o progla{enju testamenta i upozoriti ih da mogu svoja prava na temelju testamenta ostvariti u parni~nom postupku. ^lanak 141. Ako je po pravomo}nosti rje{enja o naslje|ivanju ili rje{enja o legatu neka osoba koja nije u~estvovala u postupku za raspravljanje zaostav{tine pola‘e pravo na zaostav{tinu kao nasljednik, ostavinski sud ne}e ponovo raspravljati zaostav{tinu ve} }e tu osobu uputiti da mo‘e svoje pravo ostvariti u parni~nom postupku. ^lanak 142. Kad je raspravljanje zaostav{tine zavr{eno pravomo}nim rje{enjem o naslje|ivanju ili rje{enjem o legatu, a postoje uvjeti za ponavljanje postupka, po pravilima parni~nog postupka, ne}e se ponoviti postupak za raspravljanje zaostav{tine, ve} sudionici svoja prava mogu ostvariti u parni~nom postupku. h) Postupak kad je za raspravljanje zaostav{tine nadle‘an inozemni organ ^lanak 143. Kad je za raspravljanje zaostav{tine nadle‘an inozemni organ, sud na ~ijem je podru~ju ostavitelj umro izdat }e po prijemu smrtovnice oglas kojim }e pozvati sve osobe u zemlji koje imaju zahtjeve prema zaostav{tini kao nasljednici, legatari ili povjerioci, da u oglasnom roku, koji ne mo‘e biti kra}i od 30 dana ni du‘i od {est mjeseci i koji te~e od dana objavljivanja oglasa u "Slu‘benim novinama Federacije BiH", prijave svoje zahtjeve, jer }e se u protivnom slu~aju pokretna imovina iz zaostav{tine predati nadle‘nom organu inozemne dr‘ave ili osobi koju taj organ ovlasti za prijem te imovine. Oglas }e se, pored objavljivanja u "Slu‘benim novinama Federacije BiH", objaviti i na oglasnoj tabli suda, a po potrebi i na drugi prigodan na~in. Jedan primjerak oglasa dostavit }e se najbli‘em diplomatskom ili konzularnom predstavniku odnosne strane dr‘ave u na{oj zemlji. Sud ne}e izdati oglas ako se radi o maloj vrijednosti zaostav{tine. Ako se ne izda oglas iz stavka 3. ovog ~lanka, zaostav{tina se ne smije predati prije nego {to proteknu tri mjeseca od dana smrti stranog dr‘avljanina. ^lanak 144. Ako koji od nasljednika ili legatara prijavi svoj zahtjev, sud }e zadr‘ati zaostav{tinu odnosno njen dio koji je potreban za pokri}e tog zahtjeva sve dok organ vlasti inozemne dr‘ave ne donese pravomo}nu odluku o tom zahtjevu. Sud }e u pogledu prijavljenog zahtjeva izvr{iti ovu odluku iz zadr‘ane zaostav{tine ili iz njenog dijela, a ostatak }e predati organu inozemne dr‘ave. Ako koji povjerilac prijavi svoje potra‘ivanje, sud }e zadr‘ati zaostav{tinu ili njen dio koji je potreban za pokri}e tog potra‘ivanja sve dok to potra‘ivanje ne bude podmireno ili osigurano. Broj 2 - Strana 78 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 20. sije~nja/januara 1998. ^lanak 145. Ako je za raspravljanje zaostav{tine inozemnog dr‘avljanina u pogledu njegove pokretne imovine nadle‘an inozemni organ, sud }e ako svi nasljednici koji se nalaze u Federaciji predlo‘e da raspravu sprovede sud u Federaciji, pozvati sve nasljednike i legatare u inozemstvu da u roku od {est mjeseci od dana dostavljanja poziva istaknu prigovor nenadle‘nosti suda u Federaciji, jer }e postupak raspravljanja zaostav{tine sprovesti sud u Federaciji. Poznati nasljednici kojima se ne zna boravi{te pozva}e se oglasom. Oglas }e se objaviti u "Slu‘benim novinama Federacije BiH" i na oglasnoj tabli suda, a po potrebi i na drugi pogodan na~in. Primjerak oglasa dostavit }e se najbli‘em diplomatskom ili konzularnom predstavniku odnosne inozemne dr‘ave u Bosni i Hercegovini. Ako nijedan od nasljednika ili legatara iz inozemstva nije istakao prigovor nenadle‘nosti suda u Federaciji, u roku iz stavka 1. ovog ~lanka, sud u Federaciji }e po isteku tog roka raspraviti zaostav{tinu. 2. Odre|ivanje naknade za ekspropisane nepokretnosti ^lanak 146. U postupku odre|ivanja naknade za ekspropriranu nepokretnost sud odre|uje visinu naknade za ekspropriranu nepokretnost kad korisnik eksproprijacije i raniji vlasnik pred nadle‘nom slu‘bom odnosno organom nisu postigli sporazum o naknadi za ekspropriranu nepokretnost. ^lanak 147. Ako u~esnici ne postignu sporazum o naknadi za ekspropriranu nepokretnost u roku od dva mjeseca od dana pravomo}nosti rje{enja o eksproprijaciji nadle‘na slu‘ba odnosno organ uprave dostavi}e pravomo}no rje{enje o eksproprijaciji sa svim spisima i dokazima o isplati vlasniku ponu|enog iznosa naknade ili o polaganju istog u depozit suda na ~ijem se podru~ju nalazi ekspriprirana nepokretnost, radi odre|ivanja naknade. Organ iz stavka 1. ovog ~lanka mo‘e i prije isteka roka od dva mjeseca dostaviti rje{enje o ekspropijaciji sa spisima nadle‘nom sudu, ako iz izjava sudionik utvrdi da se ne mo‘e posti}i sporazum o naknadi. Ako nadle‘na slu‘ba odnosno organ ne postupi po odredbama stavka 1. ovog ~lanka, sudionici se mogu neposredno obratiti nadle‘nom sudu sa zahtjevom za odre|ivanje naknade. ^lanak 148. Postupak odre|ivanja naknade za ekspropriranu nepokretnost sud vodi po slu‘benoj du‘nosti. Postupak iz stavka 1. ovog ~lanka mora se zavr{iti {to prije, a najkasnije u roku od 30 dana od dana pokretanja postupka pred sudom. ^lanak 149. Sud }e odrediti ro~i{te na kojem }e omogu}iti sudionicima da se izjasne o obliku i obimu, odnosno visini naknade, kao i o dokazima o vrijednosti nepokretnosti, koji se pribavljaju po slu‘benoj du‘nosti. Sud }e na ro~i{tu izvesti i druge dokaze koje u~esnici predlo‘e, ako na|e da to ima zna~aja za odre|ivanje naknade, a po potrebi odredit }e i vje{ta~enje. ^lanak 150. Tro{kove postupka odre|ivanja naknade za eksproprirane nepokretnosti snosi korisnik eksproprijacije, osim tro{kova koji su izazvani neopravdanim postupcima ranijeg vlasnika. ^lanak 151. Ako sudionici zaklju~e sporazum da se naknada za ekspropriranu zgradu ili stan odredi u obliku davanja druge zgrade ili stana, sporazumom }e se odrediti i rok za izvr{enje uzajamnih obveza. Ako taj rok ne odrede, sud }e rje{enjem o naknadi odrediti rok o iseljenju iz eksproprirane zgrade, odnosno stana kao posebnog dijela zgrade, prema zakonu kojim je ure|ena eksproprijacija. Odredba stavka 1. ovog ~lanka shodno se primjenjuje i na zemljoradnika kad mu je po sporazumu s korisnikom eksproprijacije ili na njegov zahtjev, naknada za eksproprirano poljoprivredno zemlji{te odre|ena davanjem u vlasni{tvo druge nepokretnosti. ^lanak 152. Nakon {to utvrdi bitne ~injenice, sud donosi rje{enje kojim odre|uje oblik i obim, odnosno visinu naknade za ekspropriranu nepokretnost. Ako sudionici zaklju~e sporazum o obliku i obimu, odnosno visini naknade, sud }e svoje rje{enje temeljiti na njihovom sporazumu, ukoliko na|e da sporazum nije u suprotnosti sa propisima kojima su ure|eni vlasni~ki odnosi na nepokretnostima. ^lanak 153. Odredbe o postupku odre|ivanja naknade za ekspropriranu nepokretnost shodno se primjenjuju i u drugim slu~ajevima kada se ranijem vlasniku po zakonu priznaje pravo na naknadu za nepokretnost na kojoj je izgubio pravo vlasni{tva ili drugo stvarno pravo. 3. Upravljanje i kori{tenje zajedni~kim stvarima ^lanak 154. U postupku za upravljanje i kori{tenje zajedni~kim stvarima sud ure|uje na~in upravljanja i kori{tenja zajedni~kim stvarima suvlasnika, sukorisnka i drugih suposjednika iste stvari. ^lanak 155. Postupak za upravljanje i kori{tenje zajedni~kim stvarima pokre}e se na prijedlog osobe koja smatra da je povrije|eno u pravu upravljanja ili kori{tenja zajedni~ke stvari. Prijedlog sadr‘i podatke o zainteresiranim osobama i o stvari koja je predmet postupka, kao i razloge zbog kojih se postupak pokre}e. Prijedlog se podnosi sudu na ~ijem podru~ju se stvar nalazi, a ako se stvar nalazi na podru~ju vi{e sudova, prijedlog se mo‘e podnijeti svakom od tih sudova. ^lanak 156. Po prijemu prijedloga sud }e zakazati ro~i{te na koje }e pozvati sve zainteresirane osobe, ukazat }e im na mogu}nost sporazuma i pomo}i im da sporazumno urede na~in upravljanja, odnosno, kori{tenja zajedni~ke stvari. Sporazum zainteresiranih osoba sud }e nakon {to im predo~i prirodu i pravno djelovanje sudskog poravnanja, unijeti u zapisnik kao sudsko poravnanje. ^lanak 157. Ako se zainteresirane osobe ne sporazumiju, sud }e provesti potrebne dokaze i na temelju rezultata cjelokupnog postupka donijeti rje{enje kojim }e urediti na~in upravljanja ili kori{tenja zajedni~kom stvari po odgovaraju}im propisima o materijalnom pravu, vode}i ra~una o njihovim posebnim i zajedni~kim intersima. Kad se prijedlogom tra‘i ure|enje kori{tenja zajedni~kog stana ili poslovnih prostorija, sud }e naro~ito urediti koje }e prostorije zainteresirane osobe koristiti posebno, a koje zajedni~ ki, na~in kori{tenja zajedni~kih prostorija, kao i na koji na~in }e se snositi tro{kovi kori{tenja prostorija. ^lanak 158. Kad je me|u zainteresiranim osobama sporno pravo na stvar koja je predmet postupka ili je sporan obim prava, sud }e uputiti predlagatelja da u roku od 15 dana pokrene parnicu ili postupak Utorak, 20. sije~nja/januara 1998. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 2 - Strana 79 pred upravnim organom radi rje{avanja spornog prava, odnosno pravnog odnosa, a vanparni~ni postupak }e prekinuti. Ako predlagatelj ne pokrene postupak u roku iz stavka 1. ovog ~lanka, smatrat }e se da je prijedlog povu~en. Sud mo‘e, do dono{enja odluke nale‘nog organa, privremeno urediti odnose zainteresiranih osoba u pogledu upravljanja i kori{tenja zajedni~kom stvari kad to okolnosti slu~aja zahtijevaju, a naro~ito da bi se sprije~ila {teta, samovla{}e ili o~ita nepravda za pojedine zainteresirane osobe. Odredbe iz stavka 3. ovog ~lanka primjenit }e se i kad su zainteresirane osobe suposjednici stvari koji ne raspola‘u dokazima o zakonitom osnovu sticanja posjeda. ^lanak 159. Zainteresirane osobe mogu u parnici ili drugom postupku ostvarivati svoja prava u odnosu na stvar o ~ijem je upravljanju i kori{tenju pravomo}no odlu~eno u postupku upravljanja i kori{tenja zajedni~kim stvarima. ^lanak 160. Odredbe ovog zakona o upravljanju i kori{tenju zajedni~kim stvarima primjenjuju se i na vlasnike i posjednike posebnih dijelova zgrada u pogledu upravljanja i kori{tenja zajedni~kim dijelovima zgrade koji slu‘e zgradi kao cjelini ili samo nekim posebnim dijelovima zgrade, u kom slu~aju se zainteresiranim osobama smatraju samo vlasnici tih dijelova zgrade, ako se ure|ivanjem njihovih uzajamnih odnosa ne dira u prava vlasnika drugih dijelova zgrade. Odnosi izme|u vlasnika posebnih dijelova zgrade ure|uju se sukladno propisima o pravima na posebnim dijelovima zgrade. 4. Dioba stvari i nekretnina u suvlasni{tvu ^lanak 161. U postupku diobe stvari i nekretnina u suvlasni{tvu sud odlu~uje o diobi i na~inu diobe tih stvari i nekretnina. ^lanak 162. Postupak diobe stvari i nekretnina u suvlasni{tvu mo‘e prijedlogom pokrenuti suvlasnik, a prijedlog mora obuhvatiti sve suvlasnike. Prijedlog sadr‘i podatke o predmetu diobe, veli~ini dijela i o drugim stvarnim pravima svakog suvlasnika. Za nepokretnost moraju se navesti zemlji{no-knji‘ni ili katastarski podaci i prilo‘iti odgovaraju}i pismeni dokazi o pravu vlasni{tva, pravu slu‘nosti i drugim stvarnim pravima, kao i o posjedu nepokretnosti. Prijedlog se podnosi sudu na ~ijem se podru~ju stvar ili nekretnina nalazi, a ako se stvari ili nekretnina u suvlasni{tvu nalaze na podru~ju vi{e sudova, nadle‘an je svaki od tih sudova. ^lanak 163. Ako sud, postupaju}i po prijedlogu, utvrdi da je me|u suvlasnicima sporno pravo na stvarima koje su predmet diobe ili pravo na imovini, sporna je veli~ina dijela u stvarima, odnosno imovini u suvlasni{tvu ili je sporno koje stvari, odnosno prava ulaze u nekretninu u suvlasni{tvu, prekinut }e postupak i uputiti predlagatelja da u roku od 15 dana pokrene parnicu. Ako predlagatelj u roku iz stavka 1. ovog ~lanka ne pokrene parnicu, smatrat }e se da je prijedlog povu~en. ^lanak 164. Sud }e po prijemu prijedloga zakazati ro~i{te na koje }e pozvati sve suvlasnike i osobe koje po predmetu diobe imaju neko stvarno pravo. ^lanak 165. Ako suvlasnici ili osobe koje po predmetu diobe imaju neko stvarno pravo, u toku postupka postignu poravnanje o uvjetima i na~inu diobe, sud }e poravnanje unijeti u zapisnik kao sudsko poravnanje. ^lanak 166. Ako osobe iz ~lanka 165. ovog zakona ne postignu poravnanje o uvjetima i na~inu diobe, sud }e ih saslu{ati, provesti potrebne dokaze, a kad je to nu‘no i vje{ta~enje, pa }e na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odgovaraju}im propisima materijalnog prava donijeti rje{enje o diobi stvari ili nekretnina u suvlasni{tvu, vode}i ra~una da zadovolji opravdane zahtjeve i interese suvlasnika i osoba koje po predmetu diobe imaju neko stvarno pravo. Pri odlu~ivanju kome treba da pripadne odre|ena stvar sud }e naro~ito imati u vidu posebne potrebe pojedinih suvlasnika zbog kojih ta stvar treba da pripadne tom suvlasniku. Ako se dioba stvari ima izvr{iti njenom prodajom, prodaja }e se dozvoliti i izvr{iti po odredbama Zakona o izvr{nom postupku. ^lanak 167. Rje{enje o diobi sadr‘i: predmet, uvjete i na~in diobe, podatke o fizi~kim dijelovima stvari i pravima koja su pripadala pojedinom suvlasniku, kao i prava i obveze suvlasnika utvr|ene diobom. Rje{enjem o diobi sud }e odlu~iti i o na~inu ostvarivanja slu‘nosti i drugih stvarnih prava na dijelovima stvari koja je fizi~ki podijeljena izme|u suvlasnika. 5. Ure|enje me|a ^lanak 168. U postupku ure|enja me|a sud ure|uje me|u izme|u susjednih nepokretnosti kad su me|a{nji znaci uni{teni, o{te}eni ili pomjereni. ^lanak 169. Prijedlog za ure|enje me|a izme|u susjednih zemlji{nih parcela mo‘e podnijeti svaki od vlasnika odnosno posjednika tih parcela, a kada je to zakonom odre|eno i ovla{teni organ. Prijedlog sadr‘i podatke o vlasnicima odnosno posjednicima susjednih parcela, zemlji{nim parcelama izme|u kojih se me|a ure|uje, sa oznakama tih parcela iz zemlji{nih i katastarskih knjiga, razloge zbog kojih se postupak pokre}e, kao i vrijednost sporne me|a{nje povr{ine. ^lanak 170. Po prijemu prijedloga sud mo‘e zakazati ro~i{te u sudu na koje }e pozvati sudionike radi poku{aja sporazumnog ure|enja me|a. Ako sudionici ne postignu sporazum, sud }e zakazati ro~i{te na spornom mjestu na koje }e, pored sudionika pozvati vje{taka geodetske, odnosno druge odgovaraju}e struke, a po potrebi i predlo‘ene svjedoke. Uz poziv za ro~i{te sudionici se pozivaju da podnesu sve isprave, skice i druge dokaze od zna~aja za ure|enje me|a. U pozivu }e se sudionici upozoriti na posljedice nedolaska na ro~i{te. ^lanak 171. Ako predlagatelj ne do|e na ro~i{te, a bio je uredno pozvan, ro~i{te }e se odr‘ati ukoliko to predlo‘i protivnik predlagatelja. Ako nitko ne predlo‘i odr‘avanje ro~i{ta, smatra se da je prijedlog povu~en. ^lanak 172. Ako me|u sudionicima postoji spor o me|a{njoj povr{ini ~ija vrijednost ne prelazi vrijednost spora male vrijednosti u parni~nom postupku, sud }e utvrditi me|u na temelju ja~eg prava, a ako to nije mogu}e na temelju poslednjeg mirnog posjeda. Ukoliko se spor ne mo‘e rije{iti ni na ovaj na~in, sud }e spornu me|a{nju povr{inu podijeliti po pravi~nosti. Broj 2 - Strana 80 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 20. sije~nja/januara 1998. Ako sudionici predhodno o tome postignu sporazum sud mo‘e me|u urediti i na temelju va‘e}ih katastarskih planova. Sud mo‘e urediti me|u po ja~em pravu bez obzira na vrijednost me|a{nje povr{ine, ako sudionici o tome predhodno postignu sporazum. ^lanak 173. Ako me|u sudionicima postoji spor o me|a{njoj povr{ini ~ija vrijednost prelazi vrijednost spora male vrijednosti u parni~nom postupku, a ne postignu sporazum u smislu stavka 3. ~lanka 172. ovog zakona, sud }e predlagatelja uputiti na parnicu i obustavit }e vanparni~ni postupak. ^lanak 174. Na ro~i{tu za ure|enje me|a sud }e na spornom mjestu utvrditi me|u izme|u zemlji{njih parcela sudionika i obilje‘iti je trajnim i vidnim me|a{njim znacima. O radnjama poduzetim na ro~i{tu za ure|enje me|a sastavlja se zapisnik u koji se unosi naro~ito: opis zate~enog stanja i sadr‘aj izjava sudionika, vje{taka i svjedoka. Uz zapisnik se prila‘u: skica zate~enog stanja i skica stanja uspostavljenog ure|enjem me|a. ^lanak 175. U rje{enju o ure|enju me|a sud opisuje me|u izme|u zemlji{ nih parcela sudionika, pozivaju}i se na skicu uspostavljenog stanja koja je sastavni dio rje{enja. ^lanak 176. Sud ne}e ure|ivati me|u na gra|avinskom zemlji{tu na kome ne postoji pravo vlasni{tva, osim u slu~aju kad nije izvr{ena parcelizacija zemlji{ta po odredbama zakona kojim je regulirano prostorno ure|enje. V - URE\ENJE DRUGIH VANPARNI^NIH STVARI 1. Sastavljanje i ovjeravanje sadr‘ine isprava ^lanak 177. U postupku za sastavljanje ili ovjeravanje sadr‘ine isprave sud sastavlja i ovjerava ispravu kad je za nastanak prava ili punova‘nog pravnog posla potrebno postojanje javne isprave. Sukladno odredbi stavka 1. ovog ~lanka sastavlja se i sudski testament. ^lanak 178. Za sastavljanje ili ovjeravanje isprave mjesno je nadle‘an svaki stvarno nadle‘ni sud. Ispravu sastavlja ili ovjerava sudac. ^lanak 179. Isprava se sastavlja u sudu, a van suda kada sudionik nije u mogu}nosti da do|e u sud ili kad za to postoje drugi opravdani razlozi. ^lanak 180. Prije sastavljanja isprave, sudac utvr|uje identitet predlagatelja. Kad sudac ne poznaje predlagatelja osobno, njegov identitet utvr|uje javnom ispravom sa fotografijom ili izjavom svjedoka, ~iji je identitet utvr|en javnim ispravama. ^lanak 181. Ako je predlagatelj nepismen ili nijem, ili slijep, ili ne poznaje jezik koji je u slu‘benoj upotrebi u sudu, sastavljanje isprave vr{i se u prisustvu dva punoljetna svjedoka koje sudac osobno poznaje ili ~iji je identitet utvrdio javnim ispravama sa fotografijom. ^lanak 182. Ako predlagatelj ne zna jezik na kome se sastavlja isprava, sudac }e ispravu sastaviti uz u~e{}e sudskog tuma~a. Ako je predlagatelj gluvonijem ili slijep, sudac }e ispravu sastaviti uz u~e{}e tuma~a koji se sa predlagateljem mo‘e sporazumjeti. ^lanak 183. Svjedoci pri sastavljanju isprava, mogu biti osobe koje su pismene i koje poznaju slu‘beni jezik i jezik predlagatelja, a ako je predlagatelj nijem i da se s njim mogu sporazumjeti. ^lanak 184. Kada utvrdi da postoje uvjeti iz ~lanka 183. ovog zakona, sudac utvr|uje da li postoji slobodna volja da se zaklju~i pravni posao. Sudac je du‘an da sudionicima objasni smisao pravnog posla, da im uka‘e na njegove posljedice i da ispita da li je pravni posao dozvoljen, odnosno da nije u suprotnosti sa prinudnim propisima. ^lanak 185. Ako sudac utvrdi da nisu ispunjeni uvjeti iz ~lanka 184. ovog zakona rje{enjem }e odbiti da sastavi ispravu. ^lanak 186. O sastavljanju isprave sa~injava se zapisnik u koji se unosi i na~in na koji je utvr|en identitet sudionika, svjedoka i tuma~a koji su prisustvovali sastavljanju isprave. Zapisnik potpisuju sudionici i svjedoci. Uz zapisnik se prila‘e primjerak sastavljene i potpisane isprave. ^lanak 187. Pri sastavljanju sudskog testamenta svjedoci ne mogu biti potomci zaostavitelja, njegovi usvojenici i njegovi potomci, njegovi preci zaklju~no s djedom i babom i njihovim potomcima prvog stupnja, njihovi srodnici u pobo~noj liniji do tre}eg stepena, bra~ni drugovi svih ovih osoba i bra~ni drug zaostavitelja. Odredbe stavka 1. ovog ~lanka shodno se primjenjuju i na sudske tuma~e. ^lanak 188. Kad saslu{a zavje{tatelja, sudac }e njegovu izjavu vjerno unijeti u zapisnik, po mogu}nosti rije~ima zavje{titelja, paze}i pri tome da volja zavje{titelja bude jasno izra‘ena. U zapisnik }e se unijeti i sve okolnosti koje bi mogle biti va‘ne za punova‘nost testamenta. Kad je to potrebno, sudac }e zavje{tatelju objasniti propise koji ograni~avaju zavje{titelja u raspolaganju testamentom. ^lanak 189. Nakon {to zavje{tatelj sam pro~ita zapisnik o sudskom testamentu te izjavi da je njegova posljednja volja u svemu vjerno unijeta, sudac }e ovo potvrditi na testamentu. ^lanak 190. Ako je testament sastavljen u prisustvu dva svjedoka zbog toga {to zavje{titelj ne zna da ~ita, sudac }e mu pro~itati testament, a potom }e ga zavje{tatelj, po{to izjavi da je to njegov testament, u prisustvu svjedoka potpisati ili staviti na njega otisak prsta. Ako zavje{tatelj ne poznaje jezik koji je u slu‘benoj upotrebi u sudu ili je nijem ili je gluh, sudac }e preko sudskog tuma~a pro~itati testament, a zavje{tatelj }e preko sudskog tuma~a izjaviti da je testament njegov. Svjedoci }e se potpisati na samom testamentu, a sudac }e na testamentu potvrditi da su sve ove radnje izvr{ene. ^lanak 191. Ako se zapisnik o sastavljanju testamenta sastoji od vi{e listova, isti }e se pro{iti jemstvenikom i oba kraja jemstvenika zape~atiti sudskim pe~atom. Utorak, 20. sije~nja/januara 1998. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 2 - Strana 81 Svaki list zapisnika zavje{tatelj }e potpisati posebno ili na njemu staviti otisak prsta. Na kraju zapisnika ozna~it }e se od koliko se listova sastoji testament. ^lanak 192. Ako je testament sastavljen u sudu na ~ijem podru~ju zavje{tatelj nema prebivali{te, sud je du‘an da o tome odmah obavijestiti sud na ~ijem podru~ju zavje{tatelj ima prebivali{te. ^lanak 193. Ako zavje{tatelj opozove svoj testament, na opozivanje testamenta shodno }e se primjeniti odredbe o sastavljanju testamenta. Opozivanje testamenta }e se zabilje‘iti na testamentu koji se ~uva u sudu. ^lanak 194. Sud vr{i ovjeravanje sadr‘ine isprave kada je to zakonom odre|eno. Ovjeravanje isprave vr{i se na samoj ispravi potpisom sucu i stavljanjem pe~ata suda. Po izvr{enom ovjeravanju isprave, sud predaje u~esnicima originalan primjerak ove isprave. 2. ^uvanje isprava ^lanak 195. Sud je du‘an primiti na ~uvanje ispravu kad je zakonom za pojedine vrste isprava to izri~ito odre|eno ili kad je to potrebno radi osiguranja odre|enih imovinskih ili drugih prava. ^lanak 196. Isprava se mo‘e predati na ~uvanje svakom stvarno nadle‘nom sudu, s tim {to se identitet podnositelja isprave utvr|uje prema odredbama ~lanka 180. stavak 2. ovog zakona. ^lanak 197. O prijemu isprave na ~uvanje sud sastavlja zapisnik u koji se unosi na~in utvr|ivanja identiteta podnositelja isprave, vrsta i naziv primljene isprave. Primljena isprava }e se staviti u poseban omot, zape~atiti i ~uvati odvojeno od ostalih spisa. ^lanak 198. Kad sud prima na ~uvanje testament koji nije sastavljen u sudu, zavje{tatelj ga predaje osobno u otvorenom ili zatvorenom omotu. Kada se na ~uvanje predaje otvoren testament, sudac }e ga pro~itati zavje{tatelju i ukazati na eventualne nedostatke zbog kojih testament ne bi bio punova‘an. ^lanak 199. Kada su svjedoci usmenog testamenta podnijeli sudu pismeno koje sadr‘i volju zavje{tatelja, sud }e prijem ovakvog pismena zapisni~ki utvrditi, staviti u poseban omot i zape~atiti. Na na~in propisan u ~lanku 198. ovog zakona, sud }e postupiti i kad svjedoci usmenog testamenta do|u u sud da usmeno ponove izjavu zavje{tatelja. Pri uzimanju izjave svedoka, sud }e utvrditi izjavu volje zavje{tatelja i okolnosti od kojih ovisi punova‘nost usmenog testamenta. ^lanak 200. Nakon prijema isprave na ~uvanje, sud }e podnositelju isprave izdati potvrdu. ^lanak 201. Ako se isprava o testamentu, osim sudskog testamenta, preda na ~uvanje sudu na ~ijem podru~ju zavje{tatelj nema prebivali{te, sud je du‘an odmah o tome obavijestiti sud na ~ijem podru~ju zavje{tatelj ima prebivali{te. ^lanak 202. Isprava koja se nalazi na ~uvanju kod suda, vratit }e se podnosiocu isprave na njegov zahtjev ili njegovom punomo}niku koji ima ovjerenu punomo} za taj posao. O vra}anju isprave sastavit }e se zapisnik u kome }e se zapisati na~in utvr|ivanja identiteta osoba kojoj se vra}a isprava. Ako se isprava vra}a punomo}niku, punomo} se prila‘e zapisniku i zadr‘ava u spisu. 3. Sudski depozit ^lanak 203. U sudski depozit mogu se predati novac, papiri od vrijednosti i druge isprave koje se mogu unov~iti, plemeniti metali, dragocjenosti i drugi predmeti izra|eni od plemenitog metala, kad je to zakonom ili drugim propisom predvi|eno. Sud je du‘an da primi u depozit i druge predmete kad je zakonom odre|eno da du‘nik mo‘e kod suda polo‘iti za povjerioca stvar koju duguje. ^lanak 204. Predmeti iz ~lanka 203. ovog zakona mogu se predati svakom stvarno nadle‘nom sudu. Predmeti se predaju sudu u mjestu ispunjenja obveze, osim ako razlozi ekonomi~nosti ili priroda posla zahtijevaju da se polo‘e u sudu u mjestu gdje se stvar nalazi, a mogu se predati i drugom sudu kad je to zakonom odre|eno. ^lanak 205. Prijedlog za predaju predmeta sadr‘i opis predmeta, vrijednost predmeta, razloge zbog kojih se predaje predmet, ime i prezime osobe u ~iju korist se predmet predaje i uvjete pod kojima se predmet predaje. Uz prijedlog mogu se predlo‘iti i odgovaraju}i dokazi. ^lanak 206. Sud }e rje{enjem odbiti prijedlog kad ocijeni da nisu ispunjeni uvjeti za prijem predmeta u depozit ili ako predlagatelj u roku od 15 dana ne predujmi tro{kove ~uvanja. ^lanak 207. Ako sud ne odbije prijedlog, donijet }e rje{enja o prijemu predmeta ili novca u sudski depozit i odrediti na~in ~uvanja. ^lanak 208. Kad je deponovanje izvr{eno u korist odre|ene osobe, sud }e tu osobu pozvati da u roku od 15 dana primi predmet iz depozita ako ispuni odre|ene uvjete za predaju. ^lanak 209. Ako je predmet depozita novac ili strana valuta, sud je du‘an da u roku od tri dana od dana prijema, novac, odnosno stranu valutu polo‘i na poseban ra~un kod zavoda za platni promet ili ovla{tene banke, ako posebnim propisima nije druga~ije odre|eno. Plemenite metale, stvari izra|ene od plemenitih metala i druge dragocjenosti, kao i papire od vrijednosti, sud }e u roku od tri dana predati ovla{tenoj banci ukoliko posebnim propisom druga~ije nije odre|eno. Druge predmete koji se ne mogu ~uvati u sudskom depozitu, sud }e na prijedlog predlagatelja odrediti da se ~uvaju u javnom skladi{tu ili dugoj pravnoj osobi koja se bavi ~uvanjem stvari, a fizi~koj osobi samo u mjestu gdje se predmeti nalaze ako nema pravne osobe koja obavlja djelatnost uskladi{tenja. ^lanak 210. Prije dono{enja rje{enja o prijemu u depozit sud }e nalo‘iti predlagatelju polaganje u depozit potrebnog predujma za tro{kove ~uvanja i rukovanja takvim predmetima. Broj 2 - Strana 82 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 20. sije~nja/januara 1998. Prije predaje predmeta na ~uvanje, sud }e izvr{iti popis i procjenu stvari i o tome sa~initi zapisnik u dovoljnom broju primjeraka. ^lanak 211. Ako osoba u ~iju korist je predmet predat izjavi da isti ne prima, sud }e o tome izvjestiti predlagatelja i zatra‘iti da se u odre|enom roku izjasni. Ako osoba u ~iju korist je primljen predmet u sudski depozit isti ne podigne u roku od 15 dana, sud }e rje{enjem pozvati predlagatelja da preuzme predmet. Predmeti primljeni u depozit izdaju se na temelju rje{enja suda koji je odredio prijem. ^lanak 212. Kad se u depozit predaju predmeti za koje predlagatelj ne zna kojoj osobi treba da se predaju ili ako ne zna koje od vi{e deponiranih predmeta kome od vi{e osoba treba da se predaju, sud }e zakazati ro~i{te i pozvati predlagatelja i sve zainteresirane osobe radi postizanja sporazuma kojoj osobi pripada deponirani predmet. Ako se uredno pozvane osobe ne odazovu na ro~i{te ili me|u njima ne postigne sporazum, sud }e ih rje{enjem uputiti da u parnici ostvaruju pravo na predmet primljen u depozitu. U rje{enju }e se odrediti i rok za pokretanje parnice, o ~emu se obavije{tava deponent. Ako se pokrene parni~ni postupak, sud }e rje{enjem prekinuti ovaj postupak, a ako se postupak ne pokrene sud }e rije{enjem pozvati predlagatelja da preuzme predmet iz depozita. ^lanak 213. Rje{enje kojim se odre|uje izdavanje predmeta iz depozita sadr‘i naro~ito: ime i prezime ovla{tene osobe da preuzme predmet iz depozita, na~in, rok i uvjet za preuzimanje predmeta, kao i upozorenje na pravne posljedice ako predmet ne bude preuzet u roku u kome po zakonu zastarijeva pravo na njegovo izdavanje. Rje{enjem iz stavka 1. ovog ~lanka utvr|uju se i tro{kovi nastali u vezi sa ~uvanjem i rukovanjem predmetima i ko je du‘an da ih naknadi. ^lanak 214. Predmet iz depozita ~uvar koga je sud odredio mo‘e izdati samo na temelju rje{enja suda i na na~in kako je to u rje{enju odre|eno. ^lanak 215. Ako osoba u ~iju korist je predmet primljen u sudski depozit ili depodent, koji je uredno pozvan da preuzme predmet, isti ne podigne u roku od tri godine od dana prijema urednog poziva, sud }e rje{enjem utvrditi da je predmet postao dr‘avna svojina, odnosno da pravo raspolaganja pripada op}ini na ~ijem se podru~ ju nalazi sjedi{te suda. ^lanak 216. Predmet koji je na temelju pravomo}nog rje{enja iz ~lanka 215. ovog zakona postao dr‘avna svojina, sud }e predati op}ini na ~ijem se podru~ju nalazi sjedi{te suda. O predaji predmeta iz stavka 1. ovog ~lanka sastavit }e se zapisnik. 4. Poni{tenje isprava ^lanak 217. U postupku za poni{tenje doma}e isprave na kojoj se neposredno zasniva neko materijalno pravo i ~ije je posjedovanje nu‘no za ostvarivanje toga prava, proglasit }e se da je isprava izgubila svoju va‘nost ako je ukradena, izgorjela ili na bilo koji na~in nestala ili uni{tena, osim ako zakonom nije zabranjeno poni{tenje takve isprave. Pod uvjetima iz stavka 1. ovog ~lanka mo‘e se poni{titi i isprava na kojoj se zasniva neko nematerijalno pravo, kad ne postoje podaci na temelju kojih nadle‘ni organ mo‘e da izda duplikat te isprave. ^lanak 218. O prijedlogu za poni{tenje isprave koju je izdao organ uprave ili pravna osoba odlu~uje sud na ~ijem se podru~ju nalazi sjedi{te izdavatelja isprave. O prijedlogu za poni{tenje isprave, kad je u ispravi nazna~eno mjesto ispunjenja obveze, odlu~uje sud na ~ijem se podru~ju nalazi mjesto ispunjenja obveze. Ako se o prijedlozima iz st. 1. i 2. ovog ~lanka ne mo‘e odrediti nadle‘nost suda, o prijedlogu za poni{tenje isprave odlu~uje sud na ~ijem se podru~ju nalazi sjedi{te, prebivali{te ili boravi{te predlagatelja. ^lanak 219. Prijedlog za poni{tenje isprave mo‘e podnijeti svaka osoba koja je na temelju te isprave ovla{tena da ostvaruje neko pravo ili ima pravni interes da se nastala isprava poni{ti. Prijedlog za poni{tenje isprave sadr‘i: vrstu isprave, firmu, naziv i sjedi{te ili ime i prezime i prebivali{te izdavatelja isprave, iznos obveze, mjesto i datum izdavanja isprave, mjesto ispunavanja obveze, da li isprava glasi na ime, ili na donosioca, ili po naredbi, ~injenice iz kojih proizilazi da je predlagatelj ovla{ten za podno{enje prijedloga, kao i podatke iz kojih proizilazi vjerovatno}a da je isprava nestala ili uni{tena. Uz prijedlog se, ako postoji, prila‘e i prijepis isprave. Jednim prijedlogom mo‘e se zahtijevati i poni{tenje vi{e isprava pod uvjetom da je mjesno nadle‘an isti sud. ^lanak 220. Ako pri predhodnom ispitivanju prijedloga iz ~lanka 219. ovog zakona, sud utvrdi da nisu ispunjene predpostavke za pokretanje postupka, prijedlog }e se rje{enjem odbaciti. Ako prijedlog ne odbaci, sud }e nalo‘iti izdavatelju isprave i povjeriocu da se u odre|enom roku izjasne da li je isprava ~ije se poni{tenje predla‘e bila izdata i da li postoje i koje smetnje za sprovo|enje postupka. ^lanak 221. Po prijemu izja{njenja osobe iz stavka 2. ~lanka 220. ovog zakona, sud }e oglasom objaviti pokretanje postupka za poni{tenje isprave. Oglas sadr‘i bitne sastojke isprave potrebne za njeno identificiranje, rok u kome se mogu podnijeti prijave ili prigovori protiv prijedloga ( oglasni rok ), poziv da se isprava poka‘e sudu ili izvjesti sud o osobi i prebivali{tu osobe koja dr‘i ispravu, upozorenje da }e se isprava sudski poni{titi ako se u oglasnom roku sa ispravom ne prijavi sudu ili ne stavi prigovor protiv prijedloga za poni{tenje isprave, upozorenje du‘niku da po ovoj ispravi ne mo‘e punova‘no ispuniti svoju obvezu, niti zamijeniti ili obnoviti ispravu, niti izdati nove kupone ili talone i da imatelj isprave ne smije prenijeti prava iz ove isprave. ^lanak 222. Oglas iz ~lanka 221. ovog zakona dostavit }e se svim zainteresiranim osobama i objaviti na oglasnoj tabli suda i jedanput objaviti o tro{ku predlagatelja u "Slu‘benim novinama Federacije BiH" ili na drugi odgovaraju}i na~in. Oglasni rok te~e od dana objavljivanja, a ako je oglas objavljen na oba na~ina iz stavka 1. ovog ~lanka, oglasni rok te~e od dana objavljivanja u glasilu u kojem je kasnije objavljen. ^lanak 223. Du‘nik ne smije ispuniti obvezu iz isprave ~ije se poni{tenje tra‘i, niti ispravu preina~iti, obnoviti ili prenijeti na drugu osobu ili za nju izdati nove kupone ili talone od momenta kad mu je Utorak, 20. sije~nja/januara 1998. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 2 - Strana 83 dostavljen oglas ili kad je na bilo koji na~in saznao za pokretanje postupka radi poni{tenja isprave. Zabrana iz stavka 1. ovog ~lanka traje sve dok rje{enje o poni{tenju isprave ili o obustavi postupka ne postane pravomo} no. Du‘nik se mo‘e osloboditi obveze samo ako iznos duga uplati na depozit suda. ^lanak 224. Du‘nik je ovla{ten da zadr‘i ispravu ~ije se poni{tenje tra‘i, ako mu bude podnesena radi ispunjenja obveze ili ako je do nje do{ao na drugi na~in. Du‘nik je obvezan da zadr‘anu ispravu odmah preda sudu kod kojeg se vodi postupak za poni{tenje, sa naznakom osobnog imena i adrese osobe koja mu je ispravu predala. ^lanak 225. Sud }e obustviti postupak za poni{tenje isprave ako predlagatelj povu~e prijedlog ili ako predlagatelj u roku koji odredi sud ne polo‘i u sudski depozit potreban nov~ani iznos za objavljivanje oglasa ili ako tre}a osoba podnese sudu ispravu ili doka‘e pred sudom postojanje isprave ~ije se poni{tenje predla‘e. ^lanak 226. Prije dono{enja rje{enja sud je du‘an obavijestiti predlagatelja o svakoj prijavi tre}e osobe i blagovremenosti te prijave. ^lanak 227. Kad sud utvrdi da su ispunjeni uvjeti za dalje vo|enje postupka, a protekne oglasni rok, zakazat }e ro~i{te i pozvati predlagatelja, izdavatelja isprave, du‘nika iz isprave i sve osobe koje su se prijavile sudu ili podnijele prigovore protiv prijedloga za poni{tenje isprave. ^lanak 228. Na temelju rezultata postupka sud donosi rje{enje o poni{tenju isprave ili o odbijanju prijedloga. Rje{enje o poni{tenju isprave sadr‘i podatke o izdavatelju isprave i predlagatelju, kao i bitne sastojke isprave uz ozna~enje iznosa obveze ako glasi na ispunjenje nov~ane obveze. Rje{enje se dostavlja svim zainteresiranim osobama. ^lanak 229. Protiv rje{enja kojim se prijedlog za poni{tenje isprave odbacuje ili odbija ili postupak obustavlja, ‘albu mo‘e izjaviti samo predlagatelj. Protiv rje{enja o poni{tenju isprave ‘albu mo‘e izjaviti izdavatelj isprave i du‘nik iz te isprave, kao i osobe ovla{tene na temelju isprave, ako nije predlagatelj. ^lanak 230. Pravomo}no rje{enje kojim se isprava poni{tava zamjenjuje poni{tenu ispravu, dok se ne izda nova isprava. Na temelju pravomo}nog rje{enja o poni{tenju isprave, predlagatelj mo‘e od du‘nika zahtjevati ostvarivanje svih prava koja proisti~u iz te isprave ili mu na temelju nje pripadaju, a mo‘e zahtjevati i da mu se o njegovom tro{ku izda nova isprava uz predaju rje{enja o poni{tenju. VI - PRIJELAZNE I ZAVR[NE ODREDBE ^lanak 231. Ako je prije po~etka primjene ovog zakona doneseno prvostupanjsko rje{enje kojim se postupak pred prvostupanjskim sudom okon~ava dalji postupak sprovest }e se po odredbama ovog zakona. ^lanak 232. Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje primjena Zakona o vanparni~nom postupku ( "Slu‘beni list SR BiH", broj 10/89) i drugi zakoni o vanparni~nom postupku koji se primjenjuju na teritoriju Federacije do dana stupanja na snagu ovog zakona. ^lanak 233. Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Slu‘benim novinama Federacije BiH". Predsjedatelj Doma naroda Parlamenta Federacije BiH Mariofil Ljubi}, v. r. Predsjedatelj Zastupni~kog doma Parlamenta Federacije BiH Enver Kreso, v. r. 14 Na temelju poglavlja IV Odjeljak B, ~lanka 7a Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, donosim UKAZ O PROGLA[ENJU ZAKONA O UPRAVNIM SPOROVIMA Progla{ava se Zakon o upravnim sporovima koji je usvojio Parlament Federacije Bosne i Hercegovine na sjednici Zastupni~ kog doma odr‘anoj 29. listopada/oktobra 1997. godine i na sjednici Doma naroda odr‘anoj 4. prosinca/decembra 1997. godine. Broj 01-9/98 8. januara/sije~nja 1998. godine Sarajevo Predsjednik Federacije BiH, prof. dr Ejup Gani}, s. r. ZAKON O UPRAVNIM SPOROVIMA I - OSNOVNE ODREDBE ^lanak 1. Radi ostvarivanja sudske za{tite prava gra|ana, poduze}a (dru{tava), ustanova i drugih pravnih osoba (u daljem tekstu: pravne osobe) u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija), kantonu - ‘upaniji, gradu i op}ini, i radi osiguranja zakonitosti, sudovi u upravnim sporovima odlu~uju o zakonitosti akata kojima organi uprave i slu‘be za upravu u op}ini i gradu (u daljem tekstu: slu‘ba za upravu), odnosno poduze}a (dru{tvo), ustanove i druge pravne osobe koje imaju javne ovlasti (u daljem tekstu: institucije koje imaju javne ovlasti) rje{avaju o pravima i obvezama gra|ana i pravnih osoba u pojedina~nim upravnim stvarima. ^lanak 2. Pravo pokretanja upravnog spora ima gra|anin ili pravna osoba ako smatra da joj je upravnim aktom povrije|eno kakvo pravo ili neposredni osobni interes zasnovan na zakonu. Organ uprave, slu‘ba za upravu, poslovna jedinica poduze}a (dru{tva), naselje ili grupa osoba i sl., iako nemaju svojstvo pravne osobe, mogu pokrenuti upravni spor ako mogu biti nosioci prava i obveza o kojima se rje{avalo u upravnom postupku. Ako je upravnim aktom povrije|en zakon u korist pravne osobe ili gra|anina, upravni spor mo‘e pokrenuti nadle‘ni tu‘itelj ili drugi zakonom ovla{teni organ. U slu~aju iz stavka 3. ovog ~lanka svi organi uprave, slu‘be za upravu i pravne osobe du‘ne su da o takvim aktima, kad za njih saznaju, obavijeste nadle‘nog tu‘itelja ili drugi zakonom ovla{teni organ. Upravni spor mo‘e pokrenuti i nadle‘ni pravobranitelj kad je upravnim aktom povrije|en zakon na {tetu Federacije, kantona-‘ upanije, grada ili op}ine koju on po zakonu zastupa i u drugim slu~ajevima odre|enim zakonom. Broj 2 - Strana 84 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 20. sije~nja/januara 1998.
Zakon o obligacionim odnosima FBiH - prečišćena neslužbena verzija Federacija BiH Službeni glasnik BiH 02/92 11.04.1992 obligacioni odnosi,zakon ZAKON O OBLIGACIONIM ODNOSIMA ("Sl. list SFRJ", br. 29/1978, 39/1985, 45/1989 - odluka USJ i 57/1989, "Sl. list RBiH", br. 2/1992, 13/1993 i 13/1994 i "Sl. novine FBiH", br. 29/2003 i 42/2011) Dio prvi OSNOVI OBLIGACIONIH ODNOSA (OPŠTI DIO) GLAVA I. OSNOVNA NAČELA Cilj i sadržina zakona Član 1 (1) Radi stvaranja uslova za slobodan promet robe i obavljanja usluga na tržištu i za zadovoljavanje materijalnih i drugih potreba građana, te radi osiguravanja odgovornosti preduzeća i drugih učesnika u pravnom prometu za izvršavanje njihovih obaveza, ovim se zakonom uređuju osnove obligacionih odnosa (opšti dio), ugovorni i drugi obligacioni odnosi u prometu robe i usluga. (2) U Republici Bosni i Hercegovini primjenjuju se odredbe Zakona o obligacionim odnosima ukoliko su u saglasnosti s Ustavom i zakonima Republike Bosne i Hercegovine, odnosno ako odredbama ovog zakona nije drukčije određeno. Učesnici obligacionih odnosa Član 2 Učesnici obligacionih odnosa su preduzeća i druga društvena pravna lica (u daljem tekstu: društvena pravna lica) pojedinci i građanska pravna lica. Obligacioni odnosi i raspolaganje društvenim sredstvima Član 3 (1) Društvena pravna lica učestvuju u obligacionim odnosima u ostvarivanju prava raspolaganja društvenim sredstvima kojima upravljaju radnici u osnovnim i drugim organizacijama udruženog rada, odnosno radni ljudi u drugim društvenim pravnim licima. (2) Društvena pravna lica ostvaruju pravo raspolaganja društvenim sredstvima u obligacionim odnosima saglasno odlukama koje radnici u osnovnim i drugim organizacijama udruženog rada, odnosno radni ljudi u drugim društvenim pravnim licima donose u skladu sa statutom, drugim samoupravnim opštim aktima i zakonom. Obligacioni odnosi i društveno planiranje Član 4 Društvena pravna lica u zasnivanju obligacionih odnosa postupaju u skladu sa svojim planovima i obezbjeđuju izvršavanje materijalnih obaveza preuzetih samoupravnim sporazumima o osnovama planova samoupravnih organizacija i zajednica i dogovorima o osnovama planova društveno - političkih zajednica. Obligacioni odnosi i korišćenje društvenim sredstvima Član 5 Društvena pravna lica u zasnivanju obligacionih odnosa dužna su da se društveno i ekonomski cjelishodno koriste društvenim sredstvima kojima raspolažu i da očuvaju njihovu nesmanjenu vrijednost, kao i da obezbjeđuju unapređivanje i proširivanje materijalne osnove udruženog rada, odnosno ostvarivanje svojih ciljeva i zadataka i zaštitu društvene svojine. Obligacioni odnosi i samoupravni sporazumi Član 6 (1) Društvena pravna lica koja zasnivaju obligacione odnose radi izvršavanja samoupravnog sporazuma koji su međusobno zaključila dužna su da postupaju u skladu s tim samoupravnim sporazumom. (2) U zasnivanju obligacionih odnosa društvena pravna lica dužna su da vode računa o samoupravnim sporazumima i društvenim dogovorima koje su zaključila sa drugim i o svojoj odgovornosti za izvršavanje obaveza, preuzetih tim samoupravnim sporazumima i društvenim dogovorima. Saradnja u obligacionim odnosima Član 7 (1) U zasnivanju obligacionih odnosa i ostvarivanju prava i obaveza iz tih odnosa, društvena pravna lica ostvaruju saradnju u odnosima međusobne povezanosti i zavisnosti, uzajamne odgovornosti kao i solidarnosti radnika u udruženom radu, zasnovanim na samoupravljanju i društvenoj svojini sredstava za proizvodnju i drugih sredstava rada. (2) U međusobnim odnosima saradnje društvena pravna lica dužna su da vode računa o ciljevima trajnije saradnje i o ostvarivanju drugih zajedničkih interesa i da na drugi način stvaraju uslove za ostvarivanje prava i izvršavanje obaveza iz obligacionih odnosa. (3) Na ovim osnovama preduzeća, zemljoradničke i druge zadruge ostvaruju saradnju u obligacionim odnosima i sa zemljoradnicima i drugim radnim ljudima koji samostalno obavljaju djelatnost ličnim radom. Obaveze prema građanima kao potrošačima i korisnicima usluga Član 8 U zasnivanju obligacionih odnosa i ostvarivanju prava i obaveza iz tih odnosa, osnovne i druge organizacije udruženog rada, zadruge i radni ljudi koji samostalno obavljaju djelatnost ličnim radom dužni su da, kad obavljanjem svoje djelatnosti neposredno zadovoljavaju potrebe građana, svoja prava i obaveze uređuju i vrše na način kojim se obezbjeđuju redovno i kvalitetno zadovoljavanje potreba građana i što povoljniji uslovi za zadovoljenje tih potreba. Ponašanje na tržištu Član 9 Organizacije udruženog rada i drugi učesnici u prometu dužni su da u obligacionim odnosima postupaju u skladu sa načelom jedinstva tržišta i utvrđenom ekonomskom politikom, da ne remete stabilnost tržišta i da ne nanose štetu drugim učesnicima na tržištu, potrošačima i društvenoj zajednici kao cjelini. Sloboda uređivanja obligacionih odnosa Član 10 Učesnici u prometu slobodno uređuju obligacione odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Bosne i Hercegovine prinudnim propisima te moralu društva. Ravnopravnost učesnika u obligacionom odnosu Član 11 Učesnici u obligacionom odnosu su ravnopravni. Načelo savjesnosti i poštenja Član 12 U zasnivanju obligacionih odnosa i ostvarivanju prava i obaveza iz tih odnosa učesnici su dužni da se pridržavaju načela savjesnosti i poštenja. Zabrana zloupotrebe prava Član 13 (1) Zabranjeno je vršenje prava iz obligacionih odnosa protivno cilju zbog koga je ono zakonom ustanovljeno ili priznato. (2) Isto tako, zabranjeno je vršenje prava iz obligacionog odnosa protivno cilju zbog koga je ono ustanovljeno samoupravnim sporazumom. Zabrana stvaranja i iskorišćavanja monopolskog položaja Član 14 U zasnivanju obligacionih odnosa učesnici ne mogu ustanovljavati prava i obaveze kojima se za bilo koga od njih ili za drugog stvara ili iskorišćava monopolski položaj na jedinstvenom jugoslovenskom tržištu, kojim se stiču materijalna ili druga preimućstva, koja se ne zasnivaju na radu ili stvaraju neravnopravni odnosi u poslovanju ili narušavaju druge osnove samoupravnih društveno - ekonomskih odnosa. Načelo jednake vrijednosti davanja Član 15 (1) U zasnivanju dvostranih ugovora učesnici polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja. (2) Zakonom se određuje u kojim slučajevima narušavanja toga načela povlači pravne posljedice. Zabrana prouzrokovanja štete Član 16 Svako je dužan da se uzdrži od postupka kojim se može drugom prouzrokovati šteta. Dužnosti ispunjenja obaveza Član 17 (1) Učesnici u obligacionom odnosu dužni su da izvrše svoju obavezu i odgovorni su za njeno ispunjenje. (2) Obaveza se može ugasiti samo saglasnošću volja učesnika u obligacionom odnosu ili na osnovu zakona. Ponašanje u izvršavanju obaveza i ostvarivanju prava Član 18 (1) Učesnik u obligacionom odnosu dužan je da u izvršavanju svoje obaveze postupa sa pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obligacionih odnosa (pažnja dobrog privrednika, odnosno pažnja dobrog domaćina). (2) Učesnik u obligacionom odnosu dužan je da u izvršavanju obaveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupa s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka). (3) Učesnik u obligacionom odnosu dužan je da se u ostvarivanju svog prava uzdrži od postupka kojim bi se otežalo izvršenje obaveze drugog učesnika. Rješavanje sporova na miran način Član 19 Učesnici u obligacionom odnosu nastojaće da sporove rješavaju usaglašavanjem, posredovanjem ili na drugi miran način. Dispozitivni karakter odredaba zakona Član 20 Učesnici mogu svoj obligacioni odnos urediti drugačije nego što je ovim zakonom određeno, ako iz pojedine odredbe ovog zakona ili iz njenog smisla ne proizlazi što drugo. Primjena dobrih poslovnih običaja Član 21 (1) Učesnici u obligacionim odnosima dužni su da u pravnom prometu postupaju u skladu sa dobrim poslovnim običajima. (2) Na obligacione odnose se primjenjuju uzanse ako su učesnici u obligacionim odnosima ugovorili njihovu primjenu ili ako iz okolnosti proizilazi da su njihovu primjenu htjeli. Postupanje u skladu sa statutima i drugim opštim aktima Član 22 (1) Društvena pravna lica i građanska pravna lica u zasnivanju obligacionog odnosa postupaju u skladu sa svojim statutom i drugim opštim aktima. (2) Ali, ugovor koji je zaključen ili druga pravna radnja koja je preduzeta, suprotno tim aktima, ostaje na snazi, osim ako je za to druga strana znala ili morala znati ili ako je ovim zakonom drukčije određeno. Primjena drugih saveznih zakona Član 23 Na obligacione odnose koji se uređuju drugim saveznim zakonima, primjenjuju se odredbe ovog zakona u pitanjima koja nisu uređena tim zakonom. Primjena republičkih, odnosno pokrajinskih zakona Član 24 (Brisano) Primjena pojedinih odredaba Član 25 1) Odredbe ovog zakona koje se odnose na ugovore primjenjuju se na sve vrste ugovora, osim ako za ugovore u privredi nije izričito drukčije određeno. (2) Ugovori u privredi su, u smislu ovog zakona, ugovori koje preduzeća i druga pravna lica koja obavljaju privrednu djelatnost, kao i imaoci radnji i drugi pojedinci, koji u vidu registrovanog zanimanja obavljaju neku privrednu djelatnost, zaključuju među sobom u obavljanju djelatnosti koje sačinjavaju predmete njihovog poslovanja ili su u vezi sa tim djelatnostima. (3) Odredbe ovog zakona koje se odnose na ugovore shodno se primjenjuju i na druge pravne poslove. GLAVA II. NASTANAK OBAVEZA ODJELJAK 1. Ugovor Odsjek 1. ZAKLJUČENJE UGOVORA I - SAGLASNOST VOLJA Kad je ugovor zaključen Član 26 Ugovor je zaključen kad su se ugovorne strane saglasile o bitnim sastojcima ugovora. Obavezno zaključenje i obavezna sadržina ugovora Član 27 (1) Ako je neko po zakonu obavezan da zaključi ugovor, zainteresovano lice može zahtijevati da se takav ugovor bez odlaganja zaključi. (2) Odredbe propisa kojima se, djelimično ili u cjelini, određuje sadržina ugovora sastavni su dijelovi tih ugovora, te ih upotpunjavaju ili stupaju na mjesto ugovornih odredbi koje nisu u saglasnosti sa njima. Izjava volje Član 28 (1) Volja za zaključenje ugovora može se izjaviti riječima, uobičajenim znacima ili drugim ponašanjem iz koga se sa sigurnošću može zaključiti o njenom postojanju. (2) Izjava volje mora da bude učinjena slobodno i ozbiljno. Dozvola i odobrenje Član 29 (1) Kad je za zaključenje ugovora potrebna saglasnost trećeg lica, ova saglasnost može biti data prije zaključenja ugovora, kao dozvola, ili poslije njegovog zaključenja, kao odobrenje, ako zakonom nije propisano što drugo. (2) Dozvola, odnosno odobrenje moraju biti dati u obliku propisanom za ugovore za čije se zaključenje daju. Pregovori Član 30 (1) Pregovori koji prethode zaključenju ugovora ne obavezuju i svaka ih strana može prekinuti kad god hoće. (2) Ali strana koja je vodila pregovore bez namjere da zaključi ugovor odgovara za štetu nastalu vođenjem pregovora. (3) Odgovara za štetu i strana koja je vodila pregovore u namjeri da zaključi ugovor, pa odustane od te namjere bez osnovanog razloga i time drugoj strani prouzrokuje štetu. (4) Ako se drukčije ne sporazumiju, svaka strana snosi svoje troškove oko priprema za zaključenje ugovora, a zajedničke troškove snose na jednake dijelove. Vrijeme i mjesto zaključenja ugovora Član 31 (1) Ugovor je zaključen onog časa kad ponudilac primi izjavu ponuđenog da prihvata ponudu. (2) Smatra se da je ugovor zaključen u mjestu u kome je ponudilac imao svoje sjedište, odnosno prebivalište u trenutku kad je učinio ponudu. Ponuda Član 32 (1) Ponuda je prijedlog za zaključenje ugovora učinjen određenom licu, koji sadrži sve bitne sastojke ugovora tako da bi se njegovim prihvatanjem mogao zaključiti ugovor. (2) Ako su ugovorne strane poslije postignute saglasnosti o bitnim sastojcima ugovora ostavile neke sporedne tačke za kasnije, ugovor se smatra zaključenim, a sporedne tačke, ako sami ugovarači ne postignu saglasnost o njima, urediće sud vodeći računa o prethodnim pregovorima, utvrđenoj praksi između ugovarača i običajima. Opšta ponuda Član 33 Prijedlog za zaključenje ugovora učinjen neodređenom broju lica, koji sadrži bitne sastojke ugovora čijem je zaključenju namijenjen, važi kao ponuda, ukoliko drukčije ne proizilazi iz okolnosti slučaja ili običaja. Izlaganje robe Član 34 Izlaganje robe sa označenjem cijene smatra se kao ponuda, ukoliko drukčije ne proizilazi iz okolnosti slučaja ili običaja. Slanje kataloga i oglasa Član 35 (1) Slanje kataloga, cjenovnika, tarifa i drugih obavještenja, kao i oglasi učinjeni putem štampe, letaka, radija, televizije ili na koji drugi način, ne predstavljaju ponudu za zaključenje ugovora, nego samo poziv da se učini ponuda pod objavljenim uslovima. (2) Ali će pošiljalac takvih poziva odgovarati za štetu koju bi pretrpio ponudilac, ako bez osnovanog razloga nije prihvatio njegovu ponudu. Dejstvo ponude Član 36 (1) Ponudilac je vezan ponudom izuzev ako je svoju obavezu da održi ponudu isključio, ili ako to isključenje proizilazi iz okolnosti posla. (2) Ponuda se može opozvati samo ako je ponuđeni primio opoziv prije prijema ponude ili istovremeno sa njom. Do kada ponuda obavezuje Član 37 (1) Ponuda u kojoj je određen rok za njeno prihvatanje obavezuje ponudioca do isteka tog roka. (2) Ako je ponudilac u pismu ili telegramu odredio rok za prihvatanje, smatraće se da je taj rok počeo teći od datuma označenog u pismu, odnosno od dana kad je telegram predat pošti. (3) U slučaju da pismo nije datirano, rok za prihvatanje ponude teče od dana kad je pismo predato pošti. (4) Ponuda učinjena odsutnom licu, u kojoj nije određen rok za prihvatanje, vezuje ponudioca za vrijeme koje je redovno potrebno da ponuda stigne ponuđenome, da je ovaj razmotri, o njoj odluči i da odgovor o prihvatanju stigne ponudiocu. Forma ponude Član 38 (1) Ponuda ugovora za čije zaključenje zakon zahtijeva posebnu formu obavezuje ponudioca samo ako je učinjena u toj formi. (2) Isto važi i za prihvatanje ponude. Prihvatanje ponude Član 39 (1) Ponuda je prihvaćena kad ponudilac primi izjavu ponuđenog da prihvata ponudu. (2) Ponuda je prihvaćena i kad ponuđeni pošalje stvar ili plati cijenu, kao i kad učini neku drugu radnju koja se, na osnovu ponude, prakse utvrđene između zainteresovanih strana ili običaja, može smatrati kao izjava o prihvatanju. (3) Prihvatanje se može opozvati ako ponudilac primi izjavu o opozivanju prije izjave o prihvatanju ili istovremeno sa njom. Prihvatanje neposredne ponude Član 40 (1) Ponuda učinjena prisutnom licu smatra se odbijenom ako nije prihvaćena bez odlaganja, izuzev ako iz okolnosti proizilazi da ponuđenom pripada izvjestan rok za razmišljanje. (2) Ponuda učinjena telefonom, teleprinterom ili neposrednom radio-vezom smatra se kao ponuda prisutnom licu. Prihvatanje ponude s prijedlogom da se izmijeni Član 41 Ako ponuđeni izjavi da prihvata ponudu i istovremeno predloži da se ona u nečemu izmijeni ili dopuni, smatra se da je ponudu odbio i da je sa svoje strane učinio drugu ponudu svome ranijem ponudiocu. Ćutanje ponuđenog Član 42 (1) Ćutanje ponuđenog ne znači prihvatanje ponude. (2) Nema dejstva odredba u ponudi da će se ćutanje ponuđenog ili neko drugo njegovo propuštanje (na primjer, ako ne odbije ponudu u određenom roku, ili ako poslatu stvar o kojoj mu se nudi ugovor ne vrati u određenom roku i sl) smatrati kao prihvatanje. (3) Ali, kad ponuđeni stoji u stalnoj poslovnoj vezi s ponudiocem u pogledu određene robe, smatra se da je prihvatio ponudu koja se odnosi na takvu robu, ako je nije odmah ili u ostavljenom roku odbio. (4) Isto tako, lice koje se ponudilo drugom da izvršava njegove naloge za obavljanje određenih poslova, kao i lice u čiju poslovnu djelatnost spada vršenje takvih naloga, dužno je da izvrši dobijeni nalog ako ga nije odmah odbilo. (5) Ako u slučaju iz prethodnog stava ponuda, odnosno nalog nije odbijen, smatra se da je ugovor zaključen u trenutku kad je ponuda, odnosno nalog stigao ponuđenom. Zakašnjelo prihvatanje i zakašnjelo dostavljanje izjave o prihvatanju Član 43 (1) Prihvatanje ponude izvršeno sa zakašnjenjem smatra se kao nova ponuda od strane ponuđenog. (2) Ali, ako je izjava o prihvatanju koja je učinjena blagovremeno, stigla ponudiocu poslije isteka roka za prihvatanje, a ponudilac je znao ili je mogao znati da je izjava otposlata blagovremeno, ugovor je zaključen. (3) Ipak, ugovor u takvom slučaju nije zaključen ako ponudilac odmah, a najkasnije prvog idućeg radnog dana po prijemu izjave, ili i prije prijema izjave, a po isteku roka za prihvatanje ponude, izvijesti ponuđenoga da se zbog zadocnjenja ne smatra vezan svojom ponudom. Smrt ili nesposobnost jedne strane Član 44 Ponuda ne gubi dejstvo ako je smrt ili nesposobnost jedne strane nastupila prije njenog prihvatanja, izuzev ako suprotno proizilazi iz namjere strana, običaja ili prirode posla. Predugovor Član 45 (1) Predugovor je takav ugovor kojim se preuzima obaveza da se kasnije zaključi drugi, glavni ugovor. (2) Propisi o formi glavnog ugovora važe i za predugovor, ako je propisana forma uslov punovažnosti ugovora. (3) Predugovor obavezuje ako sadrži bitne sastojke glavnog ugovora. (4) Na zahtjev zainteresovane strane sud će naložiti drugoj strani koja odbija da pristupi zaključenju glavnog ugovora da to uradi u roku koji će joj odrediti. (5) Zaključenje glavnog ugovora može se zahtijevati u roku od šest mjeseci od isteka roka predviđenog za njegovo zaključenje, a ako taj rok nije predviđen, onda od dana kad je prema prirodi posla i okolnostima ugovor trebalo da bude zaključen. (6) Predugovor ne obavezuje ako su se okolnosti od njegovog zaključenja toliko izmijenile da ne bi bio ni zaključen da su takve okolnosti postojale u to vrijeme. II - PREDMET Kakav mora biti predmet obaveze Član 46 (1) Ugovorna obaveza može se sastojati u davanju, činjenju, nečinjenju ili trpljenju. (2) Ona mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Ništavost ugovora zbog predmeta Član 47 Kad je predmet obaveze nemoguć, nedopušten, neodređen ili neodrediv, ugovor je ništav. Naknadna mogućnost Član 48 Ugovor zaključen pod odložnim uslovom ili rokom punovažan je ako je predmet obaveze koji je u početku bio nemoguć postao moguć prije ostvarenja uslova ili isteka roka. Kad je predmet obaveze nedopušten Član 49 Predmet obaveze je nedopušten ako je protivan Ustavu Republike Bosne i Hercegovine, prinudnim propisima te moralu društva. Kad je predmet odrediv Član 50 (1) Predmet obaveze je odrediv ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećem licu da ga odredi. (2) Ako to treće lice neće ili ne može da odredi predmet obaveze, ugovor je ništav. III - OSNOV Dopušten osnov Član 51 (1) Svaka ugovorna obaveza mora imati dopušten osnov. (2) Osnov je nedopušten, ako je protivan Ustavu Republike Bosne i Hercegovine, prinudnim propisima te moralu društva. (3) Pretpostavlja se da obaveza ima osnov iako nije izražen. Ništavost ugovora zbog osnova Član 52 Ako osnov ne postoji ili je nedopušten, ugovor je ništav. Pobude za zaključenje ugovora Član 53 (1) Pobude iz kojih je ugovor zaključen ne utiču na njegovu punovažnost. (2) Ali, ako je nedopuštena pobuda bitno uticala na odluku jednog ugovarača da zaključi ugovor i ako je to drugi ugovarač znao ili morao znati, ugovor će biti bez dejstva. (3) Ugovor bez naknade nema pravno dejstvo ni kad drugi ugovarač nije znao da je nedopuštena pobuda bitno uticala na odluku njegovog saugovarača. IV - SPOSOBNOST Ugovori pravnog lica Član 54 (1) Pravno lice može zaključivati ugovore u pravnom prometu u okviru svoje pravne sposobnosti. (2) Ugovor zaključen protivno odredbi stava 1. ovog člana nema pravno dejstvo. (3) Savjesna strana može zahtijevati naknadu štete koju je pretrpjela uslijed zaključenja ugovora koji nema pravno dejstvo. Saglasnost za zaključenje ugovora Član 55 (1) Kad je statutom ili drugim opštim aktom preduzeća određeno i u sudski registar upisano da njen zastupnik može zaključiti određeni ugovor samo uz saglasnost nekog organa, saglasnost se može dati prethodno, istovremeno ili naknadno, ako što drugo nije upisano u registar. (2) Druga strana ima pravo da pozove preduzeće da se njen ovlašćeni organ u primjerenom roku izjasni da li daje saglasnost, pa ako to ovaj ne učini, smatraće se da saglasnost nije data. (3) Naknadna saglasnost ima povratno dejstvo, ako drukčije nije ugovoreno. (4) Ako saglasnost nije data, smatra se da ugovor nije ni zaključen. (5) Kad se prema odredbama ovog člana smatra da ugovor nije zaključen, savjesna strana može zahtijevati od preduzeća pravičnu naknadu. (6) Odredbe prethodnih stavova primjenjuju se i u slučaju kada je statutom ili drugim opštim aktom preduzeća određeno da zastupnik može sklopiti neki ugovor samo zajedno s određenim organom tog preduzeća. Ugovor poslovno nesposobnog lica Član 56 (1) Za zaključenje punovažnog ugovora potrebno je da ugovarač ima poslovnu sposobnost koja se traži za zaključenje tog ugovora. (2) Ograničeno poslovno sposobno lice može bez odobrenja svog zakonskog zastupnika zaključivati samo one ugovore čije mu je zaključivanje zakonom dozvoljeno. (3) Ostali ugovori tih lica ako su zaključeni bez odobrenja zakonskog zastupnika rušljivi su, ali mogu biti osnaženi njegovim naknadnim odobrenjem. Pravo saugovarača poslovno nesposobnog lica Član 57 (1) Saugovarač poslovno nesposobnog lica koji nije znao za njegovu poslovnu nesposobnost, može odustati od ugovora koji je zaključio sa njim bez odobrenja njegovog zakonskog zastupnika. (2) Isto pravo ima i saugovarač poslovno nesposobnog lica koji je znao za njegovu poslovnu nesposobnost, ali je bio prevaren od njega da ima odobrenje svog zakonskog zastupnika. (3) Ovo pravo se gasi po isteku trideset dana od saznanja za poslovnu nesposobnost druge strane, odnosno, za odsustvo odobrenja zakonskog zastupnika, ali i ranije ako zakonski zastupnik bude odobrio ugovor prije nego što taj rok istekne. Pozivanje zakonskog zastupnika da se izjasni Član 58 (1) Saugovarač poslovno nesposobnog lica koji je zaključio ugovor sa njim bez odobrenja njegovog zakonskog zastupnika, može pozvati zakonskog zastupnika da se izjasni da li odobrava taj ugovor. (2) Ako se zakonski zastupnik ne izjasni u roku od trideset dana od ovog poziva da ugovor odobrava, smatraće se da je odbio da db odobrenje. Kad ugovarač stekne poslovnu sposobnost poslije zaključenja ugovora Član 59 (1) Poslovno sposobno lice može zahtijevati da se poništi ugovor koji je bez potrebnog odobrenja zaključilo za vrijeme svoje ograničene poslovne sposobnosti, samo ako je tužbu podnijelo u roku od tri mjeseca od dana sticanja potpune poslovne sposobnosti. V - MANE VOLJE Prijetnja Član 60 (1) Ako je ugovorna strana ili neko treći nedopuštenom prijetnjom izazvao opravdani strah kod druge strane, tako da je ova zbog toga zaključila ugovor, druga strana može tražiti da se ugovor poništi. (2) Strah se smatra opravdanim ako se iz okolnosti vidi da je ozbiljnom opasnošću ugrožen život, tijelo i drugo značajno dobro ugovorne strane ili trećeg lica. Bitna zabluda Član 61 (1) Zabluda je bitna ako se odnosi na bitna svojstva predmeta, na lice sa kojim se zaključuje ugovor ako se zaključuje, s obzirom na to lice, kao i na okolnosti koje se po običajima u prometu ili po namjeri stranaka smatraju odlučnim, a strana koja je u zabludi ne bi inače zaključila ugovor takve sadržine. (2) Strana koja je u zabludi može tražiti poništenje ugovora zbog bitne zablude, osim ako pri zaključenju ugovora nije postupala s pažnjom koja se u prometu zahtijeva. (3) U slučaju poništenja ugovora zbog zablude, druga savjesna strana ima pravo da traži naknadu pretrpljene štete, bez obzira na to što strana koja je u zabludi nije kriva za svoju zabludu. (4) Strana koja je u zabludi ne može se na nju pozivati ako je druga strana spremna da izvrši ugovor kao da zablude nije bilo. Zabluda o pobudi kod ugovora bez naknade Član 62 Kod ugovora bez naknade, bitnom zabludom se smatra i zabluda o pobudi koja je bila odlučna za preuzimanje obaveze. Nesporazum Član 63 Kad strane vjeruju da su saglasne, a u stvari među njima postoji nesporazum o prirodi ugovora ili o osnovu ili o predmetu obaveze, ugovor ne nastaje. Posredna izjava Član 64 Zabluda lica preko koga je strana izjavila svoju volju smatra se isto kao i zabluda u vlastitom izjavljivanju volje. Prevara Član 65 (1) Ako jedna strana izazove zabludu kod druge strane ili je održava u zabludi u namjeri da je time navede na zaključenje ugovora, druga strana može zahtijevati poništenje ugovora i onda kad zabluda nije bitna. (2) Strana koja je zaključila ugovor pod prevarom ima pravo da zahtijeva naknadu pretrpljene štete. (3) Ako je prevaru učinilo treće lice, prevara utiče na sam ugovor ako je druga ugovorna strana u vrijeme zaključenja ugovora znala ili morala znati za prevaru. (4) Ugovor bez naknade može se poništiti i kad je prevaru učinilo treće lice, bez obzira na to da li je druga ugovorna strana u vrijeme zaključenja ugovora znala ili morala znati za prevaru. Prividan ugovor Član 66 (1) Prividan ugovor nema dejstva među ugovornim stranama. (2) Ali, ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi važi ako su ispunjeni uslovi za njegovu pravnu valjanost. (3) Prividnost ugovora ne može se isticati prema trećem savjesnom licu. Stav suda prvog stupnja da taj ugovor nije prividan, s obzirom da je temeljem tog ugovora VI - FORMA UGOVORA Neformalnost ugovora Član 67 (1) Zaključenje ugovora ne podliježe nikakvoj formi, osim ako je zakonom drukčije određeno. (2) Zahtjev zakona da ugovor bude zaključen u određenoj formi važi i za sve kasnije izmjene ili dopune ugovora. (3) Ali su punovažne kasnije usmene dopune o sporednim tačkama o kojima u formalnom ugovoru nije ništa rečeno ukoliko to nije protivno cilju radi koga je forma propisana. (4) Punovažne su i kasnije usmene pogodbe kojima se smanjuju ili olakšavaju obaveze jedne ili druge strane, ako je posebna forma propisana samo u interesu ugovornih strana. Raskidanje formalnih ugovora Član 68 Formalni ugovori mogu biti raskinuti neformalnim sporazumom, izuzev ako je za određeni slučaj zakonom predviđeno što drugo ili ako cilj zbog koga je propisana forma za zaključenje ugovora zahtijeva da raskidanje ugovora bude obavljeno u istoj formi. Ugovorena forma Član 69 (1) Ugovorne strane mogu se sporazumjeti da posebna forma bude uslov punovažnosti njihovog ugovora. (2) Ugovor za čije je zaključenje ugovorena posebna forma može biti raskinut, dopunjen ili na drugi način izmijenjen i neformalnim sporazumom. (3) Ako su ugovorne strane predvidjele posebnu formu samo da osiguraju dokaz svoga ugovora, ili da postignu što drugo, ugovor je zaključen kad je postignuta saglasnost o njegovoj sadržini, a za ugovarače je u isto vrijeme nastala obaveza da ugovoru dadu predviđenu formu. Sankcija nedostatka potrebne forme Član 70 (1) Ugovor koji nije zaključen u propisanoj formi nema pravno dejstvo ukoliko iz cilja propisa kojim je određena forma ne proizilazi što drugo. (2) Ugovor koji nije zaključen u ugovorenoj formi nema pravno dejstvo ukoliko su stranke punovažnost ugovora uslovile posebnom formom. Pretpostavka potpunosti isprave Član 71 (1) Ako je ugovor zaključen u posebnoj formi, bilo na osnovu zakona bilo po volji stranaka, važi samo ono što je u toj formi izraženo. (2) Ipak, biće punovažne istovremene usmene pogodbe o sporednim tačkama o kojima u formalnom ugovoru nije ništa rečeno, ukoliko nisu u suprotnosti sa njegovom sadržinom ili ako nisu protivne cilju zbog koga je forma propisana. (3) Punovažne su i istovremene usmene pogodbe kojima se smanjuju ili olakšavaju obaveze jedne ili obje strane ako je posebna forma propisana samo u interesu ugovornih strana. Sastavljanje isprave Član 72 (1) Kad je za zaključenje ugovora potrebno sastaviti ispravu, ugovor je zaključen kad ispravu potpišu sva lica koja se njim obavezuju. (2) Ugovarač koji ne zna pisati staviće na ispravu rukoznak ovjeren od dva svjedoka ili od suda, odnosno drugog organa. (3) Za zaključenje dvostranog ugovora dovoljno je da obje strane potpišu jednu ispravu ili da svaka od strana potpiše primjerak isprave namijenjen drugoj strani. (4) Zahtjev pismene forme je ispunjen ako strane izmjenjuju pisma ili se sporazumiju teleprinterom ili nekim drugim sredstvom koje omogućava da se sa izvjesnošću utvrde sadržina i davalac izjave. Kad je izvršen ugovor kome nedostaje forma Član 73 Ugovor za čije se zaključenje zahtjeva pismena forma smatra se punovažnim iako nije zaključen u toj formi ako su ugovorne strane izvršile, u cjelini ili u pretežnom dijelu, obaveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja zbog koga je forma propisana očigledno ne proizilazi što drugo. VII - USLOV Uslovi i njihovo dejstvo Član 74 (1) Ugovor je zaključen pod uslovom ako njegov nastanak ili prestanak zavisi od neizvjesne činjenice. (2) Ako je zaključen pod odložnim uslovom pa se uslov ispuni, ugovor djeluje od trenutka njegovog zaključenja, osim ako iz zakona, prirode posla ili volje strana ne proističe nešto drugo. (3) Ako je zaključen pod raskidnim uslovom, ugovor prestaje važiti kad se uslov ispuni. (4) Smatra se da je uslov ostvaren ako njegovo ostvarenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, spriječi strana na čiji je teret određen, a smatra se da nije ostvaren ako njegovo ostvarenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, prouzrokuje strana u čiju je korist određen. Nedopušten ili nemoguć uslov Član 75 (1) Ništav je ugovor u kojem je postavljen odgodni rok ili raskidni uslov protivan Ustavu Republike Bosne i Hercegovine, prinudnim propisima ili moralu društva. (2) Ugovor zaključen pod nemogućim odložnim uslovom je ništav, a nemoguć raskidni uslov smatra se nepostojećim. Obezbjeđenje uslovnog prava Član 76 Ako je ugovor zaključen pod odložnim uslovom, povjerilac čije je pravo uslovljeno može zahtijevati odgovarajuće obezbjeđenje tog prava ako je njegovo ostvarenje ugroženo. VIII - ROK Računanje vremena Član 77 (1) Rok određen u danima počinje teći prvog dana poslije događaja od koga se rok računa, a završava se istekom posljednjeg dana roka. (2) Rok određen u nedjeljama, mjesecima ili godinama završava se onog dana koji se po imenu i broju poklapa sa danom nastanka događaja od koga rok počinje da teče, a ako takvog dana nema u posljednjem mjesecu, kraj roka pada na posljednji dan tog mjeseca. 3) Ako posljednji dan roka pada u dan kada je zakonom određeno da se ne radi, kao posljednji dan roka računa se sljedeći radni dan. (4) Početak mjeseca označava prvi dan u mjesecu, sredina - petnaesti, a kraj - posljednji dan u mjesecu, ako što drugo ne proizilazi iz namjere stranaka ili iz prirode ugovornog odnosa. Primjena pravila o uslovu Član 78 Kad dejstvo ugovora počinje od određenog vremena, shodno se primjenjuju pravila o odložnom uslovu, a kad ugovor prestaje da važi po isteku određenog roka, shodno se primjenjuju pravila o raskidnom uslovu. IX - KAPARA I ODUSTANICA 1. KAPARA Vraćanje i uračunavanje kapare Član 79 (1) Ako je u trenutku zaključenja ugovora jedna strana dala drugoj izvjestan iznos novca ili izvjesnu količinu drugih zamjenljivih stvari kao znak da je ugovor zaključen (kapara), ugovor se smatra zaključenim kad je kapara data, ako nije što drugo ugovoreno. (2) U slučaju ispunjenja ugovora, kapara se mora vratiti ili uračunati u ispunjenje obaveze. (3) Ako što drugo nije ugovoreno, strana koja je dala kaparu ne može odustati od ugovora ostavljajući kaparu drugoj strani, niti to može učiniti druga strana vraćanjem udvojene kapare. Neizvršenje ugovora Član 80 (1) Ako je za neizvršenje ugovora odgovorna strana koja je dala kaparu, druga strana može po svom izboru tražiti izvršenje ugovora, ako je to još moguće, i tražiti naknadu štete, a kaparu uračunati u naknadu ili vratiti ili se zadovoljiti primljenom kaparom. (2) Ako je za neizvršenje ugovora odgovorna strana koja je primila kaparu, druga strana može, po svom izboru, tražiti izvršenje ugovora, ako je to još moguće, ili tražiti naknadu štete i vraćanje kapare, ili tražiti vraćanje udvojene kapare. (3) U svakom slučaju, kad druga strana traži izvršenje ugovora, ona ima pravo i na naknadu štete koju trpi zbog zadocnjenja. (4) Sud može na zahtjev zainteresovane strane smanjiti pretjerano veliku kaparu. U slučaju djelimičnog ispunjenja obaveze Član 81 (1) U slučaju djelimičnog ispunjenja obaveze, povjerilac ne može zadržati kaparu, nego može tražiti ispunjenje ostatka obaveze i naknadu štete zbog zadocnjenja, ili tražiti naknadu štete zbog nepotpunog ispunjenja, ali se u oba slučaja kapara uračunava u naknadu. (2) Ako povjerilac raskine ugovor i vrati ono što je primio kao djelimično ispunjenje, on može birati između ostalih zahtjeva koji pripadaju jednoj strani kad je ugovor ostao neizvršen krivicom druge. 2. ODUSTANICA Uloga odustanice Član 82 (1) Sporazumom ugovornih strana može se ovlastiti jedna ili svaka strana da odustane od ugovora davanjem odustanice. (2) Kad strana u čiju je korist ugovorena odustanica izjavi drugoj strani da će dati odustanicu, ona više ne može zahtijevati izvršenje ugovora. (3) Strana ovlašćena da odustane dužna je dati odustanicu istovremeno sa izjavom o odustajanju. (4) Ako ugovarači nisu odredili rok do koga ovlašćena strana može odustati od ugovora, ona to može učiniti sve dok ne protekne rok određen za ispunjenje njene obaveze. (5) Ovo pravo odustajanja od ugovora prestaje i kad strana u čiju je korist ugovoreno počne ispunjavati svoje obaveze iz tog ugovora ili primati ispunjenje od druge strane. Kapara kao odustanica Član 83 (1) Kad je uz kaparu ugovoreno pravo da se odustane od ugovora, onda se kapara smatra kao odustanica i svaka strana može odustati od ugovora. (2) U ovom slučaju, ako odustane strana koja je dala kaparu, ona gubi, a ako odustane strana koja je kaparu primila, ona je udvojeno vraća. Odsjek 2. ZASTUPANJE I - O ZASTUPANJU UOPŠTE Mogućnost zastupanja Član 84 (1) Ugovor kao i drugi pravni posao može se preduzeti i preko zastupnika. (2) Ovlašćenje za zastupanje zasniva se na zakonu, statutu ili drugom opštem aktu, aktu nadležnog organa ili na izjavi volje zastupanog (punomoćje). Dejstva zastupanja Član 85 (1) Ugovor koji zaključi zastupnik u ime zastupanog lica i u granicama svojih ovlašćenja obavezuje neposredno zastupanog i drugu ugovornu stranu. (2) Pod istim uslovima i ostali pravni poslovi zastupnikovi proizvode pravno dejstvo neposredno prema zastupanom licu. (3) Zastupnik je dužan obavijestiti drugu stranu da istupa u ime zastupanog, ali i kad on to ne uradi ugovor proizvodi pravno dejstvo za zastupanog i drugu stranu, ako je ova znala ili je iz okolnosti mogla zaključiti da on istupa kao zastupnik. Prenošenje ovlašćenja Član 86 (1) Zastupnik ne može prenijeti svoja ovlašćenja na drugog, izuzev kad mu je to dozvoljeno zakonom ili ugovorom. (2) Izuzetno, on to može učiniti ako je spriječen okolnostima da posao lično obavi, a interesi zastupanog zahtijevaju neodložno preduzimanje pravnog posla. Prekoračenje granica ovlašćenja Član 87 (1) Kad zastupnik prekorači granice ovlašćenja, zastupani je u obavezi samo ukoliko odobri prekoračenje. (2) Ako zastupani ne odobri ugovor u roku koji je redovno potreban da se ugovor takve vrste razmotri i ocijeni, smatraće se da je odobrenje odbijeno. (3) Odobrenje iz prethodnog stava ima povratno dejstvo, ako strane ne odrede drukčije. (4) Ako druga strana nije znala niti morala znati za prekoračenje ovlašćenja, može odmah po saznanju za prekoračenje, ne čekajući da se zastupani o ugovoru izjasni da se ne smatra ugovorom vezana. (5) Ako zastupani odbije odobrenje, zastupnik i zastupani su solidarno odgovorni za štetu koju je druga strana pretrpjela, ako ona nije znala niti je morala znati za prekoračenje ovlašćenja. Zaključenje ugovora od strane neovlašćenog lica Član 88 (1) Ugovor koji neko lice zaključi kao punomoćnik u ime drugoga bez njegovog ovlašćenja obavezuje neovlašćeno zastupanog samo ako on ugovor naknadno odobri. (2) Strana sa kojom je ugovor zaključen može zahtijevati od neovlašćeno zastupanog da se u primjerenom roku izjasni da li ugovor odobrava. (3) Ako neovlašćeno zastupani ni u ostavljenom roku ugovor ne odobri, smatra se da ugovor nije ni zaključen. (4) U tom slučaju, strana sa kojom je ugovor zaključen može od lica koje je kao punomoćnik bez ovlašćenja zaključilo ugovor tražiti naknadu štete, ako u trenutku zaključenja ugovora nije znala niti je morala znati da to lice nije imalo ovlašćenje za zaključenje ugovora. II - PUNOMOĆJE Davanje punomoćja Član 89 (1) Punomoćje je ovlašćenje za zastupanje koje vlastodavac pravnim poslom daje punomoćniku. (2) Postojanje i obim punomoćja su nezavisni od pravnog odnosa na čijoj je podlozi punomoćje dato. (3) Punomoćnik može biti i pravno lice. Posebna forma punomoćja Član 90 Forma propisana zakonom za neki ugovor ili koji drugi pravni posao važi i za punomoćje za zaključenje tog ugovora, odnosno za preduzimanje tog posla. Obim ovlašćenja Član 91 (1) Punomoćnik može preduzimati samo one pravne poslove za čije je preduzimanje ovlašćen. (2) Punomoćnik kome je dato opšte punomoćje može preduzimati samo pravne poslove koji dolaze u redovno poslovanje. (3) Posao koji ne dolazi u redovno poslovanje može punomoćnik preduzeti samo ako je posebno ovlašćen za preduzimanje tog posla, odnosno vrste poslova među koje on spada. (4) Punomoćnik ne može bez posebnog ovlašćenja za svaki pojedini slučaj preuzeti mjeničnu obavezu, zaključiti ugovor o jemstvu, o poravnanju, o izabranom sudu, kao ni odreći se nekog prava bez naknade. Opozivanje i sužavanje punomoćja Član 92 (1) Vlastodavac može po svojoj volji suziti ili opozvati punomoćje, čak i ako se ugovorom odrekao tog prava. (2) Opozivanje i sužavanje svakog punomoćja može se učiniti izjavom bez posebne forme. (3) Ako je opozivanjem ili sužavanjem punomoćja povrijeđen ugovor o nalogu, ili ugovor o djelu, ili neki drugi ugovor, punomoćnik ima pravo na naknadu time nastale štete. Dejstvo prestanka i sužavanja punomoćja prema trećim licima Član 93 (1) Opozivanje punomoćja kao i njegovo sužavanje nema dejstvo prema trećem licu koje je zaključilo ugovor sa punomoćnikom, ili obavilo drugi pravni posao, a nije znalo niti je moralo znati da je punomoćje opozvano, odnosno suženo. (2) U tom slučaju, vlastodavac ima pravo zahtijevati od punomoćnika naknadu štete koju bi zbog toga pretrpio, izuzev kad punomoćnik nije znao ni morao znati za opozivanje, odnosno za sužavanje punomoćja. (3) Isto važi i u ostalim slučajevima prestanka punomoćja. Drugi slučajevi prestanka punomoćja Član 94 (1) Punomoćje prestaje prestankom pravnog lica kao punomoćnika, ako zakonom nije drukčije određeno. (2) Punomoćje prestaje smrću punomoćnika. (3) Punomoćje prestaje prestankom pravnog lica, odnosno smrću lica koje ga je dalo, osim ako se započeti posao ne može prekinuti bez štete po pravne sljedbenike ili ako punomoćje važi i za slučaj smrti davaoca, bilo po njegovoj volji, bilo s obzirom na prirodu posla. III - POSLOVNO PUNOMOĆJE Ko može dati punomoćje i njegova sadržina Član 95 (1) Poslovno punomoćje može dati, u granicama zakona, organizacija udruženog rada, odnosno drugo pravno lice, i njime ovlastiti punomoćnika da zaključuje ugovore i obavlja ostale poslove koji su uobičajeni u vršenju njihove poslovne djelatnosti. (2) Poslovni punomoćnik ne može otuđiti ili opteretiti nepokretnosti, preuzeti mjenične obaveze ili obaveze jemstva, uzeti zajam i voditi spor, ako nije dobio posebno punomoćje za svaki takav posao. (3) Poslovno punomoćje može biti ograničeno na određenu vrstu poslova, ili na određene poslove, ali ova ograničenja imaju dejstvo prema trećem samo ako je za njih znao ili morao znati. Poslovno punomoćje imaoca radnje Član 96 (1) Odredbe o poslovnom punomoćju shodno se primjenjuju na poslovno punomoćje imaoca radnje. (2) Poslovno punomoćje ne prestaje smrću imaoca radnje, kao ni kad on bude lišen poslovne sposobnosti. IV - OVLAŠĆENJA TRGOVINSKOG PUTNIKA Član 97 (1) Trgovinski putnik organizacije udruženog rada koja se bavi privrednom djelatnošću ovlašćen je preduzimati samo one poslove koji se odnose na prodaju robe i koji su navedeni u punomoćju koje mu je organizacija dala. (2) U slučaju neizvjesnosti, smatra se da trgovinski putnik nije ovlašćen da zaključuje ugovore, nego samo da prikuplja porudžbine, ali će ipak ugovor koji je zaključio ostati na snazi ako ga vlastodavac naknadno odobri. (3) Trgovinski putnik koji je ovlašćen da prodaje robu, nije ovlašćen da naplati cijenu, kao ni da prodaje na kredit, osim ako ima posebno ovlašćenje za prodaju na kredit. (4) Trgovinski putnik je ovlašćen da za vlastodavca prima reklamacije zbog nedostatka robe i ostale izjave u vezi sa izvršenjem ugovora zaključenog njegovim posredovanjem, kao i da u ime vlastodavca preduzima potrebne mjere za očuvanje njegovih prava iz tog ugovora. V - OVLAŠĆENJA LICA KOJA OBAVLJAJU ODREĐENE POSLOVE Član 98 (1) Radnici u preduzećima koji rade na takvim poslovima čije je obavljanje vezano za zaključenje i ispunjenje određenih ugovora, kao što su prodavci u prodavnicama, radnici koji obavljaju određene usluge u ugostiteljstvu, radnici na poslovima šalterske službe u pošti, u banci i sl. ovlašćeni su samim tim na zaključenje i ispunjenje tih ugovora. (2) Isto važi i za radnike zaposlene kod radnih ljudi koji samostalno obavljaju djelatnost ličnim radom. Odsjek 3. TUMAČENJE UGOVORA Primjena odredbi i tumačenje spornih odredbi Član 99 (1) Odredbe ugovora primjenjuju se onako kako glase. (2) Pri tumačenju spornih odredbi ne treba se držati doslovnog značenja upotrijebljenih izraza, već treba istraživati zajedničku namjeru ugovarača i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obligacionog prava utvrđenim ovim zakonom. Nejasne odredbe u posebnim slučajevima Član 100 U slučaju kad je ugovor zaključen prema unaprijed odštampanom sadržaju, ili kad je ugovor bio na drugi način pripremljen i predložen od jedne ugovorne strane, nejasne odredbe tumačiće se u korist druge strane. Dopunsko pravilo Član 101 Nejasne odredbe u ugovoru bez naknade treba tumačiti u smislu koji je manje težak za dužnika, a u teretnom ugovoru u smislu kojim se ostvaruje pravičan odnos uzajamnih davanja. Vansudsko tumačenje ugovora Član 102 (1) Ugovorne strane mogu predvidjeti da će, u slučaju nesaglasnosti u pogledu smisla i domašaja ugovornih odredbi, neko treći tumačiti ugovor. (2) U tom slučaju, ako ugovorom nije drukčije predviđeno, strane ne mogu pokrenuti spor pred sudom ili drugim nadležnim organom dok prethodno ne pribave tumačenje ugovora, osim ako treće lice odbije da da tumačenje ugovora. Odsjek 4. NEVAŽNOST UGOVORA I - NIŠTAVI UGOVORI Ništavost Član 103 (1) Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Bosne i Hercegovine, prinudnim propisima te moralu društva, ništavan je ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. (2) Ako je zaključenje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, ugovor će ostati na snazi ako u zakonu nije što drugo predviđeno za određeni slučaj, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosiće odgovarajuće posljedice. Posljedice ništavosti Član 104 (1) U slučaju ništavosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je da vrati drugoj sve ono što je primila po osnovu takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se priroda onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ukoliko zakon što drugo ne određuje. (2) Ali, ako je ugovor ništav, zbog toga što je po svojem sadržaju ili cilju protivan Ustavu Republike Bosne i Hercegovine, prinudnim propisima ili moralu društva, sud može odbiti, u cjelini ili djelimično, zahtjev nesavjesne strane za vraćanje onog što je drugoj strani dala, a može i odlučiti da druga strana ono što je primila po osnovi zabranjenog ugovora preda opštini na čijoj teritoriji ona ima sjedište, odnosno, prebivalište ili boravište. (3) Prilikom odlučivanja sud će voditi računa o savjesnosti jedne, odnosno, obiju strana, o značaju društvenih interesa koji se ugrožavaju, kao i o moralnim shvatanjima društva. Djelimična ništavost Član 105 (1) Ništavost neke odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora, ako on može opstati bez ništave odredbe, i ako ona nije bila ni uslov ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor zaključen. (2) Ali će ugovor ostati na snazi čak i ako je ništava odredba bila uslov ili odlučujuća pobuda ugovora, u slučaju kad je ništavost ustanovljena, upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i važio bez nje. Konverzija Član 106 Kad ništav ugovor ispunjava uslove za punovažnost nekog drugog ugovora, onda će među ugovaračima važiti taj drugi ugovor, ako bi to bilo u saglasnosti sa ciljem koji su ugovarači imali u vidu kad su ugovor zaključili, i ako se može uzeti da bi oni zaključili taj ugovor da su znali za ništavost svog ugovora. Naknadni nestanak uzroka ništavosti Član 107 (1) Ništav ugovor ne postaje punovažan kad zabrana ili koji drugi uzrok ništavosti naknadno nestane. (2) Ali, ako je zabrana bila manjeg značaja, a ugovor je izvršen, ništavost se ne može isticati. Odgovornost lica krivog za ništavost ugovora Član 108 Ugovarač koji je kriv za zaključenje ništavog ugovora, odgovoran je svome saugovaraču za štetu koju trpi zbog ništavosti ugovora, ako ovaj nije znao ili, prema okolnostima, nije morao znati za postojanje uzroka ništavosti. Isticanje ništavosti Član 109 (1) Na ništavost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svako zainteresovano lice. (2) Pravo da zahtijeva utvrđenje ništavosti ima i javni tužilac. Neograničeno isticanje ništavosti Član 110 Pravo na isticanje ništavosti ne gasi se. II - RUŠLJIVI UGOVORI Kad je ugovor rušljiv Član 111 Ugovor je rušljiv kad ga je zaključila strana ograničeno poslovno sposobna, kad je pri njegovom zaključenju bilo mana u pogledu volje strana, kao i kad je to ovim zakonom ili posebnim propisom određeno. Poništenje ugovora Član 112 (1) Ugovorna strana u čijem je interesu rušljivost ustanovljena može tražiti da se ugovor poništi. (2) Ali, saugovarač te strane može od nje tražiti da se u određenom roku, ali ne kraćem od 30 dana, izjasni da li ostaje pri ugovoru ili ne jer će u protivnom smatrati da je ugovor poništen. (3) Ako se pozvana ugovorna strana u ostavljenom roku ne izjasni ili ako izjavi da ne ostaje pri ugovoru, smatraće se da je ugovor poništen. Posljedica poništenja Član 113 (1) Ako je na osnovu rušljivog ugovora, koji je poništen, nešto bilo ispunjeno, ima se izvršiti vraćanje, a ako to nije moguće ili ako se priroda onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu. (2) Naknada u novcu daje se prema cijenama u vrijeme vraćanja, odnosno, donošenja sudske odluke. Vraćanje i naknada u slučaju poništenja ugovora ograničeno poslovno sposobnog lica Član 114 U slučaju poništenja ugovora zbog ograničene poslovne sposobnosti jednog ugovarača, saugovarač takvog lica može zahtijevati vraćanje samo onog dijela ispunjenja koji se nalazi u imovini ograničeno poslovno sposobnog lica ili je upotrijebljen u njegovu korist, kao i onog što je namjerno uništeno ili otuđeno. Odgovornost za poništenje ugovora Član 115 Ugovarač na čijoj je strani uzrok rušljivosti, odgovoran je svom saugovaraču za štetu koju trpi zbog poništenja ugovora, ako ovaj nije znao, ni morao znati, za postojanje uzroka rušljivosti ugovora. Odgovornost ograničeno poslovno sposobnog lica Član 116 Ograničeno poslovno sposobno lice odgovara za štetu nastalu poništenjem ugovora, ako je lukavstvom uvjerilo svog saugovarača da je poslovno sposobno. Prestanak prava Član 117 (1) Pravo zahtijevati poništenje rušljivog ugovora prestaje istekom roka od jedne godine od saznanja za razlog rušljivosti, odnosno, od prestanka prinude. (2) To pravo, u svakom slučaju, prestaje istekom roka od tri godine od dana zaključenja ugovora. III - UGOVORI KOJI NISU U SAGLASNOSTI SA SAMOUPRAVNIM SPORAZUMOM Usklađivanje, odnosno, poništenje ugovora Član 118 (1) Kad učesnici u samoupravnom sporazumu zaključe ugovor radi izvršenja tog sporazuma, ugovor mora biti u saglasnosti sa tim samoupravnim sporazumom. (2) U protivnom, svaki učesnik u samoupravnom sporazumu, pa i onaj koji nije ugovorna strana, može zahtijevati da se takav ugovor uskladi sa samoupravnim sporazumom ili, ako to nije moguće, da se u cjelini ili djelimično poništi. Vraćanje i naknada u slučaju poništenja ugovora Član 119 Ako je na osnovu ugovora koji je poništen nešto bilo ispunjeno, ima se izvršiti vraćanje, a ako to nije moguće ili ako se priroda onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme vraćanja, odnosno, donošenja sudske odluke. Prestanak prava Član 120 (1) Pravo da se zahtijeva usklađivanje, odnosno, poništenje ugovora koji je protivan samoupravnom sporazumu, prestaje istekom roka od jedne godine od saznanja za taj nedostatak. (2) To pravo u svakom slučaju prestaje istekom roka od tri godine od dana zaključenja ugovora. Odsjek 5. DVOSTRANI UGOVORI I - ODGOVORNOST ZA MATERIJALNE I PRAVNE NEDOSTATKE ISPUNJENJA Član 121 (1) Kod ugovora sa naknadom svaki ugovarač odgovara za materijalne nedostatke svog ispunjenja. (2) Isto tako, ugovarač odgovara i za pravne nedostatke ispunjenja i dužan je da štiti drugu stranu od prava i zahtjeva trećih lica, kojima bi njeno pravo bilo isključeno ili suženo. (3) Na ove obaveze prenosioca shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona o odgovornosti prodavca za materijalne i pravne nedostatke, ako za određeni slučaj nije što drugo propisano. II - PRIGOVOR NEISPUNJENJA UGOVORA Pravilo istovremenog ispunjenja Član 122 (1) U dvostranim ugovorima nijedna strana nije dužna ispuniti svoju obavezu ako druga strana ne ispuni ili nije spremna da istovremeno ispuni svoju obavezu, izuzev ako je što drugo ugovoreno ili zakonom određeno ili ako što drugo proističe iz prirode posla. (2) Ali, ako na sudu jedna strana istakne da nije dužna ispuniti svoju obavezu dok i druga strana ne ispuni svoju, sud će joj naložiti da ispuni svoju obavezu kad i druga strana ispuni svoju. Kad ispunjenje obaveze jedne strane postane neizvjesno Član 123 (1) Ako je ugovoreno da prvo jedna strana ispuni svoju obavezu, pa se poslije zaključenja ugovora materijalne prilike druge strane pogoršaju u toj mjeri da je neizvjesno da li će ona moći ispuniti svoju obavezu ili ako ta neizvjesnost proizilazi iz drugih ozbiljnih razloga, strana koja se obavezala da prva ispuni svoju obavezu može odložiti njeno ispunjenje dok druga strana ne ispuni svoju obavezu ili dok ne pruži dovoljno obezbjeđenje da će je ispuniti. (2) To važi i kad su materijalne prilike druge strane bile u istoj mjeri teške još prije zaključenja ugovora, ako njen saugovarač to nije znao niti je morao znati. (3) U tim slučajevima strana koja se obavezala da prva ispuni svoju obavezu može zahtijevati da joj se obezbjeđenje pruži u primjerenom roku, a poslije proteka tog roka bez rezultata, može raskinuti ugovor. III - RASKIDANJE UGOVORA ZBOG NEISPUNJENJA Prava jedne strane kad druga strana ne ispuni svoju obavezu Član 124 U dvostranim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obavezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obaveza ili, pod uslovima predviđenim u idućim članovima, raskinuti ugovor prostom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete. Kad je ispunjenje o roku bitni sastojak ugovora Član 125 (1) Kad ispunjenje obaveze u određenom roku predstavlja bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obavezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu. (2) Ali, povjerilac može održati ugovor na snazi ako po isteku roka, bez odlaganja, obavijesti dužnika da zahtijeva ispunjenje ugovora. (3) Kad je povjerilac zahtijevao ispunjenje, pa ga nije dobio u razumnom roku, može izjaviti da raskida ugovor. (4) Ova pravila važe kako u slučaju kad su ugovorne strane predvidjele da će se ugovor smatrati raskinutim ako ne bude ispunjen u određenom roku, tako i onda kad je ispunjenje ugovora u određenom roku bitan sastojak ugovora po prirodi posla. Kad ispunjenje o roku nije bitni sastojak ugovora Član 126 (1) Kad ispunjenje obaveze u određenom roku nije bitni sastojak ugovora, dužnik zadržava pravo da i poslije isteka roka ispuni svoju obavezu, a povjerilac da zahtijeva njeno ispunjenje. (2) Ali, ako povjerilac želi raskinuti ugovor, mora ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje. (3) Ako dužnik ne ispuni obavezu u naknadnom roku, nastupaju iste posljedice kao i u slučaju kad je rok bitni sastojak ugovora. Raskidanje ugovora bez ostavljanja naknadnog roka Član 127 Povjerilac može raskinuti ugovor bez ostavljanja dužniku naknadnog roka za ispunjenje, ako iz dužnikovog držanja proizilazi da on svoju obavezu neće izvršiti ni u naknadnom roku. Raskidanje ugovora prije isteka roka Član 128 Kad je prije isteka roka za ispunjenje obaveze očigledno da jedna strana neće ispuniti svoju obavezu iz ugovora, druga strana može raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete. Raskidanje ugovora sa uzastopnim obavezama Član 129 (1) Kad u ugovoru sa uzastopnim obavezama jedna strana ne ispuni jednu obavezu, druga strana može, u razumnom roku, raskinuti ugovor u pogledu svih budućih obaveza, ako je iz datih okolnosti očigledno da ni one neće biti ispunjene. (2) Ona može raskinuti ugovor, ne samo u pogledu budućih obaveza, nego i u pogledu već ispunjenih obaveza, ako njihovo ispunjenje bez izostalih ispunjenja nema interesa za nju. (3) Dužnik može održati ugovor ako da odgovarajuće obezbjeđenje. Dužnost obavještavanja Član 130 Povjerilac koji zbog neispunjenja dužnikove obaveze raskida ugovor, dužan je to saopštiti dužniku bez odlaganja. Kad se ugovor ne može raskinuti Član 131 Ugovor se ne može raskinuti zbog neispunjenja neznatnog dijela obaveze. Dejstvo raskida Član 132 (1) Raskidom ugovora obje strane su oslobođene svojih obaveza, izuzev obaveze na naknadu eventualne štete. (2) Ako je jedna strana izvršila ugovor potpuno ili djelimično, ima pravo da joj se vrati ono što je dala. (3) Ako obje strane imaju pravo zahtijevati vraćanje datog, uzajamna vraćanja vrše se po pravilima za izvršenje dvostranih ugovora. (4) Svaka strana duguje drugoj naknadu za koristi koje je u međuvremenu imala od onoga što je dužna vratiti, odnosno, naknaditi. (5) Strana koja vraća novac dužna je platiti zateznu kamatu od dana kad je isplatu primila. IV - RASKIDANJE ILI IZMJENA UGOVORA ZBOG PROMIJENJENIH OKOLNOSTI Pretpostavke za raskidanje Član 133 (1) Ako poslije zaključenja ugovora nastupe okolnosti koje otežavaju ispunjenje obaveze jedne strane ili ako se zbog njih ne može ostvariti svrha ugovora, a u jednom i u drugom slučaju u toj mjeri da je očigledno da ugovor više ne odgovara očekivanjima ugovornih strana i da bi, po opštem mišljenju, bilo nepravično održati ga na snazi takav kakav je, strana kojoj je otežano ispunjenje obaveze, odnosno, strana koja zbog promijenjenih okolnosti ne može ostvariti svrhu ugovora može zahtijevati da se ugovor raskine. (2) Raskid ugovora ne može se zahtijevati ako je strana koja se poziva na promijenjene okolnosti bila dužna da u vrijeme zaključenja ugovora uzme u obzir te okolnosti ili ih je mogla izbjeći ili savladati. (3) Strana koja zahtijeva raskid ugovora ne može se pozivati na promijenjene okolnosti koje su nastupile po isteku roka određenog za ispunjenje njene obaveze. (4) Ugovor se neće raskinuti ako druga strana ponudi ili pristane da se odgovarajući uslovi ugovora pravično izmijene. (5) Ako izrekne raskid ugovora, sud će na zahtijev druge strane obavezati stranu koja ga je zahtijevala da naknadi drugoj strani pravičan dio štete koju trpi zbog toga. Dužnost obavještavanja Član 134 Strana koja je ovlašćena da zbog promijenjenih okolnosti zahtijeva raskid ugovora, dužna je da o svojoj namjeri da traži raskid ugovora obavijesti drugu stranu čim je saznala da su takve okolnosti nastupile, a ako to nije učinila, odgovara za štetu koju je druga strana pretrpjela zbog toga što joj zahtjev nije bio na vrijeme saopšten. Okolnosti od značaja za odluku suda Član 135 Pri odlučivanju o raskidanju ugovora, odnosno, o njegovoj izmjeni, sud se rukovodi načelima poštenog prometa, vodeći računa naročito o cilju ugovora, o normalnom riziku kod ugovora odnosne vrste, o opštem interesu, kao i o interesima obiju strana. Odricanje od pozivanja na promijenjene okolnosti Član 136 Strane se mogu ugovorom unaprijed odreći pozivanja na određene promijenjene okolnosti, osim ako je to u suprotnosti sa načelom savjesnosti i poštenja. V - NEMOGUĆNOST ISPUNJENJA Nemogućnost ispunjenja za koju ne odgovara ni jedna strana Član 137 (1) Kad je ispunjenje obaveze jedne strane u dvostranom ugovoru postalo nemoguće zbog događaja za koji nije odgovorna ni jedna ni druga strana, gasi se i obaveza druge strane, a ako je ova nešto ispunila od svoje obaveze, može zahtijevati vraćanje po pravilima o vraćanju stečenog bez osnova. (2) U slučaju djelimične nemogućnosti ispunjenja, zbog događaja za koji nije odgovorna ni jedna ni druga strana, druga strana može raskinuti ugovor, ako djelimično ispunjenjene ne odgovara njenim potrebama, inače, ugovor ostaje na snazi, a druga strana ima pravo da zahtijeva srazmjerno smanjenje svoje obaveze. Nemogućnost ispunjenja za koju odgovara druga strana Član 138 (1) Kad je ispunjenje obaveze jedne strane u dvostranom ugovoru postalo nemoguće zbog događaja za koji odgovara druga strana, njena obaveza se gasi, a ona zadržava svoje potraživanje prema drugoj strani, s tim što se smanjuje za onoliko koliko je ona mogla imati koristi od oslobođenja od sopstvene obaveze. (2) Pored toga, ona je dužna ustupiti drugoj strani sva prava koja bi imala prema trećim licima u vezi sa predmetom svoje obaveze čije je ispunjenje postalo nemoguće. VI - PREKOMJERNO OŠTEĆENJE Očigledna nesrazmjera uzajamnih davanja Član 139 (1) Ako je između obaveza ugovornih strana u dvostranom ugovoru postojala u vrijeme zaključenja ugovora očigledna nesrazmjera, oštećena strana može zahtijevati poništenje ugovora ako za pravu vrijednost tada nije znala niti je morala znati. (2) Pravo da se zahtijeva poništenje ugovora prestaje istekom jedne godine od njegovog zaključenja. (3) Odricanje unaprijed od ovog prava nema pravnog dejstva. (4) Ugovor će ostati na snazi ako druga strana ponudi dopunu do prave vrijednosti. (5) Zbog ove nesrazmjere ne može se tražiti poništenje ugovora na sreću, javne prodaje, kao ni onda kad je za stvar data viša cijena iz osobite naklonosti. Posebni slučajevi Član 140 (1) Ako se otuđuje osnovno sredstvo u društvenoj svojini, a sticalac je fizičko ili građansko pravno lice, može se zahtijevati poništenje ugovora ukoliko je ono što je primljeno u očiglednoj nesrazmjeri sa vrijednošću u vrijeme zaključenja ugovora. (2) Ako fizičko ili građansko pravno lice otuđuje stvar koja može biti osnovno sredstvo, a sticalac je društveno pravno lice, može se zahtijevati poništenje ugovora ukoliko je ono što je dato u očiglednoj nesrazmjeri sa vrijednošću u vrijeme zaključenja ugovora. (3) Neznanje prave vrijednosti stvari u času zaključenja ugovora nije uslov za njegovo poništenje. (4) Poništenje ugovora može zahtijevati društveno pravno lice koje je bilo ugovorna strana, kao i nadležni organ. (5) Ukoliko ovim članom nije drukčije propisano, shodno se primjenjuju pravila iz prethodnog člana. (6) Pod osnovnim sredstvom u smislu ovog člana ne podrazumijeva se nepokretnost koja je osnovno sredstvo društvenog pravnog lica. VII - ZELENAŠKI UGOVOR Član 141 (1) Ništav je ugovor kojim neko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećeg korist koja je u očiglednoj nesrazmjeri sa onim što je on drugom dao ili učinio ili se obavezao dati ili učiniti. (2) Na zelenaški ugovor shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona o posljedicama ništavosti i o djelimičnoj ništavosti ugovora. (3) Ako oštećeni zahtjeva da se njegova obaveza smanji na pravičan iznos, sud će udovoljiti takvom zahtjevu ako je to moguće, a u tom slučaju ugovor sa odgovarajućom izmjenom ostaje na snazi. (4) Oštećenik može podnijeti zahtjev za smanjenje obaveze na pravičan iznos u roku od pet godina od zaključenja ugovora. VIII - OPŠTI USLOVI UGOVORA Obaveznost Član 142 (1) Opšti uslovi određeni od strane jednog ugovarača, bilo da su sadržani u formalnom ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovaračima u istom ugovoru, i po pravilu obavezuju kao i ove. (2) Opšti uslovi ugovora moraju se objaviti na uobičajeni način. (3) Opšti uslovi obavezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili morali biti poznati u času zaključenja ugovora. (4) U slučaju neslaganja opštih uslova i posebnih pogodbi važe ove posljednje. Ništavost nekih odredbi opštih uslova Član 143 (1) Ništave su odredbe opštih uslova koje su protivne samom cilju zaključenog ugovora ili dobrim poslovnim običajima, čak i ako su opšti uslovi koji ih sadrže odobreni od nadležnog organa. (2) Sud može odbiti primjenu pojedinih odredbi opštih uslova koje lišavaju drugu stranu prava da stavi prigovore ili onih na osnovu kojih ona gubi prava iz ugovora ili gubi rokove ili koje su inače nepravične ili pretjerano stroge prema njoj. Odnos opštih uslova i pojedinačnih ugovora Član 144 Ako su između društveno - političke zajednice, fonda, mjesne zajednice, odnosno, organizacije potrošača i nekih preduzeća koja se bave poslovima prometa robe i usluga na malo utvrđeni opšti uslovi isporuke robe ili obavljanja usluga, ti uslovi su sastavni dijelovi svih pojedinačnih ugovora koje bi ta organizacija zaključila o tim isporukama ili uslugama, ako zakonom nije drukčije određeno. IX - USTUPANJE UGOVORA Uslovi ustupanja Član 145 (1) Svaka strana u dvostranom ugovoru može, ako na to pristane druga strana, ustupiti ugovor nekom trećem licu, koje time postaje nosilac svih njenih prava i obaveza iz tog ugovora. (2) Ustupanjem ugovora ugovorni odnos između ustupioca i druge strane prelazi na prijemnika i drugu stranu u času kad je druga strana pristala na ustupanje, a ako je druga strana dala svoj pristanak unaprijed, u času kad je obavještena o ustupanju. (3) Pristanak na ustupanje ugovora je punovažan samo ako je dat u formi u zakonu propisanoj za ustupljeni ugovor. (4) Odredbe o sporednim pravima u vezi sa ugovorom o preuzimanju duga shodno će se primjeniti i na ustupanje ugovora. Odgovornost ustupioca Član 146 (1) Ustupilac odgovara prijemniku za punovažnost ustupljenog ugovora. (2) On mu ne jemči da će druga strana ispuniti svoje obaveze iz ustupljenog ugovora, osim ako se na to naročito obavezao. (3) On ne jamči drugoj strani da će prijemnik ispuniti obaveze iz ugovora, osim ako se na to naročito obavezao. Prigovori Član 147 Druga strana može istaći prijemniku sve prigovore iz ustupljenog ugovora, kao i one koje ima iz drugih odnosa sa njim, ali ne i prigovore koje ima prema ustupiocu. Odsjek 6. OPŠTA DEJSTVA UGOVORA I - STVARANJE OBAVEZA ZA UGOVARAČE Dejstva ugovora među ugovaračima i njihovim pravnim sljedbenicima Član 148 (1) Ugovor stvara prava i obaveze za ugovorne strane. (2) Ugovor ima dejstvo i za univerzalne pravne sljedbenike ugovornih strana, izuzev ako je što drugo ugovoreno ili što drugo proizilazi iz prirode samog ugovora. (3) Ugovorom se može ustanoviti pravo u korist trećeg lica. II - UGOVOR U KORIST TREĆEG LICA Neposredno pravo trećeg Član 149 (1) Kad neko ugovori u svoje ime potraživanje u korist trećeg, treći stiče sopstveno i neposredno pravo prema dužniku, ako nije što drugo ugovoreno ili ne proizilazi iz okolnosti posla. (2) Ugovarač ima pravo zahtijevati da dužnik izvrši prema trećem ono što je ugovoreno u korist tog trećeg lica. Opozivanje koristi za trećeg Član 150 (1) Ugovarač koristi za trećeg može je opozvati ili izmijeniti sve dok treći ne izjavi da prihvata ono što je ugovoreno u njegovu korist. (2) Ako je ugovoreno da će dužnik izvršiti ono na šta se obavezao u korist trećeg tek poslije smrti ugovarača, ovaj može sve dotle, pa i svojim testamentom, opozvati korist ugovorenu za trećeg, ako iz samog ugovora ili iz okolnosti ne proizilazi što drugo. Prigovori dužnika prema trećem Član 151 Dužnik može istaći trećem sve prigovore koje ima prema ugovaraču po osnovu ugovora kojim je ugovorena korist za trećeg. Odbijanje trećeg Član 152 Ako treći odbije korist koja je ugovorena za njega ili je ugovarač opozove, korist pripada ugovaraču, ako što drugo nije ugovoreno ili ne proizilazi iz prirode posla. Obećanje radnje trećeg lica Član 153 (1) Obećanje učinjeno drugom da će treći nešto učiniti ili propustiti, trećeg ne obavezuje, a obećavalac odgovara za štetu koju bi drugi pretrpio zbog toga što treći neće da se obaveže ili da izvrši ili propusti određenu radnju. (2) Obećavalac neće odgovarati ako je drugom obećao da će se samo zauzeti kod trećeg da se ovaj obaveže da nešto učini ili propusti, a u tome nije uspio i pored sveg potrebnog zalaganja. ODJELJAK 2. Prouzrokovanje štete Odsjek 1. OPŠTA NAČELA Osnovi odgovornosti Član 154 (1) Ko drugome prouzrokuje štetu dužan je naknaditi je, ukoliko ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivice. (2) Za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potiče povećana opasnost štete za okolinu, odgovara se bez obzira na krivicu. (3) Za štetu bez obzira na krivicu odgovara se i u drugim slučajevima predviđenim zakonom. Šteta Član 155 Šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta) i sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist), a i nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta). Zahtjev da se ukloni opasnost štete Član 156 (1) Svako može zahtijevati od drugoga da ukloni izvor opasnosti od koga prijeti znatnija šteta njemu ili neodređenom broju lica, kao i da se uzdrži od djelatnosti od koje proizilazi uznemiravanje ili opasnost štete, ako se nastanak uznemiravanja ili štete ne može spriječiti odgovarajućim mjerama. (2) Sud će na zahtjev zainteresovanog lica narediti da se preduzmu odgovarajuće mjere za sprečavanje nastanka štete ili uznemiravanja, ili da se otkloni izvor opasnosti, na trošak držaoca izvora opasnosti, ako ovaj sam to ne učini. (3) Ako šteta nastane u obavljanju opštekorisne djelatnosti za koju je dobijena dozvola nadležnog organa, može se zahtijevati samo naknada štete koja prelazi normalne granice. (4) Ali, i u tom slučaju se može zahtijevati preduzimanje društveno opravdanih mjera za spriječavanje nastupanja štete ili za njeno smanjenje. Zahtjev da se prestane sa povredom prava ličnosti Član 157 (1) Svako ima pravo zahtijevati od suda ili drugog nadležnog organa da naredi prestanak radnje kojom se povređuje integritet ljudske ličnosti, ličnog i porodičnog života i drugih prava njegove ličnosti. (2) Sud, odnosno drugi nadležni organ, može narediti prestanak radnje pod prijetnjom plaćanja izvjesne novčane svote, određene ukupno ili po jedinici vremena u korist povrijeđenog. Odsjek 2. ODGOVORNOST PO OSNOVU KRIVICE Postojanje krivice Član 158 Krivica postoji kada je štetnik prouzrokovao štetu namjerno ili nepažnjom. Neodgovorna lica Član 159 (1) Lice koje usljed duševne bolesti ili zaostalog umnog razvoja, ili kojih drugih razloga nije sposobno za rasuđivanje, ne odgovara za štetu koju drugome prouzrokuje. (2) Ko drugom prouzrokuje štetu u stanju prolazne nesposobnosti za rasuđivanje, odgovoran je za nju, izuzev ako dokaže da nije svojom krivicom dospio u to stanje. (3) Ako je u to stanje dospio tuđom krivicom, za štetu će odgovarati onaj ko ga je u to stanje doveo. Odgovornost maloljetnika Član 160 (1) Maloljetnik do navršene sedme godine ne odgovara za štetu koju prouzrokuje. (2) Maloljetnik od navršene sedme do navršene četrnaeste godine ne odgovara za štetu, osim ako se dokaže da je pri prouzrokovanju štete bio sposoban za rasuđivanje. (3) Maloljetnik sa navršenih četrnaest godina odgovara prema opštim pravilima o odgovornosti za štetu. Nužna odbrana, stanje nužde, otklanjanje štete od drugog Član 161 (1) Ko u nužnoj odbrani prouzrokuje štetu napadaču nije dužan naknaditi je, osim u slučaju prekoračenja nužne odbrane. (2) Kad neko prouzrokuje štetu u stanju nužde, oštećenik može zahtijevati naknadu od lica koje je krivo za nastanak opasnosti štete ili od lica od kojih je šteta otklonjena, ali od ovih posljednjih ne više od koristi koju su imala od toga. (3) Ko pretrpi štetu otklanjajući od drugog opasnost štete, ima pravo zahtijevati od njega naknadu one štete kojoj se razumno izložio. Dozvoljena samopomoć Član 162 (1) Ko u slučaju dozvoljene samopomoći prouzrokuje štetu licu koje je izazvalo potrebu samopomoći, nije dužan naknaditi je. (2) Pod dozvoljenom samopomoći podrazumijeva se pravo svakog lica da otkloni povredu prava kad neposredno prijeti opasnost, ako je takva zaštita nužna i ako način otklanjanja povrede prava odgovara prilikama u kojima nastaje opasnost. Pristanak oštećenika Član 163 (1) Ko na svoju štetu dozvoli drugome preduzimanje neke radnje, ne može od njega zahtijevati naknadu štete prouzrokovane tom radnjom. (2) Ništava je izjava oštećenika kojom je pristao da mu se učini šteta radnjom koja je zakonom zabranjena. Odsjek 3. ODGOVORNOST ZA DRUGOG Duševno bolesni i zaostali u umnom razvoju Član 164 (1) Za štetu koju prouzrokuje lice koje usljed duševne bolesti ili zaostalog umnog razvoja, ili kojih drugih razloga nije sposobno za rasuđivanje, odgovara onaj koji je na osnovu zakona ili odluke nadležnog organa, ili ugovora, dužan da vodi nadzor nad njim. (2) On se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da je vršio nadzor na koji je obavezan ili da bi šteta nastala i pri brižljivom vršenju nadzora. Odgovornost roditelja Član 165 (1) Roditelji odgovaraju za štetu koju prouzrokuje drugom njihovo dijete do navršene sedme godine, bez obzira na svoju krivicu. (2) Oni se oslobađaju odgovornosti ako postoje razlozi za isključenje odgovornosti prema pravilima o odgovornosti bez obzira na krivicu. (3) Oni ne odgovaraju ako je šteta nastala dok je dijete bilo povjereno drugom licu i ako je to lice odgovorno za štetu. (4) Roditelji odgovaraju za štetu koju prouzrokuje drugom njihovo maloljetno dijete koje je navršilo sedam godina, osim ako dokažu da je šteta nastala bez njihove krivice. Solidarna odgovornost Član 166 Ako pored roditelja odgovara za štetu i dijete, njihova je odgovornost solidarna. Odgovornost drugog lica za maloljetnika Član 167 (1) Za štetu koju drugom prouzrokuje maloljetnik dok je pod nadzorom staratelja, škole ili druge ustanove, odgovara staratelj, škola, odnosno druga ustanova, osim ako dokažu da su nadzor vršili na način na koji su obavezni ili da bi šteta nastala i pri brižljivom vršenju nadzora. (2) Ako za štetu odgovara i maloljetnik, odgovornost je solidarna. Posebna odgovornost roditelja Član 168 (1) Ako dužnost nadzora nad maloljetnim licem ne leži na roditeljima već na nekom drugom licu, oštećenik ima pravo da zahtijeva naknadu od roditelja kad je šteta nastala usljed lošeg vaspitanja maloljetnika, rđavih primjera ili poročnih navika koje su mu roditelji dali, ili se, i inače, šteta može upisati u krivicu roditeljima. (2) Lice na kome u ovom slučaju leži dužnost nadzora ima pravo tražiti od roditelja da mu naknade isplaćeni iznos ako je ono isplatilo naknadu oštećeniku. Odgovornost po osnovu pravičnosti Član 169 (1) U slučaju štete koju je prouzrokovalo lice koje za nju nije odgovorno, a naknada se ne može dobiti od lica koje je bilo dužno da vodi nadzor nad njim, sud može, kad to pravičnost zahtijeva, a naročito s obzirom na materijalno stanje štetnika i oštećenika, osuditi štetnika da naknadi štetu, potpuno ili djelimično. (2) Ako je štetu prouzrokovao maloljetnik sposoban za rasuđivanje koji nije u stanju da je naknadi, sud može, kad to pravičnost zahtijeva, a naročito s obzirom na materijalno stanje roditelja i oštećenika, obavezati roditelje da naknade štetu, potpuno ili djelimično, iako za nju nisu krivi. Odsjek 4. ODGOVORNOST PREDUZEĆA I DRUGIH PRAVNIH LICA PREMA TREĆEM Odgovornost preduzeća Član 170 (1) Za štetu koju radnik u radu ili u vezi sa radom prouzrokuje trećem licu, odgovara preduzeće u kojem je radnik radio u trenutku prouzrokovanja štete, osim ako dokaže da je radnik u datim okolnostima postupao onako kako je trebalo. (2) Oštećenik ima pravo zahtijevati naknadu štete i neposredno od radnika, ako je štetu prouzrokovao namjerno. (3) Odredbom stava 1. ovog člana ne dira se u pravila o odgovornosti za štetu koja potiče od opasne stvari ili opasne djelatnosti. Odgovornost drugih lica Član 171 (1) Odredbe prethodnog člana primjenjuju se i na druga pravna lica i lica koja samostalno obavljaju djelatnost ličnim radom, u pogledu odgovornosti za štetu koju radnici, koji kod njih rade, prouzrokuju u radu ili u vezi s radom. (2) Lice koje je oštećeniku naknadilo štetu koju je radnik prouzrokovao namjerno ili krajnjom nepažnjom, ima pravo od tog radnika zahtijevati naknadu plaćenog iznosa. (3) To pravo zastarijeva u roku od šest mjeseci od dana isplaćene naknade štete. Odgovornost pravnog lica za štetu koju prouzrokuje njegov organ Član 172 (1) Pravno lice odgovara za štetu koju njegov organ prouzrokuje trećem licu u vršenju ili u vezi sa vršenjem svojih funkcija. (2) Ako za određeni slučaj nije što drugo u zakonu određeno, pravno lice ima pravo na naknadu od lica koje je štetu skrivilo namjerno ili krajnjom nepažnjom. (3) To pravo zastarijeva u roku od šest mjeseci od dana isplaćene naknade štete. Odsjek 5. ODGOVORNOST ZA ŠTETU OD OPASNE STVARI ILI OPASNE DJELATNOSTI I - OPŠTE ODREDBE Pretpostavka uzročnosti Član 173 Šteta nastala u vezi sa opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću, smatra se da potiče od te stvari, odnosno djelatnosti, izuzev ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Ko odgovara za štetu Član 174 (1) Za štetu od opasne stvari odgovara njen imalac, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara lice koje se njom bavi. (2) Imaocem se smatra sopstvenik stvari, kao i društveno pravno lice koje ima pravo raspolaganja, odnosno, kome je stvar data na privremeno korišćenje. Protivpravno oduzimanje opasne stvari od imaoca Član 175 Ako je imaocu oduzeta opasna stvar na protivpravan način, za štetu koja od nje potiče ne odgovara on, nego onaj koji mu je oduzeo opasnu stvar, ako imalac nije za to odgovoran. Predaja stvari trećem licu Član 176 (1) Umjesto imaoca stvari, i isto kao on, odgovara lice kome je imalac povjerio stvar da se njome služi ili lice koje je inače dužno da je nadgleda, a nije kod njega na radu. (2) Ali će pored njega odgovarati i imalac stvari, ako je šteta proizašla iz neke skrivene mane ili skrivenog svojstva stvari, na koje mu nije skrenuo pažnju. (3) U tom slučaju, odgovorno lice, koje je isplatilo naknadu oštećeniku, ima pravo da zahtijeva cijeli njen iznos od imaoca. (4) Imalac opasne stvari koji ju je povjerio licu koje nije osposobljeno ili nije ovlašćeno da njome rukuje, odgovara za štetu koja potekne od te stvari. Oslobođenje od odgovornosti Član 177 (1) Imalac se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potiče od nekog uzroka koji se nalazio van stvari, a čije se dejstvo nije moglo predvidjeti ni izbjeći ili otkloniti. (2) Imalac stvari oslobađa se odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala, isključivo, radnjom oštećenika ili trećeg lica, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. (3) Imalac se oslobađa odgovornosti djelimično, ako je oštećenik djelimično doprinijeo nastanku štete. (4) Ako je nastanku štete djelimično doprinijelo treće lice, ono odgovara oštećeniku solidarno sa imaocem stvari, a dužno je snositi naknadu srazmjerno težini svoje krivice. (5) Lice kojim se imalac poslužio pri upotrebi stvari ne smatra se trećim licem. II - ODGOVORNOST U SLUČAJU UDESA IZAZVANOG MOTORNIM VOZILIMA U POKRETU Član 178 (1) U slučaju udesa izazvanog motornim vozilom u pokretu, koji je prouzrokovan isključivom krivicom jednog imaoca, primjenjuju se pravila o odgovornosti po osnovu krivice. (2) Ako postoji obostrana krivica, svaki imalac odgovara za ukupnu štetu koju su oni pretrpjeli srazmjerno stepenu svoje krivice. (3) Ako nema krivice ni jednog, imaoci odgovaraju na ravne dijelove, ako razlozi pravičnosti ne zahtijevaju što drugo. (4) Za štetu koju pretrpe treća lica imaoci motornih vozila odgovaraju solidarno. III - ODGOVORNOST PROIZVOĐAČA STVARI SA NEDOSTATKOM Član 179 (1) Ko stavi u promet neku stvar koju je proizveo, a koja zbog nekog nedostatka za koji on nije znao, predstavlja opasnost štete za lica ili stvari, odgovara za štetu koja bi nastala zbog tog nedostatka. (2) Proizvođač odgovara i za opasna svojstva stvari ako nije preduzeo sve što je potrebno da štetu koju je mogao predvidjeti, spriječi putem upozorenja, bezbjedne ambalaže ili drugom odgovarajućom mjerom. Odsjek 6. POSEBNI SLUČAJEVI ODGOVORNOSTI Odgovornost usljed terorističkih akata, javnih demonstracija ili manifestacija Član 180 (1) Za štetu nastalu smrću, tjelesnom povredom ili oštećenjem, odnosno uništenjem imovine fizičkog lica, uslijed akata nasilja ili terora te prilikom javnih demonstracija i manifestacija, odgovara društveno-politička zajednica čiji su organi, po važećim propisima, bili dužni spriječiti i takvu štetu. (2) Organizatori, učesnici, podstrekači i pomagači u aktima nasilja ili terora, javnim demonstracijama i manifestacijama, koje su usmjerene na podrivanje ustavom utvrđenog društvenog uređenja, nemaju pravo na naknadu štete po ovom osnovu. (3) Društveno-politička zajednica ima pravo i obavezu da zahtijeva naknadu isplaćenog iznosa od lica koje je štetu prouzrokovalo. (4) To pravo zastarijeva u rokovima propisanim za zastarjelost potraživanja naknade štete. (5) Odredbe stava 1. do 4. ovog člana primjenjuju se i na naknadu štete nastale od 1. januara 1981. godine. Odgovornost organizatora priredbi Član 181 Organizator okupljanja većeg broja ljudi u zatvorenom ili na otvorenom prostoru odgovara za štetu nastalu smrću ili tjelesnom povredom koju neko pretrpi usljed izvanrednih okolnosti koje u takvim prilikama mogu nastati, kao što je gibanje masa, opšti nered i slično. Odgovornost zbog uskraćivanja neophodne pomoći Član 182 (1) Ko bez opasnosti po sebe uskrati pomoć licu čiji su život ili zdravlje očigledno ugroženi, odgovara za štetu koja je otuda nastala, ako je on tu štetu prema okolnostima slučaja morao predvidjeti. (2) Ako pravičnost zahtijeva, sud može takvo lice osloboditi obaveze da naknadi štetu. Odgovornost u vezi sa obavezom zaključenja ugovora Član 183 Lice koje je po zakonu obavezno da zaključi neki ugovor, dužno je da naknadi štetu ako na zahtjev zainteresovanog lica, bez odlaganja, ne zaključi taj ugovor. Odgovornost u vezi sa vršenjem poslova od opšteg interesa Član 184 Organizacije koje vrše komunalnu ili drugu sličnu djelatnost od javnog interesa, odgovaraju za štetu ako bez opravdanog razloga obustave ili neredovno vrše svoju uslugu Odsjek 7. NAKNADA I - NAKNADA MATERIJALNE ŠTETE Uspostavljanje ranijeg stanja i naknada u novcu Član 185 (1) Odgovorno lice dužno je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala. (2) Ukoliko uspostavljanje ranijeg stanja ne uklanja štetu potpuno, odgovorno lice dužno je za ostatak štete dati naknadu u novcu. (3) Kad uspostavljanje ranijeg stanja nije moguće ili kad sud smatra da nije nužno da to učini odgovorno lice, sud će odrediti da ono isplati oštećeniku odgovarajuću svotu novca na ime naknade štete. (4) Sud će dosuditi oštećeniku naknadu u novcu kad on to zahtijeva, izuzev ako okolnosti datog slučaja opravdavaju uspostavljanje ranijeg stanja. Kad dospijeva obaveza naknade Član 186 Obaveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete. Naknada u slučaju propasti stvari oduzete na nedozvoljen način Član 187 Ako je stvar koja je bila oduzeta imaocu na nedozvoljen način propala usljed više sile, odgovorno lice dužno je dati naknadu u novcu. Naknada u obliku novčane rente Član 188 (1) U slučaju smrti, tjelesne povrede ili oštećenja zdravlja, naknada se određuje, po pravilu, u obliku novčane rente, doživotno ili za određeno vrijeme. (2) Novčana renta dosuđena na ime naknade štete plaća se mjesečno unaprijed, ako sud ne odredi što drugo. (3) Povjerilac ima pravo da zahtijeva potrebno obezbjeđenje za isplatu rente, osim ako to prema okolnostima slučaja ne bi bilo opravdano. (4) Ako dužnik ne pruži obezbjeđenje koje sud odredi, povjerilac ima pravo da zahtijeva da mu se umjesto rente isplati jedna ukupna svota čija se visina određuje prema visini rente i vjerovatnom trajanju povjeriočevog života, uz odbitak odgovarajućih kamata. (5) Iz ozbiljnih uzroka povjerilac može i u drugim slučajevima zahtijevati, odmah ili kasnije, da mu se umjesto rente isplati jedna ukupna svota. II - OBIM NAKNADE MATERIJALNE ŠTETE Obična šteta i izmakla korist Član 189 (1) Oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete tako i na naknadu izmakle koristi. (2) Visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, izuzev slučaja kad zakon naređuje što drugo. (3) Pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom toku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem. (4) Kad je stvar uništena ili oštećena krivičnim djelom učinjenim sa umišljajem, sud može odrediti visinu naknada prema vrijednosti koju je stvar imala za oštećenika. Potpuna naknada Član 190 Sud će, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzrokovanja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kome bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.Sniženje naknade Član 191 (1) Sud može, vodeći računa o materijalnom stanju oštećenika, osuditi odgovorno lice da isplati manju naknadu nego što iznosi šteta, ako ona nije prouzrokovana ni namjerno ni krajnjom nepažnjom, a odgovorno lice je slabog imovnog stanja, te bi ga isplata potpune naknade dovela u oskudicu. (2) Ako je štetnik prouzrokovao štetu radeći nešto radi koristi oštećenika, sud može odrediti manju naknadu, vodeći računa o brižljivosti koju štetnik pokazuje u sopstvenim poslovima. Podijeljena odgovornost Član 192 (1) Oštećenik koji je doprinio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila, ima pravo samo na srazmjerno smanjenu naknadu. (2) Kad je nemoguće utvrditi koji dio štete potiče od oštećenikove radnje, sud će dosuditi naknadu vodeći računa o okolnostima slučaja. III - POSEBNO O NAKNADI MATERIJALNE ŠTETE U SLUČAJU SMRTI, TJELESNE POVREDE I OŠTEĆENJA ZDRAVLJA Izgubljena zarada i troškovi liječenja i sahrane Član 193 (1) Ko prouzrokuje nečiju smrt, dužan je naknaditi uobičajene troškove njegove sahrane. (2) On je dužan naknaditi i troškove njegovog liječenja od zadobijenih povreda i druge potrebne troškove u vezi sa liječenjem, kao i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad. Pravo lica koje je poginuli izdržavao Član 194 (1) Lice koje je poginuli izdržavao ili redovno pomagao, kao i ono koje je po zakonu imalo pravo zahtijevati izdržavanje od poginulog, ima pravo na naknadu štete koju trpi gubitkom izdržavanja, odnosno pomaganja. (2) Ova šteta naknađuje se plaćanjem novčane rente, čiji se iznos odmjerava s obzirom na sve okolnosti slučaja, a koji ne može biti veći od onoga što bi oštećenik dobijao od poginulog da je ostao u životu. Naknada štete u slučaju tjelesne povrede ili narušenja zdravlja Član 195 (1) Ko drugome nanese tjelesnu povredu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove oko liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, kao i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. (2) Ako povrijeđeni zbog potpune ili djelimične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegovog daljeg razvijanja i napredovanja uništene ili smanjene, odgovorno lice dužno je plaćati povrijeđenom određenu novčanu rentu kao naknadu za tu štetu. Izmjena dosuđene naknade Član 196 Sud može na zahtjev oštećenika za ubuduće povećati rentu, a može je na zahtjev štetnika smanjiti ili ukinuti, ako se znatnije promijene okolnosti koje je sud imao u vidu prilikom donošenja ranije odluke. Neprenosivost prava Član 197 (1) Pravo na naknadu štete u vidu novčane rente, usljed smrti bliskog lica ili usljed povrede tijela ili oštećenja zdravlja, ne može se prenijeti drugom licu. (2) Dospjeli iznosi naknade mogu se prenijeti drugome ako je iznos naknade određen pismenim sporazumom strana ili pravnosnažnom sudskom odlukom. IV - POSEBNO O NAKNADI MATERIJALNE ŠTETE U SLUČAJU POVREDE ČASTI I ŠIRENJA NEISTINITIH NAVODA Član 198 (1) Ko drugome povrijedi čast kao i ko iznosi ili prenosi neistinite navode o prošlosti, o znanju, o sposobnosti drugog lica, ili o čemu drugome, a zna, ili bi morao znati, da su neistiniti i time mu prouzrokuje materijalnu štetu, dužan je nadoknaditi je. 2) Ali, ne odgovara za prouzrokovanu štetu onaj ko učini neistinito saopštenje o drugome ne znajući da je ono neistinito, ako je on ili onaj kome je saopštenje učinio imao u tome ozbiljnog interesa. V - NAKNADA NEMATERIJALNE ŠTETE Objavljivanje presude ili ispravke Član 199 U slučaju povrede prava ličnosti sud može narediti, na trošak štetnika, objavljivanje presude, odnosno ispravke, ili narediti da štetnik povuče izjavu kojom je povreda učinjena, ili što drugo čime se može ostvariti svrha koja se postiže naknadom. Novčana naknada Član 200 (1) Za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljene duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti, naruženosti, povrede ugleda, časti, slobode ili prava ličnosti, smrti bliskog lica kao i za strah sud će, ako nađe da okolnosti slučaja, a naročito jačina bolova i straha i njihovo trajanje to opravdava, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade materijalne štete kao i u njenom odsustvu. (2) Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, kao i o visini njene naknade, sud će voditi računa o značaju povrijeđenog dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njenom prirodom i društvenom svrhom. Lica koja imaju pravo na novčanu naknadu u slučaju smrti ili teškog invaliditeta Član 201 (1) U slučaju smrti nekog lica, sud može dosuditi članovima njegove uže porodice (bračni drug, djeca i roditelji) pravičnu novčanu naknadu za njihove duševne bolove. (2) Takva naknada može se dosuditi i braći i sestrama ako je između njih i umrlog postojala trajnija zajednica života. (3) U slučaju naročito teškog invaliditeta nekog lica, sud može dosuditi njegovom bračnom drugu, djeci i roditeljima pravičnu novčanu naknadu za njihove duševne bolove. (4) Naknada iz st. 1. i 3. ovog člana može se dosuditi i vanbračnom drugu, ako je između njega i umrlog, odnosno povrijeđenog, postojala trajnija zajednica života. Satisfakcija u posebnim slučajevima Član 202 Pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog pretrpljenih duševnih bolova ima lice koje je prevarom, prinudom ili zloupotrebom nekog odnosa podređenosti ili zavisnosti navedeno na kažnjivu obljubu ili kažnjivu bludnu radnju, kao i lice prema kome je izvršeno neko drugo krivično djelo protiv dostojanstva ličnosti i morala. Naknada buduće štete Član 203 Sud će na zahtjev oštećenog dosuditi naknadu i za buduću nematerijalnu štetu, ako je po redovnom toku izvjesno da će ona trajati i u budućnosti. Nasljeđivanje i ustupanje potraživanja naknade nematerijalne štete Član 204 (1) Potraživanje naknade nematerijalne štete prelazi na nasljednika samo ako je priznato pravnosnažnom odlukom ili pismenim sporazumom. (2) Pod istim uslovima, to potraživanje može biti predmet ustupanja, prebijanja i prinudnog izvršenja. Podijeljena odgovornost i sniženje naknade Član 205 Odredbe o podijeljenoj odgovornosti i sniženju naknade koje važe za materijalnu štetu shodno se primjenjuju i na nematerijalnu štetu. Odsjek 8. ODGOVORNOST VIŠE LICA ZA ISTU ŠTETU Solidarna odgovornost Član 206 (1) Za štetu koju je više lica prouzrokovalo zajedno, svi učesnici odgovaraju solidarno. (2) Podstrekač i pomagač, kao i onaj koji je pomogao da se odgovorna lica ne otkriju, odgovaraju solidarno sa njima. (3) Solidarno odgovaraju za prouzrokovanu štetu i lica koja su je prouzrokovala radeći nezavisno jedno od drugog, ako se ne mogu utvrditi njihovi udjeli u prouzrokovanoj šteti. (4) Kad je nesumnjivo da je štetu prouzrokovalo neko od dva ili više određenih lica koja su na neki način međusobno povezana, a ne može se utvrditi koje je od njih štetu prouzrokovalo, ta lica odgovaraju solidarno. Solidarna odgovornost naručioca i izvođača radova Član 207 Naručilac i izvođač radova na nepokretnosti solidarno odgovaraju trećem licu za štetu koja mu nastane u vezi sa izvođenjem tih radova. Regres isplatioca Član 208 (1) Solidarni dužnik koji isplati više nego što iznosi njegov udio u šteti, može tražiti od svakog od ostalih dužnika da mu naknadi ono što je platio za njega. (2) Koliko iznosi udio svakog pojedinog dužnika sud određuje s obzirom na težinu njegove krivice i težinu posljedica koje su proistekle iz njegovog djelovanja. (3) U slučaju nemogućnosti da se utvrde udjeli dužnika, na svakog pada jednak dio, osim ako pravičnost zahtijeva da se u konkretnom slučaju drukčije odluči. Odsjek 9. PRAVO OŠTEĆENIKA POSLIJE ZASTARJELOSTI PRAVA DA ZAHTIJEVA NAKNADU Član 209 Poslije nastupanja zastarjelosti prava da zahtijeva naknadu štete, oštećenik može zahtijevati od odgovornog lica, po pravilima koja važe u slučaju sticanja bez osnova, da mu ustupi ono što je dobio radnjom kojom je prouzrokovana šteta. ODJELJAK 3. Sticanje bez osnova Odsjek 1. OPŠTE PRAVILO Član 210 (1) Ako je društveno sredstvo kojim upravljaju radnici, odnosno drugi radni ljudi u određenom društvenom pravnom licu, na bilo koji način, prešlo u društvena sredstva kojim upravljaju radnici, odnosno drugi radni ljudi u drugom društvenom pravnom licu ili u imovinu nekog lica, a taj prelaz nema osnova u nekom samoupravnom sporazumu ili u nekom drugom pravnom poslu ili u zakonu, sticalac je dužan da ga vrati, ako je to moguće, a inače je dužan da naknadi vrijednost postignute koristi. (2) Odredba prethodnog stava shodno se primjenjuje kad je neki dio imovine jednog lica, na bilo koji način, prešao u društvena sredstva kojim upravljaju radnici, odnosno drugi radni ljudi u društvenom pravnom licu ili u imovinu nekog drugog lica, a taj prelaz nema osnova u samoupravnom sporazumu ili u nekom drugom pravnom poslu ili u zakonu. (3) Pod prelazom društvenog sredstva odnosno imovine podrazumijeva se i sticanje koristi izvršenom radnjom. (4) Obaveza vraćanja, odnosno naknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnov koji se nije ostvario ili koji je kasnije otpao. Odsjek 2. PRAVILA VRAĆANJA Kada se ne može tražiti vraćanje Član 211 Ko izvrši isplatu, znajući da nije dužan platiti, nema pravo da zahtijeva vraćanje, izuzev ako je zadržao pravo da traži vraćanje ili ako je platio da bi izbjegao prinudu. Dvostruka isplata duga Član 212 Ko je isti dug platio dva puta, pa makar jednom i po osnovu izvršne isprave, ima pravo tražiti vraćanje po opštim pravilima o sticanju bez osnova. Izvršenje neke prirodne obaveze ili neke moralne ili društvene dužnosti Član 213 Ne može se tražiti ono što je dato ili učinjeno na ime izvršenja neke prirodne obaveze ili neke moralne ili društvene dužnosti. Obim vraćanja Član 214 Kad se vraća ono što je stečeno bez osnova, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je sticalac nesavjestan, od dana sticanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Naknada troškova Član 215 Sticalac ima pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova, ali ako je bio nesavjestan, naknada za korisne troškove mu pripada samo do iznosa koji predstavlja uvećanje vrijednosti u trenutku vraćanja. Kad se može zadržati primljeno Član 216 Ne može se tražiti vraćanje neosnovano plaćenih iznosa na ime naknade štete zbog povrede tijela, narušenja zdravlja ili smrti, ukoliko je isplata izvršena savjesnom pribaviocu. Upotreba stvari u tuđu korist Član 217 Ako je neko svoju ili tuđu stvar upotrijebio na korist trećeg, a nema uslova za primjenu pravila o poslovodstvu bez naloga, treći je dužan vratiti stvar, odnosno, ako to nije mogućno, naknaditi njenu vrijednost. Izdatak za drugog Član 218 Ko za drugog učini kakav izdatak ili nešto drugo što je ovaj po zakonu bio dužan učiniti, ima pravo zahtijevati naknadu od njega. Upotrebljavanje tuđe stvari u svoju korist Član 219 Kad je neko tuđu stvar upotrijebio u svoju korist, imalac može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete ili u odsustvu ove, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od upotrebe. ODJELJAK 4. Poslovodstvo bez naloga Odsjek 1. OPŠTE PRAVILO Član 220 Vršenju tuđeg posla može se nezvano pristupiti samo ako posao ne trpi odlaganje, te predstoji šteta ili propuštanje očigledne koristi. Odsjek 2. OBAVEZE I PRAVA POSLOVOĐE BEZ NALOGA Obaveze poslovođe bez naloga Član 221 (1) Poslovođa bez naloga dužan je obavijestiti o svom postupku, što je moguće prije, onog čiji je posao i nastaviti započeti posao, ukoliko mu je to razumno moguće, dok ovaj ne bude mogao preuzeti brigu o njemu. (2) Po svršenom poslu on je dužan položiti račun i ustupiti onome čiji je posao sve što je pribavio vršeći njegov posao. (3) Ukoliko nije što drugo zakonom naređeno, poslovođa bez naloga ima obaveze nalogoprimca. Dužna pažnja i odgovornost Član 222 (1) Pri vršenju tuđeg posla poslovođa bez naloga dužan je rukovoditi se stvarnim ili vjerovatnim namjerama i potrebama onoga čiji je posao. (2) On je dužan postupiti sa pažnjom dobrog privrednika, odnosno dobrog domaćina. (3) Sud može, s obzirom na okolnosti u kojima se neko nezvano prihvatio tuđeg posla, smanjiti njegovu odgovornost ili ga sasvim osloboditi odgovornosti za nepažnju. (4) Za odgovornost poslovno nesposobnog poslovođe bez naloga važe pravila o njegovoj ugovornoj i vanugovornoj odgovornosti. Prava poslovođe bez naloga Član 223 (1) Poslovođa bez naloga koji je postupio u svemu kako treba i radio ono što su okolnosti zahtijevale, ima pravo zahtijevati da ga onaj čiji je posao vršio oslobodi svih obaveza koje je zbog toga posla uzeo na sebe, da preuzme sve obaveze koje je zaključio u njegovo ime, da mu naknadi sve nužne i korisne izdatke, kao i da mu naknadi pretrpljenu štetu, čak i ako očekivani rezultat nije postignut. (2) NJemu pripada i primjerna naknada za trud ako je otklonio štetu od lica čiji je posao ili ako mu je pribavio korist koja odgovara u svemu njegovim namjerama i potrebama. Vršenje tuđih poslova u namjeri da se drugom pomogne Član 224 Ko vrši tuđi posao u namjeri da drugome pomogne, a nisu ispunjeni uslovi za poslovodstvo bez naloga, pripada mu pravo na naknadu učinjenih troškova, ali najviše do visine koristi koju je drugi postigao. Odnošenje dodataka Član 225 Svaki poslovođa bez naloga ima pravo odnijeti stvari kojima je povećao tuđu imovinu, a za koje mu se učinjeni izdaci ne naknađuju, ako se one mogu odvojiti bez oštećenja stvari kojoj su dodate, ali lice u čiji se posao bio umiješao može, ako hoće, zadržati te dodatke, ukoliko mu naknadi njihovu sadašnju vrijednost, no najviše do iznosa učinjenih izdataka. Odsjek 3. VRŠENJE TUĐIH POSLOVA PROTIV ZABRANE Član 226 (1) Ko se prihvati tuđeg posla, i pored zabrane lica čiji je posao, a za zabranu je znao ili morao znati, nema prava koja pripadaju poslovođi bez naloga. (2) On odgovara za štetu koju je prouzrokovao miješanjem u tuđe poslove, čak i ako je do nje došlo bez njegove krivice. (3) Ali, kad je zabrana vršenja posla protivna zakonu ili moralu, a naročito ako je neko zabranio da drugi ispuni neku njegovu zakonsku obavezu koja ne trpi odlaganje važe opšta pravila o poslovodstvu bez naloga. Odsjek 4. NEPRAVO POSLOVODSTVO Član 227 (1) Ko vrši tuđi posao u namjeri da za sebe zadrži postignute koristi, iako zna da je posao tuđi, dužan je na zahtjev onoga čiji je posao položiti račun kao poslovođa bez naloga i predati mu sve postignute koristi. (2) Onaj čiji je posao može zahtijevati i vraćanje stvari u pređašnje stanje, kao i naknadu štete. Odsjek 5. ODOBRENJE Član 228 Ako onaj čiji je posao naknadno odobri ono što je izvršeno, poslovođa bez naloga smatra se nalogoprimcem, koji je od početka radio po nalogu lica čiji je posao. ODJELJAK 5. Jednostrana izjava volje Odsjek 1. JAVNO OBEĆANJE NAGRADE Kad obavezuje Član 229 (1) Javnim oglasom učinjeno obećanje nagrade onome ko izvrši određenu radnju, postigne neki uspjeh, nađe se u određenoj situaciji ili, ako je obećanje učinjeno pod nekim drugim uslovom, obavezuje obećavaoca da ispuni obećanje. (2) Obećavalac nagrade ili bilo kakvog nagradnog takmičenja dužan je da odredi rok za takmičenje, a ako ga ne odredi, svako ko želi da učestvuje u takmičenju ima pravo da traži da sud odredi odgovarajući rok. Opozivanje obećanja Član 230 (1) Obećanje se može opozvati onako kako je učinjeno, kao i ličnim saopštenjem, ali onaj ko je izvršio radnju, a nije znao niti je morao znati da je obećanje nagrade opozvano, ima pravo zahtijevati obećanu nagradu, a onaj ko je do opozivanja učinio potrebne izdatke radi izvršenja radnje određene u javnom oglasu ima pravo na njihovu naknadu, izuzev ako obećavalac dokaže da su oni učinjeni uzalud. (2) Obećanje nagrade ne može se opozvati ako je oglasom određen rok za izvršenje radnje, odnosno za obavještenje o postignutom rezultatu ili o ostvarenju određene situacije. Ko ima pravo na nagradu Član 231 (1) Pravo na nagradu ima onaj ko prvi izvrši radnju za koju je nagrada obećana. (2) Ako je više lica izvršilo radnju istovremeno, svakom pripada jednak dio nagrade, ukoliko pravičnost ne zahtijeva drukčiju podjelu. Slučaj konkursa Član 232 (1) O dodjeljivanju nagrade u slučaju konkursa odlučuje organizator konkursa ili jedno ili više lica koja on odredi. (2) Ako su u uslovima konkursa ili nekim opštim propisima, koji važe za određeni konkurs, postavljena pravila, po kojima nagrada treba da bude dodijeljena, svaki učesnik u konkursu ima pravo zahtijevati poništenje odluke o dodjeljivanju nagrade ako nagrada nije dodijeljena saglasno tim pravilima. (3) Svojinu ili koje drugo pravo na djelu nagrađenom na konkursu stiče organizator konkursa samo ako je to navedeno u oglasu konkursa. Prestanak obaveze Član 233 Obaveza obećavaoca nagrade prestaje ako mu niko ne saopšti, u roku određenom u oglasu, da je izvršio radnju ili postigao uspjeh, ili, uopšte, ispunio postavljene uslove. Odsjek 2. HARTIJE OD VRIJEDNOSTI I - OPŠTE ODREDBE Pojam Član 234 Hartija od vrijednosti je pismena isprava kojom se njen izdavalac obavezuje da ispuni obavezu upisanu na toj ispravi njenom zakonitom imaocu. Bitni sastojci Član 235 (1) Hartija od vrijednosti mora sadržavati sljedeće bitne sastojke: 1) označenje vrste hartije od vrijednosti; 2) firmu, odnosno naziv i sjedište, odnosno ime i prebivalište izdavaoca hartije od vrijednosti: 3) firmu, odnosno naziv ili ime lica na koje je, odnosno po čijoj naredbi hartija od vrijednosti glasi ili označenje da hartija glasi na donosioca; 4) tačno označenu obavezu izdavaoca koja proizilazi iz hartije od vrijednosti; 5) mjesto i datum izdavanja hartije od vrijednosti, a kod onih koje se izdaju u seriji i njen serijski broj; 6) potpis izdavaoca hartije od vrijednosti, odnosno faksimil potpisa izdavaoca hartije od vrijednosti koje se izdaju u seriji; (2) Posebnim zakonom za pojedine hartije od vrijednosti mogu biti određeni drugi bitni sastojci. (3) Isprava koja ne sadrži bilo koji od bitnih sastojaka ne važi kao hartija od vrijednosti. (4) Hartije od vrijednosti izdate u seriji, koje ne sadrže bilo koji od bitnih sastojaka, nemaju pravno dejstvo. Na koga hartija od vrijednosti može glasiti Član 236 Hartija od vrijednosti može glasiti na donosioca, na ime ili po naredbi. Nastanak obaveze Član 237 Obaveza iz hartije od vrijednosti nastaje u trenutku kada izdavalac hartiju od vrijednosti preda njenom korisniku. Posebni uslovi za izdavanje hartija od vrijednosti u seriji Član 238 Posebnim zakonom se određuju i drugi uslovi za izdavanje hartija od vrijednosti u seriji. II - OSTVARIVANJE PRAVA Kome pripada pravo iz hartije od vrijednosti Član 239 (1) Potraživanje iz hartije od vrijednosti vezano je za samu hartiju i pripada njenom zakonitom imaocu. (2) Kao zakoniti imalac hartije od vrijednosti na donosioca smatra se njen donosilac. (3) Kao zakoniti imalac hartije od vrijednosti, na ime ili po naredbi, smatra se lice na koje hartija od vrijednosti glasi, odnosno lice na koje je uredno prenijeta. (4) Savjesni pribavilac hartije od vrijednosti na donosioca postaje njen zakoniti imalac i stiče pravo na potraživanje upisano na njoj i kad je hartija od vrijednosti izašla iz ruku njenog izdavaoca, odnosno njenog ranijeg imaoca i bez njegove volje. Ko može tražiti ispunjenje Član 240 Ispunjenje potraživanja iz hartije od vrijednosti može zahtijevati, uz njeno podnošenje, samo njen zakoniti imalac, odnosno lice koje on ovlasti. III - PRENOS HARTIJE OD VRIJEDNOSTI Prenos prava iz hartije na donosioca Član 241 Pravo iz hartije od vrijednosti na donosioca prenosi se njenom predajom. Prenos prava iz hartije na ime Član 242 (1) Pravo iz hartije od vrijednosti na ime prenosi sa cesijom. (2) Posebnim zakonom može biti određeno da se pravo iz hartije od vrijednosti na ime može prenositi i indosamentom. (3) Prenos prava iz hartije od vrijednosti na ime vrši se ubilježavanjem na samoj hartiji firme, odnosno naziva, odnosno imena novog imaoca, potpisivanjem prenosioca i upisom prenosa u registar hartija od vrijednosti, ako se takav registar vodi kod izdavaoca. Prenos prava iz hartije po naredbi Član 243 Pravo iz hartije od vrijednosti po naredbi prenosi se indosamentom. Vrsta indosamenta Član 244 (1) Indosament može biti puni, blanko i na donosioca. (2) Puni indosament sadrži izjavu o prenosu i firmu, odnosno naziv ili ime lica na koje se pravo iz hartije od vrijednosti prenosi (indosatar) i potpis prenosioca (indosant), a može da sadrži i druge podatke (mjesto, datum i dr). (3) Blanko indosament sadrži samo potpis indosanta. (4) U slučaju prenosa na donosioca umjesto imena indosatara stavlja se riječ "donosiocu". (5) Indosament na donosioca važi kao blanko indosament. (6) Ništav je djelimični indosament. Prenos punomoćja i prenos za zalogu Član 245 (1) Hartija od vrijednosti može se prenijeti kao prenos punomoćja, odnosno kao prenos za zalogu. (2) Kod prenosa punomoćja stavlja se klauzula "vrijednost u punomoćju", a kod prenosa za zalogu "vrijednost za zalogu" ili slično. Dejstvo prenosa prava Član 246 (1) Prenosom prava iz hartije od vrijednosti njen novi imalac stiče sva prava koja su pripadala prethodnom imaocu. (2) Prenos prava iz hartije od vrijednosti na ime bilo da se vrši putem cesije ili indosamenta, nema dejstva prema izdavaocu, dok on o tome ne bude pismenim putem obaviješten, odnosno dok taj prenos ne bude ubilježen u registar hartija od vrijednosti na ime, ako se takav registar vodi kod izdavaoca. (3) Cedent, odnosno indosant ne odgovara za neispunjenje obaveze od strane izdavaoca, osim u slučaju drukčije zakonske odredbe ili ako postoji suprotna odredba, upisana na samoj hartiji od vrijednosti. Dejstvo prenosa punomoćja i prenosa za zalogu Član 247 Imalac hartije od vrijednosti, koja je na njega prenijeta kao "prenos punomoćja" ili "prenos za zalogu", može vršiti sva prava koja iz te hartije od vrijednosti proističu, ali hartiju može prenijeti na drugog samo kao prenos punomoćja. Dokazivanje zakonitosti prenosa Član 248 (1) Posljednji indosatar dokazuje svoje pravo iz hartije od vrijednosti neprekidnim nizom indosamenata. (2) Ovo pravilo se shodno primjenjuje i na posljednjeg cesionara. Zabrana prenosa Član 249 (1) Zabrana prenosa indosamentom hartije od vrijednosti po naredbi vrši se izrazom "ne po naredbi" ili stavljanjem slične klauzule koja ima isto značenje. (2) Pravo iz hartije od vrijednosti, čiji je prenos indosamentom zabranjen, može se prenijeti samo cesijom. (3) Prenos indosamentom mogu zabraniti izdavalac i indosant. (4) Posebnim zakonom ili izjavom izdavaoca upisanoj na samoj hartiji od vrijednosti na ime može se zabraniti svako njeno prenošenje. IV - PROMJENE KOD HARTIJA OD VRIJEDNOSTI Promjene koje vrši izdavalac Član 250 (1) Hartiju od vrijednosti na donosioca ili po naredbi može izdavalac, na zahtjev i o trošku imaoca hartije, promijeniti u hartiju na ime. (2) Ako promjenu nije izričito zabranio, izdavalac hartije od vrijednosti na ime može je, na zahtjev i o trošku imaoca, promijeniti u hartiju na donosioca ili po naredbi. Promjene koje vrši imalac pri prenosu Član 251 (1) Hartiju od vrijednosti, po naredbi, indosant može prenijeti indosamentom na donosioca, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno. (2) Hartiju od vrijednosti na ime cedent, odnosno indosant može prenijeti samo na određeno lice. (3) Hartija od vrijednosti na donosioca može se indosamentom prenijeti i na određeno lice. Sjedinjavanje i dijeljenje hartija od vrijednosti Član 252 (1) Hartije od vrijednosti izdate u seriji mogu se, na zahtjev i o trošku imaoca, sjediniti u jednu ili više hartija od vrijednosti. (2) Hartija od vrijednosti može se, na zahtjev i o trošku imaoca, podijeliti na više hartija od vrijednosti manjeg iznosa, ali one ne mogu biti ispod iznosa najnižeg apoena hartije izdate u toj seriji. V - ISPUNJENJE OBAVEZE IZ HARTIJE OD VRIJEDNOSTI Prestanak obaveze Član 253 (1) Obaveza iz hartije od vrijednosti prestaje ispunjenjem od strane izdavaoca hartije zakonitom imaocu. (2) Potraživanje iz hartije od vrijednosti prestaje i kada ona pripadne izdavaocu, ukoliko posebnim zakonom nije drukčije određeno. (3) Savjesni izdavalac hartije od vrijednosti na donosioca oslobađa se obaveze ispunjenjem donosiocu i onda kada ovaj nije zakoniti imalac hartije od vrijednosti. Zabrana ispunjenja Član 254 (1) Ako je izdavalac hartije od vrijednosti na donosioca znao, ili morao znati, da donosilac nije zakoniti imalac hartije, niti je ovlašćen od strane zakonitog imaoca, dužan je odbiti ispunjenje, inače odgovara za štetu. (2) Izdavalac hartije od vrijednosti ne može punovažno ispuniti svoju obavezu ako mu je to nadležni organ zabranio ili kad je znao, ili morao znati, da je pokrenut postupak za amortizaciju ili poništenje hartije od vrijednosti. Isplata kamate ili drugih prinosa po isplati glavnice Član 255 Dužnik koji je isplatio glavnicu imaocu hartije od vrijednosti dužan je isplatiti kupone kamata, odnosno drugih prinosa sa iste hartije koji mu budu podnijeti na isplatu poslije isplate glavnice, ukoliko ova potraživanja nisu zastarjela. Prigovori na zahtjev za ispunjenje obaveze Član 256 (1) Protiv zahtjeva imaoca hartije od vrijednosti, izdavalac može istaći samo prigovore koji se tiču izdavanja same hartije, kao što je falsifikat; zatim prigovore koji proizilaze iz sadržaja hartije, kao što su rokovi ili uslovi; najzad, prigovore koje ima prema samom imaocu hartije, kao što su kompenzacija, nedostatak zakonom propisanog postupka za sticanje hartije od vrijednosti ili odsustvo ovlašćenja. (2) Izdavalac može protiv zahtjeva imaoca kome je on ustupio hartiju od vrijednosti istaći nedostatke pravnog posla na osnovu koga je prenos izvršen, ali te nedostatke ne može istaći protiv zahtjeva nekog potonjeg imaoca. (3) Međutim, ako je imalac hartije od vrijednosti, primajući hartiju od svog prethodnika, znao ili morao znati da mu ovaj predaje hartiju od vrijednosti da bi izbjegao prigovor koji izdavalac ima prema njemu, izdavalac može istaći taj prigovor i prema imaocu hartije. (4) Posebnim zakonom mogu se odrediti i druge vrste prigovora kod pojedinih vrsta hartija od vrijednosti. VI - LEGITIMACIONI PAPIRI I ZNACI Legitimacioni papiri Član 257 Na željezničke karte, pozorišne i druge ulaznice, bonove i druge slične isprave koje sadrže određenu obavezu za njihovog izdavaoca, a u kojima nije označen povjerilac, niti iz njih ili okolnosti u kojima su u kojima su izdate, proizilazi da se mogu ustupiti drugome, shodno se primjenjuju odgovarajuće odredbe o hartijama od vrijednosti. Legitimacioni znaci Član 258 (1) Garderobni ili slični znaci, koji se sastoje iz komada hartije, metala ili drugog materijala, na kojima je obično utisnut neki broj ili naveden broj predatih predmeta, a koji, obično, ne sadrži nešto određeno o obavezi njihovog izdavaoca, služe samo da pokažu ko je povjerilac u obligacionom odnosu prilikom čijeg nastanka su izdati. (2) Izdavalac legitimacionog znaka oslobađa se obaveze kada je u dobroj vjeri izvrši donosiocu, ali za donosioca ne važi pretpostavka da je on pravi povjerilac ili da je ovlašćen zahtijevati ispunjenje, te je, u slučaju spora, dužan dokazati to svoje svojstvo. (3) Povjerilac može zahtijevati ispunjenje obaveze iako je izgubio legitimacioni znak. (4) U pogledu ostalog, u svakom pojedinom slučaju treba se držati zajedničke volje izdavaoca i primaoca znaka, kao i onoga što je uobičajeno. VII - OSTALE ODREDBE Zamjena oštećene hartije od vrijednosti Član 259 Imalac oštećene hartije od vrijednosti, koja nije podobna za promet, ali čija se istinitost i sadržina mogu tačno utvrditi, ima pravo da zahtijeva izdavanje nove hartije od vrijednosti u istom iznosu, s tim da vrati oštećenu hartiju i naknadi troškove. Amortizacija hartija od vrijednosti Član 260 Izgubljena hartija od vrijednosti može se amortizovati samo ako glasi na ime ili po naredbi, ukoliko posebnim zakonom nije drukčije određeno. Zastarjelost potraživanja iz hartije od vrijednosti Član 261 Za zastarjelost potraživanja iz hartije od vrijednosti važe pravila o zastarjelosti, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno. GLAVA III. DEJSTVA OBAVEZA ODJELJAK 1. Povjeriočeva prava i dužnikove obaveze Odsjek 1. PRAVO NA NAKNADU ŠTETE I - OPŠTA PRAVILA Ispunjenje obaveze i posljedica neispunjenja Član 262 (1) Povjerilac u obaveznom odnosu je ovlašćen da od dužnika zahtijeva ispunjenje obaveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi. (2) Kad dužnik ne ispuni obavezu ili zadocni sa njenim ispunjenjem, povjerilac ima pravo zahtijevati i naknadu štete koju je usljed toga pretrpio. (3) Za štetu zbog zadocnjenja sa ispunjenjem odgovara i dužnik kome je povjerilac dao primjeren naknadni rok za ispunjenje. (4) Dužnik odgovara i za djelimičnu ili potpunu nemogućnost ispunjenja i ako tu nemogućnost nije skrivio, ako je nastupila poslije njegovog dolaska u docnju za koju odgovara. (5) Ali se dužnik oslobađa odgovornosti za štetu ako dokaže da bi stvar, koja je predmet obaveze, slučajno propala i da je on svoju obavezu na vrijeme ispunio. Oslobađanje dužnika od odgovornosti Član 263 Dužnik se oslobađa odgovornosti za štetu ako dokaže da nije mogao da ispuni svoju obavezu, odnosno da je zadocnio sa ispunjenjem obaveze, zbog okolnosti nastalih poslije zaključenja ugovora, koje nije mogao spriječiti, otkloniti ili izbjeći. Ugovorno proširenje odgovornosti Član 264 (1) Ugovorom se može proširiti odgovornost dužnika i na slučaj za koji on inače ne odgovara. (2) Ali se ispunjenje ovakve ugovorne odredbe ne može zahtijevati ako bi to bilo u suprotnosti sa načelom savjesnosti i poštenja. Ograničenje i isključenje odgovornosti Član 265 (1) Odgovornost dužnika za namjeru ili krajnju nepažnju ne može se unaprijed ugovorom isključiti. (2) Ali sud može, na zahtjev zainteresovane ugovorne strane, poništiti i ugovornu odredbu o isključenju odgovornosti za običnu nepažnju, ako je takav sporazum proizišao iz monopolskog položaja dužnika ili, uopšte, iz neravnopravnog odnosa ugovornih strana. (3) Punovažna je odredba ugovora kojom se određuje najviši iznos naknade, ako tako određeni iznos nije u očiglednoj nesrazmjeri sa štetom i ako, za određeni slučaj, nije što drugo zakonom određeno. (4) U slučaju ograničenja visine naknade, povjerilac ima pravo na potpunu naknadu ako je nemogućnost ispunjenja obaveze prouzrokovana namjerno ili krajnjom nepažnjom dužnika. Obim naknade Član 266 (1) Povjerilac ima pravo na naknadu obične štete i izmakle koristi koje je dužnik, u vrijeme zaključenja ugovora, morao predvidjeti kao moguće posljedice povrede ugovora, a s obzirom na činjenice koje su mu tada bile poznate, ili morale biti poznate. (2) U slučaju prevare ili namjernog neispunjenja, kao i neispunjenja zbog krajnje nepažnje, povjerilac ima pravo zahtijevati od dužnika naknadu cjelokupne štete koja je nastala zbog povrede ugovora, bez obzira na to što dužnik nije znao za posebne okolnosti zbog kojih su one nastale. (3) Ako je prilikom povrede obaveze, pored štete, nastao za povjerioca i neki dobitak, o njemu će se, prilikom određivanja visine naknade, voditi računa u razumnoj mjeri. (4) Strana koja se poziva na povredu ugovora dužna je preduzeti sve razumne mjere da bi se smanjila šteta izazvana tom povredom, inače druga strana može zahtijevati smanjenje naknade. (5) Odredbe ovog člana shodno se primjenjuju i na neispunjene obaveza koje nisu nastale iz ugovora, ukoliko za pojedine od njih nije ovim zakonom nešto drugo predviđeno. Krivica povjerioca Član 267 Kad za nastalu štetu ili njenu veličinu, ili za otežanje dužnikovog položaja ima krivice do povjerioca ili do lica za koje on odgovara, naknada se smanjuje srazmjerno. Odgovornost zbog propuštanja obavještenja Član 268 Ugovorna strana koja je dužna da obavijesti drugu stranu o činjenicama, koje su od uticaja na njihov međusobni odnos, odgovara za štetu koju pretrpi druga strana zbog toga što nije bila na vrijeme obavještena. Primjena odredaba o prouzrokovanju štete Član 269 Ukoliko odredbama ovog odsjeka nije drukčije propisano, na naknadu ove štete shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona o naknadi vanugovorne štete. II - UGOVORNA KAZNA Opšta pravila Član 270 (1) Povjerilac i dužnik mogu ugovoriti da će dužnik platiti povjeriocu određeni novčani iznos ili pribaviti neku drugu materijalnu korist ako ne ispuni svoju obavezu ili ako zadocni sa njenim ispunjenjem (ugovorna kazna). (2) Ako što drugo ne proizilazi iz ugovora, smatra se da je kazna ugovorena za slučaj da dužnik zadocni sa ispunjenjem. (3) Ugovorna kazna ne može biti ugovorena za novčane obaveze. Način određivanja Član 271 (1) Ugovorne strane mogu odrediti visinu kazne po svom nahođenju, u jednom ukupnom iznosu, u procentu ili za svaki dan zadocnjenja, ili na koji drugi način. (2) Ona mora biti ugovorena u formi propisanoj za ugovor, iz koga je nastala obaveza na čije se ispunjenje odnosi. Akcesornost Član 272 (1) Sporazum o ugovornoj kazni dijeli pravnu sudbinu obaveze na čije se obezbjeđenje on odnosi. (2) Sporazum gubi pravno dejstvo ako je do neispunjenja ili zadocnjenja došlo iz uzroka za koji dužnik ne odgovara. Povjeriočeva prava Član 273 (1) Kad je kazna ugovorena za slučaj neispunjenja obaveze, povjerilac može zahtijevati ili ispunjenje obaveze ili ugovornu kaznu. (2) On gubi pravo da zahtijeva ispunjenje obaveze ako je zatražio isplatu ugovorne kazne. (3) Kad je kazna ugovorena za slučaj neispunjenja, dužnik nema pravo da isplati ugovornu kaznu i odustane od ugovora, izuzev ako je to bila namjera ugovarača kad su kaznu ugovorili. (4) Kad je kazna ugovorena za slučaj da dužnik zadocni sa ispunjenjem, povjerilac ima pravo zahtijevati i ispunjenje obaveze i ugovornu kaznu. (5) Povjerilac ne može zahtijevati ugovornu kaznu zbog zadocnjenja ako je primio ispunjenje obaveze, a nije bez odlaganja saopštio dužniku da zadržava svoje pravo na ugovornu kaznu. Smanjenje iznosa ugovorne kazne Član 274 Sud će na zahtjev dužnika smanjiti iznos ugovorne kazne ako nađe da je ona nesrazmjerno visoka, s obzirom na vrijednost i značaj predmeta obaveze. Ugovorna kazna i naknada štete Član 275 (1) Povjerilac ima pravo zahtijevati ugovornu kaznu i kad njen iznos premašuje visinu štete koju je pretrpio, kao i kad nije pretrpio nikakvu štetu. (2) Ako je šteta koju je povjerilac pretrpio veća od iznosa ugovorne kazne, on ima pravo zahtijevati razliku do potpune naknade štete. Zakonom određena naknada i ugovorna kazna Član 276 Ako je za neispunjenje obaveze ili za slučaj zadocnjenja sa ispunjenjem zakonom određena visina naknade pod nazivom penala, ugovorne kazne, naknade ili pod kojim drugim nazivom, a ugovorne strane su, pored toga, ugovorile kaznu, povjerilac nema pravo da zahtijeva ujedno ugovornu kaznu i naknadu određenu zakonom, izuzev ako je to samim zakonom dozvoljeno. III - ZATEZNA KAMATA Kad se duguje Član 277 (1) Dužnik koji zadocni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje, pored glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj saveznim zakonom. (2) Ako je stopa ugovorene kamate viša od stope zatezne kamate iz prethodnog stava ovog člana, ona teče i poslije dužnikove docnje. Pravo na potpunu naknadu Član 278 (1) Povjerilac ima pravo na zateznu kamatu bez obzira na to da li je pretrpio kakvu štetu zbog dužnikove docnje. (2) Ako je šteta koju je povjerilac pretrpio zbog dužnikovog zadocnjenja veća od iznosa koji bi dobio na ime zatezne kamate, on ima pravo zahtijevati razliku do potpune naknade štete. Kamata na kamatu Član 279 (1) Na dospjelu a neisplaćenu ugovornu ili zateznu kamatu, kao i na druga dospjela povremena novčana davanja ne teče zatezna kamata, izuzev kad je to zakonom određeno. (2) Na iznos neisplaćene kamate može se zahtijevati zatezna kamata samo od dana kad je sudu podnesen zahtjev za njenu isplatu. (3) Na povremena dospjela novčana davanja teče zatezna kamata od dana kad je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu. Odsjek 2. POBIJANJE DUŽNIKOVIH PRAVNIH RADNJI Opšte pravilo Član 280 (1) Svaki povjerilac čije je potraživanje dospjelo za isplatu, i bez obzira kad je nastalo, može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je preduzeta na štetu povjerilaca. (2) Smatra se da je pravna radnja preduzeta na štetu povjerilaca ako, uslijed njenog izvršenja, dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje povjeriočevog potraživanja. (3) Pod pravnom radnjom podrazumijeva se i propuštanje zbog koga je dužnik izgubio kakvo materijalno pravo ili kojim je za njega nastala kakva materijalna obaveza. Uslovi pobijanja Član 281 (1) Teretno raspolaganje može se pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati, da preduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim povjeriocima i ako je trećem licu sa kojim je ili u čiju je korist pravna radnja preduzeta to bilo poznato ili moglo biti poznato. (2) Ako je treće lice dužnikov suprug ili srodnik po krvi u prvoj liniji ili u pobočnoj liniji do četvrtog stepena, ili po tazbini do istog stepena, pretpostavlja se da mu je bilo poznato da dužnik preduzetim raspolaganjem nanosi štetu povjeriocima. (3) Kod besplatnih raspolaganja i sa njima izjednačenih pravnih radnji smatra se da je dužnik znao da preduzetim raspolaganjem nanosi štetu povjeriocima i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećem licu to bilo poznato ili moglo biti poznato. (4) Odricanje od nasljedstva smatra se besplatnim raspolaganjem. Isključenje pobijanja Član 282 Ne mogu se pobijati zbog oštećenja povjerilaca uobičajeni prigodni darovi, nagradni darovi, kao ni darovi učinjeni iz zahvalnosti, srazmjerni materijalnim mogućnostima dužnika. Kako se vrši pobijanje Član 283 (1) Pobijanje se može vršiti tužbom ili prigovorom. (2) Tužba za pobijanje podnosi se protiv trećeg lica sa kojim je ili u čiju je korist preduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno protiv njegovih univerzalnih pravnih sljedbenika. (3) Ako je treći otuđio nekim teretnim poslom korist pribavijenu raspolaganjem koje se pobija, tužba se može podići protiv pribavioca samo ako je ovaj znao da se pribavijanje njegovih prethodnika moglo pobijati, a ako je tu korist otuđio poslom bez naknade, tužba se može podići protiv pribavioca i ako on to nije znao. (4) Tuženi može izbjeći pobijanje ako ispuni dužnikovu obavezu. Dejstvo pobijanja Član 284 Ako sud usvoji tužbeni zahtjev, pravna radnja gubi dejstvo samo prema tužiocu i samo koliko je potrebno za ispunjenje njegovih potraživanja. Rok za podizanje tužbe Član 285 (1) Tužba za pobijanje može se podnijeti u roku od jedne godine za raspolaganje iz člana 281. stav 1. a za ostale slučajeve u roku od tri godine. (2) Rok iz prethodnog stava računa se od dana kada je preduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno od dana kada je trebalo preduzeti propuštenu radnju. Odsjek 3. PRAVO ZADRŽAVANJA Vršenje prava zadržavanja Član 286 (1) Povjerilac dospjelog potraživanja, u čijim se rukama nalazi neka dužnikova stvar, ima pravo zadržati je dok mu ne bude isplaćeno potraživanje. (2) U slučaju da je dužnik postao nesposoban za plaćanje, povjerilac može vršiti pravo zadržavanja, iako njegovo potraživanje nije dospjelo. Izuzeci Član 287 (1) Povjerilac nema pravo zadržavanja kad dužnik zahtijeva da mu se vrati stvar koja je izašla iz njegove državine protiv njegove volje ili kad dužnik zahtijeva da mu se vrati stvar koja je predata povjeriocu na čuvanje ili na poslugu. (2) On ne može zadržati ni punomoćje dobijeno od dužnika, kao ni druge dužnikove isprave, legitimacije, prepisku i ostale slične stvari, kao ni druge stvari koje se ne mogu izložiti prodaji. Obaveza vraćanja stvari prije ispunjenja obaveze Član 288 Povjerilac je dužan vratiti stvar dužniku ako mu ovaj pruži odgovarajuće obezbjeđenje njegovog potraživanja. Dejstvo prava zadržavanja Član 289 Povjerilac koji drži dužnikovu stvar, po osnovu prava zadržavanja, ima pravo da se naplati iz njene vrijednosti na isti način kao založni povjerilac, ali je dužan prije nego što pristupi ostvarenju naplate da o svojoj namjeri blagovremeno obavijesti dužnika. ODJELJAK 2. Povjeriočeva prava u nekim posebnim slučajevima Kad se obaveza sastoji u davanju stvari određenih po rodu Član 290 Kad se obaveza sastoji u davanju stvari određenih po rodu, a dužnik dođe u docnju, povjerilac, pošto je prethodno o tome obavijestio dužnika, može, po svom izboru, nabaviti stvar istog roda i zahtijevati od dužnika naknadu cijene i naknadu štete ili zahtijevati vrijednost dugovanih stvari i naknadu štete. Kad se obaveza sastoji u činjenju Član 291 Kad se obaveza sastoji u činjenju, a dužnik tu obavezu nije na vrijeme ispunio, povjerilac može, obavijestivši o tome prethodno dužnika, sam o trošku dužnika uraditi ono što je dužnik bio dužan uraditi, a od dužnika zahtijevati naknadu štete zbog zadocnjenja, kao i naknadu druge štete koju bi imao zbog ovakvog načina ispunjenja. Kad se obaveza sastoji u nečinjenju Član 292 (1) Kad se obaveza sastoji u nečinjenju, povjerilac ima pravo na naknadu štete samim tim što je dužnik postupio protivno svojoj obavezi. (2) Ako je nešto sagrađeno protivno obavezi, povjerilac može zahtijevati da se to ukloni o trošku dužnika i da mu dužnik naknadi štetu koju je pretrpio u vezi sa građenjem i uklanjanjem. (3) Sud može, kad nađe da je to očigledno korisnije, uzimajući u obzir društveni interes i opravdani interes povjerioca, odlučiti da se ne ruši ono što je sagrađeno, već da se povjeriocu naknadi šteta u novcu. Pravo zahtijevati naknadu umjesto dosuđenog Član 293 (1) Ako dužnik ne ispuni svoju obavezu u roku koji mu je određen pravosnažnom odlukom, povjerilac ga može pozvati da je ispuni u naknadnom primjerenom roku i izjaviti da, po isteku tog roka, neće primati ispunjenje, nego će tražiti naknadu štete zbog neispunjenja. (2) Po isteku naknadnog roka, povjerilac može zahtijevati samo naknadu štete zbog neispunjenja. Sudski penali Član 294 (1) Kad dužnik ne izvrši o roku neku svoju nenovčanu obavezu, utvrđenu pravosnažnom odlukom, sud može, na traženje povjerioca, odrediti dužniku naknadni primjereni rok i izreći, a u cilju uticanja na dužnika i nezavisno od svake štete, da će dužnik, ako ne izvrši svoju obavezu u tom roku, biti dužan isplatiti povjeriocu izvjesnu svotu novca za svaki dan zadocnjenja ili za koju drugu jedinicu vremena, počev od isteka tog roka. (2) Kad dužnik naknadno ispuni obavezu, sud može smanjiti tako određenu svotu, vodeći računa o svrsi zbog koje je naredio njeno plaćanje. GLAVA IV. PRESTANAK OBAVEZA ODJELJAK 1. OPŠTE PRAVILO Član 295 (1) Obaveza prestaje kad se ispuni, kao i u drugim, zakonom određenim, slučajevima. (2) Prestankom glavne obaveze gase se jemstvo, zaloga i druga sporedna prava. ODJELJAK 2. Ispunjenje Odsjek 1. OPŠTA PRAVILA O ISPUNJENJU I - KO MOŽE ISPUNITI I TROŠKOVI ISPUNJENJA Ispunjenje od strane dužnika ili trećeg lica Član 296 (1) Obavezu može ispuniti ne samo dužnik nego i treće lice. (2) Povjerilac je dužan primiti ispunjenje od svakog lica koje ima neki pravni interes da obaveza bude ispunjena, čak i kad se dužnik protivi tom ispunjenju. (3) Povjerilac je dužan primiti ispunjenje od trećeg lica ako je dužnik sa tim saglasan, izuzev kad, prema ugovoru ili prirodi same obaveze, ovu treba da ispuni dužnik lično. (4) Povjerilac može primiti ispunjenje od trećeg lica bez dužnikovog znanja, pa i u slučaju kad ga je dužnik obavijestio da ne pristaje da treći ispuni njegovu obavezu. (5) Ali, ako mu je dužnik ponudio da sam ispuni odmah svoju obavezu, povjerilac ne može primati ispunjenje od trećeg lica. Ispunjenje poslovno nesposobnog Član 297 (1) I poslovno nesposobni dužnik može pravovaljano ispuniti obavezu ako je postojanje obaveze nesumnjivo i ako je dospio rok za njeno ispunjenje. (2) Ali se može osporiti ispunjenje ako je takvo lice isplatilo zastarjeli dug ili dug koji potiče iz igre ili opklade. Troškovi ispunjenja Član 298 Troškove ispunjenja snosi dužnik, ukoliko ih nije prouzrokovao povjerilac. II - ISPUNJENJE SA SUBROGACIJOM Ispunjenje sa prelaskom prava na ispunioca (subrogacija) Član 299 (1) U slučaju ispunjenja tuđe obaveze, svaki ispunilac može ugovoriti sa povjeriocem, prije ispunjenja ili prilikom ispunjenja, da ispunjeno potraživanje pređe na njega sa svima ili samo sa nekim sporednim pravima. (2) Povjeriočeva prava mogu preći na ispunioca i na osnovu ugovora između dužnika i ispunioca, zaključenog prije ispunjenja. (3) U ovim slučajevima, subrogacija ispunioca u prava povjerioca nastaje u času ispunjenja. Zakonska subrogacija Član 300 Kad obavezu ispuni lice koje ima neki pravni interes u tome, na njega prelazi, po samom zakonu, u času ispunjenja, povjeriočevo potraživanje sa svim sporednim stvarima. Subrogacija u slučaju djelimičnog ispunjenja Član 301 (1) U slučaju djelimičnog ispunjenja povjeriočevog potraživanja, na ispunioca prelaze sporedna prava kojima je obezbijeđeno ispunjenje tog potraživanja samo ukoliko nisu potrebna za ispunjenje ostatka povjeriočevog potraživanja. (2) Ali povjerilac i ispunilac mogu ugovoriti da će koristiti garancije srazmjerno svojim potraživanjima, a mogu ugovoriti i da će ispunilac imati pravo prvenstva naplate. Dokazi i sredstva obezbjeđenja Član 302 (1) Povjerilac je dužan predati ispuniocu sredstva kojima se potraživanje dokazuje ili obezbjeđuje. (2) Izuzetno, povjerilac može predati ispuniocu stvar koju je primio u zalogu od dužnika ili nekog drugog samo ako zalogodavac pristane na to, inače, ona ostaje kod povjerioca da je drži i čuva za račun ispunioca. Koliko se može zahtijevati od dužnika Član 303 Ispunilac na koga je prešlo potraživanje ne može zahtijevati od dužnika više nego što je isplatio povjeriocu. Isključenje odgovornosti povjerioca za postojanje i naplativost potraživanja Član 304 (1) Povjerilac koji je primio ispunjenje od trećeg lica ne odgovara za postojanje i naplativost potraživanja u vrijeme ispunjenja. (2) Ovim se ne isključuje primjena pravila o sticanju bez osnova. III - KOME SE VRŠI ISPUNJENJE Ovlašćeno lice Član 305 (1) Ispunjenje mora biti izvršeno povjeriocu ili licu određenom zakonom, sudskom odlukom, ugovorom između povjerioca i dužnika ili od strane samog povjerioca. (2) Ispunjenje je punovažno i kad je izvršeno trećem licu, ako ga je povjerilac naknadno odobrio ili ako se njime koristio. Ispunjenje poslovno nesposobnom povjeriocu Član 306 (1) Ispunjenje izvršeno poslovno nesposobnom povjeriocu oslobađa dužnika samo ukoliko je bilo korisno za povjerioca ili se predmet ispunjenja još nalazi kod njega. (2) Poslovno nesposoban povjerilac može odobriti, pošto postane poslovno sposoban, ispunjenje koje je primio u vrijeme svoje poslovne nesposobnosti. IV - PREDMET ISPUNJENJA Sadržina obaveze Član 307 (1) Ispunjenje se sastoji u izvršenju onoga što čini sadržinu obaveze, te niti je dužnik može ispuniti nekim drugim niti povjerilac može zahtijevati nešto drugo. (2) Nema punovažnog ispunjenja ako ono što je dužnik predao kao dugovanu stvar i povjerilac kao takvu primio to uistinu nije i povjerilac ima pravo da vrati ono što mu je predato i da zahtijeva dugovanu stvar. Zamjena ispunjenja Član 308 (1) Obaveza prestaje ako povjerilac u sporazumu sa dužnikom primi nešto drugo umjesto onoga što mu se duguje. (2) U tom slučaju dužnik odgovara isto kao prodavac za materijalne i pravne nedostatke stvari date umjesto onoga što je dugovao. (3) Ali, povjerilac umjesto zahtjeva po osnovu odgovornosti dužnika za materijalne ili pravne nedostatke stvari, može zahtijevati od dužnika, ali ne više od jemca, ispunjenje prvobitnog potraživanja i naknadu štete. Predaja radi prodaje Član 309 Ako je dužnik predao povjeriocu neku stvar ili koje drugo pravo da ih proda i da iz postignutog iznosa naplati svoje potraživanje, a ostatak mu preda, obaveza prestaje tek kad se povjerilac naplati iz postignutog iznosa. Djelimično ispunjenje Član 310 (1) Povjerilac nije dužan primiti djelimično ispunjenje, osim ako priroda obaveze drukčije ne nalaže. (2) Ali je povjerilac dužan primiti djelimično ispunjenje novčane obaveze, osim ako ima poseban interes da ga odbije. Obaveza davanja stvari određenih po rodu Član 311 (1) Ako su stvari određene samo po rodu, dužnik je dužan dati stvari srednje kakvoće. (2) Ali ako mu je bila poznata namjena stvari, dužan je dati stvari odgovarajuće kakvoće. V - URAČUNAVANJE ISPUNJENJA Red uračunavanja Član 312 (1) Kad između istih lica postoji više istorodnih obaveza, pa ono što dužnik ispuni nije dovoljno da bi se mogle namiriti sve, onda se, ako o tome ne postoji sporazum povjerioca i dužnika, uračunavanje vrši onim redom koji odredi dužnik najkasnije prilikom ispunjenja. (2) Kad nema dužnikove izjave o uračunavanju, obaveze se namiruju redom kako je koja dospjela za ispunjenje. (3) Ako je više obaveza istovremeno dospjelo, prvo se namiruju one koje su najmanje obezbijeđene, a kad su sve podjednako obezbijeđene, prvo se namiruju one koje su dužniku na najvećem teretu. (4) Ako su u svemu naprijed rečenom obaveze jednake, namiruju se redom kako su nastale, a ako su istovremeno nastale, ono što je dato na ime ispunjenja raspoređuje se na sve obaveze srazmjerno njihovim iznosima. Uračunavanje kamata i troškova Član 313 Ako dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove, uračunavanje se vrši tako što se prvo otplaćuju troškovi, zatim kamate i najzad glavnica. VI - VRIJEME ISPUNJENJA Kad rok nije određen Član 314 Ako rok nije određen, a svrha posla, priroda obaveze i ostale okolnosti ne zahtijevaju izvjestan rok za ispunjenje, povjerilac može zahtijevati odmah ispunjenje obaveze, a dužnik sa svoje strane može zahtijevati od povjerioca da odmah primi ispunjenje. Ispunjenje prije roka Član 315 (1) Kad je rok ugovoren isključivo u interesu dužnika, on ima pravo ispuniti obavezu i prije ugovorenog roka, ali je dužan obavijestiti povjerioca o svojoj namjeri i paziti da to ne bude u nevrijeme. (2) U ostalim slučajevima, kad dužnik ponudi ispunjenje prije roka, povjerilac može odbiti ispunjenje, a može ga i primiti i zadržati pravo na naknadu štete, ako o tome bez odlaganja obavijesti dužnika. Pravo povjerioca da zahtijeva ispunjenje prije roka Član 316 Povjerilac ima pravo zahtijevati ispunjenje prije roka ako mu dužnik nije dao obećano obezbjeđenje ili ako, na njegov zahtjev, nije dopunio obezbjeđenje smanjeno bez njegove krivice, kao i kad je rok ugovoren isključivo u njegovom interesu. Kad je određivanje roka ostavljeno jednoj strani Član 317 Kad je određivanje vremena ispunjenja ostavljeno na volju povjerioca ili dužnika, druga strana može, ako ovlašćenik ne odredi rok ni poslije opomene, zahtijevati od suda da odredi primjeren rok za ispunjenje. Novčana obaveza Član 318 (1) Ako se plaćanje vrši posredstvom banke ili druge organizacije kod koje se vodi račun povjerioca, smatraće se, ukoliko ugovorne strane nisu drukčije odredile, da je dug izmiren kada banci, odnosno organizaciji kod koje se vodi račun, stigne novčana doznaka u korist povjerioca ili nalog (virman) dužnikove banke, odnosno organizacije da odobri računu povjerioca iznos označen u nalogu. (2) Ako je ugovorom predviđeno plaćanje preko pošte, pretpostavlja se da su se stranke saglasile da je uplatom dužnog iznosa pošti dužnik izmirio svoju obavezu prema povjeriocu, a ako ovakav način plaćanja nije ugovoren, dug je izmiren kad povjerilac primi novčanu doznaku. (3) Ako je posebnim propisom ili ugovorom predviđeno plaćanje čekovnom uplatnicom na određeni račun, pretpostavlja se da su se strane saglasile da je isplata izvršena onda kad dužnik uplati dužni iznos čekovnom uplatnicom u korist označenog računa. VII - MJESTO ISPUNJENJA Opšta pravila Član 319 (1) Dužnik je dužan ispuniti obavezu, a povjerilac primiti ispunjenje u mjestu određenom pravnim poslom ili zakonom. (2) Kad mjesto ispunjenja nije određeno, a ne može se odrediti ni po svrsi posla, prirodi obaveze ili ostalim okolnostima, ispunjenje obaveze vrši se u mjestu u kome je dužnik u vrijeme nastanka obaveze imao svoje sjedište, odnosno prebivalište, a u nedostatku prebivališta, svoje boravište. (3) Ali, ako je dužnik preduzeće koje ima više jedinica u raznim mjestima, kao mjesto ispunjenja smatra se sjedište jedinice koja treba da izvrši radnje neophodne za ispunjenje obaveze, ako je povjeriocu ta okolnost pri zaključenju ugovora bila poznata ili morala biti poznata. Mjesto ispunjenja novčanih obaveza Član 320 (1) Novčane obaveze ispunjavaju se u mjestu u kome povjerilac ima sjedište, odnosno prebivalište, a u nedostatku prebivališta, boravište. (2) Ako se plaćanje vrši virmanom, novčane obaveze se ispunjavaju u sjedištu organizacije kod koje se vode povjeriočeva novčana sredstva. (3) Ako je povjerilac promijenio mjesto u kome je imao svoje sjedište, odnosno prebivalište u vrijeme kad je obaveza nastala, te su zbog toga povećani troškovi ispunjenja, to povećanje pada na teret povjerioca. VIII - PRIZNANICA Pretpostavke u vezi sa priznanicom Član 321 (1) Ko ispuni obavezu potpuno ili djelimično, ima pravo zahtijevati da mu povjerilac o tome izda priznanicu o svom trošku. (2) Dužnik koji je novčanu obavezu isplatio preko banke ili pošte, može zahtijevati da mu povjerilac izda priznanicu, samo ako za to ima opravdan razlog. (3) Ako je izdata priznanica da je potpuno isplaćena glavnica, pretpostavlja se da su isplaćene i kamate i sudski i drugi troškovi, ako ih je bilo. (4) Isto tako, ako dužnik povremenih davanja, kao što su zakupnine, i drugih potraživanja koja se povremeno obračunavaju, kao što su ona koja nastaju utroškom električne energije ili vode, ili upotrebom telefona, ima priznanicu da je isplatio docnije dospjelo potraživanje, pretpostavlja se da je isplatio i ona koja su ranije dospjela. Odbijanje izdavanja priznanica Član 322 Ako povjerilac odbije da izda priznanicu, dužnik može položiti kod suda predmet svoje obaveze. IX - VRAĆANJE OBVEZNICE Član 323 (1) Kad potpuno ispuni svoju obavezu, dužnik može, pored priznanice, zahtijevati od povjerioca da mu vrati obveznicu. (2) Kad povjerilac ne može da vrati obveznicu, dužnik ima pravo zahtijevati da mu povjerilac izda javno ovjerenu ispravu da je obaveza prestala. (3) Ako je dužniku vraćena obveznica, pretpostavlja se da je obaveza potpuno ispunjena. (4) Dužnik koji je ispunio obavezu samo djelimično, ima pravo zahtijevati da se to ispunjenje zabilježi na obveznici. Odsjek 2. DOCNJA I - DOCNJA DUŽNIKA Kad dužnik dolazi u docnju Član 324 (1) Dužnik dolazi u docnju kad ne ispuni obavezu u roku određenom za ispunjenje. (2) Ako rok za ispunjenje nije određen, dužnik dolazi u docnju kad ga povjerilac pozove da ispuni obavezu, usmeno ili pismeno, vansudskom opomenom ili započinjanjem nekog postupka čija je svrha da se postigne ispunjenje obaveze. II - DOCNJA POVJERIOCA Kad povjerilac dolazi u docnju Član 325 (1) Povjerilac dolazi u docnju ako bez osnovanog razloga odbije da primi ispunjenje ili ga svojim ponašanjem spriječi. (2) Povjerilac dolazi u docnju i kad je spreman da primi ispunjenje dužnikove istovremene obaveze, ali ne nudi ispunjenje svoje dospjele obaveze. (3) Povjerilac ne dolazi u docnju ako dokaže da u vrijeme ponude ispunjenja, ili u vrijeme određeno za ispunjenje, dužnik nije bio u mogućnosti da svoju obavezu ispuni. Dejstva povjeriočeve docnje Član 326 (1) Dolaskom povjerioca u docnju, prestaje docnja dužnika i na povjerioca prelazi rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari. (2) Od dana povjeriočeve docnje prestaje teći kamata. (3) Povjerilac u docnji dužan je naknaditi dužniku štetu nastalu usljed docnje za koju odgovara, kao i troškove oko daljeg čuvanja stvari. Odsjek 3. POLAGANJE I PRODAJA DUGOVANE STVARI Polaganje kod suda Član 327 (1) Kad je povjerilac u docnji ili je nepoznat, ili kad je neizvjesno ko je povjerilac ili gdje se nalazi, ili kad je povjerilac poslovno nesposoban a nema zastupnika, može dužnik položiti dugovanu stvar kod suda za povjerioca. (2) Isto pravo imaju i treća lica koja su pravno zainteresovana da obaveza bude ispunjena. (3) O izvršenom polaganju dužnik je dužan izvijestiti povjerioca ako zna za njega i za njegovo boravište. Kod kog suda se vrši polaganje Član 328 (1) Polaganje se vrši kod stvarno nadležnog suda u mjestu ispunjenja, osim ako razlozi ekonomičnosti ili priroda posla zahtijevaju da se polaganje izvrši u mjestu gdje se stvar nalazi. (2) Svaki drugi stvarno nadležni sud mora primati stvar u depozit, a dužnik je dužan dati naknadu povjeriocu ako je ovaj polaganjem kod drugog suda pretrpio štetu. Predaja na čuvanje kod drugog lica Član 329 (1) Kad je predmet obaveze neka stvar koja se ne može čuvati u sudskom depozitu, dužnik može zahtijevati od suda da odredi lice kome će predati stvar da je čuva o trošku i za račun povjerioca. (2) U slučaju obaveze iz ugovora u privredi, predaja takve stvari javnom skladištu na čuvanje, za račun povjerioca, proizvodi dejstvo polaganja kod suda. (3) O izvršenoj predaji na čuvanje dužnik je dužan obavijestiti povjerioca. Uzimanje položene stvari natrag Član 330 (1) Dužnik može uzeti natrag položenu stvar. (2) O uzimanju stvari dužnik je dužan obavijestiti povjerioca. (3) Pravo dužnika da uzme položenu stvar prestaje kad dužnik izjavi sudu da se odriče tog prava, kad povjerilac izjavi da prima položenu stvar, kao i kad bude utvrđeno pravosnažnom odlukom da polaganje ispunjava uslove urednog ispunjenja. Dejstvo polaganja Član 331 (1) Polaganjem dugovane stvari dužnik se oslobađa obaveze u času kad je izvršio polaganje. (2) Ako je dužnik bio u docnji, njegova docnja prestaje. (3) Od časa kada je stvar položena, rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari prelazi na povjerioca. (4) Od dana polaganja prestaje teći kamata. (5) Ako dužnik uzme natrag položenu stvar, smatraće se kao da nije bilo polaganja, a njegovi sadužnici i jemci ostaju u obavezi. Troškovi polaganja Član 332 Troškove punovažnog i neopozvanog polaganja snosi povjerilac ukoliko prelaze troškove ispunjenja koje je dužan snositi dužnik. Prodaja umjesto polaganja stvari Član 333 (1) Ako je stvar nepodesna za čuvanje ili ako su za njeno čuvanje ili za njeno održavanje potrebni troškovi nesrazmjerni sa njenom vrijednošću, dužnik je može prodati na javnoj prodaji u mjestu određenom za ispunjenje ili nekom drugom mjestu ako je to u interesu povjerioca, a postignuti iznos, po odbitku troškova prodaje, položiti kod suda tog mjesta. (2) Ako stvar ima tekuću cijenu ili ako je male vrijednosti, u poređenju sa troškovima javne prodaje, dužnik je može prodati iz slobodne ruke. (3) Ako je stvar takva da može brzo propasti ili se pokvariti, dužnik je dužan prodati je bez odlaganja na najpogodniji način. (4) U svakom slučaju, dužnik je dužan obavijestiti povjerioca o namjeravanoj prodaji kad god je to moguće, a po izvršenoj prodaji, o postignutoj cijeni i njenom polaganju kod suda. Predavanje stvari povjeriocu Član 334 Sud će predati povjeriocu položenu stvar pod uslovima koje je dužnik postavio. Prodaja radi pokrića troškova čuvanja Član 335 (1) Ako troškovi čuvanja ne budu isplaćeni u razumnom roku, sud će, na traženje čuvara, narediti da se stvar proda i odrediti način prodaje. (2) Od iznosa dobijenog prodajom odbiće se troškovi prodaje i troškovi čuvanja, a ostatak položiti kod suda za povjerioca. PREBIJANJE (KOMPENZACIJA) Opšti uslovi Član 336 Dužnik može prebiti potraživanje koje ima prema povjeriocu sa onim što ovaj potražuje od njega ako oba potraživanja glase na novac ili druge zamjenljive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su oba dospjela. Izjava o prebijanju Član 337 (1) Prebijanje ne nastaje čim se steknu uslovi za to, nego je potrebno da jedna strana izjavi drugoj da vrši prebijanje. (2) Poslije izjave o prebijanju smatra se da je prebijanje nastalo onog časa kada su se stekli uslovi za to. Odsustvo uzajamnosti Član 338 (1) Dužnik ne može izvršiti prebijanje onoga što duguje povjeriocu sa onim što povjerilac duguje njegovom jemcu. (2) Ali jemac može izvršiti prebijanje dužnikove obaveze prema povjeriocu sa dužnikovim potraživanjem od povjerioca. (3) Ko je dao svoju stvar u zalog za tuđu obavezu, može zahtijevati od povjerioca da mu vrati založenu stvar kad se ispune uslovi za prestanak te obaveze prebijanjem, kao i kad povjerilac propusti svojom krivicom da izvrši prebijanje. Zastarjelo potraživanje Član 339 (1) Dug se može prebiti sa zastarjelim potraživanjem samo ako ono još nije bilo zastarjelo u času kad su se stekli uslovi za prebijanje. (2) Ako su uslovi za prebijanje nastali pošto je jedno od potraživanja zastarjelo, prebijanje ne nastaje ako je dužnik zastarjelog potraživanja istakao prigovor zastarjelosti. Prebijanje sa ustupljenim potraživanjem Član 340 (1) Dužnik ustupljenog potraživanja može prebiti prijemniku ona svoja potraživanja koja je do obavještenja o ustupanju mogao prebiti ustupiocu. (2) On mu može prebiti i ona svoja potraživanja od ustupioca koja je stekao prije obavještenja o ustupanju, a čiji rok za ispunjenje nije bio dospio u času kada je obaviješten o ustupanju, ali samo ako taj rok pada prije roka za ispunjenje ustupljenog potraživanja ili u isto vrijeme. (3) Dužnik koji je bez rezerve izjavio prijemniku da pristaje na ustupanje, ne može mu više prebiti nikakvo svoje potraživanje od ustupioca. (4) Ako je ustupljeno potraživanje upisano u javne knjige, dužnik može izvršiti prebijanje prijemniku samo ako je njegovo potraživanje upisano kod ustupljenog potraživanja ili ako je prijemnik izvješten prilikom ustupanja o postojanju tog potraživanja. Slučajevi kad je prebijanje isključeno Član 341 Ne može prestati prebijanjem: 1) potraživanje koje se ne može zaplijeniti; 2) potraživanje stvari ili vrijednosti stvari koje su dužniku bile date na čuvanje ili na posudbu, ili koje je dužnik uzeo bespravno, ili ih bespravno zadržao; 3) potraživanje nastalo namjernim prouzrokovanjem štete; 4) potraživanje naknade štete pričinjenje oštećenjem zdravlja ili prouzrokovanjem smrti; 5) potraživanje koje potiče iz zakonske obaveze izdržavanja. Zabrana na potraživanju druge strane Član 342 Dužnik ne može vršiti prebijanje ako je njegovo potraživanje dospjelo tek pošto je neko treći stavio zabranu na povjeriočevo potraživanje prema njemu. Uračunavanje prebijanjem Član 343 Kad između dva lica postoji više obaveza koje mogu prestati prebijanjem, prebijanje se vrši po pravilima koja važe za uračunavanje ispunjenja. Odsjek 2. OTPUŠTANJE DUGA Sporazum Član 344 (1) Obaveza prestaje kad povjerilac izjavi dužniku da neće tražiti njeno ispunjenje i dužnik se sa tim saglasi. (2) Za punovažnost ovog sporazuma nije potrebno da bude zaključen u formi u kojoj je zaključen posao iz koga je obaveza nastala. Odricanje od sredstava obezbjeđenja Član 345 Vraćanje zaloge i odricanje od drugih sredstava kojima je bilo obezbijeđeno ispunjenje obaveze, ne znači povjeriočevo odricanje od prava da traži njeno ispunjenje. Otpuštanje duga jemcu Član 346 (1) Otpuštanje duga jemcu ne oslobađa glavnog dužnika, a otpuštanje duga glavnom dužniku oslobađa jemca. (2) Kad ima više jemaca, pa povjerilac oslobodi jednog od njih, ostali ostaju u obavezi, ali se njihova obaveza smanjuje za dio koji otpada na oslobođenog jemca. Opšte otpuštanje dugova Član 347 Opšte otpuštanje dugova gasi sva povjeriočeva potraživanja prema dužniku, izuzev onih za koja povjerilac nije znao da postoje u času kad je otpuštanje izvršeno. Odsjek 3. PRENOV (NOVACIJA) Uslovi Član 348 (1) Obaveza prestaje ako se povjerilac i dužnik saglase da postojeću obavezu zamijene novom i ako nova obaveza ima različit predmet ili različit pravni osnov. (2) Sporazum povjerioca i dužnika kojim se mijenja ili dodaje odredba o roku, o mjestu ili o načinu ispunjenja, zatim naknadni sporazum o kamati, ugovornoj kazni, obezbjeđenju ispunjenja ili o kojoj drugoj sporednoj odredbi, kao i sporazum o izdavanju nove isprave o dugu, ne smatraju se prenovom. (3) Izdavanje mjenice ili čeka zbog neke ranije obaveze ne smatra se prenovom, izuzev kad je to ugovoreno. Volja da se izvrši prenov Član 349 Prenov se ne pretpostavlja, te, ako strane nisu izrazile namjeru da ugase postojeću obavezu kad su stvarale novu, ranija obaveza ne prestaje, već postoji i dalje pored nove. Dejstva prenova Član 350 (1) Ugovorom o prenovu ranija obaveza prestaje i nova nastaje. (2) Sa ranijom obavezom prestaju i zaloga i jemstvo, izuzev ako je sa jemcem ili zalogodavcem drukčije ugovoreno. (3) Isto važi i za ostala sporedna prava koja su bila vezana za raniju obavezu. Nedostatak ranije obaveze Član 351 (1) Prenov je bez dejstva ako je ranija obaveza bila ništava ili već ugašena. (2) Ako je ranija obaveza bila samo rušljiva, prenov je punovažan ako je dužnik znao za nedostatak ranije obaveze. Dejstvo poništenja Član 352 Kada je ugovor o prenovu poništen, smatra se da nije ni bilo prenova i da ranija obaveza nije ni prestala postojati. Odsjek 4. SJEDINJENJE (KONFUZIJA) Član 353 (1) Obaveza prestaje sjedinjenjem kad jedno isto lice postane i povjerilac i dužnik. (2) Kad jemac postane povjerilac, obaveza glavnog dužnika ne prestaje. (3) Obaveza upisana u javnoj knjizi prestaje sjedinjenjem tek kad se izvrši upis brisanja. Odsjek 5. NEMOGUĆNOST ISPUNJENJA Prestanak obaveze zbog nemogućnosti ispunjenja Član 354 (1) Obaveza prestaje kad njeno ispunjenje postane nemoguće, usljed okolnosti zbog kojih dužnik ne odgovara. (2) Dužnik treba da dokaže okolnosti koje isključuju njegovu odgovornost. Kad su predmet obaveze stvari određene po rodu Član 355 (1) Ako su predmet obaveze stvari određene po rodu, obaveza ne prestaje čak i kad sve što dužnik ima od takvih stvari propadne usljed okolnosti za koje on ne odgovara. (2) Ali, kad su predmet obaveza stvari određene po rodu koje se imaju uzeti iz određene mase tih stvari, obaveza prestaje kad propadne cijela ta masa. Ustupanje prava prema trećem odgovornom za nemogućnost ispunjenja Član 356 Dužnik određene stvari koji je oslobođen svoje obaveze usljed nemogućnosti ispunjenja dužan je ustupiti povjeriocu pravo koje bi imao prema trećem licu zbog nastale nemogućnosti. Odsjek 6. PROTEK VREMENA, OTKAZ Rok u trajnom dugovinskom odnosu Član 357 Trajni dugovinski odnos sa određenim rokom trajanja prestaje kad rok istekne, izuzev kad je ugovoreno ili zakonom određeno da se poslije isteka roka dugovinski odnos produžava za neodređeno vrijeme ako ne bude blagovremeno otkazan. Otkaz trajnog dugovinskog odnosa Član 358 (1) Ako vrijeme trajanja dugovinskog odnosa nije određeno, svaka strana može ga prekinuti otkazom. (2) Otkaz mora biti dostavljen drugoj strani. (3) Otkaz se može dati u svako doba, samo ne u nevrijeme. (4) Otkazni dugovinski odnos prestaje kada istekne otkazni rok određen ugovorom, a ako takav rok nije određen ugovorom, odnos prestaje po isteku roka određenog zakonom ili običajem, odnosno istekom primjerenog roka. (5) Strane mogu ugovoriti da će njihov dugovinski odnos prestati samim dostavljanjem otkaza, ako za određeni slučaj zakon ne naređuje što drugo. (6) Povjerilac ima pravo da zahtijeva od dužnika ono što je dospjelo prije nego što je obaveza prestala protekom roka ili otkazom. Odsjek 7. SMRT Član 359 Smrću dužnika ili povjerioca prestaje obaveza samo ako je nastala s obzirom na lične osobine koje od ugovornih strana ili lične sposobnosti dužnika. ODJELJAK 4. Zastarjelost Odsjek 1. OPŠTE ODREDBE Opšte pravilo Član 360 (1) Zastarjelošću prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obaveze. (2) Zastarjelost nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kome je povjerilac mogao zahtijevati ispunjenje obaveze. (3) Sud se ne može obazirati na zastarjelost ako se dužnik nije na nju pozvao. Kad zastarjelost počinje teći Član 361 (1) Zastarjelost počinje teći prvog dana poslije dana kad je povjerilac imao pravo da zahtijeva ispunjenje obaveze ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. (2) Ako se obaveza sastoji u tome da se nešto ne učini, da se propusti ili trpi, zastarjelost počinje teći prvog dana poslije dana kad je dužnik postupio protivno obavezi. Nastupanje zastarjelosti Član 362 Zastarjelost nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena. Uračunavanje vremena prethodnika Član 363 U vrijeme zastarjelosti računa se i vrijeme koje je proteklo u korist dužnikovih prethodnika. Zabrana promjene roka zastarjelosti Član 364 (1) Pravnim poslom ne može se odrediti duže ili kraće vrijeme zastarjelosti od onog vremena koje je određeno zakonom. (2) Pravnim poslom ne može se odrediti da zastarjelost neće teći za neko vrijeme. Odricanje od zastarjelosti Član 365 Dužnik se ne može odreći zastarjelosti prije nego što protekne vrijeme određeno za zastarjelost. Pismeno priznanje i obezbjeđenje zastarjele obaveze Član 366 (1) Pismeno priznanje zastarjele obaveze smatra se kao odricanje od zastarjelosti. (2) Isto dejstvo ima davanje zaloge ili kog drugog obezbjeđenja za zastarjelo potraživanje. Dejstvo ispunjenja zastarjele obaveze Član 367 Ako dužnik ispuni zastarjelu obavezu, nema pravo zahtijevati da mu se vrati ono što je dao, čak i ako nije znao da je obaveza zastarjela. Povjerilac čije je potraživanje obezbijeđeno Član 368 (1) Kad protekne vrijeme zastarjelosti, povjerilac čije je potraživanje obezbijeđeno zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari, ako je drži u rukama ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. (2) Međutim, zastarjela potraživanja kamata i drugih povremenih davanja ne mogu se namiriti ni iz opterećene stvari. Sporedna potraživanja Član 369 Kad zastari glavno potraživanje, zastarjela su i sporedna potraživanja, kao što su potraživanja kamata, plodova, troškova, ugovorne kazne. Kada se primjenjuju pravila o zastarjelosti Član 370 Pravila o zastarjelosti ne primjenjuju se u slučajevima kada su u zakonu određeni rokovi u kojima treba da se podigne tužba ili da se izvrši određena radnja pod prijetnjom gubitka prava. Odsjek 2. VRIJEME POTREBNO ZA ZASTARJELOST Opšti rok zastarjelosti Član 371 Potraživanja zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastarjelosti. Povremena potraživanja Član 372 (1) Potraživanja povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim određenim razmacima vremena (povremena potraživanja), pa bilo da se radi o sporednim povremenim potraživanjima, kao što je potraživanje kamata, bilo da se radi o takvim povremenim potraživanjima u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je potraživanje izdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. (2) Isto važi za anuitete kojima se u jednakim, unaprijed određenim, povremenim iznosima otplaćuju glavnica i kamate, ali ne važi za otplate u obrocima i druga djelimična ispunjenja. Zastarjelost samog prava Član 373 (1) Samo pravo iz koga proističu povremena potraživanja zastarijeva za pet godina, računajući od dospjelosti najstarijeg neispunjenog potraživanja poslije koga dužnik nije vršio davanja. (2) Kad zastari pravo iz koga proističu povremena potraživanja, povjerilac gubi pravo ne samo da zahtijeva buduća povremena davanja nego i povremena davanja koja su dospjela prije ove zastarjelosti. (3) Ne može zastariti pravo na izdržavanje određeno zakonom. Međusobna potraživanja iz ugovora o prometu robe i usluga Član 374 (1) Međusobna potraživanja pravnih lica iz ugovora o prometu robe i usluga, kao i potraživanja naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima, zastarijevaju za tri godine. (2) Zastarijevanje teče odvojeno za svaku isporuku robe, izvršeni rad ili uslugu. Potraživanje zakupnine Član 375 Potraživanje zakupnine, bilo da je određeno da se plaća povremeno bilo u jednom ukupnom iznosu, zastarijeva za tri godine. Potraživanje naknade štete Član 376 (1) Potraživanje naknade prouzrokovane štete zastarijeva za tri godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za lice koje je štetu učinilo. (2) U svakom slučaju ovo potraživanje zastarijeva za pet godina od kad je šteta nastala. (3) Potraživanje naknade štete, nastale povredom ugovorne obaveze, zastarijeva za vrijeme određeno za zastarjelost te obaveze. Potraživanje naknade štete prouzrokovane krivičnim djelom Član 377 (1) Kad je šteta prouzrokovana krivičnim djelom, a za krivično gonjenje je predviđen duži rok zastarjelosti, zahtjev za naknadu štete prema odgovornom licu zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastarjelost krivičnog gonjenja. (2) Prekid zastarijevanja krivičnog gonjenja povlači za sobom i prekid zastarijevanja zahtjeva za naknadu štete. (3) Isto važi i za zastoj zastarijevanja. Jednogodišnji rok zastarjelosti Član 378 (1) Zastarijevaju za jednu godinu: 1) potraživanje naknade za isporučenu električnu i toplotnu energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kada je isporuka, odnosno usluga izvršena za potrebe domaćinstva; 2) potraživanje radio-stanice i radio-televizijske stanice za upotrebu radio- prijemnika i televizijskog prijemnika; 3) potraživanje pošte, telegrafa i telefona za upotrebu telefona i poštanskih pregradaka, kao i druga njihova potraživanja koja se naplaćuju u tromjesečnim ili kraćim rokovima; 4) potraživanje pretplate na povremene publikacije, računajući od isteka vremena za koje je publikacija naručena. (2) Zastarijevanje teče iako su isporuke ili usluge produžene. Potraživanja utvrđena pred sudom ili drugim nadležnim organima Član 379 (1) Sva potraživanja koja su utvrđena pravnosnažnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog organa, ili poravnanjem pred sudom ili drugim nadležnim organom, zastarijevaju za deset godina, pa i ona za koja zakon, inače, predviđa kraći rok zastarjelosti. (2) Međutim, sva povremena potraživanja koja proističu iz takvih odluka ili poravnanja i dospijevaju ubuduće, zastarijevaju u roku predviđenom za zastarjelost povremenih potraživanja. Rokovi zastarjelosti kod ugovora o osiguranju Član 380 (1) Potraživanja ugovarača osiguranja, odnosno trećeg lica iz ugovora o osiguranju života, zastarijevaju za pet, a iz ostalih ugovora o osiguranju za tri godine, računajući od prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj je potraživanje nastalo. (2) Ako zainteresovano lice dokaže da do dana određenog u prethodnom stavu nije znalo da se osigurani slučaj dogodio, zastarijevanje počinje od dana kad je za to saznalo, s tim da u svakom slučaju potraživanje zastarijeva kod osiguranja života za deset, a kod ostalih za pet godina od dana određenog u prethodnom stavu. (3) Potraživanja osiguravača iz ugovora o osiguranju zastarijevaju za tri godine. (4) Kad u slučaju osiguranja od odgovornosti trećeg, oštećeno lice zahtijeva naknadu od osiguranika ili je dobije od njega, zastarijevanje osiguranikovog zahtjeva, prema osiguravaču, počinje od dana kada je oštećeno lice tražilo sudskim putem naknadu od osiguranika, odnosno kad ga je osiguranik obeštetio. (5) Neposredan zahtjev trećeg oštećenog lica prema osiguravaču zastarijeva za isto vrijeme za koje zastarijeva njegov zahtjev prema osiguraniku odgovornom za štetu. (6) Zastarijevanje potraživanja koje pripada osiguravaču prema trećem licu, odgovornom za nastupanje osiguranog slučaja, počinje teći kad i zastarijevanje potraživanja osiguranika prema tom licu i navršava se u istom roku. Odsjek 3. ZASTOJ ZASTARIJEVANJA Potraživanja između određenih lica Član 381 Zastarijevanje ne teče: 1) između bračnih drugova; 2) između roditelja i djece dok traje roditeljsko pravo; 3) između štićenika i njegovog staraoca, kao i organa starateljstva za vrijeme trajanja starateljstva i dok ne budu položeni računi; 4) između dva lica koja žive u vanbračnoj zajednici, dok ta zajednica postoji. Potraživanja određenih lica Član 382 Zastarijevanje ne teče: 1) za vrijeme mobilizacije, u slučaju neposredne ratne opasnosti ili rata u pogledu potraživanja lica na vojnoj dužnosti; 2) u pogledu potraživanja koja imaju lica zaposlena u tuđem domaćinstvu prema poslodavcu ili članovima njegove porodice koji zajedno sa njima žive, sve dok taj radni odnos traje. Nesavladive prepreke Član 383 Zastarijevanje ne teče za sve vrijeme za koje povjeriocu nije bilo moguće, zbog nesavladivih prepreka, da sudskim putem zahtijeva ispunjenje obaveze. Uticaj uzroka zastoja zastarijevanja Član 384 (1) Ako zastarijevanje nije moglo početi da teče zbog nekog zakonskog uzroka, ono počinje teći kad taj uzrok prestane. (2) Ako je zastarijevanje počelo teći prije nego što je nastao uzrok koji je zaustavio njegov dalji tok, ono nastavlja da teče kad prestane taj uzrok, a vrijeme koje je isteklo prije zaustavljanja računa se u zakonom određeni rok za zastarjelost. Potraživanja prema poslovno nesposobnim licima i njihova potraživanja Član 385 (1) Zastarijevanje teče i prema maloljetniku i drugom poslovno nesposobnom licu, bez obzira na to da li imaju zakonskog zastupnika ili ne. (2) Međutim, zastarjelost potraživanja maloljetnika koji nema zastupnika i drugog poslovno nesposobnog lica bez zastupnika, ne može nastupiti dok ne protekne dvije godine od kad su postala potpuno poslovno sposobna ili od kad su dobila zastupnika. (3) Ako je za zastarjelost nekog potraživanja određeno vrijeme kraće od dvije godine, a povjerilac je maloljetnik koji nema zastupnika ili neko drugo poslovno nesposobno lice bez zastupnika, zastarijevanje tog potraživanja počinje teći od kad je povjerilac postao poslovno sposoban ili od kad je dobio zastupnika. Potraživanje prema licu na odsluženju vojnog roka Član 386 Zastarjelost prema licu koje se nalazi na odsluženju vojnog roka ili na vojnoj vježbi ne može nastupiti dok ne proteknu tri mjeseca od odsluženja vojnog roka ili prestanka vojne vježbe. Odsjek 4. PREKID ZASTARIJEVANJA Priznanje duga Član 387 (1) Zastarijevanje se prekida kada dužnik prizna dug. (2) Priznanje duga može se učiniti ne samo izjavom povjeriocu nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamate, davanje obezbjeđenja. Podizanje tužbe Član 388 Zastarijevanje se prekida podizanjem tužbe i svakom drugom povjeriočevom radnjom preduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom, u cilju utvrđivanja, obezbjeđenja ili ostvarenja potraživanja. Odustanak, odbacivanje ili odbijanje tužbe Član 389 (1) Prekid zastarijevanja, izvršen podizanjem tužbe ili kojom drugom povjeriočevom radnjom, preduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom, u cilju utvrđivanja, obezbjeđenja ili ostvarenja potraživanja, smatra se da nije nastupio ako povjerilac odustane od tužbe ili radnje koju je preduzeo. (2) Isto tako, smatra se da nije bilo prekida ako povjeriočeva tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen, ili ako izdejstvovana ili preduzeta mjera izvršenja, ili obezbjeđenja bude poništena. Odbacivanje tužbe zbog nenadležnosti Član 390 (1) Ako je tužba protiv dužnika odbačena zbog nenadležnosti suda ili kog drugog uzroka koji se ne tiče suštine stvari, pa povjerilac podigne ponovo tužbu u roku od tri mjeseca od dana pravnosnažnosti odluke o odbacivanju tužbe, smatra se da je zastarijevanje prekinuto prvom tužbom. (2) Isto vrijedi i za pozivanje u zaštitu i za isticanje prebijanja potraživanja u sporu, kao i u slučaju kad je sud ili drugi organ uputio dužnika da svoje prijavljeno potraživanje ostvaruje u parničnom postupku. Pozivanje dužnika Član 391 Za prekid zastarijevanja nije dovoljno da povjerilac pozove dužnika pismeno ili usmeno da obavezu ispuni. Rok zastarjelosti u slučaju prekida Član 392 (1) Poslije prekida zastarijevanje počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastarjelost. (2) Zastarijevanje prekinuto priznanjem od strane dužnika počinje teći iznova od priznanja. (3) Kad je prekid zastarijevanja nastao podizanjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prebijanja potraživanja u sporu, odnosno prijavljivanjem potraživanja u nekom drugom postupku, zastarijevanje počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili svršen na neki drugi način. (4) Kad je prekid zastarijevanja, nastao prijavom potraživanja u stečajnom postupku, zastarijevanje počinje teći iznova od dana okončanja ovog postupka. (5) Isto važi i kad je prekid zastarijevanja nastao zahtjevom prinudnog izvršenja ili obezbjeđenja. (6) Zastarijevanje koje počinje teći iznova poslije prekida, navršava se kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastarijevanje koje je prekinuto. Zastarjelost u slučaju prenova Član 393 Ako je prekid nastao priznanjem duga od strane dužnika, a povjerilac i dužnik su se sporazumjeli da izmijene osnov ili predmet obaveze, novo potraživanje zastarijeva za vrijeme koje je određeno za njegovu zastarjelost. GLAVA V. RAZNE VRSTE OBAVEZA ODJELJAK 1. Novčane obaveze Odsjek 1. OPŠTE ODREDBE Načelo monetarnog nominalizma Član 394 Kad obaveza ima za predmet svotu novca, dužnik je dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koji obaveza glasi, izuzev kad zakon određuje što drugo. Valuta obaveze Član 395 Ako novčana obaveza, protivno posebnom saveznom zakonu, glasi na plaćanje u zlatu ili nekoj stranoj valuti, njeno ispunjenje se može zahtijevati samo u domaćem novcu prema kursu koji je važio u trenutku nastanka obaveze. Indeksna klauzula Član 396 Ništava je odredba ugovora kojom se iznos novčane obaveze u domaćem novcu vezuje za promjene cijena dobara, roba i usluga izraženih indeksom cijena utvrđenim od strane ovlašćene organizacije (indeksna klauzula), ali će biti punovažna ako je izabrani indeks u neposrednoj ekonomskoj vezi sa predmetom posla, tako da nema spekulativni značaj ili je takva odredba ugovorena radi obezbjeđenja životnog standarda ugovorne strane. Klizna skala Član 397 U ugovorima u kojima se jedna strana obavezuje da izradi i isporuči određene predmete, dozvoljeno je ugovoriti da će cijena zavisiti od cijena materijala i od rada, kao i drugih elemenata koji utiču na visinu troškova proizvodnje, u određeno vrijeme na određenom tržištu. Plaćanje prije roka Član 398 (1) Dužnik novčane obaveze može je ispuniti prije roka. (2) Ništava je odredba ugovora kojom se dužnik odriče ovog prava. (3) U slučaju ispunjenja novčane obaveze prije roka, dužnik ima pravo da od iznosa duga odbije iznos kamate za vrijeme od dana isplate do dospjelosti obaveze, samo ako je na to ovlašćen ugovorom ili to proizilazi iz običaja. Odsjek 2. UGOVORNA KAMATA Stopa ugovorne kamate Član 399 (1) Stopa ugovorne kamate između pojedinaca ne može biti veća od kamatne stope koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju. (2) U pogledu najviše ugovorne kamatne stope između drugih osoba primjenjuju se odredbe posebnog zakona. (3) Ako je kamata ugovorena ali nije određena njezina stopa ni vrijeme dospijevanja, između pojedinaca važi kamatna stopa koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju, a između drugih lica važi kamatna stopa koju banka ili druga bankarska organizacija plaća, odnosno ugovara za takvu ili sličnu vrstu posla i dospijeva nakon isteka godine, ako za određeni slučaj nije predviđeno što drugo. (4) Ako je ugovorena veća kamata od dopuštene, primijenit će se najveća dopuštena stopa kamate. Kamata na kamatu Član 400 (1) Ništava je odredba ugovora kojom se predviđa da će na kamatu, kada dospije za isplatu, početi teći kamata, ako ona ne bude isplaćena. (2) Ali se može unaprijed ugovoriti da će se stopa kamate povećati ako dužnik ne isplati dospjele kamate na vrijeme. (3) Odredbe prethodnih stavova ne odnose se na kreditno poslovanje banaka i drugih bankarskih organizacija. Kada kamata prestaje teći Član 401 Briše se. Kamata u nenovčanim obavezama Član 402 Odredbe ovog zakona o ugovornoj kamati shodno važe i za ostale obaveze koje imaju za predmet stvari određene po rodu. ODJELJAK 2. Obaveze sa više predmeta Odsjek 1. ALTERNATIVNE OBAVEZE Pravo izbora Član 403 Ako neka obaveza ima dva ili više predmeta, ali je dužnik dužan dati samo jedan da bi se oslobodio obaveze, pravo izbora, ako nije što drugo ugovoreno, pripada dužniku i obaveza prestaje kad on bude predao predmet koji je izabrao. Neopozivost i dejstvo izvršenog izbora Član 404 (1) Izbor je izvršen kad strana kojoj pripada pravo izbora obavijesti drugu stranu o tome šta je izabrala, i od tog časa izbor se više ne može mijenjati. (2) Izvršenjem izbora smatra se da je obaveza od početka bila jednostavna i da je njen predmet od početka bila izabrana stvar. Trajanje prava izbora Član 405 (1) Dužnik ima pravo izbora sve dok u postupku prinudnog izvršenja jedna od dugovanih stvari ne bude potpuno ili djelimično predata povjeriocu po njegovom izboru. (2) Ako pravo izbora pripada povjeriocu, a on se ne izjasni o izboru u roku određenom za ispunjenje, dužnik ga može pozvati da izvrši izbor i za to mu odredi primjeren rok, poslije čijeg isteka pravo izbora prelazi na dužnika. Izbor povjeren trećem licu Član 406 Ako izbor treba da izvrši treće lice, a ono to ne učini, svaka strana može zahtijevati da izbor izvrši sud. Ograničenje na preostali predmet Član 407 Ako je jedan predmet obaveze postao nemoguć, usljed nekog događaja za koji ne odgovara nijedna strana, obaveza se ograničava na preostali predmet. Odsjek 2. FAKULTATIVNE OBAVEZE I FAKULTATIVNA POTRAŽIVANJA I - FAKULTATIVNE OBAVEZE Ovlaštenje dužnika u fakultativnoj obavezi Član 409 Dužnik, čija obaveza ima jedan predmet, ali mu je dopušteno da se oslobodi svoje obaveze dajući neki drugi određeni predmet, može se koristiti tom mogućnošću sve dok povjerilac u postupku prinudnog izvršenja ne dobije, potpuno ili djelimično, predmet obaveze. Ovlaštenja povjerioca u fakultativnoj obavezi Član 410 (1) Povjerilac u fakultativnoj obavezi može zahtijevati od dužnika samo predmet obaveze, ali ne i drugi predmet, kojim dužnik, ako hoće, može, takođe, ispuniti svoju obavezu. (2) Kad predmet obaveze postane nemoguć, usljed događaja za koju dužnik ne odgovara, povjerilac može tražiti samo naknadu štete, ali se dužnik može osloboditi obaveze dajući predmet koji je ovlašćen dati umjesto dugovanog predmeta. II - FAKULTATIVNA POTRAŽIVANJA Član 411 (1) Kad je ugovorom ili zakonom predviđeno da povjerilac može, umjesto dugovanog predmeta, zahtijevati od dužnika neki drugi određeni predmet, dužnik je dužan predati mu taj predmet ako povjerilac to zahtijeva. (2) Uostalom, za ovakva fakultativna potraživanja važe, prema namjeri ugovarača i prema prilikama posla, odgovarajuća pravila o fakultativnim i o alternativnim obavezama. ODJELJAK 3. Obaveze sa više dužnika i povjerilaca Odsjek 1. DJELJIVE OBAVEZE Dijeljenje obaveze i potraživanja Član 412 (1) Obaveza je djeljiva ako se ono što se duguje može podijeliti i ispuniti u dijelovima, koji imaju ista svojstva kao i cijeli predmet i ako ono tom podjelom ne gubi ništa od svoje vrijednosti, inače obaveza je nedjeljiva. (2) Kad u nekoj djeljivoj obavezi ima više dužnika, obaveza se dijeli među njima na jednake dijelove, ako nije određena drukčija podjela i svaki od njih odgovara za svoj dio obaveze. (3) Kad u nekoj djeljivoj obavezi ima više povjerilaca, potraživanje se dijeli među njima na jednake dijelove, ako nije što drugo određeno, i svaki povjerilac može zahtijevati samo svoj dio potraživanja. Pretpostavka solidarnosti Član 413 Kad ima više dužnika u nekoj djeljivoj obavezi nastaloj ugovorom u privredi, oni odgovaraju povjeriocu solidarno, osim ako su ugovarači izričito otklonili solidarnu odgovornost. Odsjek 2. SOLIDARNE OBAVEZE I - SOLIDARNOST DUŽNIKA Sadržina solidarnosti dužnika Član 414 (1) Svaki dužnik solidarne obaveze odgovara povjeriocu za cijelu obavezu i povjerilac može zahtijevati njeno ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjena, ali kad jedan dužnik ispuni obavezu, ona prestaje i svi se dužnici oslobađaju. (2) Od više solidarnih dužnika, svaki može dugovati sa drugim rokom ispunjenja, pod drugim uslovima i uopće sa različitim odstupanjima. Prebijanje Član 415 (1) Svaki solidarni dužnik može se pozvati na prebijanje koje je izvršio njegov sadužnik. (2) Solidarni dužnik može potraživanje svog sadužnika prema povjeriocu prebiti sa povjeriočevim potraživanjem, ali samo za onoliko koliko iznosi dio duga tog sadužnika u solidarnoj obavezi. Otpuštanje duga Član 416 (1) Otpuštanje duga izvršeno sporazumno sa jednim solidarnim dužnikom oslobađa obaveze i ostale dužnike. (2) Ali, ako je otpuštanje imalo za svrhu da oslobodi obaveze samo dužnika s kojim je izvršeno, solidarna obaveza smanjuje se za dio koji prema međusobnim odnosima dužnika pada na njega, a ostali dužnici odgovaraju solidarno za ostatak obaveze. Prenov Član 417 (1) Prenovom, koji je povjerilac izvršio sa jednim solidarnim dužnikom, oslobađaju se i ostali dužnici. (2) Ali, ako su povjerilac i dužnik prenov ograničili na dio obaveze koji dolazi na ovoga, obaveza ostalih ne prestaje, nego se samo smanjuje za taj dio. Poravnanje Član 418 Poravnanje koje je zaključio jedan od solidarnih dužnika sa povjeriocem nema dejstva prema ostalim dužnicima, ali ovi imaju pravo da prihvate to poravnanje, ako ono nije ograničeno na dužnika sa kojim je zaključeno. Sjedinjenje Član 419 Kad se u jednom licu sjedini svojstvo povjerioca i svojstvo dužnika iste solidarne obaveze, obaveza ostalih dužnika smanjuje se za iznos dijela koji na njega pada. Docnja povjerioca Član 420 Kad povjerilac dođe u docnju prema jednom solidarnom dužniku, on je u docnji i prema ostalim solidarnim dužnicima. Docnja jednog dužnika i priznanje duga Član 421 (1) Docnja jednog solidarnog dužnika nema dejstvo prema ostalim dužnicima. (2) Isto važi i za priznanje duga koje bi izvršio jedan od solidarnih dužnika. Zastoj i prekid zastarijevanja i odricanje od zastarjelosti Član 422 (1) Ako zastarijevanje ne teče ili je prekinuto prema jednom dužniku, ono teče za ostale solidarne dužnike i može se navršiti, ali dužnik prema kome obaveza nije zastarjela i koji je morao da je ispuni ima pravo zahtijevati od ostalih dužnika, prema kojima je obaveza zastarjela, da mu naknade svaki svoj dio obaveze. (2) Odricanje od navršene zastarjelosti nema dejstva prema ostalim dužnicima. Pravo ispunioca na naknadu Član 423 (1) Dužnik koji je ispunio obavezu, ima pravo zahtijevati od svakog sadužnika da mu naknadi dio obaveze koji pada na njega. (2) Pri tome nije od uticaja okolnost što je povjerilac nekog od sadužnika oslobodio duga ili mu je dug smanjio. (3) Dio koji pada na dužnika od koga ne može da se dobije naknada dijeli se srazmjerno na sve dužnike. Podjela na jednake dijelove i izuzetak Član 424 (1) Ako nije što drugo ugovoreno ili inače ne proizilazi iz pravnih odnosa učesnika u poslu, na svakog dužnika dolazi jednak dio. (2) Ali, ako je solidarna obaveza zaključena u isključivom interesu jednog solidarnog dužnika, on je dužan naknaditi cijeli iznos obaveze sadužniku koji je namirio povjerioca. II - SOLIDARNOST POVJERILACA Solidarnost se ne pretpostavlja Član 425 Kad na povjerilačkoj strani ime više lica, ona su solidarna samo kad je solidarnost ugovorena ili zakonom određena. Sadržina solidarnosti Član 426 (1) Svaki solidarni povjerilac ima pravo zahtijevati od dužnika ispunjenje cijele obaveze, ali kad jedan od njih bude namiren, obaveza prestaje i prema ostalim povjeriocima. (2) Dužnik može ispuniti obavezu povjeriocu koga sam izabere, sve dok neki povjerilac ne zatraži ispunjenje. Prebijanje Član 427 (1) Dužnik može izvršiti prebijanje svoje obaveze sa potraživanjem koje ima prema povjeriocu, koji mu zahtijeva ispunjenje. (2) Prebijanje sa potraživanjem koje ima prema nekom drugom povjeriocu, dužnik može izvršiti samo do visine dijela solidarnog potraživanja, koje pripada tom povjeriocu. Otpuštanje duga i prenov Član 428 Otpuštanjem duga i prenovom između dužnika i jednog povjerioca, smanjuje se solidarna obaveza za onoliko koliko iznosi dio tog potraživanja povjerioca. Poravnanje Član 429 Poravnanje koje je zaključio jedan od solidarnih povjerilaca sa dužnikom nema dejstva prema ostalim povjeriocima, ali ovi imaju pravo da prihvate to poravnanje, izuzev kad se ono odnosi samo na dio povjerioca sa kojim je zaključeno. Sjedinjenje Član 430 Kad se u licu jednog solidarnog povjerioca sjedini i svojstvo dužnika, svaki od ostalih solidarnih povjerilaca može od njega zahtijevati samo svoj dio potraživanja. Docnja Član 431 (1) Kad dužnik dođe u docnju prema jednom solidarnom povjeriocu, on je u docnji i prema ostalim povjeriocima. (2) Docnja jednog solidarnog povjerioca dejstvuje i prema ostalim povjeriocima. Priznanje duga Član 432 Priznanje duga učinjeno jednom povjeriocu koristi svim povjeriocima. Zastarjelost Član 433 (1) Ako jedan povjerilac prekine zastarijevanje ili ako prema njemu ne teče zastarijevanje, to ne koristi ostalim povjeriocima i prema njima zastarijevanje teče i dalje. (2) Odricanje od zastarjelosti izvršeno prema jednom povjeriocu koristi i ostalim povjeriocima. Odnosi između povjerilaca poslije ispunjenja Član 434 (1) Svaki solidarni povjerilac ima pravo zahtijevati od povjerioca koji je primio ispunjenje od dužnika da mu preda dio koji mu pripada. (2) Ako iz odnosa među povjeriocima ne proističe što drugo, svakom solidarnom povjeriocu pripada jednak dio. Odsjek 3. NEDJELJIVE OBAVEZE Član 435 (1) Za nedjeljive obaveze u kojima ima više dužnika shodno se primjenjuju propisi o solidarnim obavezama. (2) Kad u nedjeljivoj obavezi ima više povjerilaca, među kojima nije ni ugovorena ni zakonom određena solidarnost, jedan povjerilac može zahtijevati da dužnik ispuni njemu, samo ako je ovlašćen od ostalih povjerilaca da primi ispunjenje, inače svaki povjerilac može zahtijevati od dužnika da obavezu ispuni svim povjeriocima zajedno ili da je položi sudu. GLAVA VI. PROMJENA POVJERIOCA ILI DUŽNIKA ODJELJAK 1. Ustupanje potraživanja ugovorom (cesija) Odsjek 1. OPŠTE ODREDBE Koja se potraživanja mogu prenijeti ugovorom Član 436 (1) Povjerilac može ugovorom zaključenim sa trećim prenijeti na ovoga svoje potraživanje, izuzev onog čiji je prenos zabranjen zakonom ili koje je vezano za ličnost povjerioca, ili koje se, po svojoj prirodi, protivi prenošenju na drugoga. (2) Ugovor o ustupanju nema dejstva prema dužniku, ako su on i povjerilac ugovorili da ovaj neće moći prenijeti potraživanje na drugoga ili da ga neće moći prenijeti bez dužnikovog pristanka. Sporedna prava Član 437 (1) Sa potraživanjem prelaze na prijemnika sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, zaloga, prava iz ugovora sa jemcem, prava na kamatu, ugovornu kaznu i sl. (2) Pretpostavlja se da su dospjele a neisplaćene kamate ustupljene sa glavnim potraživanjem. (3) Svako ažuriranje javnih registara zbog prenosa potraživanja i njegovih sporednih prava je odgovornost primaoca, ukoliko nije drukčije određeno ugovorom o ustupanju. Obavještavanje dužnika Član 438 (1) Za prenos potraživanja nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupilac dužan obavijestiti dužnika o izvršenom ustupanju. (2) Ispunjenje izvršeno ustupiocu prije obavještenja o ustupanju punovažno je i oslobađa dužnika obaveze, ali samo ako nije znao za ustupanje, inače, obaveza ostaje i on je dužan da je ispuni prijemniku. Višestruko ustupanje Član 439 Ako je povjerilac ustupio isto potraživanje raznim licima, potraživanje pripada prijemniku o kome je ustupilac prvo obavijestio dužnika, odnosno, koji se prijavio dužniku. Odsjek 2. ODNOS PRIJEMNIKA I DUŽNIKA Član 440 (1) Prijemnik ima prema dužniku ista prava koja je ustupilac imao prema dužniku do ustupanja. (2) Dužnik može istaći prijemniku pored prigovora koje ima prema njemu i one prigovore koje je mogao istaći ustupiocu do časa kad je saznao za ustupanje. Odsjek 3. ODNOS USTUPIOCA I PRIJEMNIKA Predaja isprava o dugu Član 441 (1) Ustupilac je dužan predati prijemniku obveznicu ili drugu ispravu o dugu, ako ih ima, kao i druge dokaze o ustupljenom potraživanju i sporednim pravima. (2) Ako je ustupilac prenio na prijemnika samo jedan dio potraživanja, on je dužan predati mu ovjeren prepis obveznice ili koje druge isprave kojom se dokazuje postojanje ustupljenog potraživanja. (3) On je dužan izdati mu, na njegov zahtjev, ovjerenu potvrdu o ustupanju. Odgovornost za postojanje potraživanja Član 442 Kad je ustupanje izvršeno ugovorom sa naknadom, ustupilac odgovara za postojanje potraživanja u času kada je izvršeno ustupanje. Odgovornost za naplativost Član 443 (1) Ustupilac odgovara za naplativost ustupljenog potraživanja, ako je to bilo ugovoreno, ali samo do visine onoga što je primio od prijemnika, kao i za naplativost kamata, troškova oko ustupanja i troškova postupka protiv dužnika. (2) Veća odgovornost savjesnog ustupioca ne može se ugovoriti. Odsjek 4. POSEBNI SLUČAJEVI USTUPANJA POTRAŽIVANJA Ustupanje umjesto ispunjenja ili radi naplaćivanja Član 444 (1) Kad dužnik umjesto ispunjenja svoje obaveze ustupi povjeriocu svoje potraživanje ili jedan njegov dio, zaključenjem ugovora o ustupanju dužnikova obaveza se gasi do iznosa ustupljenog potraživanja. (2) Ali, kad dužnik ustupi svome povjeriocu svoje potraživanje samo radi naplaćivanja, njegova se obaveza gasi, odnosno, smanjuje tek kad povjerilac naplati ustupljeno potraživanje. (3) U oba slučaja prijemnik je dužan predati ustupiocu sve što je naplatio preko iznosa svog potraživanja prema ustupiocu. (4) U slučaju ustupanja radi naplaćivanja, dužnik ustupljenog potraživanja može ispuniti svoju obavezu i prema ustupiocu, čak i kad je obaviješten o ustupanju. Ustupanje radi obezbjeđenja Član 445 Kad je ustupanje izvršeno radi obezbjeđenja prijemnikovog potraživanja prema ustupiocu, prijemnik je dužan da se stara sa pažnjom dobrog privrednika, odnosno, dobrog domaćina o naplati ustupljenog potraživanja i da po izvršenoj naplati, pošto zadrži koliko je potrebno za namirenje sopstvenog potraživanja prema ustupiocu, ovome preda višak. ODJELJAK 2. Promjena dužnika Odsjek 1. PREUZIMANJE DUGA I - OPŠTE ODREDBE Ugovor o preuzimanju duga Član 446 (1) Preuzimanje duga vrši se ugovorom između dužnika i preuzimaoca na koji je pristao povjerilac. (2) O zaključenom ugovoru može povjerioca izvijestiti svaki od njih i svakome od njih može povjerilac saopštiti svoj pristanak na preuzimanje duga. (3) Pretpostavlja se da je povjerilac dao svoj pristanak ako je bez ograde primio neko ispunjenje od preuzimaoca, koje je ovaj učinio u svoje ime. (4) Ugovarači, kao i svaki od njih posebno, mogu pozvati povjerioca da se u određenom roku izjasni da li pristaje na preuzimanje duga, pa ako se povjerilac u određenom roku ne izjasni, smatra se da nije dao svoj pristanak. (5) Ugovor o preuzimanju duga ima dejstva ugovora o preuzimanju ispunjenja za vrijeme dok povjerilac ne bude dao svoj pristanak na ugovor o preuzimanju duga, kao i ako on odbije da da pristanak. Slučaj kad je dug obezbijeđen hipotekom Član 447 (1) Kad je prilikom otuđenja neke nepokretnosti na kojoj postoji hipoteka ugovoreno između pribavioca i otuđioca da će pribavilac preuzeti dug prema hipotekarnom povjeriocu, smatra se da je hipotekarni povjerilac dao pristanak na ugovor o preuzimanju duga ako ga na pismeni poziv otuđioca nije odbio u roku od tri mjeseca od prijema poziva. (2) U pismenom pozivu povjeriocu se mora skrenuti pažnja na ovu posljedicu, inače će se smatrati kao da poziv nije upućen. II - DEJSTVA UGOVORA O PREUZIMANJU DUGA Promjena dužnika Član 448 (1) Preuzimanjem duga preuzimalac stupa na mjesto pređašnjeg dužnika a ovaj se oslobađa obaveze. (2) Ali, ako je u vrijeme povjeriočevog pristanka na ugovor o preuzimanju duga preuzimalac bio prezadužen, a povjerilac to nije znao niti je morao znati, pređašnji dužnik ne oslobađa se obaveze, a ugovor o preuzimanju duga ima dejstvo ugovora o pristupanju dugu. (3) Između preuzimaoca i povjerioca postoji ista obaveza koja je dotle postojala između pređašnjeg dužnika i povjerioca. Sporedna prava Član 449 (1) Sporedna prava koja su dotle postojala uz potraživanje ostaju i dalje, ali jemstva, kao i zaloge, koje su dala treća lica prestaju ako jemci i zalogodavci ne pristaju da odgovaraju i za novog dužnika. (2) Ako nije što drugo ugovoreno, preuzimalac ne odgovara za nenaplaćene kamate koje su dospjele do preuzimanja. Prigovori Član 450 (1) Preuzimalac može istaći povjeriocu sve prigovore koji proističu iz pravnog odnosa između pređašnjeg dužnika i povjerioca, iz koga potiče preuzeti dug, kao i prigovore koje preuzimalac ima prema povjeriocu. (2) Preuzimalac ne može istaći povjeriocu prigovore koji potiču iz njegovog pravnog odnosa sa pređašnjim dužnikom, a koji odnos je bio osnov preuzimanja. Odsjek 2. PRISTUPANJE DUGU Ugovor o pristupanju dugu Član 451 Ugovorom između povjerioca i trećeg, kojim se ovaj obavezuje povjeriocu da će ispuniti njegovo potraživanje od dužnika, treći stupa u obavezu pored dužnika. Pristupanje dugu u slučaju primanja neke imovinske cjeline Član 452 (1) Lice na koje pređe, na osnovu ugovora, neka imovinska cjelina (zanatska radnja i sl.) pojedinca ili građanskog pravnog lica, ili jedan dio te cjeline, odgovara za dugove koji se odnose na tu cjelinu, odnosno na njen dio, pored dotadašnjeg imaoca i solidarno s njim, ali samo do vrijednosti njene aktive. (2) Nema pravnog dejstva prema povjeriocima odredba ugovora kojom bi se isključivala ili ograničavala odgovornost utvrđena u prethodnom stavu. Odsjek 3. PREUZIMANJE ISPUNJENJA Član 453 (1) Preuzimanje ispunjenja se vrši ugovorom između dužnika i nekog trećeg kojim se ovaj obavezuje prema dužniku da ispuni njegovu obavezu prema njegovom povjeriocu. (2) On odgovara dužniku ako blagovremeno ne ispuni obavezu povjeriocu, te ovaj zatraži ispunjenje od dužnika. (3) Ali, on ne preuzima dug, niti pristupa dugu i povjerilac nema nikakvo pravo prema njemu. Dio drugi UGOVORI GLAVA VII. PRODAJA ODJELJAK 1. Opšte odredbe Pojam Član 454 (1) Ugovorom o prodaji obavezuje se prodavac da stvar koju prodaje preda kupcu tako da kupac stekne pravo raspolaganja, odnosno pravo svojine, a kupac se obavezuje da prodavcu plati cijenu. (2) Prodavac nekog prava obavezuje se da kupcu pribavi prodato pravo, a kad vršenje tog prava zahtijeva držanje stvari, da mu i preda stvar. Forma prodaje nepokretnosti Član 455 Ugovor o prodaji nepokretnih stvari koje društvena pravna lica stavljaju u pravni promet, u okviru svog redovnog poslovanja, mora biti zaključen u pismenoj formi. Rizik Član 456 (1) Do predaje stvari kupcu, rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari snosi prodavac, a sa predajom stvari rizik prelazi na kupca. (2) Rizik ne prelazi na kupca ako je on, zbog nekog nedostatka predate stvari, raskinuo ugovor ili tražio zamjenu stvari. Prelaz rizika u slučaju kupčeve docnje Član 457 (1) Ako predaja stvari nije izvršena zbog kupčeve docnje, rizik prelazi na kupca u času kad je došao u docnju. (2) Kad su predmet ugovora stvari određene po rodu, rizik prelazi na kupca u docnji ako je prodavac izdvojio stvari očigledno namijenjene za izvršenje predaje i o tome odaslao obavještenje kupcu. (3) Ali, kad su stvari određene po rodu takve prirode da prodavac ne može da izdvoji jedan njihov dio, dovoljno je da je prodavac izvršio sve radnje koje su potrebne da bi kupac mogao preuzeti stvari i da je o tome odaslao obavještenje kupcu. ODJELJAK 2 Sastojci ugovora o prodaji Odsjek 1. STVAR Opšte pravilo Član 458 (1) Stvar o kojoj je ugovor mora biti u prometu, te je ništav ugovor o prodaji stvari koja je van prometa. (2) Za prodaju stvari čiji je promet ograničen važe posebni propisi. (3) Prodaja se može odnositi i na buduću stvar. Kad je stvar propala prije ugovora Član 459 (1) Ugovor o prodaji nema pravno dejstvo ako je u času njegovog zaključenja stvar o kojoj je ugovor bila propala. (2) Ako je u času zaključenja ugovora stvar bila samo djelimično propala, kupac može raskinuti ugovor ili ostati pri njemu uz srazmjerno sniženje cijene. (3) Ali će ugovor ostati na snazi i kupac će imati samo pravo na sniženje cijene ako djelimična propast ne smeta postizanju svrhe ugovora ili ako za određenu stvar postoji takav običaj u pravnom prometu. Prodaja tuđe stvari Član 460 Prodaja tuđe stvari obavezuje ugovarače, ali kupac koji nije znao ili nije morao znati da je stvar tuđa, može, ako se usljed toga ne može ostvariti cilj ugovora, raskinuti ugovor i tražiti naknadu štete. Prodaja spornog prava Član 461 (1) Sporno pravo može biti predmet ugovora o prodaji. (2) Ali je ništav ugovor kojim bi advokat ili koji drugi nalogoprimac kupio sporno pravo čije mu je ostvarivanje povjereno ili ugovorio za sebe učešće u podjeli iznosa dosuđenog njegovom nalogodavcu. Odsjek 2. CIJENA Kad cijena nije određena Član 462 (1) Ako ugovorom o prodaji cijena nije određena, a ni ugovor ne sadrži dovoljno podataka pomoću kojih bi se ona mogla odrediti, ugovor nema pravno dejstvo. (2) Kad ugovorom o prodaji u privredi cijena nije određena, niti u njemu ima dovoljno podataka pomoću kojih bi se ona mogla odrediti, kupac je dužan platiti cijenu koju je prodavac redovno naplaćivao u vrijeme zaključenja ugovora, a u nedostatku ove, razumnu cijenu. (3) Pod razumnom cijenom smatra se tekuća cijena u vrijeme zaključenja ugovora, a ako se ona ne može utvrditi, onda cijena koju utvrđuje sud, prema okolnostima slučaja. Propisana cijena Član 463 Kad je ugovorena veća cijena od one koju je za određenu vrstu stvari propisao nadležni organ, kupac duguje samo iznos propisane cijene, a ako je već isplatio ugovorenu cijenu, ima pravo zahtijevati da mu se vrati razlika. Kad je ugovorena tekuća cijena Član 464 (1) Kad je ugovorena tekuća cijena, kupac duguje cijenu utvrđenu zvaničnom evidencijom na tržištu mjesta prodavca u vrijeme kad je trebalo da uslijedi ispunjenje. (2) Ako takve evidencije nema, tekuća cijena se određuje na osnovu elemenata pomoću kojih se, prema običajima tržišta, utvrđuje cijena. Kad je određivanje cijene povjereno trećem Član 465 Ako treće lice kome je povjereno određivanje cijene neće ili ne može da je odredi, a ugovarači se ne slože naknadno o određivanju cijene niti ugovor raskinu, smatraće se da je ugovorena razumna cijena. Kad je određivanje cijene ostavljeno jednom ugovaraču Član 466 Odredba ugovora kojom se određivanje cijene ostavlja na volju jednom ugovaraču smatra se kao da nije ni ugovorena i tada kupac duguje cijenu, kao u slučaju kad cijena nije određena. ODJELJAK 3. Obaveze prodavca Odsjek 1. PREDAJA STVARI I - O PREDAJI UOPŠTE Vrijeme i mjesto predaje Član 467 (1) Prodavac je dužan predati stvar kupcu u vrijeme i na mjestu predviđenom ugovorom. (2) Prodavac je izvršio obavezu predaje kupcu, po pravilu, kad mu stvar uruči ili preda ispravu kojom se stvar može preuzeti. Predmet predaje Član 468 (1) Ako nije što drugo ugovoreno ili ne proizilazi iz prirode posla, prodavac je dužan predati stvar kupcu u ispravnom stanju, zajedno sa njenim pripacima. (2) Plodovi i druge koristi od stvari pripadaju kupcu od dana kad je prodavac bio dužan da mu ih preda. Kad je ugovorena predaja u toku izvjesnog perioda vremena Član 469 Kad je ugovoreno da predaja stvari bude izvršena u toku izvjesnog perioda vremena, a nije određeno koja će strana imati pravo da odredi datum predaje u granicama tog perioda, to pravo pripada prodavcu, osim kad iz okolnosti slučaja proizilazi da je određivanje datuma predaje ostavljeno kupcu. Kad datum predaje nije određen Član 470 Kad datum predaje stvari kupcu nije određen, prodavac je dužan izvršiti predaju u razumnom roku poslije zaključenja ugovora, s obzirom na prirodu stvari i na ostale okolnosti. Kad mjesto predaje nije određeno ugovorom Član 471 (1) Kad mjesto predaje nije određeno ugovorom, predaja stvari vrši se u mjestu u kome je prodavac u času zaključenja ugovora imao svoje prebivalište ili, u nedostatku ovoga, svoje boravište, a ako je prodavac zaključio ugovor u vršenju svoje redovne privredne djelatnosti, onda u mjestu njegovog sjedišta. (2) Ali, ako je u času zaključenja ugovora ugovaračima bilo poznato gdje se stvar nalazi, odnosno gdje treba da bude izrađena, predaja se vrši u tom mjestu. Predaja prevoziocu Član 472 U slučaju kad je prema ugovoru potrebno da se izvrši prevoz stvari, a ugovorom nije određeno mjesto ispunjenja, predaja je izvršena uručenjem stvari prevoziocu ili licu koje organizuje otpremu. Organizovanje prevoza Član 473 Ako je prodavac dužan poslati stvar kupcu, mora zaključiti na uobičajen način i pod uobičajenim uslovima ugovore potrebne za izvršenje prevoza do određenog mjesta. Troškovi Član 474 Troškove predaje, kao i one koji joj prethode, snosi prodavac, a troškove odnošenja stvari i sve ostale troškove poslije predaje snosi kupac, ako nije što drugo ugovoreno. II - ISTOVREMENO IZVRŠENJE PREDAJE STVARI I ISPLATE CIJENE Odlaganje predaje do isplate cijene Član 475 Ako nije što drugo ugovoreno ili uobičajeno, prodavac nije dužan predati stvar ako mu kupac ne isplati cijenu istovremeno ili nije spreman da to istovremeno učini, ali kupac nije dužan isplatiti cijenu prije nego što je imao mogućnost da pregleda stvar. Odlaganje predaje u slučaju prevoza stvari Član 476 (1) Kad se predaja stvari ostvaruje uručenjem prevoziocu, prodavac može odložiti odašiljanje stvari do isplate cijene ili poslati stvar tako da zadrži pravo da raspolaže njom za vrijeme prevoza. (2) Ako je zadržao pravo da raspolaže stvarju za vrijeme prevoza, prodavac može zahtijevati da stvar ne bude predata kupcu u mjestu opredjeljenja dok ne isplati cijenu, a kupac nije dužan isplatiti cijenu prije nego što je imao mogućnost da pregleda stvar. (3) Međutim, kad ugovor predviđa plaćanje uz predaju odgovarajuće isprave, kupac nema pravo da odbije isplatu cijene zbog toga što nije imao mogućnosti da pregleda stvar. Sprečavanje izručenja otposlate stvari Član 477 (1) Ako se poslije odašiljanja stvari kupcu pokaže da su njegove materijalne prilike takve da se osnovano može posumnjati da će on moći isplatiti cijenu, prodavac može spriječiti izručenje stvari kupcu, čak i kad ovaj već ima u rukama ispravu koja ga ovlašćuje da zahtijeva izručenje stvari. (2) Međutim, prodavac ne može spriječiti izručenje ako ga zahtijeva neko treće lice koje je uredan imalac isprave koja ga ovlašćuje da zahtijeva izručenje stvari, osim ako isprava sadrži rezerve u pogledu dejstva prenosa ili ako prodavac dokaže da je imalac isprave kad ju je pribavljao postupio svjesno na štetu prodavca. Odsjek 2. ODGOVORNOST ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE I - O MATERIJALNIM NEDOSTACIMA UOPŠTE Materijalni nedostaci za koje prodavac odgovara Član 478 (1) Prodavac odgovara za materijalne nedostatke stvari koje je ona imala u času prelaza rizika na kupca, bez obzira na to da li mu je to bilo poznato. (2) Prodavac odgovara i za one materijalne nedostatke koji se pojave poslije prelaza rizika na kupca ako su posljedica uzroka koji je postojao prije toga. (3) Neznatan materijalni nedostatak ne uzima se u obzir. Kad postoje materijalni nedostaci Član 479 Nedostatak postoji: 1) ako stvar nema potrebna svojstva za njenu redovnu upotrebu ili za promet; 2) ako stvar nema potrebna svojstva za naročitu upotrebu za koju je kupac nabavlja, a koja je bila poznata prodavcu ili mu je morala biti poznata; 3) ako stvar nema svojstva i odlike koje su izričito ili prećutno ugovorene, odnosno propisane; 4) kad je prodavac predao stvar koja nije saobrazna uzorku ili modelu, osim ako su uzorak ili model pokazali samo radi obavještenja. Nedostaci za koje prodavac ne odgovara Član 480 (1) Prodavac ne odgovara za nedostatke iz tač.1) i 3) prethodnog člana, ako su u času zaključenja ugovora bili poznati kupcu ili mu nisu mogli ostati nepoznati. (2) Smatra se da nisu mogli ostati nepoznati kupcu oni nedostaci koje bi brižljivo lice sa prosječnim znanjem i iskustvom lica istog zanimanja i struke kao kupac moglo lako opaziti pri uobičajenom pregledu stvari. (3) Ali, prodavac odgovara i za nedostatke koje je kupac mogao lako opaziti, ako je izjavio da stvar nema nikakve nedostatke ili da stvar ima određena svojstva ili odlike. Pregled stvari i vidljivi nedostaci Član 481 (1) Kupac je dužan da primljenu stvar na uobičajeni način pregleda ili je da na pregled čim je to, prema redovnom toku stvari, moguće i da o vidljivim nedostacima obavijesti prodavca u roku od osam dana, a kod ugovora u privredi bez odlaganja, inače gubi pravo koje mu po tom osnovu pripada. (2) Kad je pregled izvršen u prisustvu obiju strana, kupac je dužan svoje primjedbe zbog vidljivih nedostataka saopštiti prodavcu odmah, inače gubi pravo koje mu po tom osnovu pripada. (3) Ako je kupac otpremio stvar dalje bez pretovara, a prodavcu je pri zaključenju ugovora bila poznata ili morala biti poznata mogućnost takve dalje otpreme, pregled stvari može biti odložen do njenog prispijeća u novo mjesto opredjeljenja i u tom slučaju kupac je dužan da prodavca obavijesti o nedostacima čim je, po redovnom toku stvari, mogao za njih doznati od svojih klijenata. Skriveni nedostaci Član 482 (1) Kad se poslije prijema stvari od strane kupca pokaže da stvar ima neki nedostatak koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom prilikom preuzimanja stvari (skriveni nedostatak), kupac je dužan, pod prijetnjom gubitka prava, da o tom nedostatku obavijesti prodavca u roku od osam dana, računajući od dana kad je nedostatak otkrio, a kod ugovora u privredi bez odlaganja. (2) Prodavac ne odgovara za nedostatke koji se pokažu pošto protekne šest mjeseci od predaje stvari, izuzev kad je ugovorom određen duži rok. Rokovi u slučaju opravke, zamjene i sl. Član 483 Kad je zbog nekog nedostatka došlo do opravke stvari, isporuke druge stvari, zamjene dijelova i slično, rokovi iz prethodna dva člana počinju teći od predaje opravljene stvari, predaje druge stvari, izvršene zamjene dijelova i slično. Obavještenje o nedostatku Član 484 (1) U obavještenju o nedostatku stvari kupac je dužan bliže opisati nedostatak i pozvati prodavca da pregleda stvar. (2) Ako obavještenje o nedostatku koje je kupac blagovremeno poslao prodavcu preporučenim pismom, telegramom ili na neki drugi pouzdan način zakasni ili uopšte ne stigne prodavcu, smatra se da je kupac izvršio svoju obavezu da obavijesti prodavca. Značaj činjenice da je prodavac znao za nedostatak Član 485 Kupac ne gubi pravo da se pozove na neki nedostatak i kad nije izvršio svoju obavezu da stvar pregleda bez odlaganja ili obavezu da u određenom roku obavijesti prodavca o postojanju nedostatka, kao i kad se nedostatak pokazao tek po proteku šest mjeseci od predaje stvari, ako je taj nedostatak bio poznat prodavcu ili mu nije mogao ostati nepoznat. Ugovorno ograničenje ili isključenje prodavčeve odgovornosti za materijalne nedostatke Član 486 (1) Ugovarači mogu ograničiti ili sasvim isključiti prodavčevu odgovornost za materijalne nedostatke stvari. (2) Odredba ugovora o ograničenju ili isključenju odgovornosti za nedostatke stvari ništava je ako je nedostatak bio poznat prodavcu, a on o njemu nije obavijestio kupca, kao i kad je prodavac nametnuo tu odredbu koristeći svoj poseban monopolski položaj. 3) Kupac koji se odrekao prava da raskine ugovor zbog nedostatka stvari, zadržava ostala prava zbog tih nedostataka. Prinudna javna prodaja Član 487 Imalac čija je stvar prodata na prinudnoj javnoj prodaji ne odgovara za nedostatke stvari. Ispunjenje, sniženje cijena, raskid ugovora, naknada štete Član 488 (1) Kupac koji je blagovremeno i uredno obavijestio prodavca o nedostatku može: 1) zahtijevati od prodavca da nedostatak ukloni ili da mu preda drugu stvar bez nedostatka (ispunjenje ugovora); 2) zahtijevati sniženje cijene; 3) izjaviti da raskida ugovor. (2) U svakom od ovih slučajeva kupac ima pravo i na naknadu štete. (3) Pored toga i nezavisno od toga, prodavac odgovara kupcu i za štetu koju je ovaj zbog nedostatka stvari pretrpio na drugim svojim dobrima, i to prema opštim pravilima i odgovornosti za štetu. Neispunjenje ugovora u razumnom roku Član 489 Ako kupac ne dobije zahtijevano ispunjenje ugovora u razumnom roku, zadržava pravo da raskine ugovor ili da snizi cijenu. Kad kupac može raskinuti ugovor Član 490 (1) Kupac može raskinuti ugovor samo ako je prethodno ostavio prodavcu naknadni primjereni rok za ispunjenje ugovora. (2) Kupac može raskinuti ugovor i bez ostavljanja naknadnog roka ako mu je prodavac poslije obavještenja o nedostacima saopštio da neće ispuniti ugovor ili ako iz okolnosti konkretnog slučaja očigledno proizilazi da prodavac neće moći ispuniti ugovor, ni u naknadnom roku. Neispunjenje ugovora u naknadnom roku Član 491 Ako prodavac u naknadnom roku ne ispuni ugovor, on se raskida po samom zakonu, ali ga kupac može održati ako bez odlaganja izjavi prodavcu da ugovor održava na snazi. Djelimični nedostaci Član 492 (1) Kad samo dio predate stvari ima nedostatke ili kad je predat samo dio stvari, odnosno manja količina od ugovorene, kupac može raskinuti ugovor u smislu prethodnih članova samo u pogledu dijela koji ima nedostatke ili samo u pogledu dijela ili količine koji nedostaju. (2) Kupac može raskinuti cijeli ugovor samo ako ugovorena količina ili predata stvar čini cjelinu ili ako kupac inače ima opravdan interes da primi ugovorenu stvar ili količinu u cjelini. Kad je prodavac dao kupcu veću količinu Član 493 (1) Ugovorom o prodaji u privredi, kad je prodavac stvari određenih po rodu dao kupcu veću količinu nego što je ugovoreno, a kupac u razumnom roku ne izjavi da višak odbija, smatra se da je primio i taj višak, te je dužan platiti ga po istoj cijeni. (2) Ako kupac odbije da primi višak, prodavac je dužan naknaditi kupcu štetu. Kad je određena jedna cijena za više stvari Član 494 (1) Kad je jednim ugovorom i za jednu cijenu prodato više stvari ili jedna skupina stvari, pa samo neke od njih imaju nedostatke, kupac može raskinuti ugovor samo u pogledu tih stvari, a ne i ostalih. (2) Međutim, ako one čine jednu cjelinu tako da bi njihovo razdvajanje bilo štetno, kupac može raskinuti cijeli ugovor ili ako on, ipak, izjavi da raskida ugovor samo u pogledu stvari sa nedostatkom, prodavac sa svoje strane može raskinuti ugovor i u pogledu ostalih stvari. Gubljenje prava da se raskine ugovor zbog nedostatka Član 495 (1) Kupac gubi pravo da raskine ugovor zbog nedostatka stvari kad mu je nemoguće da vrati stvar ili da je vrati u stanju u kome ju je primio. (2) Ipak, kupac može raskinuti ugovor zbog nekog nedostatka stvari ako je stvar potpuno ili djelimično propala ili oštećena usljed nedostatka koji opravdava raskidanje ugovora ili usljed nekog događaja koji ne potiče od njega ni od nekog lica za koje on odgovara. (3) Isto vrijedi ako je stvar potpuno ili djelimično propala, ili oštećena usljed obaveze kupca da pregleda stvar, ili ako je kupac, prije nego što je otkriven nedostatak, potrošio ili izmijenio jedan dio stvari u toku njene redovne upotrebe, kao i ako je oštećenje ili izmjena bez značaja. Očuvanje ostalih prava Član 496 Kupac koji je zbog nemogućnosti da vrati stvar ili da je vrati u stanju u kome je primio izgubio pravo da raskine ugovor, zadržava ostala prava koja mu daje zakon zbog postojanja nekog nedostatka. Dejstva raskida zbog nedostatka Član 497 (1) Raskid ugovora zbog nedostatka stvari proizvodi ista dejstva kao i raskid dvostranih ugovora zbog neispunjenja. (2) Kupac duguje prodavcu naknadu za korist od stvari i kad mu je nemoguće da je vrati cijelu ili njen jedan dio, a ugovor je, ipak, raskinut. Sniženje cijene Član 498 Sniženje cijene se vrši prema odnosu između vrijednosti stvari bez nedostatka i vrijednosti stvari sa nedostatkom u vrijeme zaključenja ugovora. Postupno otkrivanje nedostataka Član 499 Kupac koji je postigao sniženje cijene zbog postojanja nekog nedostatka može raskinuti ugovor ili zahtijevati novo sniženje cijene ako se naknadno otkrije neki drugi nedostatak. Gubitak prava Član 500 (1) Prava kupca koji je blagovremeno obavijestio prodavca o postojanju nedostatka gase se po isteku jedne godine, računajući od dana odašiljanja obavještenja prodavcu, izuzev ako je prodavčevom Prevarom kupac bio spriječen da ih upotrijebi. (2) Međutim, kupac koji je blagovremeno obavijestio prodavca o postojanju nedostatka može poslije proteka ovog roka, ako još nije isplatio cijenu, istaći svoj zahtjev da se cijena snizi ili da mu se naknadi šteta kao prigovor protiv prodavčevog zahtjeva da mu se isplati cijena. III - GARANCIJA ZA ISPRAVNO FUNKCIONISANJE PRODATE STVARI Odgovornost prodavca i proizvođača Član 501 (1) Kad je prodavac neke mašine, motora, kakvog aparata ili drugih sličnih stvari koje spadaju u takozvanu tehničku robu predao kupcu garantni list, kojim proizvođač garantuje ispravno funkcionisanje stvari u toku određenog vremena, računajući od njene predaje kupcu, kupac može, ako stvar ne funkcioniše ispravno, zahtijevati kako od prodavca tako i od proizvođača da stvar opravi u razumnom roku ili ako to ne učini, da mu umjesto nje preda stvar koja funkcioniše ispravno. (2) Ovim pravilima ne dira se u pravila o odgovornosti prodavca za nedostatke stvari. Traženje opravke ili zamjene Član 502 (1) Kupac može, zbog neispravnog funkcionisanja, zahtijevati od prodavca, odnosno od proizvođača opravku ili zamjenu stvari u toku garantnog roka, bez obzira na to kad se nedostatak u funkcionisanju pojavio. (2) On ima pravo na naknadu štete koju je pretrpio usljed toga što je bio lišen upotrebe stvari od trenutka traženja opravke ili zamjene do njihovog izvršenja. Produženje garantnog roka Član 503 (1) U slučaju manje opravke, garantni rok se produžava onoliko koliko je kupac bio lišen upotrebe stvari. (2) Međutim, kad je zbog neispravnog funkcionisanja izvršena zamjena stvari ili njena bitna opravka, garantni rok počinje teći ponovo od zamjene, odnosno od vraćanja opravljene stvari. (3) Ako je zamijenjen ili bitno opravljen samo neki dio stvari, garantni rok počinje teći ponovo samo za taj dio. Raskidanje ugovora i sniženje cijene Član 504 Ako prodavac ne izvrši u razumnom roku opravku ili zamjenu stvari, kupac može raskinuti ugovor ili sniziti cijenu i zahtijevati naknadu štete. Troškovi i rizik Član 505 (1) Prodavac, odnosno proizvođač je dužan da o svom trošku prenese stvar do mjesta gdje treba da se opravi, odnosno zamijeni, kao i da popravljenu, odnosno zamijenjenu stvar vrati natrag kupcu. (2) Za to vrijeme prodavac, odnosno proizvođač snosi rizik za propast ili oštećenje stvari. Odgovornost kooperanata Član 506 Kad je u izradi pojedinih dijelova stvari ili u izvršenju pojedinih radnji učestvovalo više samostalnih proizvođača, njihova odgovornost prema finalnom proizvođaču za neispravno funkcionisanje stvari, koje potiče od tih dijelova ili od tih radnji, prestaje kad prestane odgovornost finalnog proizvođača prema kupcu stvari. Gubitak prava Član 507 Prava kupca prema proizvođaču po osnovu garantnog lista gase se po isteku jedne godine, računajući od dana kad je tražio od njega opravku ili zamjenu stvari. Odsjek 3. ODGOVORNOST ZA PRAVNE NEDOSTATKE (ZAŠTITA OD EVIKCIJE) Pravni nedostaci Član 508 (1) Prodavac odgovara ako na prodatoj stvari postoji neko pravo trećeg koje isključuje, umanjuje ili ograničava kupčevo pravo, a o čijem postojanju kupac nije obaviješten, niti je pristao da uzme stvar opterećenu tim pravom. (2) Prodavac nekog drugog prava garantuje da ono postoji i da nema pravnih smetnji za njegovo ostvarenje. Obavještavanje prodavca Član 509 Kad se pokaže da treće lice polaže neko pravo, kupac je dužan obavijestiti prodavca o tome, izuzev kad je to prodavcu već poznato i pozvati ga da u razumnom roku oslobodi stvar od prava ili pretenzije trećeg ili, kad su predmet ugovora stvari određene po rodu, da mu isporuči drugu stvar bez pravnog nedostatka. Sankcije pravnih nedostataka Član 510 (1) Ako prodavac ne postupi po zahtjevu kupca, u slučaju oduzimanja stvari od kupca, ugovor se raskida po samom zakonu, a u slučaju umanjenja ili ograničenja kupčevog prava, kupac može, po svom izboru, raskinuti ugovor ili zahtijevati srazmjerno sniženje cijene. (2) Ako prodavac ne udovolji kupčevom zahtjevu da u razumnom roku oslobodi stvar od prava ili pretenzija trećeg, kupac može raskinuti ugovor ako se zbog toga njegova svrha ne može ostvariti. (3) U svakom slučaju kupac ima pravo na naknadu pretrpljene štete. (4) Međutim, ako je kupac u času zaključenja ugovora znao za mogućnost da mu stvar bude oduzeta ili da njegovo pravo bude smanjeno ili ograničeno, nema pravo na naknadu štete ako se ta mogućnost ostvari, ali ima pravo zahtijevati vraćanje, odnosno sniženje cijene. Kad kupac ne obavijesti prodavca Član 511 Kupac koji se, ne obavještavajući prodavca, upustio u spor sa trećim i spor izgubio, može se, ipak, pozvati na prodavčevu odgovornost za pravne nedostatke, izuzev ako prodavac dokaže da je on raspolagao sredstvima da se odbije zahtjev trećeg lica. Kad je pravo trećeg očigledno osnovano Član 512 (1) Kupac ima pravo pozvati se na prodavčevu odgovornost za pravne nedostatke i kad je, bez obavještenja prodavca i bez spora, priznao očigledno osnovano pravo trećeg. (2) Ako je kupac isplatio trećem izvjesnu svotu novca da bi odustao od svog očiglednog prava, prodavac se može osloboditi svoje odgovornosti ako naknadi kupcu isplaćenu svotu i pretrpljenu štetu. Ugovorno ograničenje ili isključenje prodavčeve odgovornosti Član 513 (1) Odgovornost prodavca za pravne nedostatke može se ugovorom ograničiti ili sasvim isključiti. (2) Ali, ako je u vrijeme zaključenja ugovora prodavcu bio poznat ili mu nije mogao ostati nepoznat neki nedostatak u njegovom pravu, odredba ugovora o ograničenju ili o isključenju odgovornosti za pravne nedostatke je ništava. Ograničenja javno-pravne prirode Član 514 Prodavac odgovara i za posebna ograničenja javno - pravne prirode koja kupcu nisu bila poznata ako je on za njih znao ili je znao da se mogu očekivati, a nije ih kupcu saopštio. Gubitak prava Član 515 (1) Pravo kupca, po osnovu pravnih nedostataka, gasi se istekom godine dana od saznanja za postojanje prava trećeg. (2) Ali, ako je treće lice prije isteka toga roka pokrenulo spor, a kupac pozvao prodavca da se u spor umiješa, pravo kupca se gasi tek istekom šest mjeseci po pravnosnažno okončanom sporu. ODJELJAK 4. Obaveze kupca Odsjek 1. ISPLATA CIJENA Vrijeme i mjesto isplate Član 516 (1) Kupac je dužan platiti cijenu u vrijeme i na mjestu određenom u ugovoru. (2) U nedostatku ugovorne odredbe ili drukčijih običaja, plaćanje se vrši u času i u mjestu u kome se vrši predaja stvari. (3) Ako se cijena ne mora platiti u času predaje, plaćanje se vrši u prebivalištu, odnosno sjedištu prodavca. Kamata u slučaju prodaje na kredit Član 517 Ako stvar prodata na kredit daje plodove ili kakve druge koristi, kupac duguje kamatu od kad mu je stvar predata, bez obzira na to da li je dospjela obaveza za isplatu cijene. Isplata cijene u slučaju uzastopnih isporuka Član 518 (1) U slučaju uzastopnih isporuka, kupac je dužan isplatiti cijenu za svaku isporuku u času njegovog preuzimanja, izuzev ako je što drugo ugovoreno ili proizilazi iz okolnosti posla. (2) Ako je u ugovoru sa uzastopnim isporukama kupac dao prodavcu predujam, prve isporuke naplaćuju se iz predujma, ako nije što drugo ugovoreno. Odsjek 2. PREUZIMANJE STVARI Član 519 (1) Preuzimanje stvari se sastoji u preduzimanju potrebnih radnji da bi predaja bila moguća, kao i u odnošenju stvari. (2) Ako kupac, bez opravdanog razloga, odbije da preuzme stvar čija mu je predaja ponuđena na ugovoren ili uobičajen način i na vrijeme, prodavac može, ako ima osnovanog razloga da posumnja da kupac neće isplatiti cijenu, izjaviti da raskida ugovor. ODJELJAK 5. Obaveza čuvanja stvari za račun saugovarača Slučajevi obaveze čuvanja Član 520 (1) Kad je zbog kupčeve docnje rizik prešao na kupca prije predaje stvari, prodavac je dužan čuvati stvar sa pažnjom dobrog privrednika, odnosno dobrog domaćina i u tom cilju preduzeti potrebne mjere. (2) Isto važi i za kupca kad mu je stvar uručena, a on hoće da je vrati prodavcu, bilo što je raskinuo ugovor, bilo što je zahtijevao drugu stvar umjesto nje. (3) I u jednom i u drugom slučaju ugovarač koji je dužan preduzeti mjere za očuvanje stvari ima pravo na naknadu troškova potrebnih radi očuvanja stvari. Kad kupac neće da primi stvar koja mu je upućena Član 521 Kupac koji neće da primi stvar koja mu je upućena u mjesto opredjeljenja i tamo stavljena na raspolaganje, dužan je da je preuzme za račun prodavca, ako ovaj nije prisutan u mjestu opredjeljenja, niti tamo ima nekog koji bi je za njega preuzeo, a pod uslovom da je to moguće bez isplate cijene i bez većih nezgoda ili pretjeranih troškova. Prava strane dužne da čuva stvar Član 522 Ugovorna strana koja je, prema prethodnim odredbama, dužna preduzeti mjere za čuvanje stvari može je, pod uslovima i sa posljedicama navedenim u odredbama ovog zakona o polaganju kod suda i prodaji dugovane stvari, položiti kod suda, predati na čuvanje nekom drugom ili prodati je za račun druge strane. ODJELJAK 6. Naknada štete u slučaju raskida prodaje Opšte pravilo Član 523 Kad je prodaja raskinuta zbog povrede ugovora od strane jednog ugovarača, druga strana ima pravo na naknadu štete koju zbog toga trpi, prema opštim pravilima o naknadi štete nastale povredom ugovora. Kad stvar ima tekuću cijenu Član 524 (1) Kad je prodaja raskinuta zbog povrede ugovora od strane jednog ugovarača, a stvar ima tekuću cijenu, druga strana može zahtijevati razliku između cijene određene ugovorom i tekuće cijene na dan raskida ugovora na tržištu mjesta u kome je posao obavljen. (2) Ako na tržištu mjesta u kome je posao obavljen nema tekuće cijene, za izračunavanje visine naknade uzima se u račun tekuća cijena tržišta koje bi ga moglo zamijeniti u datom slučaju, kojoj treba dodati razliku u troškovima prevoza. Kad je izvršena prodaja ili kupovina radi pokrića Član 525 (1) Kad je predmet prodaje izvjesna količina stvari određenih po rodu, pa jedna strana ne izvrši svoju obavezu na vrijeme, druga strana može izvršiti prodaju radi pokrića, odnosno kupovinu radi pokrića i zahtijevati razliku između cijene određene ugovorom i cijene prodaje, odnosno kupovine radi pokrića. (2) Prodaja, odnosno kupovina, radi pokrića mora biti izvršena u razumnom roku i na razumni način. (3) O namjeravanoj prodaji, odnosno kupovini, povjerilac je dužan obavijestiti dužnika. Naknada ostale štete Član 526 Pored prava na naknadu štete prema pravilima iz prethodnih članova, ugovoru vjerna strana ima pravo i na naknadu veće štete, ukoliko ju je pretrpjela. ODJELJAK 7. Slučajevi prodaje sa naročitim pogodbama Odsjek 1. PRODAJA SA PRAVOM PREČE KUPOVINE Pojam Član 527 Ugovornom odredbom o pravu preče kupovine obavezuje se kupac da izvijesti prodavca o namjeravanoj prodaji stvari određenom licu, kao i o uslovima te prodaje, i da mu ponudi da on stvar kupi za istu cijenu. Rokovi za vršenje prava i za isplatu cijene Član 528 (1) Prodavac je dužan obavijestiti kupca na pouzdan način o svojoj odluci da se koristi pravom preče kupovine u roku od mjesec dana, računajući od dana kad ga je kupac obavijestio o namjeravanoj prodaji trećem licu. (2) Istovremeno sa izjavom da on kupuje stvar, prodavac je dužan isplatiti cijenu dogovorenu sa trećim licem ili je položiti kod suda. (3) Ako je u ugovoru sa trećim predviđen rok za isplatu cijene, prodavac se može koristiti tim rokom samo ako pruži dovoljno obezbjeđenje. Mogućnost nasljeđivanja i otuđenja Član 529 Pravo preče kupovine pokretnih stvari ne može se ni otuđiti ni naslijediti ukoliko zakonom nije drukčije određeno. U slučaju prinudne javne prodaje Član 530 (1) U slučaju prinudne javne prodaje prodavac se ne može pozivati na svoje pravo preče kupovine. (2) Ali, prodavac čije je pravo preče kupovine bilo upisano u javnoj knjizi može zahtijevati poništenje javne prodaje ako nije bio posebno pozvan da joj prisustvuje. Trajanje prava preče kupovine Član 531 (1) Pravo preče kupovine prestaje poslije pet godina od zaključenja ugovora ako nije ugovoreno da će ono prestati ranije. (2) Ugovoren duži rok svodi se na rok od pet godina. Kad je izvršen prenos svojine bez obavještavanja prodavca Član 532 (1) Ako je kupac prodao stvar i prenio svojinu na trećeg, ne obavještavajući prodavca i ako je trećem bilo poznato ili mu nije moglo ostati nepoznato da prodavac ima pravo preče kupovine, prodavac može, u roku od šest mjeseci, računajući od dana kad je saznao za ovaj prenos, zahtijevati da se prenos poništi i da se stvar njemu ustupi pod istim uslovima. (2) Ako je kupac netačno obavijestio prodavca o uslovima prodaje trećem i ako je trećem to bilo poznato ili mu nije moglo ostati nepoznato, ovaj rok od šest mjeseci počinje teći od dana kad je prodavac saznao za tačne uslove ugovora. (3) Pravo preče kupovine prestaje u svakom slučaju po proteku pet godina od prenosa svojine stvari na trećeg. Zakonsko pravo preče kupovine Član 533 (1) Za određena lica pravo preče kupovine može biti ustanovljeno zakonom. (2) Trajanje zakonskog prava preče kupovine nije ograničeno. (3) Lica koja, po samom zakonu, imaju pravo preče kupovine, moraju biti obaviještena pismeno o namjeravanoj prodaji i o njenim uslovima, inače, imaju pravo zahtijevati poništenje prodaje. (4) Pravila o prodaji sa pravom preče kupovine shodno se primjenjuju i na zakonsko pravo preče kupovine. Odsjek 2. KUPOVINA NA PROBU Pojam Član 534 (1) Kad je ugovoreno da kupac uzima stvar, pod uslovom da je isproba da bi utvrdio da li odgovara njegovim željama, dužan je o tome da li ostaje pri ugovoru obavijestiti prodavca u roku utvrđenom ugovorom ili običajem, a ako takvog nema, onda u primjerenom roku koji mu bude odredio prodavac, inače se smatra da je odustao od ugovora. (2) Ako je stvar predata kupcu da bi je isprobao do određenog roka, a on je ne vrati bez odlaganja po isteku roka ili ne izjavi prodavcu da odustaje od ugovora, smatra se da je ostao pri ugovoru. Objektivna proba Član 535 Kad je proba ugovorena da bi se utvrdilo da li stvar ima određeno svojstvo ili da li je podobna za određenu upotrebu, opstanak ugovora ne zavisi od kupčevog nahođenja, već od toga da li ova zaista ima ta svojstva, odnosno da li je podobna za određenu upotrebu. Rizik Član 536 Rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari predate kupcu radi probe snosi prodavac do kupčeve izjave da ostaje pri ugovoru, odnosno do isteka roka kada je kupac bio dužan vratiti stvar prodavcu. Kupovina po pregledu, odnosno sa rezervom probanja Član 537 Odredbe o kupovini na probu shodno se primjenjuju na kupovinu po pregledu i na kupovinu sa rezervom probanja. Odsjek 3. PRODAJA PO UZORKU ILI MODELU Član 538 (1) U slučaju prodaje po uzorku ili modelu kod ugovora u privredi, ako stvar koju je prodavac predao kupcu nije saobrazna uzorku ili modelu, prodavac odgovara po propisima o odgovornosti prodavca za materijalne nedostatke stvari, a u drugim slučajevima po propisima o odgovornosti za neispunjenje obaveze. (2) Prodavac ne odgovara za nedostatak saobraznosti ako je uzorak, odnosno model podnio kupcu samo radi obavještenja i približnog određivanja osobine stvari, bez obećanja saobraznosti. Odsjek 4. PRODAJA SA SPECIFIKACIJOM Član 539 (1) Ako je ugovorom zadržano pravo za kupca da docnije odredi oblik, mjeru ili koje druge pojedinosti stvari, a kupac ne izvrši ovu specifikaciju do ugovorenog datuma ili do proteka razumnog roka, računajući od prodavčevog traženja da to učini, prodavac može izjaviti da raskida ugovor ili obaviti specifikaciju prema onome što mu je poznato o kupčevim potrebama. (2) Ako sam prodavac obavi specifikaciju, dužan je obavijestiti kupca o njenim pojedinostima i odrediti mu razuman rok da sam izvrši drukčiju specifikaciju. (3) Ako kupac ne iskoristi ovu mogućnost, obavezna je specifikacija koju je izvršio prodavac. Odsjek 5. PRODAJA SA ZADRŽANJEM PRAVA RASPOLAGANJA, ODNOSNO PRAVA SVOJINE Uslovi Član 540 (1) Prodavac određene pokretne stvari može posebnom odredbom ugovora zadržati pravo raspolaganja, odnosno pravo svojine i poslije predaje stvari kupcu, sve dok kupac ne isplati cijenu u potpunosti. (2) Zadržanje prava ima dejstva prema kupčevim povjeriocima samo ako je učinjeno u obliku javno ovjerene isprave, prije kupčevog stečaja ili prije pljenidbe stvari. (3) Na pokretnim stvarima o kojima se vode posebne javne knjige može se zadržati pravo raspolaganja, odnosno pravo svojine samo ako je to predviđeno propisima o uređenju i vođenju tih knjiga. (4) Zadržanje prava raspolaganja ne može se ugovoriti kod prodaje pokretnih stvari između društvenih pravnih lica, osim ako je saveznim zakonom drukčije određeno. Rizik Član 541 Rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari snosi kupac od časa kad mu je stvar predata. Odsjek 6. PRODAJA SA OBROČNIM OTPLATAMA CIJENE Pojam Član 542 (1) Ugovorom o prodaji pokretne stvari sa obročnim otplatama cijene obavezuje se prodavac da preda kupcu određenu pokretnu stvar prije nego što mu cijena bude potpuno isplaćena, a kupac se obavezuje da isplati njenu cijenu u obrocima, u određenim vremenskim razmacima. (2) Odredbe ovog odsjeka o prodaji sa obročnim otplatama cijene primjenjuje se samo ako je kupac pojedinac. Forma ugovora Član 543 Ugovor o prodaji sa obročnim otplatama cijene mora biti sastavljen u pismenoj formi. Bitni sastojci ugovora Član 544 (1) Pored stvari i njene cijene u prodaji za gotovo, u ispravi o ugovoru moraju, pod prijetnjom ništavosti, biti navedeni: ukupan iznos svih obročnih otplata, računajući i onu koja je izvršena u času zaključenja ugovora, iznos pojedinih otplata, njihov broj i njihovi rokovi. (2) Isprava o ugovoru mora, pod prijetnjom ništavosti, sadržavati odredbu da kupac može odustati od ugovora ako to pismeno saopšti prodavcu u roku od tri dana od potpisivanja isprave i da se ovog prava kupac ne može odreći unaprijed. Pravo kupca da isplati cijenu odjednom Član 545 (1) Kupac može uvijek isplatiti odjednom ostatak dužne cijene. (2) Taj ostatak se isplaćuje čist, bez ugovornih kamata i bez troškova. (3) Ništava je suprotna odredba ugovora. Raskidanje ugovora i zahtjev potpune isplate cijene Član 546 (1) Prodavac može raskinuti ugovor ako kupac dođe u docnju sa početnom otplatom. (2) Poslije isplate početne otplate prodavac može raskinuti ugovor ako kupac dođe u docnju s najmanje dvije uzastopne otplate, koje predstavljaju najmanje osminu cijene. (3) Izuzetno, prodavac može raskinuti ugovor kad kupac dođe u docnju sa isplatom samo jedne otplate, ako za isplatu cijene nije predviđeno više od četiri otplate. (4) U slučajevima predviđenim u st. 2. i 3. ovog člana, prodavac može, umjesto da raskine ugovor, zahtijevati od kupca isplatu cijelog ostatka cijene, ali je prije tog zahtjeva dužan ostaviti kupcu naknadni rok od petnaest dana. Sudsko produženje rokova otplate Član 547 Na traženje kupca, sud može, kad to okolnosti slučaja opravdavaju, produžiti rokove za isplatu zadocnjelih otplata ako kupac da obezbjeđenje da će izvršiti svoje obaveze i ako, usljed toga, prodavac ne trpi štetu. Ništavost ugovorne kazne Član 548 Ništava je odredba ugovora o ugovornoj kazni za slučaj raskida ugovora, kao i za slučaj da kupac dođe u docnju sa isplatom nekog obroka cijene. Raskid ugovora Član 549 (1) U slučaju raskida ugovora, prodavac je dužan vratiti kupcu primljene otplate, sa zakonskom kamatom od dana kada ih je primio i naknaditi mu nužne troškove koje je učinio za stvar. (2) Sa svoje strane, kupac je dužan vratiti prodavcu stvar u stanju u kome je bila kad mu je bila predata i dati mu naknadu za njeno upotrebljavanje do raskida ugovora. Primjena pravila o prodaji sa obročnim otplatama cijene Član 550 (1) Pravila o prodaji sa obročnim otplatama cijene važe i u slučaju drugih pogodbi koje imaju istu suštinu, kao što je, na primjer, ugovor o zakupu, sa odredbom da će stvar koja je data u zakup preći u svojinu zakupca ako bude plaćao zakupninu za određeno vrijeme. (2) Ona će se primjenjivati i u slučaju zajma datog kupcu i namijenjenog za kupovinu određenih stvari ako su se zajmodavac i prodavac sporazumjeli da kupac, za stvar koju mu je prodavac prodao, otplaćuje zajmodavcu cijenu u obrocima, prema ugovoru zaključenom između kupca i prodavca. Ništavost odredbi nepovoljnih za kupca Član 551 Ništave su odredbe ugovora o prodaji sa obročnim otplatama cijene koje bi bile nepovoljnije za kupca od odredbi ove glave, osim odredbi o zadržavanju prava raspolaganja, odnosno prava svojine. GLAVA VIII. RAZMJENA Pojam Član 552 (1) Ugovorom o razmjeni svaki ugovarač se obavezuje prema svom saugovaraču da preda stvar koja se razmjenjuje, tako da on stekne pravo raspolaganja, odnosno pravo svojine. (2) Predmet razmjene mogu biti i prenosiva prava. Dejstva ugovora o razmjeni Član 553 Iz ugovora o razmjeni nastaju za svakog ugovarača obaveze i prava koje iz ugovora o prodaji nastaju za prodavca. GLAVA IX. PRODAJNI NALOG Pojam Član 554 (1) Ugovorom o prodajnom nalogu obavezuje se nalogoprimac da određenu pokretnu stvar, koju mu je predao nalogodavac, proda za određenu cijenu u određenom roku ili da je u tom roku vrati nalogodavcu. (2) Prodajni nalog ne može se opozvati. Rizik za propast i oštećenje stvari Član 555 Stvar predata nalogoprimcu ostaje nalogodavčeva i on snosi rizik njene slučajne propasti ili oštećenja, ali ne može raspolagati njom dok mu ne bude vraćena. Kad se smatra da je nalogoprimac kupio stvar Član 556 (1) Ako nalogoprimac ne proda stvar i ne preda određenu cijenu nalogodavcu do određenog roka niti je vrati u tom roku, smatra se da je on stvar kupio. (2) Ali, njegovi povjerioci ne mogu zaplijeniti stvar dok on ne isplati cijenu nalogodavcu. GLAVA X. ZAJAM ODJELJAK 1. Opšte odredbe Pojam Član 557 (1) Ugovorom o zajmu obavezuje se zajmodavac da zajmoprimcu preda određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obavezuje da mu vrati poslije izvjesnog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kvaliteta. (2) Na primljenim stvarima zajmoprimac stiče pravo raspolaganja, odnosno pravo svojine. Kamata Član 558 (1) Zajmoprimac se može obavezati da uz glavnicu duguje i kamatu. (2) U ugovorima u privredi zajmoprimac duguje kamatu i ako ona nije ugovorena. ODJELJAK 2. Obaveze zajmodavca Predaja obećanih stvari Član 559 (1) Zajmodavac je dužan predati određene stvari u ugovoreno vrijeme, a ako rok za predaju nije određen, onda kad to zajmoprimac zatraži. (2) Pravo zajmoprimca da traži predaju određenih stvari zastarijeva za tri mjeseca od dolaska zajmodavca u docnju, a u svakom slučaju za godinu dana od zaključenja ugovora. Loše materijalne prilike zajmoprimca Član 560 (1) Ako se pokaže da su materijalne prilike zajmoprimca takve da je neizvjesno da li će on biti u stanju da vrati zajam, zajmodavac može odbiti da izvrši svoju obavezu predaje obećanih stvari ako u vrijeme zaključenja ugovora nije to znao, kao i ako se pogoršanje zajmoprimčevih materijalnih prilika dogodilo poslije zaključenja ugovora. (2) Ali, on je dužan da izvrši svoju obavezu ako mu zajmoprimac ili ko drugi za njega pruži dovoljno obezbjeđenje. Šteta zbog nedostatka pozajmljenih stvari Član 561 (1) Zajmodavac je dužan naknaditi zajmoprimcu štetu koja bi mu bila prouzrokovana zbog materijalnih nedostataka pozajmljenih stvari. (2) Ali, ako je zajam bez naknade, dužan je naknaditi štetu samo ako su mu nedostaci stvari bili poznati ili mu nisu mogli ostati nepoznati, a on o njima nije obavijestio zajmoprimca. ODJELJAK 3. Obaveze zajmoprimca Rok vraćanja zajma Član 562 (1) Zajmoprimac je dužan vratiti u ugovorenom roku istu količinu stvari, iste vrste i kvaliteta. (2) Ako ugovarači nisu odredili rok za vraćanje zajma, niti se on može odrediti iz okolnosti zajma, zajmoprimac je dužan vratiti zajam po isteku primjerenog roka koji ne može biti kraći od dva mjeseca, računajući od zajmodavčevog traženja da mu se zajam vrati. Izbor prilikom vraćanja zajma Član 563 (1) Ako u zajam nije dat novac, a ugovoreno je da će zajmoprimac vratiti zajam u novcu, zajmoprimac je, ipak, ovlašćen da, po svom izboru, vrati pozajmljene stvari ili iznos novca koji odgovara vrijednosti tih stvari u vrijeme i u mjestu koji su ugovorom određeni za vraćanje. (2) Isto važi i u slučaju kad nije bilo moguće vratiti istu količinu stvari, iste vrste i istog kvaliteta. Odustajanje od ugovora Član 564 Zajmoprimac može odustati od ugovora prije nego što mu zajmodavac preda određene stvari, ali, ako bi zbog toga bilo kakve štete za zajmodavca, dužan je naknaditi je. Vraćanje zajma prije roka Član 565 Zajmoprimac može vratiti zajam i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan obavijestiti zajmodavca unaprijed o svojoj namjeri i naknaditi mu štetu. ODJELJAK 4. Namjenski zajam Član 566 Ako je ugovorom određena svrha u koju zajmoprimac može upotrijebiti pozajmljeni novac, pa ga on upotrijebi u neku drugu svrhu, zajmodavac može izjaviti da raskida ugovor. GLAVA XI. ZAKUP ODJELJAK 1. Opšte odredbe Pojam Član 567 (1) Ugovorom o zakupu obavezuje se zakupodavac da preda određenu stvar zakupcu na upotrebu, a ovaj se obavezuje da mu za to plaća određenu zakupninu. (2) Upotreba obuhvata i uživanje stvari (pribiranje plodova) ako nije drukčije ugovoreno ili uobičajeno. Primjena posebnih propisa Član 568 Odredbe ove glave neće se primjenjivati na zakupe uređene posebnim propisima. ODJELJAK 2. Obaveze zakupodavca Predaja stvari Član 569 (1) Zakupodavac je dužan predati zakupcu zakupljenu stvar u ispravnom stanju, zajedno sa njenim pripacima. (2) Stvar je u ispravnom stanju ako je u stanju određenom ugovorom, a u nedostatku ugovora, u stanju da može poslužiti za upotrebu radi koje je ugovor zaključen. Održavanje stvari Član 570 (1) Zakupodavac je dužan održavati stvar u ispravnom stanju za vrijeme trajanja zakupa i radi toga vršiti potrebne opravke na njoj. (2) On je dužan naknaditi zakupcu troškove koje je ovaj učinio za održavanje stvari, a koje bi on sam bio dužan učiniti. (3) Troškovi sitnih opravki izazvanih redovnom upotrebom stvari, kao i troškovi same upotrebe, padaju na teret zakupca. (4) O potrebi opravke zakupac je dužan obavijestiti zakupodavca. Raskid ugovora i sniženje zakupnine zbog opravki Član 571 (1) Ako potrebne opravke zakupljene stvari ometaju njenu upotrebu u znatnoj mjeri i za duže vrijeme, zakupac može raskinuti ugovor. (2) On ima pravo na sniženje zakupnine srazmjerno ograničenju upotrebe stvari zbog tih opravki. Izmjene na zakupljenoj stvari Član 572 (1) Zakupodavac ne može bez pristanka zakupca činiti izmjene na zakupljenoj stvari za vrijeme trajanja zakupa ukoliko bi to ometalo upotrebu stvari. (2) Ako bi izmjenama stvari bila smanjena, u izvjesnoj mjeri, zakupčeva upotreba stvari, smanjiće se i zakupnina u odgovarajućoj srazmjeri. Odgovornost za materijalne nedostatke Član 573 (1) Zakupodavac odgovara zakupcu za sve nedostatke zakupljene stvari koji smetaju njenoj ugovorenoj ili redovnoj upotrebi, bez obzira na to da li je znao za njih ili ne, kao i za nedostatke svojstva ili odlika predviđenih izričito ili prećutno ugovorom. (2) Ne uzimaju se u obzir nedostaci koji su manjeg značaja. Nedostaci za koje zakupodavac ne odgovara Član 574 (1) Zakupodavac ne odgovara za nedostatke zakupljene stvari koji su u času zaključenja ugovora bili poznati zakupcu ili nisu mogli ostati nepoznati. (2) Ali, zakupodavac odgovara za nedostatak zakupljene stvari koji je zakupcu, usljed krajnje nepažnje, ostao nepoznat ako je on znao za taj nedostatak i namjerno propustio da o njemu obavijesti zakupca. Proširenje odgovornosti za materijalne nedostatke Član 575 Zakupodavac odgovara za sve nedostatke zakupljene stvari ako je tvrdio da ona nema nikakvih nedostataka. Ugovorno isključenje ili ograničenje odgovornosti Član 576 (1) Odgovornost za materijalne nedostatke zakupljene stvari može biti ugovorom isključena ili ograničena. (2) Odredba ugovora kojom se ova odgovornost isključuje ili ograničava ništava je ako je zakupodavac znao za nedostatke i namjerno propustio da o njima obavijesti zakupca ili ako je nedostatak takav da onemogućuje upotrebu zakupljene stvari, kao i kad je zakupodavac nametnuo tu odredbu, koristeći svoj monopolski položaj. Obavještavanje zakupodavca o nedostacima i opasnostima Član 577 (1) Zakupac je dužan obavijestiti zakupodavca bez nepotrebnog odlaganja o svakom nedostatku zakupljene stvari koji bi se pokazao u toku zakupa, osim ako zakupodavac zna za nedostatak. (2) On je, isto tako, dužan obavijestiti zakupodavca o svakoj nepredviđenoj opasnosti, koja bi u toku zakupa zaprijetila zakupljenoj stvari, da bi mogao preduzeti potrebne mjere. (3) Zakupac koji ne obavijesti zakupodavca o pojavljenom nedostatku ili o nastaloj opasnosti, za koje ovaj nije znao, gubi pravo na naknadu štete koju bi pretrpio zbog postojanja nedostatka ili nastale opasnosti za zakupljenu stvar, a dužan je naknaditi štetu koju bi zakupodavac pretrpio zbog toga. Prava zakupca kad stvar ima neki nedostatak Član 578 (1) Ako u času predaje zakupljena stvar ima neki nedostatak koji se ne može otkloniti, zakupac može, po svom izboru, raskinuti ugovor ili zahtijevati sniženje zakupnine. (2) Kad stvar ima neki nedostatak koji se može otkloniti bez većih nezgoda za zakupca, a predaja stvari u određenom roku nije bila bitni sastojak ugovora, zakupac može zahtijevati od zakupodavca ili otklanjanje nedostatka u primjerenom roku ili sniženje zakupnine. (3) Ako zakupodavac ne otkloni nedostatak u naknadnom primjerenom roku koji mu je zakupac odredio, zakupac može raskinuti ugovor ili zahtijevati sniženje zakupnine. (4) U svakom slučaju zakupac ima pravo na naknadu štete. Kad nedostatak nastane u toku zakupa i kad stvar nema ugovoreno ili uobičajeno svojstvo Član 579 (1) Odredbe prethodnog člana primjenjuju se i u slučaju kad u toku zakupa nastane neki nedostatak na zakupljenoj stvari. (2) One se primjenjuju i u slučajevima kad zakupljena stvar nema neko svojstvo koje, po ugovoru ili običaju, treba da ima ili kad to svojstvo izgubi u toku zakupa. Odgovornost zakupodavca za pravne nedostatke Član 580 (1) Kada neko treći pretenduje da na zakupljenoj stvari ili na nekom njenom dijelu vrši neko pravo i obrati se svojim zahtjevom zakupcu, kao i ako samovlasno oduzme stvar od zakupca, ovaj je dužan obavijestiti o tome zakupodavca, izuzev kad to ovaj već zna, inače će odgovarati za štetu. (2) Ako se utvrdi da trećem pripada neko pravo koje sasvim isključuje pravo zakupca na upotrebu stvari, ugovor o zakupu se raskida po samom zakonu, a zakupodavac je dužan naknaditi zakupcu štetu. (3) U slučaju kad se pravom trećeg samo ograničava zakupčevo pravo, ovaj može, po svom izboru, raskinuti ugovor ili zahtijevati sniženje zakupnine i, u svakom slučaju, naknadu štete. ODJELJAK 3. Obaveze zakupca Upotreba stvari prema ugovoru Član 581 (1) Zakupac je dužan upotrebljavati stvar kao dobar privrednik, odnosno dobar domaćin. (2) On je može upotrebljavati samo onako kako je određeno ugovorom ili namjenom stvari. (3) On odgovara za štetu koja nastane upotrebom zakupljene stvari protivno ugovoru ili njenoj namjeni, bez obzira na to da li je stvar upotrebljavao on ili neko lice koje radi po njegovom nalogu, podzakupac ili koje drugo lice kome je on omogućio da upotrebljava stvar. Otkaz zbog upotrebe protivno ugovoru Član 582 Ako zakupac, i poslije opomene zakupodavca, upotrebljava stvar protivno ugovoru ili njenoj namjeni, ili zapušta njeno održavanje, te postoji opasnost znatne štete za zakupodavca, ovaj može otkazati ugovor bez davanja otkaznog roka. Plaćanje zakupnine Član 583 (1) Zakupac je dužan plaćati zakupninu u rokovima određenim ugovorom ili zakonom, a u nedostatku ugovora i zakona, kako je uobičajeno u mjestu gdje je stvar predata zakupcu. (2) Ako nije drukčije ugovoreno ili u mjestu predaje stvari uobičajeno, zakupnina se plaća polugodišnje, kad je stvar data u zakup za jednu ili više godina, a ako je data za kraće vrijeme, po isteku tog vremena. Otkaz zbog neplaćanja zakupnine Član 584 (1) Zakupodavac može otkazati ugovor o zakupu ako zakupac ne plati zakupninu ni u roku od 15 dana pošto ga je zakupodavac pozvao na plaćanje. (2) Ali će ugovor ostati na snazi ako zakupac isplati iznos dužne zakupnine prije nego što mu otkaz bude saopšten. Vraćanje zakupljene stvari Član 585 (1) Zakupac je dužan čuvati zakupljenu stvar i po prestanku zakupa vratiti je neoštećenu. (2) Stvar se vraća u mjestu u kome je bila predata. (3) Zakupac ne odgovara za istrošenost stvari koja nastaje njenom redovnom upotrebom, kao ni za oštećenja koja potiču od njene dotrajalosti. (4) Ako je za vrijeme zakupa izvršio kakve promjene na stvari, dužan je vratiti u stanju u kome je bila kad mu je predata u zakup. (5) On može odnijeti dodatke koje je učinio na stvari ako se mogu odvojiti bez njenog oštećenja, ali ih zakupodavac može zadržati ako mu naknadi njihovu vrijednost u vrijeme vraćanja. ODJELJAK 4. Podzakup Kad se stvari mogu dati u podzakup Član 586 (1) Ukoliko nije drukčije ugovoreno, zakupac može zakupljenu stvar dati u zakup drugome (podzakup) ili mu je po kom drugom osnovu predati na upotrebu, ali samo ako se time ne nanosi šteta zakupodavcu. (2) Zakupac jemči zakupodavcu da će podzakupac upotrebljavati stvar prema ugovoru o zakupu. Kad zakupodavac može odbiti dozvolu Član 587 Kad je za davanje zakupljene stvari u podzakup potrebna dozvola zakupodavca, ovaj je može odbiti samo iz opravdanih razloga. Otkaz zbog nedozvoljenog podzakupa Član 588 Zakupodavac može otkazati ugovor o zakupu ako je zakupljena stvar data u podzakup bez njegove dozvole, kad je ona prema zakupu ili prema ugovoru potrebna. Neposredni zahtjev zakupodavca Član 589 Zakupodavac može, radi naplate svojih potraživanja od zakupca nastalih iz zakupa, zahtijevati neposredno od podzakupca isplatu iznosa koje ovaj duguje zakupcu po osnovu podzakupa. Prestanak podzakupa po samom zakonu Član 590 Podzakup prestaje u svakom slučaju kada prestane zakup. ODJELJAK 5. Otuđenje zakupljene stvari Otuđenje poslije predaje u zakup Član 591 (1) U slučaju otuđenja stvari koja je prije toga predata nekom drugom u zakup, pribavilac stvari stupa na mjesto zakupodavca, te poslije toga prava i obaveze iz zakupa nastaju između njega i zakupca. (2) Pribavilac ne može zahtijevati od zakupca da mu preda stvar prije proteka vremena za koje je zakup ugovoren, a ako trajanje zakupa nije određeno ni ugovorom ni zakonom, onda prije isteka otkaznog roka. (3) Za pribaviočeve obaveze iz zakupa prema zakupcu odgovara prenosilac kao solidarni jemac. Pravo na zakupninu Član 592 (1) Ako nije što drugo ugovoreno, pribavilac stvari predate u zakup ima pravo na zakupninu, počev od prvog narednog roka poslije pribavljanja stvari, a ako je prenosilac primio tu zakupninu unaprijed, dužan je da mu je ustupi. (2) Od časa kad je obaviješten o otuđenju zakupljene stvari, zakupac može isplatiti zakupninu samo pribaviocu. Otuđenje zakupljene stvari prije predaje zakupcu Član 593 (1) Kad je stvar o kojoj je zaključen ugovor o zakupu predata pribaviocu, a ne zakupcu, pribavilac stupa na mjesto zakupodavca i preuzima njegove obaveze prema zakupcu ako je u momentu zaključenja ugovora o otuđenju znao za postojanje ugovora o zakupu. (2) Pribavilac koji u momentu zaključenja ugovora o otuđenju nije znao za postojanje ugovora o zakupu nije dužan predati stvar zakupcu, a zakupac može samo tražiti naknadu štete od zakupodavca. (3) Za pribaviočeve obaveze iz zakupa prema zakupcu odgovara prenosilac, kao solidarni jemac. Otkaz ugovora zbog otuđenja stvari Član 594 Kad, usljed otuđenja zakupljene stvari, prava i obaveze zakupodavca pređu na pribavioca, zakupac može otkazati ugovor u svakom slučaju, poštujući zakonske otkazne rokove. ODJELJAK 6. Prestanak zakupa Protek određenog vremena Član 595 (1) Ugovor o zakupu zaključen za određeno vrijeme prestaje samim protekom vremena za koje je zaključen. (2) Isto važi i u slučajevima kad je, u nedostatku volje ugovarača, trajanje zakupa određeno zakonom. Prećutno obnavljanje zakupa Član 596 (1) Kad, po proteku vremena za koje je ugovor o zakupu bio zaključen, zakupac produži da upotrebljava stvar, a zakupodavac se tome ne protivi, smatra se da je zaključen novi ugovor o zakupu neodređenog trajanja, pod istim uslovima kao i prethodni. (2) Obezbjeđenja koja su treća lica dala za prvi zakup prestaju protekom vremena za koje je bio zaključen. Otkaz Član 597 (1) Ugovor o zakupu čije trajanje nije određeno, niti se može odrediti iz okolnosti ili mjesnih običaja, prestaje otkazom koji svaka strana može dati drugoj, poštujući određeni otkazni rok. (2) Ako dužina otkaznog roka nije određena ugovorom ili zakonom ili mjesnim običajima, ona iznosi osam dana, s tim da otkaz ne može biti dat u nevrijeme. (3) Ako su zakupljene stvari opasne po zdravlje, zakupac može otkazati ugovor bez davanja otkaznog roka, čak i ako je u času zaključenja ugovora to znao. (4) Zakupac se ne može odreći prava iz stava 3. ovog člana. Propast stvari usljed više sile Član 598 (1) Zakup prestaje ako zakupljena stvar bude uništena nekim slučajem više sile. (2) Ako zakupljena stvar bude djelimično uništena ili samo oštećena, zakupac može raskinuti ugovor ili ostati i dalje u zakupu i zahtijevati odgovarajuće sniženje zakupnine. Smrt Član 599 U slučaju smrti zakupca ili zakupodavca, zakup se nastavlja sa njegovim nasljednicima, ako nije drukčije ugovoreno. GLAVA XII. UGOVOR O DJELU ODJELJAK 1. Opšte odredbe Pojam Član 600 Ugovorom o djelu poslenik (preduzimač, izvođač radova) obavezuje se da obavi određeni posao, kao što je izrada ili opravka neke stvari ili izvršenje nekog fizičkog ili intelektualnog rada i sl., a naručilac se obavezuje da mu za to plati naknadu. Odnos sa ugovorom o prodaji Član 601 (1) Ugovor kojim se jedna strana obavezuje da izradi određenu pokretnu stvar od svog materijala smatra se u sumnji kao ugovor o prodaji. (2) Ali, ugovor ostaje ugovor o djelu ako se naručilac obavezao dati bitan dio materijala potreban za izradu stvari. (3) U svakom slučaju, ugovor se smatra ugovorom o djelu ako su ugovarači imali u vidu naročito poslenikov rad. Kvalitet poslenikovog materijala Član 602 (1) Kad je ugovoreno da poslenik izradi stvar od svog materijala, a nije određen kvalitet, poslenik je dužan dati materijal srednjeg kvaliteta. (2) On odgovara naručiocu za kvalitet upotrijebljenog materijala isto kao prodavac. ODJELJAK 2. Nadzor Član 603 Naručilac ima pravo da vrši nadzor nad obavljanjem posla i daje uputstva kad to odgovara prirodi posla, a poslenik je dužan da mu to omogući. ODJELJAK 3. Zaključivanje ugovora nadmetanjem Poziv na nadmetanje o cijeni radova Član 604 (1) Poziv upućen određenom ili neodređenom broju lica na nadmetanje za izvršenje određenih radova, pod određenim uslovima i uz određene garancije, obavezuje pozivaoca da zaključi ugovor o tim radovima sa onim koji ponudi najnižu cijenu, izuzev ako je tu obavezu isključio u pozivu na nadmetanje. (2) U slučaju isključenja obaveze da se zaključi ugovor, poziv na nadmetanje smatra se kao poziv zainteresovanima da oni naprave ponudu ugovora pod objavljenim uslovima. Poziv na nadmetanje za umjetničko ili tehničko rješenje namjeravanih radova Član 605 Poziv upućen određenom ili neodređenom broju lica na nadmetanje za umjetničko ili tehničko rješenje namjeravanih radova obavezuje pozivaoca da, pod uslovima sadržanim u pozivu na nadmetanje, zaključi ugovor sa učesnikom u nadmetanju čije rješenje prihvati komisija, čiji je sastav unaprijed objavljen, izuzev ako je tu obavezu isključio u pozivu na nadmetanje. ODJELJAK 4. Obaveze poslenika Nedostaci materijala Član 606 (1) Poslenik je dužan skrenuti pažnju naručiocu na nedostatke materijala koji mu je naručilac predao, a koje je primijetio ili je morao primijetiti, inače će odgovarati za štetu. (2) Ako je naručilac zahtijevao da se stvar izradi od materijala na čije mu je nedostatke poslenik ukazao, poslenik je dužan postupiti po njegovom zahtjevu, izuzev ako je očigledno da materijal nije podoban za naručeno djelo ili ako bi izrada od zahtijevanog materijala mogla nanijeti štetu ugledu poslenika, u kom slučaju poslenik može raskinuti ugovor. (3) Poslenik je dužan upozoriti naručioca na nedostatke u njegovom nalogu, kao i na druge okolnosti za koje je znao ili je morao znati, koje mogu biti od značaja za naručeno djelo ili za njegovo izvršenje na vrijeme, inače će odgovarati za štetu. Obaveza da izvrši djelo Član 607 (1) Poslenik je dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima posla. (2) On je dužan izvršiti ga za određeno vrijeme, a ako ono nije određeno, onda za vrijeme koje je razumno potrebno za takve poslove. (3) On ne odgovara za zadocnjenje nastalo zbog toga što mu naručilac nije predao materijal na vrijeme,ili zbog toga što je tražio izmjene, ili što mu nije isplatio dužan predujam i uopšte za zadocnjenje nastalo ponašanjem naručioca. Raskidanje ugovora zbog odstupanja od ugovorenih uslova Član 608 (1) Ako se u toku izvršenja djela pokaže da se poslenik ne drži uslova ugovora i uopšte da ne radi kako treba, te da će izvršeno djelo imati nedostatke, naručilac može upozoriti poslenika na to i odrediti mu primjeren rok da svoj rad saobrazi svojim obavezama. (2) Ako do isteka tog roka poslenik ne postupi po zahtjevu naručioca, ovaj može raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete. Raskidanje ugovora prije isteka roka Član 609 (1) Ako je rok bitan sastojak ugovora, a poslenik je u tolikom zakašnjenju sa započinjanjem ili završavanjem posla da je očigledno da ga neće završiti u roku, naručilac može raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete. (2) On to pravo ima i kad rok nije bitan sastojak ugovora ako zbog takvog zakašnjenja naručilac očigledno ne bi imao interesa za ispunjenje ugovora. Povjeravanje izvršenja posla trećem Član 610 (1) Ukoliko iz ugovora ili prirode posla ne proizilazi što drugo, poslenik nije dužan da posao obavi lično. (2) Poslenik i dalje odgovara naručiocu za izvršenje posla i kad posao ne obavi lično. Odgovornost za saradnike Član 611 Poslenik odgovara za lica koja su po njegovom nalogu radila na poslu koji je preuzeo da izvrši, kao da ga je sam izvršio. Neposredan zahtjev saradnika poslenika od naručioca Član 612 Za naplatu svojih potraživanja od poslenika njegovi saradnici mogu se obratiti neposredno naručiocu i zahtijevati od njega da im isplati ta potraživanja na teret svote, koju u tom času duguje posleniku, ako su ta potraživanja priznata. Predaja izrađene stvari naručiocu Član 613 (1) Poslenik je dužan predati naručiocu izrađenu ili opravljenu stvar. (2) Poslenik se oslobađa ove obaveze ako stvar koju je izradio ili opravio propadne iz uzroka za koji on ne odgovara. ODJELJAK 5. Odgovornost za nedostatke Pregledanje izvršenog djela i obavještavanje poslenika Član 614 (1) Naručilac je dužan pregledati izvršeno djelo čim je to, po redovnom toku stvari, moguće i o nađenim nedostacima bez odlaganja obavijesti poslenika. (2) Ako naručilac na poziv poslenika da pregleda i primi izvršeni rad to ne uradi bez opravdanog razloga, smatra se da je rad primljen. (3) Poslije pregleda i primanja izvršenog rada poslenik više ne odgovora za nedostatke koji su se mogli opaziti običnim pregledom, izuzev ako je znao za njih, a nije ih pokazao naručiocu. Skriveni nedostaci Član 615 (1) Ako se docnije pokaže neki nedostatak koji se nije mogao otkriti običnim pregledom, naručilac se, ipak, može pozvati na njega, pod uslovom da o njemu obavijesti poslenika što prije, a najduže u roku od mjesec dana od njegovog otkrivanja. (2) Istekom dvije godine od prijema obavljenog posla, naručilac se više ne može pozvati na nedostatke. Prestanak prava Član 616 (1) Naručilac koji je poslenika na vrijeme obavijestio o nedostacima izvršenog posla, ne može svoje pravo ostvariti sudskim putem po isteku godine dana od učinjenog obavještenja. (2) Ali, i po isteku tog roka, naručilac može, ako je o nedostacima blagovremeno obavijestio poslenika, prigovorom protiv poslenikovog zahtjeva za isplatu naknade istaći svoje pravo na sniženje naknada i na naknadu štete. Kad poslenik gubi pravo da se pozove na prethodne članove Član 617 Poslenik se ne može pozvati na neku odredbu prethodnih članova kad se nedostatak odnosi na činjenice koje su mu bile poznate ili mu nisu mogle ostati nepoznate, a nije ih saopštio naručiocu. Pravo zahtijevati uklanjanje nedostataka Član 618 (1) Naručilac koji je uredno obavijestio poslenika da izvršeni rad ima neki nedostatak može zahtijevati od njega da nedostatak ukloni i za to mu odrediti primjeren rok. (2) On ima pravo i na naknadu štete koju trpi zbog toga. (3) Ako uklanjanje nedostatka zahtijeva pretjerane troškove, poslenik može odbiti da ga izvrši ali u tom slučaju naručiocu pripada, po njegovom izboru, pravo na sniženje naknade ili raskid ugovora, kao i pravo na naknadu štete. Raskidanje ugovora u posebnom slučaju Član 619 Kad obavljeni posao ima takav nedostatak koji ga čini neupotrebljivim ili je obavljen u suprotnosti sa izričitim uslovima ugovora, naručilac može, ne tražeći prethodno otklanjanje nedostatka, raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete. Pravo naručioca u slučaju drugih nedostataka izvršenog posla Član 620 (1) Kad izvršeni posao ima nedostatak zbog koga djelo nije neupotrebljivo, odnosno kad posao nije izvršen u suprotnosti sa izričitim uslovima ugovora, naručilac je dužan dopustiti posleniku da nedostatak otkloni. (2) Naručilac može odrediti posleniku primjeren rok za otklanjanje nedostatka. (3) Ako poslenik ne otkloni nedostatak do isteka tog roka, naručilac može, po svom izboru, izvršiti otklanjanje nedostatka na račun poslenika ili snositi naknadu, ili raskinuti ugovor. (4) Kad se radi o neznatnom nedostatku, naručilac se ne može koristiti pravom na raskid ugovora. (5) U svakom slučaju on ima pravo i na naknadu štete. Sniženje naknade Član 621 Sniženje naknade vrši se u razmjeru između vrijednosti izvršenog rada bez nedostatka u vrijeme zaključenja ugovora i vrijednosti koju bi imao u to vrijeme izvršeni rad sa nedostatkom. ODJELJAK 6. Obaveze naručioca Obaveza da primi rad Član 622 Naručilac je dužan primiti rad izvršen prema odredbama ugovora i pravilima posla. Određivanje i isplata naknade Član 623 (1) Naknada se određuje ugovorom ako nije određena obaveznom tarifom ili kojim drugim obaveznim aktom. (2) Ako naknada nije određena, utvrdiće je sud prema prednosti rada, prema normalno potrebnom vremenu za takav posao, kao i prema uobičajenoj naknadi za tu vrstu rada. (3) Naručilac nije dužan isplatiti naknadu prije nego što je pregledao izvršeni rad i odobrio ga, izuzev ako je drukčije ugovoreno. (4) Isto važi ako je ugovoreno izvršenje i predaja rada u dijelovima. Proračun sa izričitim jemstvom Član 624 (1) Ako je naknada ugovorena na osnovu proračuna sa izričitim jemstvom poslenika za njegovu tačnost, on ne može da zahtijeva povećanje naknade, čak i ako je u posao uložio više rada i ako je izvršenje posla zahtijevalo veće troškove nego što je bilo predviđeno. (2) Ovim se ne isključuje primjena pravila o raskidanju i izmjeni ugovora zbog promijenjenih okolnosti. (3) Ako je naknada ugovorena na osnovu proračuna bez izričitog jemstva poslenika za njegovu tačnost, pa se u toku rada prekoračenje proračuna pokaže neizbježnim, poslenik mora o tome bez odlaganja obavijestiti naručioca, inače gubi svako potraživanje zbog povećanih troškova. ODJELJAK 7. Rizik Kad je poslenik dao materijal Član 625 (1) U slučaju kad je poslenik dao materijal za izradu stvari, a stvar bude oštećena ili propadne iz ma kog uzroka prije predaje naručiocu, rizik snosi poslenik, te nema pravo na naknadu za dati materijal, kao ni na naknadu za svoj rad. (2) Ako je naručilac pregledao izvršeni rad i odobrio ga, smatra se da mu je stvar predata, a da je kod poslenika ostala na čuvanju. (3) Ako je naručilac pao u docnju zbog neprimanja ponuđene stvari, rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari prelazi na njega. Kad je naručilac dao materijal Član 626 (1) Rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari snosi naručilac ako je on dao materijal za izradu. (2) U tom slučaju, poslenik ima pravo na naknadu samo ako je stvar propala ili bila oštećena poslije dolaska naručioca u docnju, ili ako se naručilac nije odazvao njegovom urednom pozivu da stvar pregleda. Rizik u slučaju predaje po dijelovima Član 627 Ako je ugovoreno da će naručilac vršiti pregled i prijem pojedinih dijelova kako budu izrađeni, poslenik ima pravo na naknadu za izradu dijelova koje je naručilac pregledao i odobrio, čak i ako bi oni poslije toga propali kod njega bez njegove krivice. ODJELJAK 8. Pravo zaloge Član 628 Radi obezbjeđenja naplate potraživanja naknade za rad i naknade za utrošeni materijal, kao i ostalih potraživanja po osnovu ugovora o djelu, poslenik ima pravo zaloge na stvarima koje je napravio ili opravio, kao i na ostalim predmetima koje mu je predao naručilac u vezi sa njegovim radom, sve dok ih drži i ne prestane dragovoljno da ih drži. ODJELJAK 9. Prestanak ugovora Raskid ugovora voljom naručioca Član 629 Sve dok naručeni posao nije dovršen, naručilac može raskinuti ugovor kad god hoće, ali je u tom slučaju dužan isplatiti posleniku ugovorenu naknadu, umanjenu za iznos troškova koje ovaj nije učinio, a koje bi bio dužan učiniti da ugovor nije raskinut, kao i za iznos zarade koju je ostvario na drugoj strani ili koju je namjerno propustio da ostvari. GLAVA XIII. UGOVOR O GRAĐENJU ODJELJAK 1. Opšte odredbe Pojam Član 630 (1) Ugovor o građenju je ugovor o djelu kojim se izvođač obavezuje da, prema određenom projektu, sagradi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu ili da na takvom zemljištu, odnosno na već postojećem objektu izvrši kakve druge građevinske radove, a naručilac se obavezuje da mu za to isplati određenu cijenu. (2) Ugovor o građenju mora biti zaključen u pismenoj formi. Građevina Član 631 Pod "građevinom", u smislu ove glave, podrazumijevaju se zgrade, brane, mostovi, tuneli, vodovodi, kanalizacije, putevi, željezničke pruge, bunari i ostali građevinski objekti čija izrada zahtijeva veće i složenije radove. Nadzor nad radovima i kontrola kvaliteta materijala Član 632 Izvođač je dužan omogućiti naručiocu stalan nadzor nad radovima i kontrolu količine i kvaliteta upotrijebljenog materijala. Odstupanje od projekta Član 633 (1) Za svako odstupanje od projekta građenja, odnosno ugovorenih radova, izvođač mora imati pismenu saglasnost naručioca. (2) On ne može zahtijevati povećanje ugovorene cijene za radove koje je izvršio bez takve saglasnosti. Hitni nepredviđeni radovi Član 634 (1) Nepredviđene radove izvođač može izvesti i bez prethodne saglasnosti naručioca ako zbog njihove hitnosti nije bio u mogućnosti da pribavi tu saglasnost. (2) Nepredviđeni radovi su oni čije je preduzimanje bilo nužno zbog osiguranja stabilnosti objekta ili radi spriječavanja nastanka štete, a izazvani su neočekivanom težom prirodom zemljišta, neočekivanom pojavom vode ili drugim vanrednim i neočekivanim događajima. (3) Izvođač je dužan bez odlaganja izvijestiti naručioca o ovim pojavama i preduzetim mjerama. (4) Izvođač ima pravo na pravičnu naknadu za nepredviđene radove koji su morali biti obavljeni. (5) Naručilac može raskinuti ugovor ako bi usljed ovih radova ugovorena cijena morala biti znatno povećana, o čemu je dužan bez odlaganja obavijestiti izvođača. (6) U slučaju raskidanja ugovora, naručilac je dužan isplatiti izvođaču odgovarajući dio cijene za već izvršene radove, kao i pravičnu naknadu za učinjene neophodne radove. Cijena radova Član 635 Cijena radova se može odrediti po jedinici mjere ugovorenih radova (jedinična cijena) ili u ukupnom iznosu za cijeli objekat (ukupno ugovorena cijena). Izmjena cijene Član 636 (1) Ako ugovorom u pogledu izmjene cijene nije predviđeno što drugo, izvođač, koji je svoju obavezu ispunio u predviđenom roku, može zahtijevati povećanje cijene radova ako su se u vremenu između zaključenja ugovora i njegovog ispunjenja povećale cijene elemenata, na osnovu kojih je određena cijena radova, tako da bi trebalo da ta cijena bude veća za više od dva procenta. (2) U slučaju da izvođač svojom krivicom nije izveo radove u roku predviđenom ugovorom, on može zahtijevati povećanje cijene radova ako su se u vremenu između zaključenja ugovora i dana kad je, prema ugovoru, trebalo da radovi budu završeni, povećale cijene elemenata, na osnovu kojih je određena cijena radova, tako da bi trebalo da ona, prema novim cijenama tih elemenata, bude veća za više od pet procenata. (3) U slučajevima iz prethodnih stavova, izvođač može zahtijevati samo razliku u cijeni radova koja prelazi dva, odnosno pet procenata. (4) Izvođač se ne može pozivati na povećanje cijena elemenata, na osnovu kojih je određena cijena radova, ako je do povećanja cijene došlo nakon njegovog dolaska u docnju. Odredba o nepromjenljivosti cijena Član 637 (1) Ako je ugovoreno da se cijena radova neće mijenjati u slučaju da se poslije zaključenja ugovora povećaju cijene elemenata, na osnovu kojih je ona određena, izvođač može, i pored ovakve odredbe ugovora, zahtijevati izmjenu cijene radova ako su se cijene elemenata povećale u tolikoj mjeri da bi trebalo da cijena radova bude veća za više od deset procenata. (2) Ali, i u ovom slučaju izvođač može zahtijevati samo razliku u cijeni koja prelazi deset procenata, osim ako je do povećanja cijena elemenata došlo poslije njegovog dolaska u docnju. Raskid ugovora zbog povećane cijene Član 638 (1) Ako bi u slučajevima iz prethodnih članova ugovorena cijena morala biti znatno povećana, naručilac može raskinuti ugovor. (2) U slučaju raskida ugovora, naručilac je dužan isplatiti izvođaču odgovarajući dio ugovorene cijene za dotle izvršene radove, kao i pravičnu naknadu za učinjene neophodne troškove. Pravo naručioca da traži sniženje ugovorene cijene Član 639 (1) Ako su se u vrijeme zaključenja ugovora i ispunjenja obaveze izvođača cijene elemenata, na osnovu kojih je određena cijena radova, snizile za više od dva procenta, a radovi su izvršeni u ugovorenom roku, naručilac ima pravo da traži odgovarajuće sniženje ugovorene cijene radova iznad tog procenta. (2) Ako je ugovorena nepromjenljivost cijene radova, a oni su izvršeni u ugovorenom roku, naručilac ima pravo na sniženje ugovorene cijene u slučaju da su se cijene elemenata, na osnovu kojih je određena cijena, smanjile za toliko da bi cijena bila niža za više od deset procenata, i to za razliku u cijeni preko deset procenata. (3) U slučaju docnje izvođača radova naručilac ima pravo na srazmjerno sniženje cijene radova za svako sniženje cijene elemenata, na osnovu kojih je cijena radova određena. ODJELJAK 2. Ugovor o građenju sa posebnom odredbom Član 640 (1) Ako ugovor o građenju sadrži odredbu "ključ u ruke" ili neku drugu sličnu odredbu, izvođač se samostalno obavezuje da izvrši skupa sve radove potrebne za izgradnju i upotrebu određenog cjelovitog objekta. (2) U tom slučaju, ugovorena cijena obuhvata i vrijednost svih nepredviđenih radova i viškova radova, a isključuje uticaj manjkova radova na ugovorenu cijenu. (3) Ako u ugovoru "ključ u ruke" učestvuje kao ugovorna strana više izvođača, njihova odgovornost prema naručiocu je solidarna. ODJELJAK 3. Odgovornost za nedostatke Primjena pravila ugovora o djelu Član 641 Ukoliko u ovoj glavi nije drukčije određeno, za odgovornost za nedostatke građevine primjenjuju se odgovarajuće odredbe ugovora o djelu. Prelazak prava iz odgovornosti za nedostatke Član 642 Prava naručioca prema izvođaču zbog nedostatka građevine prelaze i na sve docnije sticaoce građevine ili njenog dijela, ali s tim da docnijim sticaocima ne teče novi rok za obavještenje i tužbu, već im se uračunava rok prethodnika. Posebna prava nosioca stanarskog prava Član 643 Nosilac stanarskog prava na stan u društvenoj svojini ima pravo da zahtijeva od izvođača otklanjanje nedostataka u granicama njihove odgovornosti za nedostatke građevine prema naručiocu. ODJELJAK 4. Odgovornost izvođača i projektanta za solidnost građevine U čemu se sastoji Član 644 (1) Izvođač odgovara za nedostatke u izradi građevine, koji se tiču njene solidnosti, ukoliko bi se ti nedostaci pokazali za vrijeme od deset godina od predaje i prijema radova. (2) Izvođač odgovara i za nedostatke zemljišta na kome je podignuta građevina, koji bi se pokazali za vrijeme od deset godina od predaje i prijema radova, osim ako je specijalizovana organizacija dala stručno mišljenje da je zemljište podobno za građenje, a u toku građenja se nisu pojavile okolnosti koje dovode u sumnju osnovanost stručnog mišljenja. (3) Isto važi i za projektanta ako nedostatak građevine potiče od nekog nedostatka u planu. (4) Oni su odgovorni prema odredbama prethodnih stavova ne samo naručiocu, nego i svakom drugom sticaocu građevine. (5) Ova njihova odgovornost ne može se ugovorom ni isključiti ni ograničiti. Dužnost obavještavanja i gubitak prava Član 645 (1) Naručilac ili drugi sticalac dužan je o nedostacima obavijestiti izvođača i projektanta u roku od šest mjeseci od kad je nedostatak ustanovio, inače gubi pravo da se pozove na njega. (2) Pravo naručioca ili drugog sticaoca prema izvođaču, odnosno projektantu, po osnovu njihove odgovornosti za nedostatke, prestaje za godinu dana, računajući od dana kad je naručilac, odnosno sticalac obavijestio projektanta, odnosno izvođača o nedostatku. Smanjenje ili isključenje odgovornosti Član 646 (1) Izvođač se ne oslobađa odgovornosti ako je šteta nastala zbog toga što je, pri izvođenju određenih radova, postupao po zahtjevima naručioca. (2) Ali, ako je prije izvršenja određenog rada, po zahtjevu naručioca, upozorio ovog na opasnost od štete, njegova odgovornost se smanjuje, a, prema okolnostima konkretnog slučaja, može se i isključiti. Regresi Član 647 (1) Kad su za štetu odgovorni izvođač i projektant, odgovornost svakog od njih određuje se prema veličini njegove krivice. (2) Projektant koji je izradio projekat građevine i kome je povjeren nadzor nad izvršenjem planiranih radova, odgovara i za nedostatke u izvršenim radovima, nastale krivicom izvođača, ako ih je mogao opaziti normalnim razumnim nadgledanjem radova, ali ima pravo zahtijevati od izvođača odgovarajuću naknadu. (3) Izvođač koji je naknadio štetu, nastalu usljed nedostataka u izvršenim radovima, ima pravo zahtijevati od projektanta u mjeri u kojoj nedostaci u izvršenim radovima potiču od nedostataka u projektu. (4) Kad je za nedostatak odgovorno lice kome je izvođač povjerio obavljanje jednog dijela posla, izvođač, ako hoće da od njega zahtijeva naknadu, mora da se obavijesti o postojanju nedostatka u roku od dva mjeseca, računajući od dana kad je on sam obaviješten od naručioca o istom nedostatku. GLAVA XIV. PREVOZ ODJELJAK 1. Opšte odredbe Pojam Član 648 (1) Ugovorom o prevozu robe obavezuje se prevozilac da preveze na određeno mjesto neko lice ili neku stvar, a putnik, odnosno pošiljalac, se obavezuje da mu za to isplati određenu naknadu. (2) Kao prevozilac, u smislu ovog zakona, smatra se kako lice koje se bavi prevozom kao svojim redovnim poslovanjem tako i svako drugo lice koje se ugovorom obaveže da izvrši prevoz uz naknadu. Obaveze prevozioca u linijskom prevozu Član 649 (1) Prevozilac koji obavlja prevoz na određenoj liniji (linijski prevoz) dužan je da redovno i uredno održava objavljenu liniju. (2) On je dužan da primi na prevoz svako lice i svaku stvar koji ispunjavaju uslove određene u objavljenim opštim uslovima. (3) Ako redovna prevozna sredstva prevozioca nisu dovoljna za izvršenje svih zahtijevanih prevoza, prvenstvo imaju lica ili stvari za koje je to posebnim propisima predviđeno, a dalje prvenstvo se određuje prema redu zahtjeva, s tim da se između istovremenih zahtjeva prvenstvo određuje prema većoj dužini prevoza. Odustanak od ugovora Član 650 (1) Pošiljalac, odnosno putnik, može odustati od ugovora prije nego što počne njegovo izvršenje, ali je dužan naknaditi štetu koju bi prevozilac pretrpio usljed toga. (2) Kad prevozilac sa započinjanjem prevoza kasni toliko dugo da druga strana više nema interesa za ugovoreni prevoz ili kad prevozilac neće ili ne može da izvrši ugovoreni prevoz, druga strana može odustati od ugovora i tražiti da se vrati plaćena naknada za prevoz. Visina naknade za prevoz Član 651 (1) Ako je visina naknade za prevoz određena tarifom ili kojim drugim objavljenim obaveznim aktom, ne može se ugovoriti veća naknada. (2) Ako iznos naknade za prevoz nije određen tarifom ili kojim drugim objavljenim obaveznim aktom, a ni ugovorom, prevozilac ima pravo na uobičajenu naknadu za tu vrstu prevoza. (3) Uostalom, shodno se primjenjuju odredbe o naknadi sadržane u glavi ovog zakona o ugovoru o djelu. Ograničenje primjene odredbi ove glave Član 652 Odredbe ove glave primjenjuju se na sve vrste prevoza ako zakonom za pojedine vrste nije drukčije određeno. ODJELJAK 2. Ugovor o prevozu stvari Odsjek 1. OPŠTE ODREDBE Predaja stvari Član 653 Prevozilac je dužan da stvar koju je primio u cilju prevoza preda na određenom mjestu pošiljaocu ili određenom licu (primaocu). O čemu pošiljalac treba da obavijesti prevozioca Član 654 (1) Pošiljalac je dužan obavijestiti prevozioca o vrsti pošiljke i o njenoj sadržini i količini i saopštiti mu kuda pošiljka treba da bude prevezena, ime i adresu primaoca pošiljke, svoje ime i svoju adresu, kao i sve drugo što je potrebno, da bi prevozilac mogao ispuniti svoje obaveze bez odlaganja i smetnji. (2) Kad se u pošiljci nalaze dragocjenosti, hartije od vrijednosti ili druge skupocjene stvari, pošiljalac je dužan obavijestiti o tome prevozioca u času njihove predaje na prevoz i saopštiti mu njihovu vrijednost. (3) Kad se radi o prevozu opasne stvari ili stvari za koju su potrebni posebni uslovi prevoza, pošiljalac je dužan da o tome obavijesti prevozioca na vrijeme, tako da bi on mogao preduzeti odgovarajuće posebne mjere. (4) Ako pošiljalac ne da prevoziocu podatke iz st. 1. i 3. ovog člana ili mu ih da pogrešno, odgovara za štetu koja bi usljed toga nastala. Tovarni list Član 655 (1) Ugovarači se mogu sporazumjeti da se o pošiljci, predatoj na prevoz, sačini tovarni list. (2) Tovarni list treba da sadrži: ime i adresu pošiljaoca i prevozioca, vrstu, sadržaj i količinu pošiljke, kao i vrijednost dragocjenosti i drugih skupocjenih stvari, mjesto opredjeljenja, iznos naknade za prevoz, odnosno zabilješku da je naknada plaćena unaprijed, odredbu o svoti kojom je pošiljka opterećena, mjesto i dan izdavanja tovarnog lista. (3) U tovarni list mogu biti unesene i druge odredbe ugovora o prevozu. (4) Tovarni list mora biti potpisan od oba ugovarača. (5) Tovarni list može sadržati odredbu "po naredbi" ili glasiti na donosioca. Ugovor o prevozu i tovarni list Član 656 Postojanje i punovažnost ugovora o prevozu nezavisni su od postojanja tovarnog lista i njegove tačnosti. Potvrda o prijemu za prevoz. Član 657 Ako nije izdat tovarni list, pošiljalac može zahtijevati od prevozioca da mu izda potvrdu o prijemu pošiljke za prevoz sa podacima koje treba da sadrži tovarni list. Odsjek 2. ODNOS POŠILJAOCA I PREVOZIOCA Pakovanje Član 658 (1) Pošiljalac je dužan upakovati stvari na propisani ili uobičajeni način, kako ne bi došlo do nastanka kakve štete ili ugrožavanja sigurnosti ljudi ili dobara. (2) Prevozilac je dužan skrenuti pažnju pošiljaocu na nedostatke pakovanja koji se mogu opaziti, inače odgovara za oštećenje pošiljke koje bi se desilo zbog tih nedostataka. (3) Ali prevozilac ne odgovara za oštećenje pošiljke ako je pošiljalac, iako mu je skrenuta pažnja na nedostatke pakovanja, zahtijevao da prevozilac primi pošiljku na prevoz sa tim nedostacima. (4) Prevozilac je dužan odbiti pošiljku ako su nedostaci u njenom pakovanju takvi da može biti ugrožena sigurnost lica ili dobara ili prouzrokovana kakva šteta. (5) Za štetu koju, zbog nedostatka u pakovanju, pretrpe treća lica, za vrijeme dok se stvar nalazi kod prevozioca, odgovara prevozilac, a on ima pravo zahtijevati naknadu od pošiljaoca. Naknada za prevoz i troškovi u vezi sa prevozom Član 659 (1) Pošiljalac je dužan isplatiti prevoziocu naknadu za prevoz i troškove u vezi sa prevozom. (2) Ako u tovarnom listu nije navedeno da pošiljalac plaća naknadu za prevoz i ostale troškove u vezi sa prevozom, pretpostavlja se da je pošiljalac uputio prevozioca da ih naplati od primaoca. Raspolaganje pošiljkom Član 660 (1) Pošiljalac može raspolagati pošiljkom i mijenjati naloge sadržane u ugovoru, te može naložiti prevoziocu da obustavi dalji prevoz pošiljke, da mu pošiljku vrati, da je preda drugom primaocu ili da je uputi u neko drugo mjesto. (2) Pravo pošiljaoca da mijenja naloge prestaje poslije prispijeća pošiljke u mjesto opredjeljenja kad prevozilac preda primaocu tovarni list ili kad prevozilac pozove primaoca da preuzme pošiljku ili kad primalac sam zatraži njenu predaju. (3) Ako je izdat tovarni list po naredbi, odnosno na donosioca, prava pošiljaoca iz prethodnog stava pripadaju isključivo imaocu tovarnog lista. (4) Ovlašćeno lice koje se posluži pravom da daje nove naloge prevoziocu dužno je da mu naknadi troškove i štetu koje je imao zbog toga, kao i da mu na njegov zahtjev pruži jemstvo da će mu troškovi i šteta biti naknađeni. Pravac prevoza Član 661 (1) Prevozilac je dužan izvršiti prevoz ugovorenim putem. (2) Ako nije ugovoreno kojim putem treba da se izvrši prevoz, prevozilac je dužan izvršiti ga onim putem koji najviše odgovara interesima pošiljaoca. Smetnje pri izvršenju prevoza Član 662 (1) Prevozilac je dužan obavještavati pošiljaoca o svim okolnostima koje bi bile od uticaja na izvršenje prevoza i postupiti po uputstvima koje od njega dobije. (2) Prevozilac nije dužan postupati po uputstvima pošiljaoca čije bi izvršenje moglo ugroziti sigurnost lica ili dobara. (3) Ako bi slučaj bio takav da se ne bi mogla čekati pošiljaočeva uputstva, prevozilac je dužan postupiti kako bi postupio dobar privrednik, odnosno dobar domaćin u istoj situaciji i o tome obavijestiti pošiljaoca i tražiti njegova dalja uputstva. (4) Prevozilac ima pravo na naknadu troškova koje je imao zbog smetnji nastalih bez njegove krivice. Naknada u slučaju prekida prevoza Član 663 (1) Ako je prevoz prekinut iz nekog uzroka za koji odgovara prevozilac, on ima pravo na srazmjeran dio naknade za izvršeni prevoz, ali je dužan naknaditi štetu koja bi nastala za drugu stranu usljed prekida prevoza. (2) Ako je prevoz prekinut iz nekog uzroka za koji ne odgovara niko od zainteresovanih lica, prevozilac ima pravo na razliku između ugovorene naknade za prevoz i troškova prevoza od mjesta gdje je prevoz prekinut do mjesta opredjeljenja. (3) Prevozilac nema pravo ni na dio naknade ako u toku prevoza pošiljka propadne usljed više sile. Kad pošiljka ne može da bude predata Član 664 (1) Ako primalac ne može da bude obaviješten o prispijeću pošiljke ili odbije da je primi i, uopšte, ako pošiljka ne može da bude predata ili ako primalac ne isplati prevoziocu dužnu naknadu i ostale svote koje terete pošiljku, prevozilac je dužan obavijestiti o tome pošiljaoca, tražiti od njega uputstva i preduzeti za njegov račun potrebne mjere za čuvanje stvari. (2) Ako u primjerenom roku ovlašćeno lice ne preduzme ništa sa pošiljkom, prevozilac ima pravo da je proda prema pravilima o prodaji dugovane stvari u slučaju docnje povjerioca i da naplati svoja potraživanja iz postignute cijene, a ostatak je dužan položiti kod suda za ovlašćeno lice. Odgovornost prevozioca prema pošiljaocu Član 665 Ako je prevozilac predao pošiljku primaocu, a nije naplatio od njega svotu kojom je bila opterećena, dužan je isplatiti tu svotu pošiljaocu, ali ima pravo da traži naknadu od primaoca. Odsjek 3. ODNOS PREVOZIOCA I PRIMAOCA Obavještavanje primaoca o prispijeću pošiljke Član 666 (1) Prevozilac je dužan obavijestiti primaoca bez odlaganja da je pošiljka prispjela, staviti mu je na raspolaganje, kako je ugovoreno, i podnijeti mu tovarni list ako je izdat. (2) U slučaju kad je izdat tovarni list po naredbi ili na donosioca, on je dužan postupiti po prethodnom stavu samo ako je u tovarnom listu označeno lice u mjestu opredjeljenja koje treba obavijestiti da je pošiljka prispjela. Predaja pošiljke kad je izdat duplikat tovarnog lista Član 667 Prevozilac može odbiti da preda pošiljku ako mu se istovremeno ne preda duplikat tovarnog lista na kome je primalac potvrdio da mu je pošiljka predata. Pravo primaoca da zahtijeva predaju pošiljke Član 668 (1) Primalac može vršiti prava iz ugovora o prevozu prema prevoziocu i od njega zahtijevati da mu preda tovarni list i pošiljku tek pošto ona prispije u mjesto opredjeljenja. (2) Prevozilac je dužan na zahtjev primaoca predati mu pošiljku prije nego što ona prispije u mjesto opredjeljenja samo ako je na to ovlašćen od pošiljaoca. (3) Primalac može vršiti prava iz ugovora o prevozu i zahtijevati od prevozioca predaju pošiljke samo ako ispuni uslove predviđene ugovorom o prevozu. Utvrđivanje istovjetnosti i stanja pošiljke Član 669 (1) Ovlašćeno lice ima pravo zahtijevati da se zapisnički utvrdi istovjetnost pošiljke i, ako je pošiljka oštećena, u čemu se sastoji oštećenje. (2) Ako se utvrdi da pošiljka nije ona koja je bila predata prevoziocu ili da je oštećenje veće nego što je prevozilac tvrdio, troškove utvrđivanja snosi prevozilac. Obaveza primaoca da isplati naknadu za prevoz Član 670 (1) Preuzimanjem pošiljke i tovarnog lista, ako je izdat, primalac se obavezuje da isplati prevoziocu naknadu za prevoz ako nije što drugo određeno u ugovoru o prevozu ili u tovarnom listu, kao i da mu isplati svote kojima je pošiljka opterećena. (2) Ako primalac smatra da nije dužan isplatiti prevoziocu onoliko koliko ovaj zahtijeva, on može vršiti prava iz ugovora samo ako kod suda položi sporni iznos. Odsjek 4. ODGOVORNOST PREVOZIOCA ZA GUBITAK, OŠTEĆENJE I ZADOCNJENJE POŠILJKE Gubitak ili oštećenje pošiljke Član 671 (1) Prevozilac odgovara za gubitak ili oštećenje pošiljke koji bi se dogodili od časa preuzimanja do njene predaje, osim ako su prouzrokovani radnjom ovlašćenog lica, svojstvima pošiljke ili stranim uzrocima, koji se nisu mogli predvidjeti ni izbjeći ili otkloniti. (2) Ništave su odredbe ugovora o prevozu opštih uslova prevoza, tarifa ili kod drugog opšteg akta, kojima se ova odgovornost smanjuje. (3) Ali je punovažna odredba kojom se unaprijed određuje najviši iznos naknade, pod uslovom da nije u očiglednoj nesrazmjeri sa štetom. (4) Ovo ograničenje iznosa naknade ne važi ako je štetu prevozilac prouzrokovao namjerno ili krajnjom nepažnjom. (5) Ako drukčije nije ugovoreno, visina naknade određuje se prema tržišnoj cijeni pošiljke u vrijeme i mjestu predaje za prevoz. Gubitak ili oštećenje pošiljke skupocjenih stvari Član 672 (1) U slučaju gubitka ili oštećenja pošiljke u kojoj su se nalazile dragocjenosti, hartije od vrijednosti ili druge skupocjene stvari, prevozilac je dužan naknaditi tako nastalu štetu samo ako je, prilikom predaje stvari na prevoz, bio obaviješten o prirodi tih stvari i njihovoj vrijednosti ili ako je štetu prouzrokovao namjerno ili krajnjom nepažnjom. (2) Ako su se sa navedenim stvarima u pošiljci nalazile i druge stvari, za njihov gubitak ili oštećenje prevozilac odgovara po opštim pravilima o odgovornosti prevozioca. Vraćanje plaćene naknade za prevoz Član 673 U slučaju potpunog gubitka pošiljke prevozilac je, pored naknade štete, dužan da pošiljaocu vrati naknadu za prevoz ako je ista plaćena. Kad primalac preuzme pošiljku bez prigovora Član 674 (1) Kad primalac preuzme pošiljku bez prigovora i isplati prevoziocu njegova potraživanja, prestaje odgovornost prevozioca, izuzev ako je oštećenje zapisnički utvrđeno prije preuzimanja pošiljke. (2) Prevozilac ostaje odgovoran za oštećenja pošiljke koja se nisu mogla opaziti u času predaje ako ga je primalac obavijestio o tim oštećenjima odmah po njihovom otkrivanju, ali ne docnije od osam dana od predaje. (3) Prevozilac se ne može pozivati na odredbe prethodnih stavova ako je oštećenje prouzrokovao namjerno ili krajnjom nepažnjom. Odgovornost prevozioca za zadocnjenje Član 675 Prevozilac odgovara za štetu nastalu zbog zakašnjenja, izuzev ako je zakašnjenje prouzrokovano nekom činjenicom koja isključuje njegovu odgovornost za gubitak ili oštećenje stvari. Odgovornost za pomoćnike Član 676 Prevozilac odgovara za lica koja su po njegovom nalogu radila na izvršavanju prevoza. Odsjek 5. UČEŠĆE VIŠE PREVOZILACA U PREVOZU POŠILJKE Kad oni odgovaraju solidarno Član 677 (1) Prevozilac koji povjeri nekom drugom prevoziocu potpuno ili djelimično izvršenje prevoza pošiljke koju je primio na prevoz, ostaje i dalje odgovoran za njen prevoz od njenog prijema do predaje, ali ima pravo na naknadu od prevozioca kome je pošiljku povjerio. (2) Ako drugi prevozilac od prvog prevozioca preuzme sa pošiljkom i tovarni list, on postaje ugovorna strana u ugovoru o prevozu, sa pravima i dužnostima solidarnog dužnika i solidarnog povjerioca, čiji su udjeli srazmjerni njegovom učešću u prevozu. (3) Isto važi i kad se za izvršenje prevoza neke pošiljke obaveže jednim istim ugovorom više prevozilaca koji će učestvovati u prevozu jedan za drugim. (4) Svaki od više prevozilaca ima pravo zahtijevati da se utvrdi stanje pošiljke u času kad mu se predaje radi izvršenja njegovog dijela prevoza. (5) Solidarni prevoznici učestvuju u snošenju štete srazmjerno njihovim udjelima u prevozu, izuzev onog koji dokaže da šteta nije nastala dok je on prevozio pošiljku. (6) Prigovori učinjeni kasnijem prevoziocu dejstvuju i prema svim ranijim. Podijeljena odgovornost prevozilaca Podijeljena odgovornost prevozilaca Član 678 Kad u izvršenju prevoza iste pošiljke učestvuju jedan za drugim nekoliko prevozilaca koje je odredio pošiljalac, svaki od njih odgovara samo za svoj dio prevoza. Odsjek 6. PRAVO ZALOGE Kad prevozilac ima pravo zaloge Član 679 (1) Radi obezbjeđenja naplate naknade za prevoz i nužnih troškova koje je učinio u vezi sa prevozom, prevozilac ima pravo zaloge na stvarima koje su mu predate radi prevoza i u vezi sa prevozom dok ih drži ili dok ima u rukama ispravu pomoću koje može raspolagati njima. (2) Kad je u izvršenju prevoza učestvovalo više prevozilaca jedan za drugim, njihova potraživanja u vezi sa izvršenjem prevoza obezbijeđena su, takođe, ovim zalogom i posljednji prevozilac je dužan, ako tovarni list ne sadrži što drugo, naplatiti sva potraživanja po tovarnom listu. (3) Potraživanja ranijeg prevozioca, kao i njegovo pravo zaloge, prelaze, po samom zakonu, na docnijeg prevozioca koji mu je isplatio ta potraživanja. (4) To isto važi i ako prevozilac isplati otpremnikova potraživanja. Sukob založnih prava Član 680 (1) Kad pored založnog prava prevozioca postoje na istoj stvari, istovremeno založna prava komisionara, otpremnika i skladištara, prvenstvo naplate imaju potraživanja ma kog od ovih povjerilaca nastala otpremom ili prevozom, i to obratno, redu kojim su nastala. (2) Ostala potraživanja komisionara i skladištara, kao i potraživanja otpremnika i prevozioca nastala davanjem predujmova, naplaćuju se tek po isplati potraživanja navedenih u prethodnom stavu, i to po redu kojim su nastala. ODJELJAK 3. Ugovor o prevozu lica Opšta odredba Član 681 Prevozilac je dužan da prevoz lica izvrši bezbjedno onim prevoznim sredstvom koje je određeno ugovorom o prevozu i uz one uslove udobnosti i higijene koji se, prema vrsti odnosnog prevoznog sredstva i udaljenosti puta, smatraju neophodnim. Pravo putnika na određeno mjesto Član 682 Prevozilac je dužan dati putniku ono mjesto i u onom prevoznom sredstvu, kako je ugovoreno. Odgovornost prevozioca za zadocnjenje Član 683 (1) Prevozilac je dužan prevesti putnika do određenog mjesta na vrijeme. (2) On odgovara za štetu koju bi putnik pretrpio zbog zadocnjenja, izuzev ako je do zadocnjenja došlo iz uzroka koji nije mogao otkloniti ni pažnjom stručnjaka. Odgovornost prevozioca za sigurnost putnika Član 684 (1) Prevozilac odgovara za sigurnost putnika od početka do završetka prevoza, kako u slučaju prevoza uz naknadu tako i u slučaju besplatnog prevoza, te je dužan naknaditi štetu koja nastane oštećenjem zdravlja, povredom ili smrću putnika, izuzev ako je prouzrokovana radnjom putnika ili stranim uzrokom koji se nije mogao predvidjeti ni izbjeći ili otkloniti. (2) Ništave su odredbe ugovora, kao i opštih uslova prevoza, tarifa ili kog drugog opšteg akta, kojima se ova odgovornost smanjuje. Odgovornost za prtljag predat na prevoz i za ostale stvari Član 685 (1) Prtljag koji mu je putnik predao, prevozilac je dužan prevesti u isto vrijeme kad i putnika i predati mu ga po završetku prevoza. (2) Za gubitak i oštećenje prtljaga koji mu je putnik predao, prevozilac odgovara prema odredbama za prevoz stvari. (3) Za oštećenje stvari koje putnik drži sa sobom, prevozilac odgovara prema opštim pravilima o odgovornosti. GLAVA XV. UGOVOR O LICENCI ODJELJAK 1. Opšte odredbe Pojam Član 686 Ugovorom o licenci obavezuje se davalac licence da sticaocu licence ustupi, u cjelini ili djelimično, pravo iskorišćavanja pronalaska, tehničkog znanja i iskustva, žiga, uzorka ili modela, a sticalac licence se obavezuje da mu za to plati određenu naknadu. Forma Član 687 Ugovor o licenci mora biti zaključen u pismenoj formi. Trajanje licence Član 688 Licenca za iskorišćavanje patentiranog pronalaska, uzorka ili modela ne može biti zaključena za vrijeme duže od trajanja zakonske zaštite tih prava. Isključiva licenca Član 689 (1) Ugovorom o licenci sticalac licence stiče isključiva prava iskorišćavanja predmeta licence samo ako je to izričito ugovoreno (isključiva licenca). (2) Ostale mogućnosti iskorišćavanja predmeta licence zadržava davalac licence. (3) Ako u ugovoru o licenci nije naznačeno o kakvoj je licenci riječ, smatra se da mu je data neisključiva licenca. Prostorno ograničenje prava iskorišćavanja Član 690 (1) Pravo iskorišćavanja predmeta licence može biti prostorno ograničeno samo ako to nije protivno Ustavu i zakonima Republike Bosne i Hercegovine. (2) Ako ugovorom o licenci nije prostorno ograničeno pravo iskorišćavanja predmeta licence, smatra se da je licenca prostorno neograničena. ODJELJAK 2. Obaveze davaoca licence Predaja predmeta licence Član 691 (1) Davalac licence je dužan da sticaocu licence u određenom roku preda predmet licence. (2) Davalac licence je dužan da sticaocu licence preda i tehničku dokumentaciju potrebnu za praktičnu primjenu predmeta licence. Davanje uputstva i obavještenja Član 692 Davalac licence je dužan da sticaocu licence daje sva uputstva i obavještenja koja su potrebna za uspješno iskorišćavanje predmeta licence. Obaveza garantovanja Član 693 Davalac licence garantuje sticaocu licence tehničku izvodljivost i tehničku upotrebljivost predmeta licence. Jemstvo Član 694 (1) Davalac licence jemči da pravo iskorišćavanja koje je predmet ugovora pripada njemu, da na njemu nema tereta i da nije ograničeno u korist nekog trećeg. (2) Ako je predmet ugovora isključiva licenca, davalac licence jemči da pravo iskorišćavanja nije ustupio drugome, ni potpuno ni djelimično. (3) Davalac licence je dužan čuvati i braniti pravo ustupljeno sticaocu licence od svih zahtjeva trećih lica. Obaveza davaoca isključive licence Član 695 Ako je ugovorena isključiva licenca, davalac licence ne može ni u kom vidu sam iskorišćavati predmet licence, niti njegove pojedine dijelove, niti to povjeriti nekom drugom u granicama prostornog važenja licence. ODJELJAK 3. Obaveze sticaoca licence Iskorišćavanje predmeta licence Član 696 Sticalac licence je dužan iskorišćavati predmet licence na ugovoreni način, u ugovorenom obimu i u ugovorenim granicama. Korišćenje naknadnih usavršavanja Član 697 Ako zakonom ili ugovorom nije drukčije određeno, sticalac licence nije ovlašćen da iskorišćava naknadna usavršavanja predmeta licence. Čuvanje predmeta licence u tajnosti Član 698 Ako predmet licence sačinjava nepatentirani pronalazak ili tajno tehničko znanje i iskustvo, sticalac licence je dužan da ga čuva u tajnosti. Kvalitet Član 699 (1) Ako je uz licencu za proizvodnju ustupljena i licenca za upotrebu žiga, sticalac licence može stavljati u promet robu sa tim žigom samo ako je njen kvalitet isti kao što je kvalitet robe koju proizvodi davalac licence. (2) Suprotan sporazum nema pravno dejstvo. Obilježavanje Član 700 Sticalac licence je dužan robu obilježiti oznakom o proizvodnji po licenci. Naknada Član 701 Sticalac licence je dužan isplatiti davaocu licence ugovorenu naknadu u vrijeme i na način kako je to određeno ugovorom. Podnošenje izvještaja Član 702 Ako se naknada određuje u zavisnosti od obima iskorišćavanja predmeta licence, sticalac licence je dužan podnijeti davaocu licence izvještaj o obimu iskorišćavanja i izvršiti obračun naknade svake godine, ako ugovorom nije za to određen kraći rok. Izmjena ugovorene naknade Član 703 Ako je ugovorena naknada postala očigledno nesrazmjerna u odnosu na prihod koji sticalac licence ima od iskorišćavanja predmeta licence, zainteresovana strana može zahtijevati izmjenu ugovorene naknade. ODJELJAK 4. Podlicenca Kad se može dati Član 704 (1) Sticalac isključive licence može pravo iskorišćavanja licence ustupiti drugome (podlicenca). (2) Ugovorom se može predvidjeti da sticalac licence ne može dati drugome podlicencu ili mu je ne može dati bez dozvole davaoca licence. Kad davalac može odbiti dozvolu Član 705 Kad je za davanje podlicence potrebna dozvola davaoca licence, ovaj je može odbiti sticaocu isključive licence samo iz ozbiljnih razloga. Otkaz zbog nedozvoljene podlicence Član 706 Davalac licence može otkazati ugovor o licenci bez otkaznog roka ako je podlicenca data bez njegove dozvole, kad je ova, prema zakonu ili prema ugovoru, potrebna. Neposredan zahtjev davaoca licence Član 707 (1) Ugovorom o podlicenci ne stvara se nikakav poseban pravni odnos između sticaoca podlicence i davaoca licence, čak ni kad je davalac licence dao potrebnu dozvolu za zaključenje podlicence. (2) Ali, davalac licence može, radi naplate svojih potraživanja od sticaoca nastalih iz licence, zahtijevati neposredno od sticaoca podlicence isplatu iznosa koji ovaj duguje davaocu podlicence po osnovu podlicence. Odjeljak 5. Prestanak ugovora Protek određenog vremena Član 708 Ugovor o licenci zaključen na određeno vrijeme prestaje samim protekom vremena za koje je zaključen, te nije potrebno da bude otkazan. Prećutno obnavljanje licence Član 709 (1) Kad, po proteku vremena za koje je ugovor o licenci bio zaključen, sticalac licence produži da iskorišćava predmet licence, a davalac licence se tome ne protivi, smatra se da je zaključen nov ugovor o licenci neodređenog trajanja, pod istim uslovima kao i prethodni. (2) Obezbjeđenja koja su treća lica dala za prvu licencu prestaju sa protekom vremena za koje je bila zaključena. Otkaz Član 710 (1) Ugovor o licenci čije trajanje nije određeno prestaje otkazom koji svaka strana može dati drugoj, poštujući određeni otkazni rok. (2) Ako otkazni rok nije ugovorom određen, iznosi šest mjeseci, s tim što davalac licence ne može otkazati ugovor tokom prve godine njegovog važenja. Smrt, stečaj i redovna likvidacija Član 711 (1) U slučaju smrti davaoca licence, licenca se nastavlja sa njegovim nasljednicima ako drukčije nije ugovoreno. (2) U slučaju smrti sticaoca licence, licenca se nastavlja sa njegovim nasljednicima koji produžavaju njegovu djelatnost. (3) U slučaju smrti ili redovne likvidacije sticaoca licence davalac licence može raskinuti ugovor. GLAVA XVI. OSTAVA ODJELJAK 1. O ostavi uopšte Odsjek 1. OPŠTE ODREDBE Član 712 (1) Ugovorom o ostavi obavezuje se ostavoprimac da primi stvar ostavodavca, da je čuva i da je vrati kad je ovaj bude zatražio. (2) Predmet ostave mogu biti samo pokretne stvari. Ostava tuđe stvari Član 713 (1) Ugovor o ostavi može punovažno zaključiti u svoje ime i lice koje nije nosilac prava raspolaganja, odnosno sopstvenik stvari, i ostavoprimac je dužan vratiti stvar njemu, izuzev ako bi doznao da je stvar ukradena. (2) Ako treće lice tužbom zahtijeva stvar od ostavoprimca kao nosilac prava raspolaganja, odnosno kao sopstvenik, ostavoprimac je dužan saopštiti sudu od kog lica je stvar primio, a istovremeno obavijestiti ostavodavca o podignutoj tužbi. Odsjek 2. OBAVEZE OSTAVOPRIMCA Obaveze čuvanja i obavještavanja Član 714 (1) Ostavoprimac je dužan čuvati stvar kao svoju sopstvenu, a ako je ostava uz naknadu, kao dobar privrednik, odnosno dobar domaćin. (2) Ako su ugovoreni mjesto ili način čuvanja stvari, ostavoprimac ih može promijeniti samo ako to zahtijevaju promijenjene okolnosti, inače odgovara i za slučajnu propast ili slučajno oštećenje stvari. (3) O svim promjenama koje bi primijetio na stvari i o opasnostima da budu oštećene na ma koji način ostavoprimac je dužan obavijestiti ostavodavca. Predaja stvari drugom na čuvanje Član 715 Ostavoprimac ne može bez pristanka ostavodavca ili bez nužde predati povjerenu mu stvar drugome da je čuva, inače odgovara i za njenu slučajnu propast ili oštećenje. Upotrebljavanje stvari Član 716 (1) Ostavoprimac nema pravo da upotrebljava stvar povjerenu mu na čuvanje. (2) U slučaju nedozvoljene upotrebe stvari, ostavoprimac duguje ostavodavcu odgovarajuću naknadu i odgovara za slučajnu propast ili oštećenje stvari koji bi se dogodili tom prilikom. (3) Kad je u ostavu data neka nepotrošna stvar i ostavoprimcu dozvoljeno da je upotrebljava, onda se na odnose ugovarača primjenjuju pravila o ugovoru o posluzi, a samo o pitanjima vremena i mjesta vraćanja stvari sudi se po pravilima o ugovoru o ostavi ako ugovarači nisu što drugo odredili u tom pogledu. Upotrebljavanje i predaja stvari drugome Član 717 Kad ostavoprimac bez pristanka ostavodavca i bez nužde, suprotno ugovoru, upotrebljava stvar, mijenja mjesto ili način njenog čuvanja ili kad stvar preda na čuvanje drugom licu, on ne odgovara za slučajnu propast ili oštećenje stvari do kojih bi došlo i da je postupao u skladu sa ugovorom. Vraćanje stvari Član 718 (1) Ostavoprimac je dužan vratiti stvar čim je ostavodavac zatraži i to sa svim plodovima i drugim koristima od stvari. (2) Ako je određen rok za vraćanje stvari, ostavodavac može tražiti da mu se stvar vrati i prije isteka roka, izuzev kad rok nije ugovoren isključivo u interesu ostavodavca. (3) Vraćanje se vrši u mjestu predaje stvari ostavoprimcu, ako ugovorom nije određeno neko drugo mjesto, u kom slučaju ostavoprimac ima pravo na naknadu troškova prenosa stvari. Odsjek 3. PRAVA OSTAVOPRIMCA Naknada troškova i štete Član 719 Ostavoprimac ima pravo zahtijevati od ostavodavca da mu naknadi troškove opravdano učinjene radi očuvanja stvari, kao i štetu koju je imao zbog ostave. Naknada Član 720 Ostavoprimac nema pravo na naknadu za svoj trud, izuzev ako je naknada ugovorena ako se ostavoprimac bavi primanjem stvari na čuvanje ili ako se naknada mogla očekivati s obzirom na okolnosti posla. Vraćanje stvari u slučaju besplatne ostave Član 721 (1) Ostavoprimac koji se obavezao da besplatno čuva stvar određeno vrijeme može je vratiti ostavodavcu prije isteka ugovorenog roka ako bi samoj stvari prijetila opasnost propasti ili oštećenja ili ako bi mu njeno dalje čuvanje moglo prouzrokovati štetu. (2) Ako rok nije ugovoren, ostavoprimac iz prethodnog stava može u svako doba odustati od ugovora, ali je dužan ostavodavcu odrediti primjeren rok za preuzimanje stvari. Odsjek 4. POSEBNI SLUČAJEVI OSTAVE Neprava ostava Član 722 Kad su u ostavu date zamjenljive stvari, s pravom na ostavoprimca da ih potroši i obavezom da vrati istu količinu stvari iste vrste, onda se na njegove odnose sa ostavodavcem primjenjuju pravila ugovora o zajmu, samo će u pogledu vremena i mjesta vraćanja važiti pravila ugovora o ostavi ako ugovarači nisu što drugo odredili u tom pogledu. Ostava u nuždi Član 723 Kome je stvar povjerena u slučaju kakve nevolje, na primjer u slučaju požara, zemljotresa, poplave, dužan je čuvati je sa povećanom pažnjom. ODJELJAK 2. Ugostiteljska ostava Ugostitelj kao ostavoprimac Član 724 (1) Ugostiteljska preduzeća i drugi ugostitelji smatraju se kao ostavoprimci u pogledu stvari koje su gosti donijeli i odgovaraju za njihov nestanak ili oštećenje najviše do deset hiljada dinara, ali odgovarajući državni organ u Republici BiH može odrediti i veći iznos. (2) Ova odgovornost je isključena ako su stvari propale ili oštećene usljed okolnosti koje se nisu mogle izbjeći ili otkloniti, usljed nekog uzroka u samoj stvari, ako su nestale ili oštećene ponašanjem samog gosta ili ponašanjem lica koje je on doveo ili koja su mu došla u posjetu. (3) Ugostitelj duguje potpunu naknadu ako mu je gost predao stvar na čuvanje, kao i ako je šteta nastala njegovom krivicom ili krivicom lica za koje on odgovara. Obaveze ugostitelja da primi stvari na čuvanje Član 725 (1) Ugostitelj je dužan primiti na čuvanje stvari koje gosti donesu i hoće da mu predaju na čuvanje, izuzev ako ne raspolaže podesnim prostorijama za njihov smještaj ili ako njihovo čuvanje prelazi njegove mogućnosti iz nekog drugog uzroka. (2) Ako ugostitelj neopravdano odbije da primi stvar na čuvanje, duguje potpunu naknadu štete koju gost usljed toga pretrpi. Dužnost gosta da prijavi štetu Član 726 Gost je dužan prijaviti nestanak ili oštećenje stvari čim dozna za njih, inače ima pravo na naknadu samo ako dokaže da je šteta nastala krivicom ugostitelja ili lica za koje on odgovara. Objave o isključenju odgovornosti Član 727 Nemaju nikakvog pravnog dejstva objave istaknute u prostorijama ugostitelja kojima se isključuje, ograničava ili uslovljava njihova odgovornost za stvari koje su gosti donijeli. Pravo zadržavanja Član 728 Ugostiteljska preduzeća, radnje i pojedinci koji primaju goste na noćenje imaju pravo zadržati stvari koje su gosti donijeli, do potpune naplate potraživanja za smještaj i ostale usluge. Proširenje primjene odredaba o ugostiteljskoj ostavi Član 729 Odredbe o ugostiteljskoj ostavi shodno se primjenjuju i na bolnice, garaže, kola za spavanje, organizovane kampove i sl. GLAVA XVII. USKLADIŠTENJE ODJELJAK 1. Opšte odredbe Pojam Član 730 (1) Ugovorom o uskladištenju obavezuje se skladištar da primi i čuva određenu robu i da preduzima potrebne ili ugovorene mjere radi njenog očuvanja u određenom stanju, te da je preda na zahtjev ostavodavca ili drugog ovlašćenog lica, a ostavodavac se obavezuje da mu za to plati određenu naknadu. (2) Prilikom predaje robe ostavodavac je dužan dati sva potrebna obavještenja o njoj i izjaviti kolika je njena vrijednost. Isključenje odgovornosti i neke obaveze skladištara Član 731 (1) Skladištar odgovara za štetu na robi osim ako dokaže da je šteta prouzrokovana usljed okolnosti koje se nisu mogle izbjeći ili otkloniti ili je prouzrokovana krivicom ostavodavca, manama ili prirodnim svojstvom robe, kao i neispravnom ambalažom. (2) Skladištar je dužan da upozori ostavodavca na mane ili prirodna svojstva robe, odnosno neispravnu ambalažu usljed kojih može doći do štete na robi, čim je navedene nedostatke opazio ili morao opaziti. (3) Ako bi se na robi dešavale takve neotklonjive promjene zbog kojih postoji opasnost da se roba pokvari ili propadne, skladištar je dužan, ako to po njegovom pozivu ne bi mogao na vrijeme da učini ostavodavac, prodati robu bez odlaganja na najpogodniji način. (4) Skladištar je obavezan da preduzima radnje radi očuvanja prava ostavodavca prema prevoziocu koji mu je predao robu za račun ostavodavca u oštećenom ili manjivom stanju. Kad postoji dužnost osiguranja Član 732 (1) Skladištar je dužan da osigura robu primljenu na čuvanje samo ako je to ugovoreno. (2) Ako ugovorom nije određeno koje rizike treba da obuhvati osiguranje, skladištar je dužan da osigura robu od uobičajenih rizika. Ograničenje naknade štete Član 733 Naknada štete koju je skladištar dužan platiti zbog propasti, umanjenja ili oštećenja robe za vrijeme od njenog prijema do predaje, ne može preći stvarnu vrijednost robe, osim ako je štetu prouzrokovao namjerno ili krajnjom nepažnjom. Miješanje zamjenljivih stvari Član 734 (1) Skladištar ne može pomiješati primljene zamjenljive stvari sa stvarima iste vrste i iste kakvoće, osim ako je ostavodavac na to pristao ili ako je očigledno da se radi o stvarima koje se mogu miješati, bez opasnosti od nastanka štete za ostavodavca. (2) Ako su stvari pomiješane, skladištar može na zahtjev ovlašćenog lica bez sudjelovanja ostalih ovlašćenih lica iz smješe zamjenljivih stvari izdvojiti dio koji mu pripada. Pregledanje robe i uzimanje uzoraka Član 735 Skladištar je dužan dozvoliti ovlašćenom licu da pregleda robu i da uzima uzorke od nje. Potraživanje skladištara i pravo zaloge Član 736 (1) Pored naknade za čuvanje, skladištar ima pravo na naknadu troškova koji su bili potrebni za očuvanje robe. (2) Za svoja potraživanja iz ugovora o skladištenju i ostala potraživanja nastala u vezi sa čuvanjem robe on ima založno pravo na toj robi. Podizanje robe i prodaja nepodignute robe Član 737 (1) Ostavodavac može robu podići i prije ugovorenog roka. (2) Ako ostavodavac ne podigne robu po isteku ugovorenog roka ili po isteku godine dana ako nije ugovoren rok za čuvanje, skladištar može za njegov račun prodati robu na javnoj prodaji, ali je dužan obavijestiti ga prethodno o svojoj namjeri i ostaviti mu naknadni rok najmanje od osam dana da robu podigne. Nedostaci pri prijemu robe Član 738 (1) Primalac robe dužan je robu pregledati u trenutku njenog preuzimanja. (2) Ako prilikom preuzimanja robe primijeti nedostatke, primalac je dužan da o tome odmah upozori skladištara, inače se smatra da je roba uredno primljena. (3) O nedostacima robe koji se nisu mogli utvrditi u trenutku preuzimanja, primalac je dužan da na pouzdan način obavijesti skladištara u roku od sedam dana, računajući od dana preuzimanja robe, inače se smatra da je roba uredno primljena. Primjena pravila o ostavi Član 739 Na ugovore o skladištenju shodno se primjenjuju pravila o ostavi ukoliko pravilima o skladištenju nije drukčije regulisano. ODJELJAK 2. Skladišnica Dužnost izdavanja skladišnice Član 740 Skladištar koji je na osnovu zakona ovlašćen da za robu primljenu na uskladištenje izda skladišnicu, dužan ju je izdati ostavodavcu na njegov zahtjev. Sastojci i sadržina skladišnice Član 741 (1) Skladišnica se sastoji iz priznanice i založnice. (2) Priznanica i založnica sadrže podatke: naziv, odnosno ime i zanimanje ostavodavca, njegovo sjedište, odnosno prebivalište, naziv i sjedište skladištara, datum i broj skladišnice, mjesto gdje se skladište nalazi, vrstu, prirodu i količinu robe, navod o tome do koga iznosa je roba osigurana, kao i ostale podatke potrebne za raspoznavanje robe i određivanje njene vrijednosti. (3) Priznanica i založnica moraju se pozivati jedna na drugu. Skladišnica za dijelove robe Član 742 (1) Ostavodavac može zahtijevati da skladištar podijeli robu na određene dijelove i da mu za svaki dio izda zasebnu skladišnicu. (2) Ako je već dobio skladišnicu za cijelu količinu robe, on može zahtijevati da skladištar podijeli robu na određene dijelove i da mu u zamjenu za skladišnicu koju je dobio izda posebne skladišnice za svaki pojedini dio. (3) Ostavodavac može zahtijevati da mu skladištar izda skladišnicu samo za jedan dio zamjenljive robe koji je ostavio kod njega. Prava imaoca skladišnice Član 743 (1) Imalac skladišnice ima pravo zahtijevati da mu se preda roba označena u njoj. (2) On može raspolagati robom označenom u skladišnici prenošenjem skladišnice. Prenošenje priznanice i založnice Član 744 (1) Priznanica i založnica mogu se prenositi indosamentom, zajedno ili odvojeno. (2) Prilikom svakog prenosa na njima mora biti ubilježen datum. (3) Na zahtjev prijemnika priznanice ili založnice, prenos na njega prepisaće se u registar skladišta, gdje će se ubilježiti i njegovo sjedište, odnosno prebivalište. Pravo imaoca priznanice Član 745 (1) Prenos priznanice bez založnice daje prijemniku pravo da zahtijeva da mu se preda roba samo ako isplati imaocu založnice ili položi skladištaru, za imaoca založnice, iznos koji treba da mu bude isplaćen na dan dospjelosti potraživanja. (2) Imalac priznanice bez založnice može zahtijevati da se roba proda ako se postignutom cijenom može isplatiti iznos na koji ima pravo imalac založnice, s tim da se ostvareni višak preda njemu. (3) Kad se radi o zamjenljivim stvarima, imalac priznanice bez založnice može zahtijevati da mu skladištar preda jedan dio robe, pod uslovom da položi skladištaru za račun imaoca založnice odgovarajući iznos u novcu. Prava imaoca založnice Član 746 (1) Prenos založnice bez priznanice daje prijemniku pravo zaloge na robi. (2) Prilikom prvog prenosa, na založnici moraju biti ubilježeni naziv, odnosno ime i zanimanje povjerioca, njegovo poslovno sjedište, odnosno prebivalište, iznos njegovog potraživanja, računajući i kamate i datum dospijevanja. (3) Prvi prijemnik založnice dužan je bez odlaganja prijaviti skladištaru da je na njega izvršen prenos založnice, a skladište je dužno prepisati taj prenos u svoj registar i na samoj založnici zabilježiti da je ovaj prepis izvršen. (4) Bez obavljanja radnji iz prethodnog stava, založnica se ne može dalje prenositi indosamentom. (5) Založnica koja ne sadrži iznos potraživanja založnog povjerioca, obavezuje u korist založnog povjerioca cjelokupnu vrijednost stvari navedenu u njoj. Protest zbog neisplate i prodaje robe Član 747 (1) Imalac založnice bez priznanice, kome ne bude isplaćeno u roku potraživanje obezbijeđeno založnicom, dužan je, pod prijetnjom gubitka prava, da zahtijeva isplatu od prenosioca podići protest prema Zakonu o mjenici. (2) Imalac založnice koji je podigao protest može po proteku osam dana od dospjelosti potraživanja zahtijevati prodaju založene robe, a isto pravo pripada i prenosiocu koji je isplatio imaocu založnice potraživanje obezbijeđeno založnicom. (3) Od iznosa postignutog prodajom izdvaja se potrebna svota za podmirenje troškova prodaje, potraživanja skladištara iz ugovora o uskladištenju i ostalih njegovih potraživanja, nastalih u vezi sa ostavljenom robom, zatim se isplaćuje obezbijeđeno potraživanje imaoca založnice, a ostatak pripada imaocu priznanice. Zahtjev isplate od prenosioca založnice Član 748 (1) Imalac založnice može zahtijevati isplatu od prenosioca tek ako nije mogao postići potpuno namirenje prodajom založene robe. (2) Ovaj zahtjev mora biti podignut u roku određenom u Zakonu o mjenici za zahtjev prema indosantima i taj rok počinje teći od dana kad je izvršena prodaja robe. (3) Imalac založnice gubi pravo da zahtijeva isplatu od prenosioca ako ne bude zahtijevao prodaju robe najdalje u roku od mjesec dana od protesta. GLAVA XVIII. NALOG ODJELJAK 1. Opšte odredbe Pojam Član 749 (1) Ugovorom o nalogu obavezuje se nalogoprimac prema nalogodavcu da za njegov račun preduzme određene poslove. (2) Istovremeno se nalogoprimac ovlašćuje na preduzimanje tih poslova. (3) Nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud, osim ako je drukčije ugovoreno ili proizilazi iz prirode međusobnog odnosa. Lica dužna da odgovore na ponudu naloga Član 750 Ko se bavi vršenjem tuđih poslova kao zanimanjem ili se javno nudi za vršenje tih poslova, dužan je, ako neće da prihvati ponuđeni nalog koji se odnosi na te poslove, da o tome bez odlaganja obavijesti drugu stranu, inače odgovara za štetu koju bi ova pretrpjela zbog toga. ODJELJAK 2. Obaveze nalogoprimca Izvršenje naloga kako glasi Član 751 (1) Nalogoprimac je dužan izvršiti nalog prema primljenim uputstvima, sa pažnjom dobrog privrednika, odnosno dobrog domaćina, ostajući u njegovim granicama i u svemu paziti na interese nalogodavca i njima se rukovoditi. (2) Kad nalogoprimac smatra da bi izvršenje naloga po dobijenim uputstvima bilo od štete za nalogodavca, on je dužan skrenuti na to njegovu pažnju i tražiti nova uputstva. (3) Ako nalogodavac nije dao određena uputstva o poslu koji treba obaviti, nalogoprimac je dužan, rukovodeći se interesima nalogodavca, postupiti kao dobar privrednik, odnosno dobar domaćin, a ako je nalog bez naknade, kako bi u istim okolnostima postupio u sopstvenoj stvari. Odstupanje od naloga i uputstava Član 752 (1) Od dobijenog naloga i uputstava nalogoprimac može odstupiti samo sa saglasnošću nalogodavca, a kada mu zbog kratkoće vremena ili iz kog drugog uzroka nije moguće tražiti saglasnost nalogodavca, on može odstupiti od naloga i uputstava samo ako je, po procjeni svih okolnosti, mogao osnovano smatrati da to zahtijevaju interesi nalogodavca. (2) Ako nalogodavac prekorači granice naloga ili odstupi od dobijenih uputstava van slučaja predviđenog u prethodnom stavu, neće se smatrati za nalogoprimca, već za poslovođu bez naloga, izuzev ako nalogodavac naknadno odobri ono što je uradio. Zamjena Član 753 (1) Nalogoprimac je dužan izvršiti nalog lično. (2) On može povjeriti izvršenje naloga drugome samo ako mu je nalogodavac to dozvolio, kao i ako je na to prinuđen okolnostima. (3) U tim slučajevima on odgovara samo za izbor zamjenika i za uputstva koja mu je dao. (4) U ostalim slučajevima on odgovara za rad zamjenika, kao i za slučajnu propast ili oštećenje stvari koji bi se dogodili kod zamjenika. (5) Nalogodavac može u svakom slučaju zahtijevati neposredno od zamjenika izvršenje obaveze iz naloga. Polaganje računa Član 754 O izvršenom poslu nalogoprimac je dužan položiti račun i predati bez odugovlačenja nalogodavcu sve što je primio na osnovu obavljanja povjerenih poslova, bez obzira na to da li je ono što je primio za nalogodavca bilo dugovano ovome ili ne. Podnošenje izvještaja Član 755 Nalogoprimac je dužan na zahtjev nalogodavca podnijeti izvještaj o stanju poslova i položiti račun i prije određenog vremena. Odgovornost za upotrebu nalogodavčevog novca Član 756 Ako se nalogoprimac služio za svoje potrebe novcem koji je primio za nalogodavca, dužan je platiti kamatu po najvišoj dozvoljenoj ugovorenoj stopi, računajući od dana upotrebe, a na ostali dugovani novac koji nije predao na vrijeme, zateznu kamatu, računajući od dana kad ga je bio dužan predati. Solidarna odgovornost nalogoprimaca Član 757 Ako je izvršenje nekog posla povjereno nekolicini istim nalogom da ga zajednički vrše, oni odgovaraju solidarno za obaveze iz tog naloga ako što drugo nije ugovoreno. ODJELJAK 3. Obaveze nalogodavca Predujmljivanje novca Član 758 Nalogodavac je dužan na zahtjev nalogoprimca dati mu izvjesnu svotu novca za predviđene izdatke. Naknada troškova i preuzimanje obaveza Član 759 (1) Nalogodavac je dužan naknaditi nalogoprimcu, čak i ako njegov trud bez njegove krivice nije imao uspjeha, sve potrebne troškove koje je učinio za izvršenje naloga, sa kamatom od dana kad su učinjeni. (2) On je dužan preuzeti obaveze koje je nalogoprimac uzeo na sebe vršeći u svoje ime povjerene mu poslove ili ga na koji drugi način osloboditi njih. Naknada štete Član 760 Nalogodavac je dužan naknaditi nalogoprimcu štetu koju je ovaj pretrpio bez svoje krivice u vršenju naloga. Visina naknade Član 761 Ako drukčije nije ugovoreno, nalogodavac duguje naknadu u uobičajenoj visini, a ako o tome nema običaja, onda pravičnu naknadu. Isplata naknade Član 762 (1) Ukoliko nije drukčije ugovoreno, nalogodavac je dužan isplatiti nalogoprimcu naknadu po obavljenom poslu. (2) Ako je nalogoprimac bez svoje krivice samo djelimično obavio nalog, ima pravo na srazmjerni dio naknade. (3) U slučaju kad bi unaprijed ugovorena naknada bila u očiglednoj nesrazmjeri sa učinjenim uslugama, nalogodavac može zahtijevati njeno smanjenje. Pravo zaloge Član 763 Radi obezbjeđenja naknade i troškova nalogoprimac ima pravo zaloge na pokretnim stvarima nalogodavca koje je dobio po osnovu naloga, kao i po novčanim iznosima koje je naplatio za račun nalogodavca. Solidarna odgovornost nalogodavaca Član 764 Ako je više njih povjerilo nalogoprimcu izvršenje naloga, oni mu odgovaraju solidarno. ODJELJAK 4. Prestanak naloga Odustanak od ugovora Član 765 (1) Nalogodavac može odustati od ugovora. (2) U slučaju odustanka od ugovora u kome nalogoprimcu pripada naknada za njegov trud, nalogodavac je dužan isplatiti nalogoprimcu odgovarajući dio naknade i naknaditi mu štetu koju je pretrpio odustankom od ugovora ako za odustanak nije bilo osnovanih razloga. Otkaz Član 766 (1) Nalogoprimac može otkazati nalog kad hoće, samo ne u nevrijeme. (2) On je dužan naknaditi nalogodavcu štetu koju je onaj pretrpio zbog otkaza naloga u nevrijeme, izuzev kad su za otkaz postojali osnovani razlozi. (3) Nalogoprimac je dužan poslije otkaza produžiti poslove koji ne trpe odlaganje, dok nalogodavac ne bude u mogućnosti da preuzme brigu o njima. Smrt, prestanak pravnog lica Član 767 (1) Nalog prestaje smrću nalogoprimca. (2) Nasljednici nalogoprimca dužni su da o njegovoj smrti što prije obavijeste nalogodavca i preduzmu što je potrebno za zaštitu njegovih interesa, dok ne bude u stanju da sam preuzme brigu o njima. (3) Nalog prestaje smrću nalogodavca samo ako je tako ugovoreno ili ako se nalogoprimac primio naloga, s obzirom na svoje lične odnose sa nalogodavcem. (4) U tom slučaju nalogoprimac je dužan produžiti povjerene poslove, ako bi, inače, nastupila šteta za nasljednike, dok ovi ne budu u mogućnosti da sami preuzmu brigu o njima. (5) Ako je nalogodavac ili nalogoprimac neko pravno lice, nalog prestaje kad to lice prestane postojati. Stečaj, lišenje poslovne sposobnosti Član 768 Nalog prestaje kad nalogodavac ili nalogoprimac padne pod stečaj ili bude potpuno ili djelimično lišen poslovne sposobnosti. Čas prestanka naloga Član 769 (1) Kad je nalogodavac odustao od ugovora, kao i kad je umro ili pao pod stečaj, ili potpuno ili djelimično lišen poslovne sposobnosti, nalog prestaje u času kad je nalogoprimac saznao za događaj zbog koga nalog prestaje. (2) Kad je nalogoprimcu izdato pismeno punomoćje, dužan ga je vratiti po prestanku naloga. Izuzeci Član 770 Kad je nalog dat da bi nalogoprimac mogao postići ispunjenje nekog svog potraživanja od nalogodavca, nalogodavac ne može odustati od ugovora i nalog ne prestaje ni smrću, ni stečajem nalogodavca ili nalogoprimca, ni kad jedan od njih bude potpuno ili djelimično lišen poslovne sposobnosti. GLAVA XIX. KOMISION ODJELJAK 1. Opšte odredbe Pojam Član 771 (1) Ugovorom o komisionu obavezuje se komisionar da za naknadu (proviziju) obavi u svoje ime i za račun komitenta jedan ili više poslova koje mu povjerava komitent. (2) Komisionar ima pravo na naknadu i kad ona nije ugovorena. Primjena pravila o nalogu Član 772 Na ugovor o komisionu shodno se primjenjuju pravila o nalogu, ukoliko pravilima o komisionu nije drukčije određeno. Zaključenje posla pod uslovima različitim od naloga Član 773 (1) Ako je komisionar zaključio neki posao po nepovoljnijim uslovima od onih određenih nalogom kad to nije smio, dužan je naknaditi komitentu razliku, kao i prouzrokovanu štetu. (2) U slučaju iz prethodnog stava komitent može odbiti da prihvati zaključeni posao, pod uslovom da o tome odmah obavijesti komisionara. (3) Ali, komitent gubi to pravo ako komisionar pokaže spremnost da mu odmah isplati razliku i naknadi prouzrokovanu štetu. (4) Ako je posao zaključen po povoljnijim uslovima od onih određenih nalogom, sva tako postignuta korist pripada komitentu. Prodaja robe prezaduženom licu Član 774 Komisionar odgovara komitentu za štetu ako je prodao robu licu za čiju je prezaduženost znao ili je mogao znati. Kad sam komisionar kupuje robu komitenta ili mu prodaje svoju robu Član 775 (1) Komisionar kome je povjereno da proda ili da kupi neku robu kotiranu na berzi ili na tržištu, može, ako mu je komitent to dozvolio, zadržati robu za sebe kao kupac, odnosno isporučiti je kao prodavac, po cijeni u vrijeme izvršenja povjerenog posla. (2) U tom slučaju između komisionara i komitenta nastaju odnosi iz ugovora o prodaji. (3) Ako se berzanska, odnosno tržišna cijena i cijena koju je odredio komitent ne slažu, komisionar - prodavac ima pravo na manju od ove dvije cijene, a komisionar - kupac dužan je platiti veću. ODJELJAK 2. Obaveze komisionara Čuvanje i osiguranje Član 776 (1) Komisionar je dužan čuvati povjerenu robu sa pažnjom dobrog privrednika. (2) On odgovara i za slučajnu propast ili oštećenje robe ako je nije osigurao, a prema nalogu je bio dužan to učiniti. Obavještenje o stanju primljene robe Član 777 (1) Prilikom preuzimanja robe od prevozioca, koju mu je poslao komitent, komisionar je dužan utvrditi njeno stanje i bez odlaganja izvijestiti komitenta o danu prispijeća robe, kao i o vidljivim oštećenjima ili manjku, inače odgovara za štetu koja bi zbog tog propuštanja nastala za komitenta. (2) On je dužan preduzeti sve potrebne mjere radi očuvanja prava komitenta prema odgovornom licu. Obavještenje o promjenama na robi Član 778 Komisionar je dužan obavijestiti komitenta o svim promjenama na robi zbog kojih bi ona mogla izgubiti od svoje vrijednosti, a ako nema vremena za čekanje njegovih uputstava ili ako on odugovlači sa davanjem uputstava, u slučaju opasnosti znatnijeg oštećenja robe, komisionar je dužan prodati je na najpogodniji način. Saopštavanje komitentu imena saugovarača Član 779 (1) Komisionar je dužan saopštiti komitentu sa kojim je licem obavio posao koji mu je komitent povjerio. (2) Ovo pravilo ne važi u slučaju prodaje pokretnih stvari koja se vrši preko komisionih prodavnica, osim ako nije drukčije ugovoreno. Polaganje računa Član 780 (1) Komisionar je dužan položiti račun o obavljenom poslu bez nepotrebnog odlaganja. (2) On je dužan predati komitentu sve što je primio po osnovu posla izvršenog za njegov račun. (3) Komisionar je dužan prenijeti na komitenta potraživanja i ostala prava koja je stekao prema trećem sa kojim je obavio posao u svoje ime i za njegov račun. Delkredere Član 781 (1) Komisionar odgovara za ispunjenje obaveza svog saugovarača samo ako je posebno jemčio da će on svoje obaveze ispuniti (delkredere), u kom slučaju on odgovara solidarno sa njim. (2) Komisionar koji je jemčio za ispunjenje obaveza svog saugovarača ima pravo i na posebnu naknadu (delkredere provizija). ODJELJAK 3. Obaveze komitenta Naknada (provizija) Član 782 (1) Komitent je dužan isplatiti komisionaru naknadu kad bude izvršen posao koji je komisionar obavio, kao i ako izvršenje posla bude spriječeno nekim uzrokom za koji odgovara komitent. (2) U slučaju postupnog izvršavanja, komisionar može zahtijevati srazmjeran dio naknade poslije svakog djelimičnog ispunjenja. (3) Ako ne dođe do izvršenja zaključenog posla iz uzroka za koji ne odgovaraju ni komisionar ni komitent, komisionar ima pravo na odgovarajuću naknadu za svoj trud. (4) Komisionar koji je nevjerno postupio prema komitentu nema pravo na naknadu. Član 783 (1) Ako iznos naknade nije određen ugovorom ili tarifom, komisionaru pripada naknada prema obavljenom poslu i postignutom rezultatu. (2) Ako je u datom slučaju naknada nesrazmjerno velika prema obavljenom poslu i postignutom rezultatu, sud je može, na zahtjev komitenta, sniziti na pravičan iznos. Naknada troškova Član 784 (1) Komitent je dužan naknaditi komisionaru troškove koji su bili potrebni za izvršenje naloga, sa kamatom na dan kad su učinjeni. (2) Komitent je dužan dati komisionaru posebnu naknadu za upotrebu njegovih skladišta i transportnih sredstava ako ona nije obuhvaćena naknadom za izvršenje posla. Predujmljivanje novca komisionaru Član 785 Ako ugovorom o komisionu nije što drugo određeno, komitent nije dužan predujmiti komisionaru potrebna sredstva za obavljanje povjerenog posla. ODJELJAK 4. Založno pravo Član 786 (1) Komisionar ima pravo zaloge na stvarima koje su predmet ugovora o komisionu dok se te stvari nalaze kod njega ili kod nekog koji ih drži za njega, ili dok on ima u rukama ispravu pomoću koje može raspolagati njima. (2) Iz vrijednosti tih stvari komisionar može naplatiti prije ostalih komitentovih povjerilaca svoja potraživanja po osnovu svih komisionih poslova sa komitentom, kao i po osnovu zajmova i predujmova datih komitentu, bez obzira na to da li su nastali u vezi sa tim stvarima ili nekim drugim. (3) Pravo prvenstvene naplate ima komisionar iz potraživanja koja je, izvršavajući nalog, stekao za račun komitenta. ODJELJAK 5. Odnosi sa trećim licima Komitentova prava na potraživanja iz posla sa trećim Član 787 (1) Komitent može zahtijevati ispunjenje potraživanja iz posla koji je komisionar zaključio sa trećim i za njegov račun tek pošto mu ih komisionar ustupi. (2) Ali, u pogledu odnosa komitenta sa komisionarom i njegovim povjeriocima, ova se potraživanja od svog nastanka smatraju kao komitentova potraživanja. Ograničenje prava komisionarovih povjerilaca Član 788 Povjerioci komisionara ne mogu radi naplate svojih potraživanja, ni u slučaju njegovog stečaja, preduzeti mjere izvršenja na pravima i stvarima koje je komisionar, izvršavajući nalog, stekao u svoje ime, ali za račun komitenta, izuzev ako se radi o potraživanjima nastalim u vezi sa sticanjem tih prava i stvari. Stečaj komisionara Član 789 (1) U slučaju stečaja komisionara komitent može zahtijevati izlučenje iz stečajne mase stvari koje je predao komisionaru radi prodaje za njegov račun, kao i stvari koje je komisionar nabavio za njegov račun. (2) U istom slučaju komitent može zahtijevati od trećeg kome je komisionar predao stvari da mu isplati njihovu cijenu, odnosno njen još neisplaćeni dio. GLAVA XX. UGOVOR O TRGOVINSKOM ZASTUPANJU ODJELJAK 1. Opšte odredbe Pojam Član 790 (1) Ugovorom o trgovinskom zastupanju obavezuje se zastupnik da se stalno stara da treća lica, zaključuju ugovore sa njegovim nalogodavcem i da, u tom smislu, posreduje između njih i nalogodavca, kao i da po dobijenom ovlašćenju zaključuju ugovore sa trećim licima u ime i za račun nalogodavca, a ovaj se obavezuje da mu za svaki ugovor isplati određenu naknadu (proviziju). (2) Nalogodavac može imati na istom području za istu vrstu poslova više zastupnika. (3) Jedan zastupnik ne može bez pristanka nalogodavca preuzeti obavezu da na istom području i za istu vrstu poslova radi za drugog nalogodavca. Forma Član 791 Ugovor o trgovinskom zastupanju mora biti zaključen u pismenoj formi. Zaključivanje ugovora u ime nalogodavca Član 792 Zastupnik može zaključivati ugovore u ime i za račun svog nalogodavca ako je za to od njega dobio posebno ili generalno ovlašćenje. Primanje ispunjenja Član 793 Zastupnik ne može zahtijevati ni primiti ispunjenje potraživanja svog nalogodavca ako za to nije posebno ovlašćen. Izjave zastupniku za nalogodavca Član 794 Kad je ugovor zaključen posredovanjem zastupnika, onda saugovarač nalogodavca može punovažno činiti zastupniku izjave koje se tiču nedostataka predmeta ugovora, kao i druge izjave u vezi sa tim ugovorom, u cilju očuvanja ili vršenja prava iz ugovora. Izjave u ime nalogodavca Član 795 Zastupnik je ovlašćen da u cilju očuvanja prava svog nalogodavca čini potrebne izjave njegovom saugovaraču. Mjere obezbjeđenja Član 796 U cilju zaštite interesa nalogodavca, zastupnik može zahtijevati preduzimanje potrebnih mjera obezbjeđenja. ODJELJAK 2. Obaveze zastupnika Staranje o interesima nalogodavca Član 797 (1) Zastupnik je dužan starati se o interesima nalogodavca i u svim poslovima koje preduzima dužan je postupiti sa pažnjom dobrog privrednika. (2) Pri tome je dužan držati se uputstava koja mu je dao nalogodavac. (3) On je dužan davati nalogodavcu sva potrebna obavještenja o tržišnoj situaciji, naročito ona koja su od značaja za svaki pojedini posao. Učestvovanje u zaključivanju poslova Član 798 Zastupnik je dužan da učestvuje po uputstvima nalogodavca pri zaključivanju poslova i to do njihovog potpunog okončanja. Čuvanje poslovnih tajni Član 799 (1) Zastupnik je dužan čuvati poslovne tajne svog nalogodavca za koje je doznao u vezi sa povjerenim poslom. (2) On odgovara ako ih iskoristi ili drugome otkrije i poslije prestanka ugovora o trgovinskom zastupanju. Vraćanje stvari datih na upotrebu Član 800 Po prestanku ugovora o trgovinskom zastupanju, zastupnik je dužan vratiti nalogodavcu sve stvari koje mu je ovaj predao na upotrebu za vrijeme trajanja ugovora. Poseban slučaj odgovornosti Član 801 (1) Zastupnik odgovara nalogodavcu za ispunjenje obaveza iz ugovora za čije je zaključenje posredovao ili koje je po ovlašćenju on zaključio u ime nalogodavca, samo ako je za to posebno pismeno jemčio. (2) U tom slučaju on ima pravo i na posebnu naknadu (delkredere provizija). ODJELJAK 3. Obaveze nalogodavca Materijal i dokumentacija Član 802 Kad je za obavljanje njegovih poslova zastupniku potreban određeni materijal ili određena dokumentacija, nalogodavac je dužan da mu to stavi na raspolaganje. Dužnost obavještavanja Član 803 (1) Nalogodavac može, po svom nahođenju, prihvatiti ili odbaciti zaključenje ugovora pripremljenog od strane zastupnika, ali je dužan da bez odlaganja obavijesti zastupnika o svojoj odluci. (2) Nalogodavac je dužan da bez odlaganja obavijesti zastupnika o potrebi da se obim poslova zaključenih njegovim posredovanjem svede na manju mjeru nego što je zastupnik mogao osnovano očekivati, kako bi ovaj blagovremeno smanjio svoju preduzimljivost u odgovarajućoj mjeri, inače mu odgovara za pretrpljenu štetu. Naknada (provizija) Član 804 (1) Nalogodavac je dužan isplatiti zastupniku naknadu za ugovore zaključene njegovim posredovanjem, kao i za ugovore koje je sam zastupnik zaključio, ako je za to bio ovlašćen. (2) Zastupnik ima pravo na naknadu i za ugovore koje je nalogodavac zaključio neposredno sa klijentima koje je zastupnik našao. Sticanje prava na naknadu Član 805 Ukoliko između ugovornih strana nije drukčije ugovoreno, pravo na naknadu stiče zastupnik kad ugovor bude izvršen, ali mu to pravo pripada i kad ugovor ostane neizvršen ako je do toga došlo iz uzroka koji je na strani nalogodavca. Visina naknade Član 806 (1) Ako iznos naknade nije određen ugovorom ili tarifom, zastupnik ima pravo na uobičajenu naknadu. (2) Ako je u datom slučaju naknada nesrazmjerno velika prema učinjenoj usluzi, sud je može na zahtjev nalogodavca sniziti na pravičan iznos. Posebna naknada Član 807 Zastupnik koji je, po ovlašćenju nalogodavca, izvršio naplatu nekog njegovog potraživanja, ima pravo na posebnu naknadu od naplaćene svote. Troškovi Član 808 (1) Zastupnik nema pravo na naknadu troškova koji proizilaze iz redovnog vršenja posredničkih poslova, osim ako je drukčije ugovoreno. (2) Ali, on ima pravo na naknadu posebnih troškova koje je učinio u korist nalogodavca ili po njegovom nalogu. ODJELJAK 4. Založno pravo Član 809 Radi obezbjeđenja naplate svojih dospjelih potraživanja, nastalih u vezi sa ugovorom, zastupnik ima pravo zaloge na svotama koje je naplatio za nalogodavca, po njegovom ovlašćenju, kao i na svim nalogodavčevim stvarima, koje je, u vezi sa ugovorom, primio od nalogodavca ili od nekog drugog, dok se nalaze kod njega ili kod nekog koji ih drži za njega, ili dok ima u rukama ispravu pomoću koje može raspolagati njima. ODJELJAK 5. Prestanak ugovora Raskidanje ugovora zaključenog za neodređeno vrijeme Član 810 (1) Kad trajanje ugovora o trgovinskom zastupanju nije određeno ugovorom, niti se iz okolnosti posla može odrediti, svaka strana može raskinuti ugovor krajem svakog kalendarskog tromjesečja. (2) Otkaz mora biti saopšten drugoj strani najmanje mjesec dana prije isteka kalendarskog tromjesečja, a ako je ugovor trajao tri godine, otkaz joj mora biti saopšten dva mjeseca prije isteka kalendarskog tromjesečja. (3) Ugovorne strane mogu drukčije odrediti rokove otkaza i prestanka ugovora, ali između otkaza i prestanka ugovora mora biti ostavljen rok od najmanje mjesec dana. Raskidanje ugovora bez otkaznog roka Član 811 (1) Iz ozbiljnih uzroka svaka strana može, navodeći te uzroke, raskinuti ugovor bez otkaznog roka. (2) Ako je izjava o raskidanju učinjena bez ozbiljnih uzroka, ona se smatra kao otkaz sa redovnim otkaznim rokom. (3) Zastupnik koji je usljed neosnovanog otkaza prekinuo svoju djelatnost, ima pravo na naknadu štete zbog izgubljene provizije, a ako je on neosnovano otkazao ugovor, pravo na naknadu štete pripada nalogodavcu. (4) Neosnovani otkaz daje pravo drugoj strani da raskine ugovor bez otkaznog roka. Prestanak ugovora zaključenog za određeno vrijeme Član 812 (1) Kad je ugovor o trgovinskom zastupanju zaključen za određeno vrijeme, on prestaje samim istekom određenog vremena. (2) Ako se takav ugovor prećutno oduži, smatra se dalje kao ugovor zaključen za neodređeno vrijeme. GLAVA XXI. POSREDOVANJE ODJELJAK 1. Opšte odredbe Pojam Član 813 Ugvorom o posredovanju obavezuje se posrednik da nastoji naći i dovesti u vezu sa nalogodavcem lice koje bi s njim pregovaralo o zaključenju određenog ugovora, a nalogodavac se obavezuje da mu isplati određenu naknadu ako taj ugovor bude zaključen. Primjena odredbi zakona o ugovoru o djelu Član 814 Kad je ugovoreno da će posrednik imati pravo na određenu naknadu i ako njegovo nastojanje ostane bez rezultata, o takvom ugovoru sudiće se prema odredbama koje važe za ugovor o djelu. Primanje ispunjenja Član 815 (1) Nalog za posredovanje ne sadrži ovlašćenje za posrednika da za nalogodavca prima ispunjenje obaveza iz ugovora zaključenog njegovim posredovanjem. (2) Za to je potrebno posebno pismeno punomoćje. Opozivanje naloga za posredovanje Član 816 Nalogodavac može opozvati nalog za posredovanje kad god hoće ako se toga nije odrekao i pod uslovom da opozivanje nije protivno savjesti. Odsustvo obaveze za nalogodavca da zaključi ugovor Član 817 Nalogodavac nije dužan pristupiti pregovorima za zaključenje ugovora sa licem koje je posrednik našao, ni zaključiti sa njim ugovor pod uslovima koje je saopštio posrednik, ali će odgovarati za štetu ako je postupio protivno savjesti. ODJELJAK 2. Obaveze posrednika Obaveza tražiti priliku Član 818 (1) Posrednik je dužan tražiti sa pažnjom dobrog privrednika priliku za zaključenje određenog ugovora i ukazati na nju nalogodavcu. (2) Posrednik je dužan posredovati u pregovorima i nastojati da dođe do zaključenja ugovora ako se na to posebno obavezao. (3) On ne odgovara ako i pored potrebne brižljivosti ne uspije u svom nastojanju. Obaveza obavještavanja Član 819 Posrednik je dužan obavijestiti nalogodavca o svim okolnostima od značaja za namjeravani posao koje su mu poznate ili su morale biti poznate. Odgovornost posrednika Član 820 (1) Posrednik odgovara za štetu koju bi pretrpjela jedna ili druga strana između kojih je posredovao, a koja bi se dogodila zbog toga što je posredovao za poslovno nesposobno lice za čiju je nesposobnost znao ili mogao znati, ili za lice za koje je znao ili morao znati da neće moći izvršiti obaveze iz tog ugovora i, uopšte, za svaku štetu nastalu njegovom krivicom. (2) Posrednik odgovara za štetu koja bi za nalogodavca nastala usljed toga što je bez dozvole nalogodavca obavijestio nekog trećeg o sadržini naloga o pregovorima ili o uslovima zaključenog ugovora. Posrednički dnevnik i list Član 821 Posrednik u privredi dužan je u posebnu knjigu (posrednički dnevnik) ubilježiti bitne podatke o ugovoru koji je zaključen njegovim posredovanjem i izdati izvod iz te knjige potpisan od njegove strane (posrednički list). ODJELJAK 3. Obaveze nalogodavca Naknada Član 822 (1) Posrednik ima pravo na naknadu i kad nije ugovorena. (2) Ako visina naknade nije određena ni tarifom ili kojim drugim opštim aktom, ni ugovorom, a ni običajem, odrediće je sud prema posrednikovom trudu i učinjenoj usluzi. (3) Ugovorenu posredničku naknadu sud može sniziti na zahtjev nalogodavca ako nađe da je pretjerano visoka, s obzirom na posrednikov trud i učinjenu uslugu. (4) Sniženje ugovorene naknade ne može se tražiti ako je isplaćena posredniku poslije zaključenja ugovora za koji je on posredovao. Kada posrednik stiče pravo na naknadu Član 823 (1) Posrednik stiče pravo na naknadu u času zaključenja ugovora za koji je posredovao ako što drugo nije ugovoreno. (2) Ali, ako je ugovor zaključen pod odložnim uslovom, posrednik stiče pravo na naknadu tek kad se uslov ostvari. (3) Kad je ugovor zaključen pod raskidnim uslovom, ostvarenje uslova nema uticaja na posrednikovo pravo na naknadu. (4) U slučaju nevažnosti ugovora, posrednik ima pravo na naknadu ako mu uzrok nevažnosti nije bio poznat. Naknada troškova Član 824 (1) Posrednik nema pravo na naknadu troškova učinjenih u izvršenju naloga, izuzev kad je to ugovoreno. (2) Ali, ako mu je ugovorom priznato pravo na naknadu troškova, on ima pravo na tu naknadu i u slučaju kad ugovor nije zaključen. Posredovanje za obje strane Član 825 (1) Ukoliko drukčije nije ugovoreno, posrednik koji je dobio nalog za posredovanje od obiju strana može zahtijevati od svake strane samo polovinu posredničke naknade i naknadu polovine troškova ako je naknada troškova ugovorena. (2) Posrednik je dužan da se sa pažnjom dobrog privrednika stara o interesima obiju strana između kojih posreduje. Gubitak prava na naknadu Član 826 Posrednik koji protivno ugovoru ili protivno interesima svog nalogodavca radi za drugu stranu, gubi pravo na posredničku naknadu i na naknadu troškova. GLAVA XXII. OTPREMANJE (ŠPEDICIJA) ODJELJAK 1. Opšte odredbe Pojam Član 827 (1) Ugovorom o otpremanju obavezuje se otpremnik da radi prevoza određene stvari zaključi u svoje ime i za račun nalogodavca ugovor o prevozu i druge ugovore potrebne za izvršenje prevoza, kao i da obavi ostale uobičajene poslove i radnje, a nalogodavac se obavezuje da mu isplati određenu naknadu. (2) Ako je ugovorom predviđeno, otpremnik može zaključivati ugovor o prevozu i preduzimati druge pravne radnje u ime i za račun nalogodavca. Odustajanje od ugovora Član 828 Nalogodavac može, po svojoj volji, odustati od ugovora, ali je u tom slučaju dužan naknaditi otpremniku sve troškove koje je dotad imao i isplatiti mu srazmjeran dio naknade za dotadašnji rad. Primjena pravila o ugovoru o komisionu, odnosno trgovinskom zastupanju Član 829 Na odnose nalogodavca i otpremnika koji nisu uređeni u ovoj glavi shodno se primjenjuju pravila o ugovoru o komisionu, odnosno trgovinskom zastupanju. ODJELJAK 2. Obaveze otpremnika Upozorenje na nedostatke naloga Član 830 Otpremnik je dužan upozoriti nalogodavca na nedostatke u njegovom nalogu, naročito na one koji ga izlažu većim troškovima ili šteti. Upozorenje na nedostatke pakovanja Član 831 Ako stvar nije upakovana ili, inače, nije spremljena za prevoz kako treba, otpremnik je dužan upozoriti nalogodavca na te nedostatke, a kad bi čekanje da ih nalogodavac ukloni bilo od štete za njega, otpremnik je dužan da ih ukloni na račun nalogodavca. Čuvanje interesa nalogodavca Član 832 (1) Otpremnik je dužan u svakoj prilici postupiti kako to zahtijevaju interesi nalogodavca i sa pažnjom dobrog privrednika. (2) On je dužan da bez odlaganja obavijesti nalogodavca o oštećenju stvari, kao i o svim događajima od značaja za njega i da preduzme sve potrebne mjere radi očuvanja njegovih prava prema odgovornom licu. Postupanje po uputstvima nalogodavca Član 833 (1) Otpremnik je dužan držati se uputstava o pravcu puta, sredstvima i načinu prevoza, kao i ostalih uputstava dobijenih od nalogodavca. (2) Ako nije moguće postupiti po uputstvima sadržanim u nalogu, otpremnik je dužan tražiti nova uputstva, a ako za to nema vremena ili je to nemoguće, otpremnik je dužan postupiti kako to zahtijevaju interesi nalogodavca. (3) O svakom odstupanju od naloga otpremnik je dužan bez odlaganja obavijestiti nalogodavca. (4) Ako nalogodavac nije odredio ni pravac puta ni sredstvo, odnosno način prevoza, otpremnik će ih odrediti kako to zahtijevaju interesi nalogodavca u datom slučaju. (5) Ako je otpremnik odstupio od dobijenih uputstava odgovara i za štetu nastalu usljed više sile, izuzev ako dokaže da bi se šteta dogodila i da se držao datih uputstava. Odgovornost otpremnika za druga lica Član 834 (1) Otpremnik odgovara za izbor prevozioca kao i za izbor drugih lica sa kojima je u izvršenju naloga zaključio ugovor (uskladištenje robe i sl), ali ne odgovara i za njihov rad, izuzev ako je tu odgovornost preuzeo ugovorom. (2) Otpremnik koji izvršenje naloga povjeri drugom otpremniku, umjesto da ga sam izvrši, odgovara za njegov rad. (3) Ako nalog sadrži izričito ili prećutno ovlašćenje otpremniku da povjeri izvršenje naloga drugom otpremniku ili ako je to očigledno u interesu nalogodavca, on odgovara samo za njegov izbor, osim ako je preuzeo odgovornost za njegov rad. (4) Odgovornosti iz prethodnih stavova ovog člana ne mogu se ugovorom isključiti ni ograničiti. Carinske radnje i plaćanje carine Član 835 Ukoliko ugovorom nije drukčije određeno, nalog za otpremu stvari preko granice sadrži obavezu za otpremnika da sprovede potrebne carinske radnje i isplati carinske dažbine za račun nalogodavca. Kad otpremnik sam vrši prevoz ili druge poslove Član 836 (1) Otpremnik može i sam izvršiti potpuno ili djelimično prevoz stvari čija mu je otprema povjerena, ako nije nešto drugo ugovoreno. (2) Ako je otpremnik sam obavio prevoz ili dio prevoza, ima prava i obaveze prevozioca i u tom slučaju pripada mu i odgovarajuća naknada za prevoz pored naknade po osnovu otpremanja i naknade troškova u vezi sa otpremanjem. (3) Isto važi u pogledu drugih poslova obuhvaćenih nalogom, običajima ili opštim uslovima. Osiguranje pošiljke Član 837 (1) Otpremnik je dužan da osigura pošiljku samo ako je to ugovoreno. (2) Ako ugovorom nije određeno koje rizike treba da obuhvati osiguranje, otpremnik je dužan da osigura stvari od uobičajenih rizika. Polaganje računa Član 838 (1) Otpremnik je dužan nakon završenog posla položiti račun nalogodavcu. (2) Prema zahtjevu nalogodavca otpremik je dužan položiti račun i u toku izvršavanja naloga. ODJELJAK 3. Obaveze nalogodavca Isplata naknade Član 839 Nalogodavac je dužan isplatiti otpremniku naknadu prema ugovoru, a ako naknada nije ugovorena, onda naknadu određenu tarifom ili nekim drugim opštim aktom, a u nedostatku ovoga, naknadu određuje sud. Kad otpremnik može zahtijevati naknadu Član 840 Otpremnik može zahtijevati naknadu kad izvrši svoje obaveze iz ugovora o otpremanju. Troškovi i predujam Član 841 (1) Nalogodavac je dužan naknaditi otpremniku potrebne troškove učinjene radi izvršenja naloga o otpremanju stvari. (2) Otpremnik može zahtijevati naknadu troškova odmah pošto ih je učinio. (3) Nalogodavac je dužan na zahtjev otpremnika predujmiti mu potrebnu svotu za troškove koje zahtijeva izvršenje naloga o otpremanju stvari. Kad je ugovoreno da naknadu isplati primalac stvari Član 842 Ako je ugovoreno da će otpremnik naplatiti svoja potraživanja od primaoca stvari, otpremnik zadržava pravo da traži isplatu naknade od nalogodavca ako primalac odbije da mu je isplati. Opasne stvari i dragocjenosti Član 843 (1) Nalogodavac je dužan obavijestiti otpremnika o osobinama stvari kojima može biti ugrožena sigurnost lica ili dobara ili nanesena šteta. (2) Kad se u pošiljci nalaze dragocjenosti, hartije od vrijednosti ili druge skupocjene stvari, nalogodavac je dužan obavijestiti o tome otpremnika i saopštiti mu njihovu vrijednost u času predaje radi otpremanja. ODJELJAK 4. Posebni slučajevi otpremanja Otprema sa fiksnom naknadom Član 844 (1) Kad je ugovorom o otpremanju određena jedna ukupna svota za izvršenje naloga o otpremanju stvari, ona obuhvata naknadu po osnovu otpremanja i naknadu za prevoz i naknadu svih ostalih troškova ako nije što drugo ugovoreno. (2) U tom slučaju, otpremnik odgovara i za rad prevozioca i drugih lica kojima se putem ovlašćenja iz ugovora poslužio. Zbirna otprema Član 845 (1) Otpremnik može u izvršavanju dobijenih naloga organizovati zbirnu otpremu, osim ako je ugovorom to isključeno. (2) Ako zbirnom otpremom postigne razliku u vozarini u korist nalogodavca, otpremnik ima pravo na posebnu dodatnu naknadu. (3) U slučaju zbirne otpreme otpremnik odgovara za gubitak ili oštećenje stvari nastale za vrijeme prevoza do kojih ne bi došlo da nije bilo zbirne otpreme. ODJELJAK 5. Založno pravo otpremnika Član 846 (1) Radi obezbjeđenja naplate svojih potraživanja, nastalih u vezi sa ugovorom o otpremanju, otpremnik ima pravo zaloge na stvarima predatim radi otpremanja i u vezi sa otpremanjem sve dok ih drži ili dok ima u rukama ispravu pomoću koje može raspolagati njima. (2) Kad je u izvršenju otpremanja učestvovao i drugi otpremnik, on je dužan starati se o naplati potraživanja i ostvarenju prava zaloge prethodnih otpremnika. (3) Ako drugi otpremnik isplati otpravnikova potraživanja prema nalogodavcu, ta potraživanja i otpremnikovo pravo zaloge prelaze na njega po samom zakonu. (4) To isto biva ako drugi otpremnik isplati prevoziočeva potraživanja. GLAVA XXIII. UGOVOR O KONTROLI ROBE I USLUGA Pojam Član 847 (1) Ugovorom o kontroli robe jedna ugovorna strana (vršilac kontrole) se obavezuje da stručno i nepristrasno obavi ugovorenu kontrolu robe i izda certifikate o tome, a druga strana (naručilac kontrole) se obavezuje da za izvršenu kontrolu isplati ugovorenu naknadu. (2) Kontrola robe može se sastojati u utvrđivanju identiteta, kvaliteta, kvantiteta i drugih svojstava robe. Obim kontrole Član 848 Vršilac kontrole je dužan da izvrši kontrolu u obimu i na način koji su određeni u ugovoru, a ako u ugovoru nije ništa određeno, u obimu i na način koji odgovaraju prirodi stvari. Ništavost pojedinih odredaba ugovora Član 849 (1) Ništave su odredbe ugovora koje vršiocu kontrole nameću dužnosti koje bi mogle uticati na nepristrasnost u vršenju kontrole i na ispravnost isprave o izvršenoj kontroli (certifikat). (2) Kontrola se smatra izvršenom tek izdavanjem certifikata. Čuvanje robe, odnosno uzorka Član 850 (1) Robu koju je naručilac kontrole predao vršiocu kontrole radi obavljanja ugovorene kontrole, vršilac kontrole je dužan čuvati i obezbijediti od zamjene. (2) Vršilac kontrole je dužan čuvati predane mu uzorke najmanje šest mjeseci, ukoliko nije drukčije ugovoreno. Obaveza obavještavanja naručioca Član 851 Vršilac kontrole je dužan da o svim značajnim okolnostima u toku kontrole i čuvanja robe blagovremeno obavještava naručioca kontrole, a naročito o nužnim i korisnim troškovima učinjenim za njegov račun. Naknada Član 852 (1) Za obavljenu kontrolu i čuvanje robe vršilac kontrole ima pravo na ugovorenu, odnosno uobičajenu naknadu. (2) Vršilac kontrole ima pravo i na naknadu svih nužnih i korisnih troškova koji su učinjeni za račun naručioca kontrole. Pravo zaloge Član 853 Radi obezbjeđenja ugovorene ili uobičajene naknade i naknade nužnih i korisnih troškova vršilac kontrole ima pravo zaloge na robi koja mu je predata na kontrolu. Povjeravanje kontrole robe drugom vršiocu kontrole Član 854 (1) Vršilac kontrole može obavljanje ugovorene kontrole robe povjeriti drugome, izuzev ako mu je naručilac kontrole to izričito zabranio. (2) Vršilac kontrole odgovara naručiocu kontrole za rad drugog vršioca kontrole. Kontrola robe sa vršenjem pojedinih pravnih radnji Član 855 (1) Na osnovu izričitog naloga naručioca kontrole, vršilac kontrole je ovlašćen da pored izvršenja ugovorene kontrole robe vrši i pojedine pravne radnje u ime i za račun naručioca kontrole. (2) Vršilac kontrole ima pravo na posebnu, uobičajenu ili ugovorenu naknadu za obavljanje pojedinih pravnih radnji u ime i za račun naručioca kontrole. Kontrola robe sa garancijom Član 856 (1) Vršilac kontrole može da garantuje za nepromjenljivost svojstava kontrolisane robe u ugovorenom roku. (2) Za preuzetu garanciju u pogledu svojstava robe, vršilac kontrole ima pravo na posebnu, ugovorenu ili uobičajenu naknadu. Kontrola usluga i stvari koje nisu namijenjene prometu Član 857 Ako se vršenje kontrole odnosi na usluge ili stvari koje nisu namijenjene prometu, vršilac kontrole i naručilac kontrole imaju ista prava i obaveze kao i kod kontrole robe. Raskid ugovora Član 858 Naručilac kontrole može izjaviti da raskida ugovor sve dok naručena kontrola nije izvršena, ali je u tom slučaju dužan vršiocu kontrole platiti srazmjerni dio naknade i učinjene nužne i korisne troškove, kao i naknaditi mu štetu. GLAVA XXIV. UGOVOR O ORGANIZOVANJU PUTOVANJA ODJELJAK 1. Opšte odredbe Pojam Član 859 Ugovorom o organizovanju putovanja obavezuje se organizator putovanja da pribavi putniku skup usluga koje se sastoje od prevoza, boravka i drugih usluga koje su sa njima vezane, a putnik se obavezuje da organizatoru plati jednu ukupnu (paušalnu) cijenu. Izdavanje potvrde o putovanju Član 860 (1) Organizator putovanja prilikom zaključenja ugovora izdaje putniku potvrdu o putovanju. (2) Potvrda o putovanju treba da sadrži: mjesto i datum izdavanja; oznaku i adresu organizatora putovanja; ime putnika; mjesto i datum početka i svršetka putovanja, datum boravka, nužne podatke o prevozu, boravku, kao i drugim uslugama koje su obuhvaćene ukupnom cijenom; najmanji broj potrebnih putnika; ukupnu cijenu za skup usluga predviđenih ugovorom; uslove pod kojima putnik može tražiti raskid ugovora, kao i druge podatke za koje se smatra da je korisno da budu sadržani u potvrdi. (3) Ako je prije izdavanja potvrde o putovanju putniku uručen program putovanja u kome se nalaze podaci iz prethodnog stava, potvrda o putovanju može da sadrži samo uputu na taj program. Odnos ugovora i potvrde o putovanju Član 861 (1) Postojanje i punovažnost ugovora o organizovanju putovanja nezavisni su od postojanja potvrde o putovanju i njene sadržine. (2) Ali, organizator putovanja odgovara za svu štetu koju druga strana pretrpi zbog neizdavanja potvrde o putovanju ili njene netačnosti. Pretpostavka tačnosti potvrde Član 862 Smatra se da je tačno ono što stoji u potvrdi sve dok se ne dokaže suprotno. ODJELJAK 2. Obaveze organizatora putovanja Zaštita prava i interesa putnika Član 863 Organizator putovanja dužan je da putniku pruži usluge koje imaju sadržaj i svojstva predviđena ugovorom, potvrdom, odnosno programom putovanja i da se stara o pravima i interesima putnika, saglasno dobrim poslovnim običajima u ovoj oblasti. Obaveza obavještavanja Član 864 Organizator putovanja dužan je da putniku pruži potrebna obavještenja o cijenama i uslugama prevoza, boravka i posebnih usluga, kao i obavještenja koja se odnose na kvalitet prevoznih sredstava i smještaja, na red vožnje, veze, granične i carinske formalnosti, na sanitarne, monetarne i druge administrativne propise. Obaveza čuvanja tajne Član 865 Obavještenja koja dobije o putnku, njegovom prtljagu i njegovim kretanjima, organizator može saopštavati trećim licima samo sa odobrenjem putnika ili na zahtjev nadležnog organa. Odgovornost za organizovanje putovanja Član 866 Organizator putovanja odgovara za štetu koju prouzrokuje putniku zbog potpunog ili djelimičnog neizvršenja obaveza koje se odnose na organizovanje putovanja predviđenih ugovorom i ovim zakonom. Odgovornost organizatora putovanja kad sam vrši pojedine usluge Član 867 Ako sam pruža usluge prevoza, smještaja ili druge usluge vezane za izvršenje organizovanog putovanja, organizator odgovara za štetu pričinjenu putniku prema propisima koji se odnose na te usluge. Odgovornost organizatora putovanja kad je izvršenje pojedinih usluga povjerio trećim licima Član 868 (1) Organizator putovanja koji je povjerio trećim licima izvršenje usluga prevoza, smještaja ili drugih usluga vezanih za izvršenje putovanja, odgovara putniku za štetu koja je nastala zbog potpunog ili djelimičnog neizvršavanja ovih usluga, saglasno propisima koji se na njih odnose. (2) Ali, i kada su usluge izvršene saglasno ugovoru i propisima koji se na njih odnose, organizator odgovara za štetu koju je putnik pretrpio povodom njihovog izvršenja, osim ako dokaže da se ponašao kao pažljiv organizator putovanja pri izboru lica koja su ih izvršila. (3) Putnik ima pravo da neposredno od trećeg lica odgovornog za štetu zahtijeva potpunu ili dopunsku naknadu za pretrpljenu štetu. (4) U mjeri u kojoj je naknadio štetu putniku, organizator putovanja stiče sva prava koja bi putnik imao prema trećem licu, odgovornom za ovu štetu (pravo na regres). (5) Putnik je dužan da ustupi organizatoru putovanja isprave i sve što je potrebno za ostvarivanje prava regresa. Sniženje cijene Član 869 (1) Ako su usluge iz ugovora o organizovanju putovanja nepotpuno ili nekvalitetno izvršene, putnik može zahtijevati srazmjerno sniženje cijena, pod uslovom da je stavio prigovor organizatoru putovanja u roku od osam dana od dana završetka putovanja. (2) Zahtjev za sniženje cijene ne utiče na pravo putnika da zahtijeva naknadu štete. Isključenje i ograničenje odgovornosti organizatora putovanja Član 870 (1) Ništave su odredbe ugovora o organizovanju putovanja kojima se isključuje ili smanjuje odgovornost organizatora putovanja. (2) Ali je punovažna pismena odredba ugovora kojom se unaprijed određuje najviši iznos naknade, pod uslovom da nije u očiglednoj nesrazmjeri sa štetom. (3) Ovo ograničenje iznosa naknade ne važi ako je organizator štetu prouzrokovao namjerno ili krajnjom nepažnjom. ODJELJAK 3. Obaveze putnika Plaćanje cijene Član 871 Putnik je dužan da organizatoru putovanja plati ugovorenu cijenu za putovanje u vrijeme kako je ugovoreno, odnosno uobičajeno. Obaveza davanja podataka Član 872 Putnik je dužan da na traženje organizatora blagovremeno dostavi sve podatke potrebne za organizovanje putovanja, a posebno za pribavljanje prevoznih karata, rezervaciju za smještaj, kao i isprave potrebne za prelazak preko granice. Ispunjavanje uslova predviđenih propisima Član 873 Putnik je dužan da se stara da on lično, njegove lične isprave i njegov prtljag ispunjavaju uslove predviđene graničnim, carinskim, sanitarnim, monetarnim i drugim administrativnim propisima. Odgovornost putnika za pričinjenu štetu Član 874 Putnik odgovara za štetu koju pričini organizatoru putovanja neizvršavanjem obaveza koje za njega proizilaze iz ugovora i odredbi ovog zakona. ODJELJAK 4. Posebna prava i obaveze ugovornih strana Zamjena putnika drugim licem Član 875 Ako drukčije nije ugovoreno, putnik može odrediti drugo lice da umjesto njega koristi ugovorene usluge pod uslovom da ovo lice zadovoljava posebne zahtjeve za određeno putovanje i da putnik naknadi organizatoru putovanja troškove prouzrokovane zamjenom. Povećanje ugovorene cijene Član 876 (1) Organizator putovanja može zahtijevati povećanje ugovorene cijene samo ako je poslije zaključenja ugovora došlo do promjena u kursu razmjene valute ili do promjene u tarifama prevoznika, koji utiču na cijenu putovanja. (2) Pravo na povećanje ugovorene cijene iz prethodnog stava organizator putovanja može ostvariti samo pod uslovom da je ono predviđeno u potvrdi o putovanju. (3) Ako povećanje ugovorene cijene pređe deset odsto, putnik može raskinuti ugovor bez obaveze da naknadi štetu. (4) U tom slučaju putnik ima pravo na vraćanje onoga što je platio organizatoru putovanja. Pravo putnika da odustane od ugovora Član 877 (1) Putnik može u svakom trenutku odustati od ugovora, potpuno ili djelimično. (2) Ako putnik prije početka putovanja odustane od ugovora u razumnom roku koji se određuje s obzirom na vrstu aranžmana (blagovremeni odustanak), organizator putovanja ima pravo samo na naknadu administrativnih troškova. (3) U slučaju neblagovremenog odustanka od ugovora, organizator putovanja može od putnika zahtijevati naknadu u određenom procentu ugovorene cijene koji se utvrđuje srazmjerno vremenu preostalom do početka putovanja i koji mora biti ekonomski opravdan. (4) Organizator putovanja ima pravo samo na naknadu učinjenih troškova ako je putnik odustao od ugovora zbog okolnosti koje nije mogao izbjeći ili otkloniti i koje bi, da su postojale u vrijeme zaključenja ugovora, predstavljale opravdan razlog da ne zaključi ugovor, kao i u slučaju ako je putnik obezbijedio odgovarajuću zamjenu ili je zamjenu našao sam organizator. (5) Ako putnik odustane od ugovora nakon početka putovanja, a razlog za to nisu okolnosti iz prethodnog stava ovog člana, organizator ima pravo na puni iznos ugovorene cijene putovanja. Prava organizatora putovanja da odustane od ugovora Član 878 (1) Organizator putovanja može odustati od ugovora, potpuno ili djelimično, bez obaveze na naknadu štete ako prije ili za vrijeme izvršenja ugovora nastupe izvanredne okolnosti koje se nisu mogle predvidjeti, ni izbjeći ili otkloniti, a koje bi, da su postojale u vrijeme zaključenja ugovora, predstavljale opravdan razlog za organizatora putovanja da ugovor ne zaključi. (2) Organizator putovanja može odustati od ugovora bez obaveze na naknadu štete i kad se minimalan broj putnika, predviđen u potvrdi o putovanju, nije sakupio pod uslovom da o toj okolnosti putnik bude obaviješten u primjerenom roku koji ne može biti kraći od pet dana prije dana kad je putovanje trebalo da otpočne. (3) U slučaju odustanka od ugovora prije njegovog izvršenja, organizator mora u cijelini vratiti ono što je primio od putnika. (4) Ako je organizator odustao od ugovora za vrijeme njegovog izvršenja, ima pravo na pravičnu naknadu za ostvarene ugovorene usluge, a dužan je preduzeti sve nužne mjere za zaštitu interesa putnika. Izmjena programa putovanja Član 879 (1) Izmjene u programu putovanja mogu se vršiti samo ako su prouzrokovane vanrednim okolnostima koje organizator putovanja nije mogao predvidjeti, izbjeći ili otkloniti. (2) Troškove koji su nastali usljed izmjene programa snosi organizator putovanja, a smanjenje troškova ide u korist putnika. (3) Zamjena ugovorenog smještaja može se vršiti samo upotrebom objekta iste kategorije ili na teret organizatora, upotrebom objekta više kategorije i u ugovorenom mjestu smještaja. (4) Ako su u programu putovanja izvršene bitne izmjene bez opravdanog razloga, organizator putovanja mora u cjelini vratiti ono što je primio od putnika koji je zbog toga odustao od putovanja. (5) Ako su bitne izmjene u programu učinjene za vrijeme izvršavanja ugovora, putnik u slučaju odustanka snosi samo stvarne troškove ostvarenih usluga. GLAVA XXV. POSREDNIČKI UGOVOR O PUTOVANJU Pojam Član 880 Posredničkim ugovorom o putovanju posrednik se obavezuje da u ime i za račun putnika zaključi bilo ugovor o organizovanju putovanja bilo ugovor o izvršenju jedne ili više posebnih usluga, koje omogućuju da se ostvari neko putovanje ili boravak, a putnik se obavezuje da za to plati naknadu. Obaveza izdavanja potvrde Član 881 (1) Kad se posredničkim ugovorom o putovanju preuzima obaveza zaključenja ugovora o organizovanju putovanja, posrednik je dužan da prilikom zaključenja izda potvrdu o putovanju koja, pored podataka koji se odnose na samo putovanje i oznake i adrese organizatora putovanja, mora da sadrži oznaku i adresu posrednika, kao i podatak da on istupa u tom svojstvu. (2) Ako u potvrdi o putovanju ne naznači svojstvo posrednika, posrednik u organizovanju putovanja smatra se kao organizator putovanja. (3) U slučaju kad se posrednički ugovor o putovanju odnosi na zaključenje ugovora o nekoj posebnoj usluzi, posrednik je dužan da izda potvrdu koja se odnosi na tu uslugu sa naznakom iznosa koji je plaćen za uslugu. Putovanje po uputstvima putnika Član 882 (1) Posrednik je dužan da postupa po uputstvima koje mu je putnik blagovremeno dao ako su ona u skladu sa ugovorom, uobičajenim poslovanjem posrednika i interesima drugih putnika. (2) Ako putnik ne da potrebna uputstva, posrednik je dužan da radi na način koji je u datim prilikama najpogodniji za putnika. Izbor trećih lica Član 883 Posrednik je dužan da savjesno izvrši izbor trećih lica koja treba da obave usluge predviđene ugovorom i odgovara putniku za njihov izbor. Shodna primjena odredaba ugovora o organizovanju putovanja Član 884 Odredbe ovog zakona koje se odnose na ugovor o organizovanju putovanja shodno se primjenjuju na posrednički ugovor o putovanju ako odredbama ove glave nije drukčije određeno. GLAVA XXVI. UGOVOR O ANGAŽOVANJU UGOSTITELJSKIH KAPACITETA (UGOVOR O ALOTMANU) ODJELJAK 1. Opšte odredbe Pojam Član 885 (1) Ugovorom o alotmanu ugostitelj se obavezuje da u toku određenog vremena stavi na raspolaganje turističkoj agenciji određeni broj ležaja u određenom objektu, pruži ugostiteljske usluge licima koje uputi agencija i plati joj određenu proviziju, a ova se obavezuje da nastoji da ih popuni, odnosno da obavijesti u utvrđenim rokovima da to nije u mogućnosti, kao i da plati cijenu pruženih usluga ukoliko je koristila angažovane hotelske kapacitete. (2) Ako ugovorom nije drukčije određeno, smatra se da su smještajni ugostiteljski kapaciteti stavljeni na raspolaganje za jednu godinu. Forma ugovora Član 886 Ugovor o alotmanu mora biti zaključen u pismenoj formi. ODJELJAK 2. Obaveze turističke agencije Obaveza obavještavanja Član 887 (1) Turistička agencija je dužna da obavještava ugostitelja o toku popunjavanja smještajnih kapaciteta. (2) Ukoliko nije u mogućnosti da popuni sve angažovane smještajne kapacitete, turistička agencija je dužna da u ugovorenim ili uobičajenim rokovima obavijesti ugostitelja o tome i da mu dostavi listu gostiju, kao i da u obavještenju odredi rok do koga ugostitelj može slobodno raspolagati angažovanim kapacitetima. (3) Ugostiteljski kapaciteti koji u listi gostiju nisu označeni kao popunjeni, smatraju se slobodnim od dana prijema te liste od strane hotela za period na koji se lista odnosi. (4) Poslije proteka toga roka turistička agencija ponovo stiče pravo da popunjava angažovane smještajne kapacitete. Obaveza pridržavanja ugovorenih cijena Član 888 Turistička agencija ne može licima koja šalje u ugostiteljski objekat zaračunavati veće cijene za ugostiteljske usluge od onih koje su predviđene ugovorom o alotmanu ili ugostiteljskim cjenovnikom. Obaveza plaćanja ugostiteljskih usluga Član 889 (1) Ukoliko ugovorom nije drukčije određeno, cijenu pruženih ugostiteljskih usluga plaća ugostitelju turistička agencija poslije izvršenih usluga. (2) Ugostitelj ima pravo da zahtijeva plaćanje odgovarajuće akontacije. Obaveza izdavanja posebne pismene isprave Član 890 (1) Turistička agencija je dužna da licima koja šalje na osnovu ugovora o alotmanu izda posebnu pismenu ispravu (posebna pismena isprava). (2) Posebna pismena isprava glasi na ime ili na određenu grupu, neprenosiva je i sadrži nalog ugostitelju da pruži usluge koje su u njoj navedene. (3) Posebna pismena isprava služi kao dokaz da je lice klijent turističke agencije koja je sa ugostiteljem zaključila ugovor o alotmanu. (4) Na osnovu posebne pismene isprave vrši se obračun uzajamnih potraživanja između turističke agencije i ugostitelja. ODJELJAK 3. Obaveze ugostitelja Obaveza stavljanja na korišćenje ugovorenih smještajnih kapaciteta Član 891 (1) Ugostitelj preuzima konačnu i neopozivu obavezu da u toku određenog vremena stavi na korišćenje ugovoreni broj ležaja i pruži licima koja upućuje turistička agencija usluge navedene u posebnoj pismenoj ispravi. (2) Ugostitelj ne može ugovoriti sa drugom agencijom angažovanje kapaciteta koji su već rezervisani na osnovu ugovora o alotmanu. Obaveze jednakog postupanja Član 892 Ugostitelj je dužan da licima koja uputi turistička agencija pruži pod istim uslovima usluge kao i licima sa kojima je neposredno zaključio ugovor o ugostiteljskim uslugama. Obaveza ugostitelja da ne mijenja cijene usluga Član 893 (1) Ugostitelj ne može mijenjati ugovorene cijene ako o tome ne obavijesti turističku agenciju najmanje šest mjeseci unaprijed, osim u slučaju promjene u kursu razmjena valuta koje utiču na ugovorenu cijenu. (2) Nove cijene mogu se primjenjivati po isteku mjesec dana od njihove dostave turističkoj agenciji. (3) Nove cijene neće se primjenjivati na usluge za koje je već dostavljena lista gostiju. (4) U svakom slučaju izmjene cijene nemaju dejstvo na rezervacije koje je ugostitelj potvrdio. Obaveza plaćanja provizije Član 894 (1) Ugostitelj je dužan da turističkoj agenciji isplati proviziju na promet ostvaren na osnovu ugovora o alotmanu. (2) Provizija se određuje u procentu od cijene izvršenih ugostiteljskih usluga. (3) Ukoliko procenat provizije nije određen ugovorom, turističkoj agenciji pripada provizija određena opštim uslovima poslovanja turističke agencije ili, ako ovih nema, poslovnim običajima. ODJELJAK 4. Pravo turističke agencije da odustane od ugovora Pravo na odustanak od angažovanih smještajnih kapaciteta Član 895 (1) Turistička agencija može privremeno odustati od korišćenja angažovanih smještajnih kapaciteta, a da time ne raskine ugovor o alotmanu, niti stvori za sebe obavezu naknade štete ugostitelju, ukoliko u ugovorenom roku pošalje obavještenje o odustanku od korišćenja. (2) Ako rok obavještenja o odustanku nije određen ugovorom, utvrđuje se na osnovu poslovnih običaja u ugostiteljstvu. (3) U slučaju da obavještenje o odustanku ne bude poslato u predviđenom roku, ugostitelj ima pravo na naknadu štete. (4) Turistička agencija može odustati od ugovora u cjelini bez obaveze da naknadi štetu ako obavještenje o odustanku pošalje u ugovorenom roku. Obaveza turističke agencije da popuni angažovane kapacitete Član 896 (1) Ugovorom o alotmanu se može predvidjeti posebna obaveza turističke agencije da popuni angažovane ugostiteljske kapacitete. (2) Ako u tom slučaju ne popuni angažovane ugostiteljske kapacitete, turistička agencija je dužna da plati ugostitelju naknadu po neiskorištenom ležaju u danu. (3) Turistička agencija nema tada pravo da putem blagovremenog obavještenja otkaže ugovor bilo djelimično ili u cjelini. GLAVA XXVII. OSIGURANJE ODJELJAK 1. Zajedničke odredbe za imovinska osiguranja i osiguranja lica Odsjek 1. OPŠTE ODREDBE Pojam Član 897 Ugovorom o osiguranju obavezuje se ugovarač osiguranja da, na načelima uzajamnosti i solidarnosti, udružuje određeni iznos u zajednici osiguranja, odnosno zajednici rizika (osiguravač), a zajednica se obavezuje da, ako se desi događaj koji predstavlja osigurani slučaj, isplati osiguraniku ili nekom trećem licu naknadu, odnosno ugovorenu svotu ili učini nešto drugo. Osigurani slučaj Član 898 (1) Događaj, s obzirom na koji se zaključuje osiguranje (osigurani slučaj), mora biti budući, neizvjestan i nezavisan od isključive volje ugovarača. (2) Ugovor o osiguranju je ništav ako je u času njegovog zaključenja već nastao osigurani slučaj ili je taj bio u nastupanju, ili je bilo izvjesno da će nastupiti, ili ako je već tada bila prestala mogućnost da on nastane. (3) Ali, ako je ugovoreno da će osiguranjem biti obuhvaćen određen period koji prethodi zaključenju ugovora, ugovor će biti ništav samo ako je u času njegovog zaključenja zainteresovanoj strani bilo poznato da se osigurani slučaj već dogodio, odnosno da je već tada bila prestala mogućnost da se on dogodi. Isključenje nekih osiguranja Član 899 (1) Odredbe ove glave neće se primjenjivati na plovidbeno osiguranje, kao ni na druga osiguranja na koja se primjenjuju pravila o plovidbenom osiguranju. (2) Navedene odredbe neće se primjenjivati ni na osiguranje potraživanja, kao ni na odnose iz reosiguranja. Odstupanje od odredaba ove glave Član 900 (1) Ugovorom se može odstupiti samo od onih odredaba ove glave u kojima je to odstupanje izričito dopušteno, kao i od onih koje pružaju ugovaračima mogućnost da postupe kako hoće. (2) Odstupanje od ostalih odredaba, ukoliko nije zabranjeno ovim ili kojim drugim zakonom, dopušteno je samo ako je u nesumnjivom interesu osiguranika. Odsjek 2. ZAKLJUČENJE UGOVORA Kad je ugovor zaključen Član 901 (1) Ugovor o osiguranju je zaključen kad ugovarači potpišu polisu osiguranja ili listu pokrića. (2) Pismena ponuda učinjena osiguravaču za zaključenje ugovora o osiguranju vezuje ponudioca, ako on nije odredio kraći rok, za vrijeme od osam dana od dana kad je ponuda prispjela osiguravaču, a ako je potreban ljekarski pregled, onda za vrijeme od trideset dana. (3) Ako osiguravač u tom roku ne odbije ponudu koja ne odstupa od uslova pod kojima on vrši predloženo osiguranje, smatraće se da je prihvatio ponudu i da je ugovor zaključen. (4) U tom slučaju ugovor se smatra zaključenim kad je ponuda prispjela osiguravaču. Polisa i lista pokrića Član 902 (1) U polisi moraju biti navedeni: ugovorne strane, osigurana stvar, odnosno osigurano lice, rizik obuhvaćen osiguranjem, trajanje osiguranja i period pokrića, svota osiguranja ili da je osiguranje neograničeno; premija ili doprinos, datum izdanja polise i potpisi ugovorenih strana. (2) Polisa osiguranja može biti privremeno zamijenjena listom pokrića u koju se unose bitni sastojci ugovora. (3) Osiguravač je dužan upozoriti ugovarača osiguranja da su opšti i posebni uslovi osiguranja sastavni dio ugovora i predati mu njihov tekst, ako ti uslovi nisu štampani na samoj polisi. (4) Izvršenje obaveze iz prethodnog stava mora biti konstatovano na polisi. (5) U slučaju neslaganja neke odredbe opštih ili posebnih uslova i neke odredbe polise, primijeniće se odredba polise, a u slučaju neslaganja neke štampane odredbe polise i neke njene rukopisne odredbe, primijeniće se ova posljednja. (6) Prema sporazumu ugovarača, polisa može glasiti na određeno lice, po naredbi ili na donosioca. Osiguranje bez polise Član 903 Uslovima osiguranja mogu biti predviđeni slučajevima u kojima ugovoreni odnos iz osiguranja nastaje samim plaćanjem premije. Zaključenje ugovora u ime drugog bez ovlašćenja Član 904 (1) Ko zaključi ugovor o osiguranju u ime drugog bez njegovog ovlašćenja, odgovara osiguravaču za obaveze iz ugovora sve dok ga ovaj, u čije je ime ugovor zaključen, ne odobri. (2) Zainteresovani može odobriti ugovor i pošto se dogodio osigurani slučaj. (3) Ako je odobrenje odbijeno, ugovorač osiguranja duguje premiju za period osiguranja u kome je osiguravač obaviješten o odbijanju odobrenja. (4) Ali, ne odgovara za obaveze iz osiguranja poslovođa bez naloga koji je obavijestio osiguravača da istupa bez ovlašćenja u ime i za račun drugoga. Osiguranje za tuđi račun ili za račun koga se tiče Član 905 (1) U slučaju osiguranja za tuđi račun ili za račun koga se tiče, obaveze plaćanja premije i ostale obaveze iz ugovora dužan je izvršavati ugovarač osiguranja, ali on ne može vršiti prava iz osiguranja, čak i kad drži polisu, bez pristanka lica čiji je interes osiguran i kome ona pripadaju. (2) Ugovarač osiguranja nije dužan predati polisu zainteresovanom licu dok mu ne budu naknađene premije koje je isplatio osiguravaču, kao i troškovi ugovora. (3) Ugovarač osiguranja ima pravo prvenstvene naplate ovih potraživanja iz dugovane naknade, kao i pravo da zahtijeva njihovu isplatu neposredno od osiguravača. (4) Osiguravač može istaći svakom korisniku osiguranja za tuđi račun sve prigovore koje po osnovu ugovora ima prema ugovaraču osiguranja. Zastupnici osiguranja Član 906 (1) Kad osiguravač ovlasti nekoga da ga zastupa, a ne odredi obim njegovih ovlašćenja, zastupnik je ovlašćen da u ime i za račun osiguravača zaključuje ugovore o osiguranju, da ugovara izmjene ugovora ili produženje njihovog važenja, da izda polise osiguranja, da naplaćuje premije i da prima izjave upućene osiguravaču. (2) Ako je osiguravač ograničio ovlašćenja svog zastupnika, a to ugovaraču osiguranja nije bilo poznato, smatra se kao da ta ograničenja nisu ni postojala. Odsjek 3. OBAVEZA OSIGURANIKA, ODNOSNO UGOVARAČA OSIGURANJA I - PRIJAVA OKOLNOSTI ZNAČAJNIH ZA OCJENU RIZIKA Dužnost prijavljivanja Član 907 Ugovarač osiguranja dužan je prijaviti osiguravaču prilikom zaključenja ugovora sve okolnosti koje su od značaja za ocjenu rizika, a koje su mu poznate ili mu nisu mogle ostati nepoznate. Namjerna netačna prijava ili prećutkivanje Član 908 (1) Ako je ugovarač osiguranja namjerno učinio netačnu prijavu ili namjerno prećutao neku okolnost takve prirode da osiguravač ne bi zaključio ugovor da je znao za pravo stanje stvari, osiguravač može zahtijevati poništenje ugovora. (2) U slučaju poništenja ugovora iz razloga navedenih u prethodnom stavu, osiguravač zadržava naplaćene premije i ima pravo zahtijevati isplatu premije za period osiguranja u kome je zatražio poništenje ugovora. (3) Osiguravačevo pravo da zahtjeva poništenje ugovora o osiguranju prestaje ako on u roku od tri mjeseca od dana saznanja za netačnost prijave ili za prećutkivanje ne izjavi ugovaraču osiguranja da namjerava koristiti to pravo. Nenamjerna netačnost ili nepotpunost prijave Član 909 (1) Ako je ugovarač osiguranja učinio netačnu prijavu ili je propustio dati dužno obavještenje, a to nije učinio namjerno, osiguravač može, po svom izboru, u roku od mjesec dana od saznanja za netačnost ili nepotpunost prijave, izjaviti da raskida ugovor ili predložiti povećanje premije srazmjerno većem riziku. (2) Ugovor u tom slučaju prestaje po isteku četrnaest dana od kad je osiguravač svoju izjavu o raskidu saopštio ugovaraču osiguranja, a u slučaju osiguravačevog prijedloga da se premija poveća, raskid nastupa po samom zakonu ako ugovarač osiguranja ne prihvati prijedlog u roku od četrnaest dana od kad ga je primio. (3) U slučaju raskida, osiguravač je dužan vratiti dio premije koji otpada na vrijeme do kraja perioda osiguranja. (4) Ako se osigurani slučaj dogodio prije nego što je utvrđena netačnost ili nepotpunost prijave ili poslije toga ali prije raskida ugovora, odnosno prije postizanja sporazuma o povećanju premije, naknada se smanjuje u srazmjeri između stope plaćenih premija i stope premija koje bi trebalo platiti prema stvarnom riziku. Proširenje primjene prethodnih članova Član 910 Odredbe prethodnih članova o posljedicama netačne prijave ili prećutkivanja okolnosti od značaja za ocjenu rizika primjenjuju se i u slučajevima osiguranja zaključenih u ime i za račun drugoga, ili u korist trećeg, ili za tuđi račun, ili za račun koga se tiče, ako su ova lica znala za netačnost prijave ili prećutkivanje okolnosti od značaja za ocjenu rizika. Slučajevima u kojima se osiguravač ne može pozivati na netačnost ili nepotpunost prijave Član 911 (1) Osiguravač kome su u času zaključenja ugovora bile poznate ili mu nisu mogle ostati nepoznate okolnosti koje su od značaja za ocjenu rizika, a koje je ugovarač osiguranja netačno prijavio ili prećutao, ne može se pozivati na netačnost prijave ili prećutkivanja. (2) Isto važi u slučaju kad je osiguravač saznao za te okolnosti za vrijeme trajanja osiguranja, a nije se koristio zakonskim ovlašćenjima. II - PLAĆANJE PREMIJE Dužnost plaćanja i primanja premije Član 912 (1) Ugovarač osiguranja dužan je platiti premiju osiguranja, ali je osiguravač dužan primiti isplatu premije od svakog lica koje ima pravni interes da ona bude plaćena. (2) Premija se plaća u ugovorenim rokovima, a ako treba da se isplati odjednom, plaća se prilikom zaključenja ugovora. (3) Mjesto plaćanja premije je mjesto u kome ugovarač osiguranja ima svoje sjedište, odnosno prebivalište, ako ugovorom nije određeno neko drugo mjesto. Posljedice neisplate premije Član 913 (1) Ako je ugovoreno da se premija plaća prilikom zaključenja ugovora, obaveza osiguravača da isplati naknadu ili svotu određenu ugovorom počinje narednog dana od dana uplate premije. (2) Ako je ugovoreno da se premija plaća poslije zaključenja ugovora, obaveza osiguravača da isplati naknadu ili svotu određenu ugovorom počinje od dana određenog u ugovoru kao dana početka osiguranja. (3) Ali, ako ugovarač osiguranja premiju koja je dospjela poslije zaključenja ugovora ne plati do dospjelosti, niti to učini koje drugo zainteresovano lice, ugovor o osiguranju prestaje po samom zakonu po isteku roka od trideset dana od dana od kada je ugovaraču osiguranja uručeno preporučeno pismo osiguravača sa obavještenjem o dospjelosti premije, ali s tim da taj rok ne može isteći prije nego što protekne trideset dana od dospjelosti premije. (4) U svakom slučaju ugovor o osiguranju prestaje po samom zakonu ako premija ne bude plaćena u roku od godinu dana od dospjelosti. (5) Odredbe ovog člana ne primjenjuju se na osiguranje života. III - OBAVJEŠTAVANJE OSIGURAVAČA O PROMJENAMA RIZIKA Povećanje rizika Član 914 (1) Ugovarač osiguranja dužan je, kad je u pitanju osiguranje imovine, obavijestiti osiguravača o svakoj promjeni okolnosti koja može biti od značaja za ocjenu rizika, a kad je u pitanju osiguranje lica, onda samo ako je rizik povećan zbog toga što je osigurano lice promijenilo zanimanje. (2) On je dužan da bez odlaganja obavijesti osiguravača o povećanju rizika, ako je rizik povećan nekim njegovim postupkom, a ako se povećanje rizika dogodilo bez njegovog učešća, on je dužan da ga obavijesti u roku od četrnaest dana od kad je za to saznao. (3) Ako je povećanje rizika toliko da osiguravač ne bi zaključio ugovor da je takvo stanje postojalo u času njegovog zaključenja, on može raskinuti ugovor. (4) Ali, ako je povećanje rizika toliko da bi osiguravač zaključio ugovor samo uz veću premiju da je takvo stanje postojalo u času zaključenja ugovora, on može ugovaraču osiguranja predložiti novu stopu premije. (5) Ako ugovorač osiguranja ne pristane na novu stopu premije u roku od četrnaest dana od prijema prijedloga nove stope, ugovor prestaje po samom zakonu. (6) Ali, ugovor ostaje na snazi i osiguravač se više ne može koristiti ovlašćenjima da predloži ugovaraču osiguranja novu stopu premije ili da raskine ugovor ako ne iskoristi ta ovlašćenja u roku od mjesec dana od kad je, ma na koji način, doznao za povećanje rizika ili ako još prije isteka toga roka na neki način pokaže da pristaje na produženje ugovora (ako primi premiju, isplati naknadu za osigurani slučaj koji se desio poslije tog povećanja i sl.). Kad se osigurani slučaj dogodi u međuvremenu Član 915 Ako se osigurani slučaj dogodi prije nego što je osiguravač obaviješten o povećanju rizika ili pošto je obaviješten o povećanju rizika, ali prije nego što je ugovor raskinuo ili postigao sporazum, sa ugovaračem osiguranja o povećanju premije, naknada se smanjuje u srazmjeri između plaćenih premija i premija koje bi trebalo platiti prema povećanom riziku. Smanjenje rizika Član 916 (1) U slučaju kad se poslije zaključenja ugovora o osiguranju dogodilo smanjenje rizika, ugovarač osiguranja ima pravo zahtijevati odgovarajuće smanjenje premije, računajući od dana kad je o smanjenju obavijestio osiguravača. (2) Ako osiguravač ne pristane na smanjenje premije, ugovarač osiguranja može raskinuti ugovor. Obaveza obavještavanja o nastupanju osiguranog slučaja Član 917 (1) Osiguranik je dužan, izuzev u slučaju osiguranja života, obavijestiti osiguravača o nastupanju osiguranog slučaja najdalje u roku od tri dana od kad je to saznao. (2) Ako on ne izvrši ovu svoju obavezu u određeno vrijeme, dužan je naknaditi osiguravaču štetu koju bi ovaj zbog toga imao. Ništavost odredaba o gubitku prava Član 918 Ništave su odredbe ugovora koje predviđaju gubitak prava na naknadu ili svotu osiguranja ako osiguranik poslije nastupanja osiguranog slučaja ne izvrši neku od propisanih ili ugovorenih obaveza. Odsjek 4. OBAVEZE OSIGURAVAČA Isplata naknade ili ugovorene svote Član 919 (1) Kad se dogodi osigurani slučaj, osiguravač je dužan isplatiti naknadu ili svotu određenu ugovorom u ugovorenom roku, koji ne može biti duži od četrnaest dana, računajući od kada je osiguravač dobio obavještenje da se osigurani slučaj dogodio. (2) Ali, ako je za utvrđivanje postojanja osiguračeve obaveze ili njenog iznosa potrebno izvjesno vrijeme, ovaj rok počinje teći od dana kada je utvrđeno postojanje njegove obaveze i njen iznos. (3) Ako iznos osiguravačeve obaveze ne bude utvrđen u roku određenom u prvom stavu ovog člana, osiguravač je dužan, na zahtjev ovlašćenog lica, isplatiti iznos nespornog dijela svoje obaveze na ime predujma. Isključenje odgovornosti osiguravača u slučaju namjere i prevare Član 920 Ako je ugovarač osiguranja, osiguranik ili korisnik izazvao osigurani slučaj namjerno ili prevarom, osiguravač nije obavezan ni na kakva davanja, a suprotna ugovorna odredba nema pravnog dejstva. Prigovori osiguravača Član 921 (1) Protiv zahtjeva donosioca polise, kao i zahtjeva kod drugog lica koje se na nju poziva, osiguravač može istaći sve prigovore koje ima u vezi sa ugovorom prema licu sa kojim je zaključio ugovor o osiguranju. (2) Izuzetno, protiv zahtjeva trećeg lica u slučaju dobrovoljnog osiguranja od odgovornosti i zahtjeva nosilaca određenih prava na osiguranoj strani, čije je pravo prešlo po samom zakonu sa uništene ili oštećene osigurane stvari na naknadu iz osiguranja, osiguravač može istaći samo prigovore koji su nastali prije nego što se dogodio osigurani slučaj. Odsjek 5. TRAJANJE OSIGURANJA Početak dejstva osiguranja Član 922 (1) Ako drukčije nije ugovoreno, ugovor o osiguranju proizvodi svoje dejstvo, počev od dvadeset četvrtog časa dana koji je u polisi označen kao dan početku trajanja osiguranja, pa sve do svršetka posljednjeg dana roka za koji je osiguranje ugovoreno. (2) Ako rok trajanja osiguranja nije određen ugovorom, svaka strana može raskinuti ugovor sa danom dospjelosti premije, obavještavajući pismenim putem drugu stranu najkasnije tri mjeseca prije dospjelosti premije. (3) Ako je osiguranje zaključeno na rok duži od pet godina, svaka strana može po proteku ovog roka, uz otkazni rok od šest mjeseci, pismeno izjaviti drugoj strani da raskida ugovor. (4) Ugovorom se ne može isključiti pravo svake strane da raskine ugovor kako je naprijed izloženo. (5) Odredbe ovog člana ne važe za osiguranje života. Uticaj stečaja na osiguranje Član 923 (1) U slučaju stečaja ugovarača osiguranja osiguranje se nastavlja, ali svaka strana ima pravo da raskine ugovor o osiguranju u roku od tri mjeseca od otvaranja stečaja, u kom slučaju stečajnoj masi ugovarača pripada dio plaćene premije koji odgovara preostalom vremenu osiguranja. (2) U slučaju stečaja osiguravača, ugovor o osiguranju prestaje po isteku trideset dana od otvaranja stečaja. ODJELJAK 2. Osiguranje imovine Odsjek 1. OPŠTE ODREDBE Interes osiguranja Član 924 (1) Osiguranje imovine može zaključiti svako lice koje ima interes da se ne dogodi osigurani slučaj, pošto bi, inače, pretrpjelo neki materijalni gubitak. (2) Pravo iz osiguranja mogu imati samo lica koja su u času nastanka štete imala materijalni interes da se osigurani slučaj ne dogodi. Svrha osiguranja imovine Član 925 (1) Osiguranjem imovine obezbjeđuje se naknada za štetu koja bi se desila u imovini osiguranika zbog nastupanja osiguranog slučaja. (2) Iznos naknade ne može biti veći od štete koju je osiguranik pretrpio nastupanjem osiguranog slučaja. (3) Kod osiguranja usjeva i plodova i ostalih proizvoda zemlje iznos štete utvrđuje se s obzirom na vrijednost koju bi imali u vrijeme sabiranja, ako nije drukčije ugovoreno. (4) Punovažne su odredbe ugovora kojima se iznos naknade ograničava na manji iznos od iznosa štete. (5) Pri utvrđivanju iznosa štete uzima se u obzir izmakli dobitak samo ako je to ugovoreno. (6) Ako se u toku istog perioda osiguranja dogodi više osiguranih slučajeva jedan za drugim, naknada iz osiguranja za svaki od njih određuje se i isplaćuje u potpunosi s obzirom na cijelu svotu osiguranja, bez njenog umanjenja za iznos ranije isplaćenih naknada u tom periodu. (7) Ako je ugovorom o osiguranju vrijednost osigurane stvari sporazumno utvrđena, naknada se određuje prema toj vrijednosti, izuzev ako osiguravač dokaže da je ugovorena vrijednost znatno veća od stvarne vrijednosti, a za tu razliku ne postoji opravdan razlog (kao na primjer, osiguranje upotrebljavane stvari na vrijednost takve nove stvari, ili osiguranje subjektivne vrijednosti). Sprečavanje osiguranog slučaja i spasavanje Član 926 (1) Osiguranik je dužan preduzeti propisane, ugovorene i sve ostale mjere potrebne da se spriječi nastupanje osiguranog slučaja, a ako osigurani slučaj nastupi, dužan je preduzeti sve što je u njegovoj moći da se ograniče njegove štetne posljedice. (2) Osiguravač je dužan naknaditi troškove, gubitke, kao i druge štete prouzrokovane razumnim pokušajem da se otkloni neposredna opasnost nastupanja osiguranog slučaja, kao i pokušajem da se ograniče njegove štetne posljedice, pa i onda ako su ti pokušaji ostali bez uspjeha. (3) Osiguravač je dužan dati ovu naknadu, čak i ako ona zajedno sa naknadom štete od osiguranog slučaja prelazi svotu osiguranja. (4) Ako osiguranik ne ispuni svoju obavezu sprečavanja osiguranog slučaja ili obavezu spasavanja, a za to nema opravdanja, obaveza osiguravača smanjuje se za onoliko za koliko je nastala veća šteta zbog tog neispunjenja. Prepuštanje oštećene osigurane stvari Član 927 Ako drukčije nije ugovoreno, osiguranik nema pravo da poslije nastupanja osiguranog slučaja prepusti osiguravaču oštećenu stvar i da od njega zahtijeva isplatu pune svote osiguranja. Propast stvari uslijed događaja koji nije predviđen u polisi Član 928 (1) Ako osigurana stvar ili stvar u vezi sa čijom je upotrebom zaključeno osiguranje od odgovornosti propadne za vrijeme perioda osiguranja uslijed nekog događaja koji nije predviđen u polisi, ugovor prestaje da važi dalje, a osiguravač je dužan vratiti ugovaraču osiguranja dio premije srazmjerno preostalom vremenu. (2) Kad jedan od više stvari obuhvaćenih jednim ugovorom propadne uslijed nekog događaja koji nije predviđen u polisi, osiguranje ostaje na snazi i dalje u pogledu ostalih stvari uz potrebne izmjene zbog smanjenja predmeta osiguranja. Odsjek 2. OGRANIČENJE OSIGURANIH RIZIKA Štete pokrivene osiguranjem Član 929 (1) Osiguravač je dužan naknaditi štete nastale slučajno ili krivicom ugovarača osiguranja, osiguranika ili korisnika osiguranja, izuzev ako je u pogledu određene štete ova njegova obaveza izrično isključena ugovorom o osiguranju. (2) On ne odgovara za štetu koju su ta lica prouzrokovala namjerno, te je ništava odredba u polisi koja bi predviđala njegovu odgovornost i u tom slučaju. (3) Ali, ukoliko se ostvario osigurani slučaj, osiguravač je dužan naknaditi svaku štetu prouzrokovanu od nekog lica za čije postupke osiguranik odgovara po ma kom osnovu, bez obzira na to da li je šteta prouzrokovana nepažnjom ili namjerno. Šteta prouzrokovana nedostacima osigurane stvari Član 930 Osiguravač ne odgovara za štetu na osiguranoj stvari koja potiče od njenih nedostataka, osim ako je drukčije ugovoreno. Štete prouzrokovane ratnim operacijama i pobunama Član 931 (1) Osiguravač nije dužan naknaditi štete prouzrokovane ratnim operacijama ili pobunama, osim ako je drukčije ugovoreno. (2) Osiguravač je dužan dokazati da je šteta prouzrokovana nekim od ovih događaja. Odsjek 3. NADOSIGURANJE I UGOVOR SA VIŠE OSIGURAVAČA Nadosiguranje Član 932 (1) Ako se pri zaključenju ugovora jedna strana posluži prevarom i tako ugovori svotu osiguranja veću od stvarne vrijednosti osigurane stvari, druga strana može tražiti poništenje ugovora. (2) Ako je ugovorena svota osiguranja veća od vrijednosti osigurane stvari, a pri tome nijedna strana nije postupila nesavjesno, ugovor ostaje na snazi, svota osiguranja se snižava do iznosa stvarne vrijednosti osigurane stvari, a premije se srazmjerno smanjuju. (3) U oba slučaja savjesni osiguravač zadržava primljene premije i ima pravo na nesmanjenu premiju za tekući period. Naknadno smanjenje vrijednosti Član 933 Ako se osigurana vrijednost smanji za vrijeme trajanja osiguranja, svaka ugovorna strana ima pravo na odgovarajuće sniženje svote osiguranja i premije, počev od dana kada je svoj zahtjev za sniženje saopštila drugoj strani. Višestruko i dvostruko osiguranje Član 934 (1) Ako je neka stvar osigurana kod dva ili više osiguravača od istog rizika, za isti interes i za isto vrijeme, tako da zbir svota osiguranja neprelazi vrijednost te stvari (višestruko osiguranje), svaki osiguravač odgovara za izvršenje u potpunosti obaveza nastalih iz ugovora koji je on zaključio. (2) Ako, pak, zbir svota osiguranja prelazi vrijednost osigurane stvari (dvostruko osiguranje), a pri tome ugovarač osiguranja nije postupio nesavjesno, sva ta osiguranja su punovažna i svaki osiguravač ima pravo na ugovorenu premiju za period osiguranja u toku, a osiguranik ima pravo zahtijevati od svakog pojedinog osiguravača naknadu prema ugovoru zaključenom sa njim, ali ukupno ne više od iznosa štete. (3) Kad se dogodi osigurani slučaj, ugovarač osiguranja dužan je obavijestiti o tome svakog osiguravača istog rizika i saopštiti mu imena i adrese ostalih osiguravača, kao i svote osiguranja, pojedinih ugovora zaključenih sa njima. (4) Po isplati naknade osiguraniku svaki osiguravač snosi dio naknade u srazmjeri u kojoj stoji svota osiguranja na koju se on obavezao prema ukupnom zbiru svota osiguranja, te osiguravač koji je platio više ima pravo zahtijevati od ostalih osiguravača naknadu više plaćenog. (5) Ako je neki ugovor zaključen bez naznačenja svote osiguranja ili uz neograničeno pokriće, smatra se kao ugovor zaključen uz najvišu svotu osiguranja. (6) Za dio osiguravača koji ne može da plati, odgovaraju ostali osiguravači srazmjerno svojim dijelovima. (7) Ako je ugovorač osiguranja zaključio ugovor o osiguranju kojim je nastalo dvostruko osiguranje, ne znajući za ranije zaključeno osiguranje, on može, bez obzira na to da li je ranije osiguranje zaključio on ili neko drugi, u roku od mjesec dana od kada je saznao za to osiguranje, zahtijevati odgovarajuće sniženje svote osiguranja i premija docnijeg osiguranja, ali osiguravač zadržava primljene premije i ima pravo na premiju za tekući period. (8) Ako je do dvostrukog osiguranja došlo zbog smanjenja vrijednosti osigurane stvari za vrijeme trajanja osiguranja, ugovarač osiguranja ima pravo na odgovarajuća sniženja svota osiguranja i premija, počev od dana kada je svoj zahtjev za sniženje saopštio osiguravaču. (9) Ako je pri nastanku dvostrukog osiguranja ugovarač osiguranja postupio nesavjesno svaki osiguravač može tražiti poništenje ugovora, zadržati primljene premije i zahtijevati nesmanjenu premiju za tekući period. Saosiguranje Član 935 Kad je ugovor o osiguranju zaključen sa više osiguravača koji su se sporazumjeli o zajedničkom snošenju i raspodjeli rizika, svaki osiguravač naznačen u polisi osiguranja odgovara osiguraniku za potpunu naknadu. Odsjek 4. PODOSIGURANJE Član 936 (1) Kad se utvrdi da je u početku odnosnog perioda osiguranja vrijednosti osigurane stvari bila veća od svote osiguranja, iznos naknade koju duguje osiguravač smanjuje se srazmjerno, izuzev ako je drukčije ugovoreno. (2) Osiguravač je dužan dati potpunu naknadu sve do iznosa svote osiguranja, ako je ugovoreno da odnos između vrijednosti stvari i svote osiguranja nema značaja za određivanje iznosa naknade. Odsjek 5. PRELAZ UGOVORA I ISPLATA NAKNADE IZ OSIGURANJA DRUGOME Prelaz ugovora na pribavioca osigurane stvari Član 937 (1) U slučaju otuđenja osigurane stvari, kao i stvari u vezi sa čijom je upotrebom zaključeno osiguranje od odgovornosti, prava i obaveza ugovarača osiguranja prelaze po samom zakonu na pribavioca, osim ako drukčije nije ugovoreno. (2) Ali, ako je otuđen samo jedan dio osiguranih stvari koji u pogledu osiguranja ne čine zasebnu cjelinu, ugovor o osiguranju prestaje po samom zakonu u pogledu otuđenih stvari. (3) U slučaju kad se zbog otuđenja stvari poveća ili smanji vjerovatnoća nastupanja osiguranog slučaja, primjenjuju se opšte odredbe o povećanju ili smanjenju rizika. (4) Ugovorač osiguranja koji ne obavijesti osiguravača da je osigurana stvar otuđena, ostaje u obavezi na plaćanje premija koje dospijevaju i poslije dana otuđenja. (5) Osiguravač i pribavilac osigurane stvari mogu odustati od osiguranja uz otkazni rok od petnaest dana, s tim što su otkaz dužni podnijeti najdalje u roku od trideset dana od saznanja za otuđenje. (6) Ugovor o osiguranju ne može se raskinuti ako je polisa osiguranja izdata na donosioca ili po naredbi. Dodjeljivanje naknade nosiocima zaloge i drugih prava Član 938 (1) Poslije nastupanja osiguranog slučaja, založna prava i ostala prava koja su ranije postojala na osiguranoj stvari imaju za predmet dugovanu naknadu kako u slučaju osiguranja sopstvene stvari tako i u slučaju osiguranja tuđih stvari zbog obaveze njihovog čuvanja i vraćanja, te osiguravač ne može isplatiti naknadu osiguraniku bez saglasnosti nosilaca tih prava. (2) Ova lica mogu zahtijevati neposredno od osiguravača da im u granicama svote osiguranja i prema zakonskom redu isplati njihova potraživanja. (3) Međutim, ako u času isplate osiguravač nije znao niti je mogao znati za ta prava, izvršena isplata naknade osiguraniku ostaje punovažna. Odsjek 6. PRELAZ OSIGURANIKOVIH PRAVA PREMA ODGOVORNOM LICU NA OSIGURAVAČA (SUBROGACIJA) Član 939 (1) Isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguravača, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade sva osiguranikova prava prema licu koje je, po ma kom osnovu, odgovorio za štetu. (2) Ako je krivicom osiguranika onemogućen ovaj prelaz prava na osiguravače, u potpunosti ili djelimično, osiguravač se oslobađa u odgovarajućoj mjeri svoje obaveze prema osiguraniku. (3) Prelaz prava sa osiguranika na osiguravača ne može biti na štetu osiguranika, te ako je naknada koju je osiguranik dobio od osiguravača iz bilo kog uzroka niža od štete koju je pretrpio, osiguranik ima pravo da mu se iz sredstava odgovornog lica isplati ostatak naknade prije isplate osiguravačevog potraživanja po osnovu prava koja su prešla na njega. (4) Izuzetno od pravila o prelazu osiguranikovih prava na osiguravača, ova prava ne prelaze na osiguravača ako je štetu prouzrokovalo lice u sredstvu u prvoj liniji sa osiguranikom ili lice za čije postupke osiguranik odgovara, ili koje živi sa njim u istom domaćinstvu, ili lice koje je radnik osiguranika, osim ako su ta lica štetu prouzrokovala namjerno. (5) Ali ako je neko od lica pomenutih u prethodnom stavu bilo osigurano od odgovornosti, osiguravač može zahtjevati od njegovog osiguravača naknadu iznosa koji je isplatio osiguraniku. Odsjek 7. OSIGURANJE OD ODGOVORNOSTI Odgovornost osiguravača Član 940 (1) U slučaju osiguranja od odgovornosti, osiguravač odgovara za štetu nastalu osiguranim slučajem, samo ako treće oštećeno lice zahtjeva njenu naknadu. (2) Osiguravač snosi, u granicama svote osiguranja, troškove spora o osiguranikovoj odgovornosti. Sopstveno pravo oštećenika i direktna tužba Član 941 (1) U slučaju osiguranja od odgovornosti, oštećeno lice može zahtijevati neposredno od osiguravača naknadu štete koju je pretrpjelo događajem za koji odgovara osiguranik, ali najviše do iznosa osiguravačeve obaveze. (2) Oštećeno lice ima, od dana kada se dogodio osigurani slučaj, sopstveno pravo na naknadu iz osiguranja, te je svaka docnija promjena u pravima osiguranika prema osiguravaču bez uticaja na pravo oštećenog lica na naknadu. ODJELJAK 3. Osiguranje lica Odsjek 1. OPŠTE ODREDBE Utvrđivanje osigurane svote Član 942 U ugovorima o osiguranju lica (osiguranje života i osiguranje od nesrećnog slučaja) visina osigurane svote, koju je osiguravač dužan isplatiti kad nastupi osigurani slučaj, utvrđuje se u polisi prema sporazumu ugovornih strana. Polisa osiguranja života Član 943 (1) Pored sastojaka koje mora imati svaka polisa, u polisi osiguranja života moraju biti naznačeni: ime i prezime lica na čiji se život odnosi osiguranje, datum njegovog rođenja i događaji ili rok od koga zavisi nastanak prava da se zahtijeva isplata osigurane svote. (2) Polisa osiguranja života može glasiti na određeno lice ili po naredbi, ali ne može glasiti na donosioca. (3) Za punovažnost indosamenta polise po naredbi potrebno je da sadrži ime korisnika, datum indosiranja i potpis indosanta. Netačna prijava starosti osiguranika Član 944 Izuzetno od opštih odredbi ove glave i posljedicama netačnih prijava i prećutkivanja okolnosti od značaja za ocjenu rizika, za netačne prijave godina života i ugovorima o osiguranju života važe slijedeća pravila: 1) ugovor o osiguranju života je ništav, i osiguravač je dužan u svakom slučaju vratiti sve primljene premije ako su prilikom njegovog zaključenja netačno prijavljene godine života osiguranika a njegove stvarne godine života prelaze granicu do koje osiguravač po svojim uslovima i tarifama vrši osiguranje života; 2) ako je netačno prijavljeno da osiguranik ima manje godina, a njegove stvarne godine života ne prelaze granicu do koje osiguravač vrši osiguranje života, ugovor je punovažan, a osigurana svota se smanjuje u srazmjeri ugovorene premije i premije predviđene za osiguranje života lica osiguranikovih godina; 3) kad osiguranik ima manje godina nego što je prijavljeno prilikom zaključenja ugovora, premija se smanjuje na odgovarajući iznos, a osiguravač je dužan vratiti razliku između primljenih premija i premija na koje ima pravo. Posljedice neplaćanja premije i smanjenja osigurane svote Član 945 (1) Ako ugovarač osiguranja života ne plati neku premiju o dospjelosti, osiguravač nema pravo da njenu isplatu traži sudskim putem. (2) Ako ugovarač osiguranja na poziv osiguravača, koji mu mora biti dostavljen preporučenim pismom, ne isplati dospjelu premiju u roku određenom u tom pismu, a koji ne može biti kraći od mjesec dana, računajući od kada mu je pismo uručeno, niti to učini koje drugo zainteresovano lice, osiguravač može samo, ako su dotle plaćene bar tri godišnje premije, izjaviti ugovaraču osiguranja da smanjuje osiguranu svotu na iznos otkupne vrijednosti osiguranja, a u suprotnom slučaju da raskida ugovor. (3) Ako se osigurani slučaj dogodio prije raskida ugovora ili smanjenja osigurane svote, smatra se kao da je osigurana svota smanjena, odnosno da je ugovor raskinut, prema tome da li su premije bile plaćene bar za tri godine ili ne. Osiguranje trećeg lica Član 946 (1) Osiguranje života može se odnositi na život ugovarača osiguranja, a može se odnositi i na život nekog trećeg. (2) Isto važi i za osiguranje od nesrećnog slučaja. (3) Ako se osiguranje odnosi na slučaj smrti nekog trećeg, za punovažnost ugovora potrebna je njegova pismena saglasnost data u polisi ili u odvojenom pismenu, prilikom potpisivanja polise, sa naznačenjem osigurane svote. Osiguranje za slučaj smrti maloljetnika i lica lišenih poslovne sposobnosti Član 947 (1) Ništavo je osiguranje za slučaj smrti trećeg lica mlađeg od četrnaest godina, kao i lica potpuno lišenog poslovne sposobnosti, te je osiguravač dužan vratiti ugovaraču osiguranja sve premije primljene po osnovu takvog ugovora. (2) Za punovažnost osiguranja za slučaj smrti trećeg lica starijeg od četrnaest godina potrebna je pismena saglasnost njegovog zakonskog zastupnika, kao i pismena saglasnost svakog osiguranog lica. Kumuliranje naknade i osigurane svote Član 948 (1) U osiguranju lica, osiguravač koji je isplatio osiguranu svotu ne može imati, ni po kom osnovu, pravo na naknadu od trećeg lica odgovornog za zastupanje osiguranog slučaja. (2) Pravo na naknadu od trećeg lica odgovornog za nastupanje osiguranog slučaja pripada osiguraniku, odnosno korisniku, nezavisno od njegovog prava na osiguranu svotu. (3) Odredbe prethodnih stavova ne odnose se na slučaj kad je osiguranje od posljedice nesrećnog slučaja ugovoreno kao osiguranje od odgovornosti. Odsjek 2. ISKLJUČENI RIZICI Samoubistvo osiguranika Član 949 (1) Ugovorom o osiguranju za slučaj smrti nije obuhvaćen rizik samoubistva osiguranika ako se desilo u prvoj godini osiguranja. (2) U slučaju da se samoubistvo dogodilo u roku od tri godine od dana zaključenja ugovora, osiguravač nije dužan da isplati korisniku osiguranu svotu, nego samo matematičku rezervu ugovora. Namjerno ubistvo osiguranika Član 950 Osiguravač se oslobađa obaveze da korisniku isplati osiguranu svotu ako je ovaj namjerno izazvao smrt osiguraniku, ali je dužan, ako su dotle bile uplaćene bar tri godišnje premije, isplatiti matematičku rezervu ugovora ugovaraču osiguranja, a ako je on osiguranik, njegovim nasljednicima. Namjerno prouzrokovanje nesrećnog slučaja Član 951 Osiguravač se oslobađa obaveze iz ugovora o osiguranju od nesrećnog slučaja ako je osiguranik namjerno prouzrokovao nesrećni slučaj. Ratne operacije Član 952 (1) Ako je smrt osiguranika prouzrokovana ratnim operacijama, osiguravač, ako što drugo nije ugovoreno, nije dužan isplatiti korisniku osiguranu svotu, ali je dužan isplatiti mu matematičku rezervu iz ugovora. (2) Ako nije što drugo ugovoreno, osiguravač se oslobađa obaveze iz ugovora o osiguranju od nesrećnog slučaja ako je nesrećni slučaj prouzrokovan ratnim operacijama. Ugovorno isključenje rizika Član 953 Ugovorom o osiguranju za slučaj smrti ili od nesrećnog slučaja mogu biti isključeni iz osiguranja i drugi rizici. Odsjek 3. PRAVA UGOVARAČA OSIGURANJA PRIJE NASTUPANJA OSIGURANOG SLUČAJA Otkup Član 954 (1) Na zahtjev ugovarača osiguranja života, zaključenog za cijeli život osiguranika, osiguravač je dužan isplatiti mu otkupnu vrijednost polise ako su dotle plaćene bar tri godišnje premije. (2) U polisi moraju biti navedeni uslovi pod kojima ugovarač može zahtijevati isplatu njene otkupne vrijednosti, kao i način kako se ta vrijednost izračunava, saglasno uslovima osiguranja. (3) Pravo zahtijevati otkup ne mogu vršiti povjerioci ugovarača osiguranja, kao ni korisnik osiguranja, ali će otkupna vrijednost biti isplaćena korisniku na njegov zahtjev ako je određivanje korisnika neopozivo. (4) Izuzetno od prethodnog stava, otkup polise može zahtijevati povjerilac kome je polisa predata u zalogu ako potraživanje radi čijeg je osiguranja data zaloga ne bude namireno o dospjelosti. Predujam Član 955 (1) Na traženje ugovarača osiguranja života zaključenog za cijeli život osiguranika, može mu osiguravač isplatiti unaprijed dio osigurane svote do visine otkupne vrijednosti polise, koji ugovarač osiguranja može vratiti docnije. (2) Na primljeni predujam ugovarač osiguranja dužan je plaćati određenu kamatu. (3) Ako ugovarač osiguranja zadocni sa plaćanjem dospjele kamate, postupiće se kao da je zahtijevao otkup. (4) U polisi osiguranja moraju biti navedeni uslovi davanja predujma, mogućnost da se iznos primljen na ime predujma vrati osiguravaču, visina kamatne stope, posljedice neplaćanja dospjele kamate, kako je određeno uslovima osiguranja. Zalaganje polise Član 956 (1) Polisa osiguranja života može biti data u zalogu. (2) Zalaganje polise ima dejstvo prema osiguravaču samo ako je pismeno obaviješten da je polisa založena određenom povjeriocu. (3) Kad polisa glasi po naredbi, zalaganje se vrši indosamentom. Odsjek 4. OSIGURANJE ŽIVOTA U KORIST TREĆEG LICA Određivanje korisnika Član 957 (1) Ugovarač osiguranja života može u ugovoru, kao i nekim docnijim pravnim poslom, pa i testamentom, odrediti lice kome će pripasti prava iz ugovora. (2) Ako se osiguranje odnosi na život nekog drugog lica, za određivanje korisnika potrebna je i njegova pismena saglasnost. (3) Korisnik ne mora biti određen po imenu, dovoljno je ako akt sadrži nužne podatke za njegovo određivanje. (4) Kad su za korisnike određena lica ili potomci, korist pripada i onima koji su rođeni docnije, a korist namijenjena suprugu pripada licu koje je bilo u braku sa osiguranikom u času njegove smrti. Podjela koristi između više korisnika Član 958 Kad su za korisnike određena lica, potomci i, uopšte, nasljednici, ako ugovarač osiguranja nije odredio kako će se izvršiti podjela između njih, podjela će se izvršiti srazmjerno njihovim nasljedničkim dijelovima, a ako korisnici nisu nasljednici, osigurana svota biće podijeljena na jednake dijelove. Opozivanje odredbe o određivanju korisnika Član 959 (1) Odredbu kojom se korist iz osiguranja dodjeljuje određenom licu, može opozvati samo ugovarač osiguranja, i to njegovo pravo ne mogu vršiti ni njegovi povjerioci, ni njegovi zakonski nasljednici. (2) Ugovarač osiguranja može opozvati odredbu o koristi sve dok korisnik ne izjavi na ma koji način da je prima, kad ona postaje neopoziva. (3) Ipak, ugovarač može opozvati odredbu o koristi i poslije izjave korisnika da je prima ako je korisnik pokušao ubistvo osiguranika, a ako je korist dodijeljena bez naknade, za opozivanje važe i odredbe o opozivanju poklona. (4) Smatra se da je korisnik odbio namijenjenu mu korist ako se poslije smrti ugovarača osiguranja na poziv njegovih nasljednika ne izjasni u roku od mjesec dana da je prima. Sopstveno i neposredno pravo korisnika Član 960 (1) Osigurana svota koja treba da bude isplaćena korisniku ne ulazi u zaostavštinu ugovarača osiguranja, pa ni kad su za korisnike određeni njihovi nasljednici. (2) Pravo na osiguranu svotu ima samo korisnik, i to od samog zaključenja ugovora o osiguranju i bez obzira na to kako je i kada određen za korisnika i bez obzira da li je izjavio svoje prihvatanje prije ili poslije smrti osiguranika, te se može obratiti neposredno osiguravaču sa zahtjevom da mu se isplati osigurana svota. (3) Ako je ugovarač osiguranja odredio za korisnika svoju djecu, svoje potomke ili nasljednike uopšte, svakom tako određenom korisniku pripada pravo na odgovarajući dio osigurane svote i ako se odrekne nasljeđa. Povjerioci ugovarača osiguranja i osiguranika Član 961 (1) Povjerioci ugovarača osiguranja i osiguranika nemaju nikakvo pravo na osiguranu svotu ugovorenu za korisnika. (2) Ali, ako su premije koje je uplatio ugovarač osiguranja bile nesrazmjerno velike prema njegovim mogućnostima u času kad su bile uplaćene, njegovi povjerioci mogu zahtijevati da im se preda dio premija koji premaša njegove mogućnosti ako su ispunjeni uslovi pod kojima povjerioci imaju pravo na pobijanje dužnikovih pravnih radnji. Ustupanje osigurane svote Član 962 Svoje pravo na osiguranu svotu može korisnik prenijeti na drugoga i prije osiguranog slučaja, ali mu je zato potreban pismeni pristanak ugovarača osiguranja, u kome mora biti navedeno ime lica na koje se pravo prenosi, a ako se osiguranje odnosi na život nekog drugog lica, potreban je isti takav pristanak i tog lica. Kad određeni korisnik umre prije dospjelosti Član 963 Kad lice koje je bez naknade određeno za korisnika umre prije dospjelosti osigurane glavnice ili rente, korist iz osiguranja ne pripada njegovim nasljednicima, nego narednom korisniku, a ako ovaj nije određen, onda imovini ugovarača osiguranja. Osiguranje za slučaj smrti bez određenog korisnika Član 964 Ako ugovarač osiguranja za slučaj smrti ne odredi korisnika ili ako odredba o određivanju korisnika ostane bez dejstva zbog opozivanja, ili zbog odbijanja određenog lica, ili iz kog drugog uzroka, a ugovarač osiguranja ne odredi drugog korisnika, osigurana svota pripada imovini ugovarača osiguranja i kao njen dio prelazi sa ostalim njegovim pravima na njegove nasljednike. Savjesna isplata osigurane svote neovlašćenom licu Član 965 (1) Kad osiguravač isplati osiguranu svotu licu koje bi na nju imalo pravo da ugovarač osiguranja nije odredio korisnika, on se oslobađa obaveze iz ugovora o osiguranju ako u času izvršene isplate nije znao niti je mogao znati da je korisnik određen testamentom ili nekim drugim aktom koji mu nije dostavljen, a korisnik ima pravo da zahtijeva vraćanje od lica koje je primilo osiguranu svotu. (2) Isto važi u slučaju promjene korisnika. GLAVA XXVIII. ZALOGA ODJELJAK 1. Opšte odredbe Pojam Član 966 Ugovorom o zalozi obavezuje se dužnik ili neko treći (zalogodavac) prema povjeriocu (zalogoprimcu) da mu preda neku pokretnu stvar na kojoj postoji pravo svojine da bi se prije ostalih povjerilaca mogao naplatiti iz njene vrijednosti ako mu potraživanje ne bude isplaćeno o dospjelosti, a povjerilac se obavezuje da primljenu stvar čuva i po prestanku svog potraživanja vrati neoštećenu zalogodavcu. Zalaganje stvari u društvenoj svojini Član 967 Pokretna stvar u društvenoj svojini može se dati u zalogu samo kad je to predviđeno ovim ili drugim zakonom. Sticanje založnog prava Član 968 Zalogoprimac stiče založno pravo kad mu stvar koja je predmet ugovora bude predata. Sposobnost Član 969 Za zaključenje punovažnog ugovora o zalozi potrebno je da zalogodavac ima sposobnost za raspolaganje stvarima koje daje u zalogu. Zaloga na stvari već založenoj drugome Član 970 (1) Ugovor o zalozi može biti zaključen o stvari koja je već založena nekome. (2) U tom slučaju založno pravo nastaje kad zalogodavac obavijesti povjerioca kod koga se stvar nalazi o zaključenju ugovora o zalozi sa drugim povjeriocem i naloži mu da po naplati svog potraživanja preda stvar ovome. Zaloga za buduću ili uslovnu obavezu Član 971 Zaloga se može dati za buduću, kao i za uslovnu obavezu. Protezanje zaloge na druge obaveze zalogodavca Član 972 Zaloga kojom je obezbijeđeno ispunjenje neke obaveze proteže se i na ugovorne obaveze koje bi nastale između zalogoprimca i zalogodavca poslije zaključenja ugovora o zalozi, a koje bi dospjele za isplatu prije namirenja obaveze za čije je obezbjeđenje zaloga data. Zabranjene odredbe Član 973 (1) Ništava je odredba ugovora o zalozi da će založena stvar preći u svojinu povjerioca ako njegovo potraživanje ne bude namireno o dospjelosti, kao i odredba da će u tom slučaju povjerilac moći, po unaprijed određenoj cijeni, prodati založenu stvar ili je zadržati za sebe. (2) Ali, ako je u zalogu data stvar čija je cijena propisana, ugovarači se mogu sporazumjeti da će povjerilac moći prodati založenu stvar po propisanoj cijeni ili je po toj zadržati za sebe. ODJELJAK 2. Zalaganje stvari Odsjek 1. OBAVEZE ZALOGODAVCA Član 974 (1) Zalogodavac je dužan predati zalogoprimcu ili trećem licu koje su sporazumno odredili stvar koja je predmet ugovora ili ispravu koja daje imaocu isključivo pravo raspolaganja njome. (2) Ugovarači se mogu sporazumjeti da zajednički čuvaju stvar ili ispravu. Odsjek 2. OBAVEZE ZALOGOPRIMCA Čuvanje založene stvari Član 975 (1) Zalogoprimac je dužan čuvati stvar sa pažnjom dobrog privrednika, odnosno dobrog domaćina. (2) On je dužan vratiti je čim mu dug bude namiren. Upotrebljavanje založene stvari Član 976 (1) Zalogoprimac nema pravo da upotrebljava založenu stvar ili da je preda drugome na upotrebu, ili u zalogu podzaloga, osim ako mu to dozvoli zalogodavac. (2) Zalogoprimac koji upotrebljava stvar bez dozvole zalogodavca ili je preda drugome na upotrebu, ili u zalogu, odgovara i za slučajnu propast ili oštećenje stvari koji bi se dogodili tom prilikom. Plodovi založene stvari Član 977 (1) Ako založena stvar daje plodove, a nije ugovoreno kome će oni pripasti poslije odvajanja od stvari, povjerilac, ako hoće, može ih zadržati za sebe. (2) U tom slučaju iznos čistog prihoda od plodova odbija se od troškova na čiju naknadu povjerilac ima pravo, zatim od dužne kamate i najzad od glavnice. (3) Isto važi za koristi postignute upotrebom založene stvari. Oduzimanje založene stvari od zalogoprimca Član 978 Na zahtjev zalogodavca sud će narediti da se založena stvar oduzme od zalogoprimca i preda nekom trećem licu da je drži za njega ako zalogoprimac ne čuva založenu stvar kako treba, ako je upotrebljava bez dozvole zalogodavca ili je daje drugom na upotrebu, ili ako je ne upotrebljava saglasno datoj mu dozvoli i, uopšte, ako postupa sa njom protivno ugovoru i zakonu. Odsjek 3. PRAVA ZALOGOPRIMCA Kad založena stvar ima neki nedostatak Član 979 Kad se pokaže da založena stvar ima neki materijalni ili pravni nedostatak, te ne predstavlja dovoljno obezbjeđenje naplate potraživanja, založni povjerilac ima pravo zahtijevati od zalogodavca drugu odgovarajuću zalogu. Prodaja založene stvari Član 980 (1) Ako povjeriočevo potraživanje ne bude namireno o dospjelosti, povjerilac može zahtijevati od suda odluku da se stvar proda na javnoj prodaji ili po tekućoj cijeni, kad stvar ima berzansku ili tržišnu cijenu. (2) Ako bi troškovi javne prodaje bili nesrazmjerno veliki prema vrijednosti založene stvari, sud može odlučiti da povjerilac proda stvar po cijeni utvrđenoj procjenom stručnjaka ili da je, ako hoće, zadrži za sebe po toj cijeni. Prodaja stvari založene za potraživanje iz ugovora u privredi Član 981 (1) Ako dužnik ne namiri o dospjelosti potraživanje nastalo iz ugovora u privredi, povjerilac nije dužan obraćati se sudu, nego može pristupiti prodaji založene stvari na javnoj prodaji po isteku osam dana od upozorenja učinjenog dužniku kao i zalogodavcu, kad to nije isto lice, da će tako postupiti. (2) Povjerilac je dužan obavijestiti blagovremeno oba lica o datumu i mjestu prodaje. (3) Ako založene stvari imaju tržišnu ili berzansku cijenu, povjerilac ih može prodati po toj cijeni, po isteku osam dana od upozorenja učinjenog dužniku i zalogodavcu da će tako postupiti. Prodaja založene stvari prije vremena i zbog kvarenja ili gubljenja vrijednosti i njena zamjena Član 982 (1) Kad se založena stvar kvari ili kad, inače, gubi vrijednost, te postoji opasnost da postane nedovoljna za obezbjeđenje povjeriočevog potraživanja, sud može na zahtjev zalogoprimca ili zalogodavca, a po saslušanju druge strane, odlučiti da se stvar proda na javnoj prodaji ili po berzanskoj ili tržišnoj cijeni, ako je ima, i da se cijena ili dovoljan dio cijene položi kod suda radi obezbjeđenja zalogoprimčevog potraživanja. (2) Sud će odbiti zahtjev zalogoprimca, ako zalogodavac ponudi da zalogoprimcu preda umjesto založene stvari neku drugu stvar iste vrijednosti čije čuvanje ne zahtijeva veći trud i brigu od čuvanja prvobitno založene stvari. (3) Sud će, pod istim uslovima, dozvoliti zamjenu založene stvari na zahtjev zalogodavca i u slučaju kad zaloprimac ne traži njenu prodaju. Prodaja založene stvari prije vremena na zahtjev zalogodavca Član 983 (1) Na zahtjev zalogodavca sud može dozvoliti da se založena stvar proda određenom licu za određenu cijenu ako nađe da je cijena dovoljna i ako su time očuvani opravdani interesi zalogoprimca. (2) Dobijena cijena ili dovoljan dio cijene, koji će sud odrediti dozvoljavajući prodaju, stupa na mjesto založene stvari i polaže se u sud za obezbjeđenje naplate povjeriočevog potraživanja. Pravo prvenstvene naplate Član 984 Zalogoprimac ima pravo da iz cijene postignute prodajom založene stvari naplati prije ostalih povjerilaca zalogodavca svoje potraživanje, dužnu kamatu, troškove učinjene za očuvanje založene stvari, kao i troškove oko ostvarenja naplate potraživanja. Redoslijed založnih prava Član 985 Kad je jedna stvar založena nekolicini povjerilaca, red po kome se isplaćuju njihova potraživanja iz vrijednosti založene stvari određuje se prema datumu nastanka njihovih založnih prava. Odsjek 4. PRESTANAK ZALOŽNOG PRAVA Prestanak založnog prava gubitkom državine Član 986 (1) Povjeriočevo pravo da se prvenstveno naplati iz vrijednosti založene stvari prestaje prestankom njegove državine. (2) Ono ponovo nastaje kad povjerilac povrati državinu stvari. Prestanak založnog prava prestankom potraživanja Član 987 Kad prestane potraživanje čije je ispunjenje bilo obezbijeđeno zalogom, povjerilac je dužan vratiti založenu stvar zalogodavcu. Zastarjelost međusobnih potraživanja Član 988 Potraživanja zalogodavca prema zalogoprimcu za naknadu štete zbog pogoršanja stvari kao i potraživanja zalogoprimca prema zalogodavcu za naknadu troškova učinjenih radi poboljšanja stvari, zastarijeva u roku od jedne godine od dana kada je stvar vraćena. ODJELJAK 3. Zalaganje potraživanja i drugih prava Odsjek 1. ZALAGANJE POTRAŽIVANJA Obavještavanje dužnika i predaja isprave Član 989 (1) Za sticanje založnog prava na nekom potraživanju potrebno je da dužnik bude pismeno obaviješten o zaključenom ugovoru o zalozi. (2) Zalogodavac je dužan predati zalogoprimcu ispravu o založenom potraživanju. Davanje u zalogu potraživanja iz hartije od vrijednosti Član 990 (1) Povjerilac stiče založno pravo na potraživanju upisanom na hartiji od vrijednosti na donosioca kad mu ona bude predata. (2) Davanje u zalogu potraživanja iz hartije po naredbi vrši se indosamentom u kome je naznačeno da je predata u zalogu. Dužnost očuvanja potraživanja Član 991 Zalogoprimac je dužan preduzimati mjere potrebne za očuvanje založnog potraživanja. Naplaćivanje i uračunavanje kamata Član 992 (1) Ako založeno potraživanje daje pravo na kamate ili kakva druga povremena potraživanja, zalogoprimac je dužan da ih naplati. (2) Tako postignuti iznosi prebijaju se sa troškovima na čiju naknadu zalogoprimac ima pravo, zatim sa kamatom koja mu se duguje i najzad sa glavnicom. Naplaćivanje založenog potraživanja Član 993 (1) Kad založeno potraživanje dospije za naplatu, zalogoprimac je dužan naplatiti ga. (2) Ispunjenjem založenog potraživanja založno pravo prelazi na stvar kojom je potraživanje ispunjeno. (3) Kad je predmet založenog potraživanja novac, zalogoprimac je dužan na zahtjev zalogodavca položiti naplaćeni iznos kod suda, ali ako je predmet njegovog potraživanja takođe novac i ako je ono dospjelo za naplatu, zalogoprimac može zadržati za sebe koliko mu se duguje, a ostalo je dužan predati zalogodavcu. Prigovori dužnika založenog potraživanja Član 994 Dužnik založenog potraživanja može istaći zalogoprimcu prigovore koje u slučaju ustupanja potraživanja može dužnik ustupljenog potraživanja istaći prijemniku. Odsjek 2. DAVANJE U ZALOGU DRUGIH PRAVA Način zalaganja Član 995 (1) Osim potraživanja, u zalogu se mogu dati i druga prava. (2) Davanje u zalogu tih prava vrši se na način predviđen za njihovo prenošenje na drugoga ako za određeni slučaj nije propisano što drugo. Odsjek 3. PRIMJENA ODREDBI O DAVANJU U ZALOGU STVARI Član 996 Odredbe o davanju u zalogu stvari primjenjuju se i na zaloge potraživanja i drugih prava, ukoliko za njih nije propisano što drugo. GLAVA XXIX. JEMSTVO ODJELJAK 1. Opšte odredbe Pojam Član 997 Ugovorom o jemstvu se jemac obavezuje prema povjeriocu da će ispuniti punovažnu i dospjelu obavezu dužnika ako to ovaj ne učini. Forma Član 998 Ugovor o jemstvu obavezuje jemca samo ako je izjavu o jemčenju učinio pismeno. Sposobnost za jemčenje Član 999 Ugovorom o jemstvu može se obavezati samo ko ima potpunu poslovnu sposobnost. Jemčenje za poslovno nesposobnog Član 1000 Ko se obaveže kao jemac za obavezu nekog poslovno nesposobnog lica, odgovara povjeriocu isto kao jemac poslovno sposobnog lica. Predmet jemčenja Član 1001 (1) Jemstvo se može dati za svaku punovažnu obavezu, bez obzira na njenu sadržinu. (2) Jemčiti se može i za uslovnu obavezu, kao i za određenu buduću obavezu. (3) Jemstvo za buduću obavezu može se opozvati prije nego što obaveza nastane ako nije predviđen rok u kome ona treba da nastane. (4) Jemstvo se može dati i za obavezu nekog drugog jemca (jemac jemčev). Obim jemčeve odgovornosti Član 1002 (1) Jemčeva obaveza ne može biti veća od obaveze glavnog dužnika, a ako je ugovoreno da bude veća, ona se svodi na mjeru dužnikove obaveze. (2) Jemac odgovara za ispunjenje cijele obaveze za koju je jemčio ako njegova odgovornost nije ograničena na neki njen dio ili na drugi način podvrgnuta lakšim uslovima. (3) On je dužan da naknadi potrebne troškove koje je povjerilac učinio u cilju naplate duga od glavnog dužnika. (4) Jemac odgovara i za svako povećanje obaveze koje bi nastalo dužnikovom docnjom ili dužnikovom krivicom, ukoliko nije drukčije ugovoreno. (5) On odgovara samo za onu ugovorenu kamatu koja je dospjela poslije zaključenja ugovora o jemstvu. Prelaz povjeriočevih prava na jemca (subrogacija) Član 1003 Na jemca koji je namirio povjeriočevo potraživanje prelazi to potraživanje sa svim sporednim pravima i garantijama njegovog ispunjenja. ODJELJAK 2. Odnos povjerioca i jemca Oblici jemstva Član 1004 (1) Od jemca se može zahtijevati ispunjenje obaveze tek nakon što je glavni dužnik ne ispuni u roku određenom u pismenom pozivu (supsidijarno jemstvo). (2) Povjerilac može tražiti ispunjenje od jemca, iako nije prije toga pozvao glavnog dužnika na ispunjenje obaveze ako je očigledno da se iz sredstava glavnog dužnika ne može ostvariti njeno ispunjenje ili ako je glavni dužnik pao pod stečaj. (3) Ako se jemac obavezao kao jemac platac, odgovara povjeriocu kao glavni dužnik za cijelu obavezu i povjerilac može zahtijevati njeno ispunjenje, bilo od glavnog dužnika bilo od jemca ili od obojice u isto vrijeme (solidarno jemstvo). (4) Jemac za obavezu nastalu iz ugovora u privredi odgovara kao jemac platac ako nije što drugo ugovoreno. Solidarnost jemaca Član 1005 Više jemaca nekog duga odgovaraju solidarno, bez obzira na to da li su jemčili zajedno ili se svaki od njih obavezao prema povjeriocu odvojeno, izuzev kada je ugovorom njihova odgovornost uređena drukčije. Gubitak prava na rok Član 1006 Ako je dužnik izgubio pravo na rok određen za ispunjenje njegove obaveze, povjerilac, ipak, ne može zahtijevati ispunjenje od jemca prije isteka tog roka, ukoliko nije drukčije ugovoreno. Stečaj glavnog dužnika Član 1007 (1) U slučaju stečaja glavnog dužnika povjerilac je dužan prijaviti svoje potraživanje u stečaju i o tome obavijestiti jemca, inače odgovaraju jemcu za štetu koju bi ovaj imao zbog toga. (2) Smanjenjenje obaveze glavnog dužnika u stečajnom postupku ili u postupku prinudnog poravnanja ne povlači sa sobom i odgovarajuće smanjenje jemčeve obaveze, te jemac odgovara povjeriocu za cio iznos svoje obaveze. Slučaj smanjene odgovornosti dužnikovog nasljednika Član 1008 Jemac odgovara za cio iznos obaveze za koji je jemčio i u slučaju kada bi se od dužnikovog nasljednika mogla zahtijevati isplata samo onog njenog dijela koji odgovara vrijednosti naslijeđene imovine. Jemčevi prigovori Član 1009 (1) Jemac može istaći protiv povjeriočevog zahtjeva sve prigovore glavnog dužnika, uključujući i prigovor prebijanja, a ne i čisto lične dužnikove prigovore. (2) Dužnikovo odricanje od prigovora, kao i njegovo priznanje povjeriočevog potraživanja, nema dejstva prema jemcu. (3) Jemac može istaći protiv povjerioca i svoje lične prigovore, na primjer, ništavost ugovora o jemstvu, zastarjelost povjeriočevog potraživanja prema njemu, prigovor prebijanja uzajmnih potraživanja. Dužnost obavještavanja jemca o dužnikovom propuštanju Član 1010 Ako dužnik ne ispuni svoju obavezu na vrijeme, povjerilac je dužan obavijestiti o tome jemca, inače će mu odgovarati za štetu koju bi jemac pretrpio zbog toga. Oslobođenje jemca zbog povjeriočevog odugovlačenja Član 1011 (1) Jemac se oslobađa odgovornosti ako povjerilac na njegov poziv poslije dospjelosti potraživanja ne zahtijeva ispunjenje od glavnog dužnika u roku od mjesec dana od tog poziva. (2) Kad rok za ispunjenje nije odrijeđen, jemac se oslobađa odgovornosti ako povjerilac, na njegov poziv po isteku jedne godine od zaključenja ugovora o jemstvu ne učini u roku od mjesec dana od tog poziva potrebnu izjavu za određivanje datuma ispunjenja. Oslobođenje jemca zbog napuštanja garantija Član 1012 (1) Ako povjerilac napusti zalogu ili koje drugo pravo kojim je bilo obezbijeđeno ispunjenje njegovog potraživanja ili ga izgubi svojom nepažnjom i tako onemogući prelaz tog prava na jemca, ovaj se oslobađa svoje obaveze prema povjeriocu za onoliko za koliko bi mogao dobiti vršenjem tog prava. (2) Pravilo prethodnog stava važi kako u slučaju kad je pravo nastalo prije zaključenja ugovora o jemstvu tako i u slučaju kad je nastalo poslije toga. ODJELJAK 3. Odnos jemca i dužnika Pravo zahtijevati naknadu od dužnika Član 1013 (1) Jemac koji je isplatio povjeriocu njegovo potraživanje može zahtijevati od dužnika da mu naknadi sve što je isplatio za njegov račun, kao i kamatu od dana isplate. (2) On ima pravo na naknadu troškova nastalih u sporu sa povjeriocem od časa kad je obavijestio dužnika o tom sporu, kao i na naknadu štete ako bi je bilo. Pravo jemca jednog solidarnog dužnika Član 1014 Jemac jednog od više solidarnih dužnika može zahtijevati od bilo koga od njih da mu naknadi ono što je isplatio povjeriocu, kao i troškove. Pravo jemca na prethodno obezbjeđenje Član 1015 I prije nego što namiri povjerioca, jemac koji se obavezao sa znanjem ili odobrenjem dužnika ima pravo zahtijevati od dužnika da mu pruži potrebno obezbjeđenje za njegove eventualne zahtjeve u sljedećim slučajevima: ako dužnik nije ispunio svoju obavezu o njenoj dospjelosti, ako je povjerilac zatražio sudskim putem naplatu od jemca i ako se dužnikovo imovinsko stanje znatno pogoršalo poslije zaključenja ugovora o jemstvu. Gubitak prava na naknadu Član 1016 (1) Dužnik može upotrijebiti protiv jemca koji je bez njegovog znanja izvršio isplatu povjeriočevog potraživanja sva pravna sredstva kojima je u času te isplate mogao odbiti povjeriočev zahtjev. (2) Jemac koji je isplatio povjeriočevo potraživanje, a o tome nije obavijestio dužnika, te je i ovaj u neznanju za tu isplatu ponovo isplatio isto potraživanje, ne može zahtijevati naknadu od dužnika, ali ima pravo zahtijevati od povjerioca da mu vrati ono što mu je isplatio. Pravo na vraćanje isplaćenog Član 1017 Jemac koji je bez dužnikovog znanja isplatio povjeriočevo potraživanje koje je docnije na dužnikov zahtjev poništeno ili ugašeno prebijanjem, može samo zahtijevati od povjerioca vraćanje isplaćenog. ODJELJAK 4. Regres isplatioca prema ostalim jemcima Član 1018 Kad ima više jemaca, pa jedan od njih isplati dospjelo potraživanje, on ima pravo zahtijevati od ostalih jemaca da mu svaki naknadi dio koji pada na njega. ODJELJAK 5. Zastarjelost Član 1019 (1) Zastarjelošću obaveze glavnog dužnika zastarijeva i obaveza jemca. (2) Kad je rok za zastarijevanje obaveze glavnog dužnika duži od dvije godine, obaveza jemca zastarijeva po isteku dvije godine od dospjelosti obaveze glavnog dužnika, izuzev kad jemac odgovara solidarno sa dužnikom. (3) Prekid zastarijevanja potraživanja prema glavnom dužniku dejstvuje i prema jemcu samo ako je do prekida došlo nekim postupkom povjerioca pred sudom protiv glavnog dužnika. (4) Zastoj zastarijevanja obaveze glavnog dužnika nema dejstva prema jemcu. GLAVA XXX. UPUĆIVANJE (ASIGNACIJA) ODJELJAK 1. Pojam ugovora Član 1020 Upućivanjem (asignacijom) jedno lice, uputilac (asignant) ovlašćuje drugo lice, upućenika (asignat) da za njegov račun izvrši nešto određenom trećem licu, primaocu uputa (asignatar), a ovog ovlašćuje da to izvršenje primi u svoje ime. ODJELJAK 2. Odnosi primaoca uputa i upućenika Prihvatanje od strane upućenika Član 1021 (1) Primalac uputa stiče pravo da zahtijeva od upućenika ispunjenje tek kad mu ovaj izjavi da prihvata uput. (2) Prihvatanje uputa ne može se opozvati. Prigovori upućenika Član 1022 (1) Prihvatanjem uputa nastaje između primaoca uputa i upućenika dugovinski odnos nezavisan od odnosa između uputioca i upućenika, kao i odnos između uputioca i primaoca uputa. (2) Upućenik koji je prihvatio uput može istaći primaocu uputa samo prigovore koji se tiču punovažnosti prihvatanja, prigovore koji se zasnivaju na sadržini prihvatanja ili na sadržini samog uputa, kao i prigovore koje ima lično prema njemu. Prenošenje uputa Član 1023 (1) Primalac uputa može uput prenijeti na drugog i prije prihvatanja od upućenika, a ovaj ga može prenijeti dalje, izuzev kad iz samog uputa ili posebnih okolnosti proizilazi da je on neprenosiv. (2) Ako je upućenik izjavio primaocu uputa da prihvata uput, to prihvatanje ima dejstva prema svim licima na koja bi uput bio uzastopno prenesen. (3) Ako je upućenik izjavio prijaviocu, na koga je primalac uputa prenio uput, da ga prihvata, on ne može istaći prijaviocu prigovore koje ima prema primaocu uputa lično. Zastarjelost Član 1024 (1) Pravo primaoca uputa da zahtijeva ispunjenje od upućenika zastarijeva za godinu dana. (2) Ako za ispunjenje nije određen rok, zastarjelost počinje teći kada upućenik prihvati uput, a ako ga je on prihvatio prije nego što je dat primaocu uputa, onda kada bude dat ovome. ODJELJAK 3. Odnos primaoca uputa i uputioca Ako je primalac uputa povjerilac uputioca Član 1025 (1) Povjerilac nije dužan pristati na uput koji mu je učinio dužnik u cilju ispunjenja svoje obaveze, ali je dužan da o svom odbijanju odmah izvijesti dužnika, inače će mu odgovarati za štetu. (2) Povjerilac koji je pristao na uput dužan je pozvati upućenika da ga izvrši. Uput nije ispunjenje Član 1026 (1) Kad je povjerilac pristao na uput učinjen od njegovog dužnika u cilju ispunjenja obaveza, ta obaveza ne prestaje ako nije drukčije ugovoreno, ni njegovim pristankom na uput, ni prihvatanjem od strane upućenika, nego tek ispunjenjem od strane upućenika. (2) Povjerilac koji je pristao na uput učinjen od njegovog dužnika može zahtijevati od uputioca da mu ispuni ono što mu duguje samo ako nije dobio ispunjenje od upućenika u vrijeme određeno u uputu. Dužnost primaoca uputa da obavijesti uputioca Član 1027 Ako upućenik odbije pristanak na uput ili odbije ispunjenje koje mu zahtijeva primalac uputa, ili izjavi unaprijed da neće da ga izvrši, primalac uputa je dužan obavijestiti odmah uputioca o tome, inače mu odgovara za štetu. Odustanak od prihvaćenog uputa Član 1028 Primalac uputa koji nije povjerilac uputioca i koji neće da se koristi uputom može odustati od njega, čak i ako je već izjavio da ga prima, ali je dužan da bez odlaganja obavijesti o tome uputioca. Opozivanje ovlašćenja datog primaocu uputa Član 1029 Uputilac može opozvati ovlašćenje koje je uputom dao primaocu uputa, izuzev ako je uput izdao u cilju ispunjenja nekog svog duga prema njemu i, uopšte, ako je uput izdao u njegovom interesu. ODJELJAK 4. Odnos uputioca i upućenika Ako je upućenik dužnik uputioca Član 1030 (1) Upućenik nije dužan prihvatiti uput, čak i ako je dužnik uputioca, izuzev ako mu je to obećao. (2) Ali, kad je uput izdat na osnovu upućenikovog duga uputiocu, upućenik je dužan da ga izvrši do iznosa tog duga ako mu to, ni po čemu, nije teže od ispunjenja obaveze prema uputiocu. (3) Izvršenjem uputa izdatog na osnovu upućenikovog duga uputiocu, upućenik se oslobađa u istoj mjeri svoga duga prema uputiocu. Opozivanje ovlašćenja datog upućeniku Član 1031 (1) Uputilac može opozvati ovlašćenje koje je uputom dao upućeniku, sve dok ovaj ne izjavi primaocu uputa da prihvata uput ili ga ne izvrši. (2) On ga može opozvati i kad je u samom uputu navedeno da je neopoziv, kao i kad bi se opozivanjem vrijeđala neka njegova obaveza prema primaocu uputa. (3) Otvaranje stečaja nad imovinom uputioca povlači po samom zakonu opozivanje uputu, izuzev slučaja kad je upućenik bio već prihvatio uput prije otvaranja stečaja, kao i kad u času prihvatanja nije znao niti je morao znati za taj stečaj. ODJELJAK 5. Smrt i lišenje poslovne sposobnosti Član 1032 Smrt uputioca, primaoca uputa ili upućenika, kao i lišenje poslovne sposobnosti nekoga od njih, nema uticaja na uput. ODJELJAK 6. Uput u obliku hartije na donosioca Član 1033 (1) Pismeni uput može biti izdat na donosioca. (2) U tom slučaju svaki imalac hartije ima prema upućeniku položaj primaoca uputa. (3) Odnosi koji uputom nastaju između primaoca uputa i uputioca, nastaju, u ovom slučaju, samo između svakog pojedinog imaoca hartije i lica koje mu je hartiju ustupilo. ODJELJAK 7. Uput u obliku hartije po naredbi Član 1034 Pismeni uput koji glasi na novac, na hartije od vrijednosti ili na zamjenjljive stvari može biti izdat sa odredbom "po naredbi", ako je upućenik lice koje se bavi privrednom djelatnošću i ako ono što treba da izvrši ulazi u okvir te djelatnosti. GLAVA XXXI. BANKARSKI NOVČANI DEPOZITI ODJELJAK 1. Novčani depozit Pojam Član 1035 (1) Ugovor o novčanom depozitu je zaključen kada se banka obavezala da primi, a deponent da položi kod banke određeni novčani iznos. (2) Ovim ugovorom banka stiče pravo da raspolaže deponovanim novcem i dužna je da ga vrati prema uslovima predviđenim u ugovoru. Otvaranje računa Član 1036 (1) Na osnovu ugovora o novčanom depozitu banka otvara račun u korist i na teret kojeg upisuje sva potraživanja i dugovanja koja proizađu iz poslova sa deponentom ili za njegov račun sa trećim. (2) Ne upisuju se u račun ona potraživanja, odnosno dugovanja za koje se ugovorne strane dogovore da ih isključe. Otklanjanje dugovnog salda Član 1037 (1) Banka je obavezna da vrši isplate sa računa u granicama raspoloživih sredstava. (2) Ako je banka obavila jednu ili više uplata i isplata u okviru ugovora o depozitu, koje čine račun pasivnim, o tome mora bez odlaganja obavijestiti deponenta koji je dužan odmah da preduzme mjere u cilju otklanjanja dugovnog salda. Vrste novčanih depozita Član 1038 (1) Novčani depozit može biti po viđenju ili oročen, s otkaznim rokom i bez otkaznog roka, sa posebnom namjenom i bez namjene. (2) Ako nije suprotno ugovoreno, smatra se da je račun novčanog depozita po viđenju, te deponent računa ima pravo da raspolaže dijelom ili cijelim saldom u svakom trenutku. Stanje računa Član 1039 (1) Banka je dužna da deponenta obavještava o svakoj promjeni stanja na njegovom računu. (2) Banka je dužna krajem svake godine, a ako je to ugovoreno ili uobičajeno i češće, poslati izvještaj o stanju računa (saldo). Mjesto uplata i isplata Član 1040 Ako među ugovornim stranama nije drukčije dogovoreno, nalozi za uplatu i isplatu sa računa deponenta upućuju se u sjedište banke kod koje je račun otvoren. Postojanje više računa Član 1041 U slučaju da isto lice ima kod jedne banke ili kod više njenih poslovnih jedinica više računa, svaki od ovih računa je samostalan. Plaćanje kamate Član 1042 (1) Banka plaća kamatu na sredstva koja su kod nje deponovana, ukoliko zakonom nije drukčije određeno. (2) Visina kamate utvrđuje se ugovorom o deponovanju sredstava, a ako ugovorom ništa nije previđeno, plaća se zakonska kamata. ODJELJAK 2. Ulog na štednju Štedna knjižica Član 1043 (1) Ako je novčani depozit primljen kao ulog na štednju, banka, odnosno štedno-kreditna organizacija izdaje deponentu štednu knjižicu. (2) Štedna knjižica može biti izdata samo na ime određenog lica ili na donosioca. Upis u knjižicu Član 1044 (1) U štednu knjižicu se unose sve uplate i podizanja novca. (2) Upisi u knjižicu potvrđeni pečatom banke i potpisom ovlašćenog lica su dokaz o uplatama, odnosno podizanjima u odnosima između banke i ulagača. (3) Suprotan sporazum je ništav. Plaćanje kamate Član 1045 Na uloge na štednju plaća se kamata. Vrste uloga na štednju Član 1046 Ulozi na štednju mogu biti po viđenju ili oročeni s otkaznim rokom i bez otkaznog roka. GLAVA XXXII. DEPONOVANJE HARTIJA OD VRIJEDNOSTI Pojam Član 1047 Ugovorom o deponovanju hartija od vrijednosti banka se obavezuje da će, uz naknadu, preuzeti hartije od vrijednosti radi čuvanja i vršenja prava i obaveza koje se u vezi s tim zahtijevaju. Vršenje prava Član 1048 Ako nije drukčije ugovoreno, banka može vršiti prava iz deponovanih hartija od vrijednosti isključivo za račun deponenta. Dužnosti banke Član 1049 (1) Banka je dužna da obezbijedi čuvanje hartije od vrijednosti sa brižljivošću koja se zahtijeva od ostavoprimca uz naknadu i da za račun deponenta preduzima sve radnje radi očuvanja i ostvarivanja njegovih prava iz hartije od vrijednosti. (2) Ukoliko između ugovornih strana nije što drugo dogovoreno, banka je dužna da naplaćuje dospjele kamate, glavnicu i uopšte sve sume na koje deponovane hartije daju pravo, čim one dospiju za isplatu. (3) Banka je dužna da stavi na raspolaganje deponentu naplaćene sume ako ovaj ima kod banke račun sa novčanim depozitom i da ih upiše u korist tog računa. Vraćanje hartija od vrijednosti Član 1050 (1) Banka je dužna da na zahtjev deponenta vrati hartije od vrijednosti u svako doba. (2) Vraćanje se, po pravilu, vrši u mjestu gdje je izvršeno deponovanje. (3) Predmet vraćanja su same hartije od vrijednosti, ukoliko između ugovornih strana nije dogovoreno da vraćanje može biti izvršeno plaćanjem odgovarajućeg iznosa. (4) Vraćanje se može izvršiti samo deponentu ili njegovim pravnim sljedbenicima ili licima koje oni označe, čak i kad je iz samih hartija vidljivo da one pripadaju trećim. Zahtjevi trećih lica Član 1051 O svakom zahtjevu koji treće lice istakne u pogledu deponovanih hartija, banka je dužna da izvijesti deponenta. GLAVA XXXIII. BANKARSKI TEKUĆI RAČUN Pojam Član 1052 Ugovorom o bankarskom tekućem računu banka se obavezuje da nekom licu otvori poseban račun i da preko njega prima uplate i vrši isplate u granicama njegovih sredstava i odobrenog kredita. Forma ugovora Član 1053 Ugovor o otvaranju tekućeg računa mora biti zaključen u pismenoj formi. Sredstva na tekućem računu Član 1054 (1) Novčana sredstva na tekućem računu ostvaruju se uplatama od strane deponenta i naplatama novčanih iznosa izvršenih za njegov račun. (2) Banka je dužna da preko tekućeg računa vrši plaćanja za deponenta i kad na računu nema pokrića i to u obimu koji je predviđen ugovorom o otvaranju tekućeg računa ili posebnim sporazumom. (3) Ova obaveza banke može se isključiti ugovorom o otvaranju tekućeg računa. Prebijanje između salda više računa Član 1055 Ako deponent kod iste banke ima više tekućih računa, aktivni i pasivni saldo ovih računa se uzajamno prebijaju, ukoliko nije drukčije ugovoreno. Raspolaganje saldom Član 1056 Korisnik tekućeg računa može u svakom trenutku raspolagati saldom koji se na računu pojavljuje u njegovu korist, osim ako je ugovoren otkazni rok. Primjena pravila ugovora o nalogu Član 1057 (1) Banka odgovara za izvršenje naloga deponenta prema prilivima ugovora o nalogu. (2) Ako nalog treba da se izvrši u mjestu gdje banka nema poslovnu jedinicu, ona može to obaviti preko druge banke. Trajanje računa Član 1058 Ako u ugovoru o otvaranju tekućeg računa nije utvrđen rok njegovog trajanja, svaka strana može da ga raskine uz otkazni rok od 15 dana. Provizija i naknada troškova Član 1059 (1) Banka ima pravo da zaračunava proviziju za izvršene usluge koje su obuhvaćene ugovorom o tekućem računu, kao i naknadu za posebne troškove učinjene u vezi sa tim uslugama. (2) Ova svoja potraživanja banka upisuje u svoju korist u tekući račun, ukoliko između ugovornih strana nije drukčije ugovoreno. Dostavljanje izvoda Član 1060 (1) Prilikom svake promjene stanja tekućeg računa, banka je dužna da izda izvod sa naznačenjem salda i preda ga klijentu na sporazumno utvrđeni način. (2) Smatra se da je izvod odobren ako nije osporen u dogovorenom roku ili, ako dogovora nema, u roku od 15 dana. (3) I nakon njegovog odobrenja, izvod računa se može osporavati zbog grešaka u pisanju ili u obračunu, zbog ispuštanja ili dupliranja, ali se ovo osporavanje mora preduzeti, najdalje, u roku od godinu dana od prijema računa o likvidaciji salda po zaključenju tekućeg računa, inače se pravo glasi. GLAVA XXXIV. UGOVOR O SEFU Pojam Član 1061 (1) Ugovorom o sefu obavezuje se banka da stavi na upotrebu korisniku sef za određeni period vremena, a korisnik se obavezuje da za to plati banci određenu naknadu. (2) Banka mora preduzeti sve potrebne mjere da obezbijedi dobro stanje sefa i nadzor nad njim. Pristup sefu Član 1062 (1) Pristup sefu može se dozvoliti samo korisniku ili njegovom punomoćniku. (2) Banka ne smije držati kod sebe duplikat ključa ili ključeva koji se predaju korisniku. Predmeti koji se ne smiju staviti u sef Član 1063 (1) Korisnik ne smije staviti u svoj sef predmet ili proizvod koji može ugroziti sigurnost banke ili drugih sefova. (2) U slučaju da se korisnik ne pridržava ove obaveze, banka može izjaviti da raskida ugovor o sefu. Prava banke u slučaju neplaćanja Član 1064 (1) Ako korisnik ne plati banci samo jedan obrok naknade po dospjelosti, banka može raskinuti ugovor po isteku mjesec dana, pošto korisnika preporučenim pismom opomene na naplatu. (2) Pošto raskine ugovor, banka može pozvati korisnika da isprazni sef i da joj preda ključ, pa ako korisnik to ne učini, banka može zahtijevati da se sef otvori putem suda, utvrdi njegova sadržina i nađene stvari stave u sudski depozit ili povjere banci na čuvanje. (3) Banka ima pravo prvenstva naplate dužne naknade nastale iz ugovora o sefu iz novčanog iznosa koji je pronađen u sefu, kao i cijene dobijene prodajom drugih vrijednosti nađenih u sefu. GLAVA XXXV. UGOVOR O KREDITU Pojam Član 1065 Ugovorom o kreditu banka se obavezuje da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obavezuje da banci plaća ugovorenu kamatu i dobijeni iznos novca vrati u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom. Forma i sadržina Član 1066 (1) Ugovor o kreditu mora biti sačinjen u pismenoj formi. (2) Ugovorom o kreditu utvrđuju se iznos, kao i uslovi davanja, korišćenja i vraćanja kredita. Otkaz davaoca kredita Član 1067 (1) Ugovor o kreditu banka može otkazati prije isteka ugovorenog roka ako je kredit korišćen u suprotnosti sa njegovom namjenom. (2) Ugovor o kreditu banka može otkazati prije isteka ugovornog roka i u slučaju insolventnosti korisnika, čak i kad nije utvrđena sudskom odlukom, u slučaju prestanka pravnog lica ili smrti korisnika, ako bi u tim slučajevima davalac kredita došao u bitno nepovoljniji položaj. Odustajanje od ugovora i vraćanje kredita prije roka Član 1068 (1) Korisnik kredita može odustati od ugovora prije nego što je počeo koristiti kredit. (2) Korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan o tome unaprijed obavijestiti banku. (3) U oba slučaja korisnik kredita dužan je naknaditi štetu ukoliko ju je davalac kredita pretrpio. (4) U slučaju vraćanja kredita prije određenog roka, banka ne može da zaračuna kamatu za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kada je po ugovoru trebalo da bude vraćen. GLAVA XXXVI. UGOVOR O KREDITU NA OSNOVU ZALOGE HARTIJA OD VRIJEDNOSTI Pojam Član 1069 Ugovorom o kreditu na osnovu zaloge hartija od vrijednosti banka odobrava kredit u određenom iznosu uz obezbjeđenje zalogom hartija od vrijednosti koje pripadaju korisniku kredita ili trećem koji na to pristane. Forma i sadržina Član 1070 Ugovor o kreditu na osnovu zaloge hartija od vrijednosti mora biti zaključen u pismenoj formi i sadržati naznačenje hartija od vrijednosti koje se zalažu, naziv, odnosno firmu i sjedište, odnosno prebivalište imaoca hartija, iznos i uslove odobrenog kredita, kao i iznos i vrijednost hartija koja je uzeta u obzir za odobrenje kredita. Kad banka može prodati založene hartije Član 1071 Ako korisnik ne vrati po dospjelosti dobijeni kredit, banka može prodati založene hartije od vrijednosti. GLAVA XXXVII. AKREDITIVI Obaveze akreditivne banke i forma akreditiva Član 1072 (1) Prihvatanjem zahtjeva nalogodavca za otvaranje akreditiva, akreditivna banka se obavezuje da će korisniku akreditiva isplatititi određenu novčanu svotu ako do određenog vremena budu ispunjeni uslovi navedeni u nalogu za otvaranje akreditiva. (2) Akreditiv mora biti sačinjen u pismenoj formi. Kada nastaje obaveza prema korisniku Član 1073 (1) Banka je obavezna prema korisniku od dana kada mu je otvaranje akreditiva saopšteno. (2) Nalogodavac je vezan izdatim nalogom od trenutka kad je nalog prispio banci. Nezavisnost akreditiva od drugog pravnog posla Član 1074 Akreditiv je nezavisan od ugovora o prodaji ili drugog pravnog posla povodom koga je akreditiv otvoren. Dokumentarni akreditiv Član 1075 Dokumentarni akreditiv postoji kada je banka obavezna da isplati korisniku akreditiva određenu novčanu svotu pod uslovom da joj budu podnijeti dokumenti prema uslovima utvrđenim u akreditivu. Dužnost akreditivne banke Član 1076 Banka koja otvara dokumentarni akreditiv dužna je da izvrši klauzule plaćanja pod uslovima predviđenim u akreditivu. Vrste dokumentarnog akreditiva Član 1077 (1) Dokumentarni akreditiv može biti opoziv ili neopoziv. (2) Ukoliko nije izričito drukčije ugovoreno, akreditiv je uvijek opoziv, čak i kada je otvoren za određeni period vremena. Opozivi akreditiv Član 1078 Opozivi dokumentarni akreditiv ne vezuje banku prema korisniku, te ga u svakom trenutku može izmijeniti ili opozvati na zahtjev nalogodavca ili po sopstvenoj inicijativi, ako je to u interesu nalogodavca. Neopozivi akreditiv Član 1079 (1) Neopozivi dokumentarni akreditiv sadrži samostalnu i neposrednu obavezu banke prema korisniku. (2) Ova obaveza može biti ukinuta ili izmijenjena samo sporazumom svih zainteresovanih strana. (3) Neopozivi dokumentarni akreditiv može biti potvrđen od neke druge banke koja time, pored akreditivne banke, preuzima samostalnu i neposrednu obavezu prema korisniku. (4) Notifikacija akreditiva korisnika od strane neke druge banke nije sama po sebi potvrđivanje ovog akreditiva. Dužnost banke u pogledu dokumenata Član 1080 (1) Banka je dužna da ispita da li su dokumenti u svemu saobrazni zahtjevima nalogodavca. (2) Kada dobije dokumente, banka mora u najkraćem roku o tome obavijestiti nalogodavca i ukazati mu na utvrđene nepravilnosti i nedostatke. Granice odgovornosti banke Član 1081 (1) Banka ne preuzima nikakvu odgovornost ako su podnijeti dokumenti naizgled saobrazni sa uputstvima nalogodavca. (2) Ona ne preuzima nikakvu obavezu u pogledu robe koja je predmet otvorenog akreditiva. Prenosivost i djeljivost akreditiva Član 1082 (1) Dokumentarni akreditiv je prenosiv ili djeljiv samo ako je banka koja otvara akreditiv u korist korisnika koga je označio nalogodavac ovlašćena uputstvima prvog korisnika da plati u cjelini ili djelimičnio jednom ili većem broju trećih lica. (2) Akreditiv može prenijeti, na bazi izričitih uputstava, samo banka koja ga otvara i to samo jedanput, ukoliko nije suprotno ugovoreno. GLAVA XXXVIII. BANKARSKA GARANCIJA Pojam Član 1083 (1) Bankarskom garancijom se obavezuje banka prema primaocu garancije (korisniku) da će mu za slučaj da mu treće lice ne ispuni obavezu o dospjelosti izmiriti obavezu ako budu ispunjeni uslovi navedeni u garanciji. (2) Garancija mora biti izdata u pismenoj formi. Izmirenje obaveze iz garancije u novcu Član 1084 Banka izmiruje obavezu iz garancije u novcu i u slučaju da se garancijom obezbjeđuje nenovčana obaveza. Potvrda garancije (supergarancija) Član 1085 Ako druga banka potvrdi obavezu iz garancije, korisnik može svoje zahtjeve iz garancije podnijeti bilo banci koja je izdala garanciju, bilo onoj koja ju je potvrdila. Ustupanje prava iz garancije Član 1086 Svoja prava iz bankarske garancije korisnik može ustupiti trećem samo sa ustupanjem potraživanja koje je obezbijeđeno garancijom i prenosom svojih obaveza u vezi sa obezbjeđenim potraživanjem. Garancija "bez prigovora" Član 1087 (1) Ako bankarska garancija sadrži klauzulu "bez prigovora", "na prvi poziv" ili sadrži riječi koje imaju isto značenje, banka ne može isticati prema korisniku prigovore koje nalogodavac kao dužnik može isticati prema korisniku po obezbijeđenoj obavezi. (2) Nalogodavac je dužan platiti banci svaki iznos koji je banka platila po osnovu garancije izdate sa klauzulom iz prethodnog stava. (3) Korisnik garancije duguje nalogodavcu iznos primljen po osnovu garancije na koji, inače, ne bi imao pravo zbog opravdanih prigovora nalogodavca. GLAVA XXXIX. PRIMJENA ODREDABA O BANKARSKOM POSLOVANJU Član 1088 Odredbe čl. 1035. do 1087. ovog zakona shodno se primjenjuju i na preduzeća i druga društvena pravna lica, ukoliko su zakonom ovlašćena za obavljanje određenih bankarskih poslova. GLAVA XL. PORAVNANJE Pojam Član 1089 (1) Ugovorom o poravnanju lica između kojih postoji spor ili neizvjesnost o nekom pravnom odnosu, pomoću uzajamnih popuštanja prekidaju spor, odnosno uklanjaju neizvjesnosti i određuju svoja uzajamna prava i obaveze. (2) Postoji neizvjesnost i kad je ostvarenje određenog prava nesigurno. U čemu se sastoje uzajamna popuštanja Član 1090 (1) Popuštanje se može sastojati, između ostalog, u djelimičnom ili potpunom priznavanju nekog zahtjeva druge strane, ili u odricanju od nekog svog zahtjeva; u uzimanju na sebe neke nove obaveze; u smanjenju kamatne stope; u produženju roka; u pristajanju na djelimične otplate; u davanju prava na odustanicu. (2) Popuštanje može biti uslovno. (3) Kad samo jedna strana popusti drugoj, na primjer, prizna pravo druge strane, to nije poravnanje, te ne podliježe pravilima o poravnanju. Sposobnost Član 1091 Za zaključenje ugovora o poravnanju potrebna je sposobnost za raspolaganje pravom koje je predmet poravnanja. Predmet Član 1092 (1) Predmet poravnanja može biti svako pravo kojim se može raspolagati. (2) Punovažno je poravnanje o imovinskim posljedicama krivičnog djela. (3) Ne mogu biti predmet poravnanja sporovi koji se tiču statusnih odnosa. Primjena odredbe o dvostranim ugovorima Član 1093 (1) Za ugovor o poravnanju važe opšte odredbe o dvostranim ugovorima, ako za njega nije što drugo predviđeno. (2) Kad pod nazivom poravnanja ugovarači obave neki drugi posao, na njihove odnose ne primjenjuju se odredbe zakona koje važe za poravnanje, već one koje važe za stvarno obavljeni posao. Prekomjerno oštećenje Član 1094 Zbog prekomjernog oštećenja ne može se tražiti poništenje poravnanja. Dejstvo poravnanja prema jemcima i zalogodavcima Član 1095 (1) Ako je poravnanjem izvršena novacija obaveze, jemac se oslobađa odgovornosti za njeno ispunjenje, a prestaje i zaloga koju je dao neko treći. (2) Inače, jemac i treći koji je dao svoju stvar u zalogu ostaju i dalje u obavezi, a njihova odgovornost može biti smanjena poravnanjem, ali ne i povećana, izuzev ako su se saglasili sa poravnanjem. (3) Kad dužnik poravnanjem prizna sporno potraživanje, jemac i zalogodavac zadržavaju pravo da istaknu povjeriocu prigovore kojih se dužnik poravnanjem odrekao. Poravnanje u poslu koji se može poništiti Član 1096 (1) Punovažno je poravnanje o pravnom poslu čije je poništenje mogla tražiti jedna strana, ako je ona u času zaključenja poravnanja znala za tu mogućnost. (2) Ali je ništavo poravnanje o ništavom pravnom poslu i kad su ugovarači znali za ništavost i htjeli poravnanjem da je otklone. Ništavost poravnanja Član 1097 (1) Poravnanje je ništavo ako je zasnovano na pogrešnom vjerovanju oba ugovarača da postoji pravni odnos koji, u stvari, ne postoji, i ako bez tog pogrešnog vjerovanja ne bi među njima bilo ni spora ni neizvjesnosti. (2) Isto važi i kad se pogrešno vjerovanje ugovarača odnosi na obične činjenice. (3) Odricanje od ove ništavosti nema pravnog dejstva i ono što je dato na ime izvršenja obaveza iz takvog poravnanja može se natrag tražiti. Ništavost jedne odredbe poravnanja Član 1098 Odredbe poravnanja čine cjelinu, te ako je jedna odredba ništava, cijelo poravnanje je ništavo, izuzev kad se iz samog poravnanja vidi da se ono sastoji iz nezavisnih dijelova. Dio treći MJERODAVNO PRAVO U SLUČAJU SUKOBA REPUBLIČKIH, ODNOSNO POKRAJINSKIH ZAKONA Čl. 1099-1105 (brisano) Dio četvrti PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE Primjena ovog zakona Član 1106 Odredbe ovog zakona neće se primjenjivati na obligacione odnose koji su nastali prije stupanja na snagu ovog zakona. Primjena običaja Član 1107 (1) Odredba opštih ili posebnih uzansi kojom se utvrđuje pretpostavka da su ugovorne strane pristale na primjenu uzansi, ukoliko ih nisu ugovorom isključile, neće se primjenjivati poslije stupanja na snagu ovog zakona. (2) Opšte uzanse za promet robom ("Službeni list FNRJ", broj 15/54) neće se primjenjivati poslije stupanja na snagu ovog zakona u pitanjima koja su njima regulisana. (3) Ako su opšte ili posebne uzanse ili drugi trgovinski poslovni običaji suprotni dispozitivnim normama ovog zakona, primjenjivaće se odredbe ovog zakona, osim ako su strane izričito ugovorile primjenu uzansi, odnosno drugih trgovinskih poslovnih običaja. (4) Savezni propisi donijeti za izvršenje zakona iz člana 1. ovog zakona ostaju na snazi i primjenjuju se kao republički dok se republičkim propisima drukčije ne odredi. (5) Ovlašćenja saveznih organa za izvršavanje i primjenu zakona iz člana 1. ovog zakona postaju ovlašćenje republičkih organa. (6) Pravila Opšteg građanskog zakona u pogledu poklona, ortakluka i o posudbi primjenjivat će sa kao pravna pravila, ukoliko su u saglasnosti s Ustavom i zakonima Republike Bosne i Hercegovine. Prestanak važenja drugih propisa Član 1108 Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o zastarjelosti potraživanja ("Službeni list FNRJ", br 40/53 i 57/54). Stupanje na snagu ovog zakona Član 1109 Ovaj zakon stupa na snagu 1. oktobra 1987. godine. ZAKON O OBLIGACIONIM ODNOSIMA ("Sl. list SFRJ", br. 29/1978, 39/1985, 45/1989 - odluka USJ i 57/1989, "Sl. list RBiH", br. 2/1992, 13/1993 i 13/1994 i "Sl. novine FBiH", br. 29/2003 i 42/2011) Dio prvi OSNOVI OBLIGACIONIH ODNOSA (OPŠTI DIO) GLAVA I. OSNOVNA NAČELA Cilj i sadržina zakona Član 1 (1) Radi stvaranja uslova za slobodan promet robe i obavljanja usluga na tržištu i za zadovoljavanje materijalnih i drugih potreba građana, te radi osiguravanja odgovornosti preduzeća i drugih učesnika u pravnom prometu za izvršavanje njihovih obaveza, ovim se zakonom uređuju osnove obligacionih odnosa (opšti dio), ugovorni i drugi obligacioni odnosi u prometu robe i usluga. (2) U Republici Bosni i Hercegovini primjenjuju se odredbe Zakona o obligacionim odnosima ukoliko su u saglasnosti s Ustavom i zakonima Republike Bosne i Hercegovine, odnosno ako odredbama ovog zakona nije drukčije određeno. Učesnici obligacionih odnosa Član 2 Učesnici obligacionih odnosa su preduzeća i druga društvena pravna lica (u daljem tekstu: društvena pravna lica) pojedinci i građanska pravna lica. Obligacioni odnosi i raspolaganje društvenim sredstvima Član 3 (1) Društvena pravna lica učestvuju u obligacionim odnosima u ostvarivanju prava raspolaganja društvenim sredstvima kojima upravljaju radnici u osnovnim i drugim organizacijama udruženog rada, odnosno radni ljudi u drugim društvenim pravnim licima. (2) Društvena pravna lica ostvaruju pravo raspolaganja društvenim sredstvima u obligacionim odnosima saglasno odlukama koje radnici u osnovnim i drugim organizacijama udruženog rada, odnosno radni ljudi u drugim društvenim pravnim licima donose u skladu sa statutom, drugim samoupravnim opštim aktima i zakonom. Obligacioni odnosi i društveno planiranje Član 4 Društvena pravna lica u zasnivanju obligacionih odnosa postupaju u skladu sa svojim planovima i obezbjeđuju izvršavanje materijalnih obaveza preuzetih samoupravnim sporazumima o osnovama planova samoupravnih organizacija i zajednica i dogovorima o osnovama planova društveno - političkih zajednica. Obligacioni odnosi i korišćenje društvenim sredstvima Član 5 Društvena pravna lica u zasnivanju obligacionih odnosa dužna su da se društveno i ekonomski cjelishodno koriste društvenim sredstvima kojima raspolažu i da očuvaju njihovu nesmanjenu vrijednost, kao i da obezbjeđuju unapređivanje i proširivanje materijalne osnove udruženog rada, odnosno ostvarivanje svojih ciljeva i zadataka i zaštitu društvene svojine. Obligacioni odnosi i samoupravni sporazumi Član 6 (1) Društvena pravna lica koja zasnivaju obligacione odnose radi izvršavanja samoupravnog sporazuma koji su međusobno zaključila dužna su da postupaju u skladu s tim samoupravnim sporazumom. (2) U zasnivanju obligacionih odnosa društvena pravna lica dužna su da vode računa o samoupravnim sporazumima i društvenim dogovorima koje su zaključila sa drugim i o svojoj odgovornosti za izvršavanje obaveza, preuzetih tim samoupravnim sporazumima i društvenim dogovorima. Saradnja u obligacionim odnosima Član 7 (1) U zasnivanju obligacionih odnosa i ostvarivanju prava i obaveza iz tih odnosa, društvena pravna lica ostvaruju saradnju u odnosima međusobne povezanosti i zavisnosti, uzajamne odgovornosti kao i solidarnosti radnika u udruženom radu, zasnovanim na samoupravljanju i društvenoj svojini sredstava za proizvodnju i drugih sredstava rada. (2) U međusobnim odnosima saradnje društvena pravna lica dužna su da vode računa o ciljevima trajnije saradnje i o ostvarivanju drugih zajedničkih interesa i da na drugi način stvaraju uslove za ostvarivanje prava i izvršavanje obaveza iz obligacionih odnosa. (3) Na ovim osnovama preduzeća, zemljoradničke i druge zadruge ostvaruju saradnju u obligacionim odnosima i sa zemljoradnicima i drugim radnim ljudima koji samostalno obavljaju djelatnost ličnim radom. Obaveze prema građanima kao potrošačima i korisnicima usluga Član 8 U zasnivanju obligacionih odnosa i ostvarivanju prava i obaveza iz tih odnosa, osnovne i druge organizacije udruženog rada, zadruge i radni ljudi koji samostalno obavljaju djelatnost ličnim radom dužni su da, kad obavljanjem svoje djelatnosti neposredno zadovoljavaju potrebe građana, svoja prava i obaveze uređuju i vrše na način kojim se obezbjeđuju redovno i kvalitetno zadovoljavanje potreba građana i što povoljniji uslovi za zadovoljenje tih potreba. Ponašanje na tržištu Član 9 Organizacije udruženog rada i drugi učesnici u prometu dužni su da u obligacionim odnosima postupaju u skladu sa načelom jedinstva tržišta i utvrđenom ekonomskom politikom, da ne remete stabilnost tržišta i da ne nanose štetu drugim učesnicima na tržištu, potrošačima i društvenoj zajednici kao cjelini. Sloboda uređivanja obligacionih odnosa Član 10 Učesnici u prometu slobodno uređuju obligacione odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Bosne i Hercegovine prinudnim propisima te moralu društva. Ravnopravnost učesnika u obligacionom odnosu Član 11 Učesnici u obligacionom odnosu su ravnopravni. Načelo savjesnosti i poštenja Član 12 U zasnivanju obligacionih odnosa i ostvarivanju prava i obaveza iz tih odnosa učesnici su dužni da se pridržavaju načela savjesnosti i poštenja. Zabrana zloupotrebe prava Član 13 (1) Zabranjeno je vršenje prava iz obligacionih odnosa protivno cilju zbog koga je ono zakonom ustanovljeno ili priznato. (2) Isto tako, zabranjeno je vršenje prava iz obligacionog odnosa protivno cilju zbog koga je ono ustanovljeno samoupravnim sporazumom. Zabrana stvaranja i iskorišćavanja monopolskog položaja Član 14 U zasnivanju obligacionih odnosa učesnici ne mogu ustanovljavati prava i obaveze kojima se za bilo koga od njih ili za drugog stvara ili iskorišćava monopolski položaj na jedinstvenom jugoslovenskom tržištu, kojim se stiču materijalna ili druga preimućstva, koja se ne zasnivaju na radu ili stvaraju neravnopravni odnosi u poslovanju ili narušavaju druge osnove samoupravnih društveno - ekonomskih odnosa. Načelo jednake vrijednosti davanja Član 15 (1) U zasnivanju dvostranih ugovora učesnici polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja. (2) Zakonom se određuje u kojim slučajevima narušavanja toga načela povlači pravne posljedice. Zabrana prouzrokovanja štete Član 16 Svako je dužan da se uzdrži od postupka kojim se može drugom prouzrokovati šteta. Dužnosti ispunjenja obaveza Član 17 (1) Učesnici u obligacionom odnosu dužni su da izvrše svoju obavezu i odgovorni su za njeno ispunjenje. (2) Obaveza se može ugasiti samo saglasnošću volja učesnika u obligacionom odnosu ili na osnovu zakona. Ponašanje u izvršavanju obaveza i ostvarivanju prava Član 18 (1) Učesnik u obligacionom odnosu dužan je da u izvršavanju svoje obaveze postupa sa pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obligacionih odnosa (pažnja dobrog privrednika, odnosno pažnja dobrog domaćina). (2) Učesnik u obligacionom odnosu dužan je da u izvršavanju obaveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupa s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka). (3) Učesnik u obligacionom odnosu dužan je da se u ostvarivanju svog prava uzdrži od postupka kojim bi se otežalo izvršenje obaveze drugog učesnika. Rješavanje sporova na miran način Član 19 Učesnici u obligacionom odnosu nastojaće da sporove rješavaju usaglašavanjem, posredovanjem ili na drugi miran način. Dispozitivni karakter odredaba zakona Član 20 Učesnici mogu svoj obligacioni odnos urediti drugačije nego što je ovim zakonom određeno, ako iz pojedine odredbe ovog zakona ili iz njenog smisla ne proizlazi što drugo. Primjena dobrih poslovnih običaja Član 21 (1) Učesnici u obligacionim odnosima dužni su da u pravnom prometu postupaju u skladu sa dobrim poslovnim običajima. (2) Na obligacione odnose se primjenjuju uzanse ako su učesnici u obligacionim odnosima ugovorili njihovu primjenu ili ako iz okolnosti proizilazi da su njihovu primjenu htjeli. Postupanje u skladu sa statutima i drugim opštim aktima Član 22 (1) Društvena pravna lica i građanska pravna lica u zasnivanju obligacionog odnosa postupaju u skladu sa svojim statutom i drugim opštim aktima. (2) Ali, ugovor koji je zaključen ili druga pravna radnja koja je preduzeta, suprotno tim aktima, ostaje na snazi, osim ako je za to druga strana znala ili morala znati ili ako je ovim zakonom drukčije određeno. Primjena drugih saveznih zakona Član 23 Na obligacione odnose koji se uređuju drugim saveznim zakonima, primjenjuju se odredbe ovog zakona u pitanjima koja nisu uređena tim zakonom. Primjena republičkih, odnosno pokrajinskih zakona Član 24 (Brisano) Primjena pojedinih odredaba Član 25 1) Odredbe ovog zakona koje se odnose na ugovore primjenjuju se na sve vrste ugovora, osim ako za ugovore u privredi nije izričito drukčije određeno. (2) Ugovori u privredi su, u smislu ovog zakona, ugovori koje preduzeća i druga pravna lica koja obavljaju privrednu djelatnost, kao i imaoci radnji i drugi pojedinci, koji u vidu registrovanog zanimanja obavljaju neku privrednu djelatnost, zaključuju među sobom u obavljanju djelatnosti koje sačinjavaju predmete njihovog poslovanja ili su u vezi sa tim djelatnostima. (3) Odredbe ovog zakona koje se odnose na ugovore shodno se primjenjuju i na druge pravne poslove. GLAVA II. NASTANAK OBAVEZA ODJELJAK 1. Ugovor Odsjek 1. ZAKLJUČENJE UGOVORA I - SAGLASNOST VOLJA Kad je ugovor zaključen Član 26 Ugovor je zaključen kad su se ugovorne strane saglasile o bitnim sastojcima ugovora. Obavezno zaključenje i obavezna sadržina ugovora Član 27 (1) Ako je neko po zakonu obavezan da zaključi ugovor, zainteresovano lice može zahtijevati da se takav ugovor bez odlaganja zaključi. (2) Odredbe propisa kojima se, djelimično ili u cjelini, određuje sadržina ugovora sastavni su dijelovi tih ugovora, te ih upotpunjavaju ili stupaju na mjesto ugovornih odredbi koje nisu u saglasnosti sa njima. Izjava volje Član 28 (1) Volja za zaključenje ugovora može se izjaviti riječima, uobičajenim znacima ili drugim ponašanjem iz koga se sa sigurnošću može zaključiti o njenom postojanju. (2) Izjava volje mora da bude učinjena slobodno i ozbiljno. Dozvola i odobrenje Član 29 (1) Kad je za zaključenje ugovora potrebna saglasnost trećeg lica, ova saglasnost može biti data prije zaključenja ugovora, kao dozvola, ili poslije njegovog zaključenja, kao odobrenje, ako zakonom nije propisano što drugo. (2) Dozvola, odnosno odobrenje moraju biti dati u obliku propisanom za ugovore za čije se zaključenje daju. Pregovori Član 30 (1) Pregovori koji prethode zaključenju ugovora ne obavezuju i svaka ih strana može prekinuti kad god hoće. (2) Ali strana koja je vodila pregovore bez namjere da zaključi ugovor odgovara za štetu nastalu vođenjem pregovora. (3) Odgovara za štetu i strana koja je vodila pregovore u namjeri da zaključi ugovor, pa odustane od te namjere bez osnovanog razloga i time drugoj strani prouzrokuje štetu. (4) Ako se drukčije ne sporazumiju, svaka strana snosi svoje troškove oko priprema za zaključenje ugovora, a zajedničke troškove snose na jednake dijelove. Vrijeme i mjesto zaključenja ugovora Član 31 (1) Ugovor je zaključen onog časa kad ponudilac primi izjavu ponuđenog da prihvata ponudu. (2) Smatra se da je ugovor zaključen u mjestu u kome je ponudilac imao svoje sjedište, odnosno prebivalište u trenutku kad je učinio ponudu. Ponuda Član 32 (1) Ponuda je prijedlog za zaključenje ugovora učinjen određenom licu, koji sadrži sve bitne sastojke ugovora tako da bi se njegovim prihvatanjem mogao zaključiti ugovor. (2) Ako su ugovorne strane poslije postignute saglasnosti o bitnim sastojcima ugovora ostavile neke sporedne tačke za kasnije, ugovor se smatra zaključenim, a sporedne tačke, ako sami ugovarači ne postignu saglasnost o njima, urediće sud vodeći računa o prethodnim pregovorima, utvrđenoj praksi između ugovarača i običajima. Opšta ponuda Član 33 Prijedlog za zaključenje ugovora učinjen neodređenom broju lica, koji sadrži bitne sastojke ugovora čijem je zaključenju namijenjen, važi kao ponuda, ukoliko drukčije ne proizilazi iz okolnosti slučaja ili običaja. Izlaganje robe Član 34 Izlaganje robe sa označenjem cijene smatra se kao ponuda, ukoliko drukčije ne proizilazi iz okolnosti slučaja ili običaja. Slanje kataloga i oglasa Član 35 (1) Slanje kataloga, cjenovnika, tarifa i drugih obavještenja, kao i oglasi učinjeni putem štampe, letaka, radija, televizije ili na koji drugi način, ne predstavljaju ponudu za zaključenje ugovora, nego samo poziv da se učini ponuda pod objavljenim uslovima. (2) Ali će pošiljalac takvih poziva odgovarati za štetu koju bi pretrpio ponudilac, ako bez osnovanog razloga nije prihvatio njegovu ponudu. Dejstvo ponude Član 36 (1) Ponudilac je vezan ponudom izuzev ako je svoju obavezu da održi ponudu isključio, ili ako to isključenje proizilazi iz okolnosti posla. (2) Ponuda se može opozvati samo ako je ponuđeni primio opoziv prije prijema ponude ili istovremeno sa njom. Do kada ponuda obavezuje Član 37 (1) Ponuda u kojoj je određen rok za njeno prihvatanje obavezuje ponudioca do isteka tog roka. (2) Ako je ponudilac u pismu ili telegramu odredio rok za prihvatanje, smatraće se da je taj rok počeo teći od datuma označenog u pismu, odnosno od dana kad je telegram predat pošti. (3) U slučaju da pismo nije datirano, rok za prihvatanje ponude teče od dana kad je pismo predato pošti. (4) Ponuda učinjena odsutnom licu, u kojoj nije određen rok za prihvatanje, vezuje ponudioca za vrijeme koje je redovno potrebno da ponuda stigne ponuđenome, da je ovaj razmotri, o njoj odluči i da odgovor o prihvatanju stigne ponudiocu. Forma ponude Član 38 (1) Ponuda ugovora za čije zaključenje zakon zahtijeva posebnu formu obavezuje ponudioca samo ako je učinjena u toj formi. (2) Isto važi i za prihvatanje ponude. Prihvatanje ponude Član 39 (1) Ponuda je prihvaćena kad ponudilac primi izjavu ponuđenog da prihvata ponudu. (2) Ponuda je prihvaćena i kad ponuđeni pošalje stvar ili plati cijenu, kao i kad učini neku drugu radnju koja se, na osnovu ponude, prakse utvrđene između zainteresovanih strana ili običaja, može smatrati kao izjava o prihvatanju. (3) Prihvatanje se može opozvati ako ponudilac primi izjavu o opozivanju prije izjave o prihvatanju ili istovremeno sa njom. Prihvatanje neposredne ponude Član 40 (1) Ponuda učinjena prisutnom licu smatra se odbijenom ako nije prihvaćena bez odlaganja, izuzev ako iz okolnosti proizilazi da ponuđenom pripada izvjestan rok za razmišljanje. (2) Ponuda učinjena telefonom, teleprinterom ili neposrednom radio-vezom smatra se kao ponuda prisutnom licu. Prihvatanje ponude s prijedlogom da se izmijeni Član 41 Ako ponuđeni izjavi da prihvata ponudu i istovremeno predloži da se ona u nečemu izmijeni ili dopuni, smatra se da je ponudu odbio i da je sa svoje strane učinio drugu ponudu svome ranijem ponudiocu. Ćutanje ponuđenog Član 42 (1) Ćutanje ponuđenog ne znači prihvatanje ponude. (2) Nema dejstva odredba u ponudi da će se ćutanje ponuđenog ili neko drugo njegovo propuštanje (na primjer, ako ne odbije ponudu u određenom roku, ili ako poslatu stvar o kojoj mu se nudi ugovor ne vrati u određenom roku i sl) smatrati kao prihvatanje. (3) Ali, kad ponuđeni stoji u stalnoj poslovnoj vezi s ponudiocem u pogledu određene robe, smatra se da je prihvatio ponudu koja se odnosi na takvu robu, ako je nije odmah ili u ostavljenom roku odbio. (4) Isto tako, lice koje se ponudilo drugom da izvršava njegove naloge za obavljanje određenih poslova, kao i lice u čiju poslovnu djelatnost spada vršenje takvih naloga, dužno je da izvrši dobijeni nalog ako ga nije odmah odbilo. (5) Ako u slučaju iz prethodnog stava ponuda, odnosno nalog nije odbijen, smatra se da je ugovor zaključen u trenutku kad je ponuda, odnosno nalog stigao ponuđenom. Zakašnjelo prihvatanje i zakašnjelo dostavljanje izjave o prihvatanju Član 43 (1) Prihvatanje ponude izvršeno sa zakašnjenjem smatra se kao nova ponuda od strane ponuđenog. (2) Ali, ako je izjava o prihvatanju koja je učinjena blagovremeno, stigla ponudiocu poslije isteka roka za prihvatanje, a ponudilac je znao ili je mogao znati da je izjava otposlata blagovremeno, ugovor je zaključen. (3) Ipak, ugovor u takvom slučaju nije zaključen ako ponudilac odmah, a najkasnije prvog idućeg radnog dana po prijemu izjave, ili i prije prijema izjave, a po isteku roka za prihvatanje ponude, izvijesti ponuđenoga da se zbog zadocnjenja ne smatra vezan svojom ponudom. Smrt ili nesposobnost jedne strane Član 44 Ponuda ne gubi dejstvo ako je smrt ili nesposobnost jedne strane nastupila prije njenog prihvatanja, izuzev ako suprotno proizilazi iz namjere strana, običaja ili prirode posla. Predugovor Član 45 (1) Predugovor je takav ugovor kojim se preuzima obaveza da se kasnije zaključi drugi, glavni ugovor. (2) Propisi o formi glavnog ugovora važe i za predugovor, ako je propisana forma uslov punovažnosti ugovora. (3) Predugovor obavezuje ako sadrži bitne sastojke glavnog ugovora. (4) Na zahtjev zainteresovane strane sud će naložiti drugoj strani koja odbija da pristupi zaključenju glavnog ugovora da to uradi u roku koji će joj odrediti. (5) Zaključenje glavnog ugovora može se zahtijevati u roku od šest mjeseci od isteka roka predviđenog za njegovo zaključenje, a ako taj rok nije predviđen, onda od dana kad je prema prirodi posla i okolnostima ugovor trebalo da bude zaključen. (6) Predugovor ne obavezuje ako su se okolnosti od njegovog zaključenja toliko izmijenile da ne bi bio ni zaključen da su takve okolnosti postojale u to vrijeme. II - PREDMET Kakav mora biti predmet obaveze Član 46 (1) Ugovorna obaveza može se sastojati u davanju, činjenju, nečinjenju ili trpljenju. (2) Ona mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Ništavost ugovora zbog predmeta Član 47 Kad je predmet obaveze nemoguć, nedopušten, neodređen ili neodrediv, ugovor je ništav. Naknadna mogućnost Član 48 Ugovor zaključen pod odložnim uslovom ili rokom punovažan je ako je predmet obaveze koji je u početku bio nemoguć postao moguć prije ostvarenja uslova ili isteka roka. Kad je predmet obaveze nedopušten Član 49 Predmet obaveze je nedopušten ako je protivan Ustavu Republike Bosne i Hercegovine, prinudnim propisima te moralu društva. Kad je predmet odrediv Član 50 (1) Predmet obaveze je odrediv ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećem licu da ga odredi. (2) Ako to treće lice neće ili ne može da odredi predmet obaveze, ugovor je ništav. III - OSNOV Dopušten osnov Član 51 (1) Svaka ugovorna obaveza mora imati dopušten osnov. (2) Osnov je nedopušten, ako je protivan Ustavu Republike Bosne i Hercegovine, prinudnim propisima te moralu društva. (3) Pretpostavlja se da obaveza ima osnov iako nije izražen. Ništavost ugovora zbog osnova Član 52 Ako osnov ne postoji ili je nedopušten, ugovor je ništav. Pobude za zaključenje ugovora Član 53 (1) Pobude iz kojih je ugovor zaključen ne utiču na njegovu punovažnost. (2) Ali, ako je nedopuštena pobuda bitno uticala na odluku jednog ugovarača da zaključi ugovor i ako je to drugi ugovarač znao ili morao znati, ugovor će biti bez dejstva. (3) Ugovor bez naknade nema pravno dejstvo ni kad drugi ugovarač nije znao da je nedopuštena pobuda bitno uticala na odluku njegovog saugovarača. IV - SPOSOBNOST Ugovori pravnog lica Član 54 (1) Pravno lice može zaključivati ugovore u pravnom prometu u okviru svoje pravne sposobnosti. (2) Ugovor zaključen protivno odredbi stava 1. ovog člana nema pravno dejstvo. (3) Savjesna strana može zahtijevati naknadu štete koju je pretrpjela uslijed zaključenja ugovora koji nema pravno dejstvo. Saglasnost za zaključenje ugovora Član 55 (1) Kad je statutom ili drugim opštim aktom preduzeća određeno i u sudski registar upisano da njen zastupnik može zaključiti određeni ugovor samo uz saglasnost nekog organa, saglasnost se može dati prethodno, istovremeno ili naknadno, ako što drugo nije upisano u registar. (2) Druga strana ima pravo da pozove preduzeće da se njen ovlašćeni organ u primjerenom roku izjasni da li daje saglasnost, pa ako to ovaj ne učini, smatraće se da saglasnost nije data. (3) Naknadna saglasnost ima povratno dejstvo, ako drukčije nije ugovoreno. (4) Ako saglasnost nije data, smatra se da ugovor nije ni zaključen. (5) Kad se prema odredbama ovog člana smatra da ugovor nije zaključen, savjesna strana može zahtijevati od preduzeća pravičnu naknadu. (6) Odredbe prethodnih stavova primjenjuju se i u slučaju kada je statutom ili drugim opštim aktom preduzeća određeno da zastupnik može sklopiti neki ugovor samo zajedno s određenim organom tog preduzeća. Ugovor poslovno nesposobnog lica Član 56 (1) Za zaključenje punovažnog ugovora potrebno je da ugovarač ima poslovnu sposobnost koja se traži za zaključenje tog ugovora. (2) Ograničeno poslovno sposobno lice može bez odobrenja svog zakonskog zastupnika zaključivati samo one ugovore čije mu je zaključivanje zakonom dozvoljeno. (3) Ostali ugovori tih lica ako su zaključeni bez odobrenja zakonskog zastupnika rušljivi su, ali mogu biti osnaženi njegovim naknadnim odobrenjem. Pravo saugovarača poslovno nesposobnog lica Član 57 (1) Saugovarač poslovno nesposobnog lica koji nije znao za njegovu poslovnu nesposobnost, može odustati od ugovora koji je zaključio sa njim bez odobrenja njegovog zakonskog zastupnika. (2) Isto pravo ima i saugovarač poslovno nesposobnog lica koji je znao za njegovu poslovnu nesposobnost, ali je bio prevaren od njega da ima odobrenje svog zakonskog zastupnika. (3) Ovo pravo se gasi po isteku trideset dana od saznanja za poslovnu nesposobnost druge strane, odnosno, za odsustvo odobrenja zakonskog zastupnika, ali i ranije ako zakonski zastupnik bude odobrio ugovor prije nego što taj rok istekne. Pozivanje zakonskog zastupnika da se izjasni Član 58 (1) Saugovarač poslovno nesposobnog lica koji je zaključio ugovor sa njim bez odobrenja njegovog zakonskog zastupnika, može pozvati zakonskog zastupnika da se izjasni da li odobrava taj ugovor. (2) Ako se zakonski zastupnik ne izjasni u roku od trideset dana od ovog poziva da ugovor odobrava, smatraće se da je odbio da db odobrenje. Kad ugovarač stekne poslovnu sposobnost poslije zaključenja ugovora Član 59 (1) Poslovno sposobno lice može zahtijevati da se poništi ugovor koji je bez potrebnog odobrenja zaključilo za vrijeme svoje ograničene poslovne sposobnosti, samo ako je tužbu podnijelo u roku od tri mjeseca od dana sticanja potpune poslovne sposobnosti. V - MANE VOLJE Prijetnja Član 60 (1) Ako je ugovorna strana ili neko treći nedopuštenom prijetnjom izazvao opravdani strah kod druge strane, tako da je ova zbog toga zaključila ugovor, druga strana može tražiti da se ugovor poništi. (2) Strah se smatra opravdanim ako se iz okolnosti vidi da je ozbiljnom opasnošću ugrožen život, tijelo i drugo značajno dobro ugovorne strane ili trećeg lica. Bitna zabluda Član 61 (1) Zabluda je bitna ako se odnosi na bitna svojstva predmeta, na lice sa kojim se zaključuje ugovor ako se zaključuje, s obzirom na to lice, kao i na okolnosti koje se po običajima u prometu ili po namjeri stranaka smatraju odlučnim, a strana koja je u zabludi ne bi inače zaključila ugovor takve sadržine. (2) Strana koja je u zabludi može tražiti poništenje ugovora zbog bitne zablude, osim ako pri zaključenju ugovora nije postupala s pažnjom koja se u prometu zahtijeva. (3) U slučaju poništenja ugovora zbog zablude, druga savjesna strana ima pravo da traži naknadu pretrpljene štete, bez obzira na to što strana koja je u zabludi nije kriva za svoju zabludu. (4) Strana koja je u zabludi ne može se na nju pozivati ako je druga strana spremna da izvrši ugovor kao da zablude nije bilo. Zabluda o pobudi kod ugovora bez naknade Član 62 Kod ugovora bez naknade, bitnom zabludom se smatra i zabluda o pobudi koja je bila odlučna za preuzimanje obaveze. Nesporazum Član 63 Kad strane vjeruju da su saglasne, a u stvari među njima postoji nesporazum o prirodi ugovora ili o osnovu ili o predmetu obaveze, ugovor ne nastaje. Posredna izjava Član 64 Zabluda lica preko koga je strana izjavila svoju volju smatra se isto kao i zabluda u vlastitom izjavljivanju volje. Prevara Član 65 (1) Ako jedna strana izazove zabludu kod druge strane ili je održava u zabludi u namjeri da je time navede na zaključenje ugovora, druga strana može zahtijevati poništenje ugovora i onda kad zabluda nije bitna. (2) Strana koja je zaključila ugovor pod prevarom ima pravo da zahtijeva naknadu pretrpljene štete. (3) Ako je prevaru učinilo treće lice, prevara utiče na sam ugovor ako je druga ugovorna strana u vrijeme zaključenja ugovora znala ili morala znati za prevaru. (4) Ugovor bez naknade može se poništiti i kad je prevaru učinilo treće lice, bez obzira na to da li je druga ugovorna strana u vrijeme zaključenja ugovora znala ili morala znati za prevaru. Prividan ugovor Član 66 (1) Prividan ugovor nema dejstva među ugovornim stranama. (2) Ali, ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi važi ako su ispunjeni uslovi za njegovu pravnu valjanost. (3) Prividnost ugovora ne može se isticati prema trećem savjesnom licu. Stav suda prvog stupnja da taj ugovor nije prividan, s obzirom da je temeljem tog ugovora VI - FORMA UGOVORA Neformalnost ugovora Član 67 (1) Zaključenje ugovora ne podliježe nikakvoj formi, osim ako je zakonom drukčije određeno. (2) Zahtjev zakona da ugovor bude zaključen u određenoj formi važi i za sve kasnije izmjene ili dopune ugovora. (3) Ali su punovažne kasnije usmene dopune o sporednim tačkama o kojima u formalnom ugovoru nije ništa rečeno ukoliko to nije protivno cilju radi koga je forma propisana. (4) Punovažne su i kasnije usmene pogodbe kojima se smanjuju ili olakšavaju obaveze jedne ili druge strane, ako je posebna forma propisana samo u interesu ugovornih strana. Raskidanje formalnih ugovora Član 68 Formalni ugovori mogu biti raskinuti neformalnim sporazumom, izuzev ako je za određeni slučaj zakonom predviđeno što drugo ili ako cilj zbog koga je propisana forma za zaključenje ugovora zahtijeva da raskidanje ugovora bude obavljeno u istoj formi. Ugovorena forma Član 69 (1) Ugovorne strane mogu se sporazumjeti da posebna forma bude uslov punovažnosti njihovog ugovora. (2) Ugovor za čije je zaključenje ugovorena posebna forma može biti raskinut, dopunjen ili na drugi način izmijenjen i neformalnim sporazumom. (3) Ako su ugovorne strane predvidjele posebnu formu samo da osiguraju dokaz svoga ugovora, ili da postignu što drugo, ugovor je zaključen kad je postignuta saglasnost o njegovoj sadržini, a za ugovarače je u isto vrijeme nastala obaveza da ugovoru dadu predviđenu formu. Sankcija nedostatka potrebne forme Član 70 (1) Ugovor koji nije zaključen u propisanoj formi nema pravno dejstvo ukoliko iz cilja propisa kojim je određena forma ne proizilazi što drugo. (2) Ugovor koji nije zaključen u ugovorenoj formi nema pravno dejstvo ukoliko su stranke punovažnost ugovora uslovile posebnom formom. Pretpostavka potpunosti isprave Član 71 (1) Ako je ugovor zaključen u posebnoj formi, bilo na osnovu zakona bilo po volji stranaka, važi samo ono što je u toj formi izraženo. (2) Ipak, biće punovažne istovremene usmene pogodbe o sporednim tačkama o kojima u formalnom ugovoru nije ništa rečeno, ukoliko nisu u suprotnosti sa njegovom sadržinom ili ako nisu protivne cilju zbog koga je forma propisana. (3) Punovažne su i istovremene usmene pogodbe kojima se smanjuju ili olakšavaju obaveze jedne ili obje strane ako je posebna forma propisana samo u interesu ugovornih strana. Sastavljanje isprave Član 72 (1) Kad je za zaključenje ugovora potrebno sastaviti ispravu, ugovor je zaključen kad ispravu potpišu sva lica koja se njim obavezuju. (2) Ugovarač koji ne zna pisati staviće na ispravu rukoznak ovjeren od dva svjedoka ili od suda, odnosno drugog organa. (3) Za zaključenje dvostranog ugovora dovoljno je da obje strane potpišu jednu ispravu ili da svaka od strana potpiše primjerak isprave namijenjen drugoj strani. (4) Zahtjev pismene forme je ispunjen ako strane izmjenjuju pisma ili se sporazumiju teleprinterom ili nekim drugim sredstvom koje omogućava da se sa izvjesnošću utvrde sadržina i davalac izjave. Kad je izvršen ugovor kome nedostaje forma Član 73 Ugovor za čije se zaključenje zahtjeva pismena forma smatra se punovažnim iako nije zaključen u toj formi ako su ugovorne strane izvršile, u cjelini ili u pretežnom dijelu, obaveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja zbog koga je forma propisana očigledno ne proizilazi što drugo. VII - USLOV Uslovi i njihovo dejstvo Član 74 (1) Ugovor je zaključen pod uslovom ako njegov nastanak ili prestanak zavisi od neizvjesne činjenice. (2) Ako je zaključen pod odložnim uslovom pa se uslov ispuni, ugovor djeluje od trenutka njegovog zaključenja, osim ako iz zakona, prirode posla ili volje strana ne proističe nešto drugo. (3) Ako je zaključen pod raskidnim uslovom, ugovor prestaje važiti kad se uslov ispuni. (4) Smatra se da je uslov ostvaren ako njegovo ostvarenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, spriječi strana na čiji je teret određen, a smatra se da nije ostvaren ako njegovo ostvarenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, prouzrokuje strana u čiju je korist određen. Nedopušten ili nemoguć uslov Član 75 (1) Ništav je ugovor u kojem je postavljen odgodni rok ili raskidni uslov protivan Ustavu Republike Bosne i Hercegovine, prinudnim propisima ili moralu društva. (2) Ugovor zaključen pod nemogućim odložnim uslovom je ništav, a nemoguć raskidni uslov smatra se nepostojećim. Obezbjeđenje uslovnog prava Član 76 Ako je ugovor zaključen pod odložnim uslovom, povjerilac čije je pravo uslovljeno može zahtijevati odgovarajuće obezbjeđenje tog prava ako je njegovo ostvarenje ugroženo. VIII - ROK Računanje vremena Član 77 (1) Rok određen u danima počinje teći prvog dana poslije događaja od koga se rok računa, a završava se istekom posljednjeg dana roka. (2) Rok određen u nedjeljama, mjesecima ili godinama završava se onog dana koji se po imenu i broju poklapa sa danom nastanka događaja od koga rok počinje da teče, a ako takvog dana nema u posljednjem mjesecu, kraj roka pada na posljednji dan tog mjeseca. 3) Ako posljednji dan roka pada u dan kada je zakonom određeno da se ne radi, kao posljednji dan roka računa se sljedeći radni dan. (4) Početak mjeseca označava prvi dan u mjesecu, sredina - petnaesti, a kraj - posljednji dan u mjesecu, ako što drugo ne proizilazi iz namjere stranaka ili iz prirode ugovornog odnosa. Primjena pravila o uslovu Član 78 Kad dejstvo ugovora počinje od određenog vremena, shodno se primjenjuju pravila o odložnom uslovu, a kad ugovor prestaje da važi po isteku određenog roka, shodno se primjenjuju pravila o raskidnom uslovu. IX - KAPARA I ODUSTANICA 1. KAPARA Vraćanje i uračunavanje kapare Član 79 (1) Ako je u trenutku zaključenja ugovora jedna strana dala drugoj izvjestan iznos novca ili izvjesnu količinu drugih zamjenljivih stvari kao znak da je ugovor zaključen (kapara), ugovor se smatra zaključenim kad je kapara data, ako nije što drugo ugovoreno. (2) U slučaju ispunjenja ugovora, kapara se mora vratiti ili uračunati u ispunjenje obaveze. (3) Ako što drugo nije ugovoreno, strana koja je dala kaparu ne može odustati od ugovora ostavljajući kaparu drugoj strani, niti to može učiniti druga strana vraćanjem udvojene kapare. Neizvršenje ugovora Član 80 (1) Ako je za neizvršenje ugovora odgovorna strana koja je dala kaparu, druga strana može po svom izboru tražiti izvršenje ugovora, ako je to još moguće, i tražiti naknadu štete, a kaparu uračunati u naknadu ili vratiti ili se zadovoljiti primljenom kaparom. (2) Ako je za neizvršenje ugovora odgovorna strana koja je primila kaparu, druga strana može, po svom izboru, tražiti izvršenje ugovora, ako je to još moguće, ili tražiti naknadu štete i vraćanje kapare, ili tražiti vraćanje udvojene kapare. (3) U svakom slučaju, kad druga strana traži izvršenje ugovora, ona ima pravo i na naknadu štete koju trpi zbog zadocnjenja. (4) Sud može na zahtjev zainteresovane strane smanjiti pretjerano veliku kaparu. U slučaju djelimičnog ispunjenja obaveze Član 81 (1) U slučaju djelimičnog ispunjenja obaveze, povjerilac ne može zadržati kaparu, nego može tražiti ispunjenje ostatka obaveze i naknadu štete zbog zadocnjenja, ili tražiti naknadu štete zbog nepotpunog ispunjenja, ali se u oba slučaja kapara uračunava u naknadu. (2) Ako povjerilac raskine ugovor i vrati ono što je primio kao djelimično ispunjenje, on može birati između ostalih zahtjeva koji pripadaju jednoj strani kad je ugovor ostao neizvršen krivicom druge. 2. ODUSTANICA Uloga odustanice Član 82 (1) Sporazumom ugovornih strana može se ovlastiti jedna ili svaka strana da odustane od ugovora davanjem odustanice. (2) Kad strana u čiju je korist ugovorena odustanica izjavi drugoj strani da će dati odustanicu, ona više ne može zahtijevati izvršenje ugovora. (3) Strana ovlašćena da odustane dužna je dati odustanicu istovremeno sa izjavom o odustajanju. (4) Ako ugovarači nisu odredili rok do koga ovlašćena strana može odustati od ugovora, ona to može učiniti sve dok ne protekne rok određen za ispunjenje njene obaveze. (5) Ovo pravo odustajanja od ugovora prestaje i kad strana u čiju je korist ugovoreno počne ispunjavati svoje obaveze iz tog ugovora ili primati ispunjenje od druge strane. Kapara kao odustanica Član 83 (1) Kad je uz kaparu ugovoreno pravo da se odustane od ugovora, onda se kapara smatra kao odustanica i svaka strana može odustati od ugovora. (2) U ovom slučaju, ako odustane strana koja je dala kaparu, ona gubi, a ako odustane strana koja je kaparu primila, ona je udvojeno vraća. Odsjek 2. ZASTUPANJE I - O ZASTUPANJU UOPŠTE Mogućnost zastupanja Član 84 (1) Ugovor kao i drugi pravni posao može se preduzeti i preko zastupnika. (2) Ovlašćenje za zastupanje zasniva se na zakonu, statutu ili drugom opštem aktu, aktu nadležnog organa ili na izjavi volje zastupanog (punomoćje). Dejstva zastupanja Član 85 (1) Ugovor koji zaključi zastupnik u ime zastupanog lica i u granicama svojih ovlašćenja obavezuje neposredno zastupanog i drugu ugovornu stranu. (2) Pod istim uslovima i ostali pravni poslovi zastupnikovi proizvode pravno dejstvo neposredno prema zastupanom licu. (3) Zastupnik je dužan obavijestiti drugu stranu da istupa u ime zastupanog, ali i kad on to ne uradi ugovor proizvodi pravno dejstvo za zastupanog i drugu stranu, ako je ova znala ili je iz okolnosti mogla zaključiti da on istupa kao zastupnik. Prenošenje ovlašćenja Član 86 (1) Zastupnik ne može prenijeti svoja ovlašćenja na drugog, izuzev kad mu je to dozvoljeno zakonom ili ugovorom. (2) Izuzetno, on to može učiniti ako je spriječen okolnostima da posao lično obavi, a interesi zastupanog zahtijevaju neodložno preduzimanje pravnog posla. Prekoračenje granica ovlašćenja Član 87 (1) Kad zastupnik prekorači granice ovlašćenja, zastupani je u obavezi samo ukoliko odobri prekoračenje. (2) Ako zastupani ne odobri ugovor u roku koji je redovno potreban da se ugovor takve vrste razmotri i ocijeni, smatraće se da je odobrenje odbijeno. (3) Odobrenje iz prethodnog stava ima povratno dejstvo, ako strane ne odrede drukčije. (4) Ako druga strana nije znala niti morala znati za prekoračenje ovlašćenja, može odmah po saznanju za prekoračenje, ne čekajući da se zastupani o ugovoru izjasni da se ne smatra ugovorom vezana. (5) Ako zastupani odbije odobrenje, zastupnik i zastupani su solidarno odgovorni za štetu koju je druga strana pretrpjela, ako ona nije znala niti je morala znati za prekoračenje ovlašćenja. Zaključenje ugovora od strane neovlašćenog lica Član 88 (1) Ugovor koji neko lice zaključi kao punomoćnik u ime drugoga bez njegovog ovlašćenja obavezuje neovlašćeno zastupanog samo ako on ugovor naknadno odobri. (2) Strana sa kojom je ugovor zaključen može zahtijevati od neovlašćeno zastupanog da se u primjerenom roku izjasni da li ugovor odobrava. (3) Ako neovlašćeno zastupani ni u ostavljenom roku ugovor ne odobri, smatra se da ugovor nije ni zaključen. (4) U tom slučaju, strana sa kojom je ugovor zaključen može od lica koje je kao punomoćnik bez ovlašćenja zaključilo ugovor tražiti naknadu štete, ako u trenutku zaključenja ugovora nije znala niti je morala znati da to lice nije imalo ovlašćenje za zaključenje ugovora. II - PUNOMOĆJE Davanje punomoćja Član 89 (1) Punomoćje je ovlašćenje za zastupanje koje vlastodavac pravnim poslom daje punomoćniku. (2) Postojanje i obim punomoćja su nezavisni od pravnog odnosa na čijoj je podlozi punomoćje dato. (3) Punomoćnik može biti i pravno lice. Posebna forma punomoćja Član 90 Forma propisana zakonom za neki ugovor ili koji drugi pravni posao važi i za punomoćje za zaključenje tog ugovora, odnosno za preduzimanje tog posla. Obim ovlašćenja Član 91 (1) Punomoćnik može preduzimati samo one pravne poslove za čije je preduzimanje ovlašćen. (2) Punomoćnik kome je dato opšte punomoćje može preduzimati samo pravne poslove koji dolaze u redovno poslovanje. (3) Posao koji ne dolazi u redovno poslovanje može punomoćnik preduzeti samo ako je posebno ovlašćen za preduzimanje tog posla, odnosno vrste poslova među koje on spada. (4) Punomoćnik ne može bez posebnog ovlašćenja za svaki pojedini slučaj preuzeti mjeničnu obavezu, zaključiti ugovor o jemstvu, o poravnanju, o izabranom sudu, kao ni odreći se nekog prava bez naknade. Opozivanje i sužavanje punomoćja Član 92 (1) Vlastodavac može po svojoj volji suziti ili opozvati punomoćje, čak i ako se ugovorom odrekao tog prava. (2) Opozivanje i sužavanje svakog punomoćja može se učiniti izjavom bez posebne forme. (3) Ako je opozivanjem ili sužavanjem punomoćja povrijeđen ugovor o nalogu, ili ugovor o djelu, ili neki drugi ugovor, punomoćnik ima pravo na naknadu time nastale štete. Dejstvo prestanka i sužavanja punomoćja prema trećim licima Član 93 (1) Opozivanje punomoćja kao i njegovo sužavanje nema dejstvo prema trećem licu koje je zaključilo ugovor sa punomoćnikom, ili obavilo drugi pravni posao, a nije znalo niti je moralo znati da je punomoćje opozvano, odnosno suženo. (2) U tom slučaju, vlastodavac ima pravo zahtijevati od punomoćnika naknadu štete koju bi zbog toga pretrpio, izuzev kad punomoćnik nije znao ni morao znati za opozivanje, odnosno za sužavanje punomoćja. (3) Isto važi i u ostalim slučajevima prestanka punomoćja. Drugi slučajevi prestanka punomoćja Član 94 (1) Punomoćje prestaje prestankom pravnog lica kao punomoćnika, ako zakonom nije drukčije određeno. (2) Punomoćje prestaje smrću punomoćnika. (3) Punomoćje prestaje prestankom pravnog lica, odnosno smrću lica koje ga je dalo, osim ako se započeti posao ne može prekinuti bez štete po pravne sljedbenike ili ako punomoćje važi i za slučaj smrti davaoca, bilo po njegovoj volji, bilo s obzirom na prirodu posla. III - POSLOVNO PUNOMOĆJE Ko može dati punomoćje i njegova sadržina Član 95 (1) Poslovno punomoćje može dati, u granicama zakona, organizacija udruženog rada, odnosno drugo pravno lice, i njime ovlastiti punomoćnika da zaključuje ugovore i obavlja ostale poslove koji su uobičajeni u vršenju njihove poslovne djelatnosti. (2) Poslovni punomoćnik ne može otuđiti ili opteretiti nepokretnosti, preuzeti mjenične obaveze ili obaveze jemstva, uzeti zajam i voditi spor, ako nije dobio posebno punomoćje za svaki takav posao. (3) Poslovno punomoćje može biti ograničeno na određenu vrstu poslova, ili na određene poslove, ali ova ograničenja imaju dejstvo prema trećem samo ako je za njih znao ili morao znati. Poslovno punomoćje imaoca radnje Član 96 (1) Odredbe o poslovnom punomoćju shodno se primjenjuju na poslovno punomoćje imaoca radnje. (2) Poslovno punomoćje ne prestaje smrću imaoca radnje, kao ni kad on bude lišen poslovne sposobnosti. IV - OVLAŠĆENJA TRGOVINSKOG PUTNIKA Član 97 (1) Trgovinski putnik organizacije udruženog rada koja se bavi privrednom djelatnošću ovlašćen je preduzimati samo one poslove koji se odnose na prodaju robe i koji su navedeni u punomoćju koje mu je organizacija dala. (2) U slučaju neizvjesnosti, smatra se da trgovinski putnik nije ovlašćen da zaključuje ugovore, nego samo da prikuplja porudžbine, ali će ipak ugovor koji je zaključio ostati na snazi ako ga vlastodavac naknadno odobri. (3) Trgovinski putnik koji je ovlašćen da prodaje robu, nije ovlašćen da naplati cijenu, kao ni da prodaje na kredit, osim ako ima posebno ovlašćenje za prodaju na kredit. (4) Trgovinski putnik je ovlašćen da za vlastodavca prima reklamacije zbog nedostatka robe i ostale izjave u vezi sa izvršenjem ugovora zaključenog njegovim posredovanjem, kao i da u ime vlastodavca preduzima potrebne mjere za očuvanje njegovih prava iz tog ugovora. V - OVLAŠĆENJA LICA KOJA OBAVLJAJU ODREĐENE POSLOVE Član 98 (1) Radnici u preduzećima koji rade na takvim poslovima čije je obavljanje vezano za zaključenje i ispunjenje određenih ugovora, kao što su prodavci u prodavnicama, radnici koji obavljaju određene usluge u ugostiteljstvu, radnici na poslovima šalterske službe u pošti, u banci i sl. ovlašćeni su samim tim na zaključenje i ispunjenje tih ugovora. (2) Isto važi i za radnike zaposlene kod radnih ljudi koji samostalno obavljaju djelatnost ličnim radom. Odsjek 3. TUMAČENJE UGOVORA Primjena odredbi i tumačenje spornih odredbi Član 99 (1) Odredbe ugovora primjenjuju se onako kako glase. (2) Pri tumačenju spornih odredbi ne treba se držati doslovnog značenja upotrijebljenih izraza, već treba istraživati zajedničku namjeru ugovarača i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obligacionog prava utvrđenim ovim zakonom. Nejasne odredbe u posebnim slučajevima Član 100 U slučaju kad je ugovor zaključen prema unaprijed odštampanom sadržaju, ili kad je ugovor bio na drugi način pripremljen i predložen od jedne ugovorne strane, nejasne odredbe tumačiće se u korist druge strane. Dopunsko pravilo Član 101 Nejasne odredbe u ugovoru bez naknade treba tumačiti u smislu koji je manje težak za dužnika, a u teretnom ugovoru u smislu kojim se ostvaruje pravičan odnos uzajamnih davanja. Vansudsko tumačenje ugovora Član 102 (1) Ugovorne strane mogu predvidjeti da će, u slučaju nesaglasnosti u pogledu smisla i domašaja ugovornih odredbi, neko treći tumačiti ugovor. (2) U tom slučaju, ako ugovorom nije drukčije predviđeno, strane ne mogu pokrenuti spor pred sudom ili drugim nadležnim organom dok prethodno ne pribave tumačenje ugovora, osim ako treće lice odbije da da tumačenje ugovora. Odsjek 4. NEVAŽNOST UGOVORA I - NIŠTAVI UGOVORI Ništavost Član 103 (1) Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Bosne i Hercegovine, prinudnim propisima te moralu društva, ništavan je ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. (2) Ako je zaključenje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, ugovor će ostati na snazi ako u zakonu nije što drugo predviđeno za određeni slučaj, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosiće odgovarajuće posljedice. Posljedice ništavosti Član 104 (1) U slučaju ništavosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je da vrati drugoj sve ono što je primila po osnovu takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se priroda onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ukoliko zakon što drugo ne određuje. (2) Ali, ako je ugovor ništav, zbog toga što je po svojem sadržaju ili cilju protivan Ustavu Republike Bosne i Hercegovine, prinudnim propisima ili moralu društva, sud može odbiti, u cjelini ili djelimično, zahtjev nesavjesne strane za vraćanje onog što je drugoj strani dala, a može i odlučiti da druga strana ono što je primila po osnovi zabranjenog ugovora preda opštini na čijoj teritoriji ona ima sjedište, odnosno, prebivalište ili boravište. (3) Prilikom odlučivanja sud će voditi računa o savjesnosti jedne, odnosno, obiju strana, o značaju društvenih interesa koji se ugrožavaju, kao i o moralnim shvatanjima društva. Djelimična ništavost Član 105 (1) Ništavost neke odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora, ako on može opstati bez ništave odredbe, i ako ona nije bila ni uslov ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor zaključen. (2) Ali će ugovor ostati na snazi čak i ako je ništava odredba bila uslov ili odlučujuća pobuda ugovora, u slučaju kad je ništavost ustanovljena, upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i važio bez nje. Konverzija Član 106 Kad ništav ugovor ispunjava uslove za punovažnost nekog drugog ugovora, onda će među ugovaračima važiti taj drugi ugovor, ako bi to bilo u saglasnosti sa ciljem koji su ugovarači imali u vidu kad su ugovor zaključili, i ako se može uzeti da bi oni zaključili taj ugovor da su znali za ništavost svog ugovora. Naknadni nestanak uzroka ništavosti Član 107 (1) Ništav ugovor ne postaje punovažan kad zabrana ili koji drugi uzrok ništavosti naknadno nestane. (2) Ali, ako je zabrana bila manjeg značaja, a ugovor je izvršen, ništavost se ne može isticati. Odgovornost lica krivog za ništavost ugovora Član 108 Ugovarač koji je kriv za zaključenje ništavog ugovora, odgovoran je svome saugovaraču za štetu koju trpi zbog ništavosti ugovora, ako ovaj nije znao ili, prema okolnostima, nije morao znati za postojanje uzroka ništavosti. Isticanje ništavosti Član 109 (1) Na ništavost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svako zainteresovano lice. (2) Pravo da zahtijeva utvrđenje ništavosti ima i javni tužilac. Neograničeno isticanje ništavosti Član 110 Pravo na isticanje ništavosti ne gasi se. II - RUŠLJIVI UGOVORI Kad je ugovor rušljiv Član 111 Ugovor je rušljiv kad ga je zaključila strana ograničeno poslovno sposobna, kad je pri njegovom zaključenju bilo mana u pogledu volje strana, kao i kad je to ovim zakonom ili posebnim propisom određeno. Poništenje ugovora Član 112 (1) Ugovorna strana u čijem je interesu rušljivost ustanovljena može tražiti da se ugovor poništi. (2) Ali, saugovarač te strane može od nje tražiti da se u određenom roku, ali ne kraćem od 30 dana, izjasni da li ostaje pri ugovoru ili ne jer će u protivnom smatrati da je ugovor poništen. (3) Ako se pozvana ugovorna strana u ostavljenom roku ne izjasni ili ako izjavi da ne ostaje pri ugovoru, smatraće se da je ugovor poništen. Posljedica poništenja Član 113 (1) Ako je na osnovu rušljivog ugovora, koji je poništen, nešto bilo ispunjeno, ima se izvršiti vraćanje, a ako to nije moguće ili ako se priroda onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu. (2) Naknada u novcu daje se prema cijenama u vrijeme vraćanja, odnosno, donošenja sudske odluke. Vraćanje i naknada u slučaju poništenja ugovora ograničeno poslovno sposobnog lica Član 114 U slučaju poništenja ugovora zbog ograničene poslovne sposobnosti jednog ugovarača, saugovarač takvog lica može zahtijevati vraćanje samo onog dijela ispunjenja koji se nalazi u imovini ograničeno poslovno sposobnog lica ili je upotrijebljen u njegovu korist, kao i onog što je namjerno uništeno ili otuđeno. Odgovornost za poništenje ugovora Član 115 Ugovarač na čijoj je strani uzrok rušljivosti, odgovoran je svom saugovaraču za štetu koju trpi zbog poništenja ugovora, ako ovaj nije znao, ni morao znati, za postojanje uzroka rušljivosti ugovora. Odgovornost ograničeno poslovno sposobnog lica Član 116 Ograničeno poslovno sposobno lice odgovara za štetu nastalu poništenjem ugovora, ako je lukavstvom uvjerilo svog saugovarača da je poslovno sposobno. Prestanak prava Član 117 (1) Pravo zahtijevati poništenje rušljivog ugovora prestaje istekom roka od jedne godine od saznanja za razlog rušljivosti, odnosno, od prestanka prinude. (2) To pravo, u svakom slučaju, prestaje istekom roka od tri godine od dana zaključenja ugovora. III - UGOVORI KOJI NISU U SAGLASNOSTI SA SAMOUPRAVNIM SPORAZUMOM Usklađivanje, odnosno, poništenje ugovora Član 118 (1) Kad učesnici u samoupravnom sporazumu zaključe ugovor radi izvršenja tog sporazuma, ugovor mora biti u saglasnosti sa tim samoupravnim sporazumom. (2) U protivnom, svaki učesnik u samoupravnom sporazumu, pa i onaj koji nije ugovorna strana, može zahtijevati da se takav ugovor uskladi sa samoupravnim sporazumom ili, ako to nije moguće, da se u cjelini ili djelimično poništi. Vraćanje i naknada u slučaju poništenja ugovora Član 119 Ako je na osnovu ugovora koji je poništen nešto bilo ispunjeno, ima se izvršiti vraćanje, a ako to nije moguće ili ako se priroda onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme vraćanja, odnosno, donošenja sudske odluke. Prestanak prava Član 120 (1) Pravo da se zahtijeva usklađivanje, odnosno, poništenje ugovora koji je protivan samoupravnom sporazumu, prestaje istekom roka od jedne godine od saznanja za taj nedostatak. (2) To pravo u svakom slučaju prestaje istekom roka od tri godine od dana zaključenja ugovora. Odsjek 5. DVOSTRANI UGOVORI I - ODGOVORNOST ZA MATERIJALNE I PRAVNE NEDOSTATKE ISPUNJENJA Član 121 (1) Kod ugovora sa naknadom svaki ugovarač odgovara za materijalne nedostatke svog ispunjenja. (2) Isto tako, ugovarač odgovara i za pravne nedostatke ispunjenja i dužan je da štiti drugu stranu od prava i zahtjeva trećih lica, kojima bi njeno pravo bilo isključeno ili suženo. (3) Na ove obaveze prenosioca shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona o odgovornosti prodavca za materijalne i pravne nedostatke, ako za određeni slučaj nije što drugo propisano. II - PRIGOVOR NEISPUNJENJA UGOVORA Pravilo istovremenog ispunjenja Član 122 (1) U dvostranim ugovorima nijedna strana nije dužna ispuniti svoju obavezu ako druga strana ne ispuni ili nije spremna da istovremeno ispuni svoju obavezu, izuzev ako je što drugo ugovoreno ili zakonom određeno ili ako što drugo proističe iz prirode posla. (2) Ali, ako na sudu jedna strana istakne da nije dužna ispuniti svoju obavezu dok i druga strana ne ispuni svoju, sud će joj naložiti da ispuni svoju obavezu kad i druga strana ispuni svoju. Kad ispunjenje obaveze jedne strane postane neizvjesno Član 123 (1) Ako je ugovoreno da prvo jedna strana ispuni svoju obavezu, pa se poslije zaključenja ugovora materijalne prilike druge strane pogoršaju u toj mjeri da je neizvjesno da li će ona moći ispuniti svoju obavezu ili ako ta neizvjesnost proizilazi iz drugih ozbiljnih razloga, strana koja se obavezala da prva ispuni svoju obavezu može odložiti njeno ispunjenje dok druga strana ne ispuni svoju obavezu ili dok ne pruži dovoljno obezbjeđenje da će je ispuniti. (2) To važi i kad su materijalne prilike druge strane bile u istoj mjeri teške još prije zaključenja ugovora, ako njen saugovarač to nije znao niti je morao znati. (3) U tim slučajevima strana koja se obavezala da prva ispuni svoju obavezu može zahtijevati da joj se obezbjeđenje pruži u primjerenom roku, a poslije proteka tog roka bez rezultata, može raskinuti ugovor. III - RASKIDANJE UGOVORA ZBOG NEISPUNJENJA Prava jedne strane kad druga strana ne ispuni svoju obavezu Član 124 U dvostranim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obavezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obaveza ili, pod uslovima predviđenim u idućim članovima, raskinuti ugovor prostom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete. Kad je ispunjenje o roku bitni sastojak ugovora Član 125 (1) Kad ispunjenje obaveze u određenom roku predstavlja bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obavezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu. (2) Ali, povjerilac može održati ugovor na snazi ako po isteku roka, bez odlaganja, obavijesti dužnika da zahtijeva ispunjenje ugovora. (3) Kad je povjerilac zahtijevao ispunjenje, pa ga nije dobio u razumnom roku, može izjaviti da raskida ugovor. (4) Ova pravila važe kako u slučaju kad su ugovorne strane predvidjele da će se ugovor smatrati raskinutim ako ne bude ispunjen u određenom roku, tako i onda kad je ispunjenje ugovora u određenom roku bitan sastojak ugovora po prirodi posla. Kad ispunjenje o roku nije bitni sastojak ugovora Član 126 (1) Kad ispunjenje obaveze u određenom roku nije bitni sastojak ugovora, dužnik zadržava pravo da i poslije isteka roka ispuni svoju obavezu, a povjerilac da zahtijeva njeno ispunjenje. (2) Ali, ako povjerilac želi raskinuti ugovor, mora ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje. (3) Ako dužnik ne ispuni obavezu u naknadnom roku, nastupaju iste posljedice kao i u slučaju kad je rok bitni sastojak ugovora. Raskidanje ugovora bez ostavljanja naknadnog roka Član 127 Povjerilac može raskinuti ugovor bez ostavljanja dužniku naknadnog roka za ispunjenje, ako iz dužnikovog držanja proizilazi da on svoju obavezu neće izvršiti ni u naknadnom roku. Raskidanje ugovora prije isteka roka Član 128 Kad je prije isteka roka za ispunjenje obaveze očigledno da jedna strana neće ispuniti svoju obavezu iz ugovora, druga strana može raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete. Raskidanje ugovora sa uzastopnim obavezama Član 129 (1) Kad u ugovoru sa uzastopnim obavezama jedna strana ne ispuni jednu obavezu, druga strana može, u razumnom roku, raskinuti ugovor u pogledu svih budućih obaveza, ako je iz datih okolnosti očigledno da ni one neće biti ispunjene. (2) Ona može raskinuti ugovor, ne samo u pogledu budućih obaveza, nego i u pogledu već ispunjenih obaveza, ako njihovo ispunjenje bez izostalih ispunjenja nema interesa za nju. (3) Dužnik može održati ugovor ako da odgovarajuće obezbjeđenje. Dužnost obavještavanja Član 130 Povjerilac koji zbog neispunjenja dužnikove obaveze raskida ugovor, dužan je to saopštiti dužniku bez odlaganja. Kad se ugovor ne može raskinuti Član 131 Ugovor se ne može raskinuti zbog neispunjenja neznatnog dijela obaveze. Dejstvo raskida Član 132 (1) Raskidom ugovora obje strane su oslobođene svojih obaveza, izuzev obaveze na naknadu eventualne štete. (2) Ako je jedna strana izvršila ugovor potpuno ili djelimično, ima pravo da joj se vrati ono što je dala. (3) Ako obje strane imaju pravo zahtijevati vraćanje datog, uzajamna vraćanja vrše se po pravilima za izvršenje dvostranih ugovora. (4) Svaka strana duguje drugoj naknadu za koristi koje je u međuvremenu imala od onoga što je dužna vratiti, odnosno, naknaditi. (5) Strana koja vraća novac dužna je platiti zateznu kamatu od dana kad je isplatu primila. IV - RASKIDANJE ILI IZMJENA UGOVORA ZBOG PROMIJENJENIH OKOLNOSTI Pretpostavke za raskidanje Član 133 (1) Ako poslije zaključenja ugovora nastupe okolnosti koje otežavaju ispunjenje obaveze jedne strane ili ako se zbog njih ne može ostvariti svrha ugovora, a u jednom i u drugom slučaju u toj mjeri da je očigledno da ugovor više ne odgovara očekivanjima ugovornih strana i da bi, po opštem mišljenju, bilo nepravično održati ga na snazi takav kakav je, strana kojoj je otežano ispunjenje obaveze, odnosno, strana koja zbog promijenjenih okolnosti ne može ostvariti svrhu ugovora može zahtijevati da se ugovor raskine. (2) Raskid ugovora ne može se zahtijevati ako je strana koja se poziva na promijenjene okolnosti bila dužna da u vrijeme zaključenja ugovora uzme u obzir te okolnosti ili ih je mogla izbjeći ili savladati. (3) Strana koja zahtijeva raskid ugovora ne može se pozivati na promijenjene okolnosti koje su nastupile po isteku roka određenog za ispunjenje njene obaveze. (4) Ugovor se neće raskinuti ako druga strana ponudi ili pristane da se odgovarajući uslovi ugovora pravično izmijene. (5) Ako izrekne raskid ugovora, sud će na zahtijev druge strane obavezati stranu koja ga je zahtijevala da naknadi drugoj strani pravičan dio štete koju trpi zbog toga. Dužnost obavještavanja Član 134 Strana koja je ovlašćena da zbog promijenjenih okolnosti zahtijeva raskid ugovora, dužna je da o svojoj namjeri da traži raskid ugovora obavijesti drugu stranu čim je saznala da su takve okolnosti nastupile, a ako to nije učinila, odgovara za štetu koju je druga strana pretrpjela zbog toga što joj zahtjev nije bio na vrijeme saopšten. Okolnosti od značaja za odluku suda Član 135 Pri odlučivanju o raskidanju ugovora, odnosno, o njegovoj izmjeni, sud se rukovodi načelima poštenog prometa, vodeći računa naročito o cilju ugovora, o normalnom riziku kod ugovora odnosne vrste, o opštem interesu, kao i o interesima obiju strana. Odricanje od pozivanja na promijenjene okolnosti Član 136 Strane se mogu ugovorom unaprijed odreći pozivanja na određene promijenjene okolnosti, osim ako je to u suprotnosti sa načelom savjesnosti i poštenja. V - NEMOGUĆNOST ISPUNJENJA Nemogućnost ispunjenja za koju ne odgovara ni jedna strana Član 137 (1) Kad je ispunjenje obaveze jedne strane u dvostranom ugovoru postalo nemoguće zbog događaja za koji nije odgovorna ni jedna ni druga strana, gasi se i obaveza druge strane, a ako je ova nešto ispunila od svoje obaveze, može zahtijevati vraćanje po pravilima o vraćanju stečenog bez osnova. (2) U slučaju djelimične nemogućnosti ispunjenja, zbog događaja za koji nije odgovorna ni jedna ni druga strana, druga strana može raskinuti ugovor, ako djelimično ispunjenjene ne odgovara njenim potrebama, inače, ugovor ostaje na snazi, a druga strana ima pravo da zahtijeva srazmjerno smanjenje svoje obaveze. Nemogućnost ispunjenja za koju odgovara druga strana Član 138 (1) Kad je ispunjenje obaveze jedne strane u dvostranom ugovoru postalo nemoguće zbog događaja za koji odgovara druga strana, njena obaveza se gasi, a ona zadržava svoje potraživanje prema drugoj strani, s tim što se smanjuje za onoliko koliko je ona mogla imati koristi od oslobođenja od sopstvene obaveze. (2) Pored toga, ona je dužna ustupiti drugoj strani sva prava koja bi imala prema trećim licima u vezi sa predmetom svoje obaveze čije je ispunjenje postalo nemoguće. VI - PREKOMJERNO OŠTEĆENJE Očigledna nesrazmjera uzajamnih davanja Član 139 (1) Ako je između obaveza ugovornih strana u dvostranom ugovoru postojala u vrijeme zaključenja ugovora očigledna nesrazmjera, oštećena strana može zahtijevati poništenje ugovora ako za pravu vrijednost tada nije znala niti je morala znati. (2) Pravo da se zahtijeva poništenje ugovora prestaje istekom jedne godine od njegovog zaključenja. (3) Odricanje unaprijed od ovog prava nema pravnog dejstva. (4) Ugovor će ostati na snazi ako druga strana ponudi dopunu do prave vrijednosti. (5) Zbog ove nesrazmjere ne može se tražiti poništenje ugovora na sreću, javne prodaje, kao ni onda kad je za stvar data viša cijena iz osobite naklonosti. Posebni slučajevi Član 140 (1) Ako se otuđuje osnovno sredstvo u društvenoj svojini, a sticalac je fizičko ili građansko pravno lice, može se zahtijevati poništenje ugovora ukoliko je ono što je primljeno u očiglednoj nesrazmjeri sa vrijednošću u vrijeme zaključenja ugovora. (2) Ako fizičko ili građansko pravno lice otuđuje stvar koja može biti osnovno sredstvo, a sticalac je društveno pravno lice, može se zahtijevati poništenje ugovora ukoliko je ono što je dato u očiglednoj nesrazmjeri sa vrijednošću u vrijeme zaključenja ugovora. (3) Neznanje prave vrijednosti stvari u času zaključenja ugovora nije uslov za njegovo poništenje. (4) Poništenje ugovora može zahtijevati društveno pravno lice koje je bilo ugovorna strana, kao i nadležni organ. (5) Ukoliko ovim članom nije drukčije propisano, shodno se primjenjuju pravila iz prethodnog člana. (6) Pod osnovnim sredstvom u smislu ovog člana ne podrazumijeva se nepokretnost koja je osnovno sredstvo društvenog pravnog lica. VII - ZELENAŠKI UGOVOR Član 141 (1) Ništav je ugovor kojim neko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećeg korist koja je u očiglednoj nesrazmjeri sa onim što je on drugom dao ili učinio ili se obavezao dati ili učiniti. (2) Na zelenaški ugovor shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona o posljedicama ništavosti i o djelimičnoj ništavosti ugovora. (3) Ako oštećeni zahtjeva da se njegova obaveza smanji na pravičan iznos, sud će udovoljiti takvom zahtjevu ako je to moguće, a u tom slučaju ugovor sa odgovarajućom izmjenom ostaje na snazi. (4) Oštećenik može podnijeti zahtjev za smanjenje obaveze na pravičan iznos u roku od pet godina od zaključenja ugovora. VIII - OPŠTI USLOVI UGOVORA Obaveznost Član 142 (1) Opšti uslovi određeni od strane jednog ugovarača, bilo da su sadržani u formalnom ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovaračima u istom ugovoru, i po pravilu obavezuju kao i ove. (2) Opšti uslovi ugovora moraju se objaviti na uobičajeni način. (3) Opšti uslovi obavezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili morali biti poznati u času zaključenja ugovora. (4) U slučaju neslaganja opštih uslova i posebnih pogodbi važe ove posljednje. Ništavost nekih odredbi opštih uslova Član 143 (1) Ništave su odredbe opštih uslova koje su protivne samom cilju zaključenog ugovora ili dobrim poslovnim običajima, čak i ako su opšti uslovi koji ih sadrže odobreni od nadležnog organa. (2) Sud može odbiti primjenu pojedinih odredbi opštih uslova koje lišavaju drugu stranu prava da stavi prigovore ili onih na osnovu kojih ona gubi prava iz ugovora ili gubi rokove ili koje su inače nepravične ili pretjerano stroge prema njoj. Odnos opštih uslova i pojedinačnih ugovora Član 144 Ako su između društveno - političke zajednice, fonda, mjesne zajednice, odnosno, organizacije potrošača i nekih preduzeća koja se bave poslovima prometa robe i usluga na malo utvrđeni opšti uslovi isporuke robe ili obavljanja usluga, ti uslovi su sastavni dijelovi svih pojedinačnih ugovora koje bi ta organizacija zaključila o tim isporukama ili uslugama, ako zakonom nije drukčije određeno. IX - USTUPANJE UGOVORA Uslovi ustupanja Član 145 (1) Svaka strana u dvostranom ugovoru može, ako na to pristane druga strana, ustupiti ugovor nekom trećem licu, koje time postaje nosilac svih njenih prava i obaveza iz tog ugovora. (2) Ustupanjem ugovora ugovorni odnos između ustupioca i druge strane prelazi na prijemnika i drugu stranu u času kad je druga strana pristala na ustupanje, a ako je druga strana dala svoj pristanak unaprijed, u času kad je obavještena o ustupanju. (3) Pristanak na ustupanje ugovora je punovažan samo ako je dat u formi u zakonu propisanoj za ustupljeni ugovor. (4) Odredbe o sporednim pravima u vezi sa ugovorom o preuzimanju duga shodno će se primjeniti i na ustupanje ugovora. Odgovornost ustupioca Član 146 (1) Ustupilac odgovara prijemniku za punovažnost ustupljenog ugovora. (2) On mu ne jemči da će druga strana ispuniti svoje obaveze iz ustupljenog ugovora, osim ako se na to naročito obavezao. (3) On ne jamči drugoj strani da će prijemnik ispuniti obaveze iz ugovora, osim ako se na to naročito obavezao. Prigovori Član 147 Druga strana može istaći prijemniku sve prigovore iz ustupljenog ugovora, kao i one koje ima iz drugih odnosa sa njim, ali ne i prigovore koje ima prema ustupiocu. Odsjek 6. OPŠTA DEJSTVA UGOVORA I - STVARANJE OBAVEZA ZA UGOVARAČE Dejstva ugovora među ugovaračima i njihovim pravnim sljedbenicima Član 148 (1) Ugovor stvara prava i obaveze za ugovorne strane. (2) Ugovor ima dejstvo i za univerzalne pravne sljedbenike ugovornih strana, izuzev ako je što drugo ugovoreno ili što drugo proizilazi iz prirode samog ugovora. (3) Ugovorom se može ustanoviti pravo u korist trećeg lica. II - UGOVOR U KORIST TREĆEG LICA Neposredno pravo trećeg Član 149 (1) Kad neko ugovori u svoje ime potraživanje u korist trećeg, treći stiče sopstveno i neposredno pravo prema dužniku, ako nije što drugo ugovoreno ili ne proizilazi iz okolnosti posla. (2) Ugovarač ima pravo zahtijevati da dužnik izvrši prema trećem ono što je ugovoreno u korist tog trećeg lica. Opozivanje koristi za trećeg Član 150 (1) Ugovarač koristi za trećeg može je opozvati ili izmijeniti sve dok treći ne izjavi da prihvata ono što je ugovoreno u njegovu korist. (2) Ako je ugovoreno da će dužnik izvršiti ono na šta se obavezao u korist trećeg tek poslije smrti ugovarača, ovaj može sve dotle, pa i svojim testamentom, opozvati korist ugovorenu za trećeg, ako iz samog ugovora ili iz okolnosti ne proizilazi što drugo. Prigovori dužnika prema trećem Član 151 Dužnik može istaći trećem sve prigovore koje ima prema ugovaraču po osnovu ugovora kojim je ugovorena korist za trećeg. Odbijanje trećeg Član 152 Ako treći odbije korist koja je ugovorena za njega ili je ugovarač opozove, korist pripada ugovaraču, ako što drugo nije ugovoreno ili ne proizilazi iz prirode posla. Obećanje radnje trećeg lica Član 153 (1) Obećanje učinjeno drugom da će treći nešto učiniti ili propustiti, trećeg ne obavezuje, a obećavalac odgovara za štetu koju bi drugi pretrpio zbog toga što treći neće da se obaveže ili da izvrši ili propusti određenu radnju. (2) Obećavalac neće odgovarati ako je drugom obećao da će se samo zauzeti kod trećeg da se ovaj obaveže da nešto učini ili propusti, a u tome nije uspio i pored sveg potrebnog zalaganja. ODJELJAK 2. Prouzrokovanje štete Odsjek 1. OPŠTA NAČELA Osnovi odgovornosti Član 154 (1) Ko drugome prouzrokuje štetu dužan je naknaditi je, ukoliko ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivice. (2) Za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potiče povećana opasnost štete za okolinu, odgovara se bez obzira na krivicu. (3) Za štetu bez obzira na krivicu odgovara se i u drugim slučajevima predviđenim zakonom. Šteta Član 155 Šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta) i sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist), a i nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta). Zahtjev da se ukloni opasnost štete Član 156 (1) Svako može zahtijevati od drugoga da ukloni izvor opasnosti od koga prijeti znatnija šteta njemu ili neodređenom broju lica, kao i da se uzdrži od djelatnosti od koje proizilazi uznemiravanje ili opasnost štete, ako se nastanak uznemiravanja ili štete ne može spriječiti odgovarajućim mjerama. (2) Sud će na zahtjev zainteresovanog lica narediti da se preduzmu odgovarajuće mjere za sprečavanje nastanka štete ili uznemiravanja, ili da se otkloni izvor opasnosti, na trošak držaoca izvora opasnosti, ako ovaj sam to ne učini. (3) Ako šteta nastane u obavljanju opštekorisne djelatnosti za koju je dobijena dozvola nadležnog organa, može se zahtijevati samo naknada štete koja prelazi normalne granice. (4) Ali, i u tom slučaju se može zahtijevati preduzimanje društveno opravdanih mjera za spriječavanje nastupanja štete ili za njeno smanjenje. Zahtjev da se prestane sa povredom prava ličnosti Član 157 (1) Svako ima pravo zahtijevati od suda ili drugog nadležnog organa da naredi prestanak radnje kojom se povređuje integritet ljudske ličnosti, ličnog i porodičnog života i drugih prava njegove ličnosti. (2) Sud, odnosno drugi nadležni organ, može narediti prestanak radnje pod prijetnjom plaćanja izvjesne novčane svote, određene ukupno ili po jedinici vremena u korist povrijeđenog. Odsjek 2. ODGOVORNOST PO OSNOVU KRIVICE Postojanje krivice Član 158 Krivica postoji kada je štetnik prouzrokovao štetu namjerno ili nepažnjom. Neodgovorna lica Član 159 (1) Lice koje usljed duševne bolesti ili zaostalog umnog razvoja, ili kojih drugih razloga nije sposobno za rasuđivanje, ne odgovara za štetu koju drugome prouzrokuje. (2) Ko drugom prouzrokuje štetu u stanju prolazne nesposobnosti za rasuđivanje, odgovoran je za nju, izuzev ako dokaže da nije svojom krivicom dospio u to stanje. (3) Ako je u to stanje dospio tuđom krivicom, za štetu će odgovarati onaj ko ga je u to stanje doveo. Odgovornost maloljetnika Član 160 (1) Maloljetnik do navršene sedme godine ne odgovara za štetu koju prouzrokuje. (2) Maloljetnik od navršene sedme do navršene četrnaeste godine ne odgovara za štetu, osim ako se dokaže da je pri prouzrokovanju štete bio sposoban za rasuđivanje. (3) Maloljetnik sa navršenih četrnaest godina odgovara prema opštim pravilima o odgovornosti za štetu. Nužna odbrana, stanje nužde, otklanjanje štete od drugog Član 161 (1) Ko u nužnoj odbrani prouzrokuje štetu napadaču nije dužan naknaditi je, osim u slučaju prekoračenja nužne odbrane. (2) Kad neko prouzrokuje štetu u stanju nužde, oštećenik može zahtijevati naknadu od lica koje je krivo za nastanak opasnosti štete ili od lica od kojih je šteta otklonjena, ali od ovih posljednjih ne više od koristi koju su imala od toga. (3) Ko pretrpi štetu otklanjajući od drugog opasnost štete, ima pravo zahtijevati od njega naknadu one štete kojoj se razumno izložio. Dozvoljena samopomoć Član 162 (1) Ko u slučaju dozvoljene samopomoći prouzrokuje štetu licu koje je izazvalo potrebu samopomoći, nije dužan naknaditi je. (2) Pod dozvoljenom samopomoći podrazumijeva se pravo svakog lica da otkloni povredu prava kad neposredno prijeti opasnost, ako je takva zaštita nužna i ako način otklanjanja povrede prava odgovara prilikama u kojima nastaje opasnost. Pristanak oštećenika Član 163 (1) Ko na svoju štetu dozvoli drugome preduzimanje neke radnje, ne može od njega zahtijevati naknadu štete prouzrokovane tom radnjom. (2) Ništava je izjava oštećenika kojom je pristao da mu se učini šteta radnjom koja je zakonom zabranjena. Odsjek 3. ODGOVORNOST ZA DRUGOG Duševno bolesni i zaostali u umnom razvoju Član 164 (1) Za štetu koju prouzrokuje lice koje usljed duševne bolesti ili zaostalog umnog razvoja, ili kojih drugih razloga nije sposobno za rasuđivanje, odgovara onaj koji je na osnovu zakona ili odluke nadležnog organa, ili ugovora, dužan da vodi nadzor nad njim. (2) On se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da je vršio nadzor na koji je obavezan ili da bi šteta nastala i pri brižljivom vršenju nadzora. Odgovornost roditelja Član 165 (1) Roditelji odgovaraju za štetu koju prouzrokuje drugom njihovo dijete do navršene sedme godine, bez obzira na svoju krivicu. (2) Oni se oslobađaju odgovornosti ako postoje razlozi za isključenje odgovornosti prema pravilima o odgovornosti bez obzira na krivicu. (3) Oni ne odgovaraju ako je šteta nastala dok je dijete bilo povjereno drugom licu i ako je to lice odgovorno za štetu. (4) Roditelji odgovaraju za štetu koju prouzrokuje drugom njihovo maloljetno dijete koje je navršilo sedam godina, osim ako dokažu da je šteta nastala bez njihove krivice. Solidarna odgovornost Član 166 Ako pored roditelja odgovara za štetu i dijete, njihova je odgovornost solidarna. Odgovornost drugog lica za maloljetnika Član 167 (1) Za štetu koju drugom prouzrokuje maloljetnik dok je pod nadzorom staratelja, škole ili druge ustanove, odgovara staratelj, škola, odnosno druga ustanova, osim ako dokažu da su nadzor vršili na način na koji su obavezni ili da bi šteta nastala i pri brižljivom vršenju nadzora. (2) Ako za štetu odgovara i maloljetnik, odgovornost je solidarna. Posebna odgovornost roditelja Član 168 (1) Ako dužnost nadzora nad maloljetnim licem ne leži na roditeljima već na nekom drugom licu, oštećenik ima pravo da zahtijeva naknadu od roditelja kad je šteta nastala usljed lošeg vaspitanja maloljetnika, rđavih primjera ili poročnih navika koje su mu roditelji dali, ili se, i inače, šteta može upisati u krivicu roditeljima. (2) Lice na kome u ovom slučaju leži dužnost nadzora ima pravo tražiti od roditelja da mu naknade isplaćeni iznos ako je ono isplatilo naknadu oštećeniku. Odgovornost po osnovu pravičnosti Član 169 (1) U slučaju štete koju je prouzrokovalo lice koje za nju nije odgovorno, a naknada se ne može dobiti od lica koje je bilo dužno da vodi nadzor nad njim, sud može, kad to pravičnost zahtijeva, a naročito s obzirom na materijalno stanje štetnika i oštećenika, osuditi štetnika da naknadi štetu, potpuno ili djelimično. (2) Ako je štetu prouzrokovao maloljetnik sposoban za rasuđivanje koji nije u stanju da je naknadi, sud može, kad to pravičnost zahtijeva, a naročito s obzirom na materijalno stanje roditelja i oštećenika, obavezati roditelje da naknade štetu, potpuno ili djelimično, iako za nju nisu krivi. Odsjek 4. ODGOVORNOST PREDUZEĆA I DRUGIH PRAVNIH LICA PREMA TREĆEM Odgovornost preduzeća Član 170 (1) Za štetu koju radnik u radu ili u vezi sa radom prouzrokuje trećem licu, odgovara preduzeće u kojem je radnik radio u trenutku prouzrokovanja štete, osim ako dokaže da je radnik u datim okolnostima postupao onako kako je trebalo. (2) Oštećenik ima pravo zahtijevati naknadu štete i neposredno od radnika, ako je štetu prouzrokovao namjerno. (3) Odredbom stava 1. ovog člana ne dira se u pravila o odgovornosti za štetu koja potiče od opasne stvari ili opasne djelatnosti. Odgovornost drugih lica Član 171 (1) Odredbe prethodnog člana primjenjuju se i na druga pravna lica i lica koja samostalno obavljaju djelatnost ličnim radom, u pogledu odgovornosti za štetu koju radnici, koji kod njih rade, prouzrokuju u radu ili u vezi s radom. (2) Lice koje je oštećeniku naknadilo štetu koju je radnik prouzrokovao namjerno ili krajnjom nepažnjom, ima pravo od tog radnika zahtijevati naknadu plaćenog iznosa. (3) To pravo zastarijeva u roku od šest mjeseci od dana isplaćene naknade štete. Odgovornost pravnog lica za štetu koju prouzrokuje njegov organ Član 172 (1) Pravno lice odgovara za štetu koju njegov organ prouzrokuje trećem licu u vršenju ili u vezi sa vršenjem svojih funkcija. (2) Ako za određeni slučaj nije što drugo u zakonu određeno, pravno lice ima pravo na naknadu od lica koje je štetu skrivilo namjerno ili krajnjom nepažnjom. (3) To pravo zastarijeva u roku od šest mjeseci od dana isplaćene naknade štete. Odsjek 5. ODGOVORNOST ZA ŠTETU OD OPASNE STVARI ILI OPASNE DJELATNOSTI I - OPŠTE ODREDBE Pretpostavka uzročnosti Član 173 Šteta nastala u vezi sa opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću, smatra se da potiče od te stvari, odnosno djelatnosti, izuzev ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Ko odgovara za štetu Član 174 (1) Za štetu od opasne stvari odgovara njen imalac, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara lice koje se njom bavi. (2) Imaocem se smatra sopstvenik stvari, kao i društveno pravno lice koje ima pravo raspolaganja, odnosno, kome je stvar data na privremeno korišćenje. Protivpravno oduzimanje opasne stvari od imaoca Član 175 Ako je imaocu oduzeta opasna stvar na protivpravan način, za štetu koja od nje potiče ne odgovara on, nego onaj koji mu je oduzeo opasnu stvar, ako imalac nije za to odgovoran. Predaja stvari trećem licu Član 176 (1) Umjesto imaoca stvari, i isto kao on, odgovara lice kome je imalac povjerio stvar da se njome služi ili lice koje je inače dužno da je nadgleda, a nije kod njega na radu. (2) Ali će pored njega odgovarati i imalac stvari, ako je šteta proizašla iz neke skrivene mane ili skrivenog svojstva stvari, na koje mu nije skrenuo pažnju. (3) U tom slučaju, odgovorno lice, koje je isplatilo naknadu oštećeniku, ima pravo da zahtijeva cijeli njen iznos od imaoca. (4) Imalac opasne stvari koji ju je povjerio licu koje nije osposobljeno ili nije ovlašćeno da njome rukuje, odgovara za štetu koja potekne od te stvari. Oslobođenje od odgovornosti Član 177 (1) Imalac se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potiče od nekog uzroka koji se nalazio van stvari, a čije se dejstvo nije moglo predvidjeti ni izbjeći ili otkloniti. (2) Imalac stvari oslobađa se odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala, isključivo, radnjom oštećenika ili trećeg lica, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. (3) Imalac se oslobađa odgovornosti djelimično, ako je oštećenik djelimično doprinijeo nastanku štete. (4) Ako je nastanku štete djelimično doprinijelo treće lice, ono odgovara oštećeniku solidarno sa imaocem stvari, a dužno je snositi naknadu srazmjerno težini svoje krivice. (5) Lice kojim se imalac poslužio pri upotrebi stvari ne smatra se trećim licem. II - ODGOVORNOST U SLUČAJU UDESA IZAZVANOG MOTORNIM VOZILIMA U POKRETU Član 178 (1) U slučaju udesa izazvanog motornim vozilom u pokretu, koji je prouzrokovan isključivom krivicom jednog imaoca, primjenjuju se pravila o odgovornosti po osnovu krivice. (2) Ako postoji obostrana krivica, svaki imalac odgovara za ukupnu štetu koju su oni pretrpjeli srazmjerno stepenu svoje krivice. (3) Ako nema krivice ni jednog, imaoci odgovaraju na ravne dijelove, ako razlozi pravičnosti ne zahtijevaju što drugo. (4) Za štetu koju pretrpe treća lica imaoci motornih vozila odgovaraju solidarno. III - ODGOVORNOST PROIZVOĐAČA STVARI SA NEDOSTATKOM Član 179 (1) Ko stavi u promet neku stvar koju je proizveo, a koja zbog nekog nedostatka za koji on nije znao, predstavlja opasnost štete za lica ili stvari, odgovara za štetu koja bi nastala zbog tog nedostatka. (2) Proizvođač odgovara i za opasna svojstva stvari ako nije preduzeo sve što je potrebno da štetu koju je mogao predvidjeti, spriječi putem upozorenja, bezbjedne ambalaže ili drugom odgovarajućom mjerom. Odsjek 6. POSEBNI SLUČAJEVI ODGOVORNOSTI Odgovornost usljed terorističkih akata, javnih demonstracija ili manifestacija Član 180 (1) Za štetu nastalu smrću, tjelesnom povredom ili oštećenjem, odnosno uništenjem imovine fizičkog lica, uslijed akata nasilja ili terora te prilikom javnih demonstracija i manifestacija, odgovara društveno-politička zajednica čiji su organi, po važećim propisima, bili dužni spriječiti i takvu štetu. (2) Organizatori, učesnici, podstrekači i pomagači u aktima nasilja ili terora, javnim demonstracijama i manifestacijama, koje su usmjerene na podrivanje ustavom utvrđenog društvenog uređenja, nemaju pravo na naknadu štete po ovom osnovu. (3) Društveno-politička zajednica ima pravo i obavezu da zahtijeva naknadu isplaćenog iznosa od lica koje je štetu prouzrokovalo. (4) To pravo zastarijeva u rokovima propisanim za zastarjelost potraživanja naknade štete. (5) Odredbe stava 1. do 4. ovog člana primjenjuju se i na naknadu štete nastale od 1. januara 1981. godine. Odgovornost organizatora priredbi Član 181 Organizator okupljanja većeg broja ljudi u zatvorenom ili na otvorenom prostoru odgovara za štetu nastalu smrću ili tjelesnom povredom koju neko pretrpi usljed izvanrednih okolnosti koje u takvim prilikama mogu nastati, kao što je gibanje masa, opšti nered i slično. Odgovornost zbog uskraćivanja neophodne pomoći Član 182 (1) Ko bez opasnosti po sebe uskrati pomoć licu čiji su život ili zdravlje očigledno ugroženi, odgovara za štetu koja je otuda nastala, ako je on tu štetu prema okolnostima slučaja morao predvidjeti. (2) Ako pravičnost zahtijeva, sud može takvo lice osloboditi obaveze da naknadi štetu. Odgovornost u vezi sa obavezom zaključenja ugovora Član 183 Lice koje je po zakonu obavezno da zaključi neki ugovor, dužno je da naknadi štetu ako na zahtjev zainteresovanog lica, bez odlaganja, ne zaključi taj ugovor. Odgovornost u vezi sa vršenjem poslova od opšteg interesa Član 184 Organizacije koje vrše komunalnu ili drugu sličnu djelatnost od javnog interesa, odgovaraju za štetu ako bez opravdanog razloga obustave ili neredovno vrše svoju uslugu Odsjek 7. NAKNADA I - NAKNADA MATERIJALNE ŠTETE Uspostavljanje ranijeg stanja i naknada u novcu Član 185 (1) Odgovorno lice dužno je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala. (2) Ukoliko uspostavljanje ranijeg stanja ne uklanja štetu potpuno, odgovorno lice dužno je za ostatak štete dati naknadu u novcu. (3) Kad uspostavljanje ranijeg stanja nije moguće ili kad sud smatra da nije nužno da to učini odgovorno lice, sud će odrediti da ono isplati oštećeniku odgovarajuću svotu novca na ime naknade štete. (4) Sud će dosuditi oštećeniku naknadu u novcu kad on to zahtijeva, izuzev ako okolnosti datog slučaja opravdavaju uspostavljanje ranijeg stanja. Kad dospijeva obaveza naknade Član 186 Obaveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete. Naknada u slučaju propasti stvari oduzete na nedozvoljen način Član 187 Ako je stvar koja je bila oduzeta imaocu na nedozvoljen način propala usljed više sile, odgovorno lice dužno je dati naknadu u novcu. Naknada u obliku novčane rente Član 188 (1) U slučaju smrti, tjelesne povrede ili oštećenja zdravlja, naknada se određuje, po pravilu, u obliku novčane rente, doživotno ili za određeno vrijeme. (2) Novčana renta dosuđena na ime naknade štete plaća se mjesečno unaprijed, ako sud ne odredi što drugo. (3) Povjerilac ima pravo da zahtijeva potrebno obezbjeđenje za isplatu rente, osim ako to prema okolnostima slučaja ne bi bilo opravdano. (4) Ako dužnik ne pruži obezbjeđenje koje sud odredi, povjerilac ima pravo da zahtijeva da mu se umjesto rente isplati jedna ukupna svota čija se visina određuje prema visini rente i vjerovatnom trajanju povjeriočevog života, uz odbitak odgovarajućih kamata. (5) Iz ozbiljnih uzroka povjerilac može i u drugim slučajevima zahtijevati, odmah ili kasnije, da mu se umjesto rente isplati jedna ukupna svota. II - OBIM NAKNADE MATERIJALNE ŠTETE Obična šteta i izmakla korist Član 189 (1) Oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete tako i na naknadu izmakle koristi. (2) Visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, izuzev slučaja kad zakon naređuje što drugo. (3) Pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom toku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem. (4) Kad je stvar uništena ili oštećena krivičnim djelom učinjenim sa umišljajem, sud može odrediti visinu naknada prema vrijednosti koju je stvar imala za oštećenika. Potpuna naknada Član 190 Sud će, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzrokovanja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kome bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.Sniženje naknade Član 191 (1) Sud može, vodeći računa o materijalnom stanju oštećenika, osuditi odgovorno lice da isplati manju naknadu nego što iznosi šteta, ako ona nije prouzrokovana ni namjerno ni krajnjom nepažnjom, a odgovorno lice je slabog imovnog stanja, te bi ga isplata potpune naknade dovela u oskudicu. (2) Ako je štetnik prouzrokovao štetu radeći nešto radi koristi oštećenika, sud može odrediti manju naknadu, vodeći računa o brižljivosti koju štetnik pokazuje u sopstvenim poslovima. Podijeljena odgovornost Član 192 (1) Oštećenik koji je doprinio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila, ima pravo samo na srazmjerno smanjenu naknadu. (2) Kad je nemoguće utvrditi koji dio štete potiče od oštećenikove radnje, sud će dosuditi naknadu vodeći računa o okolnostima slučaja. III - POSEBNO O NAKNADI MATERIJALNE ŠTETE U SLUČAJU SMRTI, TJELESNE POVREDE I OŠTEĆENJA ZDRAVLJA Izgubljena zarada i troškovi liječenja i sahrane Član 193 (1) Ko prouzrokuje nečiju smrt, dužan je naknaditi uobičajene troškove njegove sahrane. (2) On je dužan naknaditi i troškove njegovog liječenja od zadobijenih povreda i druge potrebne troškove u vezi sa liječenjem, kao i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad. Pravo lica koje je poginuli izdržavao Član 194 (1) Lice koje je poginuli izdržavao ili redovno pomagao, kao i ono koje je po zakonu imalo pravo zahtijevati izdržavanje od poginulog, ima pravo na naknadu štete koju trpi gubitkom izdržavanja, odnosno pomaganja. (2) Ova šteta naknađuje se plaćanjem novčane rente, čiji se iznos odmjerava s obzirom na sve okolnosti slučaja, a koji ne može biti veći od onoga što bi oštećenik dobijao od poginulog da je ostao u životu. Naknada štete u slučaju tjelesne povrede ili narušenja zdravlja Član 195 (1) Ko drugome nanese tjelesnu povredu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove oko liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, kao i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. (2) Ako povrijeđeni zbog potpune ili djelimične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegovog daljeg razvijanja i napredovanja uništene ili smanjene, odgovorno lice dužno je plaćati povrijeđenom određenu novčanu rentu kao naknadu za tu štetu. Izmjena dosuđene naknade Član 196 Sud može na zahtjev oštećenika za ubuduće povećati rentu, a može je na zahtjev štetnika smanjiti ili ukinuti, ako se znatnije promijene okolnosti koje je sud imao u vidu prilikom donošenja ranije odluke. Neprenosivost prava Član 197 (1) Pravo na naknadu štete u vidu novčane rente, usljed smrti bliskog lica ili usljed povrede tijela ili oštećenja zdravlja, ne može se prenijeti drugom licu. (2) Dospjeli iznosi naknade mogu se prenijeti drugome ako je iznos naknade određen pismenim sporazumom strana ili pravnosnažnom sudskom odlukom. IV - POSEBNO O NAKNADI MATERIJALNE ŠTETE U SLUČAJU POVREDE ČASTI I ŠIRENJA NEISTINITIH NAVODA Član 198 (1) Ko drugome povrijedi čast kao i ko iznosi ili prenosi neistinite navode o prošlosti, o znanju, o sposobnosti drugog lica, ili o čemu drugome, a zna, ili bi morao znati, da su neistiniti i time mu prouzrokuje materijalnu štetu, dužan je nadoknaditi je. 2) Ali, ne odgovara za prouzrokovanu štetu onaj ko učini neistinito saopštenje o drugome ne znajući da je ono neistinito, ako je on ili onaj kome je saopštenje učinio imao u tome ozbiljnog interesa. V - NAKNADA NEMATERIJALNE ŠTETE Objavljivanje presude ili ispravke Član 199 U slučaju povrede prava ličnosti sud može narediti, na trošak štetnika, objavljivanje presude, odnosno ispravke, ili narediti da štetnik povuče izjavu kojom je povreda učinjena, ili što drugo čime se može ostvariti svrha koja se postiže naknadom. Novčana naknada Član 200 (1) Za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljene duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti, naruženosti, povrede ugleda, časti, slobode ili prava ličnosti, smrti bliskog lica kao i za strah sud će, ako nađe da okolnosti slučaja, a naročito jačina bolova i straha i njihovo trajanje to opravdava, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade materijalne štete kao i u njenom odsustvu. (2) Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, kao i o visini njene naknade, sud će voditi računa o značaju povrijeđenog dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njenom prirodom i društvenom svrhom. Lica koja imaju pravo na novčanu naknadu u slučaju smrti ili teškog invaliditeta Član 201 (1) U slučaju smrti nekog lica, sud može dosuditi članovima njegove uže porodice (bračni drug, djeca i roditelji) pravičnu novčanu naknadu za njihove duševne bolove. (2) Takva naknada može se dosuditi i braći i sestrama ako je između njih i umrlog postojala trajnija zajednica života. (3) U slučaju naročito teškog invaliditeta nekog lica, sud može dosuditi njegovom bračnom drugu, djeci i roditeljima pravičnu novčanu naknadu za njihove duševne bolove. (4) Naknada iz st. 1. i 3. ovog člana može se dosuditi i vanbračnom drugu, ako je između njega i umrlog, odnosno povrijeđenog, postojala trajnija zajednica života. Satisfakcija u posebnim slučajevima Član 202 Pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog pretrpljenih duševnih bolova ima lice koje je prevarom, prinudom ili zloupotrebom nekog odnosa podređenosti ili zavisnosti navedeno na kažnjivu obljubu ili kažnjivu bludnu radnju, kao i lice prema kome je izvršeno neko drugo krivično djelo protiv dostojanstva ličnosti i morala. Naknada buduće štete Član 203 Sud će na zahtjev oštećenog dosuditi naknadu i za buduću nematerijalnu štetu, ako je po redovnom toku izvjesno da će ona trajati i u budućnosti. Nasljeđivanje i ustupanje potraživanja naknade nematerijalne štete Član 204 (1) Potraživanje naknade nematerijalne štete prelazi na nasljednika samo ako je priznato pravnosnažnom odlukom ili pismenim sporazumom. (2) Pod istim uslovima, to potraživanje može biti predmet ustupanja, prebijanja i prinudnog izvršenja. Podijeljena odgovornost i sniženje naknade Član 205 Odredbe o podijeljenoj odgovornosti i sniženju naknade koje važe za materijalnu štetu shodno se primjenjuju i na nematerijalnu štetu. Odsjek 8. ODGOVORNOST VIŠE LICA ZA ISTU ŠTETU Solidarna odgovornost Član 206 (1) Za štetu koju je više lica prouzrokovalo zajedno, svi učesnici odgovaraju solidarno. (2) Podstrekač i pomagač, kao i onaj koji je pomogao da se odgovorna lica ne otkriju, odgovaraju solidarno sa njima. (3) Solidarno odgovaraju za prouzrokovanu štetu i lica koja su je prouzrokovala radeći nezavisno jedno od drugog, ako se ne mogu utvrditi njihovi udjeli u prouzrokovanoj šteti. (4) Kad je nesumnjivo da je štetu prouzrokovalo neko od dva ili više određenih lica koja su na neki način međusobno povezana, a ne može se utvrditi koje je od njih štetu prouzrokovalo, ta lica odgovaraju solidarno. Solidarna odgovornost naručioca i izvođača radova Član 207 Naručilac i izvođač radova na nepokretnosti solidarno odgovaraju trećem licu za štetu koja mu nastane u vezi sa izvođenjem tih radova. Regres isplatioca Član 208 (1) Solidarni dužnik koji isplati više nego što iznosi njegov udio u šteti, može tražiti od svakog od ostalih dužnika da mu naknadi ono što je platio za njega. (2) Koliko iznosi udio svakog pojedinog dužnika sud određuje s obzirom na težinu njegove krivice i težinu posljedica koje su proistekle iz njegovog djelovanja. (3) U slučaju nemogućnosti da se utvrde udjeli dužnika, na svakog pada jednak dio, osim ako pravičnost zahtijeva da se u konkretnom slučaju drukčije odluči. Odsjek 9. PRAVO OŠTEĆENIKA POSLIJE ZASTARJELOSTI PRAVA DA ZAHTIJEVA NAKNADU Član 209 Poslije nastupanja zastarjelosti prava da zahtijeva naknadu štete, oštećenik može zahtijevati od odgovornog lica, po pravilima koja važe u slučaju sticanja bez osnova, da mu ustupi ono što je dobio radnjom kojom je prouzrokovana šteta. ODJELJAK 3. Sticanje bez osnova Odsjek 1. OPŠTE PRAVILO Član 210 (1) Ako je društveno sredstvo kojim upravljaju radnici, odnosno drugi radni ljudi u određenom društvenom pravnom licu, na bilo koji način, prešlo u društvena sredstva kojim upravljaju radnici, odnosno drugi radni ljudi u drugom društvenom pravnom licu ili u imovinu nekog lica, a taj prelaz nema osnova u nekom samoupravnom sporazumu ili u nekom drugom pravnom poslu ili u zakonu, sticalac je dužan da ga vrati, ako je to moguće, a inače je dužan da naknadi vrijednost postignute koristi. (2) Odredba prethodnog stava shodno se primjenjuje kad je neki dio imovine jednog lica, na bilo koji način, prešao u društvena sredstva kojim upravljaju radnici, odnosno drugi radni ljudi u društvenom pravnom licu ili u imovinu nekog drugog lica, a taj prelaz nema osnova u samoupravnom sporazumu ili u nekom drugom pravnom poslu ili u zakonu. (3) Pod prelazom društvenog sredstva odnosno imovine podrazumijeva se i sticanje koristi izvršenom radnjom. (4) Obaveza vraćanja, odnosno naknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnov koji se nije ostvario ili koji je kasnije otpao. Odsjek 2. PRAVILA VRAĆANJA Kada se ne može tražiti vraćanje Član 211 Ko izvrši isplatu, znajući da nije dužan platiti, nema pravo da zahtijeva vraćanje, izuzev ako je zadržao pravo da traži vraćanje ili ako je platio da bi izbjegao prinudu. Dvostruka isplata duga Član 212 Ko je isti dug platio dva puta, pa makar jednom i po osnovu izvršne isprave, ima pravo tražiti vraćanje po opštim pravilima o sticanju bez osnova. Izvršenje neke prirodne obaveze ili neke moralne ili društvene dužnosti Član 213 Ne može se tražiti ono što je dato ili učinjeno na ime izvršenja neke prirodne obaveze ili neke moralne ili društvene dužnosti. Obim vraćanja Član 214 Kad se vraća ono što je stečeno bez osnova, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je sticalac nesavjestan, od dana sticanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Naknada troškova Član 215 Sticalac ima pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova, ali ako je bio nesavjestan, naknada za korisne troškove mu pripada samo do iznosa koji predstavlja uvećanje vrijednosti u trenutku vraćanja. Kad se može zadržati primljeno Član 216 Ne može se tražiti vraćanje neosnovano plaćenih iznosa na ime naknade štete zbog povrede tijela, narušenja zdravlja ili smrti, ukoliko je isplata izvršena savjesnom pribaviocu. Upotreba stvari u tuđu korist Član 217 Ako je neko svoju ili tuđu stvar upotrijebio na korist trećeg, a nema uslova za primjenu pravila o poslovodstvu bez naloga, treći je dužan vratiti stvar, odnosno, ako to nije mogućno, naknaditi njenu vrijednost. Izdatak za drugog Član 218 Ko za drugog učini kakav izdatak ili nešto drugo što je ovaj po zakonu bio dužan učiniti, ima pravo zahtijevati naknadu od njega. Upotrebljavanje tuđe stvari u svoju korist Član 219 Kad je neko tuđu stvar upotrijebio u svoju korist, imalac može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete ili u odsustvu ove, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od upotrebe. ODJELJAK 4. Poslovodstvo bez naloga Odsjek 1. OPŠTE PRAVILO Član 220 Vršenju tuđeg posla može se nezvano pristupiti samo ako posao ne trpi odlaganje, te predstoji šteta ili propuštanje očigledne koristi. Odsjek 2. OBAVEZE I PRAVA POSLOVOĐE BEZ NALOGA Obaveze poslovođe bez naloga Član 221 (1) Poslovođa bez naloga dužan je obavijestiti o svom postupku, što je moguće prije, onog čiji je posao i nastaviti započeti posao, ukoliko mu je to razumno moguće, dok ovaj ne bude mogao preuzeti brigu o njemu. (2) Po svršenom poslu on je dužan položiti račun i ustupiti onome čiji je posao sve što je pribavio vršeći njegov posao. (3) Ukoliko nije što drugo zakonom naređeno, poslovođa bez naloga ima obaveze nalogoprimca. Dužna pažnja i odgovornost Član 222 (1) Pri vršenju tuđeg posla poslovođa bez naloga dužan je rukovoditi se stvarnim ili vjerovatnim namjerama i potrebama onoga čiji je posao. (2) On je dužan postupiti sa pažnjom dobrog privrednika, odnosno dobrog domaćina. (3) Sud može, s obzirom na okolnosti u kojima se neko nezvano prihvatio tuđeg posla, smanjiti njegovu odgovornost ili ga sasvim osloboditi odgovornosti za nepažnju. (4) Za odgovornost poslovno nesposobnog poslovođe bez naloga važe pravila o njegovoj ugovornoj i vanugovornoj odgovornosti. Prava poslovođe bez naloga Član 223 (1) Poslovođa bez naloga koji je postupio u svemu kako treba i radio ono što su okolnosti zahtijevale, ima pravo zahtijevati da ga onaj čiji je posao vršio oslobodi svih obaveza koje je zbog toga posla uzeo na sebe, da preuzme sve obaveze koje je zaključio u njegovo ime, da mu naknadi sve nužne i korisne izdatke, kao i da mu naknadi pretrpljenu štetu, čak i ako očekivani rezultat nije postignut. (2) NJemu pripada i primjerna naknada za trud ako je otklonio štetu od lica čiji je posao ili ako mu je pribavio korist koja odgovara u svemu njegovim namjerama i potrebama. Vršenje tuđih poslova u namjeri da se drugom pomogne Član 224 Ko vrši tuđi posao u namjeri da drugome pomogne, a nisu ispunjeni uslovi za poslovodstvo bez naloga, pripada mu pravo na naknadu učinjenih troškova, ali najviše do visine koristi koju je drugi postigao. Odnošenje dodataka Član 225 Svaki poslovođa bez naloga ima pravo odnijeti stvari kojima je povećao tuđu imovinu, a za koje mu se učinjeni izdaci ne naknađuju, ako se one mogu odvojiti bez oštećenja stvari kojoj su dodate, ali lice u čiji se posao bio umiješao može, ako hoće, zadržati te dodatke, ukoliko mu naknadi njihovu sadašnju vrijednost, no najviše do iznosa učinjenih izdataka. Odsjek 3. VRŠENJE TUĐIH POSLOVA PROTIV ZABRANE Član 226 (1) Ko se prihvati tuđeg posla, i pored zabrane lica čiji je posao, a za zabranu je znao ili morao znati, nema prava koja pripadaju poslovođi bez naloga. (2) On odgovara za štetu koju je prouzrokovao miješanjem u tuđe poslove, čak i ako je do nje došlo bez njegove krivice. (3) Ali, kad je zabrana vršenja posla protivna zakonu ili moralu, a naročito ako je neko zabranio da drugi ispuni neku njegovu zakonsku obavezu koja ne trpi odlaganje važe opšta pravila o poslovodstvu bez naloga. Odsjek 4. NEPRAVO POSLOVODSTVO Član 227 (1) Ko vrši tuđi posao u namjeri da za sebe zadrži postignute koristi, iako zna da je posao tuđi, dužan je na zahtjev onoga čiji je posao položiti račun kao poslovođa bez naloga i predati mu sve postignute koristi. (2) Onaj čiji je posao može zahtijevati i vraćanje stvari u pređašnje stanje, kao i naknadu štete. Odsjek 5. ODOBRENJE Član 228 Ako onaj čiji je posao naknadno odobri ono što je izvršeno, poslovođa bez naloga smatra se nalogoprimcem, koji je od početka radio po nalogu lica čiji je posao. ODJELJAK 5. Jednostrana izjava volje Odsjek 1. JAVNO OBEĆANJE NAGRADE Kad obavezuje Član 229 (1) Javnim oglasom učinjeno obećanje nagrade onome ko izvrši određenu radnju, postigne neki uspjeh, nađe se u određenoj situaciji ili, ako je obećanje učinjeno pod nekim drugim uslovom, obavezuje obećavaoca da ispuni obećanje. (2) Obećavalac nagrade ili bilo kakvog nagradnog takmičenja dužan je da odredi rok za takmičenje, a ako ga ne odredi, svako ko želi da učestvuje u takmičenju ima pravo da traži da sud odredi odgovarajući rok. Opozivanje obećanja Član 230 (1) Obećanje se može opozvati onako kako je učinjeno, kao i ličnim saopštenjem, ali onaj ko je izvršio radnju, a nije znao niti je morao znati da je obećanje nagrade opozvano, ima pravo zahtijevati obećanu nagradu, a onaj ko je do opozivanja učinio potrebne izdatke radi izvršenja radnje određene u javnom oglasu ima pravo na njihovu naknadu, izuzev ako obećavalac dokaže da su oni učinjeni uzalud. (2) Obećanje nagrade ne može se opozvati ako je oglasom određen rok za izvršenje radnje, odnosno za obavještenje o postignutom rezultatu ili o ostvarenju određene situacije. Ko ima pravo na nagradu Član 231 (1) Pravo na nagradu ima onaj ko prvi izvrši radnju za koju je nagrada obećana. (2) Ako je više lica izvršilo radnju istovremeno, svakom pripada jednak dio nagrade, ukoliko pravičnost ne zahtijeva drukčiju podjelu. Slučaj konkursa Član 232 (1) O dodjeljivanju nagrade u slučaju konkursa odlučuje organizator konkursa ili jedno ili više lica koja on odredi. (2) Ako su u uslovima konkursa ili nekim opštim propisima, koji važe za određeni konkurs, postavljena pravila, po kojima nagrada treba da bude dodijeljena, svaki učesnik u konkursu ima pravo zahtijevati poništenje odluke o dodjeljivanju nagrade ako nagrada nije dodijeljena saglasno tim pravilima. (3) Svojinu ili koje drugo pravo na djelu nagrađenom na konkursu stiče organizator konkursa samo ako je to navedeno u oglasu konkursa. Prestanak obaveze Član 233 Obaveza obećavaoca nagrade prestaje ako mu niko ne saopšti, u roku određenom u oglasu, da je izvršio radnju ili postigao uspjeh, ili, uopšte, ispunio postavljene uslove. Odsjek 2. HARTIJE OD VRIJEDNOSTI I - OPŠTE ODREDBE Pojam Član 234 Hartija od vrijednosti je pismena isprava kojom se njen izdavalac obavezuje da ispuni obavezu upisanu na toj ispravi njenom zakonitom imaocu. Bitni sastojci Član 235 (1) Hartija od vrijednosti mora sadržavati sljedeće bitne sastojke: 1) označenje vrste hartije od vrijednosti; 2) firmu, odnosno naziv i sjedište, odnosno ime i prebivalište izdavaoca hartije od vrijednosti: 3) firmu, odnosno naziv ili ime lica na koje je, odnosno po čijoj naredbi hartija od vrijednosti glasi ili označenje da hartija glasi na donosioca; 4) tačno označenu obavezu izdavaoca koja proizilazi iz hartije od vrijednosti; 5) mjesto i datum izdavanja hartije od vrijednosti, a kod onih koje se izdaju u seriji i njen serijski broj; 6) potpis izdavaoca hartije od vrijednosti, odnosno faksimil potpisa izdavaoca hartije od vrijednosti koje se izdaju u seriji; (2) Posebnim zakonom za pojedine hartije od vrijednosti mogu biti određeni drugi bitni sastojci. (3) Isprava koja ne sadrži bilo koji od bitnih sastojaka ne važi kao hartija od vrijednosti. (4) Hartije od vrijednosti izdate u seriji, koje ne sadrže bilo koji od bitnih sastojaka, nemaju pravno dejstvo. Na koga hartija od vrijednosti može glasiti Član 236 Hartija od vrijednosti može glasiti na donosioca, na ime ili po naredbi. Nastanak obaveze Član 237 Obaveza iz hartije od vrijednosti nastaje u trenutku kada izdavalac hartiju od vrijednosti preda njenom korisniku. Posebni uslovi za izdavanje hartija od vrijednosti u seriji Član 238 Posebnim zakonom se određuju i drugi uslovi za izdavanje hartija od vrijednosti u seriji. II - OSTVARIVANJE PRAVA Kome pripada pravo iz hartije od vrijednosti Član 239 (1) Potraživanje iz hartije od vrijednosti vezano je za samu hartiju i pripada njenom zakonitom imaocu. (2) Kao zakoniti imalac hartije od vrijednosti na donosioca smatra se njen donosilac. (3) Kao zakoniti imalac hartije od vrijednosti, na ime ili po naredbi, smatra se lice na koje hartija od vrijednosti glasi, odnosno lice na koje je uredno prenijeta. (4) Savjesni pribavilac hartije od vrijednosti na donosioca postaje njen zakoniti imalac i stiče pravo na potraživanje upisano na njoj i kad je hartija od vrijednosti izašla iz ruku njenog izdavaoca, odnosno njenog ranijeg imaoca i bez njegove volje. Ko može tražiti ispunjenje Član 240 Ispunjenje potraživanja iz hartije od vrijednosti može zahtijevati, uz njeno podnošenje, samo njen zakoniti imalac, odnosno lice koje on ovlasti. III - PRENOS HARTIJE OD VRIJEDNOSTI Prenos prava iz hartije na donosioca Član 241 Pravo iz hartije od vrijednosti na donosioca prenosi se njenom predajom. Prenos prava iz hartije na ime Član 242 (1) Pravo iz hartije od vrijednosti na ime prenosi sa cesijom. (2) Posebnim zakonom može biti određeno da se pravo iz hartije od vrijednosti na ime može prenositi i indosamentom. (3) Prenos prava iz hartije od vrijednosti na ime vrši se ubilježavanjem na samoj hartiji firme, odnosno naziva, odnosno imena novog imaoca, potpisivanjem prenosioca i upisom prenosa u registar hartija od vrijednosti, ako se takav registar vodi kod izdavaoca. Prenos prava iz hartije po naredbi Član 243 Pravo iz hartije od vrijednosti po naredbi prenosi se indosamentom. Vrsta indosamenta Član 244 (1) Indosament može biti puni, blanko i na donosioca. (2) Puni indosament sadrži izjavu o prenosu i firmu, odnosno naziv ili ime lica na koje se pravo iz hartije od vrijednosti prenosi (indosatar) i potpis prenosioca (indosant), a može da sadrži i druge podatke (mjesto, datum i dr). (3) Blanko indosament sadrži samo potpis indosanta. (4) U slučaju prenosa na donosioca umjesto imena indosatara stavlja se riječ "donosiocu". (5) Indosament na donosioca važi kao blanko indosament. (6) Ništav je djelimični indosament. Prenos punomoćja i prenos za zalogu Član 245 (1) Hartija od vrijednosti može se prenijeti kao prenos punomoćja, odnosno kao prenos za zalogu. (2) Kod prenosa punomoćja stavlja se klauzula "vrijednost u punomoćju", a kod prenosa za zalogu "vrijednost za zalogu" ili slično. Dejstvo prenosa prava Član 246 (1) Prenosom prava iz hartije od vrijednosti njen novi imalac stiče sva prava koja su pripadala prethodnom imaocu. (2) Prenos prava iz hartije od vrijednosti na ime bilo da se vrši putem cesije ili indosamenta, nema dejstva prema izdavaocu, dok on o tome ne bude pismenim putem obaviješten, odnosno dok taj prenos ne bude ubilježen u registar hartija od vrijednosti na ime, ako se takav registar vodi kod izdavaoca. (3) Cedent, odnosno indosant ne odgovara za neispunjenje obaveze od strane izdavaoca, osim u slučaju drukčije zakonske odredbe ili ako postoji suprotna odredba, upisana na samoj hartiji od vrijednosti. Dejstvo prenosa punomoćja i prenosa za zalogu Član 247 Imalac hartije od vrijednosti, koja je na njega prenijeta kao "prenos punomoćja" ili "prenos za zalogu", može vršiti sva prava koja iz te hartije od vrijednosti proističu, ali hartiju može prenijeti na drugog samo kao prenos punomoćja. Dokazivanje zakonitosti prenosa Član 248 (1) Posljednji indosatar dokazuje svoje pravo iz hartije od vrijednosti neprekidnim nizom indosamenata. (2) Ovo pravilo se shodno primjenjuje i na posljednjeg cesionara. Zabrana prenosa Član 249 (1) Zabrana prenosa indosamentom hartije od vrijednosti po naredbi vrši se izrazom "ne po naredbi" ili stavljanjem slične klauzule koja ima isto značenje. (2) Pravo iz hartije od vrijednosti, čiji je prenos indosamentom zabranjen, može se prenijeti samo cesijom. (3) Prenos indosamentom mogu zabraniti izdavalac i indosant. (4) Posebnim zakonom ili izjavom izdavaoca upisanoj na samoj hartiji od vrijednosti na ime može se zabraniti svako njeno prenošenje. IV - PROMJENE KOD HARTIJA OD VRIJEDNOSTI Promjene koje vrši izdavalac Član 250 (1) Hartiju od vrijednosti na donosioca ili po naredbi može izdavalac, na zahtjev i o trošku imaoca hartije, promijeniti u hartiju na ime. (2) Ako promjenu nije izričito zabranio, izdavalac hartije od vrijednosti na ime može je, na zahtjev i o trošku imaoca, promijeniti u hartiju na donosioca ili po naredbi. Promjene koje vrši imalac pri prenosu Član 251 (1) Hartiju od vrijednosti, po naredbi, indosant može prenijeti indosamentom na donosioca, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno. (2) Hartiju od vrijednosti na ime cedent, odnosno indosant može prenijeti samo na određeno lice. (3) Hartija od vrijednosti na donosioca može se indosamentom prenijeti i na određeno lice. Sjedinjavanje i dijeljenje hartija od vrijednosti Član 252 (1) Hartije od vrijednosti izdate u seriji mogu se, na zahtjev i o trošku imaoca, sjediniti u jednu ili više hartija od vrijednosti. (2) Hartija od vrijednosti može se, na zahtjev i o trošku imaoca, podijeliti na više hartija od vrijednosti manjeg iznosa, ali one ne mogu biti ispod iznosa najnižeg apoena hartije izdate u toj seriji. V - ISPUNJENJE OBAVEZE IZ HARTIJE OD VRIJEDNOSTI Prestanak obaveze Član 253 (1) Obaveza iz hartije od vrijednosti prestaje ispunjenjem od strane izdavaoca hartije zakonitom imaocu. (2) Potraživanje iz hartije od vrijednosti prestaje i kada ona pripadne izdavaocu, ukoliko posebnim zakonom nije drukčije određeno. (3) Savjesni izdavalac hartije od vrijednosti na donosioca oslobađa se obaveze ispunjenjem donosiocu i onda kada ovaj nije zakoniti imalac hartije od vrijednosti. Zabrana ispunjenja Član 254 (1) Ako je izdavalac hartije od vrijednosti na donosioca znao, ili morao znati, da donosilac nije zakoniti imalac hartije, niti je ovlašćen od strane zakonitog imaoca, dužan je odbiti ispunjenje, inače odgovara za štetu. (2) Izdavalac hartije od vrijednosti ne može punovažno ispuniti svoju obavezu ako mu je to nadležni organ zabranio ili kad je znao, ili morao znati, da je pokrenut postupak za amortizaciju ili poništenje hartije od vrijednosti. Isplata kamate ili drugih prinosa po isplati glavnice Član 255 Dužnik koji je isplatio glavnicu imaocu hartije od vrijednosti dužan je isplatiti kupone kamata, odnosno drugih prinosa sa iste hartije koji mu budu podnijeti na isplatu poslije isplate glavnice, ukoliko ova potraživanja nisu zastarjela. Prigovori na zahtjev za ispunjenje obaveze Član 256 (1) Protiv zahtjeva imaoca hartije od vrijednosti, izdavalac može istaći samo prigovore koji se tiču izdavanja same hartije, kao što je falsifikat; zatim prigovore koji proizilaze iz sadržaja hartije, kao što su rokovi ili uslovi; najzad, prigovore koje ima prema samom imaocu hartije, kao što su kompenzacija, nedostatak zakonom propisanog postupka za sticanje hartije od vrijednosti ili odsustvo ovlašćenja. (2) Izdavalac može protiv zahtjeva imaoca kome je on ustupio hartiju od vrijednosti istaći nedostatke pravnog posla na osnovu koga je prenos izvršen, ali te nedostatke ne može istaći protiv zahtjeva nekog potonjeg imaoca. (3) Međutim, ako je imalac hartije od vrijednosti, primajući hartiju od svog prethodnika, znao ili morao znati da mu ovaj predaje hartiju od vrijednosti da bi izbjegao prigovor koji izdavalac ima prema njemu, izdavalac može istaći taj prigovor i prema imaocu hartije. (4) Posebnim zakonom mogu se odrediti i druge vrste prigovora kod pojedinih vrsta hartija od vrijednosti. VI - LEGITIMACIONI PAPIRI I ZNACI Legitimacioni papiri Član 257 Na željezničke karte, pozorišne i druge ulaznice, bonove i druge slične isprave koje sadrže određenu obavezu za njihovog izdavaoca, a u kojima nije označen povjerilac, niti iz njih ili okolnosti u kojima su u kojima su izdate, proizilazi da se mogu ustupiti drugome, shodno se primjenjuju odgovarajuće odredbe o hartijama od vrijednosti. Legitimacioni znaci Član 258 (1) Garderobni ili slični znaci, koji se sastoje iz komada hartije, metala ili drugog materijala, na kojima je obično utisnut neki broj ili naveden broj predatih predmeta, a koji, obično, ne sadrži nešto određeno o obavezi njihovog izdavaoca, služe samo da pokažu ko je povjerilac u obligacionom odnosu prilikom čijeg nastanka su izdati. (2) Izdavalac legitimacionog znaka oslobađa se obaveze kada je u dobroj vjeri izvrši donosiocu, ali za donosioca ne važi pretpostavka da je on pravi povjerilac ili da je ovlašćen zahtijevati ispunjenje, te je, u slučaju spora, dužan dokazati to svoje svojstvo. (3) Povjerilac može zahtijevati ispunjenje obaveze iako je izgubio legitimacioni znak. (4) U pogledu ostalog, u svakom pojedinom slučaju treba se držati zajedničke volje izdavaoca i primaoca znaka, kao i onoga što je uobičajeno. VII - OSTALE ODREDBE Zamjena oštećene hartije od vrijednosti Član 259 Imalac oštećene hartije od vrijednosti, koja nije podobna za promet, ali čija se istinitost i sadržina mogu tačno utvrditi, ima pravo da zahtijeva izdavanje nove hartije od vrijednosti u istom iznosu, s tim da vrati oštećenu hartiju i naknadi troškove. Amortizacija hartija od vrijednosti Član 260 Izgubljena hartija od vrijednosti može se amortizovati samo ako glasi na ime ili po naredbi, ukoliko posebnim zakonom nije drukčije određeno. Zastarjelost potraživanja iz hartije od vrijednosti Član 261 Za zastarjelost potraživanja iz hartije od vrijednosti važe pravila o zastarjelosti, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno. GLAVA III. DEJSTVA OBAVEZA ODJELJAK 1. Povjeriočeva prava i dužnikove obaveze Odsjek 1. PRAVO NA NAKNADU ŠTETE I - OPŠTA PRAVILA Ispunjenje obaveze i posljedica neispunjenja Član 262 (1) Povjerilac u obaveznom odnosu je ovlašćen da od dužnika zahtijeva ispunjenje obaveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi. (2) Kad dužnik ne ispuni obavezu ili zadocni sa njenim ispunjenjem, povjerilac ima pravo zahtijevati i naknadu štete koju je usljed toga pretrpio. (3) Za štetu zbog zadocnjenja sa ispunjenjem odgovara i dužnik kome je povjerilac dao primjeren naknadni rok za ispunjenje. (4) Dužnik odgovara i za djelimičnu ili potpunu nemogućnost ispunjenja i ako tu nemogućnost nije skrivio, ako je nastupila poslije njegovog dolaska u docnju za koju odgovara. (5) Ali se dužnik oslobađa odgovornosti za štetu ako dokaže da bi stvar, koja je predmet obaveze, slučajno propala i da je on svoju obavezu na vrijeme ispunio. Oslobađanje dužnika od odgovornosti Član 263 Dužnik se oslobađa odgovornosti za štetu ako dokaže da nije mogao da ispuni svoju obavezu, odnosno da je zadocnio sa ispunjenjem obaveze, zbog okolnosti nastalih poslije zaključenja ugovora, koje nije mogao spriječiti, otkloniti ili izbjeći. Ugovorno proširenje odgovornosti Član 264 (1) Ugovorom se može proširiti odgovornost dužnika i na slučaj za koji on inače ne odgovara. (2) Ali se ispunjenje ovakve ugovorne odredbe ne može zahtijevati ako bi to bilo u suprotnosti sa načelom savjesnosti i poštenja. Ograničenje i isključenje odgovornosti Član 265 (1) Odgovornost dužnika za namjeru ili krajnju nepažnju ne može se unaprijed ugovorom isključiti. (2) Ali sud može, na zahtjev zainteresovane ugovorne strane, poništiti i ugovornu odredbu o isključenju odgovornosti za običnu nepažnju, ako je takav sporazum proizišao iz monopolskog položaja dužnika ili, uopšte, iz neravnopravnog odnosa ugovornih strana. (3) Punovažna je odredba ugovora kojom se određuje najviši iznos naknade, ako tako određeni iznos nije u očiglednoj nesrazmjeri sa štetom i ako, za određeni slučaj, nije što drugo zakonom određeno. (4) U slučaju ograničenja visine naknade, povjerilac ima pravo na potpunu naknadu ako je nemogućnost ispunjenja obaveze prouzrokovana namjerno ili krajnjom nepažnjom dužnika. Obim naknade Član 266 (1) Povjerilac ima pravo na naknadu obične štete i izmakle koristi koje je dužnik, u vrijeme zaključenja ugovora, morao predvidjeti kao moguće posljedice povrede ugovora, a s obzirom na činjenice koje su mu tada bile poznate, ili morale biti poznate. (2) U slučaju prevare ili namjernog neispunjenja, kao i neispunjenja zbog krajnje nepažnje, povjerilac ima pravo zahtijevati od dužnika naknadu cjelokupne štete koja je nastala zbog povrede ugovora, bez obzira na to što dužnik nije znao za posebne okolnosti zbog kojih su one nastale. (3) Ako je prilikom povrede obaveze, pored štete, nastao za povjerioca i neki dobitak, o njemu će se, prilikom određivanja visine naknade, voditi računa u razumnoj mjeri. (4) Strana koja se poziva na povredu ugovora dužna je preduzeti sve razumne mjere da bi se smanjila šteta izazvana tom povredom, inače druga strana može zahtijevati smanjenje naknade. (5) Odredbe ovog člana shodno se primjenjuju i na neispunjene obaveza koje nisu nastale iz ugovora, ukoliko za pojedine od njih nije ovim zakonom nešto drugo predviđeno. Krivica povjerioca Član 267 Kad za nastalu štetu ili njenu veličinu, ili za otežanje dužnikovog položaja ima krivice do povjerioca ili do lica za koje on odgovara, naknada se smanjuje srazmjerno. Odgovornost zbog propuštanja obavještenja Član 268 Ugovorna strana koja je dužna da obavijesti drugu stranu o činjenicama, koje su od uticaja na njihov međusobni odnos, odgovara za štetu koju pretrpi druga strana zbog toga što nije bila na vrijeme obavještena. Primjena odredaba o prouzrokovanju štete Član 269 Ukoliko odredbama ovog odsjeka nije drukčije propisano, na naknadu ove štete shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona o naknadi vanugovorne štete. II - UGOVORNA KAZNA Opšta pravila Član 270 (1) Povjerilac i dužnik mogu ugovoriti da će dužnik platiti povjeriocu određeni novčani iznos ili pribaviti neku drugu materijalnu korist ako ne ispuni svoju obavezu ili ako zadocni sa njenim ispunjenjem (ugovorna kazna). (2) Ako što drugo ne proizilazi iz ugovora, smatra se da je kazna ugovorena za slučaj da dužnik zadocni sa ispunjenjem. (3) Ugovorna kazna ne može biti ugovorena za novčane obaveze. Način određivanja Član 271 (1) Ugovorne strane mogu odrediti visinu kazne po svom nahođenju, u jednom ukupnom iznosu, u procentu ili za svaki dan zadocnjenja, ili na koji drugi način. (2) Ona mora biti ugovorena u formi propisanoj za ugovor, iz koga je nastala obaveza na čije se ispunjenje odnosi. Akcesornost Član 272 (1) Sporazum o ugovornoj kazni dijeli pravnu sudbinu obaveze na čije se obezbjeđenje on odnosi. (2) Sporazum gubi pravno dejstvo ako je do neispunjenja ili zadocnjenja došlo iz uzroka za koji dužnik ne odgovara. Povjeriočeva prava Član 273 (1) Kad je kazna ugovorena za slučaj neispunjenja obaveze, povjerilac može zahtijevati ili ispunjenje obaveze ili ugovornu kaznu. (2) On gubi pravo da zahtijeva ispunjenje obaveze ako je zatražio isplatu ugovorne kazne. (3) Kad je kazna ugovorena za slučaj neispunjenja, dužnik nema pravo da isplati ugovornu kaznu i odustane od ugovora, izuzev ako je to bila namjera ugovarača kad su kaznu ugovorili. (4) Kad je kazna ugovorena za slučaj da dužnik zadocni sa ispunjenjem, povjerilac ima pravo zahtijevati i ispunjenje obaveze i ugovornu kaznu. (5) Povjerilac ne može zahtijevati ugovornu kaznu zbog zadocnjenja ako je primio ispunjenje obaveze, a nije bez odlaganja saopštio dužniku da zadržava svoje pravo na ugovornu kaznu. Smanjenje iznosa ugovorne kazne Član 274 Sud će na zahtjev dužnika smanjiti iznos ugovorne kazne ako nađe da je ona nesrazmjerno visoka, s obzirom na vrijednost i značaj predmeta obaveze. Ugovorna kazna i naknada štete Član 275 (1) Povjerilac ima pravo zahtijevati ugovornu kaznu i kad njen iznos premašuje visinu štete koju je pretrpio, kao i kad nije pretrpio nikakvu štetu. (2) Ako je šteta koju je povjerilac pretrpio veća od iznosa ugovorne kazne, on ima pravo zahtijevati razliku do potpune naknade štete. Zakonom određena naknada i ugovorna kazna Član 276 Ako je za neispunjenje obaveze ili za slučaj zadocnjenja sa ispunjenjem zakonom određena visina naknade pod nazivom penala, ugovorne kazne, naknade ili pod kojim drugim nazivom, a ugovorne strane su, pored toga, ugovorile kaznu, povjerilac nema pravo da zahtijeva ujedno ugovornu kaznu i naknadu određenu zakonom, izuzev ako je to samim zakonom dozvoljeno. III - ZATEZNA KAMATA Kad se duguje Član 277 (1) Dužnik koji zadocni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje, pored glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj saveznim zakonom. (2) Ako je stopa ugovorene kamate viša od stope zatezne kamate iz prethodnog stava ovog člana, ona teče i poslije dužnikove docnje. Pravo na potpunu naknadu Član 278 (1) Povjerilac ima pravo na zateznu kamatu bez obzira na to da li je pretrpio kakvu štetu zbog dužnikove docnje. (2) Ako je šteta koju je povjerilac pretrpio zbog dužnikovog zadocnjenja veća od iznosa koji bi dobio na ime zatezne kamate, on ima pravo zahtijevati razliku do potpune naknade štete. Kamata na kamatu Član 279 (1) Na dospjelu a neisplaćenu ugovornu ili zateznu kamatu, kao i na druga dospjela povremena novčana davanja ne teče zatezna kamata, izuzev kad je to zakonom određeno. (2) Na iznos neisplaćene kamate može se zahtijevati zatezna kamata samo od dana kad je sudu podnesen zahtjev za njenu isplatu. (3) Na povremena dospjela novčana davanja teče zatezna kamata od dana kad je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu. Odsjek 2. POBIJANJE DUŽNIKOVIH PRAVNIH RADNJI Opšte pravilo Član 280 (1) Svaki povjerilac čije je potraživanje dospjelo za isplatu, i bez obzira kad je nastalo, može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je preduzeta na štetu povjerilaca. (2) Smatra se da je pravna radnja preduzeta na štetu povjerilaca ako, uslijed njenog izvršenja, dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje povjeriočevog potraživanja. (3) Pod pravnom radnjom podrazumijeva se i propuštanje zbog koga je dužnik izgubio kakvo materijalno pravo ili kojim je za njega nastala kakva materijalna obaveza. Uslovi pobijanja Član 281 (1) Teretno raspolaganje može se pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati, da preduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim povjeriocima i ako je trećem licu sa kojim je ili u čiju je korist pravna radnja preduzeta to bilo poznato ili moglo biti poznato. (2) Ako je treće lice dužnikov suprug ili srodnik po krvi u prvoj liniji ili u pobočnoj liniji do četvrtog stepena, ili po tazbini do istog stepena, pretpostavlja se da mu je bilo poznato da dužnik preduzetim raspolaganjem nanosi štetu povjeriocima. (3) Kod besplatnih raspolaganja i sa njima izjednačenih pravnih radnji smatra se da je dužnik znao da preduzetim raspolaganjem nanosi štetu povjeriocima i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećem licu to bilo poznato ili moglo biti poznato. (4) Odricanje od nasljedstva smatra se besplatnim raspolaganjem. Isključenje pobijanja Član 282 Ne mogu se pobijati zbog oštećenja povjerilaca uobičajeni prigodni darovi, nagradni darovi, kao ni darovi učinjeni iz zahvalnosti, srazmjerni materijalnim mogućnostima dužnika. Kako se vrši pobijanje Član 283 (1) Pobijanje se može vršiti tužbom ili prigovorom. (2) Tužba za pobijanje podnosi se protiv trećeg lica sa kojim je ili u čiju je korist preduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno protiv njegovih univerzalnih pravnih sljedbenika. (3) Ako je treći otuđio nekim teretnim poslom korist pribavijenu raspolaganjem koje se pobija, tužba se može podići protiv pribavioca samo ako je ovaj znao da se pribavijanje njegovih prethodnika moglo pobijati, a ako je tu korist otuđio poslom bez naknade, tužba se može podići protiv pribavioca i ako on to nije znao. (4) Tuženi može izbjeći pobijanje ako ispuni dužnikovu obavezu. Dejstvo pobijanja Član 284 Ako sud usvoji tužbeni zahtjev, pravna radnja gubi dejstvo samo prema tužiocu i samo koliko je potrebno za ispunjenje njegovih potraživanja. Rok za podizanje tužbe Član 285 (1) Tužba za pobijanje može se podnijeti u roku od jedne godine za raspolaganje iz člana 281. stav 1. a za ostale slučajeve u roku od tri godine. (2) Rok iz prethodnog stava računa se od dana kada je preduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno od dana kada je trebalo preduzeti propuštenu radnju. Odsjek 3. PRAVO ZADRŽAVANJA Vršenje prava zadržavanja Član 286 (1) Povjerilac dospjelog potraživanja, u čijim se rukama nalazi neka dužnikova stvar, ima pravo zadržati je dok mu ne bude isplaćeno potraživanje. (2) U slučaju da je dužnik postao nesposoban za plaćanje, povjerilac može vršiti pravo zadržavanja, iako njegovo potraživanje nije dospjelo. Izuzeci Član 287 (1) Povjerilac nema pravo zadržavanja kad dužnik zahtijeva da mu se vrati stvar koja je izašla iz njegove državine protiv njegove volje ili kad dužnik zahtijeva da mu se vrati stvar koja je predata povjeriocu na čuvanje ili na poslugu. (2) On ne može zadržati ni punomoćje dobijeno od dužnika, kao ni druge dužnikove isprave, legitimacije, prepisku i ostale slične stvari, kao ni druge stvari koje se ne mogu izložiti prodaji. Obaveza vraćanja stvari prije ispunjenja obaveze Član 288 Povjerilac je dužan vratiti stvar dužniku ako mu ovaj pruži odgovarajuće obezbjeđenje njegovog potraživanja. Dejstvo prava zadržavanja Član 289 Povjerilac koji drži dužnikovu stvar, po osnovu prava zadržavanja, ima pravo da se naplati iz njene vrijednosti na isti način kao založni povjerilac, ali je dužan prije nego što pristupi ostvarenju naplate da o svojoj namjeri blagovremeno obavijesti dužnika. ODJELJAK 2. Povjeriočeva prava u nekim posebnim slučajevima Kad se obaveza sastoji u davanju stvari određenih po rodu Član 290 Kad se obaveza sastoji u davanju stvari određenih po rodu, a dužnik dođe u docnju, povjerilac, pošto je prethodno o tome obavijestio dužnika, može, po svom izboru, nabaviti stvar istog roda i zahtijevati od dužnika naknadu cijene i naknadu štete ili zahtijevati vrijednost dugovanih stvari i naknadu štete. Kad se obaveza sastoji u činjenju Član 291 Kad se obaveza sastoji u činjenju, a dužnik tu obavezu nije na vrijeme ispunio, povjerilac može, obavijestivši o tome prethodno dužnika, sam o trošku dužnika uraditi ono što je dužnik bio dužan uraditi, a od dužnika zahtijevati naknadu štete zbog zadocnjenja, kao i naknadu druge štete koju bi imao zbog ovakvog načina ispunjenja. Kad se obaveza sastoji u nečinjenju Član 292 (1) Kad se obaveza sastoji u nečinjenju, povjerilac ima pravo na naknadu štete samim tim što je dužnik postupio protivno svojoj obavezi. (2) Ako je nešto sagrađeno protivno obavezi, povjerilac može zahtijevati da se to ukloni o trošku dužnika i da mu dužnik naknadi štetu koju je pretrpio u vezi sa građenjem i uklanjanjem. (3) Sud može, kad nađe da je to očigledno korisnije, uzimajući u obzir društveni interes i opravdani interes povjerioca, odlučiti da se ne ruši ono što je sagrađeno, već da se povjeriocu naknadi šteta u novcu. Pravo zahtijevati naknadu umjesto dosuđenog Član 293 (1) Ako dužnik ne ispuni svoju obavezu u roku koji mu je određen pravosnažnom odlukom, povjerilac ga može pozvati da je ispuni u naknadnom primjerenom roku i izjaviti da, po isteku tog roka, neće primati ispunjenje, nego će tražiti naknadu štete zbog neispunjenja. (2) Po isteku naknadnog roka, povjerilac može zahtijevati samo naknadu štete zbog neispunjenja. Sudski penali Član 294 (1) Kad dužnik ne izvrši o roku neku svoju nenovčanu obavezu, utvrđenu pravosnažnom odlukom, sud može, na traženje povjerioca, odrediti dužniku naknadni primjereni rok i izreći, a u cilju uticanja na dužnika i nezavisno od svake štete, da će dužnik, ako ne izvrši svoju obavezu u tom roku, biti dužan isplatiti povjeriocu izvjesnu svotu novca za svaki dan zadocnjenja ili za koju drugu jedinicu vremena, počev od isteka tog roka. (2) Kad dužnik naknadno ispuni obavezu, sud može smanjiti tako određenu svotu, vodeći računa o svrsi zbog koje je naredio njeno plaćanje. GLAVA IV. PRESTANAK OBAVEZA ODJELJAK 1. OPŠTE PRAVILO Član 295 (1) Obaveza prestaje kad se ispuni, kao i u drugim, zakonom određenim, slučajevima. (2) Prestankom glavne obaveze gase se jemstvo, zaloga i druga sporedna prava. ODJELJAK 2. Ispunjenje Odsjek 1. OPŠTA PRAVILA O ISPUNJENJU I - KO MOŽE ISPUNITI I TROŠKOVI ISPUNJENJA Ispunjenje od strane dužnika ili trećeg lica Član 296 (1) Obavezu može ispuniti ne samo dužnik nego i treće lice. (2) Povjerilac je dužan primiti ispunjenje od svakog lica koje ima neki pravni interes da obaveza bude ispunjena, čak i kad se dužnik protivi tom ispunjenju. (3) Povjerilac je dužan primiti ispunjenje od trećeg lica ako je dužnik sa tim saglasan, izuzev kad, prema ugovoru ili prirodi same obaveze, ovu treba da ispuni dužnik lično. (4) Povjerilac može primiti ispunjenje od trećeg lica bez dužnikovog znanja, pa i u slučaju kad ga je dužnik obavijestio da ne pristaje da treći ispuni njegovu obavezu. (5) Ali, ako mu je dužnik ponudio da sam ispuni odmah svoju obavezu, povjerilac ne može primati ispunjenje od trećeg lica. Ispunjenje poslovno nesposobnog Član 297 (1) I poslovno nesposobni dužnik može pravovaljano ispuniti obavezu ako je postojanje obaveze nesumnjivo i ako je dospio rok za njeno ispunjenje. (2) Ali se može osporiti ispunjenje ako je takvo lice isplatilo zastarjeli dug ili dug koji potiče iz igre ili opklade. Troškovi ispunjenja Član 298 Troškove ispunjenja snosi dužnik, ukoliko ih nije prouzrokovao povjerilac. II - ISPUNJENJE SA SUBROGACIJOM Ispunjenje sa prelaskom prava na ispunioca (subrogacija) Član 299 (1) U slučaju ispunjenja tuđe obaveze, svaki ispunilac može ugovoriti sa povjeriocem, prije ispunjenja ili prilikom ispunjenja, da ispunjeno potraživanje pređe na njega sa svima ili samo sa nekim sporednim pravima. (2) Povjeriočeva prava mogu preći na ispunioca i na osnovu ugovora između dužnika i ispunioca, zaključenog prije ispunjenja. (3) U ovim slučajevima, subrogacija ispunioca u prava povjerioca nastaje u času ispunjenja. Zakonska subrogacija Član 300 Kad obavezu ispuni lice koje ima neki pravni interes u tome, na njega prelazi, po samom zakonu, u času ispunjenja, povjeriočevo potraživanje sa svim sporednim stvarima. Subrogacija u slučaju djelimičnog ispunjenja Član 301 (1) U slučaju djelimičnog ispunjenja povjeriočevog potraživanja, na ispunioca prelaze sporedna prava kojima je obezbijeđeno ispunjenje tog potraživanja samo ukoliko nisu potrebna za ispunjenje ostatka povjeriočevog potraživanja. (2) Ali povjerilac i ispunilac mogu ugovoriti da će koristiti garancije srazmjerno svojim potraživanjima, a mogu ugovoriti i da će ispunilac imati pravo prvenstva naplate. Dokazi i sredstva obezbjeđenja Član 302 (1) Povjerilac je dužan predati ispuniocu sredstva kojima se potraživanje dokazuje ili obezbjeđuje. (2) Izuzetno, povjerilac može predati ispuniocu stvar koju je primio u zalogu od dužnika ili nekog drugog samo ako zalogodavac pristane na to, inače, ona ostaje kod povjerioca da je drži i čuva za račun ispunioca. Koliko se može zahtijevati od dužnika Član 303 Ispunilac na koga je prešlo potraživanje ne može zahtijevati od dužnika više nego što je isplatio povjeriocu. Isključenje odgovornosti povjerioca za postojanje i naplativost potraživanja Član 304 (1) Povjerilac koji je primio ispunjenje od trećeg lica ne odgovara za postojanje i naplativost potraživanja u vrijeme ispunjenja. (2) Ovim se ne isključuje primjena pravila o sticanju bez osnova. III - KOME SE VRŠI ISPUNJENJE Ovlašćeno lice Član 305 (1) Ispunjenje mora biti izvršeno povjeriocu ili licu određenom zakonom, sudskom odlukom, ugovorom između povjerioca i dužnika ili od strane samog povjerioca. (2) Ispunjenje je punovažno i kad je izvršeno trećem licu, ako ga je povjerilac naknadno odobrio ili ako se njime koristio. Ispunjenje poslovno nesposobnom povjeriocu Član 306 (1) Ispunjenje izvršeno poslovno nesposobnom povjeriocu oslobađa dužnika samo ukoliko je bilo korisno za povjerioca ili se predmet ispunjenja još nalazi kod njega. (2) Poslovno nesposoban povjerilac može odobriti, pošto postane poslovno sposoban, ispunjenje koje je primio u vrijeme svoje poslovne nesposobnosti. IV - PREDMET ISPUNJENJA Sadržina obaveze Član 307 (1) Ispunjenje se sastoji u izvršenju onoga što čini sadržinu obaveze, te niti je dužnik može ispuniti nekim drugim niti povjerilac može zahtijevati nešto drugo. (2) Nema punovažnog ispunjenja ako ono što je dužnik predao kao dugovanu stvar i povjerilac kao takvu primio to uistinu nije i povjerilac ima pravo da vrati ono što mu je predato i da zahtijeva dugovanu stvar. Zamjena ispunjenja Član 308 (1) Obaveza prestaje ako povjerilac u sporazumu sa dužnikom primi nešto drugo umjesto onoga što mu se duguje. (2) U tom slučaju dužnik odgovara isto kao prodavac za materijalne i pravne nedostatke stvari date umjesto onoga što je dugovao. (3) Ali, povjerilac umjesto zahtjeva po osnovu odgovornosti dužnika za materijalne ili pravne nedostatke stvari, može zahtijevati od dužnika, ali ne više od jemca, ispunjenje prvobitnog potraživanja i naknadu štete. Predaja radi prodaje Član 309 Ako je dužnik predao povjeriocu neku stvar ili koje drugo pravo da ih proda i da iz postignutog iznosa naplati svoje potraživanje, a ostatak mu preda, obaveza prestaje tek kad se povjerilac naplati iz postignutog iznosa. Djelimično ispunjenje Član 310 (1) Povjerilac nije dužan primiti djelimično ispunjenje, osim ako priroda obaveze drukčije ne nalaže. (2) Ali je povjerilac dužan primiti djelimično ispunjenje novčane obaveze, osim ako ima poseban interes da ga odbije. Obaveza davanja stvari određenih po rodu Član 311 (1) Ako su stvari određene samo po rodu, dužnik je dužan dati stvari srednje kakvoće. (2) Ali ako mu je bila poznata namjena stvari, dužan je dati stvari odgovarajuće kakvoće. V - URAČUNAVANJE ISPUNJENJA Red uračunavanja Član 312 (1) Kad između istih lica postoji više istorodnih obaveza, pa ono što dužnik ispuni nije dovoljno da bi se mogle namiriti sve, onda se, ako o tome ne postoji sporazum povjerioca i dužnika, uračunavanje vrši onim redom koji odredi dužnik najkasnije prilikom ispunjenja. (2) Kad nema dužnikove izjave o uračunavanju, obaveze se namiruju redom kako je koja dospjela za ispunjenje. (3) Ako je više obaveza istovremeno dospjelo, prvo se namiruju one koje su najmanje obezbijeđene, a kad su sve podjednako obezbijeđene, prvo se namiruju one koje su dužniku na najvećem teretu. (4) Ako su u svemu naprijed rečenom obaveze jednake, namiruju se redom kako su nastale, a ako su istovremeno nastale, ono što je dato na ime ispunjenja raspoređuje se na sve obaveze srazmjerno njihovim iznosima. Uračunavanje kamata i troškova Član 313 Ako dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove, uračunavanje se vrši tako što se prvo otplaćuju troškovi, zatim kamate i najzad glavnica. VI - VRIJEME ISPUNJENJA Kad rok nije određen Član 314 Ako rok nije određen, a svrha posla, priroda obaveze i ostale okolnosti ne zahtijevaju izvjestan rok za ispunjenje, povjerilac može zahtijevati odmah ispunjenje obaveze, a dužnik sa svoje strane može zahtijevati od povjerioca da odmah primi ispunjenje. Ispunjenje prije roka Član 315 (1) Kad je rok ugovoren isključivo u interesu dužnika, on ima pravo ispuniti obavezu i prije ugovorenog roka, ali je dužan obavijestiti povjerioca o svojoj namjeri i paziti da to ne bude u nevrijeme. (2) U ostalim slučajevima, kad dužnik ponudi ispunjenje prije roka, povjerilac može odbiti ispunjenje, a može ga i primiti i zadržati pravo na naknadu štete, ako o tome bez odlaganja obavijesti dužnika. Pravo povjerioca da zahtijeva ispunjenje prije roka Član 316 Povjerilac ima pravo zahtijevati ispunjenje prije roka ako mu dužnik nije dao obećano obezbjeđenje ili ako, na njegov zahtjev, nije dopunio obezbjeđenje smanjeno bez njegove krivice, kao i kad je rok ugovoren isključivo u njegovom interesu. Kad je određivanje roka ostavljeno jednoj strani Član 317 Kad je određivanje vremena ispunjenja ostavljeno na volju povjerioca ili dužnika, druga strana može, ako ovlašćenik ne odredi rok ni poslije opomene, zahtijevati od suda da odredi primjeren rok za ispunjenje. Novčana obaveza Član 318 (1) Ako se plaćanje vrši posredstvom banke ili druge organizacije kod koje se vodi račun povjerioca, smatraće se, ukoliko ugovorne strane nisu drukčije odredile, da je dug izmiren kada banci, odnosno organizaciji kod koje se vodi račun, stigne novčana doznaka u korist povjerioca ili nalog (virman) dužnikove banke, odnosno organizacije da odobri računu povjerioca iznos označen u nalogu. (2) Ako je ugovorom predviđeno plaćanje preko pošte, pretpostavlja se da su se stranke saglasile da je uplatom dužnog iznosa pošti dužnik izmirio svoju obavezu prema povjeriocu, a ako ovakav način plaćanja nije ugovoren, dug je izmiren kad povjerilac primi novčanu doznaku. (3) Ako je posebnim propisom ili ugovorom predviđeno plaćanje čekovnom uplatnicom na određeni račun, pretpostavlja se da su se strane saglasile da je isplata izvršena onda kad dužnik uplati dužni iznos čekovnom uplatnicom u korist označenog računa. VII - MJESTO ISPUNJENJA Opšta pravila Član 319 (1) Dužnik je dužan ispuniti obavezu, a povjerilac primiti ispunjenje u mjestu određenom pravnim poslom ili zakonom. (2) Kad mjesto ispunjenja nije određeno, a ne može se odrediti ni po svrsi posla, prirodi obaveze ili ostalim okolnostima, ispunjenje obaveze vrši se u mjestu u kome je dužnik u vrijeme nastanka obaveze imao svoje sjedište, odnosno prebivalište, a u nedostatku prebivališta, svoje boravište. (3) Ali, ako je dužnik preduzeće koje ima više jedinica u raznim mjestima, kao mjesto ispunjenja smatra se sjedište jedinice koja treba da izvrši radnje neophodne za ispunjenje obaveze, ako je povjeriocu ta okolnost pri zaključenju ugovora bila poznata ili morala biti poznata. Mjesto ispunjenja novčanih obaveza Član 320 (1) Novčane obaveze ispunjavaju se u mjestu u kome povjerilac ima sjedište, odnosno prebivalište, a u nedostatku prebivališta, boravište. (2) Ako se plaćanje vrši virmanom, novčane obaveze se ispunjavaju u sjedištu organizacije kod koje se vode povjeriočeva novčana sredstva. (3) Ako je povjerilac promijenio mjesto u kome je imao svoje sjedište, odnosno prebivalište u vrijeme kad je obaveza nastala, te su zbog toga povećani troškovi ispunjenja, to povećanje pada na teret povjerioca. VIII - PRIZNANICA Pretpostavke u vezi sa priznanicom Član 321 (1) Ko ispuni obavezu potpuno ili djelimično, ima pravo zahtijevati da mu povjerilac o tome izda priznanicu o svom trošku. (2) Dužnik koji je novčanu obavezu isplatio preko banke ili pošte, može zahtijevati da mu povjerilac izda priznanicu, samo ako za to ima opravdan razlog. (3) Ako je izdata priznanica da je potpuno isplaćena glavnica, pretpostavlja se da su isplaćene i kamate i sudski i drugi troškovi, ako ih je bilo. (4) Isto tako, ako dužnik povremenih davanja, kao što su zakupnine, i drugih potraživanja koja se povremeno obračunavaju, kao što su ona koja nastaju utroškom električne energije ili vode, ili upotrebom telefona, ima priznanicu da je isplatio docnije dospjelo potraživanje, pretpostavlja se da je isplatio i ona koja su ranije dospjela. Odbijanje izdavanja priznanica Član 322 Ako povjerilac odbije da izda priznanicu, dužnik može položiti kod suda predmet svoje obaveze. IX - VRAĆANJE OBVEZNICE Član 323 (1) Kad potpuno ispuni svoju obavezu, dužnik može, pored priznanice, zahtijevati od povjerioca da mu vrati obveznicu. (2) Kad povjerilac ne može da vrati obveznicu, dužnik ima pravo zahtijevati da mu povjerilac izda javno ovjerenu ispravu da je obaveza prestala. (3) Ako je dužniku vraćena obveznica, pretpostavlja se da je obaveza potpuno ispunjena. (4) Dužnik koji je ispunio obavezu samo djelimično, ima pravo zahtijevati da se to ispunjenje zabilježi na obveznici. Odsjek 2. DOCNJA I - DOCNJA DUŽNIKA Kad dužnik dolazi u docnju Član 324 (1) Dužnik dolazi u docnju kad ne ispuni obavezu u roku određenom za ispunjenje. (2) Ako rok za ispunjenje nije određen, dužnik dolazi u docnju kad ga povjerilac pozove da ispuni obavezu, usmeno ili pismeno, vansudskom opomenom ili započinjanjem nekog postupka čija je svrha da se postigne ispunjenje obaveze. II - DOCNJA POVJERIOCA Kad povjerilac dolazi u docnju Član 325 (1) Povjerilac dolazi u docnju ako bez osnovanog razloga odbije da primi ispunjenje ili ga svojim ponašanjem spriječi. (2) Povjerilac dolazi u docnju i kad je spreman da primi ispunjenje dužnikove istovremene obaveze, ali ne nudi ispunjenje svoje dospjele obaveze. (3) Povjerilac ne dolazi u docnju ako dokaže da u vrijeme ponude ispunjenja, ili u vrijeme određeno za ispunjenje, dužnik nije bio u mogućnosti da svoju obavezu ispuni. Dejstva povjeriočeve docnje Član 326 (1) Dolaskom povjerioca u docnju, prestaje docnja dužnika i na povjerioca prelazi rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari. (2) Od dana povjeriočeve docnje prestaje teći kamata. (3) Povjerilac u docnji dužan je naknaditi dužniku štetu nastalu usljed docnje za koju odgovara, kao i troškove oko daljeg čuvanja stvari. Odsjek 3. POLAGANJE I PRODAJA DUGOVANE STVARI Polaganje kod suda Član 327 (1) Kad je povjerilac u docnji ili je nepoznat, ili kad je neizvjesno ko je povjerilac ili gdje se nalazi, ili kad je povjerilac poslovno nesposoban a nema zastupnika, može dužnik položiti dugovanu stvar kod suda za povjerioca. (2) Isto pravo imaju i treća lica koja su pravno zainteresovana da obaveza bude ispunjena. (3) O izvršenom polaganju dužnik je dužan izvijestiti povjerioca ako zna za njega i za njegovo boravište. Kod kog suda se vrši polaganje Član 328 (1) Polaganje se vrši kod stvarno nadležnog suda u mjestu ispunjenja, osim ako razlozi ekonomičnosti ili priroda posla zahtijevaju da se polaganje izvrši u mjestu gdje se stvar nalazi. (2) Svaki drugi stvarno nadležni sud mora primati stvar u depozit, a dužnik je dužan dati naknadu povjeriocu ako je ovaj polaganjem kod drugog suda pretrpio štetu. Predaja na čuvanje kod drugog lica Član 329 (1) Kad je predmet obaveze neka stvar koja se ne može čuvati u sudskom depozitu, dužnik može zahtijevati od suda da odredi lice kome će predati stvar da je čuva o trošku i za račun povjerioca. (2) U slučaju obaveze iz ugovora u privredi, predaja takve stvari javnom skladištu na čuvanje, za račun povjerioca, proizvodi dejstvo polaganja kod suda. (3) O izvršenoj predaji na čuvanje dužnik je dužan obavijestiti povjerioca. Uzimanje položene stvari natrag Član 330 (1) Dužnik može uzeti natrag položenu stvar. (2) O uzimanju stvari dužnik je dužan obavijestiti povjerioca. (3) Pravo dužnika da uzme položenu stvar prestaje kad dužnik izjavi sudu da se odriče tog prava, kad povjerilac izjavi da prima položenu stvar, kao i kad bude utvrđeno pravosnažnom odlukom da polaganje ispunjava uslove urednog ispunjenja. Dejstvo polaganja Član 331 (1) Polaganjem dugovane stvari dužnik se oslobađa obaveze u času kad je izvršio polaganje. (2) Ako je dužnik bio u docnji, njegova docnja prestaje. (3) Od časa kada je stvar položena, rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari prelazi na povjerioca. (4) Od dana polaganja prestaje teći kamata. (5) Ako dužnik uzme natrag položenu stvar, smatraće se kao da nije bilo polaganja, a njegovi sadužnici i jemci ostaju u obavezi. Troškovi polaganja Član 332 Troškove punovažnog i neopozvanog polaganja snosi povjerilac ukoliko prelaze troškove ispunjenja koje je dužan snositi dužnik. Prodaja umjesto polaganja stvari Član 333 (1) Ako je stvar nepodesna za čuvanje ili ako su za njeno čuvanje ili za njeno održavanje potrebni troškovi nesrazmjerni sa njenom vrijednošću, dužnik je može prodati na javnoj prodaji u mjestu određenom za ispunjenje ili nekom drugom mjestu ako je to u interesu povjerioca, a postignuti iznos, po odbitku troškova prodaje, položiti kod suda tog mjesta. (2) Ako stvar ima tekuću cijenu ili ako je male vrijednosti, u poređenju sa troškovima javne prodaje, dužnik je može prodati iz slobodne ruke. (3) Ako je stvar takva da može brzo propasti ili se pokvariti, dužnik je dužan prodati je bez odlaganja na najpogodniji način. (4) U svakom slučaju, dužnik je dužan obavijestiti povjerioca o namjeravanoj prodaji kad god je to moguće, a po izvršenoj prodaji, o postignutoj cijeni i njenom polaganju kod suda. Predavanje stvari povjeriocu Član 334 Sud će predati povjeriocu položenu stvar pod uslovima koje je dužnik postavio. Prodaja radi pokrića troškova čuvanja Član 335 (1) Ako troškovi čuvanja ne budu isplaćeni u razumnom roku, sud će, na traženje čuvara, narediti da se stvar proda i odrediti način prodaje. (2) Od iznosa dobijenog prodajom odbiće se troškovi prodaje i troškovi čuvanja, a ostatak položiti kod suda za povjerioca. PREBIJANJE (KOMPENZACIJA) Opšti uslovi Član 336 Dužnik može prebiti potraživanje koje ima prema povjeriocu sa onim što ovaj potražuje od njega ako oba potraživanja glase na novac ili druge zamjenljive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su oba dospjela. Izjava o prebijanju Član 337 (1) Prebijanje ne nastaje čim se steknu uslovi za to, nego je potrebno da jedna strana izjavi drugoj da vrši prebijanje. (2) Poslije izjave o prebijanju smatra se da je prebijanje nastalo onog časa kada su se stekli uslovi za to. Odsustvo uzajamnosti Član 338 (1) Dužnik ne može izvršiti prebijanje onoga što duguje povjeriocu sa onim što povjerilac duguje njegovom jemcu. (2) Ali jemac može izvršiti prebijanje dužnikove obaveze prema povjeriocu sa dužnikovim potraživanjem od povjerioca. (3) Ko je dao svoju stvar u zalog za tuđu obavezu, može zahtijevati od povjerioca da mu vrati založenu stvar kad se ispune uslovi za prestanak te obaveze prebijanjem, kao i kad povjerilac propusti svojom krivicom da izvrši prebijanje. Zastarjelo potraživanje Član 339 (1) Dug se može prebiti sa zastarjelim potraživanjem samo ako ono još nije bilo zastarjelo u času kad su se stekli uslovi za prebijanje. (2) Ako su uslovi za prebijanje nastali pošto je jedno od potraživanja zastarjelo, prebijanje ne nastaje ako je dužnik zastarjelog potraživanja istakao prigovor zastarjelosti. Prebijanje sa ustupljenim potraživanjem Član 340 (1) Dužnik ustupljenog potraživanja može prebiti prijemniku ona svoja potraživanja koja je do obavještenja o ustupanju mogao prebiti ustupiocu. (2) On mu može prebiti i ona svoja potraživanja od ustupioca koja je stekao prije obavještenja o ustupanju, a čiji rok za ispunjenje nije bio dospio u času kada je obaviješten o ustupanju, ali samo ako taj rok pada prije roka za ispunjenje ustupljenog potraživanja ili u isto vrijeme. (3) Dužnik koji je bez rezerve izjavio prijemniku da pristaje na ustupanje, ne može mu više prebiti nikakvo svoje potraživanje od ustupioca. (4) Ako je ustupljeno potraživanje upisano u javne knjige, dužnik može izvršiti prebijanje prijemniku samo ako je njegovo potraživanje upisano kod ustupljenog potraživanja ili ako je prijemnik izvješten prilikom ustupanja o postojanju tog potraživanja. Slučajevi kad je prebijanje isključeno Član 341 Ne može prestati prebijanjem: 1) potraživanje koje se ne može zaplijeniti; 2) potraživanje stvari ili vrijednosti stvari koje su dužniku bile date na čuvanje ili na posudbu, ili koje je dužnik uzeo bespravno, ili ih bespravno zadržao; 3) potraživanje nastalo namjernim prouzrokovanjem štete; 4) potraživanje naknade štete pričinjenje oštećenjem zdravlja ili prouzrokovanjem smrti; 5) potraživanje koje potiče iz zakonske obaveze izdržavanja. Zabrana na potraživanju druge strane Član 342 Dužnik ne može vršiti prebijanje ako je njegovo potraživanje dospjelo tek pošto je neko treći stavio zabranu na povjeriočevo potraživanje prema njemu. Uračunavanje prebijanjem Član 343 Kad između dva lica postoji više obaveza koje mogu prestati prebijanjem, prebijanje se vrši po pravilima koja važe za uračunavanje ispunjenja. Odsjek 2. OTPUŠTANJE DUGA Sporazum Član 344 (1) Obaveza prestaje kad povjerilac izjavi dužniku da neće tražiti njeno ispunjenje i dužnik se sa tim saglasi. (2) Za punovažnost ovog sporazuma nije potrebno da bude zaključen u formi u kojoj je zaključen posao iz koga je obaveza nastala. Odricanje od sredstava obezbjeđenja Član 345 Vraćanje zaloge i odricanje od drugih sredstava kojima je bilo obezbijeđeno ispunjenje obaveze, ne znači povjeriočevo odricanje od prava da traži njeno ispunjenje. Otpuštanje duga jemcu Član 346 (1) Otpuštanje duga jemcu ne oslobađa glavnog dužnika, a otpuštanje duga glavnom dužniku oslobađa jemca. (2) Kad ima više jemaca, pa povjerilac oslobodi jednog od njih, ostali ostaju u obavezi, ali se njihova obaveza smanjuje za dio koji otpada na oslobođenog jemca. Opšte otpuštanje dugova Član 347 Opšte otpuštanje dugova gasi sva povjeriočeva potraživanja prema dužniku, izuzev onih za koja povjerilac nije znao da postoje u času kad je otpuštanje izvršeno. Odsjek 3. PRENOV (NOVACIJA) Uslovi Član 348 (1) Obaveza prestaje ako se povjerilac i dužnik saglase da postojeću obavezu zamijene novom i ako nova obaveza ima različit predmet ili različit pravni osnov. (2) Sporazum povjerioca i dužnika kojim se mijenja ili dodaje odredba o roku, o mjestu ili o načinu ispunjenja, zatim naknadni sporazum o kamati, ugovornoj kazni, obezbjeđenju ispunjenja ili o kojoj drugoj sporednoj odredbi, kao i sporazum o izdavanju nove isprave o dugu, ne smatraju se prenovom. (3) Izdavanje mjenice ili čeka zbog neke ranije obaveze ne smatra se prenovom, izuzev kad je to ugovoreno. Volja da se izvrši prenov Član 349 Prenov se ne pretpostavlja, te, ako strane nisu izrazile namjeru da ugase postojeću obavezu kad su stvarale novu, ranija obaveza ne prestaje, već postoji i dalje pored nove. Dejstva prenova Član 350 (1) Ugovorom o prenovu ranija obaveza prestaje i nova nastaje. (2) Sa ranijom obavezom prestaju i zaloga i jemstvo, izuzev ako je sa jemcem ili zalogodavcem drukčije ugovoreno. (3) Isto važi i za ostala sporedna prava koja su bila vezana za raniju obavezu. Nedostatak ranije obaveze Član 351 (1) Prenov je bez dejstva ako je ranija obaveza bila ništava ili već ugašena. (2) Ako je ranija obaveza bila samo rušljiva, prenov je punovažan ako je dužnik znao za nedostatak ranije obaveze. Dejstvo poništenja Član 352 Kada je ugovor o prenovu poništen, smatra se da nije ni bilo prenova i da ranija obaveza nije ni prestala postojati. Odsjek 4. SJEDINJENJE (KONFUZIJA) Član 353 (1) Obaveza prestaje sjedinjenjem kad jedno isto lice postane i povjerilac i dužnik. (2) Kad jemac postane povjerilac, obaveza glavnog dužnika ne prestaje. (3) Obaveza upisana u javnoj knjizi prestaje sjedinjenjem tek kad se izvrši upis brisanja. Odsjek 5. NEMOGUĆNOST ISPUNJENJA Prestanak obaveze zbog nemogućnosti ispunjenja Član 354 (1) Obaveza prestaje kad njeno ispunjenje postane nemoguće, usljed okolnosti zbog kojih dužnik ne odgovara. (2) Dužnik treba da dokaže okolnosti koje isključuju njegovu odgovornost. Kad su predmet obaveze stvari određene po rodu Član 355 (1) Ako su predmet obaveze stvari određene po rodu, obaveza ne prestaje čak i kad sve što dužnik ima od takvih stvari propadne usljed okolnosti za koje on ne odgovara. (2) Ali, kad su predmet obaveza stvari određene po rodu koje se imaju uzeti iz određene mase tih stvari, obaveza prestaje kad propadne cijela ta masa. Ustupanje prava prema trećem odgovornom za nemogućnost ispunjenja Član 356 Dužnik određene stvari koji je oslobođen svoje obaveze usljed nemogućnosti ispunjenja dužan je ustupiti povjeriocu pravo koje bi imao prema trećem licu zbog nastale nemogućnosti. Odsjek 6. PROTEK VREMENA, OTKAZ Rok u trajnom dugovinskom odnosu Član 357 Trajni dugovinski odnos sa određenim rokom trajanja prestaje kad rok istekne, izuzev kad je ugovoreno ili zakonom određeno da se poslije isteka roka dugovinski odnos produžava za neodređeno vrijeme ako ne bude blagovremeno otkazan. Otkaz trajnog dugovinskog odnosa Član 358 (1) Ako vrijeme trajanja dugovinskog odnosa nije određeno, svaka strana može ga prekinuti otkazom. (2) Otkaz mora biti dostavljen drugoj strani. (3) Otkaz se može dati u svako doba, samo ne u nevrijeme. (4) Otkazni dugovinski odnos prestaje kada istekne otkazni rok određen ugovorom, a ako takav rok nije određen ugovorom, odnos prestaje po isteku roka određenog zakonom ili običajem, odnosno istekom primjerenog roka. (5) Strane mogu ugovoriti da će njihov dugovinski odnos prestati samim dostavljanjem otkaza, ako za određeni slučaj zakon ne naređuje što drugo. (6) Povjerilac ima pravo da zahtijeva od dužnika ono što je dospjelo prije nego što je obaveza prestala protekom roka ili otkazom. Odsjek 7. SMRT Član 359 Smrću dužnika ili povjerioca prestaje obaveza samo ako je nastala s obzirom na lične osobine koje od ugovornih strana ili lične sposobnosti dužnika. ODJELJAK 4. Zastarjelost Odsjek 1. OPŠTE ODREDBE Opšte pravilo Član 360 (1) Zastarjelošću prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obaveze. (2) Zastarjelost nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kome je povjerilac mogao zahtijevati ispunjenje obaveze. (3) Sud se ne može obazirati na zastarjelost ako se dužnik nije na nju pozvao. Kad zastarjelost počinje teći Član 361 (1) Zastarjelost počinje teći prvog dana poslije dana kad je povjerilac imao pravo da zahtijeva ispunjenje obaveze ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. (2) Ako se obaveza sastoji u tome da se nešto ne učini, da se propusti ili trpi, zastarjelost počinje teći prvog dana poslije dana kad je dužnik postupio protivno obavezi. Nastupanje zastarjelosti Član 362 Zastarjelost nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena. Uračunavanje vremena prethodnika Član 363 U vrijeme zastarjelosti računa se i vrijeme koje je proteklo u korist dužnikovih prethodnika. Zabrana promjene roka zastarjelosti Član 364 (1) Pravnim poslom ne može se odrediti duže ili kraće vrijeme zastarjelosti od onog vremena koje je određeno zakonom. (2) Pravnim poslom ne može se odrediti da zastarjelost neće teći za neko vrijeme. Odricanje od zastarjelosti Član 365 Dužnik se ne može odreći zastarjelosti prije nego što protekne vrijeme određeno za zastarjelost. Pismeno priznanje i obezbjeđenje zastarjele obaveze Član 366 (1) Pismeno priznanje zastarjele obaveze smatra se kao odricanje od zastarjelosti. (2) Isto dejstvo ima davanje zaloge ili kog drugog obezbjeđenja za zastarjelo potraživanje. Dejstvo ispunjenja zastarjele obaveze Član 367 Ako dužnik ispuni zastarjelu obavezu, nema pravo zahtijevati da mu se vrati ono što je dao, čak i ako nije znao da je obaveza zastarjela. Povjerilac čije je potraživanje obezbijeđeno Član 368 (1) Kad protekne vrijeme zastarjelosti, povjerilac čije je potraživanje obezbijeđeno zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari, ako je drži u rukama ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. (2) Međutim, zastarjela potraživanja kamata i drugih povremenih davanja ne mogu se namiriti ni iz opterećene stvari. Sporedna potraživanja Član 369 Kad zastari glavno potraživanje, zastarjela su i sporedna potraživanja, kao što su potraživanja kamata, plodova, troškova, ugovorne kazne. Kada se primjenjuju pravila o zastarjelosti Član 370 Pravila o zastarjelosti ne primjenjuju se u slučajevima kada su u zakonu određeni rokovi u kojima treba da se podigne tužba ili da se izvrši određena radnja pod prijetnjom gubitka prava. Odsjek 2. VRIJEME POTREBNO ZA ZASTARJELOST Opšti rok zastarjelosti Član 371 Potraživanja zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastarjelosti. Povremena potraživanja Član 372 (1) Potraživanja povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim određenim razmacima vremena (povremena potraživanja), pa bilo da se radi o sporednim povremenim potraživanjima, kao što je potraživanje kamata, bilo da se radi o takvim povremenim potraživanjima u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je potraživanje izdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. (2) Isto važi za anuitete kojima se u jednakim, unaprijed određenim, povremenim iznosima otplaćuju glavnica i kamate, ali ne važi za otplate u obrocima i druga djelimična ispunjenja. Zastarjelost samog prava Član 373 (1) Samo pravo iz koga proističu povremena potraživanja zastarijeva za pet godina, računajući od dospjelosti najstarijeg neispunjenog potraživanja poslije koga dužnik nije vršio davanja. (2) Kad zastari pravo iz koga proističu povremena potraživanja, povjerilac gubi pravo ne samo da zahtijeva buduća povremena davanja nego i povremena davanja koja su dospjela prije ove zastarjelosti. (3) Ne može zastariti pravo na izdržavanje određeno zakonom. Međusobna potraživanja iz ugovora o prometu robe i usluga Član 374 (1) Međusobna potraživanja pravnih lica iz ugovora o prometu robe i usluga, kao i potraživanja naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima, zastarijevaju za tri godine. (2) Zastarijevanje teče odvojeno za svaku isporuku robe, izvršeni rad ili uslugu. Potraživanje zakupnine Član 375 Potraživanje zakupnine, bilo da je određeno da se plaća povremeno bilo u jednom ukupnom iznosu, zastarijeva za tri godine. Potraživanje naknade štete Član 376 (1) Potraživanje naknade prouzrokovane štete zastarijeva za tri godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za lice koje je štetu učinilo. (2) U svakom slučaju ovo potraživanje zastarijeva za pet godina od kad je šteta nastala. (3) Potraživanje naknade štete, nastale povredom ugovorne obaveze, zastarijeva za vrijeme određeno za zastarjelost te obaveze. Potraživanje naknade štete prouzrokovane krivičnim djelom Član 377 (1) Kad je šteta prouzrokovana krivičnim djelom, a za krivično gonjenje je predviđen duži rok zastarjelosti, zahtjev za naknadu štete prema odgovornom licu zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastarjelost krivičnog gonjenja. (2) Prekid zastarijevanja krivičnog gonjenja povlači za sobom i prekid zastarijevanja zahtjeva za naknadu štete. (3) Isto važi i za zastoj zastarijevanja. Jednogodišnji rok zastarjelosti Član 378 (1) Zastarijevaju za jednu godinu: 1) potraživanje naknade za isporučenu električnu i toplotnu energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kada je isporuka, odnosno usluga izvršena za potrebe domaćinstva; 2) potraživanje radio-stanice i radio-televizijske stanice za upotrebu radio- prijemnika i televizijskog prijemnika; 3) potraživanje pošte, telegrafa i telefona za upotrebu telefona i poštanskih pregradaka, kao i druga njihova potraživanja koja se naplaćuju u tromjesečnim ili kraćim rokovima; 4) potraživanje pretplate na povremene publikacije, računajući od isteka vremena za koje je publikacija naručena. (2) Zastarijevanje teče iako su isporuke ili usluge produžene. Potraživanja utvrđena pred sudom ili drugim nadležnim organima Član 379 (1) Sva potraživanja koja su utvrđena pravnosnažnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog organa, ili poravnanjem pred sudom ili drugim nadležnim organom, zastarijevaju za deset godina, pa i ona za koja zakon, inače, predviđa kraći rok zastarjelosti. (2) Međutim, sva povremena potraživanja koja proističu iz takvih odluka ili poravnanja i dospijevaju ubuduće, zastarijevaju u roku predviđenom za zastarjelost povremenih potraživanja. Rokovi zastarjelosti kod ugovora o osiguranju Član 380 (1) Potraživanja ugovarača osiguranja, odnosno trećeg lica iz ugovora o osiguranju života, zastarijevaju za pet, a iz ostalih ugovora o osiguranju za tri godine, računajući od prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj je potraživanje nastalo. (2) Ako zainteresovano lice dokaže da do dana određenog u prethodnom stavu nije znalo da se osigurani slučaj dogodio, zastarijevanje počinje od dana kad je za to saznalo, s tim da u svakom slučaju potraživanje zastarijeva kod osiguranja života za deset, a kod ostalih za pet godina od dana određenog u prethodnom stavu. (3) Potraživanja osiguravača iz ugovora o osiguranju zastarijevaju za tri godine. (4) Kad u slučaju osiguranja od odgovornosti trećeg, oštećeno lice zahtijeva naknadu od osiguranika ili je dobije od njega, zastarijevanje osiguranikovog zahtjeva, prema osiguravaču, počinje od dana kada je oštećeno lice tražilo sudskim putem naknadu od osiguranika, odnosno kad ga je osiguranik obeštetio. (5) Neposredan zahtjev trećeg oštećenog lica prema osiguravaču zastarijeva za isto vrijeme za koje zastarijeva njegov zahtjev prema osiguraniku odgovornom za štetu. (6) Zastarijevanje potraživanja koje pripada osiguravaču prema trećem licu, odgovornom za nastupanje osiguranog slučaja, počinje teći kad i zastarijevanje potraživanja osiguranika prema tom licu i navršava se u istom roku. Odsjek 3. ZASTOJ ZASTARIJEVANJA Potraživanja između određenih lica Član 381 Zastarijevanje ne teče: 1) između bračnih drugova; 2) između roditelja i djece dok traje roditeljsko pravo; 3) između štićenika i njegovog staraoca, kao i organa starateljstva za vrijeme trajanja starateljstva i dok ne budu položeni računi; 4) između dva lica koja žive u vanbračnoj zajednici, dok ta zajednica postoji. Potraživanja određenih lica Član 382 Zastarijevanje ne teče: 1) za vrijeme mobilizacije, u slučaju neposredne ratne opasnosti ili rata u pogledu potraživanja lica na vojnoj dužnosti; 2) u pogledu potraživanja koja imaju lica zaposlena u tuđem domaćinstvu prema poslodavcu ili članovima njegove porodice koji zajedno sa njima žive, sve dok taj radni odnos traje. Nesavladive prepreke Član 383 Zastarijevanje ne teče za sve vrijeme za koje povjeriocu nije bilo moguće, zbog nesavladivih prepreka, da sudskim putem zahtijeva ispunjenje obaveze. Uticaj uzroka zastoja zastarijevanja Član 384 (1) Ako zastarijevanje nije moglo početi da teče zbog nekog zakonskog uzroka, ono počinje teći kad taj uzrok prestane. (2) Ako je zastarijevanje počelo teći prije nego što je nastao uzrok koji je zaustavio njegov dalji tok, ono nastavlja da teče kad prestane taj uzrok, a vrijeme koje je isteklo prije zaustavljanja računa se u zakonom određeni rok za zastarjelost. Potraživanja prema poslovno nesposobnim licima i njihova potraživanja Član 385 (1) Zastarijevanje teče i prema maloljetniku i drugom poslovno nesposobnom licu, bez obzira na to da li imaju zakonskog zastupnika ili ne. (2) Međutim, zastarjelost potraživanja maloljetnika koji nema zastupnika i drugog poslovno nesposobnog lica bez zastupnika, ne može nastupiti dok ne protekne dvije godine od kad su postala potpuno poslovno sposobna ili od kad su dobila zastupnika. (3) Ako je za zastarjelost nekog potraživanja određeno vrijeme kraće od dvije godine, a povjerilac je maloljetnik koji nema zastupnika ili neko drugo poslovno nesposobno lice bez zastupnika, zastarijevanje tog potraživanja počinje teći od kad je povjerilac postao poslovno sposoban ili od kad je dobio zastupnika. Potraživanje prema licu na odsluženju vojnog roka Član 386 Zastarjelost prema licu koje se nalazi na odsluženju vojnog roka ili na vojnoj vježbi ne može nastupiti dok ne proteknu tri mjeseca od odsluženja vojnog roka ili prestanka vojne vježbe. Odsjek 4. PREKID ZASTARIJEVANJA Priznanje duga Član 387 (1) Zastarijevanje se prekida kada dužnik prizna dug. (2) Priznanje duga može se učiniti ne samo izjavom povjeriocu nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamate, davanje obezbjeđenja. Podizanje tužbe Član 388 Zastarijevanje se prekida podizanjem tužbe i svakom drugom povjeriočevom radnjom preduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom, u cilju utvrđivanja, obezbjeđenja ili ostvarenja potraživanja. Odustanak, odbacivanje ili odbijanje tužbe Član 389 (1) Prekid zastarijevanja, izvršen podizanjem tužbe ili kojom drugom povjeriočevom radnjom, preduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom, u cilju utvrđivanja, obezbjeđenja ili ostvarenja potraživanja, smatra se da nije nastupio ako povjerilac odustane od tužbe ili radnje koju je preduzeo. (2) Isto tako, smatra se da nije bilo prekida ako povjeriočeva tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen, ili ako izdejstvovana ili preduzeta mjera izvršenja, ili obezbjeđenja bude poništena. Odbacivanje tužbe zbog nenadležnosti Član 390 (1) Ako je tužba protiv dužnika odbačena zbog nenadležnosti suda ili kog drugog uzroka koji se ne tiče suštine stvari, pa povjerilac podigne ponovo tužbu u roku od tri mjeseca od dana pravnosnažnosti odluke o odbacivanju tužbe, smatra se da je zastarijevanje prekinuto prvom tužbom. (2) Isto vrijedi i za pozivanje u zaštitu i za isticanje prebijanja potraživanja u sporu, kao i u slučaju kad je sud ili drugi organ uputio dužnika da svoje prijavljeno potraživanje ostvaruje u parničnom postupku. Pozivanje dužnika Član 391 Za prekid zastarijevanja nije dovoljno da povjerilac pozove dužnika pismeno ili usmeno da obavezu ispuni. Rok zastarjelosti u slučaju prekida Član 392 (1) Poslije prekida zastarijevanje počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastarjelost. (2) Zastarijevanje prekinuto priznanjem od strane dužnika počinje teći iznova od priznanja. (3) Kad je prekid zastarijevanja nastao podizanjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prebijanja potraživanja u sporu, odnosno prijavljivanjem potraživanja u nekom drugom postupku, zastarijevanje počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili svršen na neki drugi način. (4) Kad je prekid zastarijevanja, nastao prijavom potraživanja u stečajnom postupku, zastarijevanje počinje teći iznova od dana okončanja ovog postupka. (5) Isto važi i kad je prekid zastarijevanja nastao zahtjevom prinudnog izvršenja ili obezbjeđenja. (6) Zastarijevanje koje počinje teći iznova poslije prekida, navršava se kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastarijevanje koje je prekinuto. Zastarjelost u slučaju prenova Član 393 Ako je prekid nastao priznanjem duga od strane dužnika, a povjerilac i dužnik su se sporazumjeli da izmijene osnov ili predmet obaveze, novo potraživanje zastarijeva za vrijeme koje je određeno za njegovu zastarjelost. GLAVA V. RAZNE VRSTE OBAVEZA ODJELJAK 1. Novčane obaveze Odsjek 1. OPŠTE ODREDBE Načelo monetarnog nominalizma Član 394 Kad obaveza ima za predmet svotu novca, dužnik je dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koji obaveza glasi, izuzev kad zakon određuje što drugo. Valuta obaveze Član 395 Ako novčana obaveza, protivno posebnom saveznom zakonu, glasi na plaćanje u zlatu ili nekoj stranoj valuti, njeno ispunjenje se može zahtijevati samo u domaćem novcu prema kursu koji je važio u trenutku nastanka obaveze. Indeksna klauzula Član 396 Ništava je odredba ugovora kojom se iznos novčane obaveze u domaćem novcu vezuje za promjene cijena dobara, roba i usluga izraženih indeksom cijena utvrđenim od strane ovlašćene organizacije (indeksna klauzula), ali će biti punovažna ako je izabrani indeks u neposrednoj ekonomskoj vezi sa predmetom posla, tako da nema spekulativni značaj ili je takva odredba ugovorena radi obezbjeđenja životnog standarda ugovorne strane. Klizna skala Član 397 U ugovorima u kojima se jedna strana obavezuje da izradi i isporuči određene predmete, dozvoljeno je ugovoriti da će cijena zavisiti od cijena materijala i od rada, kao i drugih elemenata koji utiču na visinu troškova proizvodnje, u određeno vrijeme na određenom tržištu. Plaćanje prije roka Član 398 (1) Dužnik novčane obaveze može je ispuniti prije roka. (2) Ništava je odredba ugovora kojom se dužnik odriče ovog prava. (3) U slučaju ispunjenja novčane obaveze prije roka, dužnik ima pravo da od iznosa duga odbije iznos kamate za vrijeme od dana isplate do dospjelosti obaveze, samo ako je na to ovlašćen ugovorom ili to proizilazi iz običaja. Odsjek 2. UGOVORNA KAMATA Stopa ugovorne kamate Član 399 (1) Stopa ugovorne kamate između pojedinaca ne može biti veća od kamatne stope koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju. (2) U pogledu najviše ugovorne kamatne stope između drugih osoba primjenjuju se odredbe posebnog zakona. (3) Ako je kamata ugovorena ali nije određena njezina stopa ni vrijeme dospijevanja, između pojedinaca važi kamatna stopa koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju, a između drugih lica važi kamatna stopa koju banka ili druga bankarska organizacija plaća, odnosno ugovara za takvu ili sličnu vrstu posla i dospijeva nakon isteka godine, ako za određeni slučaj nije predviđeno što drugo. (4) Ako je ugovorena veća kamata od dopuštene, primijenit će se najveća dopuštena stopa kamate. Kamata na kamatu Član 400 (1) Ništava je odredba ugovora kojom se predviđa da će na kamatu, kada dospije za isplatu, početi teći kamata, ako ona ne bude isplaćena. (2) Ali se može unaprijed ugovoriti da će se stopa kamate povećati ako dužnik ne isplati dospjele kamate na vrijeme. (3) Odredbe prethodnih stavova ne odnose se na kreditno poslovanje banaka i drugih bankarskih organizacija. Kada kamata prestaje teći Član 401 Briše se. Kamata u nenovčanim obavezama Član 402 Odredbe ovog zakona o ugovornoj kamati shodno važe i za ostale obaveze koje imaju za predmet stvari određene po rodu. ODJELJAK 2. Obaveze sa više predmeta Odsjek 1. ALTERNATIVNE OBAVEZE Pravo izbora Član 403 Ako neka obaveza ima dva ili više predmeta, ali je dužnik dužan dati samo jedan da bi se oslobodio obaveze, pravo izbora, ako nije što drugo ugovoreno, pripada dužniku i obaveza prestaje kad on bude predao predmet koji je izabrao. Neopozivost i dejstvo izvršenog izbora Član 404 (1) Izbor je izvršen kad strana kojoj pripada pravo izbora obavijesti drugu stranu o tome šta je izabrala, i od tog časa izbor se više ne može mijenjati. (2) Izvršenjem izbora smatra se da je obaveza od početka bila jednostavna i da je njen predmet od početka bila izabrana stvar. Trajanje prava izbora Član 405 (1) Dužnik ima pravo izbora sve dok u postupku prinudnog izvršenja jedna od dugovanih stvari ne bude potpuno ili djelimično predata povjeriocu po njegovom izboru. (2) Ako pravo izbora pripada povjeriocu, a on se ne izjasni o izboru u roku određenom za ispunjenje, dužnik ga može pozvati da izvrši izbor i za to mu odredi primjeren rok, poslije čijeg isteka pravo izbora prelazi na dužnika. Izbor povjeren trećem licu Član 406 Ako izbor treba da izvrši treće lice, a ono to ne učini, svaka strana može zahtijevati da izbor izvrši sud. Ograničenje na preostali predmet Član 407 Ako je jedan predmet obaveze postao nemoguć, usljed nekog događaja za koji ne odgovara nijedna strana, obaveza se ograničava na preostali predmet. Odsjek 2. FAKULTATIVNE OBAVEZE I FAKULTATIVNA POTRAŽIVANJA I - FAKULTATIVNE OBAVEZE Ovlaštenje dužnika u fakultativnoj obavezi Član 409 Dužnik, čija obaveza ima jedan predmet, ali mu je dopušteno da se oslobodi svoje obaveze dajući neki drugi određeni predmet, može se koristiti tom mogućnošću sve dok povjerilac u postupku prinudnog izvršenja ne dobije, potpuno ili djelimično, predmet obaveze. Ovlaštenja povjerioca u fakultativnoj obavezi Član 410 (1) Povjerilac u fakultativnoj obavezi može zahtijevati od dužnika samo predmet obaveze, ali ne i drugi predmet, kojim dužnik, ako hoće, može, takođe, ispuniti svoju obavezu. (2) Kad predmet obaveze postane nemoguć, usljed događaja za koju dužnik ne odgovara, povjerilac može tražiti samo naknadu štete, ali se dužnik može osloboditi obaveze dajući predmet koji je ovlašćen dati umjesto dugovanog predmeta. II - FAKULTATIVNA POTRAŽIVANJA Član 411 (1) Kad je ugovorom ili zakonom predviđeno da povjerilac može, umjesto dugovanog predmeta, zahtijevati od dužnika neki drugi određeni predmet, dužnik je dužan predati mu taj predmet ako povjerilac to zahtijeva. (2) Uostalom, za ovakva fakultativna potraživanja važe, prema namjeri ugovarača i prema prilikama posla, odgovarajuća pravila o fakultativnim i o alternativnim obavezama. ODJELJAK 3. Obaveze sa više dužnika i povjerilaca Odsjek 1. DJELJIVE OBAVEZE Dijeljenje obaveze i potraživanja Član 412 (1) Obaveza je djeljiva ako se ono što se duguje može podijeliti i ispuniti u dijelovima, koji imaju ista svojstva kao i cijeli predmet i ako ono tom podjelom ne gubi ništa od svoje vrijednosti, inače obaveza je nedjeljiva. (2) Kad u nekoj djeljivoj obavezi ima više dužnika, obaveza se dijeli među njima na jednake dijelove, ako nije određena drukčija podjela i svaki od njih odgovara za svoj dio obaveze. (3) Kad u nekoj djeljivoj obavezi ima više povjerilaca, potraživanje se dijeli među njima na jednake dijelove, ako nije što drugo određeno, i svaki povjerilac može zahtijevati samo svoj dio potraživanja. Pretpostavka solidarnosti Član 413 Kad ima više dužnika u nekoj djeljivoj obavezi nastaloj ugovorom u privredi, oni odgovaraju povjeriocu solidarno, osim ako su ugovarači izričito otklonili solidarnu odgovornost. Odsjek 2. SOLIDARNE OBAVEZE I - SOLIDARNOST DUŽNIKA Sadržina solidarnosti dužnika Član 414 (1) Svaki dužnik solidarne obaveze odgovara povjeriocu za cijelu obavezu i povjerilac može zahtijevati njeno ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjena, ali kad jedan dužnik ispuni obavezu, ona prestaje i svi se dužnici oslobađaju. (2) Od više solidarnih dužnika, svaki može dugovati sa drugim rokom ispunjenja, pod drugim uslovima i uopće sa različitim odstupanjima. Prebijanje Član 415 (1) Svaki solidarni dužnik može se pozvati na prebijanje koje je izvršio njegov sadužnik. (2) Solidarni dužnik može potraživanje svog sadužnika prema povjeriocu prebiti sa povjeriočevim potraživanjem, ali samo za onoliko koliko iznosi dio duga tog sadužnika u solidarnoj obavezi. Otpuštanje duga Član 416 (1) Otpuštanje duga izvršeno sporazumno sa jednim solidarnim dužnikom oslobađa obaveze i ostale dužnike. (2) Ali, ako je otpuštanje imalo za svrhu da oslobodi obaveze samo dužnika s kojim je izvršeno, solidarna obaveza smanjuje se za dio koji prema međusobnim odnosima dužnika pada na njega, a ostali dužnici odgovaraju solidarno za ostatak obaveze. Prenov Član 417 (1) Prenovom, koji je povjerilac izvršio sa jednim solidarnim dužnikom, oslobađaju se i ostali dužnici. (2) Ali, ako su povjerilac i dužnik prenov ograničili na dio obaveze koji dolazi na ovoga, obaveza ostalih ne prestaje, nego se samo smanjuje za taj dio. Poravnanje Član 418 Poravnanje koje je zaključio jedan od solidarnih dužnika sa povjeriocem nema dejstva prema ostalim dužnicima, ali ovi imaju pravo da prihvate to poravnanje, ako ono nije ograničeno na dužnika sa kojim je zaključeno. Sjedinjenje Član 419 Kad se u jednom licu sjedini svojstvo povjerioca i svojstvo dužnika iste solidarne obaveze, obaveza ostalih dužnika smanjuje se za iznos dijela koji na njega pada. Docnja povjerioca Član 420 Kad povjerilac dođe u docnju prema jednom solidarnom dužniku, on je u docnji i prema ostalim solidarnim dužnicima. Docnja jednog dužnika i priznanje duga Član 421 (1) Docnja jednog solidarnog dužnika nema dejstvo prema ostalim dužnicima. (2) Isto važi i za priznanje duga koje bi izvršio jedan od solidarnih dužnika. Zastoj i prekid zastarijevanja i odricanje od zastarjelosti Član 422 (1) Ako zastarijevanje ne teče ili je prekinuto prema jednom dužniku, ono teče za ostale solidarne dužnike i može se navršiti, ali dužnik prema kome obaveza nije zastarjela i koji je morao da je ispuni ima pravo zahtijevati od ostalih dužnika, prema kojima je obaveza zastarjela, da mu naknade svaki svoj dio obaveze. (2) Odricanje od navršene zastarjelosti nema dejstva prema ostalim dužnicima. Pravo ispunioca na naknadu Član 423 (1) Dužnik koji je ispunio obavezu, ima pravo zahtijevati od svakog sadužnika da mu naknadi dio obaveze koji pada na njega. (2) Pri tome nije od uticaja okolnost što je povjerilac nekog od sadužnika oslobodio duga ili mu je dug smanjio. (3) Dio koji pada na dužnika od koga ne može da se dobije naknada dijeli se srazmjerno na sve dužnike. Podjela na jednake dijelove i izuzetak Član 424 (1) Ako nije što drugo ugovoreno ili inače ne proizilazi iz pravnih odnosa učesnika u poslu, na svakog dužnika dolazi jednak dio. (2) Ali, ako je solidarna obaveza zaključena u isključivom interesu jednog solidarnog dužnika, on je dužan naknaditi cijeli iznos obaveze sadužniku koji je namirio povjerioca. II - SOLIDARNOST POVJERILACA Solidarnost se ne pretpostavlja Član 425 Kad na povjerilačkoj strani ime više lica, ona su solidarna samo kad je solidarnost ugovorena ili zakonom određena. Sadržina solidarnosti Član 426 (1) Svaki solidarni povjerilac ima pravo zahtijevati od dužnika ispunjenje cijele obaveze, ali kad jedan od njih bude namiren, obaveza prestaje i prema ostalim povjeriocima. (2) Dužnik može ispuniti obavezu povjeriocu koga sam izabere, sve dok neki povjerilac ne zatraži ispunjenje. Prebijanje Član 427 (1) Dužnik može izvršiti prebijanje svoje obaveze sa potraživanjem koje ima prema povjeriocu, koji mu zahtijeva ispunjenje. (2) Prebijanje sa potraživanjem koje ima prema nekom drugom povjeriocu, dužnik može izvršiti samo do visine dijela solidarnog potraživanja, koje pripada tom povjeriocu. Otpuštanje duga i prenov Član 428 Otpuštanjem duga i prenovom između dužnika i jednog povjerioca, smanjuje se solidarna obaveza za onoliko koliko iznosi dio tog potraživanja povjerioca. Poravnanje Član 429 Poravnanje koje je zaključio jedan od solidarnih povjerilaca sa dužnikom nema dejstva prema ostalim povjeriocima, ali ovi imaju pravo da prihvate to poravnanje, izuzev kad se ono odnosi samo na dio povjerioca sa kojim je zaključeno. Sjedinjenje Član 430 Kad se u licu jednog solidarnog povjerioca sjedini i svojstvo dužnika, svaki od ostalih solidarnih povjerilaca može od njega zahtijevati samo svoj dio potraživanja. Docnja Član 431 (1) Kad dužnik dođe u docnju prema jednom solidarnom povjeriocu, on je u docnji i prema ostalim povjeriocima. (2) Docnja jednog solidarnog povjerioca dejstvuje i prema ostalim povjeriocima. Priznanje duga Član 432 Priznanje duga učinjeno jednom povjeriocu koristi svim povjeriocima. Zastarjelost Član 433 (1) Ako jedan povjerilac prekine zastarijevanje ili ako prema njemu ne teče zastarijevanje, to ne koristi ostalim povjeriocima i prema njima zastarijevanje teče i dalje. (2) Odricanje od zastarjelosti izvršeno prema jednom povjeriocu koristi i ostalim povjeriocima. Odnosi između povjerilaca poslije ispunjenja Član 434 (1) Svaki solidarni povjerilac ima pravo zahtijevati od povjerioca koji je primio ispunjenje od dužnika da mu preda dio koji mu pripada. (2) Ako iz odnosa među povjeriocima ne proističe što drugo, svakom solidarnom povjeriocu pripada jednak dio. Odsjek 3. NEDJELJIVE OBAVEZE Član 435 (1) Za nedjeljive obaveze u kojima ima više dužnika shodno se primjenjuju propisi o solidarnim obavezama. (2) Kad u nedjeljivoj obavezi ima više povjerilaca, među kojima nije ni ugovorena ni zakonom određena solidarnost, jedan povjerilac može zahtijevati da dužnik ispuni njemu, samo ako je ovlašćen od ostalih povjerilaca da primi ispunjenje, inače svaki povjerilac može zahtijevati od dužnika da obavezu ispuni svim povjeriocima zajedno ili da je položi sudu. GLAVA VI. PROMJENA POVJERIOCA ILI DUŽNIKA ODJELJAK 1. Ustupanje potraživanja ugovorom (cesija) Odsjek 1. OPŠTE ODREDBE Koja se potraživanja mogu prenijeti ugovorom Član 436 (1) Povjerilac može ugovorom zaključenim sa trećim prenijeti na ovoga svoje potraživanje, izuzev onog čiji je prenos zabranjen zakonom ili koje je vezano za ličnost povjerioca, ili koje se, po svojoj prirodi, protivi prenošenju na drugoga. (2) Ugovor o ustupanju nema dejstva prema dužniku, ako su on i povjerilac ugovorili da ovaj neće moći prenijeti potraživanje na drugoga ili da ga neće moći prenijeti bez dužnikovog pristanka. Sporedna prava Član 437 (1) Sa potraživanjem prelaze na prijemnika sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, zaloga, prava iz ugovora sa jemcem, prava na kamatu, ugovornu kaznu i sl. (2) Pretpostavlja se da su dospjele a neisplaćene kamate ustupljene sa glavnim potraživanjem. (3) Svako ažuriranje javnih registara zbog prenosa potraživanja i njegovih sporednih prava je odgovornost primaoca, ukoliko nije drukčije određeno ugovorom o ustupanju. Obavještavanje dužnika Član 438 (1) Za prenos potraživanja nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupilac dužan obavijestiti dužnika o izvršenom ustupanju. (2) Ispunjenje izvršeno ustupiocu prije obavještenja o ustupanju punovažno je i oslobađa dužnika obaveze, ali samo ako nije znao za ustupanje, inače, obaveza ostaje i on je dužan da je ispuni prijemniku. Višestruko ustupanje Član 439 Ako je povjerilac ustupio isto potraživanje raznim licima, potraživanje pripada prijemniku o kome je ustupilac prvo obavijestio dužnika, odnosno, koji se prijavio dužniku. Odsjek 2. ODNOS PRIJEMNIKA I DUŽNIKA Član 440 (1) Prijemnik ima prema dužniku ista prava koja je ustupilac imao prema dužniku do ustupanja. (2) Dužnik može istaći prijemniku pored prigovora koje ima prema njemu i one prigovore koje je mogao istaći ustupiocu do časa kad je saznao za ustupanje. Odsjek 3. ODNOS USTUPIOCA I PRIJEMNIKA Predaja isprava o dugu Član 441 (1) Ustupilac je dužan predati prijemniku obveznicu ili drugu ispravu o dugu, ako ih ima, kao i druge dokaze o ustupljenom potraživanju i sporednim pravima. (2) Ako je ustupilac prenio na prijemnika samo jedan dio potraživanja, on je dužan predati mu ovjeren prepis obveznice ili koje druge isprave kojom se dokazuje postojanje ustupljenog potraživanja. (3) On je dužan izdati mu, na njegov zahtjev, ovjerenu potvrdu o ustupanju. Odgovornost za postojanje potraživanja Član 442 Kad je ustupanje izvršeno ugovorom sa naknadom, ustupilac odgovara za postojanje potraživanja u času kada je izvršeno ustupanje. Odgovornost za naplativost Član 443 (1) Ustupilac odgovara za naplativost ustupljenog potraživanja, ako je to bilo ugovoreno, ali samo do visine onoga što je primio od prijemnika, kao i za naplativost kamata, troškova oko ustupanja i troškova postupka protiv dužnika. (2) Veća odgovornost savjesnog ustupioca ne može se ugovoriti. Odsjek 4. POSEBNI SLUČAJEVI USTUPANJA POTRAŽIVANJA Ustupanje umjesto ispunjenja ili radi naplaćivanja Član 444 (1) Kad dužnik umjesto ispunjenja svoje obaveze ustupi povjeriocu svoje potraživanje ili jedan njegov dio, zaključenjem ugovora o ustupanju dužnikova obaveza se gasi do iznosa ustupljenog potraživanja. (2) Ali, kad dužnik ustupi svome povjeriocu svoje potraživanje samo radi naplaćivanja, njegova se obaveza gasi, odnosno, smanjuje tek kad povjerilac naplati ustupljeno potraživanje. (3) U oba slučaja prijemnik je dužan predati ustupiocu sve što je naplatio preko iznosa svog potraživanja prema ustupiocu. (4) U slučaju ustupanja radi naplaćivanja, dužnik ustupljenog potraživanja može ispuniti svoju obavezu i prema ustupiocu, čak i kad je obaviješten o ustupanju. Ustupanje radi obezbjeđenja Član 445 Kad je ustupanje izvršeno radi obezbjeđenja prijemnikovog potraživanja prema ustupiocu, prijemnik je dužan da se stara sa pažnjom dobrog privrednika, odnosno, dobrog domaćina o naplati ustupljenog potraživanja i da po izvršenoj naplati, pošto zadrži koliko je potrebno za namirenje sopstvenog potraživanja prema ustupiocu, ovome preda višak. ODJELJAK 2. Promjena dužnika Odsjek 1. PREUZIMANJE DUGA I - OPŠTE ODREDBE Ugovor o preuzimanju duga Član 446 (1) Preuzimanje duga vrši se ugovorom između dužnika i preuzimaoca na koji je pristao povjerilac. (2) O zaključenom ugovoru može povjerioca izvijestiti svaki od njih i svakome od njih može povjerilac saopštiti svoj pristanak na preuzimanje duga. (3) Pretpostavlja se da je povjerilac dao svoj pristanak ako je bez ograde primio neko ispunjenje od preuzimaoca, koje je ovaj učinio u svoje ime. (4) Ugovarači, kao i svaki od njih posebno, mogu pozvati povjerioca da se u određenom roku izjasni da li pristaje na preuzimanje duga, pa ako se povjerilac u određenom roku ne izjasni, smatra se da nije dao svoj pristanak. (5) Ugovor o preuzimanju duga ima dejstva ugovora o preuzimanju ispunjenja za vrijeme dok povjerilac ne bude dao svoj pristanak na ugovor o preuzimanju duga, kao i ako on odbije da da pristanak. Slučaj kad je dug obezbijeđen hipotekom Član 447 (1) Kad je prilikom otuđenja neke nepokretnosti na kojoj postoji hipoteka ugovoreno između pribavioca i otuđioca da će pribavilac preuzeti dug prema hipotekarnom povjeriocu, smatra se da je hipotekarni povjerilac dao pristanak na ugovor o preuzimanju duga ako ga na pismeni poziv otuđioca nije odbio u roku od tri mjeseca od prijema poziva. (2) U pismenom pozivu povjeriocu se mora skrenuti pažnja na ovu posljedicu, inače će se smatrati kao da poziv nije upućen. II - DEJSTVA UGOVORA O PREUZIMANJU DUGA Promjena dužnika Član 448 (1) Preuzimanjem duga preuzimalac stupa na mjesto pređašnjeg dužnika a ovaj se oslobađa obaveze. (2) Ali, ako je u vrijeme povjeriočevog pristanka na ugovor o preuzimanju duga preuzimalac bio prezadužen, a povjerilac to nije znao niti je morao znati, pređašnji dužnik ne oslobađa se obaveze, a ugovor o preuzimanju duga ima dejstvo ugovora o pristupanju dugu. (3) Između preuzimaoca i povjerioca postoji ista obaveza koja je dotle postojala između pređašnjeg dužnika i povjerioca. Sporedna prava Član 449 (1) Sporedna prava koja su dotle postojala uz potraživanje ostaju i dalje, ali jemstva, kao i zaloge, koje su dala treća lica prestaju ako jemci i zalogodavci ne pristaju da odgovaraju i za novog dužnika. (2) Ako nije što drugo ugovoreno, preuzimalac ne odgovara za nenaplaćene kamate koje su dospjele do preuzimanja. Prigovori Član 450 (1) Preuzimalac može istaći povjeriocu sve prigovore koji proističu iz pravnog odnosa između pređašnjeg dužnika i povjerioca, iz koga potiče preuzeti dug, kao i prigovore koje preuzimalac ima prema povjeriocu. (2) Preuzimalac ne može istaći povjeriocu prigovore koji potiču iz njegovog pravnog odnosa sa pređašnjim dužnikom, a koji odnos je bio osnov preuzimanja. Odsjek 2. PRISTUPANJE DUGU Ugovor o pristupanju dugu Član 451 Ugovorom između povjerioca i trećeg, kojim se ovaj obavezuje povjeriocu da će ispuniti njegovo potraživanje od dužnika, treći stupa u obavezu pored dužnika. Pristupanje dugu u slučaju primanja neke imovinske cjeline Član 452 (1) Lice na koje pređe, na osnovu ugovora, neka imovinska cjelina (zanatska radnja i sl.) pojedinca ili građanskog pravnog lica, ili jedan dio te cjeline, odgovara za dugove koji se odnose na tu cjelinu, odnosno na njen dio, pored dotadašnjeg imaoca i solidarno s njim, ali samo do vrijednosti njene aktive. (2) Nema pravnog dejstva prema povjeriocima odredba ugovora kojom bi se isključivala ili ograničavala odgovornost utvrđena u prethodnom stavu. Odsjek 3. PREUZIMANJE ISPUNJENJA Član 453 (1) Preuzimanje ispunjenja se vrši ugovorom između dužnika i nekog trećeg kojim se ovaj obavezuje prema dužniku da ispuni njegovu obavezu prema njegovom povjeriocu. (2) On odgovara dužniku ako blagovremeno ne ispuni obavezu povjeriocu, te ovaj zatraži ispunjenje od dužnika. (3) Ali, on ne preuzima dug, niti pristupa dugu i povjerilac nema nikakvo pravo prema njemu. Dio drugi UGOVORI GLAVA VII. PRODAJA ODJELJAK 1. Opšte odredbe Pojam Član 454 (1) Ugovorom o prodaji obavezuje se prodavac da stvar koju prodaje preda kupcu tako da kupac stekne pravo raspolaganja, odnosno pravo svojine, a kupac se obavezuje da prodavcu plati cijenu. (2) Prodavac nekog prava obavezuje se da kupcu pribavi prodato pravo, a kad vršenje tog prava zahtijeva držanje stvari, da mu i preda stvar. Forma prodaje nepokretnosti Član 455 Ugovor o prodaji nepokretnih stvari koje društvena pravna lica stavljaju u pravni promet, u okviru svog redovnog poslovanja, mora biti zaključen u pismenoj formi. Rizik Član 456 (1) Do predaje stvari kupcu, rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari snosi prodavac, a sa predajom stvari rizik prelazi na kupca. (2) Rizik ne prelazi na kupca ako je on, zbog nekog nedostatka predate stvari, raskinuo ugovor ili tražio zamjenu stvari. Prelaz rizika u slučaju kupčeve docnje Član 457 (1) Ako predaja stvari nije izvršena zbog kupčeve docnje, rizik prelazi na kupca u času kad je došao u docnju. (2) Kad su predmet ugovora stvari određene po rodu, rizik prelazi na kupca u docnji ako je prodavac izdvojio stvari očigledno namijenjene za izvršenje predaje i o tome odaslao obavještenje kupcu. (3) Ali, kad su stvari određene po rodu takve prirode da prodavac ne može da izdvoji jedan njihov dio, dovoljno je da je prodavac izvršio sve radnje koje su potrebne da bi kupac mogao preuzeti stvari i da je o tome odaslao obavještenje kupcu. ODJELJAK 2 Sastojci ugovora o prodaji Odsjek 1. STVAR Opšte pravilo Član 458 (1) Stvar o kojoj je ugovor mora biti u prometu, te je ništav ugovor o prodaji stvari koja je van prometa. (2) Za prodaju stvari čiji je promet ograničen važe posebni propisi. (3) Prodaja se može odnositi i na buduću stvar. Kad je stvar propala prije ugovora Član 459 (1) Ugovor o prodaji nema pravno dejstvo ako je u času njegovog zaključenja stvar o kojoj je ugovor bila propala. (2) Ako je u času zaključenja ugovora stvar bila samo djelimično propala, kupac može raskinuti ugovor ili ostati pri njemu uz srazmjerno sniženje cijene. (3) Ali će ugovor ostati na snazi i kupac će imati samo pravo na sniženje cijene ako djelimična propast ne smeta postizanju svrhe ugovora ili ako za određenu stvar postoji takav običaj u pravnom prometu. Prodaja tuđe stvari Član 460 Prodaja tuđe stvari obavezuje ugovarače, ali kupac koji nije znao ili nije morao znati da je stvar tuđa, može, ako se usljed toga ne može ostvariti cilj ugovora, raskinuti ugovor i tražiti naknadu štete. Prodaja spornog prava Član 461 (1) Sporno pravo može biti predmet ugovora o prodaji. (2) Ali je ništav ugovor kojim bi advokat ili koji drugi nalogoprimac kupio sporno pravo čije mu je ostvarivanje povjereno ili ugovorio za sebe učešće u podjeli iznosa dosuđenog njegovom nalogodavcu. Odsjek 2. CIJENA Kad cijena nije određena Član 462 (1) Ako ugovorom o prodaji cijena nije određena, a ni ugovor ne sadrži dovoljno podataka pomoću kojih bi se ona mogla odrediti, ugovor nema pravno dejstvo. (2) Kad ugovorom o prodaji u privredi cijena nije određena, niti u njemu ima dovoljno podataka pomoću kojih bi se ona mogla odrediti, kupac je dužan platiti cijenu koju je prodavac redovno naplaćivao u vrijeme zaključenja ugovora, a u nedostatku ove, razumnu cijenu. (3) Pod razumnom cijenom smatra se tekuća cijena u vrijeme zaključenja ugovora, a ako se ona ne može utvrditi, onda cijena koju utvrđuje sud, prema okolnostima slučaja. Propisana cijena Član 463 Kad je ugovorena veća cijena od one koju je za određenu vrstu stvari propisao nadležni organ, kupac duguje samo iznos propisane cijene, a ako je već isplatio ugovorenu cijenu, ima pravo zahtijevati da mu se vrati razlika. Kad je ugovorena tekuća cijena Član 464 (1) Kad je ugovorena tekuća cijena, kupac duguje cijenu utvrđenu zvaničnom evidencijom na tržištu mjesta prodavca u vrijeme kad je trebalo da uslijedi ispunjenje. (2) Ako takve evidencije nema, tekuća cijena se određuje na osnovu elemenata pomoću kojih se, prema običajima tržišta, utvrđuje cijena. Kad je određivanje cijene povjereno trećem Član 465 Ako treće lice kome je povjereno određivanje cijene neće ili ne može da je odredi, a ugovarači se ne slože naknadno o određivanju cijene niti ugovor raskinu, smatraće se da je ugovorena razumna cijena. Kad je određivanje cijene ostavljeno jednom ugovaraču Član 466 Odredba ugovora kojom se određivanje cijene ostavlja na volju jednom ugovaraču smatra se kao da nije ni ugovorena i tada kupac duguje cijenu, kao u slučaju kad cijena nije određena. ODJELJAK 3. Obaveze prodavca Odsjek 1. PREDAJA STVARI I - O PREDAJI UOPŠTE Vrijeme i mjesto predaje Član 467 (1) Prodavac je dužan predati stvar kupcu u vrijeme i na mjestu predviđenom ugovorom. (2) Prodavac je izvršio obavezu predaje kupcu, po pravilu, kad mu stvar uruči ili preda ispravu kojom se stvar može preuzeti. Predmet predaje Član 468 (1) Ako nije što drugo ugovoreno ili ne proizilazi iz prirode posla, prodavac je dužan predati stvar kupcu u ispravnom stanju, zajedno sa njenim pripacima. (2) Plodovi i druge koristi od stvari pripadaju kupcu od dana kad je prodavac bio dužan da mu ih preda. Kad je ugovorena predaja u toku izvjesnog perioda vremena Član 469 Kad je ugovoreno da predaja stvari bude izvršena u toku izvjesnog perioda vremena, a nije određeno koja će strana imati pravo da odredi datum predaje u granicama tog perioda, to pravo pripada prodavcu, osim kad iz okolnosti slučaja proizilazi da je određivanje datuma predaje ostavljeno kupcu. Kad datum predaje nije određen Član 470 Kad datum predaje stvari kupcu nije određen, prodavac je dužan izvršiti predaju u razumnom roku poslije zaključenja ugovora, s obzirom na prirodu stvari i na ostale okolnosti. Kad mjesto predaje nije određeno ugovorom Član 471 (1) Kad mjesto predaje nije određeno ugovorom, predaja stvari vrši se u mjestu u kome je prodavac u času zaključenja ugovora imao svoje prebivalište ili, u nedostatku ovoga, svoje boravište, a ako je prodavac zaključio ugovor u vršenju svoje redovne privredne djelatnosti, onda u mjestu njegovog sjedišta. (2) Ali, ako je u času zaključenja ugovora ugovaračima bilo poznato gdje se stvar nalazi, odnosno gdje treba da bude izrađena, predaja se vrši u tom mjestu. Predaja prevoziocu Član 472 U slučaju kad je prema ugovoru potrebno da se izvrši prevoz stvari, a ugovorom nije određeno mjesto ispunjenja, predaja je izvršena uručenjem stvari prevoziocu ili licu koje organizuje otpremu. Organizovanje prevoza Član 473 Ako je prodavac dužan poslati stvar kupcu, mora zaključiti na uobičajen način i pod uobičajenim uslovima ugovore potrebne za izvršenje prevoza do određenog mjesta. Troškovi Član 474 Troškove predaje, kao i one koji joj prethode, snosi prodavac, a troškove odnošenja stvari i sve ostale troškove poslije predaje snosi kupac, ako nije što drugo ugovoreno. II - ISTOVREMENO IZVRŠENJE PREDAJE STVARI I ISPLATE CIJENE Odlaganje predaje do isplate cijene Član 475 Ako nije što drugo ugovoreno ili uobičajeno, prodavac nije dužan predati stvar ako mu kupac ne isplati cijenu istovremeno ili nije spreman da to istovremeno učini, ali kupac nije dužan isplatiti cijenu prije nego što je imao mogućnost da pregleda stvar. Odlaganje predaje u slučaju prevoza stvari Član 476 (1) Kad se predaja stvari ostvaruje uručenjem prevoziocu, prodavac može odložiti odašiljanje stvari do isplate cijene ili poslati stvar tako da zadrži pravo da raspolaže njom za vrijeme prevoza. (2) Ako je zadržao pravo da raspolaže stvarju za vrijeme prevoza, prodavac može zahtijevati da stvar ne bude predata kupcu u mjestu opredjeljenja dok ne isplati cijenu, a kupac nije dužan isplatiti cijenu prije nego što je imao mogućnost da pregleda stvar. (3) Međutim, kad ugovor predviđa plaćanje uz predaju odgovarajuće isprave, kupac nema pravo da odbije isplatu cijene zbog toga što nije imao mogućnosti da pregleda stvar. Sprečavanje izručenja otposlate stvari Član 477 (1) Ako se poslije odašiljanja stvari kupcu pokaže da su njegove materijalne prilike takve da se osnovano može posumnjati da će on moći isplatiti cijenu, prodavac može spriječiti izručenje stvari kupcu, čak i kad ovaj već ima u rukama ispravu koja ga ovlašćuje da zahtijeva izručenje stvari. (2) Međutim, prodavac ne može spriječiti izručenje ako ga zahtijeva neko treće lice koje je uredan imalac isprave koja ga ovlašćuje da zahtijeva izručenje stvari, osim ako isprava sadrži rezerve u pogledu dejstva prenosa ili ako prodavac dokaže da je imalac isprave kad ju je pribavljao postupio svjesno na štetu prodavca. Odsjek 2. ODGOVORNOST ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE I - O MATERIJALNIM NEDOSTACIMA UOPŠTE Materijalni nedostaci za koje prodavac odgovara Član 478 (1) Prodavac odgovara za materijalne nedostatke stvari koje je ona imala u času prelaza rizika na kupca, bez obzira na to da li mu je to bilo poznato. (2) Prodavac odgovara i za one materijalne nedostatke koji se pojave poslije prelaza rizika na kupca ako su posljedica uzroka koji je postojao prije toga. (3) Neznatan materijalni nedostatak ne uzima se u obzir. Kad postoje materijalni nedostaci Član 479 Nedostatak postoji: 1) ako stvar nema potrebna svojstva za njenu redovnu upotrebu ili za promet; 2) ako stvar nema potrebna svojstva za naročitu upotrebu za koju je kupac nabavlja, a koja je bila poznata prodavcu ili mu je morala biti poznata; 3) ako stvar nema svojstva i odlike koje su izričito ili prećutno ugovorene, odnosno propisane; 4) kad je prodavac predao stvar koja nije saobrazna uzorku ili modelu, osim ako su uzorak ili model pokazali samo radi obavještenja. Nedostaci za koje prodavac ne odgovara Član 480 (1) Prodavac ne odgovara za nedostatke iz tač.1) i 3) prethodnog člana, ako su u času zaključenja ugovora bili poznati kupcu ili mu nisu mogli ostati nepoznati. (2) Smatra se da nisu mogli ostati nepoznati kupcu oni nedostaci koje bi brižljivo lice sa prosječnim znanjem i iskustvom lica istog zanimanja i struke kao kupac moglo lako opaziti pri uobičajenom pregledu stvari. (3) Ali, prodavac odgovara i za nedostatke koje je kupac mogao lako opaziti, ako je izjavio da stvar nema nikakve nedostatke ili da stvar ima određena svojstva ili odlike. Pregled stvari i vidljivi nedostaci Član 481 (1) Kupac je dužan da primljenu stvar na uobičajeni način pregleda ili je da na pregled čim je to, prema redovnom toku stvari, moguće i da o vidljivim nedostacima obavijesti prodavca u roku od osam dana, a kod ugovora u privredi bez odlaganja, inače gubi pravo koje mu po tom osnovu pripada. (2) Kad je pregled izvršen u prisustvu obiju strana, kupac je dužan svoje primjedbe zbog vidljivih nedostataka saopštiti prodavcu odmah, inače gubi pravo koje mu po tom osnovu pripada. (3) Ako je kupac otpremio stvar dalje bez pretovara, a prodavcu je pri zaključenju ugovora bila poznata ili morala biti poznata mogućnost takve dalje otpreme, pregled stvari može biti odložen do njenog prispijeća u novo mjesto opredjeljenja i u tom slučaju kupac je dužan da prodavca obavijesti o nedostacima čim je, po redovnom toku stvari, mogao za njih doznati od svojih klijenata. Skriveni nedostaci Član 482 (1) Kad se poslije prijema stvari od strane kupca pokaže da stvar ima neki nedostatak koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom prilikom preuzimanja stvari (skriveni nedostatak), kupac je dužan, pod prijetnjom gubitka prava, da o tom nedostatku obavijesti prodavca u roku od osam dana, računajući od dana kad je nedostatak otkrio, a kod ugovora u privredi bez odlaganja. (2) Prodavac ne odgovara za nedostatke koji se pokažu pošto protekne šest mjeseci od predaje stvari, izuzev kad je ugovorom određen duži rok. Rokovi u slučaju opravke, zamjene i sl. Član 483 Kad je zbog nekog nedostatka došlo do opravke stvari, isporuke druge stvari, zamjene dijelova i slično, rokovi iz prethodna dva člana počinju teći od predaje opravljene stvari, predaje druge stvari, izvršene zamjene dijelova i slično. Obavještenje o nedostatku Član 484 (1) U obavještenju o nedostatku stvari kupac je dužan bliže opisati nedostatak i pozvati prodavca da pregleda stvar. (2) Ako obavještenje o nedostatku koje je kupac blagovremeno poslao prodavcu preporučenim pismom, telegramom ili na neki drugi pouzdan način zakasni ili uopšte ne stigne prodavcu, smatra se da je kupac izvršio svoju obavezu da obavijesti prodavca. Značaj činjenice da je prodavac znao za nedostatak Član 485 Kupac ne gubi pravo da se pozove na neki nedostatak i kad nije izvršio svoju obavezu da stvar pregleda bez odlaganja ili obavezu da u određenom roku obavijesti prodavca o postojanju nedostatka, kao i kad se nedostatak pokazao tek po proteku šest mjeseci od predaje stvari, ako je taj nedostatak bio poznat prodavcu ili mu nije mogao ostati nepoznat. Ugovorno ograničenje ili isključenje prodavčeve odgovornosti za materijalne nedostatke Član 486 (1) Ugovarači mogu ograničiti ili sasvim isključiti prodavčevu odgovornost za materijalne nedostatke stvari. (2) Odredba ugovora o ograničenju ili isključenju odgovornosti za nedostatke stvari ništava je ako je nedostatak bio poznat prodavcu, a on o njemu nije obavijestio kupca, kao i kad je prodavac nametnuo tu odredbu koristeći svoj poseban monopolski položaj. 3) Kupac koji se odrekao prava da raskine ugovor zbog nedostatka stvari, zadržava ostala prava zbog tih nedostataka. Prinudna javna prodaja Član 487 Imalac čija je stvar prodata na prinudnoj javnoj prodaji ne odgovara za nedostatke stvari. Ispunjenje, sniženje cijena, raskid ugovora, naknada štete Član 488 (1) Kupac koji je blagovremeno i uredno obavijestio prodavca o nedostatku može: 1) zahtijevati od prodavca da nedostatak ukloni ili da mu preda drugu stvar bez nedostatka (ispunjenje ugovora); 2) zahtijevati sniženje cijene; 3) izjaviti da raskida ugovor. (2) U svakom od ovih slučajeva kupac ima pravo i na naknadu štete. (3) Pored toga i nezavisno od toga, prodavac odgovara kupcu i za štetu koju je ovaj zbog nedostatka stvari pretrpio na drugim svojim dobrima, i to prema opštim pravilima i odgovornosti za štetu. Neispunjenje ugovora u razumnom roku Član 489 Ako kupac ne dobije zahtijevano ispunjenje ugovora u razumnom roku, zadržava pravo da raskine ugovor ili da snizi cijenu. Kad kupac može raskinuti ugovor Član 490 (1) Kupac može raskinuti ugovor samo ako je prethodno ostavio prodavcu naknadni primjereni rok za ispunjenje ugovora. (2) Kupac može raskinuti ugovor i bez ostavljanja naknadnog roka ako mu je prodavac poslije obavještenja o nedostacima saopštio da neće ispuniti ugovor ili ako iz okolnosti konkretnog slučaja očigledno proizilazi da prodavac neće moći ispuniti ugovor, ni u naknadnom roku. Neispunjenje ugovora u naknadnom roku Član 491 Ako prodavac u naknadnom roku ne ispuni ugovor, on se raskida po samom zakonu, ali ga kupac može održati ako bez odlaganja izjavi prodavcu da ugovor održava na snazi. Djelimični nedostaci Član 492 (1) Kad samo dio predate stvari ima nedostatke ili kad je predat samo dio stvari, odnosno manja količina od ugovorene, kupac može raskinuti ugovor u smislu prethodnih članova samo u pogledu dijela koji ima nedostatke ili samo u pogledu dijela ili količine koji nedostaju. (2) Kupac može raskinuti cijeli ugovor samo ako ugovorena količina ili predata stvar čini cjelinu ili ako kupac inače ima opravdan interes da primi ugovorenu stvar ili količinu u cjelini. Kad je prodavac dao kupcu veću količinu Član 493 (1) Ugovorom o prodaji u privredi, kad je prodavac stvari određenih po rodu dao kupcu veću količinu nego što je ugovoreno, a kupac u razumnom roku ne izjavi da višak odbija, smatra se da je primio i taj višak, te je dužan platiti ga po istoj cijeni. (2) Ako kupac odbije da primi višak, prodavac je dužan naknaditi kupcu štetu. Kad je određena jedna cijena za više stvari Član 494 (1) Kad je jednim ugovorom i za jednu cijenu prodato više stvari ili jedna skupina stvari, pa samo neke od njih imaju nedostatke, kupac može raskinuti ugovor samo u pogledu tih stvari, a ne i ostalih. (2) Međutim, ako one čine jednu cjelinu tako da bi njihovo razdvajanje bilo štetno, kupac može raskinuti cijeli ugovor ili ako on, ipak, izjavi da raskida ugovor samo u pogledu stvari sa nedostatkom, prodavac sa svoje strane može raskinuti ugovor i u pogledu ostalih stvari. Gubljenje prava da se raskine ugovor zbog nedostatka Član 495 (1) Kupac gubi pravo da raskine ugovor zbog nedostatka stvari kad mu je nemoguće da vrati stvar ili da je vrati u stanju u kome ju je primio. (2) Ipak, kupac može raskinuti ugovor zbog nekog nedostatka stvari ako je stvar potpuno ili djelimično propala ili oštećena usljed nedostatka koji opravdava raskidanje ugovora ili usljed nekog događaja koji ne potiče od njega ni od nekog lica za koje on odgovara. (3) Isto vrijedi ako je stvar potpuno ili djelimično propala, ili oštećena usljed obaveze kupca da pregleda stvar, ili ako je kupac, prije nego što je otkriven nedostatak, potrošio ili izmijenio jedan dio stvari u toku njene redovne upotrebe, kao i ako je oštećenje ili izmjena bez značaja. Očuvanje ostalih prava Član 496 Kupac koji je zbog nemogućnosti da vrati stvar ili da je vrati u stanju u kome je primio izgubio pravo da raskine ugovor, zadržava ostala prava koja mu daje zakon zbog postojanja nekog nedostatka. Dejstva raskida zbog nedostatka Član 497 (1) Raskid ugovora zbog nedostatka stvari proizvodi ista dejstva kao i raskid dvostranih ugovora zbog neispunjenja. (2) Kupac duguje prodavcu naknadu za korist od stvari i kad mu je nemoguće da je vrati cijelu ili njen jedan dio, a ugovor je, ipak, raskinut. Sniženje cijene Član 498 Sniženje cijene se vrši prema odnosu između vrijednosti stvari bez nedostatka i vrijednosti stvari sa nedostatkom u vrijeme zaključenja ugovora. Postupno otkrivanje nedostataka Član 499 Kupac koji je postigao sniženje cijene zbog postojanja nekog nedostatka može raskinuti ugovor ili zahtijevati novo sniženje cijene ako se naknadno otkrije neki drugi nedostatak. Gubitak prava Član 500 (1) Prava kupca koji je blagovremeno obavijestio prodavca o postojanju nedostatka gase se po isteku jedne godine, računajući od dana odašiljanja obavještenja prodavcu, izuzev ako je prodavčevom Prevarom kupac bio spriječen da ih upotrijebi. (2) Međutim, kupac koji je blagovremeno obavijestio prodavca o postojanju nedostatka može poslije proteka ovog roka, ako još nije isplatio cijenu, istaći svoj zahtjev da se cijena snizi ili da mu se naknadi šteta kao prigovor protiv prodavčevog zahtjeva da mu se isplati cijena. III - GARANCIJA ZA ISPRAVNO FUNKCIONISANJE PRODATE STVARI Odgovornost prodavca i proizvođača Član 501 (1) Kad je prodavac neke mašine, motora, kakvog aparata ili drugih sličnih stvari koje spadaju u takozvanu tehničku robu predao kupcu garantni list, kojim proizvođač garantuje ispravno funkcionisanje stvari u toku određenog vremena, računajući od njene predaje kupcu, kupac može, ako stvar ne funkcioniše ispravno, zahtijevati kako od prodavca tako i od proizvođača da stvar opravi u razumnom roku ili ako to ne učini, da mu umjesto nje preda stvar koja funkcioniše ispravno. (2) Ovim pravilima ne dira se u pravila o odgovornosti prodavca za nedostatke stvari. Traženje opravke ili zamjene Član 502 (1) Kupac može, zbog neispravnog funkcionisanja, zahtijevati od prodavca, odnosno od proizvođača opravku ili zamjenu stvari u toku garantnog roka, bez obzira na to kad se nedostatak u funkcionisanju pojavio. (2) On ima pravo na naknadu štete koju je pretrpio usljed toga što je bio lišen upotrebe stvari od trenutka traženja opravke ili zamjene do njihovog izvršenja. Produženje garantnog roka Član 503 (1) U slučaju manje opravke, garantni rok se produžava onoliko koliko je kupac bio lišen upotrebe stvari. (2) Međutim, kad je zbog neispravnog funkcionisanja izvršena zamjena stvari ili njena bitna opravka, garantni rok počinje teći ponovo od zamjene, odnosno od vraćanja opravljene stvari. (3) Ako je zamijenjen ili bitno opravljen samo neki dio stvari, garantni rok počinje teći ponovo samo za taj dio. Raskidanje ugovora i sniženje cijene Član 504 Ako prodavac ne izvrši u razumnom roku opravku ili zamjenu stvari, kupac može raskinuti ugovor ili sniziti cijenu i zahtijevati naknadu štete. Troškovi i rizik Član 505 (1) Prodavac, odnosno proizvođač je dužan da o svom trošku prenese stvar do mjesta gdje treba da se opravi, odnosno zamijeni, kao i da popravljenu, odnosno zamijenjenu stvar vrati natrag kupcu. (2) Za to vrijeme prodavac, odnosno proizvođač snosi rizik za propast ili oštećenje stvari. Odgovornost kooperanata Član 506 Kad je u izradi pojedinih dijelova stvari ili u izvršenju pojedinih radnji učestvovalo više samostalnih proizvođača, njihova odgovornost prema finalnom proizvođaču za neispravno funkcionisanje stvari, koje potiče od tih dijelova ili od tih radnji, prestaje kad prestane odgovornost finalnog proizvođača prema kupcu stvari. Gubitak prava Član 507 Prava kupca prema proizvođaču po osnovu garantnog lista gase se po isteku jedne godine, računajući od dana kad je tražio od njega opravku ili zamjenu stvari. Odsjek 3. ODGOVORNOST ZA PRAVNE NEDOSTATKE (ZAŠTITA OD EVIKCIJE) Pravni nedostaci Član 508 (1) Prodavac odgovara ako na prodatoj stvari postoji neko pravo trećeg koje isključuje, umanjuje ili ograničava kupčevo pravo, a o čijem postojanju kupac nije obaviješten, niti je pristao da uzme stvar opterećenu tim pravom. (2) Prodavac nekog drugog prava garantuje da ono postoji i da nema pravnih smetnji za njegovo ostvarenje. Obavještavanje prodavca Član 509 Kad se pokaže da treće lice polaže neko pravo, kupac je dužan obavijestiti prodavca o tome, izuzev kad je to prodavcu već poznato i pozvati ga da u razumnom roku oslobodi stvar od prava ili pretenzije trećeg ili, kad su predmet ugovora stvari određene po rodu, da mu isporuči drugu stvar bez pravnog nedostatka. Sankcije pravnih nedostataka Član 510 (1) Ako prodavac ne postupi po zahtjevu kupca, u slučaju oduzimanja stvari od kupca, ugovor se raskida po samom zakonu, a u slučaju umanjenja ili ograničenja kupčevog prava, kupac može, po svom izboru, raskinuti ugovor ili zahtijevati srazmjerno sniženje cijene. (2) Ako prodavac ne udovolji kupčevom zahtjevu da u razumnom roku oslobodi stvar od prava ili pretenzija trećeg, kupac može raskinuti ugovor ako se zbog toga njegova svrha ne može ostvariti. (3) U svakom slučaju kupac ima pravo na naknadu pretrpljene štete. (4) Međutim, ako je kupac u času zaključenja ugovora znao za mogućnost da mu stvar bude oduzeta ili da njegovo pravo bude smanjeno ili ograničeno, nema pravo na naknadu štete ako se ta mogućnost ostvari, ali ima pravo zahtijevati vraćanje, odnosno sniženje cijene. Kad kupac ne obavijesti prodavca Član 511 Kupac koji se, ne obavještavajući prodavca, upustio u spor sa trećim i spor izgubio, može se, ipak, pozvati na prodavčevu odgovornost za pravne nedostatke, izuzev ako prodavac dokaže da je on raspolagao sredstvima da se odbije zahtjev trećeg lica. Kad je pravo trećeg očigledno osnovano Član 512 (1) Kupac ima pravo pozvati se na prodavčevu odgovornost za pravne nedostatke i kad je, bez obavještenja prodavca i bez spora, priznao očigledno osnovano pravo trećeg. (2) Ako je kupac isplatio trećem izvjesnu svotu novca da bi odustao od svog očiglednog prava, prodavac se može osloboditi svoje odgovornosti ako naknadi kupcu isplaćenu svotu i pretrpljenu štetu. Ugovorno ograničenje ili isključenje prodavčeve odgovornosti Član 513 (1) Odgovornost prodavca za pravne nedostatke može se ugovorom ograničiti ili sasvim isključiti. (2) Ali, ako je u vrijeme zaključenja ugovora prodavcu bio poznat ili mu nije mogao ostati nepoznat neki nedostatak u njegovom pravu, odredba ugovora o ograničenju ili o isključenju odgovornosti za pravne nedostatke je ništava. Ograničenja javno-pravne prirode Član 514 Prodavac odgovara i za posebna ograničenja javno - pravne prirode koja kupcu nisu bila poznata ako je on za njih znao ili je znao da se mogu očekivati, a nije ih kupcu saopštio. Gubitak prava Član 515 (1) Pravo kupca, po osnovu pravnih nedostataka, gasi se istekom godine dana od saznanja za postojanje prava trećeg. (2) Ali, ako je treće lice prije isteka toga roka pokrenulo spor, a kupac pozvao prodavca da se u spor umiješa, pravo kupca se gasi tek istekom šest mjeseci po pravnosnažno okončanom sporu. ODJELJAK 4. Obaveze kupca Odsjek 1. ISPLATA CIJENA Vrijeme i mjesto isplate Član 516 (1) Kupac je dužan platiti cijenu u vrijeme i na mjestu određenom u ugovoru. (2) U nedostatku ugovorne odredbe ili drukčijih običaja, plaćanje se vrši u času i u mjestu u kome se vrši predaja stvari. (3) Ako se cijena ne mora platiti u času predaje, plaćanje se vrši u prebivalištu, odnosno sjedištu prodavca. Kamata u slučaju prodaje na kredit Član 517 Ako stvar prodata na kredit daje plodove ili kakve druge koristi, kupac duguje kamatu od kad mu je stvar predata, bez obzira na to da li je dospjela obaveza za isplatu cijene. Isplata cijene u slučaju uzastopnih isporuka Član 518 (1) U slučaju uzastopnih isporuka, kupac je dužan isplatiti cijenu za svaku isporuku u času njegovog preuzimanja, izuzev ako je što drugo ugovoreno ili proizilazi iz okolnosti posla. (2) Ako je u ugovoru sa uzastopnim isporukama kupac dao prodavcu predujam, prve isporuke naplaćuju se iz predujma, ako nije što drugo ugovoreno. Odsjek 2. PREUZIMANJE STVARI Član 519 (1) Preuzimanje stvari se sastoji u preduzimanju potrebnih radnji da bi predaja bila moguća, kao i u odnošenju stvari. (2) Ako kupac, bez opravdanog razloga, odbije da preuzme stvar čija mu je predaja ponuđena na ugovoren ili uobičajen način i na vrijeme, prodavac može, ako ima osnovanog razloga da posumnja da kupac neće isplatiti cijenu, izjaviti da raskida ugovor. ODJELJAK 5. Obaveza čuvanja stvari za račun saugovarača Slučajevi obaveze čuvanja Član 520 (1) Kad je zbog kupčeve docnje rizik prešao na kupca prije predaje stvari, prodavac je dužan čuvati stvar sa pažnjom dobrog privrednika, odnosno dobrog domaćina i u tom cilju preduzeti potrebne mjere. (2) Isto važi i za kupca kad mu je stvar uručena, a on hoće da je vrati prodavcu, bilo što je raskinuo ugovor, bilo što je zahtijevao drugu stvar umjesto nje. (3) I u jednom i u drugom slučaju ugovarač koji je dužan preduzeti mjere za očuvanje stvari ima pravo na naknadu troškova potrebnih radi očuvanja stvari. Kad kupac neće da primi stvar koja mu je upućena Član 521 Kupac koji neće da primi stvar koja mu je upućena u mjesto opredjeljenja i tamo stavljena na raspolaganje, dužan je da je preuzme za račun prodavca, ako ovaj nije prisutan u mjestu opredjeljenja, niti tamo ima nekog koji bi je za njega preuzeo, a pod uslovom da je to moguće bez isplate cijene i bez većih nezgoda ili pretjeranih troškova. Prava strane dužne da čuva stvar Član 522 Ugovorna strana koja je, prema prethodnim odredbama, dužna preduzeti mjere za čuvanje stvari može je, pod uslovima i sa posljedicama navedenim u odredbama ovog zakona o polaganju kod suda i prodaji dugovane stvari, položiti kod suda, predati na čuvanje nekom drugom ili prodati je za račun druge strane. ODJELJAK 6. Naknada štete u slučaju raskida prodaje Opšte pravilo Član 523 Kad je prodaja raskinuta zbog povrede ugovora od strane jednog ugovarača, druga strana ima pravo na naknadu štete koju zbog toga trpi, prema opštim pravilima o naknadi štete nastale povredom ugovora. Kad stvar ima tekuću cijenu Član 524 (1) Kad je prodaja raskinuta zbog povrede ugovora od strane jednog ugovarača, a stvar ima tekuću cijenu, druga strana može zahtijevati razliku između cijene određene ugovorom i tekuće cijene na dan raskida ugovora na tržištu mjesta u kome je posao obavljen. (2) Ako na tržištu mjesta u kome je posao obavljen nema tekuće cijene, za izračunavanje visine naknade uzima se u račun tekuća cijena tržišta koje bi ga moglo zamijeniti u datom slučaju, kojoj treba dodati razliku u troškovima prevoza. Kad je izvršena prodaja ili kupovina radi pokrića Član 525 (1) Kad je predmet prodaje izvjesna količina stvari određenih po rodu, pa jedna strana ne izvrši svoju obavezu na vrijeme, druga strana može izvršiti prodaju radi pokrića, odnosno kupovinu radi pokrića i zahtijevati razliku između cijene određene ugovorom i cijene prodaje, odnosno kupovine radi pokrića. (2) Prodaja, odnosno kupovina, radi pokrića mora biti izvršena u razumnom roku i na razumni način. (3) O namjeravanoj prodaji, odnosno kupovini, povjerilac je dužan obavijestiti dužnika. Naknada ostale štete Član 526 Pored prava na naknadu štete prema pravilima iz prethodnih članova, ugovoru vjerna strana ima pravo i na naknadu veće štete, ukoliko ju je pretrpjela. ODJELJAK 7. Slučajevi prodaje sa naročitim pogodbama Odsjek 1. PRODAJA SA PRAVOM PREČE KUPOVINE Pojam Član 527 Ugovornom odredbom o pravu preče kupovine obavezuje se kupac da izvijesti prodavca o namjeravanoj prodaji stvari određenom licu, kao i o uslovima te prodaje, i da mu ponudi da on stvar kupi za istu cijenu. Rokovi za vršenje prava i za isplatu cijene Član 528 (1) Prodavac je dužan obavijestiti kupca na pouzdan način o svojoj odluci da se koristi pravom preče kupovine u roku od mjesec dana, računajući od dana kad ga je kupac obavijestio o namjeravanoj prodaji trećem licu. (2) Istovremeno sa izjavom da on kupuje stvar, prodavac je dužan isplatiti cijenu dogovorenu sa trećim licem ili je položiti kod suda. (3) Ako je u ugovoru sa trećim predviđen rok za isplatu cijene, prodavac se može koristiti tim rokom samo ako pruži dovoljno obezbjeđenje. Mogućnost nasljeđivanja i otuđenja Član 529 Pravo preče kupovine pokretnih stvari ne može se ni otuđiti ni naslijediti ukoliko zakonom nije drukčije određeno. U slučaju prinudne javne prodaje Član 530 (1) U slučaju prinudne javne prodaje prodavac se ne može pozivati na svoje pravo preče kupovine. (2) Ali, prodavac čije je pravo preče kupovine bilo upisano u javnoj knjizi može zahtijevati poništenje javne prodaje ako nije bio posebno pozvan da joj prisustvuje. Trajanje prava preče kupovine Član 531 (1) Pravo preče kupovine prestaje poslije pet godina od zaključenja ugovora ako nije ugovoreno da će ono prestati ranije. (2) Ugovoren duži rok svodi se na rok od pet godina. Kad je izvršen prenos svojine bez obavještavanja prodavca Član 532 (1) Ako je kupac prodao stvar i prenio svojinu na trećeg, ne obavještavajući prodavca i ako je trećem bilo poznato ili mu nije moglo ostati nepoznato da prodavac ima pravo preče kupovine, prodavac može, u roku od šest mjeseci, računajući od dana kad je saznao za ovaj prenos, zahtijevati da se prenos poništi i da se stvar njemu ustupi pod istim uslovima. (2) Ako je kupac netačno obavijestio prodavca o uslovima prodaje trećem i ako je trećem to bilo poznato ili mu nije moglo ostati nepoznato, ovaj rok od šest mjeseci počinje teći od dana kad je prodavac saznao za tačne uslove ugovora. (3) Pravo preče kupovine prestaje u svakom slučaju po proteku pet godina od prenosa svojine stvari na trećeg. Zakonsko pravo preče kupovine Član 533 (1) Za određena lica pravo preče kupovine može biti ustanovljeno zakonom. (2) Trajanje zakonskog prava preče kupovine nije ograničeno. (3) Lica koja, po samom zakonu, imaju pravo preče kupovine, moraju biti obaviještena pismeno o namjeravanoj prodaji i o njenim uslovima, inače, imaju pravo zahtijevati poništenje prodaje. (4) Pravila o prodaji sa pravom preče kupovine shodno se primjenjuju i na zakonsko pravo preče kupovine. Odsjek 2. KUPOVINA NA PROBU Pojam Član 534 (1) Kad je ugovoreno da kupac uzima stvar, pod uslovom da je isproba da bi utvrdio da li odgovara njegovim željama, dužan je o tome da li ostaje pri ugovoru obavijestiti prodavca u roku utvrđenom ugovorom ili običajem, a ako takvog nema, onda u primjerenom roku koji mu bude odredio prodavac, inače se smatra da je odustao od ugovora. (2) Ako je stvar predata kupcu da bi je isprobao do određenog roka, a on je ne vrati bez odlaganja po isteku roka ili ne izjavi prodavcu da odustaje od ugovora, smatra se da je ostao pri ugovoru. Objektivna proba Član 535 Kad je proba ugovorena da bi se utvrdilo da li stvar ima određeno svojstvo ili da li je podobna za određenu upotrebu, opstanak ugovora ne zavisi od kupčevog nahođenja, već od toga da li ova zaista ima ta svojstva, odnosno da li je podobna za određenu upotrebu. Rizik Član 536 Rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari predate kupcu radi probe snosi prodavac do kupčeve izjave da ostaje pri ugovoru, odnosno do isteka roka kada je kupac bio dužan vratiti stvar prodavcu. Kupovina po pregledu, odnosno sa rezervom probanja Član 537 Odredbe o kupovini na probu shodno se primjenjuju na kupovinu po pregledu i na kupovinu sa rezervom probanja. Odsjek 3. PRODAJA PO UZORKU ILI MODELU Član 538 (1) U slučaju prodaje po uzorku ili modelu kod ugovora u privredi, ako stvar koju je prodavac predao kupcu nije saobrazna uzorku ili modelu, prodavac odgovara po propisima o odgovornosti prodavca za materijalne nedostatke stvari, a u drugim slučajevima po propisima o odgovornosti za neispunjenje obaveze. (2) Prodavac ne odgovara za nedostatak saobraznosti ako je uzorak, odnosno model podnio kupcu samo radi obavještenja i približnog određivanja osobine stvari, bez obećanja saobraznosti. Odsjek 4. PRODAJA SA SPECIFIKACIJOM Član 539 (1) Ako je ugovorom zadržano pravo za kupca da docnije odredi oblik, mjeru ili koje druge pojedinosti stvari, a kupac ne izvrši ovu specifikaciju do ugovorenog datuma ili do proteka razumnog roka, računajući od prodavčevog traženja da to učini, prodavac može izjaviti da raskida ugovor ili obaviti specifikaciju prema onome što mu je poznato o kupčevim potrebama. (2) Ako sam prodavac obavi specifikaciju, dužan je obavijestiti kupca o njenim pojedinostima i odrediti mu razuman rok da sam izvrši drukčiju specifikaciju. (3) Ako kupac ne iskoristi ovu mogućnost, obavezna je specifikacija koju je izvršio prodavac. Odsjek 5. PRODAJA SA ZADRŽANJEM PRAVA RASPOLAGANJA, ODNOSNO PRAVA SVOJINE Uslovi Član 540 (1) Prodavac određene pokretne stvari može posebnom odredbom ugovora zadržati pravo raspolaganja, odnosno pravo svojine i poslije predaje stvari kupcu, sve dok kupac ne isplati cijenu u potpunosti. (2) Zadržanje prava ima dejstva prema kupčevim povjeriocima samo ako je učinjeno u obliku javno ovjerene isprave, prije kupčevog stečaja ili prije pljenidbe stvari. (3) Na pokretnim stvarima o kojima se vode posebne javne knjige može se zadržati pravo raspolaganja, odnosno pravo svojine samo ako je to predviđeno propisima o uređenju i vođenju tih knjiga. (4) Zadržanje prava raspolaganja ne može se ugovoriti kod prodaje pokretnih stvari između društvenih pravnih lica, osim ako je saveznim zakonom drukčije određeno. Rizik Član 541 Rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari snosi kupac od časa kad mu je stvar predata. Odsjek 6. PRODAJA SA OBROČNIM OTPLATAMA CIJENE Pojam Član 542 (1) Ugovorom o prodaji pokretne stvari sa obročnim otplatama cijene obavezuje se prodavac da preda kupcu određenu pokretnu stvar prije nego što mu cijena bude potpuno isplaćena, a kupac se obavezuje da isplati njenu cijenu u obrocima, u određenim vremenskim razmacima. (2) Odredbe ovog odsjeka o prodaji sa obročnim otplatama cijene primjenjuje se samo ako je kupac pojedinac. Forma ugovora Član 543 Ugovor o prodaji sa obročnim otplatama cijene mora biti sastavljen u pismenoj formi. Bitni sastojci ugovora Član 544 (1) Pored stvari i njene cijene u prodaji za gotovo, u ispravi o ugovoru moraju, pod prijetnjom ništavosti, biti navedeni: ukupan iznos svih obročnih otplata, računajući i onu koja je izvršena u času zaključenja ugovora, iznos pojedinih otplata, njihov broj i njihovi rokovi. (2) Isprava o ugovoru mora, pod prijetnjom ništavosti, sadržavati odredbu da kupac može odustati od ugovora ako to pismeno saopšti prodavcu u roku od tri dana od potpisivanja isprave i da se ovog prava kupac ne može odreći unaprijed. Pravo kupca da isplati cijenu odjednom Član 545 (1) Kupac može uvijek isplatiti odjednom ostatak dužne cijene. (2) Taj ostatak se isplaćuje čist, bez ugovornih kamata i bez troškova. (3) Ništava je suprotna odredba ugovora. Raskidanje ugovora i zahtjev potpune isplate cijene Član 546 (1) Prodavac može raskinuti ugovor ako kupac dođe u docnju sa početnom otplatom. (2) Poslije isplate početne otplate prodavac može raskinuti ugovor ako kupac dođe u docnju s najmanje dvije uzastopne otplate, koje predstavljaju najmanje osminu cijene. (3) Izuzetno, prodavac može raskinuti ugovor kad kupac dođe u docnju sa isplatom samo jedne otplate, ako za isplatu cijene nije predviđeno više od četiri otplate. (4) U slučajevima predviđenim u st. 2. i 3. ovog člana, prodavac može, umjesto da raskine ugovor, zahtijevati od kupca isplatu cijelog ostatka cijene, ali je prije tog zahtjeva dužan ostaviti kupcu naknadni rok od petnaest dana. Sudsko produženje rokova otplate Član 547 Na traženje kupca, sud može, kad to okolnosti slučaja opravdavaju, produžiti rokove za isplatu zadocnjelih otplata ako kupac da obezbjeđenje da će izvršiti svoje obaveze i ako, usljed toga, prodavac ne trpi štetu. Ništavost ugovorne kazne Član 548 Ništava je odredba ugovora o ugovornoj kazni za slučaj raskida ugovora, kao i za slučaj da kupac dođe u docnju sa isplatom nekog obroka cijene. Raskid ugovora Član 549 (1) U slučaju raskida ugovora, prodavac je dužan vratiti kupcu primljene otplate, sa zakonskom kamatom od dana kada ih je primio i naknaditi mu nužne troškove koje je učinio za stvar. (2) Sa svoje strane, kupac je dužan vratiti prodavcu stvar u stanju u kome je bila kad mu je bila predata i dati mu naknadu za njeno upotrebljavanje do raskida ugovora. Primjena pravila o prodaji sa obročnim otplatama cijene Član 550 (1) Pravila o prodaji sa obročnim otplatama cijene važe i u slučaju drugih pogodbi koje imaju istu suštinu, kao što je, na primjer, ugovor o zakupu, sa odredbom da će stvar koja je data u zakup preći u svojinu zakupca ako bude plaćao zakupninu za određeno vrijeme. (2) Ona će se primjenjivati i u slučaju zajma datog kupcu i namijenjenog za kupovinu određenih stvari ako su se zajmodavac i prodavac sporazumjeli da kupac, za stvar koju mu je prodavac prodao, otplaćuje zajmodavcu cijenu u obrocima, prema ugovoru zaključenom između kupca i prodavca. Ništavost odredbi nepovoljnih za kupca Član 551 Ništave su odredbe ugovora o prodaji sa obročnim otplatama cijene koje bi bile nepovoljnije za kupca od odredbi ove glave, osim odredbi o zadržavanju prava raspolaganja, odnosno prava svojine. GLAVA VIII. RAZMJENA Pojam Član 552 (1) Ugovorom o razmjeni svaki ugovarač se obavezuje prema svom saugovaraču da preda stvar koja se razmjenjuje, tako da on stekne pravo raspolaganja, odnosno pravo svojine. (2) Predmet razmjene mogu biti i prenosiva prava. Dejstva ugovora o razmjeni Član 553 Iz ugovora o razmjeni nastaju za svakog ugovarača obaveze i prava koje iz ugovora o prodaji nastaju za prodavca. GLAVA IX. PRODAJNI NALOG Pojam Član 554 (1) Ugovorom o prodajnom nalogu obavezuje se nalogoprimac da određenu pokretnu stvar, koju mu je predao nalogodavac, proda za određenu cijenu u određenom roku ili da je u tom roku vrati nalogodavcu. (2) Prodajni nalog ne može se opozvati. Rizik za propast i oštećenje stvari Član 555 Stvar predata nalogoprimcu ostaje nalogodavčeva i on snosi rizik njene slučajne propasti ili oštećenja, ali ne može raspolagati njom dok mu ne bude vraćena. Kad se smatra da je nalogoprimac kupio stvar Član 556 (1) Ako nalogoprimac ne proda stvar i ne preda određenu cijenu nalogodavcu do određenog roka niti je vrati u tom roku, smatra se da je on stvar kupio. (2) Ali, njegovi povjerioci ne mogu zaplijeniti stvar dok on ne isplati cijenu nalogodavcu. GLAVA X. ZAJAM ODJELJAK 1. Opšte odredbe Pojam Član 557 (1) Ugovorom o zajmu obavezuje se zajmodavac da zajmoprimcu preda određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obavezuje da mu vrati poslije izvjesnog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kvaliteta. (2) Na primljenim stvarima zajmoprimac stiče pravo raspolaganja, odnosno pravo svojine. Kamata Član 558 (1) Zajmoprimac se može obavezati da uz glavnicu duguje i kamatu. (2) U ugovorima u privredi zajmoprimac duguje kamatu i ako ona nije ugovorena. ODJELJAK 2. Obaveze zajmodavca Predaja obećanih stvari Član 559 (1) Zajmodavac je dužan predati određene stvari u ugovoreno vrijeme, a ako rok za predaju nije određen, onda kad to zajmoprimac zatraži. (2) Pravo zajmoprimca da traži predaju određenih stvari zastarijeva za tri mjeseca od dolaska zajmodavca u docnju, a u svakom slučaju za godinu dana od zaključenja ugovora. Loše materijalne prilike zajmoprimca Član 560 (1) Ako se pokaže da su materijalne prilike zajmoprimca takve da je neizvjesno da li će on biti u stanju da vrati zajam, zajmodavac može odbiti da izvrši svoju obavezu predaje obećanih stvari ako u vrijeme zaključenja ugovora nije to znao, kao i ako se pogoršanje zajmoprimčevih materijalnih prilika dogodilo poslije zaključenja ugovora. (2) Ali, on je dužan da izvrši svoju obavezu ako mu zajmoprimac ili ko drugi za njega pruži dovoljno obezbjeđenje. Šteta zbog nedostatka pozajmljenih stvari Član 561 (1) Zajmodavac je dužan naknaditi zajmoprimcu štetu koja bi mu bila prouzrokovana zbog materijalnih nedostataka pozajmljenih stvari. (2) Ali, ako je zajam bez naknade, dužan je naknaditi štetu samo ako su mu nedostaci stvari bili poznati ili mu nisu mogli ostati nepoznati, a on o njima nije obavijestio zajmoprimca. ODJELJAK 3. Obaveze zajmoprimca Rok vraćanja zajma Član 562 (1) Zajmoprimac je dužan vratiti u ugovorenom roku istu količinu stvari, iste vrste i kvaliteta. (2) Ako ugovarači nisu odredili rok za vraćanje zajma, niti se on može odrediti iz okolnosti zajma, zajmoprimac je dužan vratiti zajam po isteku primjerenog roka koji ne može biti kraći od dva mjeseca, računajući od zajmodavčevog traženja da mu se zajam vrati. Izbor prilikom vraćanja zajma Član 563 (1) Ako u zajam nije dat novac, a ugovoreno je da će zajmoprimac vratiti zajam u novcu, zajmoprimac je, ipak, ovlašćen da, po svom izboru, vrati pozajmljene stvari ili iznos novca koji odgovara vrijednosti tih stvari u vrijeme i u mjestu koji su ugovorom određeni za vraćanje. (2) Isto važi i u slučaju kad nije bilo moguće vratiti istu količinu stvari, iste vrste i istog kvaliteta. Odustajanje od ugovora Član 564 Zajmoprimac može odustati od ugovora prije nego što mu zajmodavac preda određene stvari, ali, ako bi zbog toga bilo kakve štete za zajmodavca, dužan je naknaditi je. Vraćanje zajma prije roka Član 565 Zajmoprimac može vratiti zajam i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan obavijestiti zajmodavca unaprijed o svojoj namjeri i naknaditi mu štetu. ODJELJAK 4. Namjenski zajam Član 566 Ako je ugovorom određena svrha u koju zajmoprimac može upotrijebiti pozajmljeni novac, pa ga on upotrijebi u neku drugu svrhu, zajmodavac može izjaviti da raskida ugovor. GLAVA XI. ZAKUP ODJELJAK 1. Opšte odredbe Pojam Član 567 (1) Ugovorom o zakupu obavezuje se zakupodavac da preda određenu stvar zakupcu na upotrebu, a ovaj se obavezuje da mu za to plaća određenu zakupninu. (2) Upotreba obuhvata i uživanje stvari (pribiranje plodova) ako nije drukčije ugovoreno ili uobičajeno. Primjena posebnih propisa Član 568 Odredbe ove glave neće se primjenjivati na zakupe uređene posebnim propisima. ODJELJAK 2. Obaveze zakupodavca Predaja stvari Član 569 (1) Zakupodavac je dužan predati zakupcu zakupljenu stvar u ispravnom stanju, zajedno sa njenim pripacima. (2) Stvar je u ispravnom stanju ako je u stanju određenom ugovorom, a u nedostatku ugovora, u stanju da može poslužiti za upotrebu radi koje je ugovor zaključen. Održavanje stvari Član 570 (1) Zakupodavac je dužan održavati stvar u ispravnom stanju za vrijeme trajanja zakupa i radi toga vršiti potrebne opravke na njoj. (2) On je dužan naknaditi zakupcu troškove koje je ovaj učinio za održavanje stvari, a koje bi on sam bio dužan učiniti. (3) Troškovi sitnih opravki izazvanih redovnom upotrebom stvari, kao i troškovi same upotrebe, padaju na teret zakupca. (4) O potrebi opravke zakupac je dužan obavijestiti zakupodavca. Raskid ugovora i sniženje zakupnine zbog opravki Član 571 (1) Ako potrebne opravke zakupljene stvari ometaju njenu upotrebu u znatnoj mjeri i za duže vrijeme, zakupac može raskinuti ugovor. (2) On ima pravo na sniženje zakupnine srazmjerno ograničenju upotrebe stvari zbog tih opravki. Izmjene na zakupljenoj stvari Član 572 (1) Zakupodavac ne može bez pristanka zakupca činiti izmjene na zakupljenoj stvari za vrijeme trajanja zakupa ukoliko bi to ometalo upotrebu stvari. (2) Ako bi izmjenama stvari bila smanjena, u izvjesnoj mjeri, zakupčeva upotreba stvari, smanjiće se i zakupnina u odgovarajućoj srazmjeri. Odgovornost za materijalne nedostatke Član 573 (1) Zakupodavac odgovara zakupcu za sve nedostatke zakupljene stvari koji smetaju njenoj ugovorenoj ili redovnoj upotrebi, bez obzira na to da li je znao za njih ili ne, kao i za nedostatke svojstva ili odlika predviđenih izričito ili prećutno ugovorom. (2) Ne uzimaju se u obzir nedostaci koji su manjeg značaja. Nedostaci za koje zakupodavac ne odgovara Član 574 (1) Zakupodavac ne odgovara za nedostatke zakupljene stvari koji su u času zaključenja ugovora bili poznati zakupcu ili nisu mogli ostati nepoznati. (2) Ali, zakupodavac odgovara za nedostatak zakupljene stvari koji je zakupcu, usljed krajnje nepažnje, ostao nepoznat ako je on znao za taj nedostatak i namjerno propustio da o njemu obavijesti zakupca. Proširenje odgovornosti za materijalne nedostatke Član 575 Zakupodavac odgovara za sve nedostatke zakupljene stvari ako je tvrdio da ona nema nikakvih nedostataka. Ugovorno isključenje ili ograničenje odgovornosti Član 576 (1) Odgovornost za materijalne nedostatke zakupljene stvari može biti ugovorom isključena ili ograničena. (2) Odredba ugovora kojom se ova odgovornost isključuje ili ograničava ništava je ako je zakupodavac znao za nedostatke i namjerno propustio da o njima obavijesti zakupca ili ako je nedostatak takav da onemogućuje upotrebu zakupljene stvari, kao i kad je zakupodavac nametnuo tu odredbu, koristeći svoj monopolski položaj. Obavještavanje zakupodavca o nedostacima i opasnostima Član 577 (1) Zakupac je dužan obavijestiti zakupodavca bez nepotrebnog odlaganja o svakom nedostatku zakupljene stvari koji bi se pokazao u toku zakupa, osim ako zakupodavac zna za nedostatak. (2) On je, isto tako, dužan obavijestiti zakupodavca o svakoj nepredviđenoj opasnosti, koja bi u toku zakupa zaprijetila zakupljenoj stvari, da bi mogao preduzeti potrebne mjere. (3) Zakupac koji ne obavijesti zakupodavca o pojavljenom nedostatku ili o nastaloj opasnosti, za koje ovaj nije znao, gubi pravo na naknadu štete koju bi pretrpio zbog postojanja nedostatka ili nastale opasnosti za zakupljenu stvar, a dužan je naknaditi štetu koju bi zakupodavac pretrpio zbog toga. Prava zakupca kad stvar ima neki nedostatak Član 578 (1) Ako u času predaje zakupljena stvar ima neki nedostatak koji se ne može otkloniti, zakupac može, po svom izboru, raskinuti ugovor ili zahtijevati sniženje zakupnine. (2) Kad stvar ima neki nedostatak koji se može otkloniti bez većih nezgoda za zakupca, a predaja stvari u određenom roku nije bila bitni sastojak ugovora, zakupac može zahtijevati od zakupodavca ili otklanjanje nedostatka u primjerenom roku ili sniženje zakupnine. (3) Ako zakupodavac ne otkloni nedostatak u naknadnom primjerenom roku koji mu je zakupac odredio, zakupac može raskinuti ugovor ili zahtijevati sniženje zakupnine. (4) U svakom slučaju zakupac ima pravo na naknadu štete. Kad nedostatak nastane u toku zakupa i kad stvar nema ugovoreno ili uobičajeno svojstvo Član 579 (1) Odredbe prethodnog člana primjenjuju se i u slučaju kad u toku zakupa nastane neki nedostatak na zakupljenoj stvari. (2) One se primjenjuju i u slučajevima kad zakupljena stvar nema neko svojstvo koje, po ugovoru ili običaju, treba da ima ili kad to svojstvo izgubi u toku zakupa. Odgovornost zakupodavca za pravne nedostatke Član 580 (1) Kada neko treći pretenduje da na zakupljenoj stvari ili na nekom njenom dijelu vrši neko pravo i obrati se svojim zahtjevom zakupcu, kao i ako samovlasno oduzme stvar od zakupca, ovaj je dužan obavijestiti o tome zakupodavca, izuzev kad to ovaj već zna, inače će odgovarati za štetu. (2) Ako se utvrdi da trećem pripada neko pravo koje sasvim isključuje pravo zakupca na upotrebu stvari, ugovor o zakupu se raskida po samom zakonu, a zakupodavac je dužan naknaditi zakupcu štetu. (3) U slučaju kad se pravom trećeg samo ograničava zakupčevo pravo, ovaj može, po svom izboru, raskinuti ugovor ili zahtijevati sniženje zakupnine i, u svakom slučaju, naknadu štete. ODJELJAK 3. Obaveze zakupca Upotreba stvari prema ugovoru Član 581 (1) Zakupac je dužan upotrebljavati stvar kao dobar privrednik, odnosno dobar domaćin. (2) On je može upotrebljavati samo onako kako je određeno ugovorom ili namjenom stvari. (3) On odgovara za štetu koja nastane upotrebom zakupljene stvari protivno ugovoru ili njenoj namjeni, bez obzira na to da li je stvar upotrebljavao on ili neko lice koje radi po njegovom nalogu, podzakupac ili koje drugo lice kome je on omogućio da upotrebljava stvar. Otkaz zbog upotrebe protivno ugovoru Član 582 Ako zakupac, i poslije opomene zakupodavca, upotrebljava stvar protivno ugovoru ili njenoj namjeni, ili zapušta njeno održavanje, te postoji opasnost znatne štete za zakupodavca, ovaj može otkazati ugovor bez davanja otkaznog roka. Plaćanje zakupnine Član 583 (1) Zakupac je dužan plaćati zakupninu u rokovima određenim ugovorom ili zakonom, a u nedostatku ugovora i zakona, kako je uobičajeno u mjestu gdje je stvar predata zakupcu. (2) Ako nije drukčije ugovoreno ili u mjestu predaje stvari uobičajeno, zakupnina se plaća polugodišnje, kad je stvar data u zakup za jednu ili više godina, a ako je data za kraće vrijeme, po isteku tog vremena. Otkaz zbog neplaćanja zakupnine Član 584 (1) Zakupodavac može otkazati ugovor o zakupu ako zakupac ne plati zakupninu ni u roku od 15 dana pošto ga je zakupodavac pozvao na plaćanje. (2) Ali će ugovor ostati na snazi ako zakupac isplati iznos dužne zakupnine prije nego što mu otkaz bude saopšten. Vraćanje zakupljene stvari Član 585 (1) Zakupac je dužan čuvati zakupljenu stvar i po prestanku zakupa vratiti je neoštećenu. (2) Stvar se vraća u mjestu u kome je bila predata. (3) Zakupac ne odgovara za istrošenost stvari koja nastaje njenom redovnom upotrebom, kao ni za oštećenja koja potiču od njene dotrajalosti. (4) Ako je za vrijeme zakupa izvršio kakve promjene na stvari, dužan je vratiti u stanju u kome je bila kad mu je predata u zakup. (5) On može odnijeti dodatke koje je učinio na stvari ako se mogu odvojiti bez njenog oštećenja, ali ih zakupodavac može zadržati ako mu naknadi njihovu vrijednost u vrijeme vraćanja. ODJELJAK 4. Podzakup Kad se stvari mogu dati u podzakup Član 586 (1) Ukoliko nije drukčije ugovoreno, zakupac može zakupljenu stvar dati u zakup drugome (podzakup) ili mu je po kom drugom osnovu predati na upotrebu, ali samo ako se time ne nanosi šteta zakupodavcu. (2) Zakupac jemči zakupodavcu da će podzakupac upotrebljavati stvar prema ugovoru o zakupu. Kad zakupodavac može odbiti dozvolu Član 587 Kad je za davanje zakupljene stvari u podzakup potrebna dozvola zakupodavca, ovaj je može odbiti samo iz opravdanih razloga. Otkaz zbog nedozvoljenog podzakupa Član 588 Zakupodavac može otkazati ugovor o zakupu ako je zakupljena stvar data u podzakup bez njegove dozvole, kad je ona prema zakupu ili prema ugovoru potrebna. Neposredni zahtjev zakupodavca Član 589 Zakupodavac može, radi naplate svojih potraživanja od zakupca nastalih iz zakupa, zahtijevati neposredno od podzakupca isplatu iznosa koje ovaj duguje zakupcu po osnovu podzakupa. Prestanak podzakupa po samom zakonu Član 590 Podzakup prestaje u svakom slučaju kada prestane zakup. ODJELJAK 5. Otuđenje zakupljene stvari Otuđenje poslije predaje u zakup Član 591 (1) U slučaju otuđenja stvari koja je prije toga predata nekom drugom u zakup, pribavilac stvari stupa na mjesto zakupodavca, te poslije toga prava i obaveze iz zakupa nastaju između njega i zakupca. (2) Pribavilac ne može zahtijevati od zakupca da mu preda stvar prije proteka vremena za koje je zakup ugovoren, a ako trajanje zakupa nije određeno ni ugovorom ni zakonom, onda prije isteka otkaznog roka. (3) Za pribaviočeve obaveze iz zakupa prema zakupcu odgovara prenosilac kao solidarni jemac. Pravo na zakupninu Član 592 (1) Ako nije što drugo ugovoreno, pribavilac stvari predate u zakup ima pravo na zakupninu, počev od prvog narednog roka poslije pribavljanja stvari, a ako je prenosilac primio tu zakupninu unaprijed, dužan je da mu je ustupi. (2) Od časa kad je obaviješten o otuđenju zakupljene stvari, zakupac može isplatiti zakupninu samo pribaviocu. Otuđenje zakupljene stvari prije predaje zakupcu Član 593 (1) Kad je stvar o kojoj je zaključen ugovor o zakupu predata pribaviocu, a ne zakupcu, pribavilac stupa na mjesto zakupodavca i preuzima njegove obaveze prema zakupcu ako je u momentu zaključenja ugovora o otuđenju znao za postojanje ugovora o zakupu. (2) Pribavilac koji u momentu zaključenja ugovora o otuđenju nije znao za postojanje ugovora o zakupu nije dužan predati stvar zakupcu, a zakupac može samo tražiti naknadu štete od zakupodavca. (3) Za pribaviočeve obaveze iz zakupa prema zakupcu odgovara prenosilac, kao solidarni jemac. Otkaz ugovora zbog otuđenja stvari Član 594 Kad, usljed otuđenja zakupljene stvari, prava i obaveze zakupodavca pređu na pribavioca, zakupac može otkazati ugovor u svakom slučaju, poštujući zakonske otkazne rokove. ODJELJAK 6. Prestanak zakupa Protek određenog vremena Član 595 (1) Ugovor o zakupu zaključen za određeno vrijeme prestaje samim protekom vremena za koje je zaključen. (2) Isto važi i u slučajevima kad je, u nedostatku volje ugovarača, trajanje zakupa određeno zakonom. Prećutno obnavljanje zakupa Član 596 (1) Kad, po proteku vremena za koje je ugovor o zakupu bio zaključen, zakupac produži da upotrebljava stvar, a zakupodavac se tome ne protivi, smatra se da je zaključen novi ugovor o zakupu neodređenog trajanja, pod istim uslovima kao i prethodni. (2) Obezbjeđenja koja su treća lica dala za prvi zakup prestaju protekom vremena za koje je bio zaključen. Otkaz Član 597 (1) Ugovor o zakupu čije trajanje nije određeno, niti se može odrediti iz okolnosti ili mjesnih običaja, prestaje otkazom koji svaka strana može dati drugoj, poštujući određeni otkazni rok. (2) Ako dužina otkaznog roka nije određena ugovorom ili zakonom ili mjesnim običajima, ona iznosi osam dana, s tim da otkaz ne može biti dat u nevrijeme. (3) Ako su zakupljene stvari opasne po zdravlje, zakupac može otkazati ugovor bez davanja otkaznog roka, čak i ako je u času zaključenja ugovora to znao. (4) Zakupac se ne može odreći prava iz stava 3. ovog člana. Propast stvari usljed više sile Član 598 (1) Zakup prestaje ako zakupljena stvar bude uništena nekim slučajem više sile. (2) Ako zakupljena stvar bude djelimično uništena ili samo oštećena, zakupac može raskinuti ugovor ili ostati i dalje u zakupu i zahtijevati odgovarajuće sniženje zakupnine. Smrt Član 599 U slučaju smrti zakupca ili zakupodavca, zakup se nastavlja sa njegovim nasljednicima, ako nije drukčije ugovoreno. GLAVA XII. UGOVOR O DJELU ODJELJAK 1. Opšte odredbe Pojam Član 600 Ugovorom o djelu poslenik (preduzimač, izvođač radova) obavezuje se da obavi određeni posao, kao što je izrada ili opravka neke stvari ili izvršenje nekog fizičkog ili intelektualnog rada i sl., a naručilac se obavezuje da mu za to plati naknadu. Odnos sa ugovorom o prodaji Član 601 (1) Ugovor kojim se jedna strana obavezuje da izradi određenu pokretnu stvar od svog materijala smatra se u sumnji kao ugovor o prodaji. (2) Ali, ugovor ostaje ugovor o djelu ako se naručilac obavezao dati bitan dio materijala potreban za izradu stvari. (3) U svakom slučaju, ugovor se smatra ugovorom o djelu ako su ugovarači imali u vidu naročito poslenikov rad. Kvalitet poslenikovog materijala Član 602 (1) Kad je ugovoreno da poslenik izradi stvar od svog materijala, a nije određen kvalitet, poslenik je dužan dati materijal srednjeg kvaliteta. (2) On odgovara naručiocu za kvalitet upotrijebljenog materijala isto kao prodavac. ODJELJAK 2. Nadzor Član 603 Naručilac ima pravo da vrši nadzor nad obavljanjem posla i daje uputstva kad to odgovara prirodi posla, a poslenik je dužan da mu to omogući. ODJELJAK 3. Zaključivanje ugovora nadmetanjem Poziv na nadmetanje o cijeni radova Član 604 (1) Poziv upućen određenom ili neodređenom broju lica na nadmetanje za izvršenje određenih radova, pod određenim uslovima i uz određene garancije, obavezuje pozivaoca da zaključi ugovor o tim radovima sa onim koji ponudi najnižu cijenu, izuzev ako je tu obavezu isključio u pozivu na nadmetanje. (2) U slučaju isključenja obaveze da se zaključi ugovor, poziv na nadmetanje smatra se kao poziv zainteresovanima da oni naprave ponudu ugovora pod objavljenim uslovima. Poziv na nadmetanje za umjetničko ili tehničko rješenje namjeravanih radova Član 605 Poziv upućen određenom ili neodređenom broju lica na nadmetanje za umjetničko ili tehničko rješenje namjeravanih radova obavezuje pozivaoca da, pod uslovima sadržanim u pozivu na nadmetanje, zaključi ugovor sa učesnikom u nadmetanju čije rješenje prihvati komisija, čiji je sastav unaprijed objavljen, izuzev ako je tu obavezu isključio u pozivu na nadmetanje. ODJELJAK 4. Obaveze poslenika Nedostaci materijala Član 606 (1) Poslenik je dužan skrenuti pažnju naručiocu na nedostatke materijala koji mu je naručilac predao, a koje je primijetio ili je morao primijetiti, inače će odgovarati za štetu. (2) Ako je naručilac zahtijevao da se stvar izradi od materijala na čije mu je nedostatke poslenik ukazao, poslenik je dužan postupiti po njegovom zahtjevu, izuzev ako je očigledno da materijal nije podoban za naručeno djelo ili ako bi izrada od zahtijevanog materijala mogla nanijeti štetu ugledu poslenika, u kom slučaju poslenik može raskinuti ugovor. (3) Poslenik je dužan upozoriti naručioca na nedostatke u njegovom nalogu, kao i na druge okolnosti za koje je znao ili je morao znati, koje mogu biti od značaja za naručeno djelo ili za njegovo izvršenje na vrijeme, inače će odgovarati za štetu. Obaveza da izvrši djelo Član 607 (1) Poslenik je dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima posla. (2) On je dužan izvršiti ga za određeno vrijeme, a ako ono nije određeno, onda za vrijeme koje je razumno potrebno za takve poslove. (3) On ne odgovara za zadocnjenje nastalo zbog toga što mu naručilac nije predao materijal na vrijeme,ili zbog toga što je tražio izmjene, ili što mu nije isplatio dužan predujam i uopšte za zadocnjenje nastalo ponašanjem naručioca. Raskidanje ugovora zbog odstupanja od ugovorenih uslova Član 608 (1) Ako se u toku izvršenja djela pokaže da se poslenik ne drži uslova ugovora i uopšte da ne radi kako treba, te da će izvršeno djelo imati nedostatke, naručilac može upozoriti poslenika na to i odrediti mu primjeren rok da svoj rad saobrazi svojim obavezama. (2) Ako do isteka tog roka poslenik ne postupi po zahtjevu naručioca, ovaj može raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete. Raskidanje ugovora prije isteka roka Član 609 (1) Ako je rok bitan sastojak ugovora, a poslenik je u tolikom zakašnjenju sa započinjanjem ili završavanjem posla da je očigledno da ga neće završiti u roku, naručilac može raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete. (2) On to pravo ima i kad rok nije bitan sastojak ugovora ako zbog takvog zakašnjenja naručilac očigledno ne bi imao interesa za ispunjenje ugovora. Povjeravanje izvršenja posla trećem Član 610 (1) Ukoliko iz ugovora ili prirode posla ne proizilazi što drugo, poslenik nije dužan da posao obavi lično. (2) Poslenik i dalje odgovara naručiocu za izvršenje posla i kad posao ne obavi lično. Odgovornost za saradnike Član 611 Poslenik odgovara za lica koja su po njegovom nalogu radila na poslu koji je preuzeo da izvrši, kao da ga je sam izvršio. Neposredan zahtjev saradnika poslenika od naručioca Član 612 Za naplatu svojih potraživanja od poslenika njegovi saradnici mogu se obratiti neposredno naručiocu i zahtijevati od njega da im isplati ta potraživanja na teret svote, koju u tom času duguje posleniku, ako su ta potraživanja priznata. Predaja izrađene stvari naručiocu Član 613 (1) Poslenik je dužan predati naručiocu izrađenu ili opravljenu stvar. (2) Poslenik se oslobađa ove obaveze ako stvar koju je izradio ili opravio propadne iz uzroka za koji on ne odgovara. ODJELJAK 5. Odgovornost za nedostatke Pregledanje izvršenog djela i obavještavanje poslenika Član 614 (1) Naručilac je dužan pregledati izvršeno djelo čim je to, po redovnom toku stvari, moguće i o nađenim nedostacima bez odlaganja obavijesti poslenika. (2) Ako naručilac na poziv poslenika da pregleda i primi izvršeni rad to ne uradi bez opravdanog razloga, smatra se da je rad primljen. (3) Poslije pregleda i primanja izvršenog rada poslenik više ne odgovora za nedostatke koji su se mogli opaziti običnim pregledom, izuzev ako je znao za njih, a nije ih pokazao naručiocu. Skriveni nedostaci Član 615 (1) Ako se docnije pokaže neki nedostatak koji se nije mogao otkriti običnim pregledom, naručilac se, ipak, može pozvati na njega, pod uslovom da o njemu obavijesti poslenika što prije, a najduže u roku od mjesec dana od njegovog otkrivanja. (2) Istekom dvije godine od prijema obavljenog posla, naručilac se više ne može pozvati na nedostatke. Prestanak prava Član 616 (1) Naručilac koji je poslenika na vrijeme obavijestio o nedostacima izvršenog posla, ne može svoje pravo ostvariti sudskim putem po isteku godine dana od učinjenog obavještenja. (2) Ali, i po isteku tog roka, naručilac može, ako je o nedostacima blagovremeno obavijestio poslenika, prigovorom protiv poslenikovog zahtjeva za isplatu naknade istaći svoje pravo na sniženje naknada i na naknadu štete. Kad poslenik gubi pravo da se pozove na prethodne članove Član 617 Poslenik se ne može pozvati na neku odredbu prethodnih članova kad se nedostatak odnosi na činjenice koje su mu bile poznate ili mu nisu mogle ostati nepoznate, a nije ih saopštio naručiocu. Pravo zahtijevati uklanjanje nedostataka Član 618 (1) Naručilac koji je uredno obavijestio poslenika da izvršeni rad ima neki nedostatak može zahtijevati od njega da nedostatak ukloni i za to mu odrediti primjeren rok. (2) On ima pravo i na naknadu štete koju trpi zbog toga. (3) Ako uklanjanje nedostatka zahtijeva pretjerane troškove, poslenik može odbiti da ga izvrši ali u tom slučaju naručiocu pripada, po njegovom izboru, pravo na sniženje naknade ili raskid ugovora, kao i pravo na naknadu štete. Raskidanje ugovora u posebnom slučaju Član 619 Kad obavljeni posao ima takav nedostatak koji ga čini neupotrebljivim ili je obavljen u suprotnosti sa izričitim uslovima ugovora, naručilac može, ne tražeći prethodno otklanjanje nedostatka, raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete. Pravo naručioca u slučaju drugih nedostataka izvršenog posla Član 620 (1) Kad izvršeni posao ima nedostatak zbog koga djelo nije neupotrebljivo, odnosno kad posao nije izvršen u suprotnosti sa izričitim uslovima ugovora, naručilac je dužan dopustiti posleniku da nedostatak otkloni. (2) Naručilac može odrediti posleniku primjeren rok za otklanjanje nedostatka. (3) Ako poslenik ne otkloni nedostatak do isteka tog roka, naručilac može, po svom izboru, izvršiti otklanjanje nedostatka na račun poslenika ili snositi naknadu, ili raskinuti ugovor. (4) Kad se radi o neznatnom nedostatku, naručilac se ne može koristiti pravom na raskid ugovora. (5) U svakom slučaju on ima pravo i na naknadu štete. Sniženje naknade Član 621 Sniženje naknade vrši se u razmjeru između vrijednosti izvršenog rada bez nedostatka u vrijeme zaključenja ugovora i vrijednosti koju bi imao u to vrijeme izvršeni rad sa nedostatkom. ODJELJAK 6. Obaveze naručioca Obaveza da primi rad Član 622 Naručilac je dužan primiti rad izvršen prema odredbama ugovora i pravilima posla. Određivanje i isplata naknade Član 623 (1) Naknada se određuje ugovorom ako nije određena obaveznom tarifom ili kojim drugim obaveznim aktom. (2) Ako naknada nije određena, utvrdiće je sud prema prednosti rada, prema normalno potrebnom vremenu za takav posao, kao i prema uobičajenoj naknadi za tu vrstu rada. (3) Naručilac nije dužan isplatiti naknadu prije nego što je pregledao izvršeni rad i odobrio ga, izuzev ako je drukčije ugovoreno. (4) Isto važi ako je ugovoreno izvršenje i predaja rada u dijelovima. Proračun sa izričitim jemstvom Član 624 (1) Ako je naknada ugovorena na osnovu proračuna sa izričitim jemstvom poslenika za njegovu tačnost, on ne može da zahtijeva povećanje naknade, čak i ako je u posao uložio više rada i ako je izvršenje posla zahtijevalo veće troškove nego što je bilo predviđeno. (2) Ovim se ne isključuje primjena pravila o raskidanju i izmjeni ugovora zbog promijenjenih okolnosti. (3) Ako je naknada ugovorena na osnovu proračuna bez izričitog jemstva poslenika za njegovu tačnost, pa se u toku rada prekoračenje proračuna pokaže neizbježnim, poslenik mora o tome bez odlaganja obavijestiti naručioca, inače gubi svako potraživanje zbog povećanih troškova. ODJELJAK 7. Rizik Kad je poslenik dao materijal Član 625 (1) U slučaju kad je poslenik dao materijal za izradu stvari, a stvar bude oštećena ili propadne iz ma kog uzroka prije predaje naručiocu, rizik snosi poslenik, te nema pravo na naknadu za dati materijal, kao ni na naknadu za svoj rad. (2) Ako je naručilac pregledao izvršeni rad i odobrio ga, smatra se da mu je stvar predata, a da je kod poslenika ostala na čuvanju. (3) Ako je naručilac pao u docnju zbog neprimanja ponuđene stvari, rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari prelazi na njega. Kad je naručilac dao materijal Član 626 (1) Rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari snosi naručilac ako je on dao materijal za izradu. (2) U tom slučaju, poslenik ima pravo na naknadu samo ako je stvar propala ili bila oštećena poslije dolaska naručioca u docnju, ili ako se naručilac nije odazvao njegovom urednom pozivu da stvar pregleda. Rizik u slučaju predaje po dijelovima Član 627 Ako je ugovoreno da će naručilac vršiti pregled i prijem pojedinih dijelova kako budu izrađeni, poslenik ima pravo na naknadu za izradu dijelova koje je naručilac pregledao i odobrio, čak i ako bi oni poslije toga propali kod njega bez njegove krivice. ODJELJAK 8. Pravo zaloge Član 628 Radi obezbjeđenja naplate potraživanja naknade za rad i naknade za utrošeni materijal, kao i ostalih potraživanja po osnovu ugovora o djelu, poslenik ima pravo zaloge na stvarima koje je napravio ili opravio, kao i na ostalim predmetima koje mu je predao naručilac u vezi sa njegovim radom, sve dok ih drži i ne prestane dragovoljno da ih drži. ODJELJAK 9. Prestanak ugovora Raskid ugovora voljom naručioca Član 629 Sve dok naručeni posao nije dovršen, naručilac može raskinuti ugovor kad god hoće, ali je u tom slučaju dužan isplatiti posleniku ugovorenu naknadu, umanjenu za iznos troškova koje ovaj nije učinio, a koje bi bio dužan učiniti da ugovor nije raskinut, kao i za iznos zarade koju je ostvario na drugoj strani ili koju je namjerno propustio da ostvari. GLAVA XIII. UGOVOR O GRAĐENJU ODJELJAK 1. Opšte odredbe Pojam Član 630 (1) Ugovor o građenju je ugovor o djelu kojim se izvođač obavezuje da, prema određenom projektu, sagradi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu ili da na takvom zemljištu, odnosno na već postojećem objektu izvrši kakve druge građevinske radove, a naručilac se obavezuje da mu za to isplati određenu cijenu. (2) Ugovor o građenju mora biti zaključen u pismenoj formi. Građevina Član 631 Pod "građevinom", u smislu ove glave, podrazumijevaju se zgrade, brane, mostovi, tuneli, vodovodi, kanalizacije, putevi, željezničke pruge, bunari i ostali građevinski objekti čija izrada zahtijeva veće i složenije radove. Nadzor nad radovima i kontrola kvaliteta materijala Član 632 Izvođač je dužan omogućiti naručiocu stalan nadzor nad radovima i kontrolu količine i kvaliteta upotrijebljenog materijala. Odstupanje od projekta Član 633 (1) Za svako odstupanje od projekta građenja, odnosno ugovorenih radova, izvođač mora imati pismenu saglasnost naručioca. (2) On ne može zahtijevati povećanje ugovorene cijene za radove koje je izvršio bez takve saglasnosti. Hitni nepredviđeni radovi Član 634 (1) Nepredviđene radove izvođač može izvesti i bez prethodne saglasnosti naručioca ako zbog njihove hitnosti nije bio u mogućnosti da pribavi tu saglasnost. (2) Nepredviđeni radovi su oni čije je preduzimanje bilo nužno zbog osiguranja stabilnosti objekta ili radi spriječavanja nastanka štete, a izazvani su neočekivanom težom prirodom zemljišta, neočekivanom pojavom vode ili drugim vanrednim i neočekivanim događajima. (3) Izvođač je dužan bez odlaganja izvijestiti naručioca o ovim pojavama i preduzetim mjerama. (4) Izvođač ima pravo na pravičnu naknadu za nepredviđene radove koji su morali biti obavljeni. (5) Naručilac može raskinuti ugovor ako bi usljed ovih radova ugovorena cijena morala biti znatno povećana, o čemu je dužan bez odlaganja obavijestiti izvođača. (6) U slučaju raskidanja ugovora, naručilac je dužan isplatiti izvođaču odgovarajući dio cijene za već izvršene radove, kao i pravičnu naknadu za učinjene neophodne radove. Cijena radova Član 635 Cijena radova se može odrediti po jedinici mjere ugovorenih radova (jedinična cijena) ili u ukupnom iznosu za cijeli objekat (ukupno ugovorena cijena). Izmjena cijene Član 636 (1) Ako ugovorom u pogledu izmjene cijene nije predviđeno što drugo, izvođač, koji je svoju obavezu ispunio u predviđenom roku, može zahtijevati povećanje cijene radova ako su se u vremenu između zaključenja ugovora i njegovog ispunjenja povećale cijene elemenata, na osnovu kojih je određena cijena radova, tako da bi trebalo da ta cijena bude veća za više od dva procenta. (2) U slučaju da izvođač svojom krivicom nije izveo radove u roku predviđenom ugovorom, on može zahtijevati povećanje cijene radova ako su se u vremenu između zaključenja ugovora i dana kad je, prema ugovoru, trebalo da radovi budu završeni, povećale cijene elemenata, na osnovu kojih je određena cijena radova, tako da bi trebalo da ona, prema novim cijenama tih elemenata, bude veća za više od pet procenata. (3) U slučajevima iz prethodnih stavova, izvođač može zahtijevati samo razliku u cijeni radova koja prelazi dva, odnosno pet procenata. (4) Izvođač se ne može pozivati na povećanje cijena elemenata, na osnovu kojih je određena cijena radova, ako je do povećanja cijene došlo nakon njegovog dolaska u docnju. Odredba o nepromjenljivosti cijena Član 637 (1) Ako je ugovoreno da se cijena radova neće mijenjati u slučaju da se poslije zaključenja ugovora povećaju cijene elemenata, na osnovu kojih je ona određena, izvođač može, i pored ovakve odredbe ugovora, zahtijevati izmjenu cijene radova ako su se cijene elemenata povećale u tolikoj mjeri da bi trebalo da cijena radova bude veća za više od deset procenata. (2) Ali, i u ovom slučaju izvođač može zahtijevati samo razliku u cijeni koja prelazi deset procenata, osim ako je do povećanja cijena elemenata došlo poslije njegovog dolaska u docnju. Raskid ugovora zbog povećane cijene Član 638 (1) Ako bi u slučajevima iz prethodnih članova ugovorena cijena morala biti znatno povećana, naručilac može raskinuti ugovor. (2) U slučaju raskida ugovora, naručilac je dužan isplatiti izvođaču odgovarajući dio ugovorene cijene za dotle izvršene radove, kao i pravičnu naknadu za učinjene neophodne troškove. Pravo naručioca da traži sniženje ugovorene cijene Član 639 (1) Ako su se u vrijeme zaključenja ugovora i ispunjenja obaveze izvođača cijene elemenata, na osnovu kojih je određena cijena radova, snizile za više od dva procenta, a radovi su izvršeni u ugovorenom roku, naručilac ima pravo da traži odgovarajuće sniženje ugovorene cijene radova iznad tog procenta. (2) Ako je ugovorena nepromjenljivost cijene radova, a oni su izvršeni u ugovorenom roku, naručilac ima pravo na sniženje ugovorene cijene u slučaju da su se cijene elemenata, na osnovu kojih je određena cijena, smanjile za toliko da bi cijena bila niža za više od deset procenata, i to za razliku u cijeni preko deset procenata. (3) U slučaju docnje izvođača radova naručilac ima pravo na srazmjerno sniženje cijene radova za svako sniženje cijene elemenata, na osnovu kojih je cijena radova određena. ODJELJAK 2. Ugovor o građenju sa posebnom odredbom Član 640 (1) Ako ugovor o građenju sadrži odredbu "ključ u ruke" ili neku drugu sličnu odredbu, izvođač se samostalno obavezuje da izvrši skupa sve radove potrebne za izgradnju i upotrebu određenog cjelovitog objekta. (2) U tom slučaju, ugovorena cijena obuhvata i vrijednost svih nepredviđenih radova i viškova radova, a isključuje uticaj manjkova radova na ugovorenu cijenu. (3) Ako u ugovoru "ključ u ruke" učestvuje kao ugovorna strana više izvođača, njihova odgovornost prema naručiocu je solidarna. ODJELJAK 3. Odgovornost za nedostatke Primjena pravila ugovora o djelu Član 641 Ukoliko u ovoj glavi nije drukčije određeno, za odgovornost za nedostatke građevine primjenjuju se odgovarajuće odredbe ugovora o djelu. Prelazak prava iz odgovornosti za nedostatke Član 642 Prava naručioca prema izvođaču zbog nedostatka građevine prelaze i na sve docnije sticaoce građevine ili njenog dijela, ali s tim da docnijim sticaocima ne teče novi rok za obavještenje i tužbu, već im se uračunava rok prethodnika. Posebna prava nosioca stanarskog prava Član 643 Nosilac stanarskog prava na stan u društvenoj svojini ima pravo da zahtijeva od izvođača otklanjanje nedostataka u granicama njihove odgovornosti za nedostatke građevine prema naručiocu. ODJELJAK 4. Odgovornost izvođača i projektanta za solidnost građevine U čemu se sastoji Član 644 (1) Izvođač odgovara za nedostatke u izradi građevine, koji se tiču njene solidnosti, ukoliko bi se ti nedostaci pokazali za vrijeme od deset godina od predaje i prijema radova. (2) Izvođač odgovara i za nedostatke zemljišta na kome je podignuta građevina, koji bi se pokazali za vrijeme od deset godina od predaje i prijema radova, osim ako je specijalizovana organizacija dala stručno mišljenje da je zemljište podobno za građenje, a u toku građenja se nisu pojavile okolnosti koje dovode u sumnju osnovanost stručnog mišljenja. (3) Isto važi i za projektanta ako nedostatak građevine potiče od nekog nedostatka u planu. (4) Oni su odgovorni prema odredbama prethodnih stavova ne samo naručiocu, nego i svakom drugom sticaocu građevine. (5) Ova njihova odgovornost ne može se ugovorom ni isključiti ni ograničiti. Dužnost obavještavanja i gubitak prava Član 645 (1) Naručilac ili drugi sticalac dužan je o nedostacima obavijestiti izvođača i projektanta u roku od šest mjeseci od kad je nedostatak ustanovio, inače gubi pravo da se pozove na njega. (2) Pravo naručioca ili drugog sticaoca prema izvođaču, odnosno projektantu, po osnovu njihove odgovornosti za nedostatke, prestaje za godinu dana, računajući od dana kad je naručilac, odnosno sticalac obavijestio projektanta, odnosno izvođača o nedostatku. Smanjenje ili isključenje odgovornosti Član 646 (1) Izvođač se ne oslobađa odgovornosti ako je šteta nastala zbog toga što je, pri izvođenju određenih radova, postupao po zahtjevima naručioca. (2) Ali, ako je prije izvršenja određenog rada, po zahtjevu naručioca, upozorio ovog na opasnost od štete, njegova odgovornost se smanjuje, a, prema okolnostima konkretnog slučaja, može se i isključiti. Regresi Član 647 (1) Kad su za štetu odgovorni izvođač i projektant, odgovornost svakog od njih određuje se prema veličini njegove krivice. (2) Projektant koji je izradio projekat građevine i kome je povjeren nadzor nad izvršenjem planiranih radova, odgovara i za nedostatke u izvršenim radovima, nastale krivicom izvođača, ako ih je mogao opaziti normalnim razumnim nadgledanjem radova, ali ima pravo zahtijevati od izvođača odgovarajuću naknadu. (3) Izvođač koji je naknadio štetu, nastalu usljed nedostataka u izvršenim radovima, ima pravo zahtijevati od projektanta u mjeri u kojoj nedostaci u izvršenim radovima potiču od nedostataka u projektu. (4) Kad je za nedostatak odgovorno lice kome je izvođač povjerio obavljanje jednog dijela posla, izvođač, ako hoće da od njega zahtijeva naknadu, mora da se obavijesti o postojanju nedostatka u roku od dva mjeseca, računajući od dana kad je on sam obaviješten od naručioca o istom nedostatku. GLAVA XIV. PREVOZ ODJELJAK 1. Opšte odredbe Pojam Član 648 (1) Ugovorom o prevozu robe obavezuje se prevozilac da preveze na određeno mjesto neko lice ili neku stvar, a putnik, odnosno pošiljalac, se obavezuje da mu za to isplati određenu naknadu. (2) Kao prevozilac, u smislu ovog zakona, smatra se kako lice koje se bavi prevozom kao svojim redovnim poslovanjem tako i svako drugo lice koje se ugovorom obaveže da izvrši prevoz uz naknadu. Obaveze prevozioca u linijskom prevozu Član 649 (1) Prevozilac koji obavlja prevoz na određenoj liniji (linijski prevoz) dužan je da redovno i uredno održava objavljenu liniju. (2) On je dužan da primi na prevoz svako lice i svaku stvar koji ispunjavaju uslove određene u objavljenim opštim uslovima. (3) Ako redovna prevozna sredstva prevozioca nisu dovoljna za izvršenje svih zahtijevanih prevoza, prvenstvo imaju lica ili stvari za koje je to posebnim propisima predviđeno, a dalje prvenstvo se određuje prema redu zahtjeva, s tim da se između istovremenih zahtjeva prvenstvo određuje prema većoj dužini prevoza. Odustanak od ugovora Član 650 (1) Pošiljalac, odnosno putnik, može odustati od ugovora prije nego što počne njegovo izvršenje, ali je dužan naknaditi štetu koju bi prevozilac pretrpio usljed toga. (2) Kad prevozilac sa započinjanjem prevoza kasni toliko dugo da druga strana više nema interesa za ugovoreni prevoz ili kad prevozilac neće ili ne može da izvrši ugovoreni prevoz, druga strana može odustati od ugovora i tražiti da se vrati plaćena naknada za prevoz. Visina naknade za prevoz Član 651 (1) Ako je visina naknade za prevoz određena tarifom ili kojim drugim objavljenim obaveznim aktom, ne može se ugovoriti veća naknada. (2) Ako iznos naknade za prevoz nije određen tarifom ili kojim drugim objavljenim obaveznim aktom, a ni ugovorom, prevozilac ima pravo na uobičajenu naknadu za tu vrstu prevoza. (3) Uostalom, shodno se primjenjuju odredbe o naknadi sadržane u glavi ovog zakona o ugovoru o djelu. Ograničenje primjene odredbi ove glave Član 652 Odredbe ove glave primjenjuju se na sve vrste prevoza ako zakonom za pojedine vrste nije drukčije određeno. ODJELJAK 2. Ugovor o prevozu stvari Odsjek 1. OPŠTE ODREDBE Predaja stvari Član 653 Prevozilac je dužan da stvar koju je primio u cilju prevoza preda na određenom mjestu pošiljaocu ili određenom licu (primaocu). O čemu pošiljalac treba da obavijesti prevozioca Član 654 (1) Pošiljalac je dužan obavijestiti prevozioca o vrsti pošiljke i o njenoj sadržini i količini i saopštiti mu kuda pošiljka treba da bude prevezena, ime i adresu primaoca pošiljke, svoje ime i svoju adresu, kao i sve drugo što je potrebno, da bi prevozilac mogao ispuniti svoje obaveze bez odlaganja i smetnji. (2) Kad se u pošiljci nalaze dragocjenosti, hartije od vrijednosti ili druge skupocjene stvari, pošiljalac je dužan obavijestiti o tome prevozioca u času njihove predaje na prevoz i saopštiti mu njihovu vrijednost. (3) Kad se radi o prevozu opasne stvari ili stvari za koju su potrebni posebni uslovi prevoza, pošiljalac je dužan da o tome obavijesti prevozioca na vrijeme, tako da bi on mogao preduzeti odgovarajuće posebne mjere. (4) Ako pošiljalac ne da prevoziocu podatke iz st. 1. i 3. ovog člana ili mu ih da pogrešno, odgovara za štetu koja bi usljed toga nastala. Tovarni list Član 655 (1) Ugovarači se mogu sporazumjeti da se o pošiljci, predatoj na prevoz, sačini tovarni list. (2) Tovarni list treba da sadrži: ime i adresu pošiljaoca i prevozioca, vrstu, sadržaj i količinu pošiljke, kao i vrijednost dragocjenosti i drugih skupocjenih stvari, mjesto opredjeljenja, iznos naknade za prevoz, odnosno zabilješku da je naknada plaćena unaprijed, odredbu o svoti kojom je pošiljka opterećena, mjesto i dan izdavanja tovarnog lista. (3) U tovarni list mogu biti unesene i druge odredbe ugovora o prevozu. (4) Tovarni list mora biti potpisan od oba ugovarača. (5) Tovarni list može sadržati odredbu "po naredbi" ili glasiti na donosioca. Ugovor o prevozu i tovarni list Član 656 Postojanje i punovažnost ugovora o prevozu nezavisni su od postojanja tovarnog lista i njegove tačnosti. Potvrda o prijemu za prevoz. Član 657 Ako nije izdat tovarni list, pošiljalac može zahtijevati od prevozioca da mu izda potvrdu o prijemu pošiljke za prevoz sa podacima koje treba da sadrži tovarni list. Odsjek 2. ODNOS POŠILJAOCA I PREVOZIOCA Pakovanje Član 658 (1) Pošiljalac je dužan upakovati stvari na propisani ili uobičajeni način, kako ne bi došlo do nastanka kakve štete ili ugrožavanja sigurnosti ljudi ili dobara. (2) Prevozilac je dužan skrenuti pažnju pošiljaocu na nedostatke pakovanja koji se mogu opaziti, inače odgovara za oštećenje pošiljke koje bi se desilo zbog tih nedostataka. (3) Ali prevozilac ne odgovara za oštećenje pošiljke ako je pošiljalac, iako mu je skrenuta pažnja na nedostatke pakovanja, zahtijevao da prevozilac primi pošiljku na prevoz sa tim nedostacima. (4) Prevozilac je dužan odbiti pošiljku ako su nedostaci u njenom pakovanju takvi da može biti ugrožena sigurnost lica ili dobara ili prouzrokovana kakva šteta. (5) Za štetu koju, zbog nedostatka u pakovanju, pretrpe treća lica, za vrijeme dok se stvar nalazi kod prevozioca, odgovara prevozilac, a on ima pravo zahtijevati naknadu od pošiljaoca. Naknada za prevoz i troškovi u vezi sa prevozom Član 659 (1) Pošiljalac je dužan isplatiti prevoziocu naknadu za prevoz i troškove u vezi sa prevozom. (2) Ako u tovarnom listu nije navedeno da pošiljalac plaća naknadu za prevoz i ostale troškove u vezi sa prevozom, pretpostavlja se da je pošiljalac uputio prevozioca da ih naplati od primaoca. Raspolaganje pošiljkom Član 660 (1) Pošiljalac može raspolagati pošiljkom i mijenjati naloge sadržane u ugovoru, te može naložiti prevoziocu da obustavi dalji prevoz pošiljke, da mu pošiljku vrati, da je preda drugom primaocu ili da je uputi u neko drugo mjesto. (2) Pravo pošiljaoca da mijenja naloge prestaje poslije prispijeća pošiljke u mjesto opredjeljenja kad prevozilac preda primaocu tovarni list ili kad prevozilac pozove primaoca da preuzme pošiljku ili kad primalac sam zatraži njenu predaju. (3) Ako je izdat tovarni list po naredbi, odnosno na donosioca, prava pošiljaoca iz prethodnog stava pripadaju isključivo imaocu tovarnog lista. (4) Ovlašćeno lice koje se posluži pravom da daje nove naloge prevoziocu dužno je da mu naknadi troškove i štetu koje je imao zbog toga, kao i da mu na njegov zahtjev pruži jemstvo da će mu troškovi i šteta biti naknađeni. Pravac prevoza Član 661 (1) Prevozilac je dužan izvršiti prevoz ugovorenim putem. (2) Ako nije ugovoreno kojim putem treba da se izvrši prevoz, prevozilac je dužan izvršiti ga onim putem koji najviše odgovara interesima pošiljaoca. Smetnje pri izvršenju prevoza Član 662 (1) Prevozilac je dužan obavještavati pošiljaoca o svim okolnostima koje bi bile od uticaja na izvršenje prevoza i postupiti po uputstvima koje od njega dobije. (2) Prevozilac nije dužan postupati po uputstvima pošiljaoca čije bi izvršenje moglo ugroziti sigurnost lica ili dobara. (3) Ako bi slučaj bio takav da se ne bi mogla čekati pošiljaočeva uputstva, prevozilac je dužan postupiti kako bi postupio dobar privrednik, odnosno dobar domaćin u istoj situaciji i o tome obavijestiti pošiljaoca i tražiti njegova dalja uputstva. (4) Prevozilac ima pravo na naknadu troškova koje je imao zbog smetnji nastalih bez njegove krivice. Naknada u slučaju prekida prevoza Član 663 (1) Ako je prevoz prekinut iz nekog uzroka za koji odgovara prevozilac, on ima pravo na srazmjeran dio naknade za izvršeni prevoz, ali je dužan naknaditi štetu koja bi nastala za drugu stranu usljed prekida prevoza. (2) Ako je prevoz prekinut iz nekog uzroka za koji ne odgovara niko od zainteresovanih lica, prevozilac ima pravo na razliku između ugovorene naknade za prevoz i troškova prevoza od mjesta gdje je prevoz prekinut do mjesta opredjeljenja. (3) Prevozilac nema pravo ni na dio naknade ako u toku prevoza pošiljka propadne usljed više sile. Kad pošiljka ne može da bude predata Član 664 (1) Ako primalac ne može da bude obaviješten o prispijeću pošiljke ili odbije da je primi i, uopšte, ako pošiljka ne može da bude predata ili ako primalac ne isplati prevoziocu dužnu naknadu i ostale svote koje terete pošiljku, prevozilac je dužan obavijestiti o tome pošiljaoca, tražiti od njega uputstva i preduzeti za njegov račun potrebne mjere za čuvanje stvari. (2) Ako u primjerenom roku ovlašćeno lice ne preduzme ništa sa pošiljkom, prevozilac ima pravo da je proda prema pravilima o prodaji dugovane stvari u slučaju docnje povjerioca i da naplati svoja potraživanja iz postignute cijene, a ostatak je dužan položiti kod suda za ovlašćeno lice. Odgovornost prevozioca prema pošiljaocu Član 665 Ako je prevozilac predao pošiljku primaocu, a nije naplatio od njega svotu kojom je bila opterećena, dužan je isplatiti tu svotu pošiljaocu, ali ima pravo da traži naknadu od primaoca. Odsjek 3. ODNOS PREVOZIOCA I PRIMAOCA Obavještavanje primaoca o prispijeću pošiljke Član 666 (1) Prevozilac je dužan obavijestiti primaoca bez odlaganja da je pošiljka prispjela, staviti mu je na raspolaganje, kako je ugovoreno, i podnijeti mu tovarni list ako je izdat. (2) U slučaju kad je izdat tovarni list po naredbi ili na donosioca, on je dužan postupiti po prethodnom stavu samo ako je u tovarnom listu označeno lice u mjestu opredjeljenja koje treba obavijestiti da je pošiljka prispjela. Predaja pošiljke kad je izdat duplikat tovarnog lista Član 667 Prevozilac može odbiti da preda pošiljku ako mu se istovremeno ne preda duplikat tovarnog lista na kome je primalac potvrdio da mu je pošiljka predata. Pravo primaoca da zahtijeva predaju pošiljke Član 668 (1) Primalac može vršiti prava iz ugovora o prevozu prema prevoziocu i od njega zahtijevati da mu preda tovarni list i pošiljku tek pošto ona prispije u mjesto opredjeljenja. (2) Prevozilac je dužan na zahtjev primaoca predati mu pošiljku prije nego što ona prispije u mjesto opredjeljenja samo ako je na to ovlašćen od pošiljaoca. (3) Primalac može vršiti prava iz ugovora o prevozu i zahtijevati od prevozioca predaju pošiljke samo ako ispuni uslove predviđene ugovorom o prevozu. Utvrđivanje istovjetnosti i stanja pošiljke Član 669 (1) Ovlašćeno lice ima pravo zahtijevati da se zapisnički utvrdi istovjetnost pošiljke i, ako je pošiljka oštećena, u čemu se sastoji oštećenje. (2) Ako se utvrdi da pošiljka nije ona koja je bila predata prevoziocu ili da je oštećenje veće nego što je prevozilac tvrdio, troškove utvrđivanja snosi prevozilac. Obaveza primaoca da isplati naknadu za prevoz Član 670 (1) Preuzimanjem pošiljke i tovarnog lista, ako je izdat, primalac se obavezuje da isplati prevoziocu naknadu za prevoz ako nije što drugo određeno u ugovoru o prevozu ili u tovarnom listu, kao i da mu isplati svote kojima je pošiljka opterećena. (2) Ako primalac smatra da nije dužan isplatiti prevoziocu onoliko koliko ovaj zahtijeva, on može vršiti prava iz ugovora samo ako kod suda položi sporni iznos. Odsjek 4. ODGOVORNOST PREVOZIOCA ZA GUBITAK, OŠTEĆENJE I ZADOCNJENJE POŠILJKE Gubitak ili oštećenje pošiljke Član 671 (1) Prevozilac odgovara za gubitak ili oštećenje pošiljke koji bi se dogodili od časa preuzimanja do njene predaje, osim ako su prouzrokovani radnjom ovlašćenog lica, svojstvima pošiljke ili stranim uzrocima, koji se nisu mogli predvidjeti ni izbjeći ili otkloniti. (2) Ništave su odredbe ugovora o prevozu opštih uslova prevoza, tarifa ili kod drugog opšteg akta, kojima se ova odgovornost smanjuje. (3) Ali je punovažna odredba kojom se unaprijed određuje najviši iznos naknade, pod uslovom da nije u očiglednoj nesrazmjeri sa štetom. (4) Ovo ograničenje iznosa naknade ne važi ako je štetu prevozilac prouzrokovao namjerno ili krajnjom nepažnjom. (5) Ako drukčije nije ugovoreno, visina naknade određuje se prema tržišnoj cijeni pošiljke u vrijeme i mjestu predaje za prevoz. Gubitak ili oštećenje pošiljke skupocjenih stvari Član 672 (1) U slučaju gubitka ili oštećenja pošiljke u kojoj su se nalazile dragocjenosti, hartije od vrijednosti ili druge skupocjene stvari, prevozilac je dužan naknaditi tako nastalu štetu samo ako je, prilikom predaje stvari na prevoz, bio obaviješten o prirodi tih stvari i njihovoj vrijednosti ili ako je štetu prouzrokovao namjerno ili krajnjom nepažnjom. (2) Ako su se sa navedenim stvarima u pošiljci nalazile i druge stvari, za njihov gubitak ili oštećenje prevozilac odgovara po opštim pravilima o odgovornosti prevozioca. Vraćanje plaćene naknade za prevoz Član 673 U slučaju potpunog gubitka pošiljke prevozilac je, pored naknade štete, dužan da pošiljaocu vrati naknadu za prevoz ako je ista plaćena. Kad primalac preuzme pošiljku bez prigovora Član 674 (1) Kad primalac preuzme pošiljku bez prigovora i isplati prevoziocu njegova potraživanja, prestaje odgovornost prevozioca, izuzev ako je oštećenje zapisnički utvrđeno prije preuzimanja pošiljke. (2) Prevozilac ostaje odgovoran za oštećenja pošiljke koja se nisu mogla opaziti u času predaje ako ga je primalac obavijestio o tim oštećenjima odmah po njihovom otkrivanju, ali ne docnije od osam dana od predaje. (3) Prevozilac se ne može pozivati na odredbe prethodnih stavova ako je oštećenje prouzrokovao namjerno ili krajnjom nepažnjom. Odgovornost prevozioca za zadocnjenje Član 675 Prevozilac odgovara za štetu nastalu zbog zakašnjenja, izuzev ako je zakašnjenje prouzrokovano nekom činjenicom koja isključuje njegovu odgovornost za gubitak ili oštećenje stvari. Odgovornost za pomoćnike Član 676 Prevozilac odgovara za lica koja su po njegovom nalogu radila na izvršavanju prevoza. Odsjek 5. UČEŠĆE VIŠE PREVOZILACA U PREVOZU POŠILJKE Kad oni odgovaraju solidarno Član 677 (1) Prevozilac koji povjeri nekom drugom prevoziocu potpuno ili djelimično izvršenje prevoza pošiljke koju je primio na prevoz, ostaje i dalje odgovoran za njen prevoz od njenog prijema do predaje, ali ima pravo na naknadu od prevozioca kome je pošiljku povjerio. (2) Ako drugi prevozilac od prvog prevozioca preuzme sa pošiljkom i tovarni list, on postaje ugovorna strana u ugovoru o prevozu, sa pravima i dužnostima solidarnog dužnika i solidarnog povjerioca, čiji su udjeli srazmjerni njegovom učešću u prevozu. (3) Isto važi i kad se za izvršenje prevoza neke pošiljke obaveže jednim istim ugovorom više prevozilaca koji će učestvovati u prevozu jedan za drugim. (4) Svaki od više prevozilaca ima pravo zahtijevati da se utvrdi stanje pošiljke u času kad mu se predaje radi izvršenja njegovog dijela prevoza. (5) Solidarni prevoznici učestvuju u snošenju štete srazmjerno njihovim udjelima u prevozu, izuzev onog koji dokaže da šteta nije nastala dok je on prevozio pošiljku. (6) Prigovori učinjeni kasnijem prevoziocu dejstvuju i prema svim ranijim. Podijeljena odgovornost prevozilaca Podijeljena odgovornost prevozilaca Član 678 Kad u izvršenju prevoza iste pošiljke učestvuju jedan za drugim nekoliko prevozilaca koje je odredio pošiljalac, svaki od njih odgovara samo za svoj dio prevoza. Odsjek 6. PRAVO ZALOGE Kad prevozilac ima pravo zaloge Član 679 (1) Radi obezbjeđenja naplate naknade za prevoz i nužnih troškova koje je učinio u vezi sa prevozom, prevozilac ima pravo zaloge na stvarima koje su mu predate radi prevoza i u vezi sa prevozom dok ih drži ili dok ima u rukama ispravu pomoću koje može raspolagati njima. (2) Kad je u izvršenju prevoza učestvovalo više prevozilaca jedan za drugim, njihova potraživanja u vezi sa izvršenjem prevoza obezbijeđena su, takođe, ovim zalogom i posljednji prevozilac je dužan, ako tovarni list ne sadrži što drugo, naplatiti sva potraživanja po tovarnom listu. (3) Potraživanja ranijeg prevozioca, kao i njegovo pravo zaloge, prelaze, po samom zakonu, na docnijeg prevozioca koji mu je isplatio ta potraživanja. (4) To isto važi i ako prevozilac isplati otpremnikova potraživanja. Sukob založnih prava Član 680 (1) Kad pored založnog prava prevozioca postoje na istoj stvari, istovremeno založna prava komisionara, otpremnika i skladištara, prvenstvo naplate imaju potraživanja ma kog od ovih povjerilaca nastala otpremom ili prevozom, i to obratno, redu kojim su nastala. (2) Ostala potraživanja komisionara i skladištara, kao i potraživanja otpremnika i prevozioca nastala davanjem predujmova, naplaćuju se tek po isplati potraživanja navedenih u prethodnom stavu, i to po redu kojim su nastala. ODJELJAK 3. Ugovor o prevozu lica Opšta odredba Član 681 Prevozilac je dužan da prevoz lica izvrši bezbjedno onim prevoznim sredstvom koje je određeno ugovorom o prevozu i uz one uslove udobnosti i higijene koji se, prema vrsti odnosnog prevoznog sredstva i udaljenosti puta, smatraju neophodnim. Pravo putnika na određeno mjesto Član 682 Prevozilac je dužan dati putniku ono mjesto i u onom prevoznom sredstvu, kako je ugovoreno. Odgovornost prevozioca za zadocnjenje Član 683 (1) Prevozilac je dužan prevesti putnika do određenog mjesta na vrijeme. (2) On odgovara za štetu koju bi putnik pretrpio zbog zadocnjenja, izuzev ako je do zadocnjenja došlo iz uzroka koji nije mogao otkloniti ni pažnjom stručnjaka. Odgovornost prevozioca za sigurnost putnika Član 684 (1) Prevozilac odgovara za sigurnost putnika od početka do završetka prevoza, kako u slučaju prevoza uz naknadu tako i u slučaju besplatnog prevoza, te je dužan naknaditi štetu koja nastane oštećenjem zdravlja, povredom ili smrću putnika, izuzev ako je prouzrokovana radnjom putnika ili stranim uzrokom koji se nije mogao predvidjeti ni izbjeći ili otkloniti. (2) Ništave su odredbe ugovora, kao i opštih uslova prevoza, tarifa ili kog drugog opšteg akta, kojima se ova odgovornost smanjuje. Odgovornost za prtljag predat na prevoz i za ostale stvari Član 685 (1) Prtljag koji mu je putnik predao, prevozilac je dužan prevesti u isto vrijeme kad i putnika i predati mu ga po završetku prevoza. (2) Za gubitak i oštećenje prtljaga koji mu je putnik predao, prevozilac odgovara prema odredbama za prevoz stvari. (3) Za oštećenje stvari koje putnik drži sa sobom, prevozilac odgovara prema opštim pravilima o odgovornosti. GLAVA XV. UGOVOR O LICENCI ODJELJAK 1. Opšte odredbe Pojam Član 686 Ugovorom o licenci obavezuje se davalac licence da sticaocu licence ustupi, u cjelini ili djelimično, pravo iskorišćavanja pronalaska, tehničkog znanja i iskustva, žiga, uzorka ili modela, a sticalac licence se obavezuje da mu za to plati određenu naknadu. Forma Član 687 Ugovor o licenci mora biti zaključen u pismenoj formi. Trajanje licence Član 688 Licenca za iskorišćavanje patentiranog pronalaska, uzorka ili modela ne može biti zaključena za vrijeme duže od trajanja zakonske zaštite tih prava. Isključiva licenca Član 689 (1) Ugovorom o licenci sticalac licence stiče isključiva prava iskorišćavanja predmeta licence samo ako je to izričito ugovoreno (isključiva licenca). (2) Ostale mogućnosti iskorišćavanja predmeta licence zadržava davalac licence. (3) Ako u ugovoru o licenci nije naznačeno o kakvoj je licenci riječ, smatra se da mu je data neisključiva licenca. Prostorno ograničenje prava iskorišćavanja Član 690 (1) Pravo iskorišćavanja predmeta licence može biti prostorno ograničeno samo ako to nije protivno Ustavu i zakonima Republike Bosne i Hercegovine. (2) Ako ugovorom o licenci nije prostorno ograničeno pravo iskorišćavanja predmeta licence, smatra se da je licenca prostorno neograničena. ODJELJAK 2. Obaveze davaoca licence Predaja predmeta licence Član 691 (1) Davalac licence je dužan da sticaocu licence u određenom roku preda predmet licence. (2) Davalac licence je dužan da sticaocu licence preda i tehničku dokumentaciju potrebnu za praktičnu primjenu predmeta licence. Davanje uputstva i obavještenja Član 692 Davalac licence je dužan da sticaocu licence daje sva uputstva i obavještenja koja su potrebna za uspješno iskorišćavanje predmeta licence. Obaveza garantovanja Član 693 Davalac licence garantuje sticaocu licence tehničku izvodljivost i tehničku upotrebljivost predmeta licence. Jemstvo Član 694 (1) Davalac licence jemči da pravo iskorišćavanja koje je predmet ugovora pripada njemu, da na njemu nema tereta i da nije ograničeno u korist nekog trećeg. (2) Ako je predmet ugovora isključiva licenca, davalac licence jemči da pravo iskorišćavanja nije ustupio drugome, ni potpuno ni djelimično. (3) Davalac licence je dužan čuvati i braniti pravo ustupljeno sticaocu licence od svih zahtjeva trećih lica. Obaveza davaoca isključive licence Član 695 Ako je ugovorena isključiva licenca, davalac licence ne može ni u kom vidu sam iskorišćavati predmet licence, niti njegove pojedine dijelove, niti to povjeriti nekom drugom u granicama prostornog važenja licence. ODJELJAK 3. Obaveze sticaoca licence Iskorišćavanje predmeta licence Član 696 Sticalac licence je dužan iskorišćavati predmet licence na ugovoreni način, u ugovorenom obimu i u ugovorenim granicama. Korišćenje naknadnih usavršavanja Član 697 Ako zakonom ili ugovorom nije drukčije određeno, sticalac licence nije ovlašćen da iskorišćava naknadna usavršavanja predmeta licence. Čuvanje predmeta licence u tajnosti Član 698 Ako predmet licence sačinjava nepatentirani pronalazak ili tajno tehničko znanje i iskustvo, sticalac licence je dužan da ga čuva u tajnosti. Kvalitet Član 699 (1) Ako je uz licencu za proizvodnju ustupljena i licenca za upotrebu žiga, sticalac licence može stavljati u promet robu sa tim žigom samo ako je njen kvalitet isti kao što je kvalitet robe koju proizvodi davalac licence. (2) Suprotan sporazum nema pravno dejstvo. Obilježavanje Član 700 Sticalac licence je dužan robu obilježiti oznakom o proizvodnji po licenci. Naknada Član 701 Sticalac licence je dužan isplatiti davaocu licence ugovorenu naknadu u vrijeme i na način kako je to određeno ugovorom. Podnošenje izvještaja Član 702 Ako se naknada određuje u zavisnosti od obima iskorišćavanja predmeta licence, sticalac licence je dužan podnijeti davaocu licence izvještaj o obimu iskorišćavanja i izvršiti obračun naknade svake godine, ako ugovorom nije za to određen kraći rok. Izmjena ugovorene naknade Član 703 Ako je ugovorena naknada postala očigledno nesrazmjerna u odnosu na prihod koji sticalac licence ima od iskorišćavanja predmeta licence, zainteresovana strana može zahtijevati izmjenu ugovorene naknade. ODJELJAK 4. Podlicenca Kad se može dati Član 704 (1) Sticalac isključive licence može pravo iskorišćavanja licence ustupiti drugome (podlicenca). (2) Ugovorom se može predvidjeti da sticalac licence ne može dati drugome podlicencu ili mu je ne može dati bez dozvole davaoca licence. Kad davalac može odbiti dozvolu Član 705 Kad je za davanje podlicence potrebna dozvola davaoca licence, ovaj je može odbiti sticaocu isključive licence samo iz ozbiljnih razloga. Otkaz zbog nedozvoljene podlicence Član 706 Davalac licence može otkazati ugovor o licenci bez otkaznog roka ako je podlicenca data bez njegove dozvole, kad je ova, prema zakonu ili prema ugovoru, potrebna. Neposredan zahtjev davaoca licence Član 707 (1) Ugovorom o podlicenci ne stvara se nikakav poseban pravni odnos između sticaoca podlicence i davaoca licence, čak ni kad je davalac licence dao potrebnu dozvolu za zaključenje podlicence. (2) Ali, davalac licence može, radi naplate svojih potraživanja od sticaoca nastalih iz licence, zahtijevati neposredno od sticaoca podlicence isplatu iznosa koji ovaj duguje davaocu podlicence po osnovu podlicence. Odjeljak 5. Prestanak ugovora Protek određenog vremena Član 708 Ugovor o licenci zaključen na određeno vrijeme prestaje samim protekom vremena za koje je zaključen, te nije potrebno da bude otkazan. Prećutno obnavljanje licence Član 709 (1) Kad, po proteku vremena za koje je ugovor o licenci bio zaključen, sticalac licence produži da iskorišćava predmet licence, a davalac licence se tome ne protivi, smatra se da je zaključen nov ugovor o licenci neodređenog trajanja, pod istim uslovima kao i prethodni. (2) Obezbjeđenja koja su treća lica dala za prvu licencu prestaju sa protekom vremena za koje je bila zaključena. Otkaz Član 710 (1) Ugovor o licenci čije trajanje nije određeno prestaje otkazom koji svaka strana može dati drugoj, poštujući određeni otkazni rok. (2) Ako otkazni rok nije ugovorom određen, iznosi šest mjeseci, s tim što davalac licence ne može otkazati ugovor tokom prve godine njegovog važenja. Smrt, stečaj i redovna likvidacija Član 711 (1) U slučaju smrti davaoca licence, licenca se nastavlja sa njegovim nasljednicima ako drukčije nije ugovoreno. (2) U slučaju smrti sticaoca licence, licenca se nastavlja sa njegovim nasljednicima koji produžavaju njegovu djelatnost. (3) U slučaju smrti ili redovne likvidacije sticaoca licence davalac licence može raskinuti ugovor. GLAVA XVI. OSTAVA ODJELJAK 1. O ostavi uopšte Odsjek 1. OPŠTE ODREDBE Član 712 (1) Ugovorom o ostavi obavezuje se ostavoprimac da primi stvar ostavodavca, da je čuva i da je vrati kad je ovaj bude zatražio. (2) Predmet ostave mogu biti samo pokretne stvari. Ostava tuđe stvari Član 713 (1) Ugovor o ostavi može punovažno zaključiti u svoje ime i lice koje nije nosilac prava raspolaganja, odnosno sopstvenik stvari, i ostavoprimac je dužan vratiti stvar njemu, izuzev ako bi doznao da je stvar ukradena. (2) Ako treće lice tužbom zahtijeva stvar od ostavoprimca kao nosilac prava raspolaganja, odnosno kao sopstvenik, ostavoprimac je dužan saopštiti sudu od kog lica je stvar primio, a istovremeno obavijestiti ostavodavca o podignutoj tužbi. Odsjek 2. OBAVEZE OSTAVOPRIMCA Obaveze čuvanja i obavještavanja Član 714 (1) Ostavoprimac je dužan čuvati stvar kao svoju sopstvenu, a ako je ostava uz naknadu, kao dobar privrednik, odnosno dobar domaćin. (2) Ako su ugovoreni mjesto ili način čuvanja stvari, ostavoprimac ih može promijeniti samo ako to zahtijevaju promijenjene okolnosti, inače odgovara i za slučajnu propast ili slučajno oštećenje stvari. (3) O svim promjenama koje bi primijetio na stvari i o opasnostima da budu oštećene na ma koji način ostavoprimac je dužan obavijestiti ostavodavca. Predaja stvari drugom na čuvanje Član 715 Ostavoprimac ne može bez pristanka ostavodavca ili bez nužde predati povjerenu mu stvar drugome da je čuva, inače odgovara i za njenu slučajnu propast ili oštećenje. Upotrebljavanje stvari Član 716 (1) Ostavoprimac nema pravo da upotrebljava stvar povjerenu mu na čuvanje. (2) U slučaju nedozvoljene upotrebe stvari, ostavoprimac duguje ostavodavcu odgovarajuću naknadu i odgovara za slučajnu propast ili oštećenje stvari koji bi se dogodili tom prilikom. (3) Kad je u ostavu data neka nepotrošna stvar i ostavoprimcu dozvoljeno da je upotrebljava, onda se na odnose ugovarača primjenjuju pravila o ugovoru o posluzi, a samo o pitanjima vremena i mjesta vraćanja stvari sudi se po pravilima o ugovoru o ostavi ako ugovarači nisu što drugo odredili u tom pogledu. Upotrebljavanje i predaja stvari drugome Član 717 Kad ostavoprimac bez pristanka ostavodavca i bez nužde, suprotno ugovoru, upotrebljava stvar, mijenja mjesto ili način njenog čuvanja ili kad stvar preda na čuvanje drugom licu, on ne odgovara za slučajnu propast ili oštećenje stvari do kojih bi došlo i da je postupao u skladu sa ugovorom. Vraćanje stvari Član 718 (1) Ostavoprimac je dužan vratiti stvar čim je ostavodavac zatraži i to sa svim plodovima i drugim koristima od stvari. (2) Ako je određen rok za vraćanje stvari, ostavodavac može tražiti da mu se stvar vrati i prije isteka roka, izuzev kad rok nije ugovoren isključivo u interesu ostavodavca. (3) Vraćanje se vrši u mjestu predaje stvari ostavoprimcu, ako ugovorom nije određeno neko drugo mjesto, u kom slučaju ostavoprimac ima pravo na naknadu troškova prenosa stvari. Odsjek 3. PRAVA OSTAVOPRIMCA Naknada troškova i štete Član 719 Ostavoprimac ima pravo zahtijevati od ostavodavca da mu naknadi troškove opravdano učinjene radi očuvanja stvari, kao i štetu koju je imao zbog ostave. Naknada Član 720 Ostavoprimac nema pravo na naknadu za svoj trud, izuzev ako je naknada ugovorena ako se ostavoprimac bavi primanjem stvari na čuvanje ili ako se naknada mogla očekivati s obzirom na okolnosti posla. Vraćanje stvari u slučaju besplatne ostave Član 721 (1) Ostavoprimac koji se obavezao da besplatno čuva stvar određeno vrijeme može je vratiti ostavodavcu prije isteka ugovorenog roka ako bi samoj stvari prijetila opasnost propasti ili oštećenja ili ako bi mu njeno dalje čuvanje moglo prouzrokovati štetu. (2) Ako rok nije ugovoren, ostavoprimac iz prethodnog stava može u svako doba odustati od ugovora, ali je dužan ostavodavcu odrediti primjeren rok za preuzimanje stvari. Odsjek 4. POSEBNI SLUČAJEVI OSTAVE Neprava ostava Član 722 Kad su u ostavu date zamjenljive stvari, s pravom na ostavoprimca da ih potroši i obavezom da vrati istu količinu stvari iste vrste, onda se na njegove odnose sa ostavodavcem primjenjuju pravila ugovora o zajmu, samo će u pogledu vremena i mjesta vraćanja važiti pravila ugovora o ostavi ako ugovarači nisu što drugo odredili u tom pogledu. Ostava u nuždi Član 723 Kome je stvar povjerena u slučaju kakve nevolje, na primjer u slučaju požara, zemljotresa, poplave, dužan je čuvati je sa povećanom pažnjom. ODJELJAK 2. Ugostiteljska ostava Ugostitelj kao ostavoprimac Član 724 (1) Ugostiteljska preduzeća i drugi ugostitelji smatraju se kao ostavoprimci u pogledu stvari koje su gosti donijeli i odgovaraju za njihov nestanak ili oštećenje najviše do deset hiljada dinara, ali odgovarajući državni organ u Republici BiH može odrediti i veći iznos. (2) Ova odgovornost je isključena ako su stvari propale ili oštećene usljed okolnosti koje se nisu mogle izbjeći ili otkloniti, usljed nekog uzroka u samoj stvari, ako su nestale ili oštećene ponašanjem samog gosta ili ponašanjem lica koje je on doveo ili koja su mu došla u posjetu. (3) Ugostitelj duguje potpunu naknadu ako mu je gost predao stvar na čuvanje, kao i ako je šteta nastala njegovom krivicom ili krivicom lica za koje on odgovara. Obaveze ugostitelja da primi stvari na čuvanje Član 725 (1) Ugostitelj je dužan primiti na čuvanje stvari koje gosti donesu i hoće da mu predaju na čuvanje, izuzev ako ne raspolaže podesnim prostorijama za njihov smještaj ili ako njihovo čuvanje prelazi njegove mogućnosti iz nekog drugog uzroka. (2) Ako ugostitelj neopravdano odbije da primi stvar na čuvanje, duguje potpunu naknadu štete koju gost usljed toga pretrpi. Dužnost gosta da prijavi štetu Član 726 Gost je dužan prijaviti nestanak ili oštećenje stvari čim dozna za njih, inače ima pravo na naknadu samo ako dokaže da je šteta nastala krivicom ugostitelja ili lica za koje on odgovara. Objave o isključenju odgovornosti Član 727 Nemaju nikakvog pravnog dejstva objave istaknute u prostorijama ugostitelja kojima se isključuje, ograničava ili uslovljava njihova odgovornost za stvari koje su gosti donijeli. Pravo zadržavanja Član 728 Ugostiteljska preduzeća, radnje i pojedinci koji primaju goste na noćenje imaju pravo zadržati stvari koje su gosti donijeli, do potpune naplate potraživanja za smještaj i ostale usluge. Proširenje primjene odredaba o ugostiteljskoj ostavi Član 729 Odredbe o ugostiteljskoj ostavi shodno se primjenjuju i na bolnice, garaže, kola za spavanje, organizovane kampove i sl. GLAVA XVII. USKLADIŠTENJE ODJELJAK 1. Opšte odredbe Pojam Član 730 (1) Ugovorom o uskladištenju obavezuje se skladištar da primi i čuva određenu robu i da preduzima potrebne ili ugovorene mjere radi njenog očuvanja u određenom stanju, te da je preda na zahtjev ostavodavca ili drugog ovlašćenog lica, a ostavodavac se obavezuje da mu za to plati određenu naknadu. (2) Prilikom predaje robe ostavodavac je dužan dati sva potrebna obavještenja o njoj i izjaviti kolika je njena vrijednost. Isključenje odgovornosti i neke obaveze skladištara Član 731 (1) Skladištar odgovara za štetu na robi osim ako dokaže da je šteta prouzrokovana usljed okolnosti koje se nisu mogle izbjeći ili otkloniti ili je prouzrokovana krivicom ostavodavca, manama ili prirodnim svojstvom robe, kao i neispravnom ambalažom. (2) Skladištar je dužan da upozori ostavodavca na mane ili prirodna svojstva robe, odnosno neispravnu ambalažu usljed kojih može doći do štete na robi, čim je navedene nedostatke opazio ili morao opaziti. (3) Ako bi se na robi dešavale takve neotklonjive promjene zbog kojih postoji opasnost da se roba pokvari ili propadne, skladištar je dužan, ako to po njegovom pozivu ne bi mogao na vrijeme da učini ostavodavac, prodati robu bez odlaganja na najpogodniji način. (4) Skladištar je obavezan da preduzima radnje radi očuvanja prava ostavodavca prema prevoziocu koji mu je predao robu za račun ostavodavca u oštećenom ili manjivom stanju. Kad postoji dužnost osiguranja Član 732 (1) Skladištar je dužan da osigura robu primljenu na čuvanje samo ako je to ugovoreno. (2) Ako ugovorom nije određeno koje rizike treba da obuhvati osiguranje, skladištar je dužan da osigura robu od uobičajenih rizika. Ograničenje naknade štete Član 733 Naknada štete koju je skladištar dužan platiti zbog propasti, umanjenja ili oštećenja robe za vrijeme od njenog prijema do predaje, ne može preći stvarnu vrijednost robe, osim ako je štetu prouzrokovao namjerno ili krajnjom nepažnjom. Miješanje zamjenljivih stvari Član 734 (1) Skladištar ne može pomiješati primljene zamjenljive stvari sa stvarima iste vrste i iste kakvoće, osim ako je ostavodavac na to pristao ili ako je očigledno da se radi o stvarima koje se mogu miješati, bez opasnosti od nastanka štete za ostavodavca. (2) Ako su stvari pomiješane, skladištar može na zahtjev ovlašćenog lica bez sudjelovanja ostalih ovlašćenih lica iz smješe zamjenljivih stvari izdvojiti dio koji mu pripada. Pregledanje robe i uzimanje uzoraka Član 735 Skladištar je dužan dozvoliti ovlašćenom licu da pregleda robu i da uzima uzorke od nje. Potraživanje skladištara i pravo zaloge Član 736 (1) Pored naknade za čuvanje, skladištar ima pravo na naknadu troškova koji su bili potrebni za očuvanje robe. (2) Za svoja potraživanja iz ugovora o skladištenju i ostala potraživanja nastala u vezi sa čuvanjem robe on ima založno pravo na toj robi. Podizanje robe i prodaja nepodignute robe Član 737 (1) Ostavodavac može robu podići i prije ugovorenog roka. (2) Ako ostavodavac ne podigne robu po isteku ugovorenog roka ili po isteku godine dana ako nije ugovoren rok za čuvanje, skladištar može za njegov račun prodati robu na javnoj prodaji, ali je dužan obavijestiti ga prethodno o svojoj namjeri i ostaviti mu naknadni rok najmanje od osam dana da robu podigne. Nedostaci pri prijemu robe Član 738 (1) Primalac robe dužan je robu pregledati u trenutku njenog preuzimanja. (2) Ako prilikom preuzimanja robe primijeti nedostatke, primalac je dužan da o tome odmah upozori skladištara, inače se smatra da je roba uredno primljena. (3) O nedostacima robe koji se nisu mogli utvrditi u trenutku preuzimanja, primalac je dužan da na pouzdan način obavijesti skladištara u roku od sedam dana, računajući od dana preuzimanja robe, inače se smatra da je roba uredno primljena. Primjena pravila o ostavi Član 739 Na ugovore o skladištenju shodno se primjenjuju pravila o ostavi ukoliko pravilima o skladištenju nije drukčije regulisano. ODJELJAK 2. Skladišnica Dužnost izdavanja skladišnice Član 740 Skladištar koji je na osnovu zakona ovlašćen da za robu primljenu na uskladištenje izda skladišnicu, dužan ju je izdati ostavodavcu na njegov zahtjev. Sastojci i sadržina skladišnice Član 741 (1) Skladišnica se sastoji iz priznanice i založnice. (2) Priznanica i založnica sadrže podatke: naziv, odnosno ime i zanimanje ostavodavca, njegovo sjedište, odnosno prebivalište, naziv i sjedište skladištara, datum i broj skladišnice, mjesto gdje se skladište nalazi, vrstu, prirodu i količinu robe, navod o tome do koga iznosa je roba osigurana, kao i ostale podatke potrebne za raspoznavanje robe i određivanje njene vrijednosti. (3) Priznanica i založnica moraju se pozivati jedna na drugu. Skladišnica za dijelove robe Član 742 (1) Ostavodavac može zahtijevati da skladištar podijeli robu na određene dijelove i da mu za svaki dio izda zasebnu skladišnicu. (2) Ako je već dobio skladišnicu za cijelu količinu robe, on može zahtijevati da skladištar podijeli robu na određene dijelove i da mu u zamjenu za skladišnicu koju je dobio izda posebne skladišnice za svaki pojedini dio. (3) Ostavodavac može zahtijevati da mu skladištar izda skladišnicu samo za jedan dio zamjenljive robe koji je ostavio kod njega. Prava imaoca skladišnice Član 743 (1) Imalac skladišnice ima pravo zahtijevati da mu se preda roba označena u njoj. (2) On može raspolagati robom označenom u skladišnici prenošenjem skladišnice. Prenošenje priznanice i založnice Član 744 (1) Priznanica i založnica mogu se prenositi indosamentom, zajedno ili odvojeno. (2) Prilikom svakog prenosa na njima mora biti ubilježen datum. (3) Na zahtjev prijemnika priznanice ili založnice, prenos na njega prepisaće se u registar skladišta, gdje će se ubilježiti i njegovo sjedište, odnosno prebivalište. Pravo imaoca priznanice Član 745 (1) Prenos priznanice bez založnice daje prijemniku pravo da zahtijeva da mu se preda roba samo ako isplati imaocu založnice ili položi skladištaru, za imaoca založnice, iznos koji treba da mu bude isplaćen na dan dospjelosti potraživanja. (2) Imalac priznanice bez založnice može zahtijevati da se roba proda ako se postignutom cijenom može isplatiti iznos na koji ima pravo imalac založnice, s tim da se ostvareni višak preda njemu. (3) Kad se radi o zamjenljivim stvarima, imalac priznanice bez založnice može zahtijevati da mu skladištar preda jedan dio robe, pod uslovom da položi skladištaru za račun imaoca založnice odgovarajući iznos u novcu. Prava imaoca založnice Član 746 (1) Prenos založnice bez priznanice daje prijemniku pravo zaloge na robi. (2) Prilikom prvog prenosa, na založnici moraju biti ubilježeni naziv, odnosno ime i zanimanje povjerioca, njegovo poslovno sjedište, odnosno prebivalište, iznos njegovog potraživanja, računajući i kamate i datum dospijevanja. (3) Prvi prijemnik založnice dužan je bez odlaganja prijaviti skladištaru da je na njega izvršen prenos založnice, a skladište je dužno prepisati taj prenos u svoj registar i na samoj založnici zabilježiti da je ovaj prepis izvršen. (4) Bez obavljanja radnji iz prethodnog stava, založnica se ne može dalje prenositi indosamentom. (5) Založnica koja ne sadrži iznos potraživanja založnog povjerioca, obavezuje u korist založnog povjerioca cjelokupnu vrijednost stvari navedenu u njoj. Protest zbog neisplate i prodaje robe Član 747 (1) Imalac založnice bez priznanice, kome ne bude isplaćeno u roku potraživanje obezbijeđeno založnicom, dužan je, pod prijetnjom gubitka prava, da zahtijeva isplatu od prenosioca podići protest prema Zakonu o mjenici. (2) Imalac založnice koji je podigao protest može po proteku osam dana od dospjelosti potraživanja zahtijevati prodaju založene robe, a isto pravo pripada i prenosiocu koji je isplatio imaocu založnice potraživanje obezbijeđeno založnicom. (3) Od iznosa postignutog prodajom izdvaja se potrebna svota za podmirenje troškova prodaje, potraživanja skladištara iz ugovora o uskladištenju i ostalih njegovih potraživanja, nastalih u vezi sa ostavljenom robom, zatim se isplaćuje obezbijeđeno potraživanje imaoca založnice, a ostatak pripada imaocu priznanice. Zahtjev isplate od prenosioca založnice Član 748 (1) Imalac založnice može zahtijevati isplatu od prenosioca tek ako nije mogao postići potpuno namirenje prodajom založene robe. (2) Ovaj zahtjev mora biti podignut u roku određenom u Zakonu o mjenici za zahtjev prema indosantima i taj rok počinje teći od dana kad je izvršena prodaja robe. (3) Imalac založnice gubi pravo da zahtijeva isplatu od prenosioca ako ne bude zahtijevao prodaju robe najdalje u roku od mjesec dana od protesta. GLAVA XVIII. NALOG ODJELJAK 1. Opšte odredbe Pojam Član 749 (1) Ugovorom o nalogu obavezuje se nalogoprimac prema nalogodavcu da za njegov račun preduzme određene poslove. (2) Istovremeno se nalogoprimac ovlašćuje na preduzimanje tih poslova. (3) Nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud, osim ako je drukčije ugovoreno ili proizilazi iz prirode međusobnog odnosa. Lica dužna da odgovore na ponudu naloga Član 750 Ko se bavi vršenjem tuđih poslova kao zanimanjem ili se javno nudi za vršenje tih poslova, dužan je, ako neće da prihvati ponuđeni nalog koji se odnosi na te poslove, da o tome bez odlaganja obavijesti drugu stranu, inače odgovara za štetu koju bi ova pretrpjela zbog toga. ODJELJAK 2. Obaveze nalogoprimca Izvršenje naloga kako glasi Član 751 (1) Nalogoprimac je dužan izvršiti nalog prema primljenim uputstvima, sa pažnjom dobrog privrednika, odnosno dobrog domaćina, ostajući u njegovim granicama i u svemu paziti na interese nalogodavca i njima se rukovoditi. (2) Kad nalogoprimac smatra da bi izvršenje naloga po dobijenim uputstvima bilo od štete za nalogodavca, on je dužan skrenuti na to njegovu pažnju i tražiti nova uputstva. (3) Ako nalogodavac nije dao određena uputstva o poslu koji treba obaviti, nalogoprimac je dužan, rukovodeći se interesima nalogodavca, postupiti kao dobar privrednik, odnosno dobar domaćin, a ako je nalog bez naknade, kako bi u istim okolnostima postupio u sopstvenoj stvari. Odstupanje od naloga i uputstava Član 752 (1) Od dobijenog naloga i uputstava nalogoprimac može odstupiti samo sa saglasnošću nalogodavca, a kada mu zbog kratkoće vremena ili iz kog drugog uzroka nije moguće tražiti saglasnost nalogodavca, on može odstupiti od naloga i uputstava samo ako je, po procjeni svih okolnosti, mogao osnovano smatrati da to zahtijevaju interesi nalogodavca. (2) Ako nalogodavac prekorači granice naloga ili odstupi od dobijenih uputstava van slučaja predviđenog u prethodnom stavu, neće se smatrati za nalogoprimca, već za poslovođu bez naloga, izuzev ako nalogodavac naknadno odobri ono što je uradio. Zamjena Član 753 (1) Nalogoprimac je dužan izvršiti nalog lično. (2) On može povjeriti izvršenje naloga drugome samo ako mu je nalogodavac to dozvolio, kao i ako je na to prinuđen okolnostima. (3) U tim slučajevima on odgovara samo za izbor zamjenika i za uputstva koja mu je dao. (4) U ostalim slučajevima on odgovara za rad zamjenika, kao i za slučajnu propast ili oštećenje stvari koji bi se dogodili kod zamjenika. (5) Nalogodavac može u svakom slučaju zahtijevati neposredno od zamjenika izvršenje obaveze iz naloga. Polaganje računa Član 754 O izvršenom poslu nalogoprimac je dužan položiti račun i predati bez odugovlačenja nalogodavcu sve što je primio na osnovu obavljanja povjerenih poslova, bez obzira na to da li je ono što je primio za nalogodavca bilo dugovano ovome ili ne. Podnošenje izvještaja Član 755 Nalogoprimac je dužan na zahtjev nalogodavca podnijeti izvještaj o stanju poslova i položiti račun i prije određenog vremena. Odgovornost za upotrebu nalogodavčevog novca Član 756 Ako se nalogoprimac služio za svoje potrebe novcem koji je primio za nalogodavca, dužan je platiti kamatu po najvišoj dozvoljenoj ugovorenoj stopi, računajući od dana upotrebe, a na ostali dugovani novac koji nije predao na vrijeme, zateznu kamatu, računajući od dana kad ga je bio dužan predati. Solidarna odgovornost nalogoprimaca Član 757 Ako je izvršenje nekog posla povjereno nekolicini istim nalogom da ga zajednički vrše, oni odgovaraju solidarno za obaveze iz tog naloga ako što drugo nije ugovoreno. ODJELJAK 3. Obaveze nalogodavca Predujmljivanje novca Član 758 Nalogodavac je dužan na zahtjev nalogoprimca dati mu izvjesnu svotu novca za predviđene izdatke. Naknada troškova i preuzimanje obaveza Član 759 (1) Nalogodavac je dužan naknaditi nalogoprimcu, čak i ako njegov trud bez njegove krivice nije imao uspjeha, sve potrebne troškove koje je učinio za izvršenje naloga, sa kamatom od dana kad su učinjeni. (2) On je dužan preuzeti obaveze koje je nalogoprimac uzeo na sebe vršeći u svoje ime povjerene mu poslove ili ga na koji drugi način osloboditi njih. Naknada štete Član 760 Nalogodavac je dužan naknaditi nalogoprimcu štetu koju je ovaj pretrpio bez svoje krivice u vršenju naloga. Visina naknade Član 761 Ako drukčije nije ugovoreno, nalogodavac duguje naknadu u uobičajenoj visini, a ako o tome nema običaja, onda pravičnu naknadu. Isplata naknade Član 762 (1) Ukoliko nije drukčije ugovoreno, nalogodavac je dužan isplatiti nalogoprimcu naknadu po obavljenom poslu. (2) Ako je nalogoprimac bez svoje krivice samo djelimično obavio nalog, ima pravo na srazmjerni dio naknade. (3) U slučaju kad bi unaprijed ugovorena naknada bila u očiglednoj nesrazmjeri sa učinjenim uslugama, nalogodavac može zahtijevati njeno smanjenje. Pravo zaloge Član 763 Radi obezbjeđenja naknade i troškova nalogoprimac ima pravo zaloge na pokretnim stvarima nalogodavca koje je dobio po osnovu naloga, kao i po novčanim iznosima koje je naplatio za račun nalogodavca. Solidarna odgovornost nalogodavaca Član 764 Ako je više njih povjerilo nalogoprimcu izvršenje naloga, oni mu odgovaraju solidarno. ODJELJAK 4. Prestanak naloga Odustanak od ugovora Član 765 (1) Nalogodavac može odustati od ugovora. (2) U slučaju odustanka od ugovora u kome nalogoprimcu pripada naknada za njegov trud, nalogodavac je dužan isplatiti nalogoprimcu odgovarajući dio naknade i naknaditi mu štetu koju je pretrpio odustankom od ugovora ako za odustanak nije bilo osnovanih razloga. Otkaz Član 766 (1) Nalogoprimac može otkazati nalog kad hoće, samo ne u nevrijeme. (2) On je dužan naknaditi nalogodavcu štetu koju je onaj pretrpio zbog otkaza naloga u nevrijeme, izuzev kad su za otkaz postojali osnovani razlozi. (3) Nalogoprimac je dužan poslije otkaza produžiti poslove koji ne trpe odlaganje, dok nalogodavac ne bude u mogućnosti da preuzme brigu o njima. Smrt, prestanak pravnog lica Član 767 (1) Nalog prestaje smrću nalogoprimca. (2) Nasljednici nalogoprimca dužni su da o njegovoj smrti što prije obavijeste nalogodavca i preduzmu što je potrebno za zaštitu njegovih interesa, dok ne bude u stanju da sam preuzme brigu o njima. (3) Nalog prestaje smrću nalogodavca samo ako je tako ugovoreno ili ako se nalogoprimac primio naloga, s obzirom na svoje lične odnose sa nalogodavcem. (4) U tom slučaju nalogoprimac je dužan produžiti povjerene poslove, ako bi, inače, nastupila šteta za nasljednike, dok ovi ne budu u mogućnosti da sami preuzmu brigu o njima. (5) Ako je nalogodavac ili nalogoprimac neko pravno lice, nalog prestaje kad to lice prestane postojati. Stečaj, lišenje poslovne sposobnosti Član 768 Nalog prestaje kad nalogodavac ili nalogoprimac padne pod stečaj ili bude potpuno ili djelimično lišen poslovne sposobnosti. Čas prestanka naloga Član 769 (1) Kad je nalogodavac odustao od ugovora, kao i kad je umro ili pao pod stečaj, ili potpuno ili djelimično lišen poslovne sposobnosti, nalog prestaje u času kad je nalogoprimac saznao za događaj zbog koga nalog prestaje. (2) Kad je nalogoprimcu izdato pismeno punomoćje, dužan ga je vratiti po prestanku naloga. Izuzeci Član 770 Kad je nalog dat da bi nalogoprimac mogao postići ispunjenje nekog svog potraživanja od nalogodavca, nalogodavac ne može odustati od ugovora i nalog ne prestaje ni smrću, ni stečajem nalogodavca ili nalogoprimca, ni kad jedan od njih bude potpuno ili djelimično lišen poslovne sposobnosti. GLAVA XIX. KOMISION ODJELJAK 1. Opšte odredbe Pojam Član 771 (1) Ugovorom o komisionu obavezuje se komisionar da za naknadu (proviziju) obavi u svoje ime i za račun komitenta jedan ili više poslova koje mu povjerava komitent. (2) Komisionar ima pravo na naknadu i kad ona nije ugovorena. Primjena pravila o nalogu Član 772 Na ugovor o komisionu shodno se primjenjuju pravila o nalogu, ukoliko pravilima o komisionu nije drukčije određeno. Zaključenje posla pod uslovima različitim od naloga Član 773 (1) Ako je komisionar zaključio neki posao po nepovoljnijim uslovima od onih određenih nalogom kad to nije smio, dužan je naknaditi komitentu razliku, kao i prouzrokovanu štetu. (2) U slučaju iz prethodnog stava komitent može odbiti da prihvati zaključeni posao, pod uslovom da o tome odmah obavijesti komisionara. (3) Ali, komitent gubi to pravo ako komisionar pokaže spremnost da mu odmah isplati razliku i naknadi prouzrokovanu štetu. (4) Ako je posao zaključen po povoljnijim uslovima od onih određenih nalogom, sva tako postignuta korist pripada komitentu. Prodaja robe prezaduženom licu Član 774 Komisionar odgovara komitentu za štetu ako je prodao robu licu za čiju je prezaduženost znao ili je mogao znati. Kad sam komisionar kupuje robu komitenta ili mu prodaje svoju robu Član 775 (1) Komisionar kome je povjereno da proda ili da kupi neku robu kotiranu na berzi ili na tržištu, može, ako mu je komitent to dozvolio, zadržati robu za sebe kao kupac, odnosno isporučiti je kao prodavac, po cijeni u vrijeme izvršenja povjerenog posla. (2) U tom slučaju između komisionara i komitenta nastaju odnosi iz ugovora o prodaji. (3) Ako se berzanska, odnosno tržišna cijena i cijena koju je odredio komitent ne slažu, komisionar - prodavac ima pravo na manju od ove dvije cijene, a komisionar - kupac dužan je platiti veću. ODJELJAK 2. Obaveze komisionara Čuvanje i osiguranje Član 776 (1) Komisionar je dužan čuvati povjerenu robu sa pažnjom dobrog privrednika. (2) On odgovara i za slučajnu propast ili oštećenje robe ako je nije osigurao, a prema nalogu je bio dužan to učiniti. Obavještenje o stanju primljene robe Član 777 (1) Prilikom preuzimanja robe od prevozioca, koju mu je poslao komitent, komisionar je dužan utvrditi njeno stanje i bez odlaganja izvijestiti komitenta o danu prispijeća robe, kao i o vidljivim oštećenjima ili manjku, inače odgovara za štetu koja bi zbog tog propuštanja nastala za komitenta. (2) On je dužan preduzeti sve potrebne mjere radi očuvanja prava komitenta prema odgovornom licu. Obavještenje o promjenama na robi Član 778 Komisionar je dužan obavijestiti komitenta o svim promjenama na robi zbog kojih bi ona mogla izgubiti od svoje vrijednosti, a ako nema vremena za čekanje njegovih uputstava ili ako on odugovlači sa davanjem uputstava, u slučaju opasnosti znatnijeg oštećenja robe, komisionar je dužan prodati je na najpogodniji način. Saopštavanje komitentu imena saugovarača Član 779 (1) Komisionar je dužan saopštiti komitentu sa kojim je licem obavio posao koji mu je komitent povjerio. (2) Ovo pravilo ne važi u slučaju prodaje pokretnih stvari koja se vrši preko komisionih prodavnica, osim ako nije drukčije ugovoreno. Polaganje računa Član 780 (1) Komisionar je dužan položiti račun o obavljenom poslu bez nepotrebnog odlaganja. (2) On je dužan predati komitentu sve što je primio po osnovu posla izvršenog za njegov račun. (3) Komisionar je dužan prenijeti na komitenta potraživanja i ostala prava koja je stekao prema trećem sa kojim je obavio posao u svoje ime i za njegov račun. Delkredere Član 781 (1) Komisionar odgovara za ispunjenje obaveza svog saugovarača samo ako je posebno jemčio da će on svoje obaveze ispuniti (delkredere), u kom slučaju on odgovara solidarno sa njim. (2) Komisionar koji je jemčio za ispunjenje obaveza svog saugovarača ima pravo i na posebnu naknadu (delkredere provizija). ODJELJAK 3. Obaveze komitenta Naknada (provizija) Član 782 (1) Komitent je dužan isplatiti komisionaru naknadu kad bude izvršen posao koji je komisionar obavio, kao i ako izvršenje posla bude spriječeno nekim uzrokom za koji odgovara komitent. (2) U slučaju postupnog izvršavanja, komisionar može zahtijevati srazmjeran dio naknade poslije svakog djelimičnog ispunjenja. (3) Ako ne dođe do izvršenja zaključenog posla iz uzroka za koji ne odgovaraju ni komisionar ni komitent, komisionar ima pravo na odgovarajuću naknadu za svoj trud. (4) Komisionar koji je nevjerno postupio prema komitentu nema pravo na naknadu. Član 783 (1) Ako iznos naknade nije određen ugovorom ili tarifom, komisionaru pripada naknada prema obavljenom poslu i postignutom rezultatu. (2) Ako je u datom slučaju naknada nesrazmjerno velika prema obavljenom poslu i postignutom rezultatu, sud je može, na zahtjev komitenta, sniziti na pravičan iznos. Naknada troškova Član 784 (1) Komitent je dužan naknaditi komisionaru troškove koji su bili potrebni za izvršenje naloga, sa kamatom na dan kad su učinjeni. (2) Komitent je dužan dati komisionaru posebnu naknadu za upotrebu njegovih skladišta i transportnih sredstava ako ona nije obuhvaćena naknadom za izvršenje posla. Predujmljivanje novca komisionaru Član 785 Ako ugovorom o komisionu nije što drugo određeno, komitent nije dužan predujmiti komisionaru potrebna sredstva za obavljanje povjerenog posla. ODJELJAK 4. Založno pravo Član 786 (1) Komisionar ima pravo zaloge na stvarima koje su predmet ugovora o komisionu dok se te stvari nalaze kod njega ili kod nekog koji ih drži za njega, ili dok on ima u rukama ispravu pomoću koje može raspolagati njima. (2) Iz vrijednosti tih stvari komisionar može naplatiti prije ostalih komitentovih povjerilaca svoja potraživanja po osnovu svih komisionih poslova sa komitentom, kao i po osnovu zajmova i predujmova datih komitentu, bez obzira na to da li su nastali u vezi sa tim stvarima ili nekim drugim. (3) Pravo prvenstvene naplate ima komisionar iz potraživanja koja je, izvršavajući nalog, stekao za račun komitenta. ODJELJAK 5. Odnosi sa trećim licima Komitentova prava na potraživanja iz posla sa trećim Član 787 (1) Komitent može zahtijevati ispunjenje potraživanja iz posla koji je komisionar zaključio sa trećim i za njegov račun tek pošto mu ih komisionar ustupi. (2) Ali, u pogledu odnosa komitenta sa komisionarom i njegovim povjeriocima, ova se potraživanja od svog nastanka smatraju kao komitentova potraživanja. Ograničenje prava komisionarovih povjerilaca Član 788 Povjerioci komisionara ne mogu radi naplate svojih potraživanja, ni u slučaju njegovog stečaja, preduzeti mjere izvršenja na pravima i stvarima koje je komisionar, izvršavajući nalog, stekao u svoje ime, ali za račun komitenta, izuzev ako se radi o potraživanjima nastalim u vezi sa sticanjem tih prava i stvari. Stečaj komisionara Član 789 (1) U slučaju stečaja komisionara komitent može zahtijevati izlučenje iz stečajne mase stvari koje je predao komisionaru radi prodaje za njegov račun, kao i stvari koje je komisionar nabavio za njegov račun. (2) U istom slučaju komitent može zahtijevati od trećeg kome je komisionar predao stvari da mu isplati njihovu cijenu, odnosno njen još neisplaćeni dio. GLAVA XX. UGOVOR O TRGOVINSKOM ZASTUPANJU ODJELJAK 1. Opšte odredbe Pojam Član 790 (1) Ugovorom o trgovinskom zastupanju obavezuje se zastupnik da se stalno stara da treća lica, zaključuju ugovore sa njegovim nalogodavcem i da, u tom smislu, posreduje između njih i nalogodavca, kao i da po dobijenom ovlašćenju zaključuju ugovore sa trećim licima u ime i za račun nalogodavca, a ovaj se obavezuje da mu za svaki ugovor isplati određenu naknadu (proviziju). (2) Nalogodavac može imati na istom području za istu vrstu poslova više zastupnika. (3) Jedan zastupnik ne može bez pristanka nalogodavca preuzeti obavezu da na istom području i za istu vrstu poslova radi za drugog nalogodavca. Forma Član 791 Ugovor o trgovinskom zastupanju mora biti zaključen u pismenoj formi. Zaključivanje ugovora u ime nalogodavca Član 792 Zastupnik može zaključivati ugovore u ime i za račun svog nalogodavca ako je za to od njega dobio posebno ili generalno ovlašćenje. Primanje ispunjenja Član 793 Zastupnik ne može zahtijevati ni primiti ispunjenje potraživanja svog nalogodavca ako za to nije posebno ovlašćen. Izjave zastupniku za nalogodavca Član 794 Kad je ugovor zaključen posredovanjem zastupnika, onda saugovarač nalogodavca može punovažno činiti zastupniku izjave koje se tiču nedostataka predmeta ugovora, kao i druge izjave u vezi sa tim ugovorom, u cilju očuvanja ili vršenja prava iz ugovora. Izjave u ime nalogodavca Član 795 Zastupnik je ovlašćen da u cilju očuvanja prava svog nalogodavca čini potrebne izjave njegovom saugovaraču. Mjere obezbjeđenja Član 796 U cilju zaštite interesa nalogodavca, zastupnik može zahtijevati preduzimanje potrebnih mjera obezbjeđenja. ODJELJAK 2. Obaveze zastupnika Staranje o interesima nalogodavca Član 797 (1) Zastupnik je dužan starati se o interesima nalogodavca i u svim poslovima koje preduzima dužan je postupiti sa pažnjom dobrog privrednika. (2) Pri tome je dužan držati se uputstava koja mu je dao nalogodavac. (3) On je dužan davati nalogodavcu sva potrebna obavještenja o tržišnoj situaciji, naročito ona koja su od značaja za svaki pojedini posao. Učestvovanje u zaključivanju poslova Član 798 Zastupnik je dužan da učestvuje po uputstvima nalogodavca pri zaključivanju poslova i to do njihovog potpunog okončanja. Čuvanje poslovnih tajni Član 799 (1) Zastupnik je dužan čuvati poslovne tajne svog nalogodavca za koje je doznao u vezi sa povjerenim poslom. (2) On odgovara ako ih iskoristi ili drugome otkrije i poslije prestanka ugovora o trgovinskom zastupanju. Vraćanje stvari datih na upotrebu Član 800 Po prestanku ugovora o trgovinskom zastupanju, zastupnik je dužan vratiti nalogodavcu sve stvari koje mu je ovaj predao na upotrebu za vrijeme trajanja ugovora. Poseban slučaj odgovornosti Član 801 (1) Zastupnik odgovara nalogodavcu za ispunjenje obaveza iz ugovora za čije je zaključenje posredovao ili koje je po ovlašćenju on zaključio u ime nalogodavca, samo ako je za to posebno pismeno jemčio. (2) U tom slučaju on ima pravo i na posebnu naknadu (delkredere provizija). ODJELJAK 3. Obaveze nalogodavca Materijal i dokumentacija Član 802 Kad je za obavljanje njegovih poslova zastupniku potreban određeni materijal ili određena dokumentacija, nalogodavac je dužan da mu to stavi na raspolaganje. Dužnost obavještavanja Član 803 (1) Nalogodavac može, po svom nahođenju, prihvatiti ili odbaciti zaključenje ugovora pripremljenog od strane zastupnika, ali je dužan da bez odlaganja obavijesti zastupnika o svojoj odluci. (2) Nalogodavac je dužan da bez odlaganja obavijesti zastupnika o potrebi da se obim poslova zaključenih njegovim posredovanjem svede na manju mjeru nego što je zastupnik mogao osnovano očekivati, kako bi ovaj blagovremeno smanjio svoju preduzimljivost u odgovarajućoj mjeri, inače mu odgovara za pretrpljenu štetu. Naknada (provizija) Član 804 (1) Nalogodavac je dužan isplatiti zastupniku naknadu za ugovore zaključene njegovim posredovanjem, kao i za ugovore koje je sam zastupnik zaključio, ako je za to bio ovlašćen. (2) Zastupnik ima pravo na naknadu i za ugovore koje je nalogodavac zaključio neposredno sa klijentima koje je zastupnik našao. Sticanje prava na naknadu Član 805 Ukoliko između ugovornih strana nije drukčije ugovoreno, pravo na naknadu stiče zastupnik kad ugovor bude izvršen, ali mu to pravo pripada i kad ugovor ostane neizvršen ako je do toga došlo iz uzroka koji je na strani nalogodavca. Visina naknade Član 806 (1) Ako iznos naknade nije određen ugovorom ili tarifom, zastupnik ima pravo na uobičajenu naknadu. (2) Ako je u datom slučaju naknada nesrazmjerno velika prema učinjenoj usluzi, sud je može na zahtjev nalogodavca sniziti na pravičan iznos. Posebna naknada Član 807 Zastupnik koji je, po ovlašćenju nalogodavca, izvršio naplatu nekog njegovog potraživanja, ima pravo na posebnu naknadu od naplaćene svote. Troškovi Član 808 (1) Zastupnik nema pravo na naknadu troškova koji proizilaze iz redovnog vršenja posredničkih poslova, osim ako je drukčije ugovoreno. (2) Ali, on ima pravo na naknadu posebnih troškova koje je učinio u korist nalogodavca ili po njegovom nalogu. ODJELJAK 4. Založno pravo Član 809 Radi obezbjeđenja naplate svojih dospjelih potraživanja, nastalih u vezi sa ugovorom, zastupnik ima pravo zaloge na svotama koje je naplatio za nalogodavca, po njegovom ovlašćenju, kao i na svim nalogodavčevim stvarima, koje je, u vezi sa ugovorom, primio od nalogodavca ili od nekog drugog, dok se nalaze kod njega ili kod nekog koji ih drži za njega, ili dok ima u rukama ispravu pomoću koje može raspolagati njima. ODJELJAK 5. Prestanak ugovora Raskidanje ugovora zaključenog za neodređeno vrijeme Član 810 (1) Kad trajanje ugovora o trgovinskom zastupanju nije određeno ugovorom, niti se iz okolnosti posla može odrediti, svaka strana može raskinuti ugovor krajem svakog kalendarskog tromjesečja. (2) Otkaz mora biti saopšten drugoj strani najmanje mjesec dana prije isteka kalendarskog tromjesečja, a ako je ugovor trajao tri godine, otkaz joj mora biti saopšten dva mjeseca prije isteka kalendarskog tromjesečja. (3) Ugovorne strane mogu drukčije odrediti rokove otkaza i prestanka ugovora, ali između otkaza i prestanka ugovora mora biti ostavljen rok od najmanje mjesec dana. Raskidanje ugovora bez otkaznog roka Član 811 (1) Iz ozbiljnih uzroka svaka strana može, navodeći te uzroke, raskinuti ugovor bez otkaznog roka. (2) Ako je izjava o raskidanju učinjena bez ozbiljnih uzroka, ona se smatra kao otkaz sa redovnim otkaznim rokom. (3) Zastupnik koji je usljed neosnovanog otkaza prekinuo svoju djelatnost, ima pravo na naknadu štete zbog izgubljene provizije, a ako je on neosnovano otkazao ugovor, pravo na naknadu štete pripada nalogodavcu. (4) Neosnovani otkaz daje pravo drugoj strani da raskine ugovor bez otkaznog roka. Prestanak ugovora zaključenog za određeno vrijeme Član 812 (1) Kad je ugovor o trgovinskom zastupanju zaključen za određeno vrijeme, on prestaje samim istekom određenog vremena. (2) Ako se takav ugovor prećutno oduži, smatra se dalje kao ugovor zaključen za neodređeno vrijeme. GLAVA XXI. POSREDOVANJE ODJELJAK 1. Opšte odredbe Pojam Član 813 Ugvorom o posredovanju obavezuje se posrednik da nastoji naći i dovesti u vezu sa nalogodavcem lice koje bi s njim pregovaralo o zaključenju određenog ugovora, a nalogodavac se obavezuje da mu isplati određenu naknadu ako taj ugovor bude zaključen. Primjena odredbi zakona o ugovoru o djelu Član 814 Kad je ugovoreno da će posrednik imati pravo na određenu naknadu i ako njegovo nastojanje ostane bez rezultata, o takvom ugovoru sudiće se prema odredbama koje važe za ugovor o djelu. Primanje ispunjenja Član 815 (1) Nalog za posredovanje ne sadrži ovlašćenje za posrednika da za nalogodavca prima ispunjenje obaveza iz ugovora zaključenog njegovim posredovanjem. (2) Za to je potrebno posebno pismeno punomoćje. Opozivanje naloga za posredovanje Član 816 Nalogodavac može opozvati nalog za posredovanje kad god hoće ako se toga nije odrekao i pod uslovom da opozivanje nije protivno savjesti. Odsustvo obaveze za nalogodavca da zaključi ugovor Član 817 Nalogodavac nije dužan pristupiti pregovorima za zaključenje ugovora sa licem koje je posrednik našao, ni zaključiti sa njim ugovor pod uslovima koje je saopštio posrednik, ali će odgovarati za štetu ako je postupio protivno savjesti. ODJELJAK 2. Obaveze posrednika Obaveza tražiti priliku Član 818 (1) Posrednik je dužan tražiti sa pažnjom dobrog privrednika priliku za zaključenje određenog ugovora i ukazati na nju nalogodavcu. (2) Posrednik je dužan posredovati u pregovorima i nastojati da dođe do zaključenja ugovora ako se na to posebno obavezao. (3) On ne odgovara ako i pored potrebne brižljivosti ne uspije u svom nastojanju. Obaveza obavještavanja Član 819 Posrednik je dužan obavijestiti nalogodavca o svim okolnostima od značaja za namjeravani posao koje su mu poznate ili su morale biti poznate. Odgovornost posrednika Član 820 (1) Posrednik odgovara za štetu koju bi pretrpjela jedna ili druga strana između kojih je posredovao, a koja bi se dogodila zbog toga što je posredovao za poslovno nesposobno lice za čiju je nesposobnost znao ili mogao znati, ili za lice za koje je znao ili morao znati da neće moći izvršiti obaveze iz tog ugovora i, uopšte, za svaku štetu nastalu njegovom krivicom. (2) Posrednik odgovara za štetu koja bi za nalogodavca nastala usljed toga što je bez dozvole nalogodavca obavijestio nekog trećeg o sadržini naloga o pregovorima ili o uslovima zaključenog ugovora. Posrednički dnevnik i list Član 821 Posrednik u privredi dužan je u posebnu knjigu (posrednički dnevnik) ubilježiti bitne podatke o ugovoru koji je zaključen njegovim posredovanjem i izdati izvod iz te knjige potpisan od njegove strane (posrednički list). ODJELJAK 3. Obaveze nalogodavca Naknada Član 822 (1) Posrednik ima pravo na naknadu i kad nije ugovorena. (2) Ako visina naknade nije određena ni tarifom ili kojim drugim opštim aktom, ni ugovorom, a ni običajem, odrediće je sud prema posrednikovom trudu i učinjenoj usluzi. (3) Ugovorenu posredničku naknadu sud može sniziti na zahtjev nalogodavca ako nađe da je pretjerano visoka, s obzirom na posrednikov trud i učinjenu uslugu. (4) Sniženje ugovorene naknade ne može se tražiti ako je isplaćena posredniku poslije zaključenja ugovora za koji je on posredovao. Kada posrednik stiče pravo na naknadu Član 823 (1) Posrednik stiče pravo na naknadu u času zaključenja ugovora za koji je posredovao ako što drugo nije ugovoreno. (2) Ali, ako je ugovor zaključen pod odložnim uslovom, posrednik stiče pravo na naknadu tek kad se uslov ostvari. (3) Kad je ugovor zaključen pod raskidnim uslovom, ostvarenje uslova nema uticaja na posrednikovo pravo na naknadu. (4) U slučaju nevažnosti ugovora, posrednik ima pravo na naknadu ako mu uzrok nevažnosti nije bio poznat. Naknada troškova Član 824 (1) Posrednik nema pravo na naknadu troškova učinjenih u izvršenju naloga, izuzev kad je to ugovoreno. (2) Ali, ako mu je ugovorom priznato pravo na naknadu troškova, on ima pravo na tu naknadu i u slučaju kad ugovor nije zaključen. Posredovanje za obje strane Član 825 (1) Ukoliko drukčije nije ugovoreno, posrednik koji je dobio nalog za posredovanje od obiju strana može zahtijevati od svake strane samo polovinu posredničke naknade i naknadu polovine troškova ako je naknada troškova ugovorena. (2) Posrednik je dužan da se sa pažnjom dobrog privrednika stara o interesima obiju strana između kojih posreduje. Gubitak prava na naknadu Član 826 Posrednik koji protivno ugovoru ili protivno interesima svog nalogodavca radi za drugu stranu, gubi pravo na posredničku naknadu i na naknadu troškova. GLAVA XXII. OTPREMANJE (ŠPEDICIJA) ODJELJAK 1. Opšte odredbe Pojam Član 827 (1) Ugovorom o otpremanju obavezuje se otpremnik da radi prevoza određene stvari zaključi u svoje ime i za račun nalogodavca ugovor o prevozu i druge ugovore potrebne za izvršenje prevoza, kao i da obavi ostale uobičajene poslove i radnje, a nalogodavac se obavezuje da mu isplati određenu naknadu. (2) Ako je ugovorom predviđeno, otpremnik može zaključivati ugovor o prevozu i preduzimati druge pravne radnje u ime i za račun nalogodavca. Odustajanje od ugovora Član 828 Nalogodavac može, po svojoj volji, odustati od ugovora, ali je u tom slučaju dužan naknaditi otpremniku sve troškove koje je dotad imao i isplatiti mu srazmjeran dio naknade za dotadašnji rad. Primjena pravila o ugovoru o komisionu, odnosno trgovinskom zastupanju Član 829 Na odnose nalogodavca i otpremnika koji nisu uređeni u ovoj glavi shodno se primjenjuju pravila o ugovoru o komisionu, odnosno trgovinskom zastupanju. ODJELJAK 2. Obaveze otpremnika Upozorenje na nedostatke naloga Član 830 Otpremnik je dužan upozoriti nalogodavca na nedostatke u njegovom nalogu, naročito na one koji ga izlažu većim troškovima ili šteti. Upozorenje na nedostatke pakovanja Član 831 Ako stvar nije upakovana ili, inače, nije spremljena za prevoz kako treba, otpremnik je dužan upozoriti nalogodavca na te nedostatke, a kad bi čekanje da ih nalogodavac ukloni bilo od štete za njega, otpremnik je dužan da ih ukloni na račun nalogodavca. Čuvanje interesa nalogodavca Član 832 (1) Otpremnik je dužan u svakoj prilici postupiti kako to zahtijevaju interesi nalogodavca i sa pažnjom dobrog privrednika. (2) On je dužan da bez odlaganja obavijesti nalogodavca o oštećenju stvari, kao i o svim događajima od značaja za njega i da preduzme sve potrebne mjere radi očuvanja njegovih prava prema odgovornom licu. Postupanje po uputstvima nalogodavca Član 833 (1) Otpremnik je dužan držati se uputstava o pravcu puta, sredstvima i načinu prevoza, kao i ostalih uputstava dobijenih od nalogodavca. (2) Ako nije moguće postupiti po uputstvima sadržanim u nalogu, otpremnik je dužan tražiti nova uputstva, a ako za to nema vremena ili je to nemoguće, otpremnik je dužan postupiti kako to zahtijevaju interesi nalogodavca. (3) O svakom odstupanju od naloga otpremnik je dužan bez odlaganja obavijestiti nalogodavca. (4) Ako nalogodavac nije odredio ni pravac puta ni sredstvo, odnosno način prevoza, otpremnik će ih odrediti kako to zahtijevaju interesi nalogodavca u datom slučaju. (5) Ako je otpremnik odstupio od dobijenih uputstava odgovara i za štetu nastalu usljed više sile, izuzev ako dokaže da bi se šteta dogodila i da se držao datih uputstava. Odgovornost otpremnika za druga lica Član 834 (1) Otpremnik odgovara za izbor prevozioca kao i za izbor drugih lica sa kojima je u izvršenju naloga zaključio ugovor (uskladištenje robe i sl), ali ne odgovara i za njihov rad, izuzev ako je tu odgovornost preuzeo ugovorom. (2) Otpremnik koji izvršenje naloga povjeri drugom otpremniku, umjesto da ga sam izvrši, odgovara za njegov rad. (3) Ako nalog sadrži izričito ili prećutno ovlašćenje otpremniku da povjeri izvršenje naloga drugom otpremniku ili ako je to očigledno u interesu nalogodavca, on odgovara samo za njegov izbor, osim ako je preuzeo odgovornost za njegov rad. (4) Odgovornosti iz prethodnih stavova ovog člana ne mogu se ugovorom isključiti ni ograničiti. Carinske radnje i plaćanje carine Član 835 Ukoliko ugovorom nije drukčije određeno, nalog za otpremu stvari preko granice sadrži obavezu za otpremnika da sprovede potrebne carinske radnje i isplati carinske dažbine za račun nalogodavca. Kad otpremnik sam vrši prevoz ili druge poslove Član 836 (1) Otpremnik može i sam izvršiti potpuno ili djelimično prevoz stvari čija mu je otprema povjerena, ako nije nešto drugo ugovoreno. (2) Ako je otpremnik sam obavio prevoz ili dio prevoza, ima prava i obaveze prevozioca i u tom slučaju pripada mu i odgovarajuća naknada za prevoz pored naknade po osnovu otpremanja i naknade troškova u vezi sa otpremanjem. (3) Isto važi u pogledu drugih poslova obuhvaćenih nalogom, običajima ili opštim uslovima. Osiguranje pošiljke Član 837 (1) Otpremnik je dužan da osigura pošiljku samo ako je to ugovoreno. (2) Ako ugovorom nije određeno koje rizike treba da obuhvati osiguranje, otpremnik je dužan da osigura stvari od uobičajenih rizika. Polaganje računa Član 838 (1) Otpremnik je dužan nakon završenog posla položiti račun nalogodavcu. (2) Prema zahtjevu nalogodavca otpremik je dužan položiti račun i u toku izvršavanja naloga. ODJELJAK 3. Obaveze nalogodavca Isplata naknade Član 839 Nalogodavac je dužan isplatiti otpremniku naknadu prema ugovoru, a ako naknada nije ugovorena, onda naknadu određenu tarifom ili nekim drugim opštim aktom, a u nedostatku ovoga, naknadu određuje sud. Kad otpremnik može zahtijevati naknadu Član 840 Otpremnik može zahtijevati naknadu kad izvrši svoje obaveze iz ugovora o otpremanju. Troškovi i predujam Član 841 (1) Nalogodavac je dužan naknaditi otpremniku potrebne troškove učinjene radi izvršenja naloga o otpremanju stvari. (2) Otpremnik može zahtijevati naknadu troškova odmah pošto ih je učinio. (3) Nalogodavac je dužan na zahtjev otpremnika predujmiti mu potrebnu svotu za troškove koje zahtijeva izvršenje naloga o otpremanju stvari. Kad je ugovoreno da naknadu isplati primalac stvari Član 842 Ako je ugovoreno da će otpremnik naplatiti svoja potraživanja od primaoca stvari, otpremnik zadržava pravo da traži isplatu naknade od nalogodavca ako primalac odbije da mu je isplati. Opasne stvari i dragocjenosti Član 843 (1) Nalogodavac je dužan obavijestiti otpremnika o osobinama stvari kojima može biti ugrožena sigurnost lica ili dobara ili nanesena šteta. (2) Kad se u pošiljci nalaze dragocjenosti, hartije od vrijednosti ili druge skupocjene stvari, nalogodavac je dužan obavijestiti o tome otpremnika i saopštiti mu njihovu vrijednost u času predaje radi otpremanja. ODJELJAK 4. Posebni slučajevi otpremanja Otprema sa fiksnom naknadom Član 844 (1) Kad je ugovorom o otpremanju određena jedna ukupna svota za izvršenje naloga o otpremanju stvari, ona obuhvata naknadu po osnovu otpremanja i naknadu za prevoz i naknadu svih ostalih troškova ako nije što drugo ugovoreno. (2) U tom slučaju, otpremnik odgovara i za rad prevozioca i drugih lica kojima se putem ovlašćenja iz ugovora poslužio. Zbirna otprema Član 845 (1) Otpremnik može u izvršavanju dobijenih naloga organizovati zbirnu otpremu, osim ako je ugovorom to isključeno. (2) Ako zbirnom otpremom postigne razliku u vozarini u korist nalogodavca, otpremnik ima pravo na posebnu dodatnu naknadu. (3) U slučaju zbirne otpreme otpremnik odgovara za gubitak ili oštećenje stvari nastale za vrijeme prevoza do kojih ne bi došlo da nije bilo zbirne otpreme. ODJELJAK 5. Založno pravo otpremnika Član 846 (1) Radi obezbjeđenja naplate svojih potraživanja, nastalih u vezi sa ugovorom o otpremanju, otpremnik ima pravo zaloge na stvarima predatim radi otpremanja i u vezi sa otpremanjem sve dok ih drži ili dok ima u rukama ispravu pomoću koje može raspolagati njima. (2) Kad je u izvršenju otpremanja učestvovao i drugi otpremnik, on je dužan starati se o naplati potraživanja i ostvarenju prava zaloge prethodnih otpremnika. (3) Ako drugi otpremnik isplati otpravnikova potraživanja prema nalogodavcu, ta potraživanja i otpremnikovo pravo zaloge prelaze na njega po samom zakonu. (4) To isto biva ako drugi otpremnik isplati prevoziočeva potraživanja. GLAVA XXIII. UGOVOR O KONTROLI ROBE I USLUGA Pojam Član 847 (1) Ugovorom o kontroli robe jedna ugovorna strana (vršilac kontrole) se obavezuje da stručno i nepristrasno obavi ugovorenu kontrolu robe i izda certifikate o tome, a druga strana (naručilac kontrole) se obavezuje da za izvršenu kontrolu isplati ugovorenu naknadu. (2) Kontrola robe može se sastojati u utvrđivanju identiteta, kvaliteta, kvantiteta i drugih svojstava robe. Obim kontrole Član 848 Vršilac kontrole je dužan da izvrši kontrolu u obimu i na način koji su određeni u ugovoru, a ako u ugovoru nije ništa određeno, u obimu i na način koji odgovaraju prirodi stvari. Ništavost pojedinih odredaba ugovora Član 849 (1) Ništave su odredbe ugovora koje vršiocu kontrole nameću dužnosti koje bi mogle uticati na nepristrasnost u vršenju kontrole i na ispravnost isprave o izvršenoj kontroli (certifikat). (2) Kontrola se smatra izvršenom tek izdavanjem certifikata. Čuvanje robe, odnosno uzorka Član 850 (1) Robu koju je naručilac kontrole predao vršiocu kontrole radi obavljanja ugovorene kontrole, vršilac kontrole je dužan čuvati i obezbijediti od zamjene. (2) Vršilac kontrole je dužan čuvati predane mu uzorke najmanje šest mjeseci, ukoliko nije drukčije ugovoreno. Obaveza obavještavanja naručioca Član 851 Vršilac kontrole je dužan da o svim značajnim okolnostima u toku kontrole i čuvanja robe blagovremeno obavještava naručioca kontrole, a naročito o nužnim i korisnim troškovima učinjenim za njegov račun. Naknada Član 852 (1) Za obavljenu kontrolu i čuvanje robe vršilac kontrole ima pravo na ugovorenu, odnosno uobičajenu naknadu. (2) Vršilac kontrole ima pravo i na naknadu svih nužnih i korisnih troškova koji su učinjeni za račun naručioca kontrole. Pravo zaloge Član 853 Radi obezbjeđenja ugovorene ili uobičajene naknade i naknade nužnih i korisnih troškova vršilac kontrole ima pravo zaloge na robi koja mu je predata na kontrolu. Povjeravanje kontrole robe drugom vršiocu kontrole Član 854 (1) Vršilac kontrole može obavljanje ugovorene kontrole robe povjeriti drugome, izuzev ako mu je naručilac kontrole to izričito zabranio. (2) Vršilac kontrole odgovara naručiocu kontrole za rad drugog vršioca kontrole. Kontrola robe sa vršenjem pojedinih pravnih radnji Član 855 (1) Na osnovu izričitog naloga naručioca kontrole, vršilac kontrole je ovlašćen da pored izvršenja ugovorene kontrole robe vrši i pojedine pravne radnje u ime i za račun naručioca kontrole. (2) Vršilac kontrole ima pravo na posebnu, uobičajenu ili ugovorenu naknadu za obavljanje pojedinih pravnih radnji u ime i za račun naručioca kontrole. Kontrola robe sa garancijom Član 856 (1) Vršilac kontrole može da garantuje za nepromjenljivost svojstava kontrolisane robe u ugovorenom roku. (2) Za preuzetu garanciju u pogledu svojstava robe, vršilac kontrole ima pravo na posebnu, ugovorenu ili uobičajenu naknadu. Kontrola usluga i stvari koje nisu namijenjene prometu Član 857 Ako se vršenje kontrole odnosi na usluge ili stvari koje nisu namijenjene prometu, vršilac kontrole i naručilac kontrole imaju ista prava i obaveze kao i kod kontrole robe. Raskid ugovora Član 858 Naručilac kontrole može izjaviti da raskida ugovor sve dok naručena kontrola nije izvršena, ali je u tom slučaju dužan vršiocu kontrole platiti srazmjerni dio naknade i učinjene nužne i korisne troškove, kao i naknaditi mu štetu. GLAVA XXIV. UGOVOR O ORGANIZOVANJU PUTOVANJA ODJELJAK 1. Opšte odredbe Pojam Član 859 Ugovorom o organizovanju putovanja obavezuje se organizator putovanja da pribavi putniku skup usluga koje se sastoje od prevoza, boravka i drugih usluga koje su sa njima vezane, a putnik se obavezuje da organizatoru plati jednu ukupnu (paušalnu) cijenu. Izdavanje potvrde o putovanju Član 860 (1) Organizator putovanja prilikom zaključenja ugovora izdaje putniku potvrdu o putovanju. (2) Potvrda o putovanju treba da sadrži: mjesto i datum izdavanja; oznaku i adresu organizatora putovanja; ime putnika; mjesto i datum početka i svršetka putovanja, datum boravka, nužne podatke o prevozu, boravku, kao i drugim uslugama koje su obuhvaćene ukupnom cijenom; najmanji broj potrebnih putnika; ukupnu cijenu za skup usluga predviđenih ugovorom; uslove pod kojima putnik može tražiti raskid ugovora, kao i druge podatke za koje se smatra da je korisno da budu sadržani u potvrdi. (3) Ako je prije izdavanja potvrde o putovanju putniku uručen program putovanja u kome se nalaze podaci iz prethodnog stava, potvrda o putovanju može da sadrži samo uputu na taj program. Odnos ugovora i potvrde o putovanju Član 861 (1) Postojanje i punovažnost ugovora o organizovanju putovanja nezavisni su od postojanja potvrde o putovanju i njene sadržine. (2) Ali, organizator putovanja odgovara za svu štetu koju druga strana pretrpi zbog neizdavanja potvrde o putovanju ili njene netačnosti. Pretpostavka tačnosti potvrde Član 862 Smatra se da je tačno ono što stoji u potvrdi sve dok se ne dokaže suprotno. ODJELJAK 2. Obaveze organizatora putovanja Zaštita prava i interesa putnika Član 863 Organizator putovanja dužan je da putniku pruži usluge koje imaju sadržaj i svojstva predviđena ugovorom, potvrdom, odnosno programom putovanja i da se stara o pravima i interesima putnika, saglasno dobrim poslovnim običajima u ovoj oblasti. Obaveza obavještavanja Član 864 Organizator putovanja dužan je da putniku pruži potrebna obavještenja o cijenama i uslugama prevoza, boravka i posebnih usluga, kao i obavještenja koja se odnose na kvalitet prevoznih sredstava i smještaja, na red vožnje, veze, granične i carinske formalnosti, na sanitarne, monetarne i druge administrativne propise. Obaveza čuvanja tajne Član 865 Obavještenja koja dobije o putnku, njegovom prtljagu i njegovim kretanjima, organizator može saopštavati trećim licima samo sa odobrenjem putnika ili na zahtjev nadležnog organa. Odgovornost za organizovanje putovanja Član 866 Organizator putovanja odgovara za štetu koju prouzrokuje putniku zbog potpunog ili djelimičnog neizvršenja obaveza koje se odnose na organizovanje putovanja predviđenih ugovorom i ovim zakonom. Odgovornost organizatora putovanja kad sam vrši pojedine usluge Član 867 Ako sam pruža usluge prevoza, smještaja ili druge usluge vezane za izvršenje organizovanog putovanja, organizator odgovara za štetu pričinjenu putniku prema propisima koji se odnose na te usluge. Odgovornost organizatora putovanja kad je izvršenje pojedinih usluga povjerio trećim licima Član 868 (1) Organizator putovanja koji je povjerio trećim licima izvršenje usluga prevoza, smještaja ili drugih usluga vezanih za izvršenje putovanja, odgovara putniku za štetu koja je nastala zbog potpunog ili djelimičnog neizvršavanja ovih usluga, saglasno propisima koji se na njih odnose. (2) Ali, i kada su usluge izvršene saglasno ugovoru i propisima koji se na njih odnose, organizator odgovara za štetu koju je putnik pretrpio povodom njihovog izvršenja, osim ako dokaže da se ponašao kao pažljiv organizator putovanja pri izboru lica koja su ih izvršila. (3) Putnik ima pravo da neposredno od trećeg lica odgovornog za štetu zahtijeva potpunu ili dopunsku naknadu za pretrpljenu štetu. (4) U mjeri u kojoj je naknadio štetu putniku, organizator putovanja stiče sva prava koja bi putnik imao prema trećem licu, odgovornom za ovu štetu (pravo na regres). (5) Putnik je dužan da ustupi organizatoru putovanja isprave i sve što je potrebno za ostvarivanje prava regresa. Sniženje cijene Član 869 (1) Ako su usluge iz ugovora o organizovanju putovanja nepotpuno ili nekvalitetno izvršene, putnik može zahtijevati srazmjerno sniženje cijena, pod uslovom da je stavio prigovor organizatoru putovanja u roku od osam dana od dana završetka putovanja. (2) Zahtjev za sniženje cijene ne utiče na pravo putnika da zahtijeva naknadu štete. Isključenje i ograničenje odgovornosti organizatora putovanja Član 870 (1) Ništave su odredbe ugovora o organizovanju putovanja kojima se isključuje ili smanjuje odgovornost organizatora putovanja. (2) Ali je punovažna pismena odredba ugovora kojom se unaprijed određuje najviši iznos naknade, pod uslovom da nije u očiglednoj nesrazmjeri sa štetom. (3) Ovo ograničenje iznosa naknade ne važi ako je organizator štetu prouzrokovao namjerno ili krajnjom nepažnjom. ODJELJAK 3. Obaveze putnika Plaćanje cijene Član 871 Putnik je dužan da organizatoru putovanja plati ugovorenu cijenu za putovanje u vrijeme kako je ugovoreno, odnosno uobičajeno. Obaveza davanja podataka Član 872 Putnik je dužan da na traženje organizatora blagovremeno dostavi sve podatke potrebne za organizovanje putovanja, a posebno za pribavljanje prevoznih karata, rezervaciju za smještaj, kao i isprave potrebne za prelazak preko granice. Ispunjavanje uslova predviđenih propisima Član 873 Putnik je dužan da se stara da on lično, njegove lične isprave i njegov prtljag ispunjavaju uslove predviđene graničnim, carinskim, sanitarnim, monetarnim i drugim administrativnim propisima. Odgovornost putnika za pričinjenu štetu Član 874 Putnik odgovara za štetu koju pričini organizatoru putovanja neizvršavanjem obaveza koje za njega proizilaze iz ugovora i odredbi ovog zakona. ODJELJAK 4. Posebna prava i obaveze ugovornih strana Zamjena putnika drugim licem Član 875 Ako drukčije nije ugovoreno, putnik može odrediti drugo lice da umjesto njega koristi ugovorene usluge pod uslovom da ovo lice zadovoljava posebne zahtjeve za određeno putovanje i da putnik naknadi organizatoru putovanja troškove prouzrokovane zamjenom. Povećanje ugovorene cijene Član 876 (1) Organizator putovanja može zahtijevati povećanje ugovorene cijene samo ako je poslije zaključenja ugovora došlo do promjena u kursu razmjene valute ili do promjene u tarifama prevoznika, koji utiču na cijenu putovanja. (2) Pravo na povećanje ugovorene cijene iz prethodnog stava organizator putovanja može ostvariti samo pod uslovom da je ono predviđeno u potvrdi o putovanju. (3) Ako povećanje ugovorene cijene pređe deset odsto, putnik može raskinuti ugovor bez obaveze da naknadi štetu. (4) U tom slučaju putnik ima pravo na vraćanje onoga što je platio organizatoru putovanja. Pravo putnika da odustane od ugovora Član 877 (1) Putnik može u svakom trenutku odustati od ugovora, potpuno ili djelimično. (2) Ako putnik prije početka putovanja odustane od ugovora u razumnom roku koji se određuje s obzirom na vrstu aranžmana (blagovremeni odustanak), organizator putovanja ima pravo samo na naknadu administrativnih troškova. (3) U slučaju neblagovremenog odustanka od ugovora, organizator putovanja može od putnika zahtijevati naknadu u određenom procentu ugovorene cijene koji se utvrđuje srazmjerno vremenu preostalom do početka putovanja i koji mora biti ekonomski opravdan. (4) Organizator putovanja ima pravo samo na naknadu učinjenih troškova ako je putnik odustao od ugovora zbog okolnosti koje nije mogao izbjeći ili otkloniti i koje bi, da su postojale u vrijeme zaključenja ugovora, predstavljale opravdan razlog da ne zaključi ugovor, kao i u slučaju ako je putnik obezbijedio odgovarajuću zamjenu ili je zamjenu našao sam organizator. (5) Ako putnik odustane od ugovora nakon početka putovanja, a razlog za to nisu okolnosti iz prethodnog stava ovog člana, organizator ima pravo na puni iznos ugovorene cijene putovanja. Prava organizatora putovanja da odustane od ugovora Član 878 (1) Organizator putovanja može odustati od ugovora, potpuno ili djelimično, bez obaveze na naknadu štete ako prije ili za vrijeme izvršenja ugovora nastupe izvanredne okolnosti koje se nisu mogle predvidjeti, ni izbjeći ili otkloniti, a koje bi, da su postojale u vrijeme zaključenja ugovora, predstavljale opravdan razlog za organizatora putovanja da ugovor ne zaključi. (2) Organizator putovanja može odustati od ugovora bez obaveze na naknadu štete i kad se minimalan broj putnika, predviđen u potvrdi o putovanju, nije sakupio pod uslovom da o toj okolnosti putnik bude obaviješten u primjerenom roku koji ne može biti kraći od pet dana prije dana kad je putovanje trebalo da otpočne. (3) U slučaju odustanka od ugovora prije njegovog izvršenja, organizator mora u cijelini vratiti ono što je primio od putnika. (4) Ako je organizator odustao od ugovora za vrijeme njegovog izvršenja, ima pravo na pravičnu naknadu za ostvarene ugovorene usluge, a dužan je preduzeti sve nužne mjere za zaštitu interesa putnika. Izmjena programa putovanja Član 879 (1) Izmjene u programu putovanja mogu se vršiti samo ako su prouzrokovane vanrednim okolnostima koje organizator putovanja nije mogao predvidjeti, izbjeći ili otkloniti. (2) Troškove koji su nastali usljed izmjene programa snosi organizator putovanja, a smanjenje troškova ide u korist putnika. (3) Zamjena ugovorenog smještaja može se vršiti samo upotrebom objekta iste kategorije ili na teret organizatora, upotrebom objekta više kategorije i u ugovorenom mjestu smještaja. (4) Ako su u programu putovanja izvršene bitne izmjene bez opravdanog razloga, organizator putovanja mora u cjelini vratiti ono što je primio od putnika koji je zbog toga odustao od putovanja. (5) Ako su bitne izmjene u programu učinjene za vrijeme izvršavanja ugovora, putnik u slučaju odustanka snosi samo stvarne troškove ostvarenih usluga. GLAVA XXV. POSREDNIČKI UGOVOR O PUTOVANJU Pojam Član 880 Posredničkim ugovorom o putovanju posrednik se obavezuje da u ime i za račun putnika zaključi bilo ugovor o organizovanju putovanja bilo ugovor o izvršenju jedne ili više posebnih usluga, koje omogućuju da se ostvari neko putovanje ili boravak, a putnik se obavezuje da za to plati naknadu. Obaveza izdavanja potvrde Član 881 (1) Kad se posredničkim ugovorom o putovanju preuzima obaveza zaključenja ugovora o organizovanju putovanja, posrednik je dužan da prilikom zaključenja izda potvrdu o putovanju koja, pored podataka koji se odnose na samo putovanje i oznake i adrese organizatora putovanja, mora da sadrži oznaku i adresu posrednika, kao i podatak da on istupa u tom svojstvu. (2) Ako u potvrdi o putovanju ne naznači svojstvo posrednika, posrednik u organizovanju putovanja smatra se kao organizator putovanja. (3) U slučaju kad se posrednički ugovor o putovanju odnosi na zaključenje ugovora o nekoj posebnoj usluzi, posrednik je dužan da izda potvrdu koja se odnosi na tu uslugu sa naznakom iznosa koji je plaćen za uslugu. Putovanje po uputstvima putnika Član 882 (1) Posrednik je dužan da postupa po uputstvima koje mu je putnik blagovremeno dao ako su ona u skladu sa ugovorom, uobičajenim poslovanjem posrednika i interesima drugih putnika. (2) Ako putnik ne da potrebna uputstva, posrednik je dužan da radi na način koji je u datim prilikama najpogodniji za putnika. Izbor trećih lica Član 883 Posrednik je dužan da savjesno izvrši izbor trećih lica koja treba da obave usluge predviđene ugovorom i odgovara putniku za njihov izbor. Shodna primjena odredaba ugovora o organizovanju putovanja Član 884 Odredbe ovog zakona koje se odnose na ugovor o organizovanju putovanja shodno se primjenjuju na posrednički ugovor o putovanju ako odredbama ove glave nije drukčije određeno. GLAVA XXVI. UGOVOR O ANGAŽOVANJU UGOSTITELJSKIH KAPACITETA (UGOVOR O ALOTMANU) ODJELJAK 1. Opšte odredbe Pojam Član 885 (1) Ugovorom o alotmanu ugostitelj se obavezuje da u toku određenog vremena stavi na raspolaganje turističkoj agenciji određeni broj ležaja u određenom objektu, pruži ugostiteljske usluge licima koje uputi agencija i plati joj određenu proviziju, a ova se obavezuje da nastoji da ih popuni, odnosno da obavijesti u utvrđenim rokovima da to nije u mogućnosti, kao i da plati cijenu pruženih usluga ukoliko je koristila angažovane hotelske kapacitete. (2) Ako ugovorom nije drukčije određeno, smatra se da su smještajni ugostiteljski kapaciteti stavljeni na raspolaganje za jednu godinu. Forma ugovora Član 886 Ugovor o alotmanu mora biti zaključen u pismenoj formi. ODJELJAK 2. Obaveze turističke agencije Obaveza obavještavanja Član 887 (1) Turistička agencija je dužna da obavještava ugostitelja o toku popunjavanja smještajnih kapaciteta. (2) Ukoliko nije u mogućnosti da popuni sve angažovane smještajne kapacitete, turistička agencija je dužna da u ugovorenim ili uobičajenim rokovima obavijesti ugostitelja o tome i da mu dostavi listu gostiju, kao i da u obavještenju odredi rok do koga ugostitelj može slobodno raspolagati angažovanim kapacitetima. (3) Ugostiteljski kapaciteti koji u listi gostiju nisu označeni kao popunjeni, smatraju se slobodnim od dana prijema te liste od strane hotela za period na koji se lista odnosi. (4) Poslije proteka toga roka turistička agencija ponovo stiče pravo da popunjava angažovane smještajne kapacitete. Obaveza pridržavanja ugovorenih cijena Član 888 Turistička agencija ne može licima koja šalje u ugostiteljski objekat zaračunavati veće cijene za ugostiteljske usluge od onih koje su predviđene ugovorom o alotmanu ili ugostiteljskim cjenovnikom. Obaveza plaćanja ugostiteljskih usluga Član 889 (1) Ukoliko ugovorom nije drukčije određeno, cijenu pruženih ugostiteljskih usluga plaća ugostitelju turistička agencija poslije izvršenih usluga. (2) Ugostitelj ima pravo da zahtijeva plaćanje odgovarajuće akontacije. Obaveza izdavanja posebne pismene isprave Član 890 (1) Turistička agencija je dužna da licima koja šalje na osnovu ugovora o alotmanu izda posebnu pismenu ispravu (posebna pismena isprava). (2) Posebna pismena isprava glasi na ime ili na određenu grupu, neprenosiva je i sadrži nalog ugostitelju da pruži usluge koje su u njoj navedene. (3) Posebna pismena isprava služi kao dokaz da je lice klijent turističke agencije koja je sa ugostiteljem zaključila ugovor o alotmanu. (4) Na osnovu posebne pismene isprave vrši se obračun uzajamnih potraživanja između turističke agencije i ugostitelja. ODJELJAK 3. Obaveze ugostitelja Obaveza stavljanja na korišćenje ugovorenih smještajnih kapaciteta Član 891 (1) Ugostitelj preuzima konačnu i neopozivu obavezu da u toku određenog vremena stavi na korišćenje ugovoreni broj ležaja i pruži licima koja upućuje turistička agencija usluge navedene u posebnoj pismenoj ispravi. (2) Ugostitelj ne može ugovoriti sa drugom agencijom angažovanje kapaciteta koji su već rezervisani na osnovu ugovora o alotmanu. Obaveze jednakog postupanja Član 892 Ugostitelj je dužan da licima koja uputi turistička agencija pruži pod istim uslovima usluge kao i licima sa kojima je neposredno zaključio ugovor o ugostiteljskim uslugama. Obaveza ugostitelja da ne mijenja cijene usluga Član 893 (1) Ugostitelj ne može mijenjati ugovorene cijene ako o tome ne obavijesti turističku agenciju najmanje šest mjeseci unaprijed, osim u slučaju promjene u kursu razmjena valuta koje utiču na ugovorenu cijenu. (2) Nove cijene mogu se primjenjivati po isteku mjesec dana od njihove dostave turističkoj agenciji. (3) Nove cijene neće se primjenjivati na usluge za koje je već dostavljena lista gostiju. (4) U svakom slučaju izmjene cijene nemaju dejstvo na rezervacije koje je ugostitelj potvrdio. Obaveza plaćanja provizije Član 894 (1) Ugostitelj je dužan da turističkoj agenciji isplati proviziju na promet ostvaren na osnovu ugovora o alotmanu. (2) Provizija se određuje u procentu od cijene izvršenih ugostiteljskih usluga. (3) Ukoliko procenat provizije nije određen ugovorom, turističkoj agenciji pripada provizija određena opštim uslovima poslovanja turističke agencije ili, ako ovih nema, poslovnim običajima. ODJELJAK 4. Pravo turističke agencije da odustane od ugovora Pravo na odustanak od angažovanih smještajnih kapaciteta Član 895 (1) Turistička agencija može privremeno odustati od korišćenja angažovanih smještajnih kapaciteta, a da time ne raskine ugovor o alotmanu, niti stvori za sebe obavezu naknade štete ugostitelju, ukoliko u ugovorenom roku pošalje obavještenje o odustanku od korišćenja. (2) Ako rok obavještenja o odustanku nije određen ugovorom, utvrđuje se na osnovu poslovnih običaja u ugostiteljstvu. (3) U slučaju da obavještenje o odustanku ne bude poslato u predviđenom roku, ugostitelj ima pravo na naknadu štete. (4) Turistička agencija može odustati od ugovora u cjelini bez obaveze da naknadi štetu ako obavještenje o odustanku pošalje u ugovorenom roku. Obaveza turističke agencije da popuni angažovane kapacitete Član 896 (1) Ugovorom o alotmanu se može predvidjeti posebna obaveza turističke agencije da popuni angažovane ugostiteljske kapacitete. (2) Ako u tom slučaju ne popuni angažovane ugostiteljske kapacitete, turistička agencija je dužna da plati ugostitelju naknadu po neiskorištenom ležaju u danu. (3) Turistička agencija nema tada pravo da putem blagovremenog obavještenja otkaže ugovor bilo djelimično ili u cjelini. GLAVA XXVII. OSIGURANJE ODJELJAK 1. Zajedničke odredbe za imovinska osiguranja i osiguranja lica Odsjek 1. OPŠTE ODREDBE Pojam Član 897 Ugovorom o osiguranju obavezuje se ugovarač osiguranja da, na načelima uzajamnosti i solidarnosti, udružuje određeni iznos u zajednici osiguranja, odnosno zajednici rizika (osiguravač), a zajednica se obavezuje da, ako se desi događaj koji predstavlja osigurani slučaj, isplati osiguraniku ili nekom trećem licu naknadu, odnosno ugovorenu svotu ili učini nešto drugo. Osigurani slučaj Član 898 (1) Događaj, s obzirom na koji se zaključuje osiguranje (osigurani slučaj), mora biti budući, neizvjestan i nezavisan od isključive volje ugovarača. (2) Ugovor o osiguranju je ništav ako je u času njegovog zaključenja već nastao osigurani slučaj ili je taj bio u nastupanju, ili je bilo izvjesno da će nastupiti, ili ako je već tada bila prestala mogućnost da on nastane. (3) Ali, ako je ugovoreno da će osiguranjem biti obuhvaćen određen period koji prethodi zaključenju ugovora, ugovor će biti ništav samo ako je u času njegovog zaključenja zainteresovanoj strani bilo poznato da se osigurani slučaj već dogodio, odnosno da je već tada bila prestala mogućnost da se on dogodi. Isključenje nekih osiguranja Član 899 (1) Odredbe ove glave neće se primjenjivati na plovidbeno osiguranje, kao ni na druga osiguranja na koja se primjenjuju pravila o plovidbenom osiguranju. (2) Navedene odredbe neće se primjenjivati ni na osiguranje potraživanja, kao ni na odnose iz reosiguranja. Odstupanje od odredaba ove glave Član 900 (1) Ugovorom se može odstupiti samo od onih odredaba ove glave u kojima je to odstupanje izričito dopušteno, kao i od onih koje pružaju ugovaračima mogućnost da postupe kako hoće. (2) Odstupanje od ostalih odredaba, ukoliko nije zabranjeno ovim ili kojim drugim zakonom, dopušteno je samo ako je u nesumnjivom interesu osiguranika. Odsjek 2. ZAKLJUČENJE UGOVORA Kad je ugovor zaključen Član 901 (1) Ugovor o osiguranju je zaključen kad ugovarači potpišu polisu osiguranja ili listu pokrića. (2) Pismena ponuda učinjena osiguravaču za zaključenje ugovora o osiguranju vezuje ponudioca, ako on nije odredio kraći rok, za vrijeme od osam dana od dana kad je ponuda prispjela osiguravaču, a ako je potreban ljekarski pregled, onda za vrijeme od trideset dana. (3) Ako osiguravač u tom roku ne odbije ponudu koja ne odstupa od uslova pod kojima on vrši predloženo osiguranje, smatraće se da je prihvatio ponudu i da je ugovor zaključen. (4) U tom slučaju ugovor se smatra zaključenim kad je ponuda prispjela osiguravaču. Polisa i lista pokrića Član 902 (1) U polisi moraju biti navedeni: ugovorne strane, osigurana stvar, odnosno osigurano lice, rizik obuhvaćen osiguranjem, trajanje osiguranja i period pokrića, svota osiguranja ili da je osiguranje neograničeno; premija ili doprinos, datum izdanja polise i potpisi ugovorenih strana. (2) Polisa osiguranja može biti privremeno zamijenjena listom pokrića u koju se unose bitni sastojci ugovora. (3) Osiguravač je dužan upozoriti ugovarača osiguranja da su opšti i posebni uslovi osiguranja sastavni dio ugovora i predati mu njihov tekst, ako ti uslovi nisu štampani na samoj polisi. (4) Izvršenje obaveze iz prethodnog stava mora biti konstatovano na polisi. (5) U slučaju neslaganja neke odredbe opštih ili posebnih uslova i neke odredbe polise, primijeniće se odredba polise, a u slučaju neslaganja neke štampane odredbe polise i neke njene rukopisne odredbe, primijeniće se ova posljednja. (6) Prema sporazumu ugovarača, polisa može glasiti na određeno lice, po naredbi ili na donosioca. Osiguranje bez polise Član 903 Uslovima osiguranja mogu biti predviđeni slučajevima u kojima ugovoreni odnos iz osiguranja nastaje samim plaćanjem premije. Zaključenje ugovora u ime drugog bez ovlašćenja Član 904 (1) Ko zaključi ugovor o osiguranju u ime drugog bez njegovog ovlašćenja, odgovara osiguravaču za obaveze iz ugovora sve dok ga ovaj, u čije je ime ugovor zaključen, ne odobri. (2) Zainteresovani može odobriti ugovor i pošto se dogodio osigurani slučaj. (3) Ako je odobrenje odbijeno, ugovorač osiguranja duguje premiju za period osiguranja u kome je osiguravač obaviješten o odbijanju odobrenja. (4) Ali, ne odgovara za obaveze iz osiguranja poslovođa bez naloga koji je obavijestio osiguravača da istupa bez ovlašćenja u ime i za račun drugoga. Osiguranje za tuđi račun ili za račun koga se tiče Član 905 (1) U slučaju osiguranja za tuđi račun ili za račun koga se tiče, obaveze plaćanja premije i ostale obaveze iz ugovora dužan je izvršavati ugovarač osiguranja, ali on ne može vršiti prava iz osiguranja, čak i kad drži polisu, bez pristanka lica čiji je interes osiguran i kome ona pripadaju. (2) Ugovarač osiguranja nije dužan predati polisu zainteresovanom licu dok mu ne budu naknađene premije koje je isplatio osiguravaču, kao i troškovi ugovora. (3) Ugovarač osiguranja ima pravo prvenstvene naplate ovih potraživanja iz dugovane naknade, kao i pravo da zahtijeva njihovu isplatu neposredno od osiguravača. (4) Osiguravač može istaći svakom korisniku osiguranja za tuđi račun sve prigovore koje po osnovu ugovora ima prema ugovaraču osiguranja. Zastupnici osiguranja Član 906 (1) Kad osiguravač ovlasti nekoga da ga zastupa, a ne odredi obim njegovih ovlašćenja, zastupnik je ovlašćen da u ime i za račun osiguravača zaključuje ugovore o osiguranju, da ugovara izmjene ugovora ili produženje njihovog važenja, da izda polise osiguranja, da naplaćuje premije i da prima izjave upućene osiguravaču. (2) Ako je osiguravač ograničio ovlašćenja svog zastupnika, a to ugovaraču osiguranja nije bilo poznato, smatra se kao da ta ograničenja nisu ni postojala. Odsjek 3. OBAVEZA OSIGURANIKA, ODNOSNO UGOVARAČA OSIGURANJA I - PRIJAVA OKOLNOSTI ZNAČAJNIH ZA OCJENU RIZIKA Dužnost prijavljivanja Član 907 Ugovarač osiguranja dužan je prijaviti osiguravaču prilikom zaključenja ugovora sve okolnosti koje su od značaja za ocjenu rizika, a koje su mu poznate ili mu nisu mogle ostati nepoznate. Namjerna netačna prijava ili prećutkivanje Član 908 (1) Ako je ugovarač osiguranja namjerno učinio netačnu prijavu ili namjerno prećutao neku okolnost takve prirode da osiguravač ne bi zaključio ugovor da je znao za pravo stanje stvari, osiguravač može zahtijevati poništenje ugovora. (2) U slučaju poništenja ugovora iz razloga navedenih u prethodnom stavu, osiguravač zadržava naplaćene premije i ima pravo zahtijevati isplatu premije za period osiguranja u kome je zatražio poništenje ugovora. (3) Osiguravačevo pravo da zahtjeva poništenje ugovora o osiguranju prestaje ako on u roku od tri mjeseca od dana saznanja za netačnost prijave ili za prećutkivanje ne izjavi ugovaraču osiguranja da namjerava koristiti to pravo. Nenamjerna netačnost ili nepotpunost prijave Član 909 (1) Ako je ugovarač osiguranja učinio netačnu prijavu ili je propustio dati dužno obavještenje, a to nije učinio namjerno, osiguravač može, po svom izboru, u roku od mjesec dana od saznanja za netačnost ili nepotpunost prijave, izjaviti da raskida ugovor ili predložiti povećanje premije srazmjerno većem riziku. (2) Ugovor u tom slučaju prestaje po isteku četrnaest dana od kad je osiguravač svoju izjavu o raskidu saopštio ugovaraču osiguranja, a u slučaju osiguravačevog prijedloga da se premija poveća, raskid nastupa po samom zakonu ako ugovarač osiguranja ne prihvati prijedlog u roku od četrnaest dana od kad ga je primio. (3) U slučaju raskida, osiguravač je dužan vratiti dio premije koji otpada na vrijeme do kraja perioda osiguranja. (4) Ako se osigurani slučaj dogodio prije nego što je utvrđena netačnost ili nepotpunost prijave ili poslije toga ali prije raskida ugovora, odnosno prije postizanja sporazuma o povećanju premije, naknada se smanjuje u srazmjeri između stope plaćenih premija i stope premija koje bi trebalo platiti prema stvarnom riziku. Proširenje primjene prethodnih članova Član 910 Odredbe prethodnih članova o posljedicama netačne prijave ili prećutkivanja okolnosti od značaja za ocjenu rizika primjenjuju se i u slučajevima osiguranja zaključenih u ime i za račun drugoga, ili u korist trećeg, ili za tuđi račun, ili za račun koga se tiče, ako su ova lica znala za netačnost prijave ili prećutkivanje okolnosti od značaja za ocjenu rizika. Slučajevima u kojima se osiguravač ne može pozivati na netačnost ili nepotpunost prijave Član 911 (1) Osiguravač kome su u času zaključenja ugovora bile poznate ili mu nisu mogle ostati nepoznate okolnosti koje su od značaja za ocjenu rizika, a koje je ugovarač osiguranja netačno prijavio ili prećutao, ne može se pozivati na netačnost prijave ili prećutkivanja. (2) Isto važi u slučaju kad je osiguravač saznao za te okolnosti za vrijeme trajanja osiguranja, a nije se koristio zakonskim ovlašćenjima. II - PLAĆANJE PREMIJE Dužnost plaćanja i primanja premije Član 912 (1) Ugovarač osiguranja dužan je platiti premiju osiguranja, ali je osiguravač dužan primiti isplatu premije od svakog lica koje ima pravni interes da ona bude plaćena. (2) Premija se plaća u ugovorenim rokovima, a ako treba da se isplati odjednom, plaća se prilikom zaključenja ugovora. (3) Mjesto plaćanja premije je mjesto u kome ugovarač osiguranja ima svoje sjedište, odnosno prebivalište, ako ugovorom nije određeno neko drugo mjesto. Posljedice neisplate premije Član 913 (1) Ako je ugovoreno da se premija plaća prilikom zaključenja ugovora, obaveza osiguravača da isplati naknadu ili svotu određenu ugovorom počinje narednog dana od dana uplate premije. (2) Ako je ugovoreno da se premija plaća poslije zaključenja ugovora, obaveza osiguravača da isplati naknadu ili svotu određenu ugovorom počinje od dana određenog u ugovoru kao dana početka osiguranja. (3) Ali, ako ugovarač osiguranja premiju koja je dospjela poslije zaključenja ugovora ne plati do dospjelosti, niti to učini koje drugo zainteresovano lice, ugovor o osiguranju prestaje po samom zakonu po isteku roka od trideset dana od dana od kada je ugovaraču osiguranja uručeno preporučeno pismo osiguravača sa obavještenjem o dospjelosti premije, ali s tim da taj rok ne može isteći prije nego što protekne trideset dana od dospjelosti premije. (4) U svakom slučaju ugovor o osiguranju prestaje po samom zakonu ako premija ne bude plaćena u roku od godinu dana od dospjelosti. (5) Odredbe ovog člana ne primjenjuju se na osiguranje života. III - OBAVJEŠTAVANJE OSIGURAVAČA O PROMJENAMA RIZIKA Povećanje rizika Član 914 (1) Ugovarač osiguranja dužan je, kad je u pitanju osiguranje imovine, obavijestiti osiguravača o svakoj promjeni okolnosti koja može biti od značaja za ocjenu rizika, a kad je u pitanju osiguranje lica, onda samo ako je rizik povećan zbog toga što je osigurano lice promijenilo zanimanje. (2) On je dužan da bez odlaganja obavijesti osiguravača o povećanju rizika, ako je rizik povećan nekim njegovim postupkom, a ako se povećanje rizika dogodilo bez njegovog učešća, on je dužan da ga obavijesti u roku od četrnaest dana od kad je za to saznao. (3) Ako je povećanje rizika toliko da osiguravač ne bi zaključio ugovor da je takvo stanje postojalo u času njegovog zaključenja, on može raskinuti ugovor. (4) Ali, ako je povećanje rizika toliko da bi osiguravač zaključio ugovor samo uz veću premiju da je takvo stanje postojalo u času zaključenja ugovora, on može ugovaraču osiguranja predložiti novu stopu premije. (5) Ako ugovorač osiguranja ne pristane na novu stopu premije u roku od četrnaest dana od prijema prijedloga nove stope, ugovor prestaje po samom zakonu. (6) Ali, ugovor ostaje na snazi i osiguravač se više ne može koristiti ovlašćenjima da predloži ugovaraču osiguranja novu stopu premije ili da raskine ugovor ako ne iskoristi ta ovlašćenja u roku od mjesec dana od kad je, ma na koji način, doznao za povećanje rizika ili ako još prije isteka toga roka na neki način pokaže da pristaje na produženje ugovora (ako primi premiju, isplati naknadu za osigurani slučaj koji se desio poslije tog povećanja i sl.). Kad se osigurani slučaj dogodi u međuvremenu Član 915 Ako se osigurani slučaj dogodi prije nego što je osiguravač obaviješten o povećanju rizika ili pošto je obaviješten o povećanju rizika, ali prije nego što je ugovor raskinuo ili postigao sporazum, sa ugovaračem osiguranja o povećanju premije, naknada se smanjuje u srazmjeri između plaćenih premija i premija koje bi trebalo platiti prema povećanom riziku. Smanjenje rizika Član 916 (1) U slučaju kad se poslije zaključenja ugovora o osiguranju dogodilo smanjenje rizika, ugovarač osiguranja ima pravo zahtijevati odgovarajuće smanjenje premije, računajući od dana kad je o smanjenju obavijestio osiguravača. (2) Ako osiguravač ne pristane na smanjenje premije, ugovarač osiguranja može raskinuti ugovor. Obaveza obavještavanja o nastupanju osiguranog slučaja Član 917 (1) Osiguranik je dužan, izuzev u slučaju osiguranja života, obavijestiti osiguravača o nastupanju osiguranog slučaja najdalje u roku od tri dana od kad je to saznao. (2) Ako on ne izvrši ovu svoju obavezu u određeno vrijeme, dužan je naknaditi osiguravaču štetu koju bi ovaj zbog toga imao. Ništavost odredaba o gubitku prava Član 918 Ništave su odredbe ugovora koje predviđaju gubitak prava na naknadu ili svotu osiguranja ako osiguranik poslije nastupanja osiguranog slučaja ne izvrši neku od propisanih ili ugovorenih obaveza. Odsjek 4. OBAVEZE OSIGURAVAČA Isplata naknade ili ugovorene svote Član 919 (1) Kad se dogodi osigurani slučaj, osiguravač je dužan isplatiti naknadu ili svotu određenu ugovorom u ugovorenom roku, koji ne može biti duži od četrnaest dana, računajući od kada je osiguravač dobio obavještenje da se osigurani slučaj dogodio. (2) Ali, ako je za utvrđivanje postojanja osiguračeve obaveze ili njenog iznosa potrebno izvjesno vrijeme, ovaj rok počinje teći od dana kada je utvrđeno postojanje njegove obaveze i njen iznos. (3) Ako iznos osiguravačeve obaveze ne bude utvrđen u roku određenom u prvom stavu ovog člana, osiguravač je dužan, na zahtjev ovlašćenog lica, isplatiti iznos nespornog dijela svoje obaveze na ime predujma. Isključenje odgovornosti osiguravača u slučaju namjere i prevare Član 920 Ako je ugovarač osiguranja, osiguranik ili korisnik izazvao osigurani slučaj namjerno ili prevarom, osiguravač nije obavezan ni na kakva davanja, a suprotna ugovorna odredba nema pravnog dejstva. Prigovori osiguravača Član 921 (1) Protiv zahtjeva donosioca polise, kao i zahtjeva kod drugog lica koje se na nju poziva, osiguravač može istaći sve prigovore koje ima u vezi sa ugovorom prema licu sa kojim je zaključio ugovor o osiguranju. (2) Izuzetno, protiv zahtjeva trećeg lica u slučaju dobrovoljnog osiguranja od odgovornosti i zahtjeva nosilaca određenih prava na osiguranoj strani, čije je pravo prešlo po samom zakonu sa uništene ili oštećene osigurane stvari na naknadu iz osiguranja, osiguravač može istaći samo prigovore koji su nastali prije nego što se dogodio osigurani slučaj. Odsjek 5. TRAJANJE OSIGURANJA Početak dejstva osiguranja Član 922 (1) Ako drukčije nije ugovoreno, ugovor o osiguranju proizvodi svoje dejstvo, počev od dvadeset četvrtog časa dana koji je u polisi označen kao dan početku trajanja osiguranja, pa sve do svršetka posljednjeg dana roka za koji je osiguranje ugovoreno. (2) Ako rok trajanja osiguranja nije određen ugovorom, svaka strana može raskinuti ugovor sa danom dospjelosti premije, obavještavajući pismenim putem drugu stranu najkasnije tri mjeseca prije dospjelosti premije. (3) Ako je osiguranje zaključeno na rok duži od pet godina, svaka strana može po proteku ovog roka, uz otkazni rok od šest mjeseci, pismeno izjaviti drugoj strani da raskida ugovor. (4) Ugovorom se ne može isključiti pravo svake strane da raskine ugovor kako je naprijed izloženo. (5) Odredbe ovog člana ne važe za osiguranje života. Uticaj stečaja na osiguranje Član 923 (1) U slučaju stečaja ugovarača osiguranja osiguranje se nastavlja, ali svaka strana ima pravo da raskine ugovor o osiguranju u roku od tri mjeseca od otvaranja stečaja, u kom slučaju stečajnoj masi ugovarača pripada dio plaćene premije koji odgovara preostalom vremenu osiguranja. (2) U slučaju stečaja osiguravača, ugovor o osiguranju prestaje po isteku trideset dana od otvaranja stečaja. ODJELJAK 2. Osiguranje imovine Odsjek 1. OPŠTE ODREDBE Interes osiguranja Član 924 (1) Osiguranje imovine može zaključiti svako lice koje ima interes da se ne dogodi osigurani slučaj, pošto bi, inače, pretrpjelo neki materijalni gubitak. (2) Pravo iz osiguranja mogu imati samo lica koja su u času nastanka štete imala materijalni interes da se osigurani slučaj ne dogodi. Svrha osiguranja imovine Član 925 (1) Osiguranjem imovine obezbjeđuje se naknada za štetu koja bi se desila u imovini osiguranika zbog nastupanja osiguranog slučaja. (2) Iznos naknade ne može biti veći od štete koju je osiguranik pretrpio nastupanjem osiguranog slučaja. (3) Kod osiguranja usjeva i plodova i ostalih proizvoda zemlje iznos štete utvrđuje se s obzirom na vrijednost koju bi imali u vrijeme sabiranja, ako nije drukčije ugovoreno. (4) Punovažne su odredbe ugovora kojima se iznos naknade ograničava na manji iznos od iznosa štete. (5) Pri utvrđivanju iznosa štete uzima se u obzir izmakli dobitak samo ako je to ugovoreno. (6) Ako se u toku istog perioda osiguranja dogodi više osiguranih slučajeva jedan za drugim, naknada iz osiguranja za svaki od njih određuje se i isplaćuje u potpunosi s obzirom na cijelu svotu osiguranja, bez njenog umanjenja za iznos ranije isplaćenih naknada u tom periodu. (7) Ako je ugovorom o osiguranju vrijednost osigurane stvari sporazumno utvrđena, naknada se određuje prema toj vrijednosti, izuzev ako osiguravač dokaže da je ugovorena vrijednost znatno veća od stvarne vrijednosti, a za tu razliku ne postoji opravdan razlog (kao na primjer, osiguranje upotrebljavane stvari na vrijednost takve nove stvari, ili osiguranje subjektivne vrijednosti). Sprečavanje osiguranog slučaja i spasavanje Član 926 (1) Osiguranik je dužan preduzeti propisane, ugovorene i sve ostale mjere potrebne da se spriječi nastupanje osiguranog slučaja, a ako osigurani slučaj nastupi, dužan je preduzeti sve što je u njegovoj moći da se ograniče njegove štetne posljedice. (2) Osiguravač je dužan naknaditi troškove, gubitke, kao i druge štete prouzrokovane razumnim pokušajem da se otkloni neposredna opasnost nastupanja osiguranog slučaja, kao i pokušajem da se ograniče njegove štetne posljedice, pa i onda ako su ti pokušaji ostali bez uspjeha. (3) Osiguravač je dužan dati ovu naknadu, čak i ako ona zajedno sa naknadom štete od osiguranog slučaja prelazi svotu osiguranja. (4) Ako osiguranik ne ispuni svoju obavezu sprečavanja osiguranog slučaja ili obavezu spasavanja, a za to nema opravdanja, obaveza osiguravača smanjuje se za onoliko za koliko je nastala veća šteta zbog tog neispunjenja. Prepuštanje oštećene osigurane stvari Član 927 Ako drukčije nije ugovoreno, osiguranik nema pravo da poslije nastupanja osiguranog slučaja prepusti osiguravaču oštećenu stvar i da od njega zahtijeva isplatu pune svote osiguranja. Propast stvari uslijed događaja koji nije predviđen u polisi Član 928 (1) Ako osigurana stvar ili stvar u vezi sa čijom je upotrebom zaključeno osiguranje od odgovornosti propadne za vrijeme perioda osiguranja uslijed nekog događaja koji nije predviđen u polisi, ugovor prestaje da važi dalje, a osiguravač je dužan vratiti ugovaraču osiguranja dio premije srazmjerno preostalom vremenu. (2) Kad jedan od više stvari obuhvaćenih jednim ugovorom propadne uslijed nekog događaja koji nije predviđen u polisi, osiguranje ostaje na snazi i dalje u pogledu ostalih stvari uz potrebne izmjene zbog smanjenja predmeta osiguranja. Odsjek 2. OGRANIČENJE OSIGURANIH RIZIKA Štete pokrivene osiguranjem Član 929 (1) Osiguravač je dužan naknaditi štete nastale slučajno ili krivicom ugovarača osiguranja, osiguranika ili korisnika osiguranja, izuzev ako je u pogledu određene štete ova njegova obaveza izrično isključena ugovorom o osiguranju. (2) On ne odgovara za štetu koju su ta lica prouzrokovala namjerno, te je ništava odredba u polisi koja bi predviđala njegovu odgovornost i u tom slučaju. (3) Ali, ukoliko se ostvario osigurani slučaj, osiguravač je dužan naknaditi svaku štetu prouzrokovanu od nekog lica za čije postupke osiguranik odgovara po ma kom osnovu, bez obzira na to da li je šteta prouzrokovana nepažnjom ili namjerno. Šteta prouzrokovana nedostacima osigurane stvari Član 930 Osiguravač ne odgovara za štetu na osiguranoj stvari koja potiče od njenih nedostataka, osim ako je drukčije ugovoreno. Štete prouzrokovane ratnim operacijama i pobunama Član 931 (1) Osiguravač nije dužan naknaditi štete prouzrokovane ratnim operacijama ili pobunama, osim ako je drukčije ugovoreno. (2) Osiguravač je dužan dokazati da je šteta prouzrokovana nekim od ovih događaja. Odsjek 3. NADOSIGURANJE I UGOVOR SA VIŠE OSIGURAVAČA Nadosiguranje Član 932 (1) Ako se pri zaključenju ugovora jedna strana posluži prevarom i tako ugovori svotu osiguranja veću od stvarne vrijednosti osigurane stvari, druga strana može tražiti poništenje ugovora. (2) Ako je ugovorena svota osiguranja veća od vrijednosti osigurane stvari, a pri tome nijedna strana nije postupila nesavjesno, ugovor ostaje na snazi, svota osiguranja se snižava do iznosa stvarne vrijednosti osigurane stvari, a premije se srazmjerno smanjuju. (3) U oba slučaja savjesni osiguravač zadržava primljene premije i ima pravo na nesmanjenu premiju za tekući period. Naknadno smanjenje vrijednosti Član 933 Ako se osigurana vrijednost smanji za vrijeme trajanja osiguranja, svaka ugovorna strana ima pravo na odgovarajuće sniženje svote osiguranja i premije, počev od dana kada je svoj zahtjev za sniženje saopštila drugoj strani. Višestruko i dvostruko osiguranje Član 934 (1) Ako je neka stvar osigurana kod dva ili više osiguravača od istog rizika, za isti interes i za isto vrijeme, tako da zbir svota osiguranja neprelazi vrijednost te stvari (višestruko osiguranje), svaki osiguravač odgovara za izvršenje u potpunosti obaveza nastalih iz ugovora koji je on zaključio. (2) Ako, pak, zbir svota osiguranja prelazi vrijednost osigurane stvari (dvostruko osiguranje), a pri tome ugovarač osiguranja nije postupio nesavjesno, sva ta osiguranja su punovažna i svaki osiguravač ima pravo na ugovorenu premiju za period osiguranja u toku, a osiguranik ima pravo zahtijevati od svakog pojedinog osiguravača naknadu prema ugovoru zaključenom sa njim, ali ukupno ne više od iznosa štete. (3) Kad se dogodi osigurani slučaj, ugovarač osiguranja dužan je obavijestiti o tome svakog osiguravača istog rizika i saopštiti mu imena i adrese ostalih osiguravača, kao i svote osiguranja, pojedinih ugovora zaključenih sa njima. (4) Po isplati naknade osiguraniku svaki osiguravač snosi dio naknade u srazmjeri u kojoj stoji svota osiguranja na koju se on obavezao prema ukupnom zbiru svota osiguranja, te osiguravač koji je platio više ima pravo zahtijevati od ostalih osiguravača naknadu više plaćenog. (5) Ako je neki ugovor zaključen bez naznačenja svote osiguranja ili uz neograničeno pokriće, smatra se kao ugovor zaključen uz najvišu svotu osiguranja. (6) Za dio osiguravača koji ne može da plati, odgovaraju ostali osiguravači srazmjerno svojim dijelovima. (7) Ako je ugovorač osiguranja zaključio ugovor o osiguranju kojim je nastalo dvostruko osiguranje, ne znajući za ranije zaključeno osiguranje, on može, bez obzira na to da li je ranije osiguranje zaključio on ili neko drugi, u roku od mjesec dana od kada je saznao za to osiguranje, zahtijevati odgovarajuće sniženje svote osiguranja i premija docnijeg osiguranja, ali osiguravač zadržava primljene premije i ima pravo na premiju za tekući period. (8) Ako je do dvostrukog osiguranja došlo zbog smanjenja vrijednosti osigurane stvari za vrijeme trajanja osiguranja, ugovarač osiguranja ima pravo na odgovarajuća sniženja svota osiguranja i premija, počev od dana kada je svoj zahtjev za sniženje saopštio osiguravaču. (9) Ako je pri nastanku dvostrukog osiguranja ugovarač osiguranja postupio nesavjesno svaki osiguravač može tražiti poništenje ugovora, zadržati primljene premije i zahtijevati nesmanjenu premiju za tekući period. Saosiguranje Član 935 Kad je ugovor o osiguranju zaključen sa više osiguravača koji su se sporazumjeli o zajedničkom snošenju i raspodjeli rizika, svaki osiguravač naznačen u polisi osiguranja odgovara osiguraniku za potpunu naknadu. Odsjek 4. PODOSIGURANJE Član 936 (1) Kad se utvrdi da je u početku odnosnog perioda osiguranja vrijednosti osigurane stvari bila veća od svote osiguranja, iznos naknade koju duguje osiguravač smanjuje se srazmjerno, izuzev ako je drukčije ugovoreno. (2) Osiguravač je dužan dati potpunu naknadu sve do iznosa svote osiguranja, ako je ugovoreno da odnos između vrijednosti stvari i svote osiguranja nema značaja za određivanje iznosa naknade. Odsjek 5. PRELAZ UGOVORA I ISPLATA NAKNADE IZ OSIGURANJA DRUGOME Prelaz ugovora na pribavioca osigurane stvari Član 937 (1) U slučaju otuđenja osigurane stvari, kao i stvari u vezi sa čijom je upotrebom zaključeno osiguranje od odgovornosti, prava i obaveza ugovarača osiguranja prelaze po samom zakonu na pribavioca, osim ako drukčije nije ugovoreno. (2) Ali, ako je otuđen samo jedan dio osiguranih stvari koji u pogledu osiguranja ne čine zasebnu cjelinu, ugovor o osiguranju prestaje po samom zakonu u pogledu otuđenih stvari. (3) U slučaju kad se zbog otuđenja stvari poveća ili smanji vjerovatnoća nastupanja osiguranog slučaja, primjenjuju se opšte odredbe o povećanju ili smanjenju rizika. (4) Ugovorač osiguranja koji ne obavijesti osiguravača da je osigurana stvar otuđena, ostaje u obavezi na plaćanje premija koje dospijevaju i poslije dana otuđenja. (5) Osiguravač i pribavilac osigurane stvari mogu odustati od osiguranja uz otkazni rok od petnaest dana, s tim što su otkaz dužni podnijeti najdalje u roku od trideset dana od saznanja za otuđenje. (6) Ugovor o osiguranju ne može se raskinuti ako je polisa osiguranja izdata na donosioca ili po naredbi. Dodjeljivanje naknade nosiocima zaloge i drugih prava Član 938 (1) Poslije nastupanja osiguranog slučaja, založna prava i ostala prava koja su ranije postojala na osiguranoj stvari imaju za predmet dugovanu naknadu kako u slučaju osiguranja sopstvene stvari tako i u slučaju osiguranja tuđih stvari zbog obaveze njihovog čuvanja i vraćanja, te osiguravač ne može isplatiti naknadu osiguraniku bez saglasnosti nosilaca tih prava. (2) Ova lica mogu zahtijevati neposredno od osiguravača da im u granicama svote osiguranja i prema zakonskom redu isplati njihova potraživanja. (3) Međutim, ako u času isplate osiguravač nije znao niti je mogao znati za ta prava, izvršena isplata naknade osiguraniku ostaje punovažna. Odsjek 6. PRELAZ OSIGURANIKOVIH PRAVA PREMA ODGOVORNOM LICU NA OSIGURAVAČA (SUBROGACIJA) Član 939 (1) Isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguravača, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade sva osiguranikova prava prema licu koje je, po ma kom osnovu, odgovorio za štetu. (2) Ako je krivicom osiguranika onemogućen ovaj prelaz prava na osiguravače, u potpunosti ili djelimično, osiguravač se oslobađa u odgovarajućoj mjeri svoje obaveze prema osiguraniku. (3) Prelaz prava sa osiguranika na osiguravača ne može biti na štetu osiguranika, te ako je naknada koju je osiguranik dobio od osiguravača iz bilo kog uzroka niža od štete koju je pretrpio, osiguranik ima pravo da mu se iz sredstava odgovornog lica isplati ostatak naknade prije isplate osiguravačevog potraživanja po osnovu prava koja su prešla na njega. (4) Izuzetno od pravila o prelazu osiguranikovih prava na osiguravača, ova prava ne prelaze na osiguravača ako je štetu prouzrokovalo lice u sredstvu u prvoj liniji sa osiguranikom ili lice za čije postupke osiguranik odgovara, ili koje živi sa njim u istom domaćinstvu, ili lice koje je radnik osiguranika, osim ako su ta lica štetu prouzrokovala namjerno. (5) Ali ako je neko od lica pomenutih u prethodnom stavu bilo osigurano od odgovornosti, osiguravač može zahtjevati od njegovog osiguravača naknadu iznosa koji je isplatio osiguraniku. Odsjek 7. OSIGURANJE OD ODGOVORNOSTI Odgovornost osiguravača Član 940 (1) U slučaju osiguranja od odgovornosti, osiguravač odgovara za štetu nastalu osiguranim slučajem, samo ako treće oštećeno lice zahtjeva njenu naknadu. (2) Osiguravač snosi, u granicama svote osiguranja, troškove spora o osiguranikovoj odgovornosti. Sopstveno pravo oštećenika i direktna tužba Član 941 (1) U slučaju osiguranja od odgovornosti, oštećeno lice može zahtijevati neposredno od osiguravača naknadu štete koju je pretrpjelo događajem za koji odgovara osiguranik, ali najviše do iznosa osiguravačeve obaveze. (2) Oštećeno lice ima, od dana kada se dogodio osigurani slučaj, sopstveno pravo na naknadu iz osiguranja, te je svaka docnija promjena u pravima osiguranika prema osiguravaču bez uticaja na pravo oštećenog lica na naknadu. ODJELJAK 3. Osiguranje lica Odsjek 1. OPŠTE ODREDBE Utvrđivanje osigurane svote Član 942 U ugovorima o osiguranju lica (osiguranje života i osiguranje od nesrećnog slučaja) visina osigurane svote, koju je osiguravač dužan isplatiti kad nastupi osigurani slučaj, utvrđuje se u polisi prema sporazumu ugovornih strana. Polisa osiguranja života Član 943 (1) Pored sastojaka koje mora imati svaka polisa, u polisi osiguranja života moraju biti naznačeni: ime i prezime lica na čiji se život odnosi osiguranje, datum njegovog rođenja i događaji ili rok od koga zavisi nastanak prava da se zahtijeva isplata osigurane svote. (2) Polisa osiguranja života može glasiti na određeno lice ili po naredbi, ali ne može glasiti na donosioca. (3) Za punovažnost indosamenta polise po naredbi potrebno je da sadrži ime korisnika, datum indosiranja i potpis indosanta. Netačna prijava starosti osiguranika Član 944 Izuzetno od opštih odredbi ove glave i posljedicama netačnih prijava i prećutkivanja okolnosti od značaja za ocjenu rizika, za netačne prijave godina života i ugovorima o osiguranju života važe slijedeća pravila: 1) ugovor o osiguranju života je ništav, i osiguravač je dužan u svakom slučaju vratiti sve primljene premije ako su prilikom njegovog zaključenja netačno prijavljene godine života osiguranika a njegove stvarne godine života prelaze granicu do koje osiguravač po svojim uslovima i tarifama vrši osiguranje života; 2) ako je netačno prijavljeno da osiguranik ima manje godina, a njegove stvarne godine života ne prelaze granicu do koje osiguravač vrši osiguranje života, ugovor je punovažan, a osigurana svota se smanjuje u srazmjeri ugovorene premije i premije predviđene za osiguranje života lica osiguranikovih godina; 3) kad osiguranik ima manje godina nego što je prijavljeno prilikom zaključenja ugovora, premija se smanjuje na odgovarajući iznos, a osiguravač je dužan vratiti razliku između primljenih premija i premija na koje ima pravo. Posljedice neplaćanja premije i smanjenja osigurane svote Član 945 (1) Ako ugovarač osiguranja života ne plati neku premiju o dospjelosti, osiguravač nema pravo da njenu isplatu traži sudskim putem. (2) Ako ugovarač osiguranja na poziv osiguravača, koji mu mora biti dostavljen preporučenim pismom, ne isplati dospjelu premiju u roku određenom u tom pismu, a koji ne može biti kraći od mjesec dana, računajući od kada mu je pismo uručeno, niti to učini koje drugo zainteresovano lice, osiguravač može samo, ako su dotle plaćene bar tri godišnje premije, izjaviti ugovaraču osiguranja da smanjuje osiguranu svotu na iznos otkupne vrijednosti osiguranja, a u suprotnom slučaju da raskida ugovor. (3) Ako se osigurani slučaj dogodio prije raskida ugovora ili smanjenja osigurane svote, smatra se kao da je osigurana svota smanjena, odnosno da je ugovor raskinut, prema tome da li su premije bile plaćene bar za tri godine ili ne. Osiguranje trećeg lica Član 946 (1) Osiguranje života može se odnositi na život ugovarača osiguranja, a može se odnositi i na život nekog trećeg. (2) Isto važi i za osiguranje od nesrećnog slučaja. (3) Ako se osiguranje odnosi na slučaj smrti nekog trećeg, za punovažnost ugovora potrebna je njegova pismena saglasnost data u polisi ili u odvojenom pismenu, prilikom potpisivanja polise, sa naznačenjem osigurane svote. Osiguranje za slučaj smrti maloljetnika i lica lišenih poslovne sposobnosti Član 947 (1) Ništavo je osiguranje za slučaj smrti trećeg lica mlađeg od četrnaest godina, kao i lica potpuno lišenog poslovne sposobnosti, te je osiguravač dužan vratiti ugovaraču osiguranja sve premije primljene po osnovu takvog ugovora. (2) Za punovažnost osiguranja za slučaj smrti trećeg lica starijeg od četrnaest godina potrebna je pismena saglasnost njegovog zakonskog zastupnika, kao i pismena saglasnost svakog osiguranog lica. Kumuliranje naknade i osigurane svote Član 948 (1) U osiguranju lica, osiguravač koji je isplatio osiguranu svotu ne može imati, ni po kom osnovu, pravo na naknadu od trećeg lica odgovornog za zastupanje osiguranog slučaja. (2) Pravo na naknadu od trećeg lica odgovornog za nastupanje osiguranog slučaja pripada osiguraniku, odnosno korisniku, nezavisno od njegovog prava na osiguranu svotu. (3) Odredbe prethodnih stavova ne odnose se na slučaj kad je osiguranje od posljedice nesrećnog slučaja ugovoreno kao osiguranje od odgovornosti. Odsjek 2. ISKLJUČENI RIZICI Samoubistvo osiguranika Član 949 (1) Ugovorom o osiguranju za slučaj smrti nije obuhvaćen rizik samoubistva osiguranika ako se desilo u prvoj godini osiguranja. (2) U slučaju da se samoubistvo dogodilo u roku od tri godine od dana zaključenja ugovora, osiguravač nije dužan da isplati korisniku osiguranu svotu, nego samo matematičku rezervu ugovora. Namjerno ubistvo osiguranika Član 950 Osiguravač se oslobađa obaveze da korisniku isplati osiguranu svotu ako je ovaj namjerno izazvao smrt osiguraniku, ali je dužan, ako su dotle bile uplaćene bar tri godišnje premije, isplatiti matematičku rezervu ugovora ugovaraču osiguranja, a ako je on osiguranik, njegovim nasljednicima. Namjerno prouzrokovanje nesrećnog slučaja Član 951 Osiguravač se oslobađa obaveze iz ugovora o osiguranju od nesrećnog slučaja ako je osiguranik namjerno prouzrokovao nesrećni slučaj. Ratne operacije Član 952 (1) Ako je smrt osiguranika prouzrokovana ratnim operacijama, osiguravač, ako što drugo nije ugovoreno, nije dužan isplatiti korisniku osiguranu svotu, ali je dužan isplatiti mu matematičku rezervu iz ugovora. (2) Ako nije što drugo ugovoreno, osiguravač se oslobađa obaveze iz ugovora o osiguranju od nesrećnog slučaja ako je nesrećni slučaj prouzrokovan ratnim operacijama. Ugovorno isključenje rizika Član 953 Ugovorom o osiguranju za slučaj smrti ili od nesrećnog slučaja mogu biti isključeni iz osiguranja i drugi rizici. Odsjek 3. PRAVA UGOVARAČA OSIGURANJA PRIJE NASTUPANJA OSIGURANOG SLUČAJA Otkup Član 954 (1) Na zahtjev ugovarača osiguranja života, zaključenog za cijeli život osiguranika, osiguravač je dužan isplatiti mu otkupnu vrijednost polise ako su dotle plaćene bar tri godišnje premije. (2) U polisi moraju biti navedeni uslovi pod kojima ugovarač može zahtijevati isplatu njene otkupne vrijednosti, kao i način kako se ta vrijednost izračunava, saglasno uslovima osiguranja. (3) Pravo zahtijevati otkup ne mogu vršiti povjerioci ugovarača osiguranja, kao ni korisnik osiguranja, ali će otkupna vrijednost biti isplaćena korisniku na njegov zahtjev ako je određivanje korisnika neopozivo. (4) Izuzetno od prethodnog stava, otkup polise može zahtijevati povjerilac kome je polisa predata u zalogu ako potraživanje radi čijeg je osiguranja data zaloga ne bude namireno o dospjelosti. Predujam Član 955 (1) Na traženje ugovarača osiguranja života zaključenog za cijeli život osiguranika, može mu osiguravač isplatiti unaprijed dio osigurane svote do visine otkupne vrijednosti polise, koji ugovarač osiguranja može vratiti docnije. (2) Na primljeni predujam ugovarač osiguranja dužan je plaćati određenu kamatu. (3) Ako ugovarač osiguranja zadocni sa plaćanjem dospjele kamate, postupiće se kao da je zahtijevao otkup. (4) U polisi osiguranja moraju biti navedeni uslovi davanja predujma, mogućnost da se iznos primljen na ime predujma vrati osiguravaču, visina kamatne stope, posljedice neplaćanja dospjele kamate, kako je određeno uslovima osiguranja. Zalaganje polise Član 956 (1) Polisa osiguranja života može biti data u zalogu. (2) Zalaganje polise ima dejstvo prema osiguravaču samo ako je pismeno obaviješten da je polisa založena određenom povjeriocu. (3) Kad polisa glasi po naredbi, zalaganje se vrši indosamentom. Odsjek 4. OSIGURANJE ŽIVOTA U KORIST TREĆEG LICA Određivanje korisnika Član 957 (1) Ugovarač osiguranja života može u ugovoru, kao i nekim docnijim pravnim poslom, pa i testamentom, odrediti lice kome će pripasti prava iz ugovora. (2) Ako se osiguranje odnosi na život nekog drugog lica, za određivanje korisnika potrebna je i njegova pismena saglasnost. (3) Korisnik ne mora biti određen po imenu, dovoljno je ako akt sadrži nužne podatke za njegovo određivanje. (4) Kad su za korisnike određena lica ili potomci, korist pripada i onima koji su rođeni docnije, a korist namijenjena suprugu pripada licu koje je bilo u braku sa osiguranikom u času njegove smrti. Podjela koristi između više korisnika Član 958 Kad su za korisnike određena lica, potomci i, uopšte, nasljednici, ako ugovarač osiguranja nije odredio kako će se izvršiti podjela između njih, podjela će se izvršiti srazmjerno njihovim nasljedničkim dijelovima, a ako korisnici nisu nasljednici, osigurana svota biće podijeljena na jednake dijelove. Opozivanje odredbe o određivanju korisnika Član 959 (1) Odredbu kojom se korist iz osiguranja dodjeljuje određenom licu, može opozvati samo ugovarač osiguranja, i to njegovo pravo ne mogu vršiti ni njegovi povjerioci, ni njegovi zakonski nasljednici. (2) Ugovarač osiguranja može opozvati odredbu o koristi sve dok korisnik ne izjavi na ma koji način da je prima, kad ona postaje neopoziva. (3) Ipak, ugovarač može opozvati odredbu o koristi i poslije izjave korisnika da je prima ako je korisnik pokušao ubistvo osiguranika, a ako je korist dodijeljena bez naknade, za opozivanje važe i odredbe o opozivanju poklona. (4) Smatra se da je korisnik odbio namijenjenu mu korist ako se poslije smrti ugovarača osiguranja na poziv njegovih nasljednika ne izjasni u roku od mjesec dana da je prima. Sopstveno i neposredno pravo korisnika Član 960 (1) Osigurana svota koja treba da bude isplaćena korisniku ne ulazi u zaostavštinu ugovarača osiguranja, pa ni kad su za korisnike određeni njihovi nasljednici. (2) Pravo na osiguranu svotu ima samo korisnik, i to od samog zaključenja ugovora o osiguranju i bez obzira na to kako je i kada određen za korisnika i bez obzira da li je izjavio svoje prihvatanje prije ili poslije smrti osiguranika, te se može obratiti neposredno osiguravaču sa zahtjevom da mu se isplati osigurana svota. (3) Ako je ugovarač osiguranja odredio za korisnika svoju djecu, svoje potomke ili nasljednike uopšte, svakom tako određenom korisniku pripada pravo na odgovarajući dio osigurane svote i ako se odrekne nasljeđa. Povjerioci ugovarača osiguranja i osiguranika Član 961 (1) Povjerioci ugovarača osiguranja i osiguranika nemaju nikakvo pravo na osiguranu svotu ugovorenu za korisnika. (2) Ali, ako su premije koje je uplatio ugovarač osiguranja bile nesrazmjerno velike prema njegovim mogućnostima u času kad su bile uplaćene, njegovi povjerioci mogu zahtijevati da im se preda dio premija koji premaša njegove mogućnosti ako su ispunjeni uslovi pod kojima povjerioci imaju pravo na pobijanje dužnikovih pravnih radnji. Ustupanje osigurane svote Član 962 Svoje pravo na osiguranu svotu može korisnik prenijeti na drugoga i prije osiguranog slučaja, ali mu je zato potreban pismeni pristanak ugovarača osiguranja, u kome mora biti navedeno ime lica na koje se pravo prenosi, a ako se osiguranje odnosi na život nekog drugog lica, potreban je isti takav pristanak i tog lica. Kad određeni korisnik umre prije dospjelosti Član 963 Kad lice koje je bez naknade određeno za korisnika umre prije dospjelosti osigurane glavnice ili rente, korist iz osiguranja ne pripada njegovim nasljednicima, nego narednom korisniku, a ako ovaj nije određen, onda imovini ugovarača osiguranja. Osiguranje za slučaj smrti bez određenog korisnika Član 964 Ako ugovarač osiguranja za slučaj smrti ne odredi korisnika ili ako odredba o određivanju korisnika ostane bez dejstva zbog opozivanja, ili zbog odbijanja određenog lica, ili iz kog drugog uzroka, a ugovarač osiguranja ne odredi drugog korisnika, osigurana svota pripada imovini ugovarača osiguranja i kao njen dio prelazi sa ostalim njegovim pravima na njegove nasljednike. Savjesna isplata osigurane svote neovlašćenom licu Član 965 (1) Kad osiguravač isplati osiguranu svotu licu koje bi na nju imalo pravo da ugovarač osiguranja nije odredio korisnika, on se oslobađa obaveze iz ugovora o osiguranju ako u času izvršene isplate nije znao niti je mogao znati da je korisnik određen testamentom ili nekim drugim aktom koji mu nije dostavljen, a korisnik ima pravo da zahtijeva vraćanje od lica koje je primilo osiguranu svotu. (2) Isto važi u slučaju promjene korisnika. GLAVA XXVIII. ZALOGA ODJELJAK 1. Opšte odredbe Pojam Član 966 Ugovorom o zalozi obavezuje se dužnik ili neko treći (zalogodavac) prema povjeriocu (zalogoprimcu) da mu preda neku pokretnu stvar na kojoj postoji pravo svojine da bi se prije ostalih povjerilaca mogao naplatiti iz njene vrijednosti ako mu potraživanje ne bude isplaćeno o dospjelosti, a povjerilac se obavezuje da primljenu stvar čuva i po prestanku svog potraživanja vrati neoštećenu zalogodavcu. Zalaganje stvari u društvenoj svojini Član 967 Pokretna stvar u društvenoj svojini može se dati u zalogu samo kad je to predviđeno ovim ili drugim zakonom. Sticanje založnog prava Član 968 Zalogoprimac stiče založno pravo kad mu stvar koja je predmet ugovora bude predata. Sposobnost Član 969 Za zaključenje punovažnog ugovora o zalozi potrebno je da zalogodavac ima sposobnost za raspolaganje stvarima koje daje u zalogu. Zaloga na stvari već založenoj drugome Član 970 (1) Ugovor o zalozi može biti zaključen o stvari koja je već založena nekome. (2) U tom slučaju založno pravo nastaje kad zalogodavac obavijesti povjerioca kod koga se stvar nalazi o zaključenju ugovora o zalozi sa drugim povjeriocem i naloži mu da po naplati svog potraživanja preda stvar ovome. Zaloga za buduću ili uslovnu obavezu Član 971 Zaloga se može dati za buduću, kao i za uslovnu obavezu. Protezanje zaloge na druge obaveze zalogodavca Član 972 Zaloga kojom je obezbijeđeno ispunjenje neke obaveze proteže se i na ugovorne obaveze koje bi nastale između zalogoprimca i zalogodavca poslije zaključenja ugovora o zalozi, a koje bi dospjele za isplatu prije namirenja obaveze za čije je obezbjeđenje zaloga data. Zabranjene odredbe Član 973 (1) Ništava je odredba ugovora o zalozi da će založena stvar preći u svojinu povjerioca ako njegovo potraživanje ne bude namireno o dospjelosti, kao i odredba da će u tom slučaju povjerilac moći, po unaprijed određenoj cijeni, prodati založenu stvar ili je zadržati za sebe. (2) Ali, ako je u zalogu data stvar čija je cijena propisana, ugovarači se mogu sporazumjeti da će povjerilac moći prodati založenu stvar po propisanoj cijeni ili je po toj zadržati za sebe. ODJELJAK 2. Zalaganje stvari Odsjek 1. OBAVEZE ZALOGODAVCA Član 974 (1) Zalogodavac je dužan predati zalogoprimcu ili trećem licu koje su sporazumno odredili stvar koja je predmet ugovora ili ispravu koja daje imaocu isključivo pravo raspolaganja njome. (2) Ugovarači se mogu sporazumjeti da zajednički čuvaju stvar ili ispravu. Odsjek 2. OBAVEZE ZALOGOPRIMCA Čuvanje založene stvari Član 975 (1) Zalogoprimac je dužan čuvati stvar sa pažnjom dobrog privrednika, odnosno dobrog domaćina. (2) On je dužan vratiti je čim mu dug bude namiren. Upotrebljavanje založene stvari Član 976 (1) Zalogoprimac nema pravo da upotrebljava založenu stvar ili da je preda drugome na upotrebu, ili u zalogu podzaloga, osim ako mu to dozvoli zalogodavac. (2) Zalogoprimac koji upotrebljava stvar bez dozvole zalogodavca ili je preda drugome na upotrebu, ili u zalogu, odgovara i za slučajnu propast ili oštećenje stvari koji bi se dogodili tom prilikom. Plodovi založene stvari Član 977 (1) Ako založena stvar daje plodove, a nije ugovoreno kome će oni pripasti poslije odvajanja od stvari, povjerilac, ako hoće, može ih zadržati za sebe. (2) U tom slučaju iznos čistog prihoda od plodova odbija se od troškova na čiju naknadu povjerilac ima pravo, zatim od dužne kamate i najzad od glavnice. (3) Isto važi za koristi postignute upotrebom založene stvari. Oduzimanje založene stvari od zalogoprimca Član 978 Na zahtjev zalogodavca sud će narediti da se založena stvar oduzme od zalogoprimca i preda nekom trećem licu da je drži za njega ako zalogoprimac ne čuva založenu stvar kako treba, ako je upotrebljava bez dozvole zalogodavca ili je daje drugom na upotrebu, ili ako je ne upotrebljava saglasno datoj mu dozvoli i, uopšte, ako postupa sa njom protivno ugovoru i zakonu. Odsjek 3. PRAVA ZALOGOPRIMCA Kad založena stvar ima neki nedostatak Član 979 Kad se pokaže da založena stvar ima neki materijalni ili pravni nedostatak, te ne predstavlja dovoljno obezbjeđenje naplate potraživanja, založni povjerilac ima pravo zahtijevati od zalogodavca drugu odgovarajuću zalogu. Prodaja založene stvari Član 980 (1) Ako povjeriočevo potraživanje ne bude namireno o dospjelosti, povjerilac može zahtijevati od suda odluku da se stvar proda na javnoj prodaji ili po tekućoj cijeni, kad stvar ima berzansku ili tržišnu cijenu. (2) Ako bi troškovi javne prodaje bili nesrazmjerno veliki prema vrijednosti založene stvari, sud može odlučiti da povjerilac proda stvar po cijeni utvrđenoj procjenom stručnjaka ili da je, ako hoće, zadrži za sebe po toj cijeni. Prodaja stvari založene za potraživanje iz ugovora u privredi Član 981 (1) Ako dužnik ne namiri o dospjelosti potraživanje nastalo iz ugovora u privredi, povjerilac nije dužan obraćati se sudu, nego može pristupiti prodaji založene stvari na javnoj prodaji po isteku osam dana od upozorenja učinjenog dužniku kao i zalogodavcu, kad to nije isto lice, da će tako postupiti. (2) Povjerilac je dužan obavijestiti blagovremeno oba lica o datumu i mjestu prodaje. (3) Ako založene stvari imaju tržišnu ili berzansku cijenu, povjerilac ih može prodati po toj cijeni, po isteku osam dana od upozorenja učinjenog dužniku i zalogodavcu da će tako postupiti. Prodaja založene stvari prije vremena i zbog kvarenja ili gubljenja vrijednosti i njena zamjena Član 982 (1) Kad se založena stvar kvari ili kad, inače, gubi vrijednost, te postoji opasnost da postane nedovoljna za obezbjeđenje povjeriočevog potraživanja, sud može na zahtjev zalogoprimca ili zalogodavca, a po saslušanju druge strane, odlučiti da se stvar proda na javnoj prodaji ili po berzanskoj ili tržišnoj cijeni, ako je ima, i da se cijena ili dovoljan dio cijene položi kod suda radi obezbjeđenja zalogoprimčevog potraživanja. (2) Sud će odbiti zahtjev zalogoprimca, ako zalogodavac ponudi da zalogoprimcu preda umjesto založene stvari neku drugu stvar iste vrijednosti čije čuvanje ne zahtijeva veći trud i brigu od čuvanja prvobitno založene stvari. (3) Sud će, pod istim uslovima, dozvoliti zamjenu založene stvari na zahtjev zalogodavca i u slučaju kad zaloprimac ne traži njenu prodaju. Prodaja založene stvari prije vremena na zahtjev zalogodavca Član 983 (1) Na zahtjev zalogodavca sud može dozvoliti da se založena stvar proda određenom licu za određenu cijenu ako nađe da je cijena dovoljna i ako su time očuvani opravdani interesi zalogoprimca. (2) Dobijena cijena ili dovoljan dio cijene, koji će sud odrediti dozvoljavajući prodaju, stupa na mjesto založene stvari i polaže se u sud za obezbjeđenje naplate povjeriočevog potraživanja. Pravo prvenstvene naplate Član 984 Zalogoprimac ima pravo da iz cijene postignute prodajom založene stvari naplati prije ostalih povjerilaca zalogodavca svoje potraživanje, dužnu kamatu, troškove učinjene za očuvanje založene stvari, kao i troškove oko ostvarenja naplate potraživanja. Redoslijed založnih prava Član 985 Kad je jedna stvar založena nekolicini povjerilaca, red po kome se isplaćuju njihova potraživanja iz vrijednosti založene stvari određuje se prema datumu nastanka njihovih založnih prava. Odsjek 4. PRESTANAK ZALOŽNOG PRAVA Prestanak založnog prava gubitkom državine Član 986 (1) Povjeriočevo pravo da se prvenstveno naplati iz vrijednosti založene stvari prestaje prestankom njegove državine. (2) Ono ponovo nastaje kad povjerilac povrati državinu stvari. Prestanak založnog prava prestankom potraživanja Član 987 Kad prestane potraživanje čije je ispunjenje bilo obezbijeđeno zalogom, povjerilac je dužan vratiti založenu stvar zalogodavcu. Zastarjelost međusobnih potraživanja Član 988 Potraživanja zalogodavca prema zalogoprimcu za naknadu štete zbog pogoršanja stvari kao i potraživanja zalogoprimca prema zalogodavcu za naknadu troškova učinjenih radi poboljšanja stvari, zastarijeva u roku od jedne godine od dana kada je stvar vraćena. ODJELJAK 3. Zalaganje potraživanja i drugih prava Odsjek 1. ZALAGANJE POTRAŽIVANJA Obavještavanje dužnika i predaja isprave Član 989 (1) Za sticanje založnog prava na nekom potraživanju potrebno je da dužnik bude pismeno obaviješten o zaključenom ugovoru o zalozi. (2) Zalogodavac je dužan predati zalogoprimcu ispravu o založenom potraživanju. Davanje u zalogu potraživanja iz hartije od vrijednosti Član 990 (1) Povjerilac stiče založno pravo na potraživanju upisanom na hartiji od vrijednosti na donosioca kad mu ona bude predata. (2) Davanje u zalogu potraživanja iz hartije po naredbi vrši se indosamentom u kome je naznačeno da je predata u zalogu. Dužnost očuvanja potraživanja Član 991 Zalogoprimac je dužan preduzimati mjere potrebne za očuvanje založnog potraživanja. Naplaćivanje i uračunavanje kamata Član 992 (1) Ako založeno potraživanje daje pravo na kamate ili kakva druga povremena potraživanja, zalogoprimac je dužan da ih naplati. (2) Tako postignuti iznosi prebijaju se sa troškovima na čiju naknadu zalogoprimac ima pravo, zatim sa kamatom koja mu se duguje i najzad sa glavnicom. Naplaćivanje založenog potraživanja Član 993 (1) Kad založeno potraživanje dospije za naplatu, zalogoprimac je dužan naplatiti ga. (2) Ispunjenjem založenog potraživanja založno pravo prelazi na stvar kojom je potraživanje ispunjeno. (3) Kad je predmet založenog potraživanja novac, zalogoprimac je dužan na zahtjev zalogodavca položiti naplaćeni iznos kod suda, ali ako je predmet njegovog potraživanja takođe novac i ako je ono dospjelo za naplatu, zalogoprimac može zadržati za sebe koliko mu se duguje, a ostalo je dužan predati zalogodavcu. Prigovori dužnika založenog potraživanja Član 994 Dužnik založenog potraživanja može istaći zalogoprimcu prigovore koje u slučaju ustupanja potraživanja može dužnik ustupljenog potraživanja istaći prijemniku. Odsjek 2. DAVANJE U ZALOGU DRUGIH PRAVA Način zalaganja Član 995 (1) Osim potraživanja, u zalogu se mogu dati i druga prava. (2) Davanje u zalogu tih prava vrši se na način predviđen za njihovo prenošenje na drugoga ako za određeni slučaj nije propisano što drugo. Odsjek 3. PRIMJENA ODREDBI O DAVANJU U ZALOGU STVARI Član 996 Odredbe o davanju u zalogu stvari primjenjuju se i na zaloge potraživanja i drugih prava, ukoliko za njih nije propisano što drugo. GLAVA XXIX. JEMSTVO ODJELJAK 1. Opšte odredbe Pojam Član 997 Ugovorom o jemstvu se jemac obavezuje prema povjeriocu da će ispuniti punovažnu i dospjelu obavezu dužnika ako to ovaj ne učini. Forma Član 998 Ugovor o jemstvu obavezuje jemca samo ako je izjavu o jemčenju učinio pismeno. Sposobnost za jemčenje Član 999 Ugovorom o jemstvu može se obavezati samo ko ima potpunu poslovnu sposobnost. Jemčenje za poslovno nesposobnog Član 1000 Ko se obaveže kao jemac za obavezu nekog poslovno nesposobnog lica, odgovara povjeriocu isto kao jemac poslovno sposobnog lica. Predmet jemčenja Član 1001 (1) Jemstvo se može dati za svaku punovažnu obavezu, bez obzira na njenu sadržinu. (2) Jemčiti se može i za uslovnu obavezu, kao i za određenu buduću obavezu. (3) Jemstvo za buduću obavezu može se opozvati prije nego što obaveza nastane ako nije predviđen rok u kome ona treba da nastane. (4) Jemstvo se može dati i za obavezu nekog drugog jemca (jemac jemčev). Obim jemčeve odgovornosti Član 1002 (1) Jemčeva obaveza ne može biti veća od obaveze glavnog dužnika, a ako je ugovoreno da bude veća, ona se svodi na mjeru dužnikove obaveze. (2) Jemac odgovara za ispunjenje cijele obaveze za koju je jemčio ako njegova odgovornost nije ograničena na neki njen dio ili na drugi način podvrgnuta lakšim uslovima. (3) On je dužan da naknadi potrebne troškove koje je povjerilac učinio u cilju naplate duga od glavnog dužnika. (4) Jemac odgovara i za svako povećanje obaveze koje bi nastalo dužnikovom docnjom ili dužnikovom krivicom, ukoliko nije drukčije ugovoreno. (5) On odgovara samo za onu ugovorenu kamatu koja je dospjela poslije zaključenja ugovora o jemstvu. Prelaz povjeriočevih prava na jemca (subrogacija) Član 1003 Na jemca koji je namirio povjeriočevo potraživanje prelazi to potraživanje sa svim sporednim pravima i garantijama njegovog ispunjenja. ODJELJAK 2. Odnos povjerioca i jemca Oblici jemstva Član 1004 (1) Od jemca se može zahtijevati ispunjenje obaveze tek nakon što je glavni dužnik ne ispuni u roku određenom u pismenom pozivu (supsidijarno jemstvo). (2) Povjerilac može tražiti ispunjenje od jemca, iako nije prije toga pozvao glavnog dužnika na ispunjenje obaveze ako je očigledno da se iz sredstava glavnog dužnika ne može ostvariti njeno ispunjenje ili ako je glavni dužnik pao pod stečaj. (3) Ako se jemac obavezao kao jemac platac, odgovara povjeriocu kao glavni dužnik za cijelu obavezu i povjerilac može zahtijevati njeno ispunjenje, bilo od glavnog dužnika bilo od jemca ili od obojice u isto vrijeme (solidarno jemstvo). (4) Jemac za obavezu nastalu iz ugovora u privredi odgovara kao jemac platac ako nije što drugo ugovoreno. Solidarnost jemaca Član 1005 Više jemaca nekog duga odgovaraju solidarno, bez obzira na to da li su jemčili zajedno ili se svaki od njih obavezao prema povjeriocu odvojeno, izuzev kada je ugovorom njihova odgovornost uređena drukčije. Gubitak prava na rok Član 1006 Ako je dužnik izgubio pravo na rok određen za ispunjenje njegove obaveze, povjerilac, ipak, ne može zahtijevati ispunjenje od jemca prije isteka tog roka, ukoliko nije drukčije ugovoreno. Stečaj glavnog dužnika Član 1007 (1) U slučaju stečaja glavnog dužnika povjerilac je dužan prijaviti svoje potraživanje u stečaju i o tome obavijestiti jemca, inače odgovaraju jemcu za štetu koju bi ovaj imao zbog toga. (2) Smanjenjenje obaveze glavnog dužnika u stečajnom postupku ili u postupku prinudnog poravnanja ne povlači sa sobom i odgovarajuće smanjenje jemčeve obaveze, te jemac odgovara povjeriocu za cio iznos svoje obaveze. Slučaj smanjene odgovornosti dužnikovog nasljednika Član 1008 Jemac odgovara za cio iznos obaveze za koji je jemčio i u slučaju kada bi se od dužnikovog nasljednika mogla zahtijevati isplata samo onog njenog dijela koji odgovara vrijednosti naslijeđene imovine. Jemčevi prigovori Član 1009 (1) Jemac može istaći protiv povjeriočevog zahtjeva sve prigovore glavnog dužnika, uključujući i prigovor prebijanja, a ne i čisto lične dužnikove prigovore. (2) Dužnikovo odricanje od prigovora, kao i njegovo priznanje povjeriočevog potraživanja, nema dejstva prema jemcu. (3) Jemac može istaći protiv povjerioca i svoje lične prigovore, na primjer, ništavost ugovora o jemstvu, zastarjelost povjeriočevog potraživanja prema njemu, prigovor prebijanja uzajmnih potraživanja. Dužnost obavještavanja jemca o dužnikovom propuštanju Član 1010 Ako dužnik ne ispuni svoju obavezu na vrijeme, povjerilac je dužan obavijestiti o tome jemca, inače će mu odgovarati za štetu koju bi jemac pretrpio zbog toga. Oslobođenje jemca zbog povjeriočevog odugovlačenja Član 1011 (1) Jemac se oslobađa odgovornosti ako povjerilac na njegov poziv poslije dospjelosti potraživanja ne zahtijeva ispunjenje od glavnog dužnika u roku od mjesec dana od tog poziva. (2) Kad rok za ispunjenje nije odrijeđen, jemac se oslobađa odgovornosti ako povjerilac, na njegov poziv po isteku jedne godine od zaključenja ugovora o jemstvu ne učini u roku od mjesec dana od tog poziva potrebnu izjavu za određivanje datuma ispunjenja. Oslobođenje jemca zbog napuštanja garantija Član 1012 (1) Ako povjerilac napusti zalogu ili koje drugo pravo kojim je bilo obezbijeđeno ispunjenje njegovog potraživanja ili ga izgubi svojom nepažnjom i tako onemogući prelaz tog prava na jemca, ovaj se oslobađa svoje obaveze prema povjeriocu za onoliko za koliko bi mogao dobiti vršenjem tog prava. (2) Pravilo prethodnog stava važi kako u slučaju kad je pravo nastalo prije zaključenja ugovora o jemstvu tako i u slučaju kad je nastalo poslije toga. ODJELJAK 3. Odnos jemca i dužnika Pravo zahtijevati naknadu od dužnika Član 1013 (1) Jemac koji je isplatio povjeriocu njegovo potraživanje može zahtijevati od dužnika da mu naknadi sve što je isplatio za njegov račun, kao i kamatu od dana isplate. (2) On ima pravo na naknadu troškova nastalih u sporu sa povjeriocem od časa kad je obavijestio dužnika o tom sporu, kao i na naknadu štete ako bi je bilo. Pravo jemca jednog solidarnog dužnika Član 1014 Jemac jednog od više solidarnih dužnika može zahtijevati od bilo koga od njih da mu naknadi ono što je isplatio povjeriocu, kao i troškove. Pravo jemca na prethodno obezbjeđenje Član 1015 I prije nego što namiri povjerioca, jemac koji se obavezao sa znanjem ili odobrenjem dužnika ima pravo zahtijevati od dužnika da mu pruži potrebno obezbjeđenje za njegove eventualne zahtjeve u sljedećim slučajevima: ako dužnik nije ispunio svoju obavezu o njenoj dospjelosti, ako je povjerilac zatražio sudskim putem naplatu od jemca i ako se dužnikovo imovinsko stanje znatno pogoršalo poslije zaključenja ugovora o jemstvu. Gubitak prava na naknadu Član 1016 (1) Dužnik može upotrijebiti protiv jemca koji je bez njegovog znanja izvršio isplatu povjeriočevog potraživanja sva pravna sredstva kojima je u času te isplate mogao odbiti povjeriočev zahtjev. (2) Jemac koji je isplatio povjeriočevo potraživanje, a o tome nije obavijestio dužnika, te je i ovaj u neznanju za tu isplatu ponovo isplatio isto potraživanje, ne može zahtijevati naknadu od dužnika, ali ima pravo zahtijevati od povjerioca da mu vrati ono što mu je isplatio. Pravo na vraćanje isplaćenog Član 1017 Jemac koji je bez dužnikovog znanja isplatio povjeriočevo potraživanje koje je docnije na dužnikov zahtjev poništeno ili ugašeno prebijanjem, može samo zahtijevati od povjerioca vraćanje isplaćenog. ODJELJAK 4. Regres isplatioca prema ostalim jemcima Član 1018 Kad ima više jemaca, pa jedan od njih isplati dospjelo potraživanje, on ima pravo zahtijevati od ostalih jemaca da mu svaki naknadi dio koji pada na njega. ODJELJAK 5. Zastarjelost Član 1019 (1) Zastarjelošću obaveze glavnog dužnika zastarijeva i obaveza jemca. (2) Kad je rok za zastarijevanje obaveze glavnog dužnika duži od dvije godine, obaveza jemca zastarijeva po isteku dvije godine od dospjelosti obaveze glavnog dužnika, izuzev kad jemac odgovara solidarno sa dužnikom. (3) Prekid zastarijevanja potraživanja prema glavnom dužniku dejstvuje i prema jemcu samo ako je do prekida došlo nekim postupkom povjerioca pred sudom protiv glavnog dužnika. (4) Zastoj zastarijevanja obaveze glavnog dužnika nema dejstva prema jemcu. GLAVA XXX. UPUĆIVANJE (ASIGNACIJA) ODJELJAK 1. Pojam ugovora Član 1020 Upućivanjem (asignacijom) jedno lice, uputilac (asignant) ovlašćuje drugo lice, upućenika (asignat) da za njegov račun izvrši nešto određenom trećem licu, primaocu uputa (asignatar), a ovog ovlašćuje da to izvršenje primi u svoje ime. ODJELJAK 2. Odnosi primaoca uputa i upućenika Prihvatanje od strane upućenika Član 1021 (1) Primalac uputa stiče pravo da zahtijeva od upućenika ispunjenje tek kad mu ovaj izjavi da prihvata uput. (2) Prihvatanje uputa ne može se opozvati. Prigovori upućenika Član 1022 (1) Prihvatanjem uputa nastaje između primaoca uputa i upućenika dugovinski odnos nezavisan od odnosa između uputioca i upućenika, kao i odnos između uputioca i primaoca uputa. (2) Upućenik koji je prihvatio uput može istaći primaocu uputa samo prigovore koji se tiču punovažnosti prihvatanja, prigovore koji se zasnivaju na sadržini prihvatanja ili na sadržini samog uputa, kao i prigovore koje ima lično prema njemu. Prenošenje uputa Član 1023 (1) Primalac uputa može uput prenijeti na drugog i prije prihvatanja od upućenika, a ovaj ga može prenijeti dalje, izuzev kad iz samog uputa ili posebnih okolnosti proizilazi da je on neprenosiv. (2) Ako je upućenik izjavio primaocu uputa da prihvata uput, to prihvatanje ima dejstva prema svim licima na koja bi uput bio uzastopno prenesen. (3) Ako je upućenik izjavio prijaviocu, na koga je primalac uputa prenio uput, da ga prihvata, on ne može istaći prijaviocu prigovore koje ima prema primaocu uputa lično. Zastarjelost Član 1024 (1) Pravo primaoca uputa da zahtijeva ispunjenje od upućenika zastarijeva za godinu dana. (2) Ako za ispunjenje nije određen rok, zastarjelost počinje teći kada upućenik prihvati uput, a ako ga je on prihvatio prije nego što je dat primaocu uputa, onda kada bude dat ovome. ODJELJAK 3. Odnos primaoca uputa i uputioca Ako je primalac uputa povjerilac uputioca Član 1025 (1) Povjerilac nije dužan pristati na uput koji mu je učinio dužnik u cilju ispunjenja svoje obaveze, ali je dužan da o svom odbijanju odmah izvijesti dužnika, inače će mu odgovarati za štetu. (2) Povjerilac koji je pristao na uput dužan je pozvati upućenika da ga izvrši. Uput nije ispunjenje Član 1026 (1) Kad je povjerilac pristao na uput učinjen od njegovog dužnika u cilju ispunjenja obaveza, ta obaveza ne prestaje ako nije drukčije ugovoreno, ni njegovim pristankom na uput, ni prihvatanjem od strane upućenika, nego tek ispunjenjem od strane upućenika. (2) Povjerilac koji je pristao na uput učinjen od njegovog dužnika može zahtijevati od uputioca da mu ispuni ono što mu duguje samo ako nije dobio ispunjenje od upućenika u vrijeme određeno u uputu. Dužnost primaoca uputa da obavijesti uputioca Član 1027 Ako upućenik odbije pristanak na uput ili odbije ispunjenje koje mu zahtijeva primalac uputa, ili izjavi unaprijed da neće da ga izvrši, primalac uputa je dužan obavijestiti odmah uputioca o tome, inače mu odgovara za štetu. Odustanak od prihvaćenog uputa Član 1028 Primalac uputa koji nije povjerilac uputioca i koji neće da se koristi uputom može odustati od njega, čak i ako je već izjavio da ga prima, ali je dužan da bez odlaganja obavijesti o tome uputioca. Opozivanje ovlašćenja datog primaocu uputa Član 1029 Uputilac može opozvati ovlašćenje koje je uputom dao primaocu uputa, izuzev ako je uput izdao u cilju ispunjenja nekog svog duga prema njemu i, uopšte, ako je uput izdao u njegovom interesu. ODJELJAK 4. Odnos uputioca i upućenika Ako je upućenik dužnik uputioca Član 1030 (1) Upućenik nije dužan prihvatiti uput, čak i ako je dužnik uputioca, izuzev ako mu je to obećao. (2) Ali, kad je uput izdat na osnovu upućenikovog duga uputiocu, upućenik je dužan da ga izvrši do iznosa tog duga ako mu to, ni po čemu, nije teže od ispunjenja obaveze prema uputiocu. (3) Izvršenjem uputa izdatog na osnovu upućenikovog duga uputiocu, upućenik se oslobađa u istoj mjeri svoga duga prema uputiocu. Opozivanje ovlašćenja datog upućeniku Član 1031 (1) Uputilac može opozvati ovlašćenje koje je uputom dao upućeniku, sve dok ovaj ne izjavi primaocu uputa da prihvata uput ili ga ne izvrši. (2) On ga može opozvati i kad je u samom uputu navedeno da je neopoziv, kao i kad bi se opozivanjem vrijeđala neka njegova obaveza prema primaocu uputa. (3) Otvaranje stečaja nad imovinom uputioca povlači po samom zakonu opozivanje uputu, izuzev slučaja kad je upućenik bio već prihvatio uput prije otvaranja stečaja, kao i kad u času prihvatanja nije znao niti je morao znati za taj stečaj. ODJELJAK 5. Smrt i lišenje poslovne sposobnosti Član 1032 Smrt uputioca, primaoca uputa ili upućenika, kao i lišenje poslovne sposobnosti nekoga od njih, nema uticaja na uput. ODJELJAK 6. Uput u obliku hartije na donosioca Član 1033 (1) Pismeni uput može biti izdat na donosioca. (2) U tom slučaju svaki imalac hartije ima prema upućeniku položaj primaoca uputa. (3) Odnosi koji uputom nastaju između primaoca uputa i uputioca, nastaju, u ovom slučaju, samo između svakog pojedinog imaoca hartije i lica koje mu je hartiju ustupilo. ODJELJAK 7. Uput u obliku hartije po naredbi Član 1034 Pismeni uput koji glasi na novac, na hartije od vrijednosti ili na zamjenjljive stvari može biti izdat sa odredbom "po naredbi", ako je upućenik lice koje se bavi privrednom djelatnošću i ako ono što treba da izvrši ulazi u okvir te djelatnosti. GLAVA XXXI. BANKARSKI NOVČANI DEPOZITI ODJELJAK 1. Novčani depozit Pojam Član 1035 (1) Ugovor o novčanom depozitu je zaključen kada se banka obavezala da primi, a deponent da položi kod banke određeni novčani iznos. (2) Ovim ugovorom banka stiče pravo da raspolaže deponovanim novcem i dužna je da ga vrati prema uslovima predviđenim u ugovoru. Otvaranje računa Član 1036 (1) Na osnovu ugovora o novčanom depozitu banka otvara račun u korist i na teret kojeg upisuje sva potraživanja i dugovanja koja proizađu iz poslova sa deponentom ili za njegov račun sa trećim. (2) Ne upisuju se u račun ona potraživanja, odnosno dugovanja za koje se ugovorne strane dogovore da ih isključe. Otklanjanje dugovnog salda Član 1037 (1) Banka je obavezna da vrši isplate sa računa u granicama raspoloživih sredstava. (2) Ako je banka obavila jednu ili više uplata i isplata u okviru ugovora o depozitu, koje čine račun pasivnim, o tome mora bez odlaganja obavijestiti deponenta koji je dužan odmah da preduzme mjere u cilju otklanjanja dugovnog salda. Vrste novčanih depozita Član 1038 (1) Novčani depozit može biti po viđenju ili oročen, s otkaznim rokom i bez otkaznog roka, sa posebnom namjenom i bez namjene. (2) Ako nije suprotno ugovoreno, smatra se da je račun novčanog depozita po viđenju, te deponent računa ima pravo da raspolaže dijelom ili cijelim saldom u svakom trenutku. Stanje računa Član 1039 (1) Banka je dužna da deponenta obavještava o svakoj promjeni stanja na njegovom računu. (2) Banka je dužna krajem svake godine, a ako je to ugovoreno ili uobičajeno i češće, poslati izvještaj o stanju računa (saldo). Mjesto uplata i isplata Član 1040 Ako među ugovornim stranama nije drukčije dogovoreno, nalozi za uplatu i isplatu sa računa deponenta upućuju se u sjedište banke kod koje je račun otvoren. Postojanje više računa Član 1041 U slučaju da isto lice ima kod jedne banke ili kod više njenih poslovnih jedinica više računa, svaki od ovih računa je samostalan. Plaćanje kamate Član 1042 (1) Banka plaća kamatu na sredstva koja su kod nje deponovana, ukoliko zakonom nije drukčije određeno. (2) Visina kamate utvrđuje se ugovorom o deponovanju sredstava, a ako ugovorom ništa nije previđeno, plaća se zakonska kamata. ODJELJAK 2. Ulog na štednju Štedna knjižica Član 1043 (1) Ako je novčani depozit primljen kao ulog na štednju, banka, odnosno štedno-kreditna organizacija izdaje deponentu štednu knjižicu. (2) Štedna knjižica može biti izdata samo na ime određenog lica ili na donosioca. Upis u knjižicu Član 1044 (1) U štednu knjižicu se unose sve uplate i podizanja novca. (2) Upisi u knjižicu potvrđeni pečatom banke i potpisom ovlašćenog lica su dokaz o uplatama, odnosno podizanjima u odnosima između banke i ulagača. (3) Suprotan sporazum je ništav. Plaćanje kamate Član 1045 Na uloge na štednju plaća se kamata. Vrste uloga na štednju Član 1046 Ulozi na štednju mogu biti po viđenju ili oročeni s otkaznim rokom i bez otkaznog roka. GLAVA XXXII. DEPONOVANJE HARTIJA OD VRIJEDNOSTI Pojam Član 1047 Ugovorom o deponovanju hartija od vrijednosti banka se obavezuje da će, uz naknadu, preuzeti hartije od vrijednosti radi čuvanja i vršenja prava i obaveza koje se u vezi s tim zahtijevaju. Vršenje prava Član 1048 Ako nije drukčije ugovoreno, banka može vršiti prava iz deponovanih hartija od vrijednosti isključivo za račun deponenta. Dužnosti banke Član 1049 (1) Banka je dužna da obezbijedi čuvanje hartije od vrijednosti sa brižljivošću koja se zahtijeva od ostavoprimca uz naknadu i da za račun deponenta preduzima sve radnje radi očuvanja i ostvarivanja njegovih prava iz hartije od vrijednosti. (2) Ukoliko između ugovornih strana nije što drugo dogovoreno, banka je dužna da naplaćuje dospjele kamate, glavnicu i uopšte sve sume na koje deponovane hartije daju pravo, čim one dospiju za isplatu. (3) Banka je dužna da stavi na raspolaganje deponentu naplaćene sume ako ovaj ima kod banke račun sa novčanim depozitom i da ih upiše u korist tog računa. Vraćanje hartija od vrijednosti Član 1050 (1) Banka je dužna da na zahtjev deponenta vrati hartije od vrijednosti u svako doba. (2) Vraćanje se, po pravilu, vrši u mjestu gdje je izvršeno deponovanje. (3) Predmet vraćanja su same hartije od vrijednosti, ukoliko između ugovornih strana nije dogovoreno da vraćanje može biti izvršeno plaćanjem odgovarajućeg iznosa. (4) Vraćanje se može izvršiti samo deponentu ili njegovim pravnim sljedbenicima ili licima koje oni označe, čak i kad je iz samih hartija vidljivo da one pripadaju trećim. Zahtjevi trećih lica Član 1051 O svakom zahtjevu koji treće lice istakne u pogledu deponovanih hartija, banka je dužna da izvijesti deponenta. GLAVA XXXIII. BANKARSKI TEKUĆI RAČUN Pojam Član 1052 Ugovorom o bankarskom tekućem računu banka se obavezuje da nekom licu otvori poseban račun i da preko njega prima uplate i vrši isplate u granicama njegovih sredstava i odobrenog kredita. Forma ugovora Član 1053 Ugovor o otvaranju tekućeg računa mora biti zaključen u pismenoj formi. Sredstva na tekućem računu Član 1054 (1) Novčana sredstva na tekućem računu ostvaruju se uplatama od strane deponenta i naplatama novčanih iznosa izvršenih za njegov račun. (2) Banka je dužna da preko tekućeg računa vrši plaćanja za deponenta i kad na računu nema pokrića i to u obimu koji je predviđen ugovorom o otvaranju tekućeg računa ili posebnim sporazumom. (3) Ova obaveza banke može se isključiti ugovorom o otvaranju tekućeg računa. Prebijanje između salda više računa Član 1055 Ako deponent kod iste banke ima više tekućih računa, aktivni i pasivni saldo ovih računa se uzajamno prebijaju, ukoliko nije drukčije ugovoreno. Raspolaganje saldom Član 1056 Korisnik tekućeg računa može u svakom trenutku raspolagati saldom koji se na računu pojavljuje u njegovu korist, osim ako je ugovoren otkazni rok. Primjena pravila ugovora o nalogu Član 1057 (1) Banka odgovara za izvršenje naloga deponenta prema prilivima ugovora o nalogu. (2) Ako nalog treba da se izvrši u mjestu gdje banka nema poslovnu jedinicu, ona može to obaviti preko druge banke. Trajanje računa Član 1058 Ako u ugovoru o otvaranju tekućeg računa nije utvrđen rok njegovog trajanja, svaka strana može da ga raskine uz otkazni rok od 15 dana. Provizija i naknada troškova Član 1059 (1) Banka ima pravo da zaračunava proviziju za izvršene usluge koje su obuhvaćene ugovorom o tekućem računu, kao i naknadu za posebne troškove učinjene u vezi sa tim uslugama. (2) Ova svoja potraživanja banka upisuje u svoju korist u tekući račun, ukoliko između ugovornih strana nije drukčije ugovoreno. Dostavljanje izvoda Član 1060 (1) Prilikom svake promjene stanja tekućeg računa, banka je dužna da izda izvod sa naznačenjem salda i preda ga klijentu na sporazumno utvrđeni način. (2) Smatra se da je izvod odobren ako nije osporen u dogovorenom roku ili, ako dogovora nema, u roku od 15 dana. (3) I nakon njegovog odobrenja, izvod računa se može osporavati zbog grešaka u pisanju ili u obračunu, zbog ispuštanja ili dupliranja, ali se ovo osporavanje mora preduzeti, najdalje, u roku od godinu dana od prijema računa o likvidaciji salda po zaključenju tekućeg računa, inače se pravo glasi. GLAVA XXXIV. UGOVOR O SEFU Pojam Član 1061 (1) Ugovorom o sefu obavezuje se banka da stavi na upotrebu korisniku sef za određeni period vremena, a korisnik se obavezuje da za to plati banci određenu naknadu. (2) Banka mora preduzeti sve potrebne mjere da obezbijedi dobro stanje sefa i nadzor nad njim. Pristup sefu Član 1062 (1) Pristup sefu može se dozvoliti samo korisniku ili njegovom punomoćniku. (2) Banka ne smije držati kod sebe duplikat ključa ili ključeva koji se predaju korisniku. Predmeti koji se ne smiju staviti u sef Član 1063 (1) Korisnik ne smije staviti u svoj sef predmet ili proizvod koji može ugroziti sigurnost banke ili drugih sefova. (2) U slučaju da se korisnik ne pridržava ove obaveze, banka može izjaviti da raskida ugovor o sefu. Prava banke u slučaju neplaćanja Član 1064 (1) Ako korisnik ne plati banci samo jedan obrok naknade po dospjelosti, banka može raskinuti ugovor po isteku mjesec dana, pošto korisnika preporučenim pismom opomene na naplatu. (2) Pošto raskine ugovor, banka može pozvati korisnika da isprazni sef i da joj preda ključ, pa ako korisnik to ne učini, banka može zahtijevati da se sef otvori putem suda, utvrdi njegova sadržina i nađene stvari stave u sudski depozit ili povjere banci na čuvanje. (3) Banka ima pravo prvenstva naplate dužne naknade nastale iz ugovora o sefu iz novčanog iznosa koji je pronađen u sefu, kao i cijene dobijene prodajom drugih vrijednosti nađenih u sefu. GLAVA XXXV. UGOVOR O KREDITU Pojam Član 1065 Ugovorom o kreditu banka se obavezuje da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obavezuje da banci plaća ugovorenu kamatu i dobijeni iznos novca vrati u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom. Forma i sadržina Član 1066 (1) Ugovor o kreditu mora biti sačinjen u pismenoj formi. (2) Ugovorom o kreditu utvrđuju se iznos, kao i uslovi davanja, korišćenja i vraćanja kredita. Otkaz davaoca kredita Član 1067 (1) Ugovor o kreditu banka može otkazati prije isteka ugovorenog roka ako je kredit korišćen u suprotnosti sa njegovom namjenom. (2) Ugovor o kreditu banka može otkazati prije isteka ugovornog roka i u slučaju insolventnosti korisnika, čak i kad nije utvrđena sudskom odlukom, u slučaju prestanka pravnog lica ili smrti korisnika, ako bi u tim slučajevima davalac kredita došao u bitno nepovoljniji položaj. Odustajanje od ugovora i vraćanje kredita prije roka Član 1068 (1) Korisnik kredita može odustati od ugovora prije nego što je počeo koristiti kredit. (2) Korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan o tome unaprijed obavijestiti banku. (3) U oba slučaja korisnik kredita dužan je naknaditi štetu ukoliko ju je davalac kredita pretrpio. (4) U slučaju vraćanja kredita prije određenog roka, banka ne može da zaračuna kamatu za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kada je po ugovoru trebalo da bude vraćen. GLAVA XXXVI. UGOVOR O KREDITU NA OSNOVU ZALOGE HARTIJA OD VRIJEDNOSTI Pojam Član 1069 Ugovorom o kreditu na osnovu zaloge hartija od vrijednosti banka odobrava kredit u određenom iznosu uz obezbjeđenje zalogom hartija od vrijednosti koje pripadaju korisniku kredita ili trećem koji na to pristane. Forma i sadržina Član 1070 Ugovor o kreditu na osnovu zaloge hartija od vrijednosti mora biti zaključen u pismenoj formi i sadržati naznačenje hartija od vrijednosti koje se zalažu, naziv, odnosno firmu i sjedište, odnosno prebivalište imaoca hartija, iznos i uslove odobrenog kredita, kao i iznos i vrijednost hartija koja je uzeta u obzir za odobrenje kredita. Kad banka može prodati založene hartije Član 1071 Ako korisnik ne vrati po dospjelosti dobijeni kredit, banka može prodati založene hartije od vrijednosti. GLAVA XXXVII. AKREDITIVI Obaveze akreditivne banke i forma akreditiva Član 1072 (1) Prihvatanjem zahtjeva nalogodavca za otvaranje akreditiva, akreditivna banka se obavezuje da će korisniku akreditiva isplatititi određenu novčanu svotu ako do određenog vremena budu ispunjeni uslovi navedeni u nalogu za otvaranje akreditiva. (2) Akreditiv mora biti sačinjen u pismenoj formi. Kada nastaje obaveza prema korisniku Član 1073 (1) Banka je obavezna prema korisniku od dana kada mu je otvaranje akreditiva saopšteno. (2) Nalogodavac je vezan izdatim nalogom od trenutka kad je nalog prispio banci. Nezavisnost akreditiva od drugog pravnog posla Član 1074 Akreditiv je nezavisan od ugovora o prodaji ili drugog pravnog posla povodom koga je akreditiv otvoren. Dokumentarni akreditiv Član 1075 Dokumentarni akreditiv postoji kada je banka obavezna da isplati korisniku akreditiva određenu novčanu svotu pod uslovom da joj budu podnijeti dokumenti prema uslovima utvrđenim u akreditivu. Dužnost akreditivne banke Član 1076 Banka koja otvara dokumentarni akreditiv dužna je da izvrši klauzule plaćanja pod uslovima predviđenim u akreditivu. Vrste dokumentarnog akreditiva Član 1077 (1) Dokumentarni akreditiv može biti opoziv ili neopoziv. (2) Ukoliko nije izričito drukčije ugovoreno, akreditiv je uvijek opoziv, čak i kada je otvoren za određeni period vremena. Opozivi akreditiv Član 1078 Opozivi dokumentarni akreditiv ne vezuje banku prema korisniku, te ga u svakom trenutku može izmijeniti ili opozvati na zahtjev nalogodavca ili po sopstvenoj inicijativi, ako je to u interesu nalogodavca. Neopozivi akreditiv Član 1079 (1) Neopozivi dokumentarni akreditiv sadrži samostalnu i neposrednu obavezu banke prema korisniku. (2) Ova obaveza može biti ukinuta ili izmijenjena samo sporazumom svih zainteresovanih strana. (3) Neopozivi dokumentarni akreditiv može biti potvrđen od neke druge banke koja time, pored akreditivne banke, preuzima samostalnu i neposrednu obavezu prema korisniku. (4) Notifikacija akreditiva korisnika od strane neke druge banke nije sama po sebi potvrđivanje ovog akreditiva. Dužnost banke u pogledu dokumenata Član 1080 (1) Banka je dužna da ispita da li su dokumenti u svemu saobrazni zahtjevima nalogodavca. (2) Kada dobije dokumente, banka mora u najkraćem roku o tome obavijestiti nalogodavca i ukazati mu na utvrđene nepravilnosti i nedostatke. Granice odgovornosti banke Član 1081 (1) Banka ne preuzima nikakvu odgovornost ako su podnijeti dokumenti naizgled saobrazni sa uputstvima nalogodavca. (2) Ona ne preuzima nikakvu obavezu u pogledu robe koja je predmet otvorenog akreditiva. Prenosivost i djeljivost akreditiva Član 1082 (1) Dokumentarni akreditiv je prenosiv ili djeljiv samo ako je banka koja otvara akreditiv u korist korisnika koga je označio nalogodavac ovlašćena uputstvima prvog korisnika da plati u cjelini ili djelimičnio jednom ili većem broju trećih lica. (2) Akreditiv može prenijeti, na bazi izričitih uputstava, samo banka koja ga otvara i to samo jedanput, ukoliko nije suprotno ugovoreno. GLAVA XXXVIII. BANKARSKA GARANCIJA Pojam Član 1083 (1) Bankarskom garancijom se obavezuje banka prema primaocu garancije (korisniku) da će mu za slučaj da mu treće lice ne ispuni obavezu o dospjelosti izmiriti obavezu ako budu ispunjeni uslovi navedeni u garanciji. (2) Garancija mora biti izdata u pismenoj formi. Izmirenje obaveze iz garancije u novcu Član 1084 Banka izmiruje obavezu iz garancije u novcu i u slučaju da se garancijom obezbjeđuje nenovčana obaveza. Potvrda garancije (supergarancija) Član 1085 Ako druga banka potvrdi obavezu iz garancije, korisnik može svoje zahtjeve iz garancije podnijeti bilo banci koja je izdala garanciju, bilo onoj koja ju je potvrdila. Ustupanje prava iz garancije Član 1086 Svoja prava iz bankarske garancije korisnik može ustupiti trećem samo sa ustupanjem potraživanja koje je obezbijeđeno garancijom i prenosom svojih obaveza u vezi sa obezbjeđenim potraživanjem. Garancija "bez prigovora" Član 1087 (1) Ako bankarska garancija sadrži klauzulu "bez prigovora", "na prvi poziv" ili sadrži riječi koje imaju isto značenje, banka ne može isticati prema korisniku prigovore koje nalogodavac kao dužnik može isticati prema korisniku po obezbijeđenoj obavezi. (2) Nalogodavac je dužan platiti banci svaki iznos koji je banka platila po osnovu garancije izdate sa klauzulom iz prethodnog stava. (3) Korisnik garancije duguje nalogodavcu iznos primljen po osnovu garancije na koji, inače, ne bi imao pravo zbog opravdanih prigovora nalogodavca. GLAVA XXXIX. PRIMJENA ODREDABA O BANKARSKOM POSLOVANJU Član 1088 Odredbe čl. 1035. do 1087. ovog zakona shodno se primjenjuju i na preduzeća i druga društvena pravna lica, ukoliko su zakonom ovlašćena za obavljanje određenih bankarskih poslova. GLAVA XL. PORAVNANJE Pojam Član 1089 (1) Ugovorom o poravnanju lica između kojih postoji spor ili neizvjesnost o nekom pravnom odnosu, pomoću uzajamnih popuštanja prekidaju spor, odnosno uklanjaju neizvjesnosti i određuju svoja uzajamna prava i obaveze. (2) Postoji neizvjesnost i kad je ostvarenje određenog prava nesigurno. U čemu se sastoje uzajamna popuštanja Član 1090 (1) Popuštanje se može sastojati, između ostalog, u djelimičnom ili potpunom priznavanju nekog zahtjeva druge strane, ili u odricanju od nekog svog zahtjeva; u uzimanju na sebe neke nove obaveze; u smanjenju kamatne stope; u produženju roka; u pristajanju na djelimične otplate; u davanju prava na odustanicu. (2) Popuštanje može biti uslovno. (3) Kad samo jedna strana popusti drugoj, na primjer, prizna pravo druge strane, to nije poravnanje, te ne podliježe pravilima o poravnanju. Sposobnost Član 1091 Za zaključenje ugovora o poravnanju potrebna je sposobnost za raspolaganje pravom koje je predmet poravnanja. Predmet Član 1092 (1) Predmet poravnanja može biti svako pravo kojim se može raspolagati. (2) Punovažno je poravnanje o imovinskim posljedicama krivičnog djela. (3) Ne mogu biti predmet poravnanja sporovi koji se tiču statusnih odnosa. Primjena odredbe o dvostranim ugovorima Član 1093 (1) Za ugovor o poravnanju važe opšte odredbe o dvostranim ugovorima, ako za njega nije što drugo predviđeno. (2) Kad pod nazivom poravnanja ugovarači obave neki drugi posao, na njihove odnose ne primjenjuju se odredbe zakona koje važe za poravnanje, već one koje važe za stvarno obavljeni posao. Prekomjerno oštećenje Član 1094 Zbog prekomjernog oštećenja ne može se tražiti poništenje poravnanja. Dejstvo poravnanja prema jemcima i zalogodavcima Član 1095 (1) Ako je poravnanjem izvršena novacija obaveze, jemac se oslobađa odgovornosti za njeno ispunjenje, a prestaje i zaloga koju je dao neko treći. (2) Inače, jemac i treći koji je dao svoju stvar u zalogu ostaju i dalje u obavezi, a njihova odgovornost može biti smanjena poravnanjem, ali ne i povećana, izuzev ako su se saglasili sa poravnanjem. (3) Kad dužnik poravnanjem prizna sporno potraživanje, jemac i zalogodavac zadržavaju pravo da istaknu povjeriocu prigovore kojih se dužnik poravnanjem odrekao. Poravnanje u poslu koji se može poništiti Član 1096 (1) Punovažno je poravnanje o pravnom poslu čije je poništenje mogla tražiti jedna strana, ako je ona u času zaključenja poravnanja znala za tu mogućnost. (2) Ali je ništavo poravnanje o ništavom pravnom poslu i kad su ugovarači znali za ništavost i htjeli poravnanjem da je otklone. Ništavost poravnanja Član 1097 (1) Poravnanje je ništavo ako je zasnovano na pogrešnom vjerovanju oba ugovarača da postoji pravni odnos koji, u stvari, ne postoji, i ako bez tog pogrešnog vjerovanja ne bi među njima bilo ni spora ni neizvjesnosti. (2) Isto važi i kad se pogrešno vjerovanje ugovarača odnosi na obične činjenice. (3) Odricanje od ove ništavosti nema pravnog dejstva i ono što je dato na ime izvršenja obaveza iz takvog poravnanja može se natrag tražiti. Ništavost jedne odredbe poravnanja Član 1098 Odredbe poravnanja čine cjelinu, te ako je jedna odredba ništava, cijelo poravnanje je ništavo, izuzev kad se iz samog poravnanja vidi da se ono sastoji iz nezavisnih dijelova. Dio treći MJERODAVNO PRAVO U SLUČAJU SUKOBA REPUBLIČKIH, ODNOSNO POKRAJINSKIH ZAKONA Čl. 1099-1105 (brisano) Dio četvrti PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE Primjena ovog zakona Član 1106 Odredbe ovog zakona neće se primjenjivati na obligacione odnose koji su nastali prije stupanja na snagu ovog zakona. Primjena običaja Član 1107 (1) Odredba opštih ili posebnih uzansi kojom se utvrđuje pretpostavka da su ugovorne strane pristale na primjenu uzansi, ukoliko ih nisu ugovorom isključile, neće se primjenjivati poslije stupanja na snagu ovog zakona. (2) Opšte uzanse za promet robom ("Službeni list FNRJ", broj 15/54) neće se primjenjivati poslije stupanja na snagu ovog zakona u pitanjima koja su njima regulisana. (3) Ako su opšte ili posebne uzanse ili drugi trgovinski poslovni običaji suprotni dispozitivnim normama ovog zakona, primjenjivaće se odredbe ovog zakona, osim ako su strane izričito ugovorile primjenu uzansi, odnosno drugih trgovinskih poslovnih običaja. (4) Savezni propisi donijeti za izvršenje zakona iz člana 1. ovog zakona ostaju na snazi i primjenjuju se kao republički dok se republičkim propisima drukčije ne odredi. (5) Ovlašćenja saveznih organa za izvršavanje i primjenu zakona iz člana 1. ovog zakona postaju ovlašćenje republičkih organa. (6) Pravila Opšteg građanskog zakona u pogledu poklona, ortakluka i o posudbi primjenjivat će sa kao pravna pravila, ukoliko su u saglasnosti s Ustavom i zakonima Republike Bosne i Hercegovine. Prestanak važenja drugih propisa Član 1108 Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o zastarjelosti potraživanja ("Službeni list FNRJ", br 40/53 i 57/54). Stupanje na snagu ovog zakona Član 1109 Ovaj zakon stupa na snagu 1. oktobra 1987. godine.

KONTAKT INFORMACIJE

Udruženje poslodavaca u Federaciji Bosne i Hercegovine (UPFBiH)
Maršala Tita 6
71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Tel: +387 (33) 264-830
Fax: +387 (33) 552-461

Mail: info@upfbih.ba
ID: 4200019920007

UDRUŽENJE POSLODAVACA

Udruženje poslodavaca u FBIH osnovano je 2002. godine kao dobrovoljna neprofitna i nezavisna organizacija poslodavaca u FBiH. UPFBiH štiti i zastupa prava i interese svojih članova radeći na stvaranju uslova za povoljnije poslovno okruženje.

POSJETITE NAS

SOCIAL MEDIA

Copyright © 2019 - Udruženje poslodavaca Federacije Bosne i Hercegovine - Sva prava zadržana